Studio Islama

Nema boga sem Allaha,i muhammed je Boziji rob i Boziji poslanik...

04.11.2007.

Neke odlike Poslanikovog, sallallahu alejhi ve Sellem, abdesta

Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem, se u vecini slucajeva abdestio za svaki namaz, a ponekad je klanjao nekoliko namaza sa jednim abdestom.

Prenosi se od Burejdeta ibn Husajba da je Poslanik, sallallahu alejhi e Sellem na dan oslobodjena Mekke, sve namaze klanjao sa jednim abdestom, i meshom po mestvama, Omer mu je rekao:»Danas si uradio ono sto nikad nisi prijeOn je odgovorio:»Namjerno sma to uradio Omere.» (Muslim, Ebu Davud, Tirmizi)

Nekada mu je za abdest bio dovoljan mudd (mjera od priblizno dva litra), nekada dvije trecine, a nekada i vise od mudda. To je u Damasku oko cetiri oke (oka je mjera za tezinu, priblizno 320 grama), ili dvije ili tri oke. Bio je covjek koji je trosio najmanje vode za abdest, svoj ummet je upozoravao na prekomjerno trosenje vode i rekao je da ce u njegovom ummetu biti ljudi koji ce pretjerivati u abdestu.Od Abdullaha ibn Mugaffela se prenosi:»Cuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve Sellem, da kaze:'U ovom ummetu ce biti ljudi koji ce pretjerivati u abdestu i dovama.»  (Ahemd i Ebu Davud, lanac prenosioca ovog hadisa je jak)

Ebu Davud, Nesai, ibn Madza, Ahmed, prenose od Musaa ibn Ebu Aise, a on od Amra ibn Suajba, a on od svoga oca, a on od svoga oca, da je neki beduin dosao kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve Sellem i upitao ga o abdestu. On mu je pokazao abdest peruci organe po tri puta, a onda mu rekao:»Ovako se uzima abdest, a onaj ko doda ovome, taj pretjeruje i lose postupa.» (lanac prenosilaca je dobar) Rijeci «ili oduzme» su zabiljezene kod Ebu Davuda i one se ne prihvataju, jer je jasno da se kudi manje od tri puta, a Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem, nekada je uzimao abdest peruci organe manje od tri puta. Predaja o tome je vjerodostojna pa je nezamislivo da onaj ko uradi manje, postupio lose i pretjerao,

Nos i usta je ispirao jednom pregrstem vode, nekada sa sva a nekada sa tri. Ispiranje usta i nosa je obavljao zajedno, pa bi pola pregrsta uzeo za usta, a drugu polovinu za nos. Drugacije se i ne moze postupati sa pregrstem vode. Sto se tice dva ili tri pregrsta, tu je moguce i sastaviti i rastaviti ispiranje usta i nosa, samo sto je praksa Posanika, sallallahu alejhi ve Sellem, bila da to zajedno cini. U dva Sahiha je zabiljezena predaja od Abdullaha ibn Zejda, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem, ispirao usta i nos vodom koliko je moze stati u jednu ruku. To je radio tri puta. Ovo je najvjerodostojnije predanje koje goori o ispiranju usta i nosa. Nigdje i nikada se ne biljezi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem, posebno ispirao usta a posebno nos, a da je ta predaja vjerodostojna.

U hadisu koji se biljezi od Talhe ibn Musarrefa, a kojeg on prenosi od svoga oca, a on od svoga oca, kaze se:»Vidio sma Allahovog Posanika, sallallahu alejhi ve Sellem, kako odvaja ispiranje usta od ispiranja nosa.» Ovo predanje se biljezi samo sa ovim lancem prenosilaca, a nepoznato je da je Talhin otac bio ashab.U lancu prenosilaca je Ebu Sulejm a on je slab.

Ispirao je nos desnom rukom a osekniovao se lijevom. Mesh je cino po citavoj glavi, potiruci je, nekda je pocinjao od cela, objema ruama i vracao ih s potiljka. To je tumacenje hadisa u kojem se kaze:»Glavu je potirao dva puta.» Isparvno je misljenje da nije potirao glavu da puta i da nije ponavljao mesh, nego, kad bi ponavljao pranje, to je cinio sa ostalim organima, apotiranje glave je cinio jednom. Tako se prenosi od njega. Nije vjerodostojno predanje u kojem se govori drugacije, uopce, pa cak i ako je vjerodostojno, onda nije iskljucivo, kao sto je predanje jenog od ashaba:»Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem je abdestio tako sto je prao organe po tri puta», kao i rijeci: «A glavu je potirao dva puta» Postoji mogucnost da je iskljucivao, ali nije vjerodostojno, kao sto je hadis ibn Bejlemanija, koji prenosi od oca, a on od Omera, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu aljehi ve Sellem, rekao:»Onaj ko se abdesti i sake opere tri puta...» , pa je rekao:» i glavu potare tri puta...» Ovo se predanje ne uzima kao dokaz. Ibn Bejlemani i njegov otac su ocjenjeni kao slabi prenosioci, mada je otac bolji.

Ili kao sto je hadis Osmana kojeg biljezi Ebu Davud da je Poslanik, sallallahu aljehi ve Sellem,  potirao glavu tri puta. Ebu Davud kaze:»Svi vjerodostojni hadisi od Osmana ukazuju na potiranje glave jednom, a nijedan hadis od njega, koji je vjerodostojan, ne govori da je Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem, potirao dio glave, vec se navodi da, kada bi potirao dio glave koji je otkriven, ostaatk mesha bi zavrsio preko turbana.» Hadis biljezi Muslim u Sahihu od Mugireta prenoseci da je jerovjesnik, sallalhu aljehi ve Sellem,cinio mesh po amami i po mestvama.

Sto se tice hadisa, Enesa, radijallahu anhu, kojeg biljezi Ebu Davud:»Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve Sellem, da se abdesti, a na glavi je imao prugasti turban, pa je ruku podvukao pod turban i potrao tjeme, ali nije skidao turban» (U lancu prenosioca je Muavija ibn Salih ibn Hadir Hadremi, on je iskren, ali mu predanja imaju i nejasnih stvari.) u njemu se zeli ukazati na cinjenicu da Poslanik, sallallahu aljehi ve Sellem, nije skidao turban, ali je potrao svu kosu , medjutim, istovremeno ne negira upotpunjenje mesha preko turbana, To potvrdjuju i Mugire ibn Sube i drugi ashabi.

Cinjenica da je Enes to presutio ne znaci da se nije desilo. Posnaik, sallallahu alejhi ve Sellem, nije uzimao abdest a da nije isprao usta i nos, i nije zabiljezeno da je to ikada izostavio. Isto tako, zna se da je njegov abdest bio bez pekida, i da je prao organe jedan za drugim, ustaljenim redosljedom, i to nikada nije izostavio ili drugacije postupio. Nekada je potirao glavu, a zatim preko turbana, a nekada tjeme a onda preko turbana.

Sto se tice misljenja da se ogranicavao samo na tjeme, ono nigdje nije zabiljeeno. Potirao je i usi zaedno sa glavom, potirao je i vanjski dio uha i unutrasnji, ali nije zabiljezeno da je za potiranje usiju ponovno uzimao vodu. To je vjerodostojno predanje koje je zabiljezeno od Ibn Omera, radijallalhu anhu. Nijedno predanje, koje govori o potiranju vrata nije vjerodostojno, i nije zabiljezeno da je, tokom abdesta, govorio ista drugo osim bismille. Svi hadisi koji govore o nekom zikru tokom abdesta su lazi i izmisljotine. Posanik, sallallahu alejhi ve Sellem, nije nista od toga izgovorio, niti je to prenio svome ummetu, i nije zaboljezeno nista drugo da je ucio osim bismille na pocetku abdesta te rijeci:»Svjedocim da nema boga osim Allaha, Jedinoga, koji nema ortaka, i svjedocim da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik. Allahu moj ucini me od onih koji se mnogo kaju i ucini me od onih koji se mnogo ciste» na kraju abdesta.

Na pocetku abdesta nije govorio:»Namjeravam da otklonim necistocu (hades)», niti je govorio:»Kako bih namaz obavio» To nije govorio niti on niti ijedan od njegovih ashaba. O tome se od njega ne prenosi bas nista, ni vjerodostojnim lncem prenosilaca, a ni slabim. Prilikom uzimanja abdesta nikada se nije prao vise od tri puta, niti se prenosi da je prao ruke iznad lakata i noge iznad clanaka. Ali je Ebu Hurejra, radijallahu anhu, to radio jer je tako tumacio hadis o obiljezju abdesta:Moj ummet ce na Sudnjem danu doci svjetao i obiljezen andestom, pa onaj ko moze, od vas, da poveca taj trag i svjetlost, neka to ucini» (Muslim i Buharija)

Sto se tice hadisa Ebu Hurejrea, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve Sellem, prao ruke, pa i iznad lakata, i noge, pa i potkoljenice iznad clanaka (Hadis biljezi Muslim a Ibn Kajjim je ovdje objedino dva predanja, prvo koje biljeziod Nuajma ibn Abdullaha Mudzemmera:»Vidio sam Ebu Hurejru da se abdesti, pa je oprao lice u potpunosti, onda je prao desnu ruku toliko da je zahvatio i nadlaktice, a onda lijevu ruku, tako da je prao i nadlaktici» i drugo predanje od Nuajma ibn Abdullaha de je vidio Ebu hurejru da pere lice, i da pere ruke skoro do ramena i noge peruci i potkoljenice) to ukazuje na cinjenicu da su i laktovi i clanci nogu dijelovi koje treba oprati prilikom abdesta, a ne ukazuju na povecanje dijelova  na kojima ce se vidjeti tragovi abdesta.

Posanik, sallallahu alejehi ve Sellem, nije imao obicaj da nakon abdesta susi organe koje je prao, i nijedan hadis koji govori o tome nije vjerodostojan. Szo se tice hadisa, Aise, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi e Sellem imao komad platna kojima se posusivao nakon abdesta i hadisa Muaza ibn Dzebela:»Vidio sam Poslanika, sallallahu alejhi ve Selem, da lice brise krajem svoje odjece, poslije abdesta» i jedan i drugi su slabi i ne uzimaju se kao dokaz.

Nije bio obicaj da se Posaniku, sallallahu alejhi ve Sellem, sipa voda dok je abdstio, nego je sipao vodu sm sebi. U posebnim situacijama mu je sipao i neko drugi, ali to je bilo u potrebi kao sto je zabiljezeno u da sahiha od Mugire ibn su'beta da mu je posipao vodu na putovanju, kada je abdestio. Nekad je trljao bradu prilikom abdesta, ali mu to nije bila stalna praksa. Ucenjaci se razilaze po pitanju ovoga ali Tirmizi smatra vjerodostojnom predaju u kojoj se kaze da je trljao bradu. Ahmed i Ebu Zur'a kazu da nijedan hadis koji govori o trljanju brade prilikom abdesta nije vjerodostojan

Isto je i sa trljanjem izmedju prstiju, ni to mu nije bila stalna praksa. U Sunenu je zabiljezeno predanje od Mustevrida ibn Sedada da je rekao:»Vidio sam da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi e Sellem, kada se abdestio trlja svojim malim prstom izmedju noznih prstiju.» Ukoliko i jetse tacna ova tvrdnja onda je to radio povremeno, stoga ga i ne prenose oni ashabi koji su prenijeli nacin uzimanja abdesta, kao sto su Osman, Alija, Abdullah ibn Zejd, Rubejji' Sto se tice pomicanja prstena, o tome postoji slab hadis koji s eprenosi preko  Ma'mera ibn Muhammeda ibn Ubejdullaha ibn Ebu Rafia, koji prenosi od svoga oa, a on od svog, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve Sellem, kada bi abdestio pomicao prsten» Laac prenosioca je slab

04.11.2007.

SLAST I GORCINA ZIVOTA

Jedan mudrac je reako: "Kusao sam slast i uzitke dunjaluckog zivota, ali nisam osjetio veceg uzitka od zdravlja. Kusao sam svu gorcinu zivota, ali nisam osjetio gorcine kao sto je trazenje od drugih ljudi. Nosio sam gvozdje i kamenje ali nisam vidio veceg tereta od duga"

04.11.2007.

LJUDIMA SE ZALE NA ALLAHOVU ODREDBU

"Neznalice se ljudima zale na Allaha, i to je vrhunac neznanja i u odnosu na onoga kome se zali i na Koga se zali. Jer da takav poznaje Allaha, ne bi se zalio na njegovu odredbu, a da poznaje ljude, ne bi se njima zalio na Allaha " Jedan poboznjak je cuo kako se neki covjek zali drugom covjeku na svoje stanje, pa mu je poboznjak rekao: "O covjece, znaj da time nisi postigao nista, osim sto se zalis na odredbu Milostivog onome koji milosti nema" (Ibn Kajjim el-Dzevzijje)  

04.11.2007.

Korisni savjeti: Posao ili kuca, za koje ces se odluciti?

Svi znamo da je po serijatskom gledistu , bolje za zenu da bude u kuci, njen dzihad je njena kuca, odgoj djece, mnoge zene koje su zaposlene van kuce, zude za povratkom u kucu, one koje to nisu isprobale, imaju zelju da rade van kuce, da dobiju neko priznanje za svoj rad, jer nazalost kucni posao je veoma malo priznat i cijenjen, pa je razumjlivo da i domacice cesto pozele da rade negdje van kuce.
Naravno da je ljepse za zenu, majku , muslimanku da je u svojoj kuci i svom rahatluku, pored svoje dijece , ipak svjedoci smo cinjenice da mnoge zene htjele ili ne , iz raznih razloga su prinudjene na rad van kuce.
Veliki broj zena se nadje pred velikom dilemom , da li da radi ili da ostane kod kuce nakon poroda ? Veliko pitanje, teska odluka za svaku majku.

Da li da se vratis nazad na posao i nastavis svoju karijeru ili da ostanes kod kuce sa dijetetom? Mozda nakon sest mjeseci posle porodjajnog odmora osjecas potrebu za novim izazovima i uspjesima na svom poslu. Da li da se vratis nazad na posao ili da ostanes kod kuce ?
Cinjenica je da ne postoji “pravi odgovor” sto je ujedno i dobra i losa vijest. Sto znaci da neces pogrijesiti kako god se odlucila, ali isto tako neces biti ni korektna sa druge strane.
Srecom pa ni jedna odluka nije nepromjenjljiva. Razmisljaj o svom poslu unapred “godinu dana“ umjesto da mislis drasticno za citavu “karijeru unaprijed nekoliko godina, jer to moze biti zastrasujuce.
Naravno da ces morati sagledati porodicno financijsko stanje - mnoge majke se moraju vratiti nazad na posao, htjele to ili ne. Prije donosenja definitivne odluke, bilo bi preporucljivo da vidis sta eksperti i iskusne majke misle da bi trebala uzeti u obzir.

Ako se odlucis “za“ posao

Najveci izazov bi mogao da se pojavi kod pokusaja da drzis ravnopravan balans izmedju posla i porodice, i borba sa osjecajem da ni jednom ni drugom ne dajes dovoljno od sebe.
Bice bolno i tesko kad budes prinudjena da izostanes nekad iz nekih djecijih aktivnosti koje si navikla da prisustvujes kao sto su skolski izleti, povratak djeteta iz skole i slicno tome. Posebno tesko ce ti biti ako si jedna od onih zena koje bi rado voljele da mogu ostati kod kuce, ali porodici je potreban tvoj finacijski doprinos.“ Tako cesto se vratim kuci sa posla, umorna, iscrpljena, nesposobna bilo sta u kuci da uradim” - izjavljuje jedna od zaposlenih majki. A sve to nece olaksati cinjenica da ti muz i nije najbolja domacica.

Zena koja radi van kuce i u kuci, mora da se pomiri sa cinjenicom da ne moze biti “odlicna“ kao sto je to bila prije, dok je bila “samo domacica” ili dok je bila “samo radnica”, sad je obadvoje. Kako bi balansirala obje strane, morat ce cesto da se zadovolji samo sa “dobro“ umjesto “odlicno“, iako joj to tesko pada.
Domacica ce morati da shvati da nekad kreveti moraju ostati nepospremljeni u jutarnjoj trci da se stigne na vrijeme na posao, nekad ce morati sudje ostati dok se ne vrati sa posla, nekad ce peglanje morati cekati vikend.
A zene koje su bile uspjesne u svojoj karijeri prije poroda, morace da odstupe od “rukovodilacke fotelje“ na neko vrijeme, da prihvate cinjenicu da vise ne mogu ostajati preko radnog vremena, dolaziti na razne direktorske sastanke, kolektivne vecere ma kako vazne bile, nece vise biti na njenom dnevnom redu.
“Ja sam bila glavna stolica u velikoj i poznatoj kompaniji” - izjavljuje majka dvogodisnjeg sina, “sada sam samo nastavnikova ispomoc u jednoj maloj skoli, nemam vise obaveznih sastanaka, ni dodatnih duznosti, osjecam da ne nosim vise svoju tezinu na koju sam navikla, ali sam zadovoljna sa svojim zivotom“

Ostavi posao na poslu i kucu kod kuce

Promjeni brzine kad promjenis uniforme, kad si na poslu trudi se da poslu predas 100%-tnu paznju i koncetraciju, ali isto tako kad dodjes kuci, ostavi posao, a koncetrisi se na svoju kucu, djecu i muza, jer ako tako ne budes cinila i budes poslu i porodici samo predavala djelomicnu paznju, cesto ces se osjecati “krivom“ jer, niti ce jedna niti druga strana biti upotpunjena kako treba.
Mnoge majke se ubijaju sa osjecajima krivice kad propuste kod svoje bebe “prvi osmjeh, prvi korak, prvu rijec itd”… Morate to da izbacite iz svoje glave, jer ko vam garantuje da je to stvarno bio prvi osmjeh? Prva rijec? Prvi korak? Mozda prvi koji je neko primjetio, zapazio, ali to ne mora znaciti da je bas tako. Ako ostavljas dijete u vrticu, trazi od njegovateljice da ti ne prica nista od tih stvari “sta je tvoje dijete danas uradilo, naucilo itd” jer to ce te jos vise samo boliti, budi uvjerena da sta god tvoje dijete da je naucilo, veoma brzo ce to opet ponoviti i ti ces imati priliku da to vidis, cujes sama za sebe i da se osjecas kao da mu je to “prvi put”.

Podijeli teret i obaveze

Kod balansiranja izmedju posla i familije puno je lakse kad se trazi muzeva pomoc i podrska.
Nazalost, cinjenice su da jos uvjek zaposlene majke obavljaju veci dio kucnih poslova. One prave jelo, brinu se da svako ima cistu garderobu, zakazuju djeci doktorske termine, izostavljaju svoj posao kad su djeca bolesna, puni frizider, obavlja kupovinu itd itd.

Prije nego se vratis nazad na posao, sjedni sa svojom porodicom i napisite listu “obaveza“ koja ce biti pravedno raspodjeljena medju svim clanovima, tako da je svaki clan porodice zaduzen sa necim i niko od vas nebi bio prezatrpan u svim tim poslovima.

Ako se odlucis “za“ ostanak kod kuce

Najveci izazov u tome bi moglo biti privikavanje na novu situaciju i ritam zivota.
Cesto smo nauceni na radnom mjestu da moramo raditi hekticno, pod stresom, zavrsavati zadatke na vrijeme sa preciznoscu, takmiciti se sa drugim kolegama i povremeno bi bili nagradjeni za veliki ulozeni trud. Nazalost, malo ko nas priprema na posao “odgajanje djeteta”, taj tako vazan i odgovoran posao, nema skole, nema kurseva, nema uputstva.
U tom poslu zahtjevi su bezprekidni, lancani, ali pod sporijim tempom nego na poslu, uzastopni prekidi sa strana nedozvoljavaju da dovedes bilo koji posao do kraja a tezak rad, trud, dugi dan pun obaveza, veoma rijetko bude priznat od strane ukucana.
Napustiti karijeru i ostati kod kuce, znaci upoznati sebe iz jednog sasvim novog ugla, sto nekad moze izazvati paniku kod mladih majki.

Ipak statistike pokazuju da sve vise i vise majki se odlucuje “za“ ostanak kod kuce, ako ne za stalno barem privremeno. Od 2000 god. broj zaposlenih majki je drasticno opao, uporedjujuci unazad cetiri decenije. Mnoge majke shvataju da od rodjenja pa do seste godine djeteta , je najvaznije vrijeme koje se treba provesti sa svojim djetetom.
Niko ne kaze da je to jednostavno, tu nema pauze, nema otkucaj se na kraju dana pa si slobodna , nema odredjene smjene, nema vikenda, radis 24/7 i to moze cesto biti iscrpljujuce, a posebno sto ces vise vremena provoditi u kuci sa djecom, nego napolju sa odraslim, moze doci do izrazaja osjecanja izolacije i dosade.

Par savjeta koji ti mogu olaksati

Budi spremna da steknes nove prijatelje, “nove-majke“ kao sto si i sama. Kad izvedes dijete u park, ili u biblioteku, prvi kontakti ce biti mozda malo teski, prvo ce te razmjeniti par rijeci, drugi put razmjeniti telefonske brojeve. Kad dobijes broj, neces znati “kad“ da nazoves, ako nazoves danas, “da li je prerano“, ako nazoves nakon par dana “mozda te vec i zaboravila”, gnjavis se pitanjima koje sigurno i ona ima sa svoje strane, a kao i ti zeljna kontakta i druzenja sa nekim ko je u slicnoj situaciji. Okreni broj, nazovi je.

Pronadji sebi neka zanimanja koja ce ti dati “osjecaj uspjeha“. Mnoge majke su frustrirane poslom koji se samo vrti u krug, nikad kraju flekama po podu i tepisima, prljavom sudju, neispeglanom vesu, nezategnutim krevetima, jedne minute soba cista, slijedece minute kao da je grom u nju udario. Ovaj zacarani krug moze osobu dovesti do depresije i osjecaja “kako se samo vrtis u krug i nista ne postizes” Neke majke su pronasle hobije za sebe, na povrh svih obaveza koje imaju, ipak hobi je potreban, jer tu ces naci neko zadovoljstvo, osjecaj “kontrole”, pa mnoge se odluce za odrzavanje baste i vrta, sadjenjem cvijeca, povrca itd. Jer zategnut krevet, veoma brzo postane “nezategnut” ali posadjene i odrzavane ruze, traju duze vremena, daju ti osjecaj zadovoljstva, da si ti nesto uradila, postigla, da imas barem negdje kontrolu . Jer ne mozes kontrolisati gdje ce tvoje dijete prosuti sok, gdje ce razbiti nesto, ali mozes kontrolisati da li ce ti kuhinja biti zeleno ili crveno ofarbana, pa sta fali da kupis farbu i ofarbas zidove?
Povremeno pronadji neke “obaveze“ koje ce biti van tvoje svakodnevnice , rutine, onog poznatog “hodanja u krug“, da barem nekad vidis neku promjenu, neki dovrseni posao koji ce ostati takav na neko vrijeme, da se ti osjecas zadovoljnom svojim trudom. Jer znaj, ma koliko dugi tvoji dani u kuci bili, ma koliko posla uradila, rijetko ces, a mozda cak i nikad cuti “Super posao, mama !” … Ili “Odlicno si danas taj ves smotala, stvarno super “ … Niko ne voli da radi bez nekog priznanja, pa tako posto su ta priznanja rijetka, a nikad nisi teze i vise radila kao sto je to slucaj u kucnim poslovima, svima nam treba povremena “zahvalnica, priznanje“ pa ako ga ne mozes dobiti od muza i djece, pronadji nacine kako sama sebi da das osjecaj zadovoljstva sa svojim radom i trudom.


Neke majke su nasle zadovoljstvo u dobrovoljnom radu, pomaganju u radnim akcijama sa drugim majkama. Mozda nebi bilo lose povremeno da se pridruzis nekim radovima za dobrovoljne svrhe, ciscenje okoline, parka, spremanje hrane koja ce se dijeliti za pomoc, pomoci u obliznjoj skoli/dzematu pri sakupljanju sredstava za razne svrhe i mnoge druge stvari, koje ce ti dati osjecaj “uspjeha“, u kojima ces mozda koristiti svoje talente koje si mozda vec zaboravila da imas a koje mozes da podjelis sa drugim majkama koje su u slicnoj situaciji kao i ti sama. Ako nema nikakvih druzenja u tvojoj okolini, onda je doslo vrijeme da zavrnes rukave i nesto poduzmes, da organizujes sestre u svojoj blizini, da se zajedno druzite, izvodite djecu na zajednicke izlete i slicno tome. Zena, majka, muslimanka nema mjesta ni vremena za kukanjem i zaljenjem na situaciju u kojoj se nalazi, vec uvijek mora da se trudi da napravi od nje najbolje sto moze, iz svake situacije da izvuce najpozitivnije stvari i na njima da temelji dalje akcije i svoj rad.

Ipak ne zaboravi, kako god da se odlucis “za posao“ ili “za kucu“ znaj da ni jedna odluka nije nepromjenjljiva, probaj i jedno i drugo, pa vidi sama za sebe kako ti najbolje odgovara.
Uvjerena sam, da koju god od navedenih opcija izaberes, cinis to iz uvjerenja da je tako najbolje za tebe i tvoju porodicu.
 

03.11.2007.

ISLAMSKI MORAL JE MEHLEM NAŠOJ OMLADINI

Naš Plemeniti Uzdržavatelj nam daje i život i smrt. Sa rođenjem djeteta rađaju se i ljudske osobine, i sasvim je prirodno, Allahov je emr da bude tako, što svako ljudsko biće ima instikte, emocije i nagon za uvažavanje i održanje u životu.

Čovjek ima svoje tjelesne i duševne potrebe i one su jednako važne i snažno se uvjetuju. Zanemarivanjem fizičke strane života, čovjek se pretvara u degenerika, a neispoljavanjem svoje duhovne strane, on redovito obolijeva i na srcu i na duši.

Ono što valja znati je to da islam ne stavlja zabrane na čovjekove emocije i strasti u granicama Allahovog zakona- Šerijata. Naprotiv, ova vjera podržava zakonsku reprodukciju ljudske vrste i zabranjuje celibat univerzalnoj zajednici muslimana. Musliman u svom šerijatskom privatnom bračnom životu izgrađuje i svoju čehru, svoje pounutrašnjenje, svoj identitet. U svom domu on po regulama islama formira situaciju svoga nefsa(strasti) i njegove realne potrebe. On tako čini iz razloga što mu je Muhammed a.s. ukazao da talambasanje tijelom i tjelesnim užicima ne vodi ničemu drugom doli neizvjesnostima i iskušenju. Gledanje strasti drugoga povećava se nivo strasti i kod njega samog. Otud islam strogo naređuje prikrivanje dunjalučkih strasti(naređuje tajnost bračne postelje), i to sve treba da nikada ne iskače iz postavljenih islamskih normi ponašanja.

Pa, kakav nam moral treba u naše muslimanske omladine? Moral naše muslimanske mladosti moralo bi da se stalno iznjedrava iz našeg plemenitog kućnog pounutrašnjenja, muslimanske tradicije privatnosti, iz same divne roditeljske legitimacije izrađene u fikhskoj radionici na principima islama, na zapovjednoj odrednici kur'anskoga harfa. Kada islamskim identitetom omladinska strast bude logovana i kada ona proistekne iz finih islamskih ponuda ponašanja, naša mladost u tom slučaju neće imati nikakve prilike da padne u kandže nemorala, koji čovjeka posigurno srozava na najnižu socijalnu ljestvicu.

Roditelje i njihove mlade potomke Kur'an a.š. stalno upozorava da ne kreću u rat protiv svoga srca i svoje duše. Strast jeste moćno oružje (šejtan je od vatre a i strast je vatra živa) kojim se hitro uništava plemenita nutrina kako mladog tako i svakog drugog čovjeka. Međutim, šta činiti i kako se držati i oduprijeti tom izazovu? Valja da se čovjek trzne i pogleda stvarnosti u oči. Red mu je da bolje čita stvarnost u kojoj jeste i on i naša današnja mlada generacija koja raste i stupa na pozornicu života. Stanje je zbog izazova svakodnevnice, uistinu, alarmantno i šokantno. Gubimo važno društveno tkivo zemlje Bosne, i ne samo Bosne. Ponude i izazovi našoj omladini su golemi i pregolemi, a omladina hoće da kuša sve voće i sve izazove. Sve sto je glatko, slatko i slasno, današnja omladina hoće da proba, a sve je to grijeh, trenutno slatki a kasnije otrovni grijeh.

Proces obuhvatne mahale, odnosno proces globalizacije i globalnog sela, zahvaća sve nas, i to svakim danom sve više i više. Mi danas obično sve znamo, a,ustvari, dešava nam se da ponekad ništa razumno i korisno ne znamo i ne poznajemo. Uz postojanje dijela naše mladosti koja se snažno hrve na ispravnoj liniji islama, na drugoj strani imamo mutnu omladinsku bujicu koju vrlo lahko guta more duhovne ustajalosti, moralne dekadencije, sveprisutnog razvrata koji svoje sindžire na omladinski i mali veliki mozak natura.

Naša muslimanska omladina ima šansu da bude bolja i dokraja popravljiva. Ona ima priliku da bude krjeposnija i čestitija od svojih starijih generacija, ali pod jednim uslovom koji obavezuje na kutarisavanje sljedećeg:

- da se muslimanska omladina kutariše obožavanja svoga tijela i tijela svojih trenutačnih simpatija (Allah se samo i jedino obožava), a to iz razloga što je čovjek ipak čovjek a nije hajvan.

- da se muslimanska omladina liši obožavanja materijanih stvari i materijalno- tehničkih izuma i obožavanja ljudi koji nude materijane izume u revoluciji novih otkrića.

- da se muslimanska mladost oslobodi obožavanja vlastitog i tuđeg pokvarenog i prljavog nefsa( strasti- šejtana što voli prljave radnje)

- da naša muslimanska omladina odustane od robovanja fesadu(neredu) koji se nudi putem žute štampe i elektronskih medija svih vrsta, jer sredstva informisanja,pored one pozitivne strane, uveliko doprinose da preko oboljelog pojedinca obole i mnogobrojne nacije i svijet u cjelini, a naša omladina je uglavnom protagonist mnogo toga.

Dragi Bog dž.š. je stvorio ljubav i kada volimo moramo da volimo kao ljudi, kao veličanstvena stvorenja našeg Halika dž.š., a ne kao najobičniji hajvani. Čovjek ima svijest i savjest, a životinjama jedno od toga nedostaje.

Sa stanovišta plemenitog islama, ljubav je prefinjeno emocionalno stanje koje proizilazi iz nježnog srca i plemenite duše i svjedoči se iz tog čovjekovog pounutrašnjenja prema vani i upućuje se odabranim i ciljanim osobinama ličnosti.(Katkada je tijelo samo obična ljuštura, makar i lijepo bilo, ako iz njega zaudara šejtan i njegova vesvesa- došaptavanje) U islamu se, prije svega, voli zbog osobina pounutrašnjenja, zbog ljepote srca i duše, pa tek onda zbog vanjštine, koja igra određenu ulogu kod približavanja dva bića jedno drugom. Bez moralnih iskonskih vrijednosti i plemenite vjere u Boga dž.š. i Njegove zabrane, brzo se upada u provaliju smutnje, strasti, razuzdanosti.

Na desetine mladića dosad me pitalo da li je po islamskom učenju dozvoljena razmjena poljubaca dvoje zaljubljenih a nevjenčanih. Morao sam im stalno ponavljati jedno te isto i davati istovjetan odgovor: Usne nisu ničim prekrivene i izolirane. Poljubac u zabranjenom vremenu ( u vremenu tzv. ašikovanja) isti je kao kad kakav nevješt električar pravi produžni kabal od oštećenih žica a ne vidi gdje su te žice ogoljele, i spojem neizoliranog neizostavno dođe do elektro- kuršlusa. Do iste situacije dolazi i kada se dvoje mladih neuredno dodiruju. A s tim u vezi bitno je stalno imati na umu da je Allah dž.š. strogo naredio:

Ve la takrebuz-zina...

Ne prikučujte se bludu...!

Dakle, Kur'an a.š. nas uči da javno i bez sklopljenog braka približavanje, zaljubljene vodi u dublju strast, blud, zinaluk. Po islamskim pravilima, postoji pozitivna i snažna preventiva, i islamski moral počiva na principima zaštite zdravlja svakog pojedinca. Kod nemuslimanskih naroda nemoral je vrlina i ta se vrlina štiti. Čime se štiti ta takozvana vrlina? Budući da nemuslimanski narodi gledaju na moralne vrijednosti drugačije, kod njih nema ničeg preventivnog i snažnog za očuvanje zdrave ljudske ličnosti.

Velika je razlika između islamskog preventivnog i neislamskog prezervativnog, pa otud i osuda svih onih bjelosvjetskih vagabunda koji su više puta po školama, gdje su čisto muslimanske sredine, dijelili našoj djeci prezervative i na taj način ih pozivali u njihov ''moral'' a naš islamski totalni nemoral, koji vodi u neizbježnu propast. Islamski propisi o upoznavanju budućih bračnih drugova štite cijeli ljudski organizam kroz vrijeme njegovog trajanja, a njihov moral, kako kažu neki b-h glumci na televiziji bosanskoj, samo glavu čuva. (cirkus od glumaca, cirkus od televizije- umjesto da se problem nemorala temeljito rješava, b-h društvo taj nemoral podupire)

Omladina koja se preslobodno ponaša sama sebe kroz druženja u kafićima do kasnih noćnih sati(ili ranih jutarnjih), kroz gledanje kućnih kina, bludnih filmova, internetskih sadržaja i sl. do udetalje izanalizira, sve neprincipijelno okuša, pa kasnije tu skladnog bračnog života i nema, ali u budućih zdravih potomaka. Ono što je na nedozvoljen način prije braka upoznato, u braku uopće nije zanimljivo(baš kao djetetu raspakovano kinder jaje).

Islamska omladino današnjice, koristite sva tehnološka dostignuća i školujte se(to vam islam zapovijeda), školujte vaše srce,dušu i razum.. Izlazite vi i na javna mjesta, ali samo ona na kojima se ne krši islamska moralna norma. Neka vaši izlasci budu ustajanje prema Allahu dž.š. i tako će vaše djelovanje, bez obzira da li živjeli u Njujorku, Vlasenici, Čikagu, Londonu, Kalesiji, Sent Luisu, Prijedoru, Livnu, Kuala Lumpuru i drugim mjestima, biti pravi kontakt s Allahom koji će vas dići iz kolijevke vašeg tijela i iščupati iz eventualnih sivih poriva. Niko ne treba osporavati vaša mjesta sastajanja, ali se uvijek mogu osporavati vaša ponašanja na tim mjestima. Uz sve to, valja vam se naoružati islamskom izdržljivošću i oprezom, brigom o sebi, vođenjem računa o sebi. Vi morate biti najzdraviji dio društva, jer preko strasti i raznih ičkija dolazi do neizlječivih bolesti. I nemojte nam biti bolesni kad vam Kur'an a.š. lijek nudi. Bez ikakvih izuzetaka, recept kur'anski za sve nas mora da glasi:

''Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje(to im je moralno čišće), jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade.

I reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim, i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo pokazivati muževima svojim....''

(En-Nur,30. i 31.ajet).


Islamsko znanje se ne smije čuvati za pojedinca. Znanje o islamskom moralu je opće blago univerzalne zajednice muslimana. Na korisno znanje obavezno zekat treba dati. Za ono što znam ove godine, želim izdvojiti dio zekata i na taj način dati vam islamske moralne direktive, jer zekat na znanost je znanje i vama pokloniti. Vi, draga omladino, nikada se ne obračunavajte sa ljudima, već samo sa vašim vlastitim slabostima. Lijek je baviti se sobom i svojim nefsom.

01.11.2007.

Italija zaustavila proizvodnju poklopaca za nužnik na kojima su bili ajeti iz Kurana

satellite5.jpgRim-Italijanski muslimani su brzo i žustro reagovali tražeći zaustavljanje prodaje u lokalnim prodavnicama poklopaca za nužnik na kojima su bili ispisani ajeti iz Kurana.Ovaj blasfemični akt oni su prijavlili nadležnim organima i političarima. „Želio bih zahvaliti talijanskim vlasima koje su odgovorile pozitivno na naše žalbe zbog ovog svetogrđa“ izjavio je  Samir Al-Khalidi, direktor islamskog centra ( Al-Huda) u Rimu za Islamonline.net.

.„Mi smo reagovali oštroumno na ovu provokaciju i „prebacili loptu“ na dužnosnike sigurnosti i političare, zahtijevajući od njih da odmah zaustave i zabrane ovaj proizvod, i tako spriječe gnjevne reakcije muslimana“ rekao je on.

 Orizzonte Company, koja je bazirana u Laciju, otkrila je i pustila u promet novu kolekciju produkata za kupatilo, uključujući i ove poklopce za nužnik. Ovi poklopci sadržavaju ajete iz Časnog Kurana, koji su pomiješani sa nekim latinskim riječima i slikama raznobojnog cvijeća.
Na osnovu žalbi muslimana, policija je upala u jedan ogranak ove kompanije u gradu Latina, 60 km južno od Rima, i zaplijenila 2000 ovih poklopaca. Ministar unutrašnjih poslova Giuliano Amato sastao se u petak sa muslimanskim vođama u Italiji, u glavnoj džamiji u Rimu, da bi ih uvjerio da Italija neće tolerirati takva podla djela.
„Ovo je uvreda ua muslimansku vjeru“ rekao je Amatu imam Latina džamije u Laciju, šejh Jusuf.

Amato je ubjeđivao Jusufa, govoreći mu:“ Želim da kažem vašim prijateljima iz Latina da smo mi bili informirani o ovoj stvari i da smo poduzeli akcije jer smatramo da je to uvredljivo“
Italija ima , prema nezvaničnim podacima, oko 1,2 miliona musliman, od čega je 20000 konvertita.

Al Khalidi je osvrnuo na ovaj čin talijanske kompanije.
„ Pisati po poklopcima za nužnik Ajetul Kursiju i stavljanje časnih ajeta na najgore moguće mjesto ne može biti nenamjerno“ rekao je on.
On je rekao da ne vjeruje izgovorima kompanije da nisu znali šta znače ove arapske riječi koje su ispisali na poklopcima. „ Ovdje se ne radi o umjetnosti i ljepoti kako to kompanija tvrdi; ovdje se radi o zločinu“

Krajnje desničarski italijanski senator Roberto Calderoli, poznat po svojim antiislamskim stajalištima, razbjesnio je muslimane prošli mjesec pozivaju na „Dan svinja“, protest protiv pravljenja jedne džamije u sjevernoj Italiji.
Prošle godine, Calderoli je izgubio ministarsko mjesto u vladi desnog centra predvođenoj bivšim premijerom Silviom Berlusconiem, zbog nošenja majice sa blasfemičnim danskim crtežom sa likom Poslanika s.a.v.s.

29.10.2007.

Ekstremizam u islamu

Ibn Abbas r.a. prenosi da je Muhammed a.s. rekao:


"Cuvajte se pretjerivanja u vjeri, jer su propali prije vas oni koji su pretjerivali u vjeri"

(Hadis prenosi Ahmed, enNisai, Ibn Madze I Hakim).

Ibn Mes’ud r.a. prenosi hadis koji se nalazi u Muslimovoj zbirci u kome stoji da je Muhammed a.s. rekao:


"Propali su oni što pretjeruju"

To je rekao tri puta,a odnosi se na one koji pretjeruju u vjeri, buduci da su oni strogi prema sebi pa je i Allah strog prema njima.

Sehl ibn Hanif r.a. prenosi hadis Muhameda a.s. koji glasi:


"Ne budite strogi prma sebi,jer su propali oni što su prije vas bili strogi prema sebi, njihove ostatke cce te naci u isposnickim celijama i tekijama*"

[*prevod “tekijama” neodgovara, opaska posaljioca teksta]. (Hadis biljezi Taberani).

Sva tri hadisa upotrebljavaju jednu rijec da izraze kraj onih što pretjeruju, a ta rijec je “propast”.

Kada je rijecc o konceptu ekstemizma, onda nikakvo objašnjenje niti odredba nemaju vrijednost ako nisu zasnovani na izvorskim islamskim osnovama i utvrdjenim šerijatskim tekstovima i pravilima. On ne moze biti utemeljen na slobodnom mišljenju, tvrdnji ili izjavi pojedinca. Jedini dokazi su Allahove rijeci i rijeci Njegovog poslanika a.s.. Bez cvrstog šerijatskog dokaza, mladi koji se optuzuju za ekstremizam, nece drzati do fetve ovog ili onog cclanka, oni ce enrgicno odbaciti optuzbu koja im je upucena i optuzice one koji je izricu za krivotvorenje i za neimenovanje stvari njihovim pravim imenima.


DVIJE NAPOMENE O EKSTREMIZMU


Ovdje zelim dati dvije napomene o kojima treba voditi racuna u ovoj temi:

- Prva:

Stepen covjekove poboznosti i stepen poboznosti okoline u kojoj covjek zivi, zavisno od jacine ili slabosti poboznosti, ima uticaja na donošenje suda o drugima, ima uticaja na to da za jedne kazemo da pretjeruju, za druge da su umjereni, a za trece da su nezainteresovani. Sigrno je da ce jako pobozan ccovjek koji zivi u sredini koja se strogo drzi vjere, biti osjetljiv na najmanju vjersku nepravilnost ili propust koji vidi u svojoj sredini. On ce se cak cuditi da ima muslimana koji ne klanjaju i ne poste preko propisane norme....

Na drugoj strani vidjecemo da osoba ciji je stepen poboznosti nizak, a uz to zivi u sredini koja se usudzuje da krši Allahove zabrane I da negira Njegove odredbe, za takvu minimalnu poboznost se smatra ekstremistom i onim koji pretjeruje. Zato, sve što je vece neznanje okoline oko vjere, toliko je vece cudjenje, odnosno toliko više optuzuju one koji se drze vjere, one koji djeluju bogobojazno i koji, cesto, kada dodju u dodir sa nekom nepoznatom stvari pitaju se, “da li je ovo haram ili halal?”.

Mnogo je onih koji zive u našim zamljama sa islamskim imenima a tudjim mozgovima i koji obicno poštivanje Bozijih odredaba, smatraju vjerskim pretjerivanjem.

Mnogi, koji su prihvatili strane ideje i obicaje, smatraju one koji se pridrzavaju islamskog ponašanja u jelu, picu, nakitu i slicnom, krajnjim ekstremistima i osobama koje pretjeruju.

-Druga:

Nije ispravno da optuzujemo covjeka za ekstemizam u vjeri, zato što je odabrao prestogo islamsko mišljenje, sve dok on vjeruje da je to bolje i pravilnije i dok vidi da je obavezan islamski da ga se pridrzava, te da ce biti vjerski odgovoran za njega, bez obzira na to što drugi to mišljenje smatraju neispravnim, jer je on odgovoran sam za ono što sam vjeruje i što drzi ispravnim, i ako je kroz to prestrog prema sebi.

U stvarnom zivotu ljudi se razlikuju po tom pitanju: jedni su odabrali lakše i blaze, a drugi teze i strozije. Bilo je i medju ashabima r.a. onih koji su bili blazi, kao ibn Abbas i stroziji kao ibn Omer r.a.

Muslimanu je dovoljno u ovom slucaju da mišljenje koje prihvati, utemelji na jednom mjestu od muslimana priznatih pravnih škola ili da se osloni na ispravan idztihad koji se bazira na osnovnim islamskim dokazima.

Upravo ima mnogo toga što se neodobrava onima koje nazivamo “muslimanskim ekstremistima” i što se smatra prestrogim i cjepidlacenjem, a sve to ima islamskog osnova u našem zakonu i nasljedju, upravo mnogo toga su savremeni teoreticari prihvatili, to brane i tome pozivaju. Njima se jedan broj omladine odazvao, trazeci kroz to Allahovu milost i bojecci se Njegove kazne.

Zato ne mozemo osporavati muslimanu ili ga optuzivati za ekstremizam zato što je strog prema sebi i što je uzeo islamsko mišljenje kojim ce, kako on drzi, više zadovoljiti svoga Gospodara, koja su ispravnija za njegovo uvjerenje I plodonosnija za buduci zivot.

Mi nemamo pravo prisiljavati ga da se odrekne svog mišljenja i traziti od njega da se ponaša suprotno svom ubjedjenju. Sve što mozemo je da ga mudro pozivamo, lijepo razgovaramo i dokazima ga ubjedjujemo, pa ce se mozda opredjeliti za ono što mi smatramo najboljim putem.

Šta je dakle ekstremizam, šta su njegovi dokazi i kakvi su njegovi vidovi?

1) PRISTRASNOST U MIŠLJENJU

Prvi znak ekstremizma je pristrasnost u mišljenju, I to na takav nacin da se nedozvoljava drugima da imaju svoje mišljenje, zatim krutost u shvacanju do te mjere da to onemogucava jasno vidjenje interesa ljudi, niti ciljeva islama, niti prilika vremena, niti mu pak, daje mogucnost da vodi dijalog sa drugima, pa je ono za što se, nakon toga, odluci bude ubjedljivije i ispravnije.

Ono što ovdje osporavamo sljedbeniku ovog pravca je ono što smo osporavali i njegovim protivnicima i tuziocima, a to je pokušaj osporavanja mišljenja drugih i njegovo anuliranje.

Mi mu to uistinu osporavamo kad on osporava protivna mišljenja i druge poglede, pa makar samo on imao pravo a drugi bili u zabludi.

Cudno je da medju ovakvima ima onih koji sebi dozvoljavaju da daju pravna mišljenja o najtezim pitanjima i najzamršenijim problemima onako kako ih sami vide, a ne dozvoljavaju savremenim teoreticarima, cija je to struka, pojedincima ili grupama, da daju pravna objašnjenja protivna onome što oni misle.

Ova krajnja pristrasnost kojom covjek potvrdjuje sebe a negira sve drugo, je ono što uistinu vidimo kao znak ekstremizma.

Ekstremiista kao da ti kaze: ”Moje je pravo da govorim, a ti treba da slušaš. Moje je da rukovodim, a tvoje je da slijediš. Moje mišljenje je istina i ne sadrzi greške, a tvoje je da slijediš. Moje mišljenje je istina i ne sadrzzi greške ,a tvoje je pogrešno i neistinito..."
Medjutim, na ovakav nacin on nikada niskim ne moze naci zajednicku rijec.

2 ) TRAJNO OBAVEZIVANJE SEBE SA TEZIM, IAKO POSTOJE OLAKSICE I PRISILJAVANJE DRUGIH NA TO IAKO IH ALLH NIJE OBAVEZAO

Od vidova vjerskog ekstremizma je: trajno obavezivanje sebe sa tezim, iako postoje olakšice, kao i obavezivanje drugih na to, iako ih ni Allah nije obavezao.

Nema prepreke de covjek bude strog prema sebi u nekim pitanjima i da uzme najteze u nekim sluccajevima iz poboznosti ili opreznosti, ali nema potrebe da to bude njegovo stalno pravilo u svakoj situaciji kad ima priliku da se posluzzi olakšicom,koju on, medjutim, odbija i odbacuje.
Muhammed a.s. u tom smislu kaze: “Olakšavajte a ne otezavajte” ili “Obveseljavajte a ne rastjerujte”, te kaze: ”Allah voli da se koristi olakšica kao što mrzi da se griješi.”.
Allah s.w.t. o tome veli: ”Allah zeli da vam olakša a ne da poteškoca imate...”(2:185)

Poznat je u ovom pogledu hadis u kome stoji: ”Muhammed a.s. nikada nije bio u situaciji da bira izmedju dvije stvari a da nije izabrao lakšu, ako nije bila grijeh.”

Prihvata se da musliman bude strog prema sebi i da postupa po cvrstim odlukama, ostavljajuci povlastice i olakšanja, ali ono što se od njega ne prihvata je da obavezuje druge ljude na to. Jedno od najizrazenijih svojstava Poslanika a.s. je da: ”...dozvoljava im lijepe stvari, a zabranjuje ruzne, I dize s njih njihove terete i okove koji su bili na njima...”(7:157).

Muhammed a.s. je bio ccovjek koji je najduze klanjao kada je klanjao sam, cak I kada je klanjao nocu toliko je dugo stajao na kijamu da su mu stopala oticala, dok je skracivao kada je klanjao s ljudima u svojstvu imama, pazeci na okolnosti i na razlicite sposobnosti kada je u pitanju ljudska izdrzljivost.
Zato je u tom pogledu rekao: ”Ako jedan od vas predvodi svijet u namazu, neka skrati, jer medju njima ima nemocnih, bolesnih i starih, a ako klanja sam, neka dulji koliko hoce”.(Buharija). <
Muhammed a.s. je prigovorio Muazu r.a. kada je oduljio namaz u svojstvu imama: ”Zar griješiš, o Muazu”. Ponovio je to tri puta.

Strog odnos prema ljudima ogleda se u tome da ih pozivamo na odgovornost za sunnete i nafile kao da su farzovi i za mekruhe kao da su harami. Ne smijemo obavezivati ljude osim s onim na što ih je Allah obavezao, a ono što prelazi preko toga (sunneti i nafile) je stvar vlastitog izbora, ako hoce mogu da cine, ako hoce mogu da ostave. Dosta nam je u ovom pogledu hadis Talhe ibn Ubejdullaha r.a. koji se nalazi u “Sahihu” a odnosi se na jednog beduina koji je pitao Poslanika a.s. za farzove, a Poslanik a.s. mu je naveo pet namaza, zekat i post u toku Ramazana, na što je beduin upitao: ”Ima li još nešto osm toga”?
Poslanik a.s. mu je odgovorio: ”Ne, osim ono što je dobrovoljno”.
Krenuvši, beduin rece: ”Tako mi Allaha, ja na ovo necu ništa dodati niti oduzeti”.
Na to je Poslanik a.s. rekao:
”Ko zeli da vidi dzennetliju, neka pogleda u ovoga”.

Zato kazem, dosta nam je da musliman u ovom vremenu obavlja samo farzove i izbjegava velike grijehe da bi ga smatrali pripadnikom islama, naravno uz priznavanje Allaha i Polanika. Iako musliman cini neke sitne grijehe, on ima dovoljno dobrih dijela, poput pet namaza, dzume-namaza, posta mjeseca Ramazana i drugih, koja brišu ove grijehe, jer “zaista dobra djela brišu loša”(11:114), ili “Ako se budete klonili velikih grijeha, koji su vam zabranjeni, Mi cemo preci preko manjih ispada vaših i uvešcemo vas u divno mjesto”.(4:31).

3) STROGOST GDJE JOJ NIJE MJESTO

Strogost koja se ne prihvata je ona koja nije na pravom mjestu i u pravo vrijeme, kao ona koja se javlja u neislamskim zemljama ili ona koja se ispoljava prema onima koji su tek prešli na islam, ili, pak, pri cinu pokajanja (tewbe). U svim ovim slucajevima mora se voditi racuna da se ne bude strog u sporednim i spornim pitanjima. Tu se prvenstveno mora posvetiti paznja primarnim i fundamentalnim pitanjima prije sporednih i drugorazrednih.Tu se, na prvom mjestu, mora voditi racuna o ispravnom vjerovanju, i kad to bude na potrebnom nivou onda se moze ici dalje, onda se mgu objašnjavati temelji islama, zatim ahlak i edeb, i tek onda drugurazredna i sporedna pitanja.

Imao sam priliku da se u Americi sretnem sa jednom grupom mladica, inace pripadnika jedne islamske zajednice, koji su vodili zucne rasprave u jednm islamskom centru oko toga što muslimani, kada subotom i nedeljom slušaju predavanja, sjede na stolicama, a ne na hasuri ili serdzadi, kao što sjede klanjajuci u dzamiji, te oko toga što se prilikom sjedenja ne okreccu prema kibli, kao što to cine u namazu, zatim oko toga što nose pantalone a ne nose bijele galabije, što jedu na stolovima a ne na zemlji itd.

Ovakav nacin razmišljanja i ponašanja i to u srcu Sjeverne Amerike, veoma me rasrdio pa sam rekao: ”Prece vam je da u ovom društvu, koje se okrenulo materiji, pozivate vjeri u Boga i Njegovom poštovanju, da upozoravate na postojanje drugog svijeta, da upucujete visokim vjerskim vrijednostima i skrecete paznju na zla u kojima danas plivaju materijalno razvijena društva, a što se tice obicaja i dopunskih stvari koje vjera preporucuje, njihovo vrijeme je nakon što se obavezujuce i fundamentalne norme ucvrste i stabilizuju.

U drugom islamskom centru vidio sam kako su digli buku i prašinu zato što je u dzamiji prikazan dokumentarni ili edukativni film. Cuo sam ih kako govore: ”Pretvoriše dzamiju u kino salu”! Izgleda da su ovi zaboravili da je dzamija ustanovljena da sluzi ovosvjetskim i onosvjetskim interesima muslimana, te da je dzamija u Poslanikovo a.s. doba bila mjesto propovijedanja vjere, drzavni kabinet i stub društvene aktivnosti. Nadam se da nikome nije nepoznato ono što prenosi Buharija i drugi sakupljacci tradicije da je Poslanik a.s. dozvolio Etiopljanima da se igraju “igre bajoneta” u sred njegove casne dzamije i da je dozvolio Aiši r.a. da to posmatra.

4) SUROVOST I GRUBOST

Surovost u kontaktiranju sa drugima, grubost u ponašanju i krutost u saobracanju sa ljudima, suprotno Allahovim i Poslanikovim uputama, takodje su znaci i vidovi ekstremizma.

Allah nam naredjuje da Njemu pozivamo mudro a ne glupo, lijepom a ne grubom rijecju i da raspravljamo na najljepši nacin: ”Na putu Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši nacin raspravljaj...”! (16:125)
Allah opisuje poslanika rijecima: ”Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ce te na muke udariti, jedva ceka da pravim putem podjete, a prema vjernicima je blag i milostiv.”(9:128)

Kao što mu se obraca objašnjavajuci mu njegov odnos prema njegovim drugovima: “Samo zbog Allahove milosti ti si prema njima blag, a da si bio osoran i grub, oni bi se okrenuli od tebe”.

Kur’an samo u dva sluccaja odobrava grubost i strogost:

1) U borbi pri suprotstavljanju neprijatelju, jer uspješna vojna taktika nalaze cvrstinu i zapostavljanje osjecaja blagosti dok se rat ne okonca.

2) U slucaju izvršenja šerijatskih kazni nad onima koji ih zasluzuju, jer nema mjesta emocijama u izvršenju Allahovih odredbi na Allahovoj zemlji: “...I neka vas pri vršenju Allahovih propisa ne obuzima prema njima nikakvo sazzaljenje, ako u Allaha i onaj svijet vjerujete....””.(24:2)

A kad je u pitanju islamski rad, onda nema mjesta krutosti ni grubosti.U jednom hadisu stoji: ”Allah voli blagost u svakoj stvari”,
a u drugom: ”Ko preporucuje lijepo, neka to cini lijepim”, a u trecem: ”Blagost ne udje ni u jednu stvar a da je ne ukrasi, a grubost ne udje ni u jednu stvar, a da je ne upropasti”.

Islamski rad ne moze ništa upropastiti kao grubost ako bude njegov pratilac. Kroz islamski rad se nastoji prodrijeti u covjekov unutarnji svijet i od njega napraviti drugo bice po shvatanjima, osjecajima i ponašanju. Medjutim, to je moguce postici jedino upornošcu, lijepim odnosom prema svemu i poznavanjem covjekove prirode koju cesto karakteriše tvrdoglavost. Zato islamski rad ne moze bez blagosti, da bi se priblizilo covjekovom razumu i osvojilo njegovo srce.

Kur’an nam navodi primjere Ibrahima a.s., Šuajba a.s., Musaa a.s. i drugih Poslanika koji su strpljivo, mudro i na najljepši naccin pozivali istini.

Imami Gazalija spominje kako je jedan covjek došao abasijskom halifi Me’munu da mu drzi vaz u kome je ovaj, kroz isticanje naredbi i zabrana, ispoljio dosta grubosti, na što mu je Me’mun koji je bio veoma ucen, rekao: ”Budi blag, jer Allah s.w.t. je poslao onoga koji je bolji od tebe onome koji je gori od mene, naredivši mu da postupa blago”.

Svoju tvrdnju je obrazlozio rijecima: ”Allah je poslao Musaa I Haruna a.s., koji su bolji od tebe, poslao ih je Faraonu, koji je gori od mene, a Alahava poruka njima dvojici je glasila: ”pa mu blagim rijecima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao!”(20:44).

5) SUMNJICCENJE LJUDI

Jedan od vidova vjerskog ekstremizma i njegova popratna pojava je sumnjicenje ljudi, vidjnje drugih crnim ocima, te prikrivanje njihovih dobrih a isticanje loših dijela. Polazna osnova kod nosilaca ovih stavova je okrivljavanje, a osnov okrivljavanja je osuda, suprotno pravilima islama i njegova zakona: Okrivljeni je nevin sve dok se ne pokaze suprotno.

Islamsko uccenje najstrozije upozorava na štetnost ove pojave, pa tako Allah dz.š. kaze: ”O vijernici, klonite se mnogih sumnjicenja, neka sumnjicenja su zaista grijeh...”(49:12).

A Poslanik a.s. upozorava: ”Cuvajte se sumnjicenja, jer je sumnjicenje najlaznija pojava”.

Osnov sumnjicenju je samouvjerenost i omalovazavanje drugih, što je i bilo povod prvog grijeha na svijetu, Iblisovog l.a. grijeha.

Dosta nam je upozorenje u ovom pravcu vjerodostojan hadis Muhammeda a.s.: “Kada cujete covjeka da kaze:”Propadoše ljudi!”, znajte da je on taj koji ih upropaštava”.(Muslim).

6) PADANJE U PROVALIJU NEVJERSTVA

Vrhunac ekstremizma je kada dodje u pitanje svetost drugih, kada njihovi zivoti i imeci postanu izlozeni skrnavljenju, a to biva onda kada zavlada mracnjaštvo “nevjerstva” I optuzivanja naroda da je napustio islam, zapravo da ga, stvarno, nije ni prihvatio. Ovo predstavlja krajnji vid vjerskog ekstremizma, gdje se njegov protagonista nalazi na jednoj, a ostali narod na drugoj strani.

Ovo je ono u šta su pale sekte Haridzija u pocetku islama. Haridzzije koji su bili najpobozniji kad je u pitanju namaz, post i ucenje Kur’ana, medjutim, njihova misao nije bila zdrava.

Zato se na njih mogu odnositi rijeci Poslanika a.s.: ”Vi omalovazavate svoj namaz uz njihov, svoje klanjanje uz njihovo, svoje ucenje Kur’ana uz njihovo”.
Kao i rijeci: ”Oni ce prolaziti kroz vjeru kao što strelica probije metu”, ili njegove rijeci koje se odnose na njihovu vezu sa Kur’anom: ”Njihovo ucenje Kur’ana ne prelazi grkljan”, ili njegove rijeci u kojima spominje njihovo karakteristcno svojstvo da oni: ”ubijaju pripadnike islama a da prizivaju idolopoklonike”.

Ovo njihovo posljednje svojstvo je dalo povoda jednom islamskom ucnjaku da kada je pao u ruke Haridzija i kada su ga pitali ko je, odgovorio: ”Ja sam idolopoklonik koji trazi utocište i koji zeli da cuje Allahov govor”.

Oni su mu na to odgovorili:”Duzni smo ti pruziti utocište i odvesti te na mjesto gdje ceš biti siguran”, a zatim su mu proucili Allahove rijeci: ”Ako te neki od mnogobozaca zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove rijeci, a potom ga otpremi na pouzdano mijesto za njega...”(9:6).
A da im je rekao: ”Ja sam musliman”, odsijekli bi mu glavu.

Ovo su neke istaknutije karakteristike i neki jasniji dokazi pretjerivanja i ekstremizma u vjeri.

(šejh) dr.Yusuf Qardawi "

29.10.2007.

Ljubav i njene vrste

Omladina ima spektar razlicitih potreba koje se protezu od naucno-kulturnih do tjelesno dusevnih potreba.
Prirodno je da kod mladog covjeka/zene instikti, strasti, emocije, misli hoce hranu i paznju.
Postoji razlika izmedju fizioloskih (tjelesnih) i dusevnih potreba, iako su obje vrste gotovo jednako vazne i jedna drugu uslovljava.

Covjek koji zanemari jelo, pice, disanje, zdravlje, pada u propast.Neudovoljavanje seksualnim potrebama ne vodi covjeka u smrt, ali mu cini zivot nesredjenim i nestabilnim, pa nema smiraj.Slicno je sa stambenim potrebama. Covjek ima potrebu da zivi u kutku, gdje ce moci ocuvati svoju privatnost i intimu. Neudovoljavanje toj potrebi rezultira u nesredjeni, nestabilan zivot,koji vremenom oblikuje stanje duse i njene potrebe.Druge potrebe su potreba za domovinom, samodokazivanjem i sl.

Sve su ovo potrebe ciju vaznost i znacaj ne treba ispustiti iz vida. Ovdje cemo se osvrnuti na potrebe za odnosom i zadovoljstvom emocija:

Poslanik a.s je kroz svoje izreke jasno dokazao da poznaje ljude, oba pola, njihove jake i slabe strane do perfekcije te ga a.s. mozemo smatrati pored najboljeg covjeka koji je stvoren, naboljim uciteljem, najboljim vodjom, najboljim suprugom i najboljim psihologom svih vremena.

Kaze Poslanik a.s.:"Poslije sebe nisam ostavio fitnet (smutnju) koji je stetniji po muskarca, do zena." (Muslim)

U drugom hadisu kaze a.s.:" Bojte se Dunjaluka i bojte se (iskusenja) zena."

Ako su zene dio Dunjaluka, zbog cega je receno bojte se Dunjaluka i bojte se zena!? Zato sto je Poslanik a.s. htio da ljudima jasno naglasi najvecu smutnju koja moze da zadesi muskarca, izdvajajuci je i specificirajuci. Razlika izmedju muslimanske omladine danasnjice i proslih vremena je u okretanju od vrijednosti, upadanju u nemoral, pokornosti strastima koje odgajaju, upucuju i upropastavaju.To je slika danasnje omladine koja se okrece od jezika koji ih savjetuje, mudrosti kojom se opominje i nastoje da cijelo drustvo svedu na svoje potrebe i da ga prilagode svojim prohtjevima koji su ispod nivo psa.

U istoriji covjecanstva nije zabiljezen veci nemoral, veci fesad, veca perverzija i izopacenost kao sto je to danas. Sociolozi i eksperti za edukaciju i odgoj se pitaju, zasto je to tako? Zar u proslim vjekovima nije bilo seksualnih potreba, strasti i pozuda?! Zar mi nismo samo sinovi tih generacija?!

Da, strasti su bile prisutne i ranije. Medjutim, novo doba se odlikuje novom tehnologijom, koja je u dobrom dijelu upotrebljena u rusenju morala i covjecnosti uopste.
Nova tehnologija pomaze sejtanovim sljedbenicima da uljepsaju poroke i materiju kao nikada do sada! A sve u cilju obozavanja tijela, strasti, naslada i vecih tjelesnih uzitaka.

Allahovi iskreni robovi pozivaju omladinu da izadje iz tog ponora, ali su strasti okovale razum, oslabile volju, uspavale svijest i uzrokovale niz umnih bolesti.
Takvi, u svojoj slabosti i padu, ne mogu promjeniti utabanu putanju sramote i zablude.
Ogromna smutnja lomi omladinu, a koja je plasirana putem:

TV ekrana, kina, video kaseta, Cd-ova, pozorista, magazina, novina, knjiga, proze, poezije, interneta, radija itd.
Sve su to sredstva kojima su vjesto probudjene strasti i nizi porivi, koji imaju katastrofalan ucinak na zdrav razum, srce i buducnost naroda.

Propast naroda je poput propasti tijela koje nakon sto oboli strada u periodu od nekoliko godina ili decenija, s tim, da stradanje naroda traje nesto duze. Taj period moze potrajati 50, 100, 300 godina, ali je propast definitivna.

Ako je strast i tjelesna potreba uzrokom propasti covjeka, kakva je mudrost u stvaranju iste?

Da bi ispravno odgovorili na ovo pitanje, moramo osvijetliti par stvari:

Sta je ljubav? Je li haram ili halal?
Da li je ljubav izbor ili prinuda?
Da li je ljubav instiktivna ili emocionalna?
Kakva je razlika izmedju ljubavi prema nekoj osobi i ljubavi prema odredjenim osobinama neke osobe? Allah je stvorio strast kao ispit covjeku, da vidi kako ce se ponasati, da li ce je krotiti ili se povesti za njom?Da li ce voljeti normalno ili poput zivotinje?Da li ce voljeti na nacin na koji je odredio Kur’an i objasnio sunnet, a potvrdila ulema?
Ili ce voljeti onako kako zeli neki covjek ili zena?

Kakva je mudrost u stvaranju nagona?

Seksulani nagon je jedan od glavnih motivatora covjeka i njegovih aktivnosti koje se ticu izgradnje svijeta, promjena, davanja, uzimanja itd.
Kada bi ovaj nagon bio mrtav covjek bi bio pasivan a svijet nerazvijen.

Kaze Ibn Tejmijje: "Uzviseni Allah je originalno stvorio strasti da bi upotpunile stvorenja, kao sto je stvorio ljutnju da motivise covjeka prilikom otklanjanja onoga sto ga ugrozava ili mu steti, te je zabranio od strasti ono sto ne donosi korist."
Kaze Ibn al-Qayyim:“ Sve u svemiru je zasnovano na ljubavi. Kretnje tijela su iz ljubavi prema Onome koga treba da vole. Cak i celije nevjernika vole Allaha iako nevjernik, svojom slobodnom voljom, porice Stvoritelja."
Kaze Ali Tantawi: "Da nije ljubavi ne bi se spojilo brdo s brdom i rodilo dolinu. Da nije ljubavi ne bi se ptica skrasila uz pticu i sagradila gnijezdo.
Da nije ljubavi ne bi nebesa plakala da oplode Zemlju, niti bi se razvili plodovi proljeca. Da nije ljubavi ne bi ni svijeta bilo."
Seksualni nagon je uzrokom razmnozavanja te ocuvanja potomstva i covjecanstva.
Dakle, ako se ljubav ispravno shvati, kontrolise i upotrijebi, postaje oruzje koje ce bez razdora i nesrece spajati srca i prijateljstva.

Da nema osjecaja ljubavi u srcima dobrih ljudi, srcima ashaba, onih koji su upucivali i upucuju iz ljubavi, danas ne bi smo imali ovu vjeru i uputu.
Takvi ljudi samo mogu osvojiti svijet i ispuniti ga sigurnoscu i mirom.

Definicija ljubavi: "Ljubav je emocionalno stanje koje se pokrece iz ljudskog srca prema necemu vanjskom te se ocituje kroz osjecaje i aktivnosti upucene onome sto/ko se voli."

Ponekad covjek voli samoga sebe, te ti osjecaji mogu biti usmjereni i iz unutarnjeg prema unutarnjem. Ibn Qayyim definise ljubav ovim rijecima:" Bit ljubavi je pokret duse prema onome sto se voli."

Da li je ljubav nagon, tajna bez rijesenja? Ili je to pak stvar duse?I koje su vrste ljubavi?

Ljubav se dijeli na dvije vrste:

1. Ljubav prema osobi;

2. Ljubav prema osobinama osobe;

Ljubav prema osobi, prema njenoj biti, bez osvrta na njeno bogatstvo, ugled, fizicku ljepotu je izuzetno rijetka, medjutim svi se na nju pozivaju.

Ljubav prema osobinama date osobe, dakle ljubav zbog vidljivih odlika koje druga strana vrijednuje.

Ibn al-Qayyim kaze:" Da bi se stvorila ljubav izmedju dvije strane, potrebno je postojanje srodnosti, bilo da se je ta srodnost u vidu razmisljanja ili stvarima kojima se tezi."

Npr. neko voli covjeka zbog slicnosti tema o kojima obojica razmisljaju ili slicnoj identifikaciji drustvenih problema te slozno suradjuju i grade prijateljstvo i ljubav. Sve ljubavi su zasnovane na dusevnim potrebama.

Zasto tinejdzerka zavoli nemoralnog i pokvarenog mladica?

Zato sto tinejdzerke vole samodokazivanje te im godi,tudje laskanje, komplimenti i hvale koje slusa od udvaraca jasnih ciljeva.Takav udvarac ce napisati i pjesmu za nju, govorit ce joj o, navodnoj, ljepoti njenih ociju, a ona ce se osjetiti zadovoljnom i sretnom, jer je zadovoljila dusevnu potrebu koja je u ovom slucaju samodokazivanje.

Znaci da volimo one koji su nam srodni i bliski (uzimajuci u obzir razlicite faktore) i one koji udovoljavaju nasim dusevnim potrebama.

Spomenuta djevojka je prevarena od strane mladica koji je otkrio njenu slabu stranu te stekao njenu naklonost. Npr. mladic koji kaze djevojci da je poredio sjaj njenog lica sa punim mjesecom te je shvatio da je njeno lice zraci sa vise svijetlosti i ljepote, otvoreno laze. Medjutim, djevojka hoce da vjeruje u to i smatra svoga udvaraca posebnim samo zato sto je primjetio njenu, navodnu, posebnost.

Pod uticajem slicnih rijeci, djevojke bez vjere, akide i upute ce upasti u smutnju.
Osjetit ce prijatan osjecan u srcu, razmisljati o komplimentima cijelu noc i razvijati mastu.U samom drustvu, takva djevojka ce naci niz faktora koji ce ohrabrinti njena razmisljanja (TV, okolina, poezija, price itd.) i blud je definitivan!

A sve krece od pogleda, pa osmijeha, pa pozdrava, pa price, sastanka itd., dok djevojka ne postane lisena vrijednosti, casti, ugleda, mogucnosti postene udaje. Njena uloga buduce majke je narusena i sl.
Opterecena je pitanjem abortusa, reakcijom familije, stahom od odbacenosti itd.

Kako se radja ljubav?

Kaze Ibn Tejmijje u svom djelu "Al-Fetawa", 14. tom: "Zatim pogled radja ljubav."

Prvi kljuc ljubavi, prva vrata ljubavi je oko, pogled, posmatranje. To je cinjenica koju niko ne osporava. Pogledan moze biti jako opasan i ostaviti lazan i poguban utisak.

Kaze Poslanik a.s.:" Pogled je otrovna strijela Iblisova." Ucenjaci tvrde da je najveci sihir kada se susretne oko sa okom. Pogled se izgubi, ali strast ostaje.

Sta je to ljubav na prvi pogled?

To nije ljubav, nego trenutacna zadivljenost i zavedenost.
Ljubav na prvi pogled je izopacenost i takva osoba je blize bolesnim nego zdravim.

Zasto?

Zato sto covjek pati od razlicitih unutarnjih potreba koje su vezane za seksualnu glad i emocionalno nezadovoljstvo te cim vidi lijepu djevojku/mladica,spremna/spreman je, da je/ga voli.Ta spremnost da voli osobu koju jos nije ni upoznao/la je dokaz da su njegovi/njeni osjecaji utemeljeni na strasti i potrebi da im udovolji.

Uzrokom vecine razvoda je utemeljenost veze na lahkomislenim pristupima i razvijanju veze na osnovu prvog pogleda. U takvim brakovima, nakon par prvih mjeseci, kada se partneri seksualno zadovolje i zasite i kada komplimenti i lazna laskanja se istrose, nastupi praznina i kriza.Tada takav par uocava, da su nacini razmisljanja, navike i vece potrebe izmedju njih, jako razlicite.Dakle, brak, veza koja se izgradi na fizickoj privlacnosti i potrebi, puca i lomi se cim se te potrebe zadovolje te tada njihovi pravi karakteri izlaze na povrsinu, pa vise nisu toliko spremni da se sjedine kao sto je to bilo na "ljubicastom" pocetku.

Pogledajmo sada mudrost Poslanikovih rijeci:

"Zena se zeni zbog cetiri stvari. Zbog ljepote, imetka, porijekla i vjere. A vi birajte onu s vjerom.."

Ljubav zasnovana na ljepoti zene, traje sve dok se ta potreba za ljepotom ne zadovolji.

Npr. covjek voli odredjenu hranu, miris, odjecu koju upotrebljava jedno vrijeme i nakon toga trazi nesto drugacije.Najveci ljubitelji bureka, ce odustati od tog specijaliteta ako im se burek servira dva mjeseca za redom.Ista stvar je sa mirisom. Mozemo izuzetno voljeti miris jasmina, ali nakon par mjeseci posto zadovoljimo i zasitimo osjetila u nosu putem kojih osjecamo taj miris, doci cemo na ideji, potrebu da promjenimo miris i nadjemo drugaciji.

Tako je sa cijelim Dunjalukom, pa i sa osjecajima koji su vezani za ljepotu odredjene zene ili muskarca. Iskrena ljubav se radja postepeno i nema prepreke da muskarac gleda zenu, ali birajuci nacin i mjesto koje je definisano u islamu. Dakle lijek za ovaj problem je u hadisu Poslanika a.s. i njegovom savjetu kao i socijalnim normama koje definise islam, a koje su svijetu potrebne kao nikada ranije.

Prva od tih socijalnih normi je, Allahov ajet:

"Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka cuvaju svoja stidna mjesta, to im je bolje jer Allah uistinu zna ono sto oni rade (jesna'uun).

Reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka cuvaju svoja stidna mjesta." (An Nur, 30. i 31 ajet)

U ovim ajetima imamo dvije norme ponasanja:

1. Obaranja pogleda;

2. Cuvanje stidnih mjesta;

Pogled je pocetak puta koji vodi ka spolnom odnosu. Onaj ko ne cuva svoj pogled ima manje sanse da se sacuva od bluda.

Zanimljivo je da Kur'anski ajet koji govori o obaranju pogleda zavrsava s glagolom "jesn'auun" (Allah zna ono sto oni rade). Mnogo ajeta zavrsava na slican nacin. "Zaista Allah zna ono sto radite" i koriste se razliciti glagoli koji opisuju isti radnju (ja'melun, jef'alun).
Medjutim u ovom slucaju je upotrebljen drugaciji glagol koji opisuje ono sto ljudi rade, pri neobaranju pogleda. Upotrebljeni glagol je "sana', jesnu', sina'a" sto znaci industrija, dakle splet radnji, kompleksan posao, vise radnji uvezanih pod jednim krovom itd.
To aludira da neobaranje pogleda vodi ka spletu radnji koje se smijenjuje jedna za drugom, posto nekontrolisani pogled, povlaci: osmijeh, misao, ideju, zelju za posjedovanjem zene koja se posmatra, plan kako da se do nje dodje, komunikacija, izlazak itd.
Ovo nam govori o preciznosti izbora rijeci u Kur'anu i potrebi da se Kur'an analizira temeljno, s osvrtom na sve aspekte Kur'anskog teksta, kao i da je ucenje arapskog nuzda za svakog ko zeli da ispravno razumije Allahovu objavu te da iz nje direktno crpi mudrosti.

Kaze Poslanik a.s.:"Svakom covjeku je odredjen udio u bludu, oko cini blud a to je gledanje i na kraju, srce zudi i cezne, dok spolni organ to potvrdjuje ili odbija."

U Buharijevoj zbirci se spominje hadis u kojem se govori da je Ibn Abas jahao s Poslanikom a.s. na devi, silazeci sa Muzdelife prema Mini. Prolazeci pored zena na kamilama, Ibn Abas se okrenuo prema njima, dok je Poslanik a.s. stavio svoju ruku na njegove oci.

Kaze ulema:"To je zabrana i poricanje radnje. Da je pogled dozvoljen, Poslanik a.s. ne bi tako reagovao."

Kaze Poslanik a.s. obracajuci se Aliju:" O Ali, ne slijedi pogled za pogledom. Imas pravo na prvi, ali ne i na drugi."

Pod prvim pogledom se ne smatra namjerno gledanje, nego iznenadni, neplanirani i nenamjerni pogled, poslije kojeg mora uslijediti obaranje pogleda.
Zasto je Allah dz.s. zabranio pogled?

Svako djelo koje covjek cini prolazi kroz tri stupnja:

1. stupanj spoznaje;
2. stupanj svijesti;
3. stupanj motivacije, (poslije dolazi djelo);
Npr. covjek ulazi u vrt i ugleda cvijet, koji je lijep, privlacan i lijepo mirise. Po njemu rosa, oblijecu ga pcele i mirisu. Vidi prizor koji ga gotovo opcini i to je prvi stupanj, stupanj spoznaje.

Zatim se spoznaja vaga kroz svijest, osjecaje koji uslijed lijepih uzitaka motivisu covjeka na djelo i to je predstupanj samom djelu, koje poslije nastupa, a to je branje cvijeta radi mirisa i ljepote. Ibn Tejmijje tvrdi da se odredjeno djelo utvrdjuje nakon jake volje, sposobnosti i odsustva zapreke. Npr. imam ispred sebe casu vode i jaku zelju da popijem tu vodu, jer sam zedan. A imam i sposobnost da popijem tu vodu jer me nista ne sprijecava. Ili, zedan sam ali je odsutna sposobnost udovoljavanja zedji,(bolest, paralizacija i sl.) ili su tu zapreke za izvrsenje djela (Ramazan i sl.).

Serijat dozvoljava covjeku da gleda sve i da putem obzervacije siri svoju spoznaju, osim u jednom slucaju a to je gledanje u zene koje nam nisu halal. Npr. dozvoljeno nam je gledati zlato i imati zelju da se posjeduje, ali ga je zabranjeno ukrasti ili nositi (za muskarca).Medjutim, kada su u pitanju zene i pogled je zabranjen? Zasto?

Covjek koji gleda u zenu, ostaje zarobljenik njenog lika i nakon njenog gubljenja iz njegovog vida. Iz razloga sto njen lik ostaje u njegovoj svijesti i prirodno budi strasti, nagon, potrebu, zatim mastanjem budi sliku zene, vraca je u sjecanje i na tom gradi plan, kako da do te zene dodje, da je dojmi, kako da joj se priblizi, da joj privuce paznju, da je posjeduje itd.

Ibn al-Qayyim je bio upitan:" Kada pogledam zenu u meni se budi osjecaj zadivljenosti. Medjutim, siguran sam, kada bi je bolje pogledao, da bih nasao na njoj mahane i nedostatke, pa da li mi je to dozvoljeno?"

Ibn al-Qayyim je na to rekao:" Ne! Taj zakljucak ti je nametnuo sejtan. Uljepsao i opravdao tvoj postupak, tako da ti lici na potrebu da se izvuces iz grijeha, dok u stvari vodi u grijeh."

Allah covjeku nikad nije nesto zabranio, a da mu nije to nadomijestio boljim od toga.
Uprkos covjekovom ubjedjenju da je to sto mu srce trazi najbolje za njega, Allah svaku napustenu stvar u Njegovo ime, zamjenjuje boljom.

Koristi obaranja pogleda su nesagledive, ovdje cemo navesti par njih:

Cuvanje srca od boli i ceznje;
Covjek koji gleda zene, a ne moze ih imati (nije u stanju da se ozeni), nanosi sebi bol i crpi se kroz ceznju i negativne misli ili ide u haram.
Zelja za necim sto se ne moze stici, samo povecava ceznju, sejtanove vesvese i puteve harama. Obaranjem pogleda covjek oslobadja svoju dusu i psihu od nepotrebne ceznje.

Negledanje harama puni srce svjetlom, koje se javlja u ocima, na licu, i vidi se na rukama i nogama. Kaze Poslanik a.s.:" Pogled je jedna od Iblisovih otrovnih strelica, pa ko obori svoj pogled, ne gledajuci zene, Allah ce ga nagraditi svijetlom."

A "Allah je svjetlo nebesa i zemlje". (Kur'an)

Onaj koji je ispunio nebesa i Zemlju svjetlom, ispunit ce i tvoje srce.

Jacina srca, postojanost, hrabrost, odraz pobjede nad strastima, snaga i muskost.
Onaj koji obara pogled kusa vecu slast i uziva u vecoj ljepoti od onoga koji gleda u zabranjenu ljepotu.

Kako?

Kaze Sa'rawi: "Covjek koji se odrekne neceg iz straha prema Allahu, Allah dz.s. ce ga nagraditi hurijom u dzennetu, koja kada bi bila spustena na Zemlju, svojom svjetloscu i ljepotom bi sakrila svjetlost Sunca i Mjeseca."

Ko onda uziva u vecoj ljepoti, onaj koji gleda prolaznu ljepotu oko sebe i koja budi nagon i strast ili onaj koji ce gledati pravu i vjecnu ljepotu i biti njeni vlasnik?!

Pribavlja srcu srecu i radost
Posto se covjek, koji se usprotivi svojoj strasti,uzdize na nivo ljudskosti, vece vrijednosti, samim tim, srece i radosti.Tragovi strasti ostaju na srcu, pa su jaci i opasniji od tragova bica.

Obaranje pogleda od harama cuva cistocu covjekovg uma, njegovu bistrinu i zdravost.

24.10.2007.

SJETI SE SMRTI

Svaka duša bice kušalac smrti, i jedino ce vam biti isplacene nagrade vaše na dan Sudnji. Pa ko bude uklonjen od vatre i bude mu dato da uðe u Džennet, pa doista je uspio. A život Dunjaluku je samo užitak obmane.
186. Sigurno cete biti iskušavani u imecima vašim i dušama vašim; i sigurno cete cuti od onih kojima je data Knjiga prije vas i idolopoklonika, uvredu
mnogu. A ako se strpite i budete bogobojazni, pa uistinu, to zaista u istinske postupke spada.(Ali-Imran,185-186
) POSLUSAJ

24.10.2007.

Rijjadu s Salihin 1 dio. autor imam: Jahija ibn Šeref en-Nevevi rahimehulah alejhi. Uskoro jos 3 dijela. POSLUSAJ

  Rijjadu-s-Salihin 1 
Description: Rijjadu-s-Salihin 1
Version: Filesize: 10.09 MB
Added on: 18-Apr-2007 Downloadi: 500 Rating: 10.0 (1 Glasaj)
HomePage | Rate Resource | Details

  Rijjadu-s-Salihin 2 dio 
Description: Rijjadu-s-Salihin 2
Version: Filesize: 10.90 MB
Added on: 23-Apr-2007 Downloadi: 257 Rating: 10.0 (1 Glasaj)
HomePage | Rate Resource | Details

  Rijjadu-s-Salihin 3 dio 
Description: 03-Rijjadu-s-Salihin 3 dio
Version: Filesize: 11.70 MB
Added on: 09-May-2007 Downloadi: 203 Rating: 10.0 (2 Glasova)
HomePage | Rate Resource | Details

24.10.2007.

Sta je tagut?

Tagut

Učenjaci su opisali taguta (lažno božanstvo) različitim definicijama, ali je većina njih prihvatila ovu:
Sve što se obožava mimo Allaha, pa makar i samo jednom vrstom ibadeta, a ono što se obožava je time zadovoljno, naziva se tagut.

Šejh Muhammed ibn AbdulWehhab je prokomentarisao:

Tagut uopšteno je sve ono što se obožava  mimo Allaha, subhanehu we te`ala, i zadovoljno je tim obožavanjem, a to uključuje one koji se obožavaju, slijede i kojima se pokorava mimo Allaha, subhanehu we te`ala – svi oni su taguti.“ Na primjer, ukoliko neko učini nekome sedždu i taj kome je sedžda učinjena bude zadovoljan tim djelom, onda je takav tagut. Ali ukoliko taj kome je učinjena sedžda ne bude zadovoljan tim što mu je učinjena sedžda, onda se on ne ubraja u tagute.

Allah, subhanehu we te`ala,  je upotpunio svoje obožavanje negacijom svih drugih oblika obožavanja. Rekao je Allah, subhanehu we te`ala:

„ Mi smo svakom narodu poslanika poslali: "Allaha obožavajte, a taguta se klonite!“

I rekao je:

„ Onaj ko ne vjeruje u taguta, a vjeruje u Allaha – drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. – A Allah sve čuje i zna.“

U ovoj pretpostavci neko može upitati :“ Zašto je Allah stavio negaciju prije afirmacije, koja je mudrost u tome?“

   1. Zato da bi se onima koji su Allahu pripisivali druga skrenula pažnja da njihovo obožavanje Allaha mora biti upućeno samo Njemu, subhanehu we te`ala, a ne idolima, niti bilo kojem drugom tagutu. Niko ne može obožavati Allaha sve dok ne zaniječe taguta. Uzvišeni Allah kaže:

„Većina njih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim.“

Oni su mušrici, zato što su Allahu, subhanehu we te`ala,  u svojim ibadetima pripisali druga.

   1. Zato da ničija djela u sebi ne bi sadržala širk, jer širk upropaštava djela. Neko, ukoliko nije zanijekao taguta, može obavljati hadž, postiti, klanjati, itd. a da mu to uopšte ne bude od koristi.

Koliko samo ljudi govori da vjeruje u Allaha, a čine dove mrtvima i obožavaju ih. Neki kažu da je jedan sat za Allaha, a drugi za dunjaluk – i ova tvrdnja čak može biti širk, jer za koga je taj dunjalučki sat? Koga obožava taj jedan dunjalučki sat? Dok u isto vrijeme neko od njih može govoriti da njegov gost i njegov oac kod njega imaju pravo. A sve ovo je izvršavanje Allahovih propisa i osobe koje odvajaju vjeru od dunjaluka su sekularisti, a Uzvišeni Allah kaže:

„Reci: "Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova “

Ovaj ajet obuhvata sve ono što se tiče obožavanja Allaha, subhanehu we te`ala.

Allah nikada neće primiti sekularizam. Dakle, sekularisti bi uradili onako kako je urađeno sa crkvom, i žive svoj društveni i ekonomski život u skladu sa njihovim strastima i prohtjevima. Cjelokupni društveni i ekonomski život je potčinjen Allahovim propisima.

Djela ljubavi (mehabbe), privrženosti (wela`) i odanosti ( adaa`) su djela ibadeta i moraju biti upućeni samo Allahu, subhanehu we te`ala,  kao što je to Allah spomenuo. Oni koji čine širk Allahu, mogu voljeti osobe ne radi Allaha, već zbog same te osobe, jer on voli tu osobu zbog nje same, i time se suprostavlja Allahovom zakonu. Uzvišeni Allah kaže:

„ Ima ljudi koji su mjesto Allaha tagute prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha.“

Čak iako je ta osoba tvoj otac ili brat, a više vole kufr od imana, onda ih je haram voljeti i prijateljevati sa njima, jer uzvišeni Allah kaže:

„O vjernici, ne prijateljujte ni sa očevima vašim ni sa braćom vašom ako više vole nevjerovanje od vjerovanja. Onaj od vas ko bude s njima prijateljevao, taj se doista prema sebi ogriješio.  “

Kawf (strah) i radžaa` su također djela  ibadeta, i svako ko prema nekom drugom ispoljava veći kawf i radža`, nego prema Allahu, takav je počinio veliki širk. 

Zašto smo definiciju taguta odredili riječima „i bude s tim zadovoljan“?

 To smo rekli iz razloga što su neki od poslanika, `alejhimusselam, bili obožavani – Isa, `alejhisselam, Musa, `alejhisselam, a znamo da oni nisu bili s tim zadovoljni. To znači da oni nisu taguti. 

Prema tome, sve što je obožavano, slijeđeno i čemu se pokorava, što mijenja obožavanje Allah u obožavanju te stvari, je tagut. Taguti mogu biti čak i životinje, Neki ljudi obožavaju do 500 životinja i to svaku na različit način – svaka životinja ima svoj način na koji se ona obožava i ljudi ih tako obožavaju. Zato molim Allaha da nas uputi na Tewhid (Allahovu Jednoću), jernema veće blagodati od obožavanja samo Allaha, Jedinog.

„Ukoliko se osoba koja je obožavana mimo Allaha ne odrekne tog statusa, ona postaje tagutom. Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem,  je idole nazvao tawagitima u sahih hadisu u kojem Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem,  kaže: „ Oni koji slijede i obožavaju tawagite, sami su tawagiti,“ Onaj kome su ljudi pokorni preko Allahove dozvole , ili onaj kome se ljudi pokoravaju u stvarima koje nemaju osnove u Allahovom zakonu, takav je tagut. Iz ovog razloga, ljudi koji sude prema nečemu drugom  a ne prema Allahovoj Knjizi su taguti. Allah je nazvaoFaraona i stanovnike Aa`da tagutima.“

( Ibn Tejmijje, Fetva vol. 28, str. 200)

Također, tagut može biti čovjek, drvo, kamenje, rabin, sveštenik, zakon i onaj ko ga sprovodi. I zakonodavac može biti tagut. Allah, subhanehu we te`ala,  je spomenuo faraona, kada je faraon rekao:

„Ako budeš kao boga nekog drugog osim mene priznavao, sigurno ću te u tamnicu baciti! “

Kada je ovo faraon rekao, mislio je na tašrii (zakonodavstvo) – govorio je o tome da je on taj koji propisuje, zabranjuje i rješava sporove, a nije mislio na to da je on stvoritelj, jer on nije mogao ništa stvoriti.

Ukoliko neko sebi pripiše svojstvo slično ovome, koje ga čini zakonodavcem, onda je takav tagut. Pogledajte vođe naših zemalja – oni čine isto, čak i oni na niskim državnim funkcijama. Oni sude prema nečemu drugom a ne prema onome što je Allah objavio i to ih čini tagutima. Zato ih moramo zanegirati, i odreći se njih (bera`) i moramo ih proglasiti kafirima (tekfir). Uzvišeni Allah kaže:

„A oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio, oni su pravi kafiri (nevjernici).“

Dakle, ovo napominjem jer želim da se shvati značenje tewhida, pošto murdžije današnjice tvrde da je samo šejtan tagut.

 A šta žele postići tim što tvrde da je samo šejtan tagut? Pokušavaju da prikriju činjenicu da su naši vladari taguti, protiv kojih se mora boriti sve dok sva vlast ne bude Allahova. Uzvišeni Allah kaže:

„I borite se protiv njih sve dok fitne (nevjerstva i mnogoboštva) ne nestane i dok se Allahova vjera slobodno ispovjedati ne mogne.“

Ukoliko se sudi zakonom koji nije u skladu sa onim što je Allah, subhanehu we te`ala,  objavio, onda je i taj zakon tagut, lažan zakon. Ne dolikuje vjerniku da traži tahukum (presudu) i da mu se sudi lažnim zakonom, jer ko to učini zanevjerovao je u Allaha i Poslanika, sallallahu `alejhi we sellem. Uzvišeni Allah kaže:

„Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe pa ipak žele da im se pred tagutom sudi, a naređeno im je da ne vjeruju u njega. A šejtan želi da ih u veliku zabludu navede. Kad im se kaže: "Prihvatite ono što Allah objavljuje, i Poslanika!" – vidiš licemjere kako se od tebe sasvim okreću. A sta će tek biti kad ih, zbog djela ruku njihovih, pogodi kakva nesreća, pa ti dođu kunući se Allahovom: "Mi smo samo htjeli da učinimo dobro i da bude sloge".  “

Ono što je bitno iz ovoga razumjeti je to da obožavanje Allaha nikada ne može biti potpuno bez negiranja i odricanja od širka i taguta. Slično ovome je rekao Ibrahim, `alejhisselam, svom narodu :

„Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kada su narodu svome rekli: " "Mi s vama nemamo ništa, a ni sa onima kojima, pored Allaha, ibadet činite (obožavate); mi se vas odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će izmedju nas ostati sve dok ne budete u Allaha, Njega jedinog, vjerovali! " “

U ovom ajetu se nalazi ispravan način za negiranje i odricanje od taguta.

Ibrahim, `alejhisselam, je bio vrlo pažljiv pri svom govoru. Allah, subhanehu we te`ala,  ga je učinio najboljim primjerom za nas. A zašto? Zato što je Ibrahim, `alejhisselam, rekao:

"Mi s vama nemamo ništa, a ni sa onima kojima, pored Allaha, ibadet činite, (obožavate)."

Ovaj ajet ukazuje na to da su mušrici ( mnogobožci) obožavali Allaha, ali je Ibrahim, `alejhisselam, objavio kufr (nevjerovanje) u ono što su oni pored Allaha obožavali, jer da je rekao da nema ništa sa onim što mušrici obožavaju ne napravivši izuzetak, to bi uključivalo i Allaha, subhanehu we te`ala.

Ono što moramo znati, što trebamo usvojiti i razumjeti je da su mušrici vjerovali u Allaha, ali su pored Njega, subhaneh, obožavali i druga, lažna božanstva.

 

24.10.2007.

Krnjavost zenske pameti u islamu: fenomen ili ponizenje

Kruze velike rasprave i buka oko polozaja zene u Islamu. Dosta puta se optuzuje Islam da umanjuje pravo zene na polju zivota, prava i postojanja. Radi svega ovoga se organizuju programi, simpoziji i rasprave u raznim mjestima. Najcesce se stavlja akcenat na umne sposobnosti zene, te da Islam smatra da je zena nepotpune pameti. To misljenje argumentuju hadisem koji je zabiljezen u dvije najtacnije hadiske zbirke, Buhariji i Muslimu, da su zene krnjave pameti. Da li je ono sto oni kazu doista istina i ispravno? Da li je zena krnjave pameti? Da li je Poslanik s.a.v.s. doista ovako opisao zene i pod tim mislio ono sto su neki razumjeli od ove izreke? Il’ je mozda stvar drugacija?


Hadis koji spominje krnjavost zenske pameti

Prenosi Imam Muslim r.a. u svom Sahihu, poglavlje vjerovanja, da je Poslanik s.a.v.s. rekao:
“O zene, dajite sadaku i sto vise cinite istigfar (trazenje oprosta) od Allaha, jer sam vidio da ste vi najbrojniji stanovnici vatre (dzehennema).”
Jedna od prisutnih i razboritih” zena rece: A zasto smo mi Bozji Poslanice najbrojniji stanovnici vatre?
Rece Poslanik: “Dosta proklinjete i poricete pravo muza. Nisam vidio nekoga kao vas da ima krnjaviju pamet i vjeru a da vjestije nadvlada razumnog covjeka”.
Rece zena:''O Bozji Poslanice, sta se podrazumjeva pod nepotpunosti pameti i vjere?
Rece Poslanik: “Krnjavost mozga je kada svjedocenje dvije zene vrijedi kao svjedocenje jednog muskarca, to je krnjavost mozga. Ostaje nekoliko dana ne klanjajuci i ne posteci uz Ramazan, sto predstavlja kranjavost vjere.” (Prenosi ga Muslim)

Necemo moci razumjeti ovaj hadis ne osvrcuci se na “ajet duga” koji u sebi sadrzi mjerilo svjedocenja, kao sto stoji u sljedecem ajetu: "I navedite dva svjedoka, dva muškarca vaša, a ako nema dvojice muškaraca, onda jednog muškarca i dvije žene, koje prihvatate kao svjedoke; ako jedna od njih dvije zaboravi, neka je druga podsjeti." El-Bekara ajet 282.

Pogresno i kontradiktorno razumijevanje hadisa

Prvu stvar koju uocavaju oni koji se raduju i slave optuzujuci Islam da smatra zenu krnjave pameti, jeste dio hadisa gdje Poslanik s.a.v.s. kaze: “Nisam vidio nekoga kao vas da ima krnjaviju pamet...''
Iz ovoga oni zakljucuju da su zene krnjave pameti, a krnjavost pameti znaci krnjavost umnih sposobnosti, sto bi znacilo da je sposobnost zene za razmisljanje slabija od sposobnosti ljudi. To bi znacilo da se zena razlikuje od muskarca u umnoj konstrukciji, jer je ona slabija po tom pitanju od njega i krnjavija.
Da su malo preciznije procitali hadis vidjeli bi da ovako shvatanje hadisa nije ispravno, jer je to razumjevanje kontradiktorno samom hadisu, iz nekoliko razloga:

-u hadisu se spominje da je razborita zena raspravljala sa Poslanikom, sto znaci da je ona pametna, razumna i stalozena. Kako moze ova zena da bude krnjavog uma a da bude u isto vrijeme pametna i razborita? Zar ovo nije povod za kontradiktornost?

-Bozji Poslanik s.a.v.s. se cudi sposobnosti zena kako moze jedna od njih da savlada jako pametnog covjeka? Pa ako je zena krnjavog uma kako onda moze da savlada jako pametnog covjeka?

-ovim se rjecima Poslanik s.a.v.s. obraca muslimanskim zenama, vezano za propise kao sto je namaz, post i uslovi ispravnog svjedocenja, pa sta ako bi neka jako pametna ne muslimanka primila Islam, da li bi cinom prelaska na Islam postala krnjavog uma?

Ovakav nacin razumijevanja hadisa je ogranicio “pamet” koja se spominje u hadisu na “umne sposobnosti”, neuzimajuci znacenje hadisa u potpunosti, niti je povezao sve njegove djelove, kao sto nije povezao ovaj hadis sa casnim ajetom.
Hadis obrazlaze krnjavost uma kod zene kroz cinjenicu da svjedocenje dviju zena vrijedi kao svjedocenje jednog covjeka, a ajet to obrazlaze sa prisjecanjem i zaboravom. Casni hadis nije rekao da su zene krnjavog uma, niti da se razlog vrednovanja svjedocenja krije u tome da je zenino razmisljanje slabije od covjekovog.

Sta je to razmisljanje a sta je razum

Mogu da definisem razmisljanje na sljedeci nacin:
“Razmisljanje je umna operacija pri cemu se desava uzajamni uticaj opazanja sa iskustvom i inteligencijom radi postizanja odredjenog cilja, a postize se kod postojanja podsticaja na razmisljanje i eliminacijom faktora koja ga sprecavaju”.

Opazanje se sastoji od osjecanja stvarnosti i obracanja paznje prema njemu. Iskustvo je sve ono sto je sakupio insan od podataka o stvarnosti, njegovog zivota u toj stvarnosti, te sredstava i nacina razmisljanja.
Inteligencija predstavlja osnovne umne sposobnosti koje posjeduju svi ljudi ali u razlicitim stepenima.

Za razmisljanje je potreban podsticaj koji ce ga pokrenuti i uklanjanje prepreka koje odvracaju insana da stigne do cilja, sprecavaju da pocini pri njemu greske, te da tako pripremljen i psihicki sposoban pridje toj operaciji zvanoj razmisljanje.

Ovakav pogled na razmisljanje se veze sa svim ljudima, ne praveci razliku izmedju covjeka i zene, jer se ova operacija odnosi na njih oboje podjednako.

Naucna istrazivanja vezana za studije mozga, razmisljanja i ucenja nam ne ukazuju na jasnu razliku izmedju zene i covjeka po pitanju razmisljanja i ucenja. Isto tako ne ukazuju na razliku izmedju njih po pitanju sposobnosti cula i inteligencije, niti po pitanju sastava nervnih celija od kojih se sastoji mozak, niti po pitanju nacina postizanja spoznaje.
Sve ovo ukazuje da su covjek i zena od rodjenja izjednaceni po pitanju razmisljanja, gdje se ne razlikuju jedno od drugog osim po pojedinacnim primjerima.

Na osnovu svega ovoga mozemo zakljuciti da razumjevanje nije samo umna sposobnost ili intelektualna, nego je opseznije od svega toga u sto ulaze mnogi faktori i pri cemu prolazi kroz mnogobrojne etape, sto ukazuje da je razmisljanje jako slozena a nikako prosta operacija.

Isto tako, um u pogledu Casnog Kur’ana je nesto opseznije od samog razmisljanja, jer je um tu da privuce paznju na razmisljanje ciji se plod krije u okoristavanju od tog razmisljanja njegovom primjenom.

Gdje se krije fenomen u svemu ovome

Fenomen hadisa o krnjavosti zenske pameti se krije u nacinu Poslanickog izlaganja, sto ljudi nisu mogli da dosegnu. Kur’anski i hadiski tekstovi ne prave razliku izmedju muskih i zenskih umnih sposobnosti, sto se jasno uocava u opstem vjerskom obracanju muskom i zenskom spolu.

Svemu ovome treba dodati tekstove koji govore o inteligenciji zene, te njihovim sposobnostima i razboritim stavovima, sto je vise puta spomenuto u Kur’anu i praksi Poslanika s.a.v.s.

Ako se naucno nije dokazala nikakva razlika izmedju muskih i zenskih umnih sposobnosti, sto ne dolazi u kontradiktornost sa Kur’anom i Poslanikovom praksom, onda mozemo zakljuciti da se krnjavost zenske pameti ne odnosi na umne sposobnosti.

Razmisljanje je slozena operacija u sto ulaze umne sposobnosti i drugi faktori kao sto je opazanje, podsticaj, prepreke i iskustvo.

Ako bi pogledali na ajet koji govori o svjedocenju ("I navedite dva svjedoka, dva muškarca vaša, a ako nema dvojice muškaraca, onda jednog muškarca i dvije žene, koje prihvatate kao svjedoke; ako jedna od njih dvije zaboravi, neka je druga podsjeti." El-Bekara ajet 282) vidjeli bi da je ajet obrazlozio potrebu za vrednovanjem svjedocenja kroz zaborav i podsjecanje, sto se usko veze sa opazanjem, podsticajima i preprekama . Ovo se odnosi na muskarce i na zene, ali sa isticajem zenske specificnosti gdje prolazi kroz odredjena stanja i gdje se izlaze odredjenim tjelesnim i psihickim promjenama, sto utice na nacin njenog razmisljanja.

Ovdje se moze dodati cinjenica da se ova poslanicka izreka odnosi na islamske propise u islamskoj sredini gdje zena, po svojoj prirodi i njenom zivljenju posebno u islamskoj sredini, gdje je njeno iskustvo dosta manje od iskustva muskarca, pogotovu u sferama gdje je dosta manje zastupljena.

Na kraju svega ovoga mozemo da zakljucimo da se pod krnjavosti zenske pameti ukazuje na to da postoje drugi faktori koji nemaju veze sa umnim sposobnostima. Oni koji jedva cekaju da osudjuju i “lijepe” optuzbe na racun Islama, odmah shvataju od hadisa da misli na manjkavost umnih sposobnosti, ne provjeravajuci ispravnost tih optuzbi ili mozda trazeci ispravno razumjevanje ovog hadisa. Doslo je vrijeme da se takvi ljudi okane toga i da budu realni naspram Islama, a obaveza zene je da se ne povodi za njihovim idejama, nego da se pouzda u svoga Gospodara i u svoju vjeru, te da se ponosi sa njima.

24.10.2007.

Stroga zabrana prisluskivanja i uhodjenja

Poslanik, s. a. v. s., rekao je: "O vi koji ste muslimani samo na jeziku, a do cijih srca nije dopro iman, ne uznemiravajte muslimane, ne istražujte njihove mahane. Jer, ko istražuje mahane svoga brata muslimana, Allah, dželle šanuhu, istražit ce njegove mahane. A ciju mahanu Allah istraži, razotkrit ce ga cak i u njegovoj kuci".

Islam svoje društvo uspostavlja na čistoti i vanjskih i unutarnjih odnosa. Garantira pravo na intimu i privatnost u svim segmentima. Zabranjeno je zavirivanje u privatne poslove i uhođenje tajni čak i ako ljudi rade nešto griješno sve dotle dok to čine u tajnosti, a ne javno. Imajući u vidu spomenuto, nužno se osvrnuti na niz problema zaživjelih u našem narodu koji direktno atakiraju na intimu i gdje se ne poštuje privatnost ukućana.

Neprikosnovena privatnost

Može se reći da čovjek više nije komotan ni u vlastitoj kući. Prvi komšija upada u kuću bez najave i direktno ide u sobu u kojoj sjede, a možda i leže njeni stanari. Komšiji ne samo što ne bude neugodno, nego se zna dogoditi da kritizira ukućane što ih je zatekao da spavaju i što još nisu ustali kao on ili zato što ne rade što je on zamislio da trebaju raditi. To je veoma ružan običaj koji nema ama baš nikakve osnove u vjeri. Štaviše, takve običaje osuđuju sve vjere, kao što se to protivi i svim moralnim načelima. Unutra-šnjost kuće je privatni kutak ukućana. Oni imaju pravo raditi šta god hoće u svojoj kući i niko im nema pravo prigo-voriti. Netraženje dozvole prije ulaska u nečiju kuću je, prije svega, znak neodgoja, niske vjerske svijesti i elementarni nedostatak kulture. Onome ko želi posjetiti nekoga u njegovoj kući, Uzvišeni Allah je učinio obaveznim da ne ulazi dok ne dobije dozvolu i dok ne pozdravi one koji stanuju u toj kući:

"O vjernici, u tuđe kuće ne ulazite dok dopuštenje ne dobijete i dok ukućane ne pozdravite; to vam je bolje, poučite se! A ako u njima nikoga ne nađete, ne ulazite u njih dok vam se ne dopusti; a ako vam se rekne: 'Vratite se!' - vi se vratite; bolje vam je, a Allah zna ono što radite" (En-Nur, 27.-28.). Da bi zaštitio privatni život ljudi, Poslanik, s. a. v. s., strogo je zabranio da bilo ko ulazi u nečiju kuću dok ne dobije dozvolu i dok ne obrati pažnju da neće uznemiriti stanare. Rekao je:

"Ko zaviri u nečiju kuću bez dozvole, ukućanima je dozvoljeno da mu izbiju oko" (Buhari i Muslim). Privatnost je zagarantirana i unutar svojih avlija ograđenih tarabom. Ukućani su se odmarali i radili. Žene su slobodno mogle otkrivene hodati, a djeca se, nikome ne smetajući, igrati raznih igara. Naši stari su itekako poštovali tuđu privatnost. Nestankom naših predaka, nestale su ne samo tarabe, već i moral, kultura, privatnost i intima, smirenost i spokoj.

Zabadanje nosa gdje ne treba

Danas imamo veliki broj neodgojenih koji nam u svako doba dana mogu hrupiti u kuću i zateći nas u stanju kakvo bi nam najmanje bilo drago. Kuće su nam gole, u avlijama nemamo ograda, vidi nas svako. Ne može niko ni ući ni izići iz kuće, a da to komšije ne gledaju. Nije iznenađenje ako vas i upitaju šta vam je u torbi, šta ste kupili, gdje ste bili, gdje idete, ko vam je, ono, jučer bio, a ko prekjučer i šta je htio itd… Poslanik, s. a. v. s., rekao je:

"Ko odgurne zavjesu i zaviri u kuću prije nego što je dobio dozvolu da uđe, ušao je u područje gdje mu nije dozvoljeno ući" (Ahmed). Kad razgovaramo sa ukućanima ili komšijama ispred svoje kuće, drugi komšija se napreže da čuje o čemu se to govori. Poslanik, s. a. v. s., o prisluškivanju razgovora je rekao:

"Ko tajno prisluškuje ljudske razgovore mimo njihove volje, na Sudnjem danu će mu u uši biti salivano olovo" (Buhari i Muslim). Prvo jutro nakon što se uda, mladu svi posmatraju i gledaju hoće li "vidjeti šta je bilo". Ovo je klasičan primjer uhođenja, o čemu Uzvišeni Allah kaže: "I ne uhodite jedni druge" (El-Hudžurat, 12.). Poslanik, s. a. v. s., također je zabranio uhođenje.

Uzvišeni Gospodar svjetova nam se obraća:

"O vjernici, neka od vas u tri slučaja zatraže dopuštenje da vam uđu oni koji su u posjedu vašem i oni koji još nisu spolno zreli: prije jutarnjeg namaza, kad u podne odložite odjeću svoju i poslije obavljanja noćnog namaza. To su tri doba kad niste odjeveni, a u drugo doba nije ni vama ni njima grijeh; ta vi jedni drugima morate ulaziti. Tako vam Allah objašnjava propise! A Allah sve zna i mudar je" (En-Nur, 58.).

U ovom ajetu se govori o pravilima ponašanja u obiteljskom krugu.

Bošnjaci vole tuđe probleme

Djeca imaju razmjerno slobodan pristup, mogu dolaziti i odlaziti u svako doba dana i u postupanju sa njima postoje male formalnosti. Ali, i tu postoje ograničenja. Po noći i prije sabahskog vremena trebaju diskretno tražiti dopuštenje prije nego što uđu, djelomično zato što smetaju ljudima dok spavaju, djelomično zato što bi ih mogli iznenaditi neodjevene ili kod presvlačenja. Isto vrijedi i za vrijeme podnevnog odmora i poslije jacije. Pravila su strožija prema odraslima. Oni u svako doba moraju tražiti dopuštenje… I iz ovoga vidimo koliko islam vodi brigu o svim normama ponašanja u društvenom životu, a prije svega o pravu na intimnost. Kad je riječ o kućnim problemima, ukoliko za njih znaju, ni ukućanima niti komšijama nije dozvoljeno da ih iznose u javnost. Bošnjaci su narod koji voli "rješavati" tuđe probleme više nego svoje. To je jedan od razloga našeg nazatka. Činjenica je da se narod ulijenio nakon rata. Naviknuti smo na humanitarnu pomoć i da nas drugi hrane. Ta navika nas je, na neki način, paralizirala i ulijenila. Zato imamo previše slobodnog vremena. U nemogućnosti rješavanja vlastitih problema, komšije "rješavaju" tuđe probleme i u javnost prezentiraju mahane. Poslanik, s. a. v. s., rekao je:

"O vi koji ste muslimani samo na jeziku, a do čijih srca nije dopro iman, ne uznemiravajte muslimane, ne istražujte njihove mahane. Jer, ko istražuje mahane svoga brata muslimana, Allah, dželle šanuhu, istražit će njegove mahane. A čiju mahanu Allah istraži, razotkrit će ga čak i u njegovoj kući" (Et-Tirmizi i Ibn-Madže).

Položaj snahe i svekrve u Bošnjaka

Kad je riječ o svekrvi i snahi, tu zaista imamo veoma mnogo problema. Jedan od razloga takvoga stanja jest i obostrano nepoštivanje privatnosti i nepoznavanje uloga. Kod nas je običaj da se, u većini slučajeva, živi u zajednici, što, samo po sebi, dovodi do netrpeljivosti ukoliko se uloge pomiješaju. Udajom, mlada prelazi u tuđu kuću, u kojoj već egzistira porodica koja ima svoje običaje i pravila. Svekrva koja je dočekala, sina je veoma voljela, mazila i pazila. Nevjestinim dolaskom, ona ostaje bez svog mezimca i brigu o njemu preuzima "strano" čeljade, koje će se "ispriječiti" između nje i sina. Teško je to podnijeti i zato se mnoge svkrve odlučuju na borbu u kojoj samo one vide smisla. Treba podsjetiti na ajete:

"Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi.." (Lukman, 14.), "Majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga rađa, nosi ga i doji trideset mjeseci…" (El-Ahkaf, 15.). Svaka bi majka željela da sin ostane samo njen i da ga ni sa kim ne dijeli. Zato ispočetka nastaju blagi vidovi netrpeljivosti između nje i njene snahe. Supruga se, pak, udala za čovjeka kojeg voli i ona s pravom želi da taj čovjek bude samo njen. Jer, zašto se udavala ako će ga morati dijeliti!? Očito je da su majka (svekrva) i supruga (snaha) pogrešno shvatile svoje uloge. Ljubav sina prema majci je neupitna, kao i njegova poslušnost prema njoj. Ljubav sina prema svojoj supruzi je također neupitna, ali u ovom slučaju nema one poslušnosti kao prema majci. Dakle, sin je dužan slušati majku i činiti joj dobročinstvo prema kur'anskom ajetu: "Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite…" (El-Isra, 23.). Miješajući između dječije ljubavi i poslušnosti i ljubavi prema ženi, mnoge majke, kad primijete da dijete više vremena posvećuje svojoj ženi nego majci, počinju se miješati u život, kroje sinu planove, savjetuju mu kako da postupa prema svojoj ženi itd., što se suprotstavlja hadisu u kome Poslanik, s. a. v. s., kaže: "Zaista je pravo djeteta da ga njegov roditelj poduči Kur'anu, da mu nadjene lijepo ime i oženi ga, odnosno uda kad postane punoljetno" (El-Hakim).

Onoga momenta kad sin dopusti da majka pređe granicu miješanja u brak, poremetit će se ravnoteža porodice i to će biti prvi korak ka izazivanju nesuglasica u braku. Često to majka radi iz dobrih namjera. S druge strane, snaha ne trpi da joj se svekrva miješa u život i ona nastoji zadržati samo za sebe čovjeka kojeg je izabrala. Ta, ona se zato i udala… U većini slučajeva, snahe godinu-dvije nakon udaje pokušavaju nagovoriti muža da se odvoje ili - kako je to u narodu poznato - da se odijele, želeći postići svoj mir i zaštititi privatnost. Mnoge se zadovolje i sa odvajanjem u krugu iste kuće. Snahe uglavnom ovo zahtijevaju zato što im je ugrožena privatnost i što se ne mogu opustiti u kući u kojoj, pored nje i muža, žive i drugi. One bi htjele biti slobodne kad su sa svojim muževima. One ne vole da ih neko kontrolira i da imaju tutora. Zamislite kako izgleda kad se snaha ne može raskomoti u svojoj sobi i strijepi hoće li ko naići i hoće li joj svekrva ući u sobu. Zato mnoge vole da svekrve i nema. Poznato je da za djevojku koja se udaje za momka koji nema roditelje, druge djevojke znaju kazati: "Blago li njoj, udala se za fina momka; nema ni oca ni majku". Reagiraju s negodovanjem i na samu pomisao da se sin hoće od odijeliti majke. Nastaju problemi. Prvo se posvađaju svekrva i snaha, jer ona misli da je snaha nagovorila sina na taj čin. Potom se posvađaju sin i mati, da bi na posljetku došlo i do prepirke i razlaza među samim supružnicima.

"Uhođenje" preko bojlera

Bosna i Hercegovina je po mnogo čemu specifična, a jedna od njenih specifičnosti je i život više bračnih parova u istoj kući. Vjerovatno je on kod naših starih bio motiviran željom za zadržavanjem imetka u krugu porodice. U osnovi, islam nema ništa protiv zajedničkog življenja - ako je to nužno, ali je činjenica da ne možemo naći ni jedan kur'ansko-hadiski tekst koji govori u prilog pohvalnosti zajedničkog življenja više bračnih zajednica, pa makar se radilo i o majci i ocu. Naprotiv, naći ćemo tekstove koji govore suprotno. Ibrahim, a. s., nije živio sa svojim sinom i njegovom snahom, već odvojeno, a s vremena na vrijeme ih je posjećivao. Islam poštuje privatnost bračnih drugova i zato je zabranio djeci da ulaze u sobu u tri termina bez dozvole. Stariji uvijek moraju tražiti dozvolu. Mnoge se žene žale kako im svekrva u bračnu sobu ulazi bez kucanja, zagleda u ormar, ispituje o odnosima između njih dvoje i, uza sve to, prati kad je bojler upaljen, a kad nije. Kad u Kur'anu i hadisu nailazimo na tekstove koji tretiraju pitanje braka i bračne zajednice, uvijek se govori u dvojini, tj. samo o mužu i ženi. Kad čitamo siru ashaba, vidjet ćemo da - kad se govori o bračnoj zajednici - nigdje se ne spominju svekrve, a ako se i spominju - onda se spominju u kontekstu druge potpuno odvojene porodice. Odijeliti se ne znači i prekinuti onose sa roditeljima. Radi se o novoj porodici koja zaslužuje da živi samostalno. Rekao je Poslanik, s. a. v. s.: "Svi ste vi pastiri i svi ćete biti odgovorni za svoje stado… Žena je pastir u kući svoga muža, pa će i ona biti odgovorna za svoje stado…" (Buhari i Muslim). Hadis nam govori da ne može biti više pastira u jednoj kući. On je samo jedan, a to je supruga. Muž je pastir porodice kao cjeline, a svekrva je pastir svoje kuće.

Kako eliminirati probleme?

Islam sve probleme liječi u korijenu i ako se zna da će nešto u dogledno ili nedogledno vrijeme izazvati nesuglasice, automatski se ide ka eliminaciji uzroka eventualne svađe. U ovom slučaju, ako će život u zajednici posvađati sina i majku i razbiti bračnu zajednicu, bolje je u startu to riješiti i odvojiti bračne parove. Neka svako ima svoj život i svoju intimu! Ne mora svekrva znati kad je bojler uključen, a kad nije. Neka snaha živi u miru. U tom slučaju će se i majka i sin i snaha više slagati i voljeti. One su dužne biti poslušne prema svojim roditeljima, a svekrvu su dužne poštovati kao majku njihovih muževa. Djeca su dužna slušati svoje roditelje, a ne snahe. Nigdje se, ni u Kur'anu ni u sunnetu, ne spominje slijepa poslušnost svekrvi. Nekad poslušnost svekrvi ide na račun muža. Muž, odnosno sin razapet je između majke i supruge. Teško mu je objema udovoljiti, pogotovo ako i jedna i druga zahtijevaju nešto što utiče na nemiran život u braku. Sve što smo spomenuli ne znači da je problem uvijek u svekrvi. Nerijetko porodičnim svađama zna kumovati i snaha. Vrlo često baš ona biva razlog sinove nepravde prema majci. Jedan od pokajnika je, prije nego što se pokajao, na nagovor svoje žene istjerao majku iz kuće. Žena mu nije podnosila majku i činila je sve da je sin zamrzi. Sin nije mogao više izdržati i poslušao je ženu. Majka je završila u staračkom domu. Nakon nekog vremena, sin je shvatio da mu žena samo nanosi zlo, a da mu majka želi dobro. Pustio je svoju ženu i vratio majku.

Svakome njegova intima

Prilikom posjete svom sinu Ismailu, Ibrahim, a. s., upitao je njegovu ženu kako im je. On je rekla da im je teško i da pate od oskudice u hrani i imetku. Ibrahim joj je rekao da prenese njegovom sinu da treba da promijeni kućni prag, što je značilo da treba promijeniti ženu. Ovo je primjer kad snaha nije dostojna života u braku i kad život sa njom ugrožava ne samo muža već i njegovu rodbinu. Mnogi će kazati kako se nema uvjeta i da je situacija teška te je nužno živjeti u zajednici. Nema sumnje je da je ekonomska situacija u Bosni veoma teška, ali to ne opravdava sukobe proizišle iz povrede tuđe intimnosti. Ako se nema uvjeta za život u odvojenim kućama, što bi, svakako, bilo idealno, ima se uvjeta da se u istoj kući svakome osigura intimnost ili privatnost. Veoma je lijep običaj u arapskim krajevima. Sin se ne odlučuje na ženidbu dok sebi i svojoj budućoj mladi ne osigura stan ili makar sobu u kući svoje porodice sa zasebnim kupatilom. Kad se ožene, oni svojim roditeljima idu u goste. Majka ih toplo i srdačno dočekuje i ispraća i jedva čeka da opet dođu. I svi su sretni i svi se vole. U nekim mjestima je običaj da im se sedam dana ne dolazi u posjetu. To je izraz poštovanja prema mladencima…

"Svaka vjerska zapovijed počiva na mudrosti ili razboritom razlogu bez obzira je li to direktno objašnjeno ili ne" (Mevdudi).

23.10.2007.

Za sestre-Kako muzu izbiti iz glave poligamiju?

Selam alejkum sestre! Smiley

Nije za muskarce Angry

Evo da otvorim "kontra-temu"..posto tema o ganjanju "prava zene u islamu" kod mladih zena vodi samo ili nepovjerenju prema muzu ili "pametovanjima" koja nista ne koriste,..


Draga sestro,nama je Allah Uzviseni dao mnoge blagodati koje muskarcima nije..lijepe smo,njezne,smirene,znamo voliti vise nego oni,milostivije smo...i duzne smo sve te blagodati iskoristiti na Allahovom Putu..Duzne smo muza upotpuniti,umjesto da se "za prava protiv njega borimo"..

Visezenstvo je tvome muzu dozvoljeno..I Allah nije nepravedan neuzubillahi..i zna Allah i za tvoju i moju ljubomoru..i ti muza ne "posjedujes" da mu to mozez "zabraniti"..ali zato mozes da osvojis njegovo srce pa da on drugu i ne zeli..i tebi je to dozvoljeno..dozvoljena su ti i sva moguca sredstva da ga smiris.Sve sto jedna prljava kjafirka ili zena bez imana moze da bi ljude zavodile s pravog puta i u grijesenje prema Stvoritelju ih pozivala,i da prema majci grubi budu ih navodila,mozes i ti da bi muza smirila i na Allaha ga podsjecala i na cinjenje dobrih djela! Pusti svoj cenzo ponos na tom putu,prema poganom vlahu budi ponosna a prema muzu moras biti ponizna!
Drugo radi se o tvrdoglavim Bosancu..pa znaj da nijedan Bosanac ne voli da mu zena nesto "zabranjuje",ili da mu zeMsko "pametuje"..mora "njegova rijec biti starija"...pa pusti ga onda nek mu bude!Nek prica sta hoce!A ti svoj poso gledaj,cak i od sejtana l.a. mozes nesto nauciti a to je da uporna budes!Kako god je sejtan l.a. uporan da tvog muza na grijeh navedei s tobom zavadi ti budi jos dosadnija i upornija da mu nedas zgrijesiti i da mu nedas da bude nepravedan jer je zulum mrak na Sudnjem danu...i tebi i njemu..


Nije tvoj muz "los" kao sto ga sejtan tebi pokusava predstaviti "losim".Nijedan nije savrsen..ako dobro srce ima nejma imana,ili je slabog imana.ako ima imana onda mu ne valja ahlak,ili je "vehabija Evil"..ili je "zaguljen"...nesto mora faliti..pa ono sto ima Elhamdulillah,a ono sto nema ti popravi fino nemoj kriviti svekrvu sto ga nije odgojila,nisi ni ti savrsena!Nego se daj na poso! Nasmiji ga vicevima ili mu se porugaj kad se smrkne...Nadi nacin da ga oraspolozis!
Sve ono sto ima na temi "Sestro muslimanko ucini muza zadovoljnim" bi samo da potvrdim kao korisno,pa eno ti vidi...uglavnom je sve receno na onoj temi.Jos bi samo da na ono dodam da cak i ako ti je muz nekad malo "dosadan" ponasaj se kao da nije!Ako se prema njemu budes uljudno i ljubazno ponasala nece mu druga ni naumpadati,pa eto sestro pamet u glavu.. nemoj da te sejtan lahko naljuti pa da budes ljuta i odbojna prema njemu.Euzu prouci kad te pocne fatati ona "zenska depresija" da ti ide muz na zivce!

Eto sestro samo ti ovo poslusaj i nema od njihove poligamije insAllah nista,nismo ni mi Elhamdulillah smotane!


Selam alejkum!

23.10.2007.

Obracun sa samim sobom

Neophodno je da svako od nas na kraju dana malo zastane i razmisli o tome kako je proveo taj dan; šta je sve učinio tog dana, a šta je sve propustio i je li išta pripremio za svog Gospodara. Odista bi bilo dobro da svako od nas to i učini pre nego što pođe na počinak.

Vrijeme koje bismo utrošili na samoobračun i samopreispitivanje bi bilo jako korisno, jer bi to bili trenuci napretka i dobiti. Bio bi to trenutak u kome čovjek biva sam sebi sudija i mjeri i odmjerava svoje težnje, motive. Bio bi to trenutak u kome vjernik sam sebi određuje čuvara, onoga koji će ga podrobno ispitati o svemu i sudiju koji će ga ili kazniti ili osloboditi. Svoju dušu koja je inače sklona zlu probrazuje u savjest koja će svoje tijelo čuvati od grijeha. U jednom hadisu stoji da je nužno da svaki zdrav insan prođe kroz četiri vrijemenska perioda-a jedan od tih bi morao biti vrijeme samoobračuna.

Vođa Pravovjernih, Umer ibn Hattab r.a. je jedne prilike rekao: “Preispitajte se i obračunajte se sami sa sobom prije nego što se bude sa vama obračunavalo na Sudnjem danu, i izvagajte svoja djela prije nego sto vam ih izvagaju na Danu obračuna.”
A u Časnom Kur`anu: “Toga dana ljudi će se odvojeno pojaviti da im se pokažu djela njihova: onaj ko bude uradio koliko trun dobra- vidjeće ga, onaj ko bude uradio i koliko trun zla- vidjeće ga.” (Sura Az- Zilzal, ajeti 6-8).
Spomenuti Halifa bi isto tako navečer udarao svoje stopalo i sam sebi govorio: “Pa reci, sine Hattabov, šta si to uradio danas?!”
Jedan od poznatih ashaba, neka je Allahovo zadovoljstvo sa njima, Mejmun Bin Mahran r.a. bi imao naviku reći: “ Bogobojazan čovjek češće prispituje i kritikuje sam sebe nego što bi to činio nepravednom vladaru-tiraninu ili škrtici.”

El-Hasan bi rekao: “Vjernik sam sebe čuva i preispituje iz straha od Silnog Allaha. Onima koji su to činili obračun na Sudnjem danu može biti olakšan. A onima koji su olahko uzeli vjeru i život na dunjaluku, obračun na Dan proživljenja će biti otežan.” A onda bi nastavio da opisuje kako bi samoobračun trebao da izgleda: “Dogodi se da čovjek pomisli učiniti nešto pa mu se sama pomisao dopadne i bude preokupiran njome i kaže sebi- Želim to da uradim. Moram.- ali onda se sjeti Allaha pa kaže- Ne, nikada. Odlazi od mene jer meni je to zabranjeno!” Ovako izgleda samoobračun prije nego što se vjernik odluči da učini nešto.
“Opet se dogodi da vjernik nešto i učini i to bude nepovratno. Ali tada treba da se zamisli nad učinjenim i da se zapita- Zašto si to uradio? Tako mi Allaha, ti ne možeš naći opravdanja za to što si učinio i ti to nikada nećes više učiniti, inšallah.” Ovako izgleda preispitivanje savjesti nakon djela.
Svakako da bi se svako od nas trebao truditi da se preispita svakoga dana, ali ako se ipak zaboravimo onda bar svaka dva do tri dana ili svake nedjelje. Tako bar imamo predstavu o svom stanju, djelima i svojim mahanama.


Na kraju svakog mjeseca bi trebali posvetiti više vrijemena preispitivanju, a naročito na kraju godine- jer bi to morao biti period kada ocjenjujemo onu koja je na izmaku, a nadamo se onoj koja tek počinje.
To je i vrijeme kada se kritički osvrćemo na prošlost i razmišljamo o budućnosti poput računovođe kada radi godišnji obračun i prebrojava svoj profit ili gubitak. Šta onda reći za one Muslimane koji su prihvatili zapadnjačku praksu proslavljanja Nove Godine pa umjesto podrobnog razmišljanja i postavljanja pitanja posjećuju zabave, uživaju u hrani i piću. Umjesto samoobračuna, na dan svog rođenja Muslimani opet imitiraju nevjernike u njihovim besmislenim ritualima pa praktikuju ono što nam Allah nije dozvolio. Slavljeniku se zapali onoliko svijeća koliko je godina ostavio za sobom. Nakon toga se svijeće moraju ugasiti duvanjem kako bi se ostvarila želja. Još se i pokloni razmjenjuju!? Namjesto takvog slijepog i besmislenog ponašanja, razborit čovjek bi taj dan koji je svjedok prolaska jos jedne godine kratkog dunjaluckog života trebao iskoristiti da preispita svoj dotadašnji život. Revnosan i marljiv trgovac podvlači crtu na kraju svake godine teškog rada da bi ocjenio svoje cjeloukupno finansijsko stanje. On želi da ima uvid u svoju dobit ili gubitak. Slično bi trebao učiniti svaki razuman insan i izračunati životni dobitak ili manjak, i više od toga, trebao bi da moli svog Gospodara da mu blagoslovi život i da mu danas učini boljim nego jučer, a sutra boljim nego danas.
Zato što mu’min zna da će ga njegov Gospodar podrobno o svemu ispitati i obračunati se sa njim, on žuri da se sam sa sobom obračuna i da preispita svoju savjest. Svaka godina ima dvanaest mjeseci, svaki mjesec trideset dana, a u svakom danu dvadeset i četiri sata, svaki sat šezdeset minuta a svaki minut šezdeset sekundi. Svaka sekunda je Allahova milost i blagoslov pa i nada da se nešto može popraviti.Mu’min zna da će mu biti data knjiga, pa zato žuri da sam prelista onu koju sam sebi piše. Svaki dan koji prođe je poput sasušenog lista koji sa stabla života pada na tle. Neka se Allah smiluje učenjaku Hasanu al- Basriju kada je rekao: “ O sinovi Ademovi! Svi ste vi samo broj dana. Kada jedan prođe, nestane i dio vas!”

Ebu ‘Ali Ed- Dakak je to divno izrekao kroz poeziju:
“Sa svakim danom odlazi I dio mene,
u srcu gorcinu ostavi, i za tren nestane.”

Jos jedan pjesnik je umio reci:
“Covjek se raduje sve dok jos ima noci da ih protraci,
ali i on nestaje lagano zajedno sa njima.”

I na kraju opet rijeci pjesnika:
“Dijelimo radost svakog novog dana,
pa ipak svaki koji nam prodje je jedan manje u zivotu.”

Nazalost malo je onih koji razuma imaju pa pouku o ovome primaju

23.10.2007.

HADIS...

Allah, Stvoritelj kosmosa i vremena i svema nama znanog i neznanog, kaže:

“Gospodar tvoj zapovijeda da se samo njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje ili oboje kod tebe starost dožive, ne reci im ni: ´Uh!´i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: 'Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali.'”

(Kur'an, 17:23-24)

 

 

316. Prenosi se da je Ebu-Hurejre, r.a., rekao: “Allahovom Poslaniku, (s.a.w.s.,) došao je jedan čovjek i upitao ga: ´O Allahov Poslaniče! Ko je najpreči za moje lijepo druženje i ponašanje prema njemu?´ Alejhiselam reče: ´Tvoja majka  Čovjek tada reče:  ´Ko poslije nje?´ ´Tvoja majka´, odgovori on. ´Ko poslije nje?´, ponovo upita čovjek. ´Tvoja majka´,  ponovo odgovori Alejhisselam. Čovjek ponovo upita: ´Ko poslije nje?´ Alejhisselam tada reče: ´Tvoj otac!´”

(Muttefekun alejhi)

 

A u jednom drugom rijavetu stoji: “O Allahov Poslaniče! Ko je najpreči za moje druženje i lijepo ponašanje prema njemu? Alejhisselam reče: “Tvoja majka, zatim tvoja majka, zatim tvoja majka, zatim tvoj otac.”

 

 

317. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: “Daleko bio od (Allahove milosti), daleko bio, daleko bio svako onaj ko dočeka starost svojih roditelja, ili jedno od njih, a (zbog njih i njihovih potreba) ne uđe u Džennet!”

(Muslim)

 

 

336. Ebu-Bekr Nufej' b. Haris, r.a., veli da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Hoćete li da vas obavjestim o najvećim grijesima?“ – tri puta. Mi odgovorismo: „Svakako, o Allahov Poslaniće!“ On tada reče: „Allahu pripisivanje druga i neposlušnost prema roditeljima.“ Bio ne naslonjen, zatim se isravi i sjedeći reče: „Svakao, i lažan govor i lažno svjedočenje!“ Zatim je toliko dugo ponavljao ovo dvije zadnje da smo rekli: „Da hoće ušutjeti!“

(Muttefekun alejhi)

 

 

337. ´Abdullah b. Amr b.´Asr, r.a., pripovjeda da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: “Veliki grijesi su: mnogoboštvo, neposlušnost roditeljima, ubistvo i lažna zakletva.”

(Buhari)

 

 

338. Prenosi ´Abdullah b. Amr b.´Asr, r.a., da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: “Od velikih grijeha je da čovjek psuje svoje roditelje”. Rekoše ashabi: “O Allahov Poslaniče! a zar može čovjek psovati svoje roditelje?”  On odgovori: “Može, psuje oca nekome pa on psuje njegovog, i psuje majku nekome pa on psuje majku ovome”

(Mettefekun alejhi)

 

 

339. Džubejir b. Mut´im, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: “Neće ući u Džennet onaj ko prekida veze sa svojom rodbinom.”

(Buhari)

Allah, Uzvišeni, kaže:

“Reci: 'Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju, pouku primaju!' ”

(Kur'an, 39:9)

 

 

208. Muaz, r.a., pripovjeda: “Allahov Poslanik, s.a.w.s., poslao me je (u Jemen) i rekao mi: “… čuvaj se dove (kletve) mazluma (obespravljenog), jer između nje i Allaha nema nikakve prepreke.”

(Muttefekun alejhi)

 

 

221. Havla bint Amir el-Ensarije, supruga h.Hamze, r.a., veli: “Čula sam Allahova Poslanika, s.a.w.s., kada je rekao: “Zaista pojedini ljudi nepravilno postupaju sa društvenim (Allahovim) imetkom (koristeći ga u svoju ličnu korist), te ih zbog toga čeka džehenemska vatra na Sudnjem danu.”

(Buhari)

 

 

100. Ebu-Hurejre, r.a. prenosi prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: “Jak vjernik bolji je i Allahu draži od nejaka vjernika, a u obojici je hajr (dokle god su vjernici). Žudi za onim što će ti koristiti, od Allaha pomoć traži i nemoj biti kukavica. Ako te šta neprijatno zadesi, nemoj reći: ´da sam uradio drugačije, ne bi do ovoga došlo,´ nego reci: ´Allah je odredio ono što je htio, i to i uradio, jer riječ ´da´(sam) otvara šejtanska vrata.”

(Muslim)

 

 

61. Ebu-Zerr Džundub ibn Džunade i Muaz ibn Džebel, r.a. prenose da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: “Boj se Allaha, Uzvišenog, gdje god se nalazio; ukoliko uradiš loše djelo, obavezno iza njega učini dobro koje će ga izbrisati, i lijepo se ponašaj prema ljudima.”

(Tirmizi, hasen)

 

 

Allah, Uzvišeni, kaže:

“O vjernici, bojte se Allaha i bude s onima koju su iskreni.”

(Kur'an, 9:119)

 

 

27. Suhejb bin Sinan, r.a. pripovjeda da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi veselleme (neka je na njega Božji mir i spas), rekao:  „Čudan li je primjer vjernika!  U svakoj situaciji on dobija a takvo stanje nije ni s kim drugim nego samo sa vjernikom; ako ga zadesi kakva radost, on zahvaljuje Allahu dželle šanuhu, što mu onosi korist, a ako ga pak, pogodi kakvo zlo i šteta, on se strpi i postojano se drži, pa mu i to onosi nagradu od Allaha dželle šanuhu”.

(Muslim)

 

 

37. Ebu-Se’id i Ebu-Hurejre, r.a., prenose da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: “Muslimana (vjernika) ne pogodi nikakva nedaća ili bolest, niti tuga ili žalost, niti bilo kakva nezgoda, čak ni obični ubod trna, a da mu zbog toga Allah dželle šanuhu, ne oprost dio njegovih grijeha.”

(Muttefekun alejhi)

 

 

Allah, Uzvišeni, kaže:

“Onome koji se Allaha boji, On će mu načiniti izlaz i opskbit će ga odakle se i ne nada. A ko se uzda u Allaha - pa On mu je dovoljan. Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu već rok odredio.“

(Kur'an, 65:2-3)

 

 

Allah, Uzvišeni, kaže:

“Ako se budete Allaha bojali, on će vam sposobnost darovati, pa ćete istinu od neistine moći rastaviti, i preko ružnih postupaka vaših će preći i oprostiti vam. A Allahova dobrota je neizmjerna”.

(Kur'an, 8:29)

 

104. Enes, r.a., prenosi prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: “Mejjita (mrtvaca) prati troje: njegova porodica, njegov imetak i negova djela. Dvoje se vraća, a jedno ostaje s njim. Vraćaju se njegova porodica i njegov imetak, a sa njim ostaju njegova djela.”

(Muttefekun alejhi)

 

Allah, Uzvišeni, kaže:

“Reci (Muhamede): 'Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti.' ”

(Kur'an, 3:31)

 

 

183. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: “Nijedan od vas neće biti pravi vjernik, sve dok ne bude želio da bude svome bratu (prijatelju, muslimanu) ono što želi sam sebi.”

(Muttefekun alejhi)

 

Allah, Uzvišeni, kaže:

“Ti sa svakim lijepo postupaj, i traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni”

(Kur'an, 7:199)

 

 

193. Huzejfe, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: “Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša (tako mi Allaha), vi ćete naređivati na dobro i odvraćati od zla, ili će Allah uskoro poslati Svoju kaznu na vas, pa ćete ga poslije toga moliti, a On vam se neće odazivati.”

(Tirmizi)

komentar: Zašto se, onda, mi protivimo kada nam neko savjete upućuje, a pogotovo vjerske?

 

 

199. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov poslanik, s.a.w.s., rekao: “Tri su glavna obilježja munafika (licemjera): kad govori, laže; kad obeća, iznevjeri; kad mu se nešto povjeri on to pronevjeri.”

U drugom rivajetu dodaje se: “… pa makar klanjao i postio, i tvrdio da je musliman.”

(Muttefekun alejhi)

 

 

210. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: “Ko je bespravno oštetio svoga brata u njegovoj časti, ili bilo čemu drugom, neka od njega zatraži halala (oprosta) odmah danas, prije nego što dinari i dirhemi neće imati vrijednosti, niti će ih biti, nego ako imadne dobrih djela, njima će se naplatiti njegovo nasilje i nepravda, a ako ne bude imao dobrih djela, onda će mu se dati grijehe oštećenog, prema šteti koju mu je načinio.”

(Buhari)

 

 

218. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov poslanik, s.a.w.s., rekao: “Znate li vi ko je mufis (propali, bankrot)?” Ashabi odgovoriše: ”Mufis je kod nas onaj koji nema ni novaca ni robe.” Alejhisselam reče: “Mufis moga umeta je onaj ko dođe na Sudnji dan s namazom, postom i zekatom, ali je psovao onog, potvorio ovog, u imetku zakinuo onog, prolio krv (ranio) ovog, udario onog… pa će se svakom od njih dati dio njegovih dobrih djela, a ako mu nestane dobrih djela prije nego što se svima oduži, onda će se uzeti od njihovih loših djela i prebaciti na njega, pa će se onda, zajedno s njima, strovaliti u vatru.”

(Muslim)

 

Allah, Uzvišeni, kaže:

“One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine, čeka teška kazna i na ovom i na onom svijetu. Allah sve zna, a vi ne znate.”

(Kur'an, 24:19)

 

 

241. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: “Svi će moji sljedbenici biti sačuvani osim onih koji otvoreno i javno griješe, a od javnih grijeha je i kada čovjek nešto ću uradi, a zatim osvane, a da niko osim Allaha ne zna za njegov grijeh, pa onda rekne svome drugu: ´Ja sam sinoć uradio to i to´. Allah ga je bio sakrio, a on osvanuo i objelodanjuje ono što je Allah već bio sakrio.”

(Muttefekun alejhi)

244. Ibn-´Umer, r.a., prenosi: da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: “Musliman je brat muslimanu; neće mu nasilje učiniti niti će dozvoliti da drugi nad njime nasilje čini. Ko pomogne vome bratu u nevolji, Allah će njemu pomoći u njegovoj nevolji. Ko otkloni nedaću jednog muslimana, Allah će njemu otkloniti jednu od njegovih nedaća na Sudnjem danu. A ko prikrije (sramote jednog muslimana), Allah će prikriti njegove na Sudnjem danu.”

(Muttefekun alejhi)

 

 

276. ´Amr ibn el-Ahvas el-Džušeni, r.a., prenosi da je čuo Allahovog Poslanika s.a.w.s., kada je na Oprosnom hadžu, nakon što je učinio zahvalu i tesbih Allahu džellešanuhu, rekao: “i lijepo sa ženama postupajte, jer su one samo zatočenice kod vas. Ništa drugo vi od njih nemate, izuzev ako otvoren zinaluk ne učine i ako vam poslušne budu, onda nemojte izmišljati nepravedne razloge da ih zbog njih korite. Zaista vi imate određena prava kod svojih žena, a isto tako i one imaju svoja prava kod vas. Vaše je pravo da im zabranite da dozvole ulazak u vašu kuću i sjedenje (boravak) u njoj onima koje vi ne želite, a njihovo je pravo da ih pristojno odijevate i hranite.”

(Tirmizi, Nesai, sahih, hasen)

 

 

305. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: “Tako mi Allaha, nije vjernik, tako mi Allaha, nije vjernik, tako mi Allaha, nije vjernik!”  Neko reče: “Ko to, Allahov Poslaniče?” Alejhisselam odgovori: “Onaj čiji susjed nije siguran od njegova zla i neprijatnosti od njega.”

U Muslimovom rijavetu stoji: “Neće ući u Džennet onaj od koga njegov susjed nije siguran (miran) od njegovih zala.”

(Muttefekun alejhi)

Svaki put kada se u hadisu spomene komšija (susjed) to se odnosi na komšiju bio on musliman ili sljedbenik Knjige (jevrej ili kršćanin) ili bilo ko treći.

 

 

Allah, Uzvišeni, kaže:

“… I pokajte se Allahu svi, o vjernici, da biste bili spašeni!”

(Kur'an, 24:31)

 

 

445. Od Ibn-Mes´uda, r.a., se prenosi da je rako: “Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao je: ´Džennet je bliži svakom od vas od kaiša na vašoj obući, a i Džehennem isto tako.´”

(Buhari)

 

Ovaj hadis nas upućuje da se ne smijemo osloniti na svoja djela kolika god velika i značajna bila jer možemo, ne daj Bože, pogriješiti ne pazeći i ne kontrolišući se pa tako poništiti sve prije urađeno i time sebe upropastiti. Isto tako ne smijemo gubiti nadu u Allahovu milost i misliti da nam nema spasa zbog grijeha koje smo u prošlosti učinili, već se može desiti da čovjek bude nagrađen Džennetom zbog dobrog djela koje učini nakon mnogih grijeha i iskrenog pokajanja Uzvišenom.

 

 

Allah, Uzvišeni, kaže:

“Znajte da život na ovom svijetu nije ništa drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imetcima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiju rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onom svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje."

(Kur'an, 57:20)

 

 

462. Enes, r.a., prenosi da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.w.s., je kazao: ´Na Sudnjem če se danu dovesti džehenemlija, koji je najraskošnije živio na dunjaluku, pa će se staviti u vatru (za jedan trenutak) i onda će mu se reći: - O sine Ademov, jesili ikada doživio kakvo dobro, jesi li ikada imao kakvo zadovoljstvo i živanje? – On će odgovoriti: - taako mi Allaha ne, o moj Gospodaru! – Zatim će se dovesti dženetlija koji je živio najsiromašnije na dunjaluku, pa će se (samo za trenutak) uvesti u Džennet i onda će mu se reći: - O sine Ademov, jesi li ikada vidio siromaštvo, jesi li ikada bio u poteškoći i neprilici? – On će odgovoriti: - Ne, tako mi Allaha, nikada nisam bio siromašan, niti sam imao poteškoća, niti neprilika.´“

(Muslim)

 

539. Od Ebu-Abdullaha ez-Zubejra ibn el-´Avvama´, r.a., prenosi se da je  rekao:  “Allahov  Poslanik, s.a.w.s., je rekao: “Da neko od vas uzme užad, zatim ode na brdo i donese breme drva na svojim leđima, pa ih proda, i Allah mu njima sačuva obraz (da ne traži od drugih), bolje mu je nego da traži od svijeta, pa mu on ili dadne ili ne dadne.”

(Buhari)

 

 

564. Ebu-Hurejre, r.a., kaže: “Došao je jedan čovjek Vjerovjesniku, s.a.w.s., pa mu reče: ´Ja sam gladan!´” Vjerovjesnik, s.a.w.s., posla nekog da upita jednu od njegovih žena (za hranu), a ona reče: “Tako mi onoga koji te poslao sa istinom, kod mene ima samo vode!´”

Vjerovjesnik, s.a.w.s., je zatim upitao drugu ženu, pa je i ona tako rekla; i tako redom sve su rekle isto: “Tako mi onoga koji te poslao sa istinom, kod mene ima samo vode!´” Tada Vjerovjesnik, s.a.w.s., reče: ”Ko će ugostiti večeras ovog čovjeka?” Jedan ensarija reče: ”Ja ću, Allahov Poslaniče!”

Pa ga je poveo svojoj kući i rekao ženi: “Ugosti Poslanikova gosta! U drugom predanju stoji da je on svojoj ženi rekao: “Ima li šta jesti?” Ona odgovori: “Ima samo večera za djecu!” Ensarija reče ženi: “Zabavi ih nečim, a kad htjednu večerati, uspavaj ih, a kad dođe naš gost, ugasi svijeću, pa se prikazuj kao da i mi jedemo!”

Pa su sjeli, i gost je jeo, a oni su legli bez večere. Kada je svanulo, ensarija je došao Vjerovjesniku, s.a.w.s., i on mu reče: “Allah se zadivio vašim sinoćnjim postupkom sa vašim gostom.”

(Muttefekun alejhi)

 

 

588. Nu´man ibn Bešir, r.a., veli: “Čuo sam Allahova Poslanika, s.a.w.s., kako kaže: ´Zaista je halal (dozvoljeno) objašnjen, a zaista je haram (nedozvoljeno) objašnjen, a između ovoga dvoga su sumnjive stvari i poslovi (šubuhati) koje ne poznaje većina ljudi. Pa ko se bude čuvao šubuhata, očuvat će čistoću svoje vjere i svoje časti, a ko se upusti u šubuhate, past će u harame, kao što je čoban, koji čuva stado oko zabrana, u opasnosti da mu stado upadne u zabranjeno. Zaista svaki vladar ima svoje zabrane, a Allahove zabrane su Njegovi harami. Zaista, u svakom tijelu ima jedan dio (organ) koji, ako valja, onda je cijelo tijelo dobro, a ako taj dio bude pokvaren, pokvari se cijelo tijelo, a to je srce.´”

 

 

Allah, Uzvišeni, kaže:

”Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi, jer šejtan ubacuje među njima neprijateljstvo, šejtan je doista njihov otvoreni neprijatelj.”

(Kur'an, 17:53)

 

 

627. Ebu-Hurejre, r.a., veli: “Allahov Poslanik, s.a.w.s., upitan o onome šta najviše ljude uvodi u Džennet, pa odgovori: ´Bogobojaznost i lijep moral (ponašanje).´ Potom je upitan što najviše uvodi ljude u Džehennem, pa je rekao: ´Usta i polni organ.´”

(Tirmizi, hasen, sahih)

 

 

651. Aiša, r.a., veli: “Kurejšije su se zabrinule zbog jedne žene, Mahzumijke, koja je nešto ukrala, pa su rekle: ´Ko će se za nju zauzeti kod Allahovog Poslanika?´ Rekoše: ´A ko bi se na to usudio, osim Usame bin Zejd, miljenika Allahovog Poslanika?´ Pa mu je Usame to rekao, a Allahov Poslanik mu na to reče: ´Zar ti posreduješ da se ne izvrši jedna od Allahovih osuda?!´ Zatim je Poslanik ustao na noge i počeo govoriti, pa je između ostalog rekao: ´Zaista su stradali oni koji su bili prije vas zbog toga što, kada bi među njima ukrao neki plemić, ostavili bi ga nekažnjenog, a kad bi ukrao neki slabić, oni bi nad njim izvršavali kaznu. Zaklinjem se Allahom, kada bi Fatima, kćerka Muhammedova, ukrala, ja bih joj sigurno odsjekao ruku!´”

(Muttefekun alejhi)

komentar: Budite pravedni

 

659.  Ebu  Hurejre,  r.a.,  prenosi  da  je  Vjerovjesnik, Allahova poslanika, s.a.w.s., rekao: “Sedmoricu će Allah staviti pod Svoj hlad onoga dana, kad drugog hlada osim njegovog neće biti: pravedna vladara, mladića koji je odrastao u obožavanju Uzvišenog Allaha, čovjeka čije je srce vezano za džamije, dvojicu ljudi koji su se zavoljeli u ime Allaha pa radi Njega se sastaju i rastaju, čovjeka kojeg je pozvala ugledna (na položaju) i lijepa žena, pa je on rekao: ´zaista se bojim Allaha!; čovjeka koji dadne sadaku pa je sakrije, tako da ne zna njegova lijeva ruka šta daje desna; i čovjeka koji u samoći spomene Allaha, pa mu suze potekne.´”

(Muttefekun alejhi)

 

 

680. Ebu-Musa el–Ešari, r.a., prenosi:  “Ušao sam kod Vjerovjesnika,  sallallahu  ´alejhi veselleme, sa još dva čovjeka iz mog plemena, pa je jedan od njih dvojice rekao: ´O Allahov Poslaniče, daj nam vlast (postavi nas zapovjednicima, emirima) nad nečim što ti je Uzvišeni Allah dao u namjesništvo!´ Zatim je i drugi rekao: ´Zaista mi, tako mi Allaha, ne dajemo upravu i vlast nad ovim poslom (namjesništvo nad muslimanima) nikome ko to traži, ili žudi ili čezne za tim.´”

(Muttefekun alejhi)

 

 

690. Abdullah bin ´Amr bin el-´As, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: “Ko imadne kod sebe četiri (svojstva), on je čisti munafik (licemjer), a ko imade jedno, taj ima jedno (svojstvo) munafikluka (licemjerstva), sve dok ga se ne oslobodi: kada mu se nešto povjeri, pronevjeri; kada priča,  laže; kada obeća iznevjeri; kada raspravlja drsko i bestidno govori.”

(Muttefekun alejhi)

 

 

1042. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je od Allahovog Poslanika, s.a.w.s., čuo ove riječi: “Šta mislite, kada bi pred vratima jednog od vas bila rijeka, u kojoj bi se on pet puta dnevno kupao, bi li na njemu imalo prljavštine ostalo?” “Ne bi” odgovoriše prisutni, a Allahov Poslanik, s.a.w.s., dodade: “To je primjer pet dnevnih namaza, s kojima Allah briše pričinjene grijehe.”

(Muttefekun alejehi)

 

 

1203. Ebu Hurejre, r.a., prenosi od Vjerovjesnika, s.a.w.s., da je rekao: “Urođenih svojstava ima pet, ili pet stvari su fitra (urođene osobine): sunećenje (obrezivanje), uklanjanje  dlaka sa stidnih mjesta, podrezivanje nokata,  čupanje  dlaka  ispod  pazuha,  te podrezivanje brkova.”

(Muttefekun alejehi)

 

 

1240. Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je rekao: »Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao je: ´Kada neko od vas posti, neka bestidno (sramotno) ne govori, a ako ga neko bude psovao, ili ga napadne, neka kaže: - Ja postim!´«

(Muttefekun alejehi)

 

 

1241. On, r.a., također prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.w.s., rekao: »Ko se ne prođe lažnog govora ili postupaka po njemu, Allahu nije potrebno da on ostravlja svoje jelo i piće.«

(Buhari)

 

 

 

1569. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: “Čuvajte se zavisti, jer zavist uništava dobra djela, kao što vatra uništava drva.”

(Ebu-Davud)

 

 

Allah, Uzvišeni, kaže:

“O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga - a vama je to odvratno - zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.”

(Kur'an, 49:12)

 

Ovdje Allah, Uzvišeni, ogovaranje poredi kao jedenje mesa svog umrlog brata. Toga se moramo paziti.

 

240. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: “Čovjek (rob) neće sakriti mane čovjeka na dunjaluku, a da neće njegove Allah sakriti na Kijametskom danu.”

(Muslim)

 

 

1517. Sufjan b. Abdullah, r.a., kazuje da je Allahovom Poslaniku, s.a.w.s., rekao: „Podući me nečemu čega ću se čvrsto držati?“

„Reci: 'Allah mi je Gospodar, a zatim ustraj!“, rekao je Poslanik, a on je upitao: „Čega se najviše plašiš za mene, Allahov Poslaniče?“ On se uhvati za svoj jezik i reče: „Ovoga!“

(Tirmizi, hasen, sahih)

 

 

1523. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov, s.a.w.s., upitao:

„Znate li šta je ogovaranje?“ Pristutni rekoše: „Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!“

„Ogovaranje je da svog brata muslimana spominješ po onome što on ne voli“, rekao je on. „A šta ako pri njemu bude ono što spominjemo?“, zapitaše.

„Ako bude pri tome što spominješ, ogovorio si ga, a ako to ne bude pri njemu, potvorio si ga.“

(Muslim)

 

 

1525. 'Aiša, r.a., (žena Allahovog Poslanika, s.a.w.s.) kazuje je rekla Allahovom Poslaniku, s.a.w.s.: „Dovoljno ti je što je Safija takva i takva!“, tj. niskog tasta, na što on reče:

&bdqu

23.10.2007.

Sta su Islam, Iman, Ihsan...predznaci sudnjeg dana

Ovo u glavnom znaci: Veli Omer ibnul-Hattab: "Jednog dana sjedasmo mi kod Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kad se pomoli prema nama covjek u sasvim bijelu odijelu, sasvim crne kose, ne vidi se na njemu trag putovanja i ne pozna ga niko od nas; dok sjede do Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i prisloni svoja koljena uz njegova, a stavi svoje ruke na njegova stegna i rece: "Muhammede, izvijesti me šta je Islam." Rece Božiji Poslanik: "Islam je da svjedociš da nema dugog boga osim Allaha i da je Muhammed božiji Poslanik; da obavljaš molitvu (namaz), da daješ zekjat, da postiš ramazan, i da hadždž ciniš kucu (Kabu), ako mogneš do nje doci." Onda rece onaj nepoznati covjek: "Istinu veliš" Kaže Omer: "Mi mu se zacudismo, pita ga a onda mu veli: "Istinu govoriš" (kao da zna). Iza toga rece taj covjek: "Izvijesti me šta je iman." Rece Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Iman je da vjeruješ u Boga, Božije meleke, u Sudnji zadnji dan, i sudbinu dobra i zla." Veli nepoznati covjek "Istinu govoriš. Izvijesti me šta je dobrocinstvo." Reče Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Dobrocinstvo je da robuješ Bogu kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš On tebe vidi." "Istinu veliš" - rece nepoznati covjek i rece: "Izvijesti me kada ce Zadnji cas (ovom svijetu)." Rece Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Onaj koga pitaš o Zadnjem casu nije mu više o njemu poznato nego tebi koji pitaš." Rece nepoznati covjek: "Pa izvijesti me o predznacima Zadnjeg casa." Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rece: "Predznaci Sudnjeg dana su da robinja rodi svoju gospodaricu i da vidiš gole, bose, siromašne cobane da se nadmecu u gradnji zgrada." Veli Omer: "Zatim ode nepoznati covjek, a nakon toga rece mi Božiji Poslanik: "Omere, znaš li onoga što me je zapitkivao?" Ja rekoh: "Bog i Božiji Poslanik najbolje znaju" Onda rece Božiji Poslanik: "Ovo je Džibril, došao vam je da vas poduci vašoj vjeri."

Ovaj hadis se ubraja u vjerodostojne (sahih) hadise i njim je poznati hadiski ucenjak Muslim ibnu Hadžadž poceo svoje hadisko djelo zvano "Sahih". Kadi ’Ijad je o tumacenju ovog hadisa napisao cijelo djelo, a ja ću iznijeti neke bitne tacke.

U ovom hadisu je protumaceno znacenje Islama, imana i dobrocinstva prema Bogu (ihsana) i nešto o predznacima Zadnjeg casa ovog svijeta.

Iman i Islam jedno je, samo što se kod rijeci Islam više podrazumijevaju vanjski poslovi (obredi), a pod imanom unutarnji (vjerovanje). Prema tome Islam se sastoji od pet glavnih tacaka:

1)spomenuto svjedocanstvo 2) obavljanje namaza 3) dijeljenje zekjata 4) post ramazana 5) hadždž.

Dakle, po ovim djelima se poznaje musliman. Ko ih ne vrši daleko je od Islama. Stara je rijec: pred džamijom se dijele muslimani. Današnja inteligencija, koja nastoji da reformiše neke tacke u Islamu, nek se pokaže muslimanima kao vršioc gornjih pet tacaka, tek onda će se muslimani na njihove rijeci moci osloniti.

Iman se sastoji u vjerovanju šest glavnih tacaka: 1) Vjerovanje u Boga 2) u Božije meleke 3) u Božije knjige (kitabe) 4) u Božije poslanike 5) Zadnji Sudnji dan 6) u sudbinu svega, bilo dobro ili zlo. Dakle, musliman je onaj koji vjeruje da ima Bog, da je Jedan, Svemoguci i sa svim svojstvima savršenosti opisan i da je čist - bez ikakvih manjkavosti. Taj, takav Bog ima izmedu Sebe i ljudi nosioce vijesti, a to su meleki. Oni nose Božije objave odabranim ljudima poslanicima, koji svijet pozivaju svakom dobru, a odvracaju od svakog zla, obecavaju im nagradu za dobra djela, i zastrašivaju ih kaznom za zlo na drugom svijetu, a to je život poslije smrti. Tako je, jedna za drugu, povezano prvih pet tacaka.

Što se tice šeste tacke, a to je vjerovanje u sudbinu, to musliman mora vjerovati i znati da sve što se dogada od dobra i zla na ovom svijetu, da je kod Boga, dželle šanuhu, predvideno i odredeno. Ništa se ne može dogoditi bez Njegove odredbe. Neki prebacuju Islamu da pozivanjem svojih sljedbenika na pomenuto vjerovanje opravdava ljenost. Ti, koji prebacuju, zaboravljaju da Islam poziva na rad više nego druge vjere. Ako oni ne mogu naci sredine izmedu pozivanja na rad i vjerovanja u sudbinu, ne trebaju nijekati da to ni drugi ne može naci. Vjerovanje u sudbinu ima dva stepena:

1. Vjerovanje da je Bog znao prije nego je svijet stvorio ko ce raditi dobro, a ko zlo; ko ce zaslužiti džennet, a ko vatru.

2. Vjerovanje da Bog stvara poslove ljudske i da On hoce da se oni dogode, a sa nekima je zadovoljan, dok s nekim nije. Za vrijeme Abdullaha sina Omerova, bijaše se pojavila jedna sekta koje nije priznavala vjerovanje u sudbinu. Abdullah, kada je to cuo, odrekao ih se i teško se o njima izrazio i tom prilikom ispricao gornji hadis koji je cuo od svog oca.

Treca tacka je "ihsan". Rijec "hasen" u arapskom jeziku znaci dobar, a "ihsan" dobro ciniti. U ovom hadisu je definisan pravi "ihsan" dobrocinstvom, a to je da se covjek prema Bogu, dželle šanuhu, ponaša onako kako bi se ponašao da vidi Boga. Jer, iako covjek ne vidi Boga, Bog vidi njega.

Što se tice Zadnjeg casa ovome svijetu, to muslimani vjeruju da mu vremena, kada ce se dogoditi, ne zna niko osim Boga, dželle šanuhu. Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izvijestio je o nekim predznacima od kojih je u spomenutom hadisu spomenuo samo dva. Prvi je da robinja rodi svoju gospodaricu. Kci je uvijek podredena majci svojoj, a pred Sudnji dan ce se kako to, tako i sve ostalo - kako naš narod kaže - naopako okrenuti. Cak i najsiromašniji ljudi ce se poceti nadmetati u gradnji velikih palaca kako je to spomenuto u drugom predznaku.

Eto, to bi bilo kratko tumacenje gornjeg hadisa.

23.10.2007.

Suvisna Pitanja

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, kaže: "Čuo sam Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje veli: "Što sam zabranio klonite ga se, a što sam vam naredio vršite ga koliko možete, jer ništa nije uništilo one što su prije vas bili, nego mnoga suvišna pitanja i nepokoravanje pejgamberima." (Buharija i Muslim)

Zabrana je teška. U njoj izuzetka nema. Svak je se mora kloniti, jer se zabranjuje samo ono što je štetno.

Naredba je malo lakša: vršite je koliko možete. Vršiti koliko se može ne treba olahko shvatiti i kako veli "po svom ćejfu tumačiti". Abdest se i u sred zime može uzeti, a na dan se i deset puta a ne samo pet puta može klanjati. I kad taneta u ratu lete i onda se klanjati mora, čak Kur’an naređuje da se tada ni džemat ne propusti.

Tek bolesnik, koji se boji smrti ili pogoršanja bolesti može ostaviti abdest ili gusul i mjesto njih uzeti tejemum.

Starac koji ne može postiti a ne nada se da će i kasnije moći, može da ne posti, ali za svaki dan neka nahrani po jednog siromaha.

Eto, nek se iz ovih primjera zaključi što se može a što ne može u šeriatskom gledištu.

Osim toga naredba se dijeli na strogu naredbu (farz, vadžib) i na naredbu lakšeg stepena (mendub, mustehab). Gore spomenuti primjeri su od prve grupe. Druga grupa može se vršiti kako ko može, pa ko je propusti nema kazne.

Bog i Božiji Poslanik traže poslušnost. Ne bude li nekom nešto u naredbi ili zabrani jasno, slobodno neka pita, ako u tom pitanju ima krosti. Pitanja koja su suvišna ili beskorisna u Islamu su zabranjena. Prenosi Buharija da je Ibnu Abbas rekao: "Neki ljudi zapitavahu Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, šaleći se; jedan ga zapita, ko mu je otac, drugi bijaše izgubio devu pa pita gdje mu je deva. Ovo bijaše uzrok, da Bog pošalje ovo aje: (O vjernici ne zapitkujte o onome što će vam pričiniti neprijatnosti ako vam se objasni...) (El-Maide, ajet: 101) u kom se zabranjuju suvišna, neumjesna i u vjeri beskorisna pitanja.

Gore sam rekao da je zabrana teža i strožija od naredbe. Kao pojašnjenje tome navodim ovdje šta su ugledni učenjaci o tome rekli.

Veli jedan od učenih ljudi: "Dobra djela radi i dobar i hrđav čovjek, dok ono što je zabranjeno, toga se kloni samo dobar musliman."

Veli Aiša, radijallahu anha: "Koga raduje da pretekne one koji neprestano dobra djela rade, nek se čuva grijeha."

Veli Hasan El-Basri, radijallahu anhu: "Ni s čim se Bogu bolje ne robuje od napuštanja onog što je On zabranio."

Veli Ibnu Omer, radijallahu anhu: "Bolje je jednu paru od harama sačuvati nego stotinu hiljada podijeliti."

Veli Mejmun ibnu Mihran: "Jezikom Boga spominjati lijepa je stvar, a od toga je bolje kod grijeha Ga se sjetiti pa ne pogriješiti."

23.10.2007.

O izgledu Allahovog Poslanika s.a.w.s.

Enes ibn Malik r.a. kaže: "Allahov Poslanik s.a.v.s. nije bio ni visok ni nizak, ni izrazito bijel ni crnoput, ni kovrđave ni ravne kose. Allah ga je odabrao za Poslanika kada je imao 40 godina. Proveo je u Mekki 13, a u Medini 10 godina. Umro je u 63-oj godini, a u kosi i u bradi nije imao ni 20 bijelih dlaka."

"Džabir r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao:
"Pokazani su mi poslanici, i vidio sam Musa a.s. kao da je iz plemena Šenue,
a najsličniji Isa a.s. bijaše Urve ibn Mes'ud.
Ibrahimu a.s. najviše sam ličio ja,
a Džibrilu a.s. najsličniji bijaše Dihja."




Berra' ibn Azib r.a. prenosi: "Allahov Poslanik s.a.v.s. je bio srednjeg rasta, širokih pleća, kosa mu je padala preko ušiju, u crvenom ogrtaču. Nikada nisam vidio nikoga ljepšeg od njega."

Alija ibn Ebi Talib r.a. prenosi: "Allahov Poslanik s.a.v.s., nije bio ni visok ni nizak, grubih šaka i stopala, velike glave i krupnih kosti, dužih dlaka na prsima. Kada bi išao išao bi žustro, kao da silazi niz brdo. Nikada, ni prije ni poslije, nisam mu vidio nekoga sličnog."

Kada bi Alija r.a. opisivao Allahovog Poslanika s.a.v.s. govorio bi: "Nije bio ni previsok ni prenizak, nego srednjeg rasta. Nije bio ni kovrđave ni ravne kose, nego blago valovite. Nije bio ni debeo ni okruglog lica, nego blago zaobljenog. Rumen, crnih očiju, dugih trepavica, krupnih ramena, širokih pleća, dugih dlaka na prsima, krupnih šaka i stopala, kada bi išao išao bi žustro, kao da silazi niz brdo, kada bi se okretao okretao bi se čitavim tijelom. Među plećima je imao poslanički pečat, a on sam je bio pečat svih poslanika. Bijaše najvelikodušniji, najiskreniji, najblaže ćudi, najugodnijeg druženja. Ko bi ga iznenada ugledao osjetio bi strahopoštovanje, a ko bi ga dobro upoznao zavolio bi ga. Kada bi ga neko opisivao rekao bi: 'Nikada, ni prije ni poslije, nisam mu vidio nekoga sličnog.'"


Hasan ibn 'Ali kazuje: Moj dajdža Hind ibn Ebi Hale je znao slikovito pričati, pa sam ga zamolio da mi opiše Allahovog Poslanika s.a.v.s., i on započe: "Allahov Poslanik s.a.v.s. bijaše krupan, veličanstvenog izgleda, lice mu je sijalo kao puni mjesec, malo visočiji od čovjeka srednjeg rasta, a niži od visokog čovjeka, velikog tjemena, blago valovite kose. Ako mu se kosa razdijeli napravio bi razdjeljak, a inače kosa mu nije prelazila ušne resice kada bi bila duga, bjelkaste puti, širokog čela, punih obrva u obliku poluluka koje se nisu spajale, između njih bi se pojavila nabrekla vena kada se naljuti, malo povijenog nosa, iz njega je izbijao mir, ko ga ne poznaje pomislio bi da je gord. Bio je čovjek guste brade, ravnih obraza, punih usta, malo razmaknutih zuba, nježnih dlaka na prsima, vrat mu je blještao kao srebro, srednjeg stasa, krupnog čvrstog tijela, izravnatog stomaka sa širokim prsima, širokih ramena, krupnih kostiju, od vrata do stomaka izrasle su mu mehke dlake, kosmatih ruku, ramena i gornjeg dijela prsa, dugih podlaktica, širokih dlanova, krupnih šaka i stopala, dugih ruku i nogu, udubljenih tabana, oblih stopala sa kojih se voda brzo slijevala, koračao je čvrsto i išao smireno. Kada bi išao išao bi žustro, kao da silazi niz brdo, kada bi se okretao okretao bi se čitavim tijelom, oborenog pogleda, pogled u zemlju mu je bio duži od pogleda u nebo, kada bi gledao gledao bi kratko. Išao je iza ashaba, i prvi je nazivao selam onome koga susretne."

Džabir ibn Semure r.a. pripovijeda: "Jedne svijetle noći ugledao sam Allahovog Poslanika s.a.v.s. u crvenom ogrtaču. Zagledao sam se u njega pa u mjesec, i izgledao mi je ljepši od mjeseca."


Ebu Hurejre r.a. prenosi: "Allahov Poslanik bijaše bijele puti kao da je stvoren od srebra, blago valovite kose."


Ibn Abbas r.a. pripovijeda: "Allahov Poslanik s.a.v.s. je imao razmaknute sjekutiće. Kada bi govorio vidjelo bi se kao da svjetlo izlazi između njih."

(IMAM TRIMIZI)

23.10.2007.

Da Li Slaviti Mevlud (rodjendan) Allahovog Poslanika a.s.?

Jedna od znacajnijih dobrih inovacija je i godisnje obiljezavanje Poslanikova rodendana (Mevludun~Nebijj). Ovaj dogadaj se proslavlja sirom Muslimanskog svijeta gdje se ljudi okupljaju radi ucenja Kur`ana, raznih Islamskih sadrzaja i ponaosob podsjecanja na Poslanikovo rodenje, zivot i Bozansku misiju cijelom svijetu. Tom prilikom se cesto zrtvuju kurbani, pripremaju razna dozvoljena (halal) jela i pica da se pocaste siromasi i Muslimani opcenito. Tom prilikom se Muslimani zahvaljuju Allahu trazeci od Njega da jos vise uzvisi i pocasti Svog zadnjeg Poslanika Muhammeda (sallallahu alejhi ve sellem). Pravedni, ucevni i plemeniti vladar: el~Muzaffer, Kralj Irbila{1}, je inicirao ovu praksu obiljezavanja Poslanikova rodendana prije nekih 900 godina, i naisao na mnoge pohvale kako od obicnog naroda tako i od Islamski vjerskih autoriteta kao sto su Egipatski hafizi: Ibn Hadzer el~Asqalanijj i Dzelalud~Din es~Sujutijj. Poznati ucenjak Hadisa, Ebul~Hattab Ibn Dihjah, je napisao knjigu za tog Kralja koja ce se citati specijalno na toj proslavi, i ne postoji nijedan znacajniji ucenjak koji je pokudio ovu inovaciju proslave Poslanikova rodendana.

Osnova za obiljezavanje i proslavu velikih i radosnih dogadaja svake godine se nalazi u Sunnetu Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem). Imam el~Buharijj, prenosi da kada je Poslanik emigrirao u Medinu tamo je saznao da Zidovi poste, te ih je upitao zasto poste na dan 10 Muharrema{2}. Oni su mu rekli da time obiljezavaju dan kada je Allah spasio Poslanika Mojsiju (Musa) i Plemena Israela od Faraonove tiranije i terora. Poslaniku je objavljeno da su Zidovi rekli istinu, te im je on onda rekao: *Mi smo dosljedniji Mojsiju (Musau) nego vi.* On je to rekao zato sto je Poslanik Mojsije (Musa) bio Musliman kao svi ostali Poslanici. Poslanik Muhammed (sallallahu alejhi ve sellem) je onda rekao Muslimanima da poste 9 i 10 dan Muharrema, i ovaj Sunnet se i dan danas praktikuje sirom svijeta.

Proslavljati Poslanikov rodendan dobrim akcijama-- koje se mogu obavljati na bilo koji drugi dan u godini--se smatra inovacijom zato sto se to nije praktikovalo u vrijeme Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem). Iako je ova praksa pohvaljena od strane Islamskih ucenjaka, ipak neki ljudi smatraju da je svaka inovacija put zablude i zla. Oni koji smatraju da je svaka inovacija losa su ili nedovoljno Islamski obrazovani ili tvrdoglave inadzije, jer postoje dva Sahih Hadisa koji suportuju proslavu takvih dogadaja. Imam Muslim prenosi, preko isnada Dzarir Ibn Abdullaha, da je Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) rekao:



sto znaci: <> Dvije vrste inovacija su spomenute u gornjem Hadisu: inovacije upute i dobra na jednoj strani, i inovacije zablude i zla na drugoj strani.

Ono sto je u skladu sa Kur`anom, Sunnom, Idzmom (koncenzusom ucenjaka), i naucavanjima i praksom Ashaba je inovacija upute i dobra, a ono sto se kontradiktuje sa Kur`anom, Sunnom, Idzmom, i naucavanjima i praksom Ashaba je inovacija zablude i zla. Ova definicija o dvije vrste inovacija je legalno misljenje mnogih naucevnih i povjerljivih Islamskih ucenjaka; medu kojim su Imam es~Safijj, Imam en~Nevevijj, el~Bajhaqijj, Hafiz Ibn Hadzar el~Asqalanijj.

Ocevidno je da Muslimani nisu zalutali sa Pravog Puta proslavljajuci Poslanikov rodendan jer, na osnovu gornjeg Hadisa, aktivnosti koje se vode povodom tog dogadaja su u Islamu nagradene, i u skladu sa Hadiskom definicijom dobre inovacije. Nazalost, postoje neki ljudi koji pogresno i nekvalifikovano interpretiraju Sahih Hadis od Ebu Davuda:



sto znaci: <> Oni koji su u zabludi interpretiraju rijec (kul) kao ‘sve’ i tako tvrde da ovaj Hadis znaci: *Svaka inovacija je zabluda. Njihova tvrdnja je neosnovana zbog dva razloga. Lingvisticki, ovaj Hadis je slican Hadisu koji je prenio el~Bajhaqijj:



koji ocigledno ne znaci: *Svako oko cini blud;* nego, *Vecina ljudi je kriva za gledanje u zabranjeno (haram).* Osoba koja se rodila slijepa zasigurno nema mogucnosti da gleda u zabranjeno, a zna se zasigurno da Poslanici nikad ne gledaju u zabranjeno. Rijec (kul) u obadva Hadisa se shvata kao ‘vecina,’ iako se ista rijec tumaci i kao *sve* to ne znaci da je to slucaj sa svakim Hadisom.

Ustvari, u komentaru Sahih Muslim, Imam en~Nevevijj kaze: *Poslanikove (sallallahu alejhi ve sellem) rijeci, su medu izrazima koji su (`aam mahsuus), tj, uopcena izjava sa posebnim znacenjem; sto je poznata oblast Islama, i znacenje Hadisa je *Vecina inovacija su zabluda.* Ova oblast se vidi u Kur`anu u trecem ajetu sure Ahqaf: sto znaci da je vjetar, koji je Allah poslao kao kaznu na drevni narod `Ad, unistio vecinu stvari.

Prihvatanje interpretacije: *Svaka inovacija je zabluda,* kao znacenje sahih Hadisa od Ebu Davuda bi podrazumjevalo negiranje sahih Hadisa od Imam Muslima koji jasno izjavljuje da postoje dvije vrste inovacija: inovacije upute i inovacije zablude. Po Islamskim pravilima nije dozvoljeno tumaciti dva sahih Hadisa oprecno jedan drugom, stoga mi znamo pravo znacenje ovih Hadisa.

Iako je vecina inovacija zabluda, ipak postoje brojne inovacije koje su Islamski pohvalne. Tokom svog halifata Omer ibn Hattab je inicirao okupljanje Muslimana tokom Ramadana da klanjaju zajednicki Teraviju Namaz. Kada je vidio ljude da obavljaju zajednicki Teraviju on je rekao:



sto znaci: *Kako je ovo dobra inovacija!* Visoki status Omera ibn Hattaba je opce poznat, stoga je vrijedno pomena da je Omer koristio rijec *inovacija* u svojoj pohvali. Iako je vecina inovacija zabluda, ipak postoje brojne inovacije koje su Islamski pohvalne. Da je svaka inovacija zabluda--kao sto neki smatraju--Omer ne bi uveo tu novu praksu, niti bi je pohvalio, pa ipak i Imam el~Buharijj i Imam Muslim prenose ovaj dogadaj. Tokom epohe Tabi`ina, koji su uzeli Islam direktno od Ashaba, druga pohvalna inovacija se pojavila. Prvobitno, arapska slova kao BE, TE, SE i JA, nisu imala tacke iznad ili ispod njih. Ova praksa se pojavila poslije Poslanikova vremena.

Od vremena Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem), mnoge inovacije su usvojene. Obiljezavajuci Poslanikov rodendan je pohvalna inovacija. To je plemenit dogadaj i od posebnog znacaja Muslimanima sirom svijeta. Mi se radujemo i dicimo sto smo pripadnici najvece nacije Islama--nacije Muhammeda--koji je najbolji Poslanik i najbolje Allahovo stvorenje. U suri Ali Imran, ajet 110, Allah kaze:



sto znaci: [Vi ste najbolji od svih naroda medu covjecanstvom; naredujete dobro (ma`ruf) i zabranjujete zlo (munker), i vjerujete u Allaha.] Ovaj ajet znaci da je Muslimanska nacija najbolja nacija zato sto je njen Poslanik najbolji Poslanik,* kao sto su Islamski ucenjaci objasnili. Muslimani su zahvalni Allahu za blagodat Islama i zato sto su sljedbenici Njegova miljenika Muhammeda. U suri Ali Imran, ajet 31, Allah kaze:


sto znaci: [Ako vi volite Allaha, onda slijedite mene (Poslanika), pa ce i vas Allah voljeti.]

Epilog prevodioca:

Hvaliti Poslanika je pohvalno, Mevlud (proslava njegova rodendana) je od znacajne koristi: jer i samo spominjanje Poslanika povecava ljubav prema njemu, a voljeti Poslanika je farz, a okupljanje Muslimana samo po sebi je dobro djelo, a kada se jos u takvom skupu hvali Poslanik onda je to vrlo pohvalno i pozeljno drustvo. Allah Milostivi kaze u suri El~Ahzab:


sto znaci: [Allah i Njegovi Meleki blagosiljaju Poslanika. O vjernici i vi ga blagosiljajte i lijepe rijeci mu upucujte.]

Prema tome, ako je nas Poslanik vrijedan Allahove hvale onda je itekako vrijedan nase hvale i sjecanja, bar jednom godisnje kada se vecina obicnih Muslimana zajedno podsjete na njegovu plemenitu licnost koja je obasjala svjetove svojim nurom i miloscu. Allah nam nareduje da hvalimo njegova Poslanika jer samo njegovo ime *Muhammed* znaci *onaj koji je hvaljen*. Allah Milostivi mu je obecao kod Sebe najugledniju poziciju nazvanu *mekam Mahmud*, sto znaci *pozicija hvaljenog*. Prema tome, osoba koja osporava znacaj hvaljenja Poslanika bilo u vidu Mevluda ili nekog drugog dozvoljenog nacina, ili je neznalica ili ne voli iskreno Poslanika. Sto se tice ljudi koji u danasnje vrijeme ne praktikuju obavezne (fard) duznosti kao Namaz a vrlo su vatreni po pitanju Mevluda i slicnih dobrovoljnih ibadeta, oni su kao osoba koja je trampila milion dolara za jedan dolar. Osoba koja vjeruje da je dovoljno samo obaviti Mevlud za spasenje na vjecnom svijetu je ocigledno u totalnom Islamskom neznanju, te je duznost onih koji predvode te Mevlude da im stalno napominju da nijedno dobrovoljno dobro djelo nije prihvatljivo ako osoba namjerno ignorise obavezne duznosti kao svakodnevni Namaz. Naravno, najlakse bi bilo reci tim zalutalim ljudima, *Vi ne klanjate i stoga ne mozete obavljati Mevlud sa nama.* Ti ljudi bi najvjerovatnije radije izabrali da ne dolaze na Mevlud nego da odmah pocnu klanjati obavezne Namaze itd. Prema tome, u ovakvoj situaciji se treba postupati mudro i drzati ljude na okupu gdje im se moze redovno prenositi Islamsko znanje. Poznato je da ako u jednoj skupini ljudi ima onih koji praktikuju Islam, a sam skup je u vjerskoj aktivnosti kao sto je u ovom slucaju Mevlud, onda ce Allahova milost pokriti cijeli skup zbog tih nekoliko dobrih Muslimana. Vremenom ti zalutali ljudi ce pod efektom tog skupa polako poprimati vjerski osjecaj i identitet. Danas se Bosanci vecinom okupljaju u kucama ili dzamijama da bi napravili Mevlud koji obicno predvode lokalne hode za materijalnu korist, te stoga nema puno efekta na njih jer medu njima obicno nema nijedne osobe koja praktikuje obavezne Islamske duznosti. Hode ne brojimo jer ih se vecina bavi tim zanatom samo za pare. A ako osoba radi nesto od Islama samo za pare onda mu je to jedina nagrada. Na takve skupove onda ne dolazi Allahova milost. Druga stvar sa Bosancima je da oni ne zele da shvate da Islam nije religija po nasem nahodenju nego po Allahovom. Ako Allah zabranjuje da muskarci i zene sjede zajedno i gledaju jedni u druge, onda mi nemamo pravo da krsimo takve zabrane. Ako zene zele prisustvovati Mevludu u kucama ili dzamiji onda moraju biti razdjeljene od muskaraca bilo zidom ili neprovidnim paravanom. Zenama nije dozvoljeno da uce Mevlude pred muskarcima kao sto se to popularno radi u Sarajevskom univerzitetu koji ima svoj hor za Mevludske recitacije i slicno. Zena ne smije reci *Subhanallah* kada klanja pa neko hoce da prode ispred nje, nego treba klapnuti sa dva prsta desne ruke po ljevom dlanu da bi opomenula osobu. Kako onda zena moze pjevati ilahije i uciti Mevludske recitacije pred muskarcima. Nasi ljudi su pomjesali mnoge nemuslimanske obicaje sa Muslimanskim cesto izjavljujuci stvari koje izvode iz vjere. Stoga, prijeka je duznost hodama, koji predvode takve proslave da regulisu takva okupljanja na osnovu Islamskih odredbi, jer ce u protivnom snositi kaznu za presutkivanje otvorenih prekrsaja Islamskih obaveznih regulacija. Dosta ljudi koji praktikuju Islam kazu da je Mevlud losa inovacija zato sto se zene mjesaju sa muskarcima i glasno pjevaju ilahije i recitacije. Istina je da su te zene i ljudi losi Muslimani ali Mevlud je dobra inovacija. Licno sam svjedocio kada zene dodu u dzamiju sa nepristojnom odjecom i gologlave sa vrlo jakim parfemima. To je sve ruzno i haram ali Namaz koji ljudi obavljaju u dzamiji ipak nije haram nego obaveza Muslimana. Mislim da je potrebno da se ljudi malo vise tolerisu sa nijetom sirenja onog sto je dobro a sprijecavanja onog sto je ruzno. Totalno i iskljucivo ponasanje i stavovi stvaraju dvije skupine Muslimana. Jedni ostaju sa pokvarenim hodama koji koriste te ljude za materijalnu dobit, time upropastavajuci i sebe i svoje pristalice. Drugi se odvajaju i totalno izoliraju od tih prvih smatrajuci ih izgubljenim slucajevima, time im oduzimajuci sansu da se ugledaju na njih i okoriste njihovim nurom. Stoga je potrebno izbjegavati totalirizam i iskljucivost koja danas izjeda i nakazi Muslimasnki Ummet. Umjesto kritikovanja i omalovazavanja tih zalutalih Muslimana korisnije je snabdjevati ih sa Islamskim informacijama i dobronamjernom pomoci da bi se steklo njihovo povjerenje i naklonost. Oni su zrtve sejtana i njegovih slugu u obliku pokvarenih hoda koji samo misle na sebe i svoje materijalno blagostanje. Moramo ih pokusati mjenjati ili neutralisati ako vec nece da se mjenjaju, jer njihove dzematlije nemaju nikakve sanse za spas ako ih oni koji ne pratikuju Islam ne opomenu i pomognu. Sto se tice metoda obavljanja Mevluda to nije nesto sto je od neke znacajnosti, te se treba obavljati onako kako ga lokalni ljudi obavljaju, pod uslovom da se ne cini nesto sto je Islamom pokudeno (mekruh) ili zabranjeno (haram). Da li se djeli serbe ili ne nije od vaznosti. Nije potrebno praviti nikakva jela ili pica za Mevlud ali je dozvoljeno ako ljudi to sami od sebe zele. Ako svi ljudi ustanu na Mevludu tokom ucenja odredenih recitacija onda svi trebaju ustati svidalo im se to ili ne. Ako osoba ne zeli ustajati a zna da ljudi u toj lokaciji ustaju tokom Mevluda onda je bolje i da ne dolazi na taj Mevlud, te se treba na neki nacin ispricati da nije mogla prisustvovati Mevludu. Nije dozvoljeno stvarati prepirku i smutnju u vezi ustajanja tokom Mevluda. Oni koji vjeruju da je to pohvalno mogu to raditi i za njih je to pohvalno. Oni koji to ne vjeruju neka drze to za sebe, jer prepirka oko takvih trivijalnih stvari dovodi do razdora medu Muslimanima a to je zabranjeno (haram). Placati hode za Mevlud je pokudeno a njima samima uzrok propasti na vjecnom svijetu. Obavljati Mevlud na drugi dan mimo rodendana Poslanika je takode pokudno. Ako se, pak, sadrzaj tog Mevluda obavi mimo datuma Poslanikova rodendana sa namjerom pukog privlacenja Allahove milosti i blagoslova a ne proslavljanja Poslanikova rodendana, onda to nije pokudno nego pohvalno. Ako neka osoba ne zeli prisustvovati Mevludu onda niko nema pravo da je kritikuje ili smatra manje vrijednom ili manje poboznom. Mevlud je dobrovoljan (nafil) ibadet te se ne smije nikom nametati kao neophodan (vadzib) ili obavezan (fard) ibadet. Osoba koja smatra da je Mevlud vadzib ili fard je skrenula sa Pravog Puta. Da zakljucimo cijeli predmet time sto cemo predociti dvije vrste ljudi koji su skrenuli sa Pravog Puta zauzimajuci ekstremne pozicije povodom Mevluda:

Prvi su ljudi kao vehhabije koji smatraju Mevlud losom inovacijom (bidat), krivovjerjem (dalala) i idolopokonstvom (sirkom). Oni mrze one koji nisu kao oni i smatraju vecinu Muslimana idolopoklonicima. Ti ljudi su u opasnim vodama koje vode u Paklenu (Dzehennemsku) jamu. Ovu vrstu ljudi nije lako povratiti na Pravi Put posto su vrlo umisljeni i tvrdoglavi jer misle da znaju a ustvari ne znaju.

Druga vrsta ljudi su kao neuki Bosanci koji smatraju da je Mevlud najsuperiorniji vid ibadeta i karta za Raj (Dzennet). Oni su sami na ivici provalije njisuci se tamo vamo nesigurni kako ce skoncati svoj smuceni ovozemaljski zivot. Ipak, oni imaju sanse da se povrate ako ih oni koji znaju istinu pomognu i upute Pravim Putem.

Da nam Allah Milostivi pomogne svima da spoznamo Pravi Put i da skoncamo svoje zivote na Pravom Putu. Amin! VEL~HAMDULILLAHI RABBIL~`AALEMIN. VES~SALATU VES~SELAMU `ALA SEJJIDINA MUHAMMEDIN VE `ALA AALIHI VE SAHBIHI EDZMEIN.

23.10.2007.

Miješanje spolova - šerijatski stav o druženju muškaraca i žena

Pitanje: Mnoštvo je priča i mišljenja o miješanju (ihtilat) spolova. Vidjeli smo islamske znalce (ulema-d-din) koji zabranjuju ženi da izlazi iz kuće osim kada krene u mezar. o­ni smatraju ružnim (mekruh) njen izlazak i u džamiju (mesdžid), a neki to i zabranjuju bojeći se smutnje i nereda. Pri tom se pozivaju na riječi Aiše r.a., majke pravovjernih: “Da je Allahov Poslanik s.a.v.s. znao kakve ružne stvari će žene raditi poslije njega, zabranio bi im i izlazak u džamiju.” Ekselencijo, vama je svakako poznato da žena ima potrebu da izlazi u društvo, da uči, radi, da sudjeluje u žalostima i radostima života. Sve ovo joj nalaže, u većoj ili manjoj mjeri, mješanje sa muškarcima, bilo da je to kolega na nastavi, učitelj u školi, profesor na fakultetu, susjed, šef ili potčinjeni na poslu, itd.

Da li je svako miješanje muškarca i žene zabranjeno? Kako je moguće da žena živi odvojena od muškarca u vrijeme kada su im poslovi komplementarni i povezani? Nije moguće da žena bude zatvorena u kućnom kafezu, pa makar o­n bio i od zlata i makar ga ne smatrali zatvorom.

Zašto je muškarcima dozvoljeno o­no što ženama nije? Zašto da se muškarac naslađuje svježinom zraka, a da to ženi bude zabranjeno? Zašto sumnja u ženu, a o­na ima i vjeru i razum i savjest kao i muškarac…? o­na ima, kao i muškarac, vjeru koja je sprječava, razum koji je opominje i savjest koja je kori (en-nefsu-levvame - duša koja sama sebe prekorava), kao što, bez sumnje, ima nagon koji je navodi da posrne i to je “en-nefsul-emmare bis-sui - duša sklona zlu”. Šejtan njoj takoder uljepšava stvari i zavodi je kao što zavodi muškarca.

U čemu je tajna ove strogosti prema ženi koja se, nažalost, pripisuje islamu, te se na nju pozivaju o­ni koji sebe ubrajaju u pripadnike nekih škola i pokreta, kao na šerijatske odredbe i stav vjere?

Želimo od vas objašnjenje ovog pitanja, da nam kažete i šta treba da bude naš stav o tome? Odnosno, kakva je odredba Kur’ana i vjerodostojnih hadisa o tome, a ne mišljenje ovoga ili o­noga?

Neka vas Allah pomogne u objašnjenju ispravnog argumentom!


Odgovor: Naš problem je, kao što to konstantno ističem, što u većini društvenih i idejnih pitanja zauzimamo krajnje stavove, rijetko kada sredinu koja za islamski metod (menhedž) i islamski ummet predstavlja opću i istaknutu osobinu. To je najočitije u ovom pitanju i pitanjima savremene muslimanske žene uopće.

Dvije suprotne, čak nespojive kategorije zloupotrijebile su pitanje žene:

1. Prva kategorija su o­ni pozapadnjačeni koji ženi žele da nametnu zapadne običaje koji vode razvratu, nihilizmu i odbacivanju vrijednosti, od kojih je vjera najveća, odstupanju od iskonske prirode čovjekove (fitra), te od pravog puta (es-siratul-mustekim), za čije je tumačenje i pozivanje na njega Bog Uzvišeni poslao poslanike i slao Objave. o­ni hoće da muslimanka slijedi puteve zapadne žene “stopu u stopu”, kao što kaže Vjerovjesnikov s.a.v.s hadis: “…čak kad bi o­na ušla u medvjeđi brlog ušla bi i ova za njom,” pa iako je medvjeđi brlog i tijesan i smrdljiv, opet bi, kad bi u njeg ušla zapadna žena, ušla bi za njom i muslimanska žena. Drugim riječima: pojavila bi se nova “moda” koju bi propagirali njezini propagatori, “moda medvjeđeg brloga”.

Oni zanemaruju poteškoće koje podnosi žena zapada danas i loše posljedice koje je slobodno druženje, “druženje bez ograničenja” donijelo ženi, muškarcu, porodici i cjelokupnom društvu. o­ni zatvaraju oči pred povicima osude koji odjekuju horizontima zapadnog svijeta, i ne obraćaju pažnju na tekstove znalaca i književnika, i strepnje mislilaca i reformatora za cijelu civilizaciju, zbog dokidanja ograničenja u miješanju među suprotnim polovima. o­ni, također, zaboravljaju da svaki narod ima svoje osobenosti koje izgrađuje njegova vjera kao i svoju koncepciju svemira, a i cjelokupnog postojanja, zatim svoje vrijednosti, tradiciju i običaje. I nedopustivo je da jedna zajednica preuzme oblik i stil života druge zajednice.

2. Drugu kategoriju čine o­ni koji ženi nameću druge običaje, istočne, a ne zapadne. Ti običaji u dosta slučajeva su zaodjenuti u ruho vjere, jer ih tako razumijevaju o­ni koji ih prihvataju i to razumijevanje odgovara njihovom mišljenju o ženi, lošem mišljenju o njezinoj vjeri, umu i ponašanju. Takvo mišljenje uvijek ostaje ljudsko, podložno ljudskoj pogrešci, uticaj njegova mjesta i vremena, učitelja i škole. Njemu se suprotstavljaju druga mišljenja koja svoju argumentaciju crpe iz jasnog teksta Kur’ana uzvišenog i sunneta Vjerovjesnika plemenitog te mišljenja ashaba i najboljih generacija.

Želim ovdje istaći da je termin “miješanje”, u smislu odnosa (komuniciranja) između muškarca i žene, unešen u islamski riječnik. Naša bogata tradicija nije poznavala ovaj termin tokom prošlih stoljeća i o­n nije bio poznat osim u ovom vremenu. Možda je o­n prijevod strane riječi u ovom značenju. Njezin smisao nije primjeren osjećanjima čovjeka muslimana.

Možda je adekvatniji termin “susret” (lika) ili “sastanak” (mukabela) ili udruživanje (mušareka) muškaraca i žena od termina “miješanje”.

U svakom slučaju islam nema opći propis o ovom pitanju, ali gleda na njega u svjetlu krajnje svrhe/ishoda ili opće koristi koju ustanovljava, štete koje se pribojava, forme koju uspostavlja i uvjeta koje njeguje, itd.

Najbolja uputa u ovome jeste uputa Muhammeda s.a.v.s. i uputa prve četvorice pravednih halifa, kao i Poslanikovih pravovjernih ashaba.

Onaj ko posmatra njihove postupke vidi da žena nije bila zatvorena i izolirana kao što se dogodilo u stoljećima zaostalosti muslimana.

Žena je prisustvovala u džematu i džuma namazu u Poslanikovoj s.a.v.s. džamiji i Poslanik s.a.v.s. ih je podsticao da zauzmu posljednja mjesta iza muškaraca. Što god je saf bio udaljeniji od njih bilo je bolje, i to iz bojazni da se ne bi primjetilo nešto od sramotnih mjesta kod muškarca, jer većina nije nosila gaća, a između muškaraca i žena nije bilo nikakve pregrade od drveta ili platna ili nečeg drugog. U prvo vrijeme muškarci i žene su ulazili u džamiju na ista vrata, pa se pravila gužva pri ulasku i izlasku. Zato je Poslanik s.a.v.s rekao: “Kad biste ova vrata ostavili za žene.” Tako su i učinili i do dana današnjeg ta vrata nose naziv “vrata za žene” (babun-nisa’).

U Poslanikovo s.a.v.s doba žene su prisustvovale džuma namazu, slušale su hutbu tako da je jedna od njih zapamtila suru “Kaf” dugo je slušajući od Poslanika sa mimbera petkom.

Žene su također prisustvovale klanjanju oba Bajram namaza. o­ne su sudjelovale u ovim velikim islamskim blagodetima koji okupljaju i stare i mlade, muškarce i žene i to pod vedrim nebom, gdje su uzvisivali i veličali Boga Uzvišenog.

Muslim bilježi da je Umm Atijje izjavila: “Naređivao nam je da izađemo na oba bajrama, i punoljetnima i mladima od nas.” A u drugoj predaji kaže: “Poslanik s.a.v.s nam je naredio da izvedemo na Ramazanski i Kurban bajram i o­ne kojima se približila punoljetnost, i o­ne koje koje su sa hajzom i o­ne koje nose veo. o­ne u hajzu su se izdvojile za vrijeme namaza i prisustvovale su hutbi, vazu i dr. Rekla sam: “O Božiji poslaniče. Jedna od nas nema ogrtač”, a o­n mi reče: “Neka je njezina sestra zaogrne svojim ogrtačem”. (El-hadis fi “saleh el idejn” fi Sahih Muslim)

Ovo je sunnet koji su zapostavili muslimani u većini zemalja ili čak u svim zemljama. Njega sada ponovo oživljava islamska osviješćena omladina (es-sahva el-islamijja) koja oživljava od sunneta o­no što je bilo zaboravljeno, kao što je i’tikaf u posljednjoj trećini ramazana i praksa prisustva žene bajram namazu. Žene su sa muškarcima prisustvovale kod Poslanika s.a.v.s. dok bi ih o­n poučavao i pitale ga o vjeri takva pitanja od kojih bi se danas većina ustručavala. Tako je Aiša r.a. pohvalila žene ensarija što se nisu stidjele da se obrazuju u vjeri, a o­ne su pitale o obrednoj nečistoći, poluciji, kupanju (gusulu), hajzu, istihazi i dr. A kada to nije moglo zadovoljiti njihovo interesovanje, jer s muškarcima je bila velika gužva i o­ni su htjeli da imaju prednost kod Allahova Poslanika s.a.v.s., tražile su da o­n odredi jedan poseban dan za njih kako ih muškarci ne bi potiskivali u stranu i pravili im gužvu, o­ne su otvoreno kazale: “O Božiji poslaniče, kod tebe je veliki broj muškaraca, pa za nas odredi poseban dan.” I o­n im je obećao dan, i susretao se u njemu sa njima, držao im vaz i iznosio propise. (Revahu el-Buhari fi “Kitab el-ilm”)

Ova aktivnost žena se protegla sve do sudjelovanja u ratnim pohodima, gdje su služile ratnike i vojsku u svemu o­nome što su mogle raditi, od liječenja, saniteta i njege ranjenika do pripremanja hrane, donošenja vode i drugih neophodnih civilnih poslova.

Umm Atijje kaže: “Išla sam sa Poslanikom s.a.v.s. u sedam vojni. Bila sam u pozadini, pripremala im hranu, liječila ranjene i njegovala bolesne.” (Revahu Muslim, br. 1812)

Muslim bilježi hadis koji prenosi Enes: “Aiša i Umm Sulejm su bile brze (uslužne), nosile su suđe za vodu na leđima, zatim napajale narod, i ponovo se vraćale i punile ga”. (Revahu Muslim, br. 1811) Prisustvo Aiše r.a. ovdje, a bila je u drugoj etapi svoga života, daje odgovor o­nima koji tvrde da je učešće u borbi i na bojištu bilo dozvoljeno samo starijim ženama u poodmaklim godinama, što nije tačno. Jer šta vrijede starice na ovakvim mjestima i u situacijama koje iziskuju i fizičku i psihičku snagu zajedno.

Imami Ahmed bilježi da je bilo šest žena muslimanki sa vojskom koja je opsijedala Hajber. Donosile su strijele, pripremale hranu, liječile ranjenike, skladale stihove, i tako pomagale na Božijem putu. Poslanik im je dodijelio dio od plijena. Tačno je da su žene nekih ashaba učestvovale u pojedinim bitkama i na bojnim poljima sa oružjem, kad bi im se ukazala prilika. Poznato je kako se jedne prilike borila Umm Ammare Nesiba bint K’ab, tako da je Poslanik s.a.v.s. za nju rekao: “Njen ugled je veći od ugleda tog i tog.”

Tako isto Umm Sulejm je uzela mač u bici na Hunejnu, sijekući svakog ko bi joj se prikučio.

Muslim bilježi od Enesa, njenog sina, da je Umm Sulejmu vidio njen muž, Ebu Talha, pa je rekao: “Božiji poslaniče, Umm Sulejm drži mač!” Poslanik s.a.v.s je upitao: “Šta to znači?” o­na je odgovorila: “Uzela sam ga, ako mi se približi ijedan mušrik da mu rasporim trbuh.” Poslanik s.a.v.s se na to nasmijao. (Revahu Muslim, br. 1809)

Buharija u svome sahihu posvećuje posebno poglavlje o ženama u ratnim pohodima i borbama.

Ali ambicija muslimanke u doba Poslanika s.a.v.s. i ashaba nije se zaustavila samo na učešću u borbama čija su ratišta bila blizu kao npr. Hajber i Hunejn. o­ne su nastojale da zaplove morima, te da daju doprinos u oslobađanju udaljenih teritorija radi širenja islamske misije.

Buharija i Muslim u Sahihu bilježe od Enesa da je Božii Poslanik s.a.v.s. jednog dana boravio kod Umm Hiram bint Milhan, a o­na je bila Enesova tetka, pa se, kada se probudio, nasmijao. o­na je upitala: “Zašto se smiješ Božiji poslaniče?” o­n je odgovorio: “Pokazani su mi ljudi iz moga Ummeta, borci na Allahovom putu koji plove morskom pučinom, kao kraljevi na prijestoljima ili poput kraljeva na prijestoljima.” o­na kaže da je rekla: “Božiji poslaniče, zamoli Allaha da me svrsta među njih, pa je o­n za nju molio. (Revahu Muslim, br. 1912) Umm Hiram je plovila morem u vrijeme Osmana r.a. sa svojim mužem Ubadetom bin Samitom na Kipar. Tamo je pala sa svoje jahaće životinje i umrla, pa je tamo ukopana kako navode biografi i historičari.

U društvenom životu žena je učestvovala pozivajući u dobro naređujući činjenje o­noga što je dobro i zabranjujući činjenje zla, kao što Uzvišeni Allah kaže: “I vjernici i vjernice jedni drugima su prijatelji, naređuju dobro, a zabranjuju loše…” (Et-Tevbe, 71)

Od poznatih događaja je i o­naj kada je jedna muslimanka odgovorila Omeru r.a., u džamiji, vezano za odredbu o mehru i njegovo javno priznanje ispravnosti njenog mišljenja. o­n je tada rekao: “Žena je u pravu, a Omer je pogriješio.” Ovo navodi Ibn Kesir u svom tumačenju sure En-Nisa i kaže da mu je sened dobar (hasen).

Omer r.a. je za vrijeme svoga hilafeta odredio kćerku Abdullaha el-Adevija za tržnog inspektora (muhtesiba).

Onaj ko poima Kur’an časni i njegov govor o ženi u raznim vremenima, ko promatra život poslanika i vjerovjesnika ne može naći o­ne čelične ograde koje su postavili neki ljudi između muškarca i žene.

Također vidimo Musaa a.s. u punoj mladosti i snazi, da razgovara sa kćerkama starca, pita ih i o­ne mu odgovaraju bez griješenja i neugodnosti. Ovim im pomaže ljubazno i čestito, a poslije toga jedna od njih donosi poziv od oca da Musa a.s. pođe sa njom njenom ocu. Zatim je jedna od njih predložila svome ocu da ga uzme u najam, pošto je u njemu otkrila povjerenje i snagu. U suri Kasas stoji: “A kad stiže do vode medjenske, zateče oko nje mnoge ljude kako napajaju stoku, a malo podalje od njih ugleda dvije žene koje su je od vode odbijale. \"Šta vi radite?\" - upita o­n. \"Mi ne napajamo dok čobani ne odu\" - odgovoriše o­ne - \"a otac nam je veoma star.\" I o­n im je napoji, a o­nda ode u hladovinu i reče: \"Gospodaru moj, ma kakvu mi hranu dao, zaista mi je potrebna!\" I jedna od njih dvije dođe mu, poslije, idući stidljivo i reče: \"Otac moj te zove da te nagradi zato što si nam stoku napojio!\" I kad mu o­n dođe i kaza mu šta je doživio, o­n reče: \"Ne strahuj, spasio si se naroda koji ne vjeruje!’ \"O oče moj,\" - reče jedna od njih - \"uzmi ga u najam, najbolje da unajmiš snažna i pouzdana.\" (Kasas, 23-26)

U slučaju Merjeme vidimo kako Zekerijja ulazi kod nje u hram i pita je o opskrbi koju kod nje nalazi: “Kad god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje bi hrane našao. \"Odakle ti ovo, o Merjema?\" - o­n bi upitao, a o­na bi odgovorila: \"Od Allaha, Allah o­noga koga hoće opskrbljuje bez muke.\" (Imran, 37)

U kazivanju o kraljici od Sabe vidimo je kako sakuplja svoj narod radi savjeta u slučaju Sulejmana: “O velikaši\" - reče o­na - \"savjetujte mi šta trebam u ovom slučaju uraditi, ja bez vas neću ništa odlučiti!\" \"Mi smo vrlo jaki i hrabri\" - rekoše o­ni - \"a ti se pitaš! Pa, gledaj šta ćeš narediti!\" \"Kad carevi osvoje neki grad\" - reče o­na - \"oni ga razore, a ugledne stanovnike njegove učine poniženim; eto, tako o­ni rade. (En-Neml, 42-34)

Također je o­na razgovarala sa Sulejmanom a.s., a i o­n je sa njom razgovarao: I kad o­na dođe, bi joj rečeno: \"Je li ovakav prijesto tvoj?\" - \"Kao da je o­n!\" - uzviknu o­na. \"A nama je prije nego njoj dato znanje, i mi smo muslimani.\" A da nije ispravno vjerovala, nju su omeli o­ni kojima se o­na, mimo Allaha, klanjala, jer je o­na narodu nevjerničkom pripadala. \"Uđi u dvoranu!\" - bi joj rečeno. I kad o­na pogleda, pomisli da je duboka voda, pa zadiže haljinu uz noge svoje. \"Ova je dvorana uglačanim staklom popločana!\" - reče o­n. - \"Gospodaru moj,\" - uzviknu o­na - \"ja sam se prema sebi ogriješila i u društvu sa Sulejmanom predajem se Allahu, Gospodaru svjetova!\" (En-Neml, 42-44)

Nemože se reći: “Ovo su raniji šerijati (propisi) koji nas ne obavezuju. Kur’an ih je spomenuo zarad upute, i opomene i pouke za o­ne koji su pameću obdareni. Zato je ispravno reći: Šerijati koji su bili prije nas, a koji su navedeni u Kur’anu i sunnetu, i nas obavezuju ukoliko ih naš Šerijat nije dokinuo. Uzvišeni Allah kaže svom poslaniku: “Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov put.” (El-Enam, 90)

Zadržavanje žene u kući i njeno zadržavanje među četiri zida, odakle joj se ne dozvoljava da izađe, Kur’an je uzeo u jednoj etapi postepenog šerijatskog normiranja prije objave o sankciji za preljubu, kao određenu kaznu za o­nu muslimnaku koja učini preljubu. O ovome Uzvišeni kaže u suri En-Nisa: Kada neka od žena vaših blud počini, zatražite da to protiv njih četverica od vas posvjedoče, pa ako posvjedoče, držite ih u kućama sve dok ih smrt ne umori ili dok im Allah ne nađe izlaz neki. (En-Nisa, 15)

Allah je za njih poslije odredio pravac kada je propisao kaznu, a to je određena šerijatska kazna koja se sastoji u bičevanju neoženjenog (neudate) što je Kur’anom propisano, a u kamenovanju oženjenog (udate) što je sunnetom određeno.

Kako bi logika Kur’ana i islama mogla dozvoliti da dosljedna i čestita muslimanka bude stalno zatvorena u kući?! Time bi je o­na kaznila vječnom kaznom za grijeh koji o­na nije počinila.

Zaključak:

Komuniciranje muškarca i žene samo po sebi nije zabranjeno, štoviše, dozvoljeno je i poželjno ako je u pitanju saradnja čiji je cilj plemenit, kao što je korisna nauka ili dobro djelo, ili koristan projekat, važna borba (džihad) ili nešto drugo što traži zajedničke napore suprotnih spolova i zahtjeva saradnju, međusobno pomaganje u planiranju, rukovođenju i realizaciji.

To nikako ne znači da se granice među njima brišu i zanemaruju šerijatska pravila kada se radi o bilo kakvom susretu između ove dvije strane, makar ljudi tvrdili da su čisti meleki i da se za njih i od njih nema bojazni, želeći da nam prenesu zapadne oblike sastanaka.

Obaveza pri tome je udruživanje u dobru, potpomaganje u dobročinstvu i bogobojaznosti u okviru granica koje je islam zacrtao. Evo nekih od njih:

1. Obaveznost ustezanja pogleda od suprotne strane, ne gledati bestidnosti, ne gledati sa strašću; ne zadržavati pogled na ženi, odnosno muškarcu, bez nužne potrebe. Uzvišeni Allah kaže: Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna o­no što o­ni rade. A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim. (En-Nur, 30-31)

2. Za ženu je obaveza da se oblači šerijatski, da pokrije tijelo osim lica i šaka, ni manje ni više. Uzvišeni Allah kaže: I neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim o­noga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje. (En-Nur, 31)

Prenešeno je kao vjerodostojno od jednog broja da se ukras koji je otkriven odnosi na lice i ruke.

Uzvišeni Allah, objašnjavajući pojam sramežljivosti, kaže: “Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti” (El-Ahzab, 59) to jest ovaj izgled karakterizira čestitu, sramežljivu i ozbiljnu ženu u odnosu na koketnu i neobuzdanu. Čednu ženu niko neće izlagati neugodnostima jer njen izgled i ponašanje svakoga ko je gleda obavezuje na poštovanje.

3. Obaveza pridržavanja islamskih normi ponašanja u svemu a posebno u komunikaciji sa muškarcima:

a) U govoru: da o­n ne bude zavodljiv i uzbudljiv. Uzvišeni Allah kaže: Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe o­naj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite! (El-Ahzab, 32)

b) U hodu: Uzvišeni kaže: I neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. (En-Nur, 31)

c) Kada se kreće da se ne uvija i prelama (zavodnički, nap. prev.) kao o­ne koje je hadis okarakterisao kao “One koje se previjaju kada hodaju.”, da ne čini o­no što je svrstava u kategoriju o­nih koje se gizdaju gizdavošću džahilijeta, o­nog prvog ili kasnijeg.

4. Da odstrani sve mirise i parfeme koji uzbuđuju i zavode i ukrase koje treba da koristi u kući, a ne na ulici u susretu sa dugim muškarcima.

5. Opreznost da sa ženom ne ostaje muškarac ako sa njom nema bliskog rođaka (mahrem), vjerodostojni hadisi su to zabranili i Poslanik a.s. je rekao: “Treći je šejtan”, kao što ne mogu zajedno vatra i drvo, posebno ako je sa rođakom svoga muža. U vezi sa tim u hadisima se kaže: “Čuvaj se ulaska ženama”, a prisutni su upitali: “O Božiji poslaniče, da li i muževog rođaka!?” Reče Poslanik: “Mužev rođak je smrt!” ili o­n je uzrok propasti, jer je u prilici da dugo sjedi (sijeli), a u tome je velika opasnost.

6. Da susreti (muškarca i žene) budu u okviru obaveza i o­noga što traži poslovnost, bez potezanja i proširivanja (na druge oblasti), što bi ženu odveli od njene ženstvene naravi, ili je izložilo ovakvim ili o­nakvim govorima, ili je odvelo od njenih svetih dužnosti u nadgledanju porodice i odgoju djece.

Allah upućuje na pravi put.

23.10.2007.

Da li je nikab vadžib? (obaveza)

Nikab - je dio mahrame ili platna kojim se prekriva lice, tako da se od njega ne vidi ništa osim očiju. Vadžib je šerijatska obaveza koja se mora ispuniti.
Pitanje:
Pročitale smo ono što ste pisali, braneći nikab uzvraćajući na napade onih koji kažu: da je nikab novotarija koja se uvukla u islamsko društvo, a koja nema nikakve veze sa islamom; te ste isto tako obrazložili da je govor o obaveznom oblačenju nikaba za ženu prisutan u islamskom fikhu - tj. zakoniku, te ste tako pravedno postupili prema nikabu i svim onim ženama koje ga nose, uprkos onome što znamo da je vaše mišljenje po tom pitanju: neobaveznost nošenja nikaba - tj. da nikab nije vadžib.
Sada bismo željele od vas, onako kako ste pravedno postupili prema onima koji ga nose (nikab), od onih koje skidaju svoje velove i ne nose se po islamskim propisima, te onih koji pozivaju ka tome - da pravedno postupite prema nama koje smo ,,pokrivene”, ali ne nosimo nikab i naših sestara koje ga nose i njihove braće koji pozivaju ka nošenju nikaba i koji nas napadaju od prilike do prilike zato što mi ne pokrivamo svoja lica koja su izvor smutnje, (nereda) i središte ljepote, te kako mi ne postupamo po Kur’anu, Sunnetu i uputama dobrih prethodnika zbog toga što otkrivamo naša lica. Možda ste i vi lično bili izvrgnuti neprijatnostima zbog toga što ste branili one koje ga ne nose (nikab) od onih koje ga nose. Kao što je slučaj i sa uvaženim šejhom Muhammedom el-Gazalijem koji se kritizira u pojedinim časopisima zemalja arapskog zaljeva.
Nadamo se da nas nećete usmjeriti na ono što ste ranije napisali u svojoj knjizi El-halalu we-l-haramu i u knjizi Fetawa el-Muasare, makar i bilo u njima ono što je dovoljno. Mi želimo da nam malo više obrazložite stavove radi uspostavljanja neoborivih dokaza i njihovo pojašnjenje svim onima koje ne nose nikab te doprinesete uklanjanju ispričavanja, presjecanja sumnje sa čvrstim uvjerenjem koje će voditi okončavanju neprekidne rasprave ovog problema.
Moleći Allaha da dadne istinu na vašem jeziku i vašem peru.
Skupina pokrivenih djevojaka koje ne nose nikab

Odgovor:
Ja nemam potrebe, moja djeco, i cijenjene sestre tražiti ispriku šutnjom, zadovoljavajući se sa onim što sam prije napisao.
Ja znam da rasprava o ovom sporu oko kojeg se islamska ulema razišla neće prestati sa uljepšanim riječima, pripremljenom studijom ili napisanom knjigom.
Pošto su uzroci razilaženja uspostavljeni, razilaženje među ljudima neće prestati pa makar se radilo i o pobožnim i iskrenim muslimanima.
Naprotiv, pobožnost i iskrenost nekada budu razlogom žestokog razilaženja, tako da svaka strana bude ponesena mišljenjem koje smatra ispravnim, odnosno da je ono jedino pravo mišljenje, te da je to vjera za koju će se polagati račun, nagradom ili kaznom.
Razilaženje neće prestati sve dok su sami tekstovi1 - iz kojih se crpe odredbe privrženi razilaženju u potvrđivanju i dokazivanju dok se ljudska shvaćanja budu nadmetala u tom crpljenju i odobravanju uzimanja shodno vanjskom značenju, ili njegovom duhovnom smislu sa olakšanjem ili otežanjem. Sa onim što je najispravnije ili onim što je najlakše.
Razilaženja će biti prisutna sve dok među ljudima bude onih koji budu uzimali po žestini Ibn Omera2 ili po olakšicama Ibn Abbasa3, te dok među njima bude onih koji klanjaju ikindiju u putu i onih koji je ne klanjaju osim u mjestu Beni Kurejza4.
Od Allahove milosti prema nama jeste i to da u ovoj vrsti razilaženja nema zapreke, a niti grijeha, te se čak ne uzima za zlo onome koji u njemu (razilaženju) pogriješi, nego je nagrađen sa jednom nagradom. Ima nekih (među ulemom) koji kažu da nema pogreške u ovom ogranku razilaženja, već je svaki pogodio5.
Tako je dolazilo do razilaženja između ashaba6 i onih koji su ih slijedili s dobrim u sporednim pitanjima vjere, ali im to nije smetalo, tako da su čak neki od njih nadmašivali druge, klanjali su opet jedni iza drugih (povrh svih tih razmimoilaženja) bez negodovanja.
Iako sa vjerovanjem da se neće prestati raspravljati oko nikaba, ja moram odgovoriti na pitanje svoje djece, sestara, i ponoviti ono što je već rečeno po ovom pitanju, dodajući obrazloženja - pa možda mi Allah, dž.š., podari u tome razboritost koja će prekinuti žudnje i težnje, ili u najmanju ruku smanjiti tu žestinu, umiriti tu silinu olakšavajući onima koje ne nose nikab i onima koji pozivaju ka tome (nošenju nikaba).
Dozvoljenost otkrivanja lica i šaka je stav većine šerijatskih pravnika
Ovdje želim pristupiti sa stvarnom potvrdom, koju ne treba potvrđivati, jer je ona kod uleme7 poznata i nije negirana, raširena i nije odbačena, a to je neobaveznost nikaba i dozvoljavanje otkrivanja lica i šaka kod žena muslimanki pred strancima koji im nisu muhremi8, i to je stav većine fikhske uleme od vremena ashaba, neka je Allah, dž.š., s njima zadovoljan.
Stoga nema potrebe za rasplamsavanjem galame i uzburkivanjem bure koju ostaviše iskreni dobronamjernici, kao i onih žestokih učenika koji tragaju za znanjem, u suprotnosti s onim što je rekao veliki pozivalac u islam, šejh Muhammed el-Gazali u nekim svojim knjigama, ili nekim svojim izrekama, pa to ispade kao da je on došao sa nekom novotarijom, ili nekim novim mišljenjem, a to nije ništa drugo do govor i stav uvažene uleme i brojnih fakiha9, što ćemo, inšallah, poslije obrazložiti. Također, njegove riječi su utemeljene na dokazima i predajama potkrijepljene mišljenjima i stavovima. Njihova najbolja potvrda je stvarnost u kojoj živimo.
Hanefijski mezheb
Tako u El-Ihtijar-u, jednoj od hanefijskih knjiga se kaže:
,,I ne gledaj u slobodnu10 strankinju osim u lice i šake ako se ne bojiš strasti požude”. A od Ebu Hanife se navodi da je još dodao i stopala, jer je otkrivanje tog (lica, šaka, stopala) potreba u poslovima sa strancima, kao što je kupoprodaja i tome slično, zbog toga što ona nema nikoga ko bi se pobrinuo za nju i obavljao te sve poslove.
Rečeno je: Potpora za to su riječi Uzvišenog Allaha: I neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje11. Većina ashaba kaže da se to odnosi na surmu i prsten, a misli se isto tako i na mjesta na kojima se nalaze - odnosno stavljaju, kao što smo obrazložili da je gledanje u surmu, prsten, narukvicu i razne ukrase dozvoljeno, kako bližnjima tako i strancima12, dakle misli se na mjesto stavljanja dotičnih ukrasa, na način da je izbrisan drugi član genitivne veze, a njegovo mjesto je zauzeo prvi član.
Rečeno je (u Ihtijaru) - što se stopala tiče, navodi se da ona apsolutno nisu avret (stidni dijelovi tijela koji mora biti pokriven), zbog toga što je ženi neophodno da se kreće, a možda je i požuda koja se budi gledanjem u lice i šake veći od pogleda u stopala, tako da je onda dozvoljenost gledanja stopala ispred dozvoljenosti gledanja lica i ruku.
A u jednoj predaji stoji - što se tiče gledanja u stopala, ona su avret, osim u namazu13.
Malikijski mezheb
U knjizi: eš-Šerh es-Sagir li-d-Derdir - pod naslovom: ,,Najbliži putokaz ka malikijskom mezhebu”, se navodi:
,,Avret (stidna mjesta) kod slobodne žene u pogledu čovjeka stranca, tj. onoga čovjeka koji joj nije mahrem, jeste cijelo tijelo osim lica i šaka koji nisu avret.”
A kaže Es-Sari u njegovom objašnjenju dodajući: ,,To jest dozvoljeno je gledanje u ovo dvoje (lice i šake) bez razlike da li se to odnosilo na unutarnji ili vanjski dio, pod nijjetom da se time ne želi požuda, ili njena prisutnost; jer ako toga ima onda je zabranjeno (gledanje u lice i šake).
Šafijski mezheb
Eš-Širazi, autor šafijskog djela El-Muhzeb kaže:
,,Što se slobodne žene tiče, cijelo njeno tijelo je avret osim lica i šaka” - Newewi dodaje - do zglobova - shodno riječima Uzvišenog Allaha: I neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje. Kaže Ibn Abbas: ,,Njeno lice i šake.”14 Zbog toga što je Božiji Poslanik, s.a.v.s., zabranio ženi muhrimi (koja obavlja hadždž ili umru) da oblači nikab i rukavice.15 Da su lice i šake avret, ne bi bilo zabranjeno njihovo pokrivanje, te isto tako potreba nalaže otkrivanje lica u kupoprodaji, a šaka prilikom primopredaje; pa tako ti dijelovi tijela nisu avret.
Newewi dodaje u svom pojašnjenju El-Muhzeba u knjizi el-Medžmu‘: ,,Neka šafijska ulema kaže da unutrašnjost stopala - odnosno donji dio, nije avret”, a Muzeni kaže: ,,Stopala nisu avret”, ali se mezheb temelji na prvom mišljenju.16
Hanbelijski mezheb
U hanbelijskom mezhebu nalazimo Ibn Kudam-u koji kaže u svojoj knjizi El-Mugni: ,,Nema razilaženja u mezhebu u tome da je ženi dozvoljeno otkrivanje lica u namazu, a ne dozvoljava joj se da otkriva bilo šta drugo osim lica i šaka, a oko otkrivanja lica se navode dvije predaje. Ulema se razišla, ali se većina složila, da žena treba da klanja otkrivena lica; te su se isto tako složili da slobodna žena treba pokriti glavu kada klanja, jer kada bi klanjala a njena sva glava bila otkrivena morala bi obnoviti namaz.”
Kaže Ebu Hanife - Stopala nisu avret, jer se ona vide u većini slučajeva, te se smatraju kao lice.
Kaže Malik, El-Ewzai i Šafija - čitava žena je avret, osim lica i šaka; a sve osim toga (lica i šaka) je dužna pokriti u namazu, jer kaže Ibn Abbas objašnjavajući kur’anski ajet: I neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje. Kaže: ,,Lice i ruke”, jer je Božiji Poslanik zabranio ženi muhrimi17 da oblači rukavice i stavlja nikab - pa da su lice i ruke avret ne bi bilo zabranjeno njihovo pokrivanje; i zbog toga što potreba iziskuje otkrivanje lica prilikom kupoprodaje, a šaka prilikom primopredaje.
Kažu neki naši sljedbenici - Kompletna žena je avret jer se navodi hadis od Božijeg Poslanika, s.a.v.s., u kojem se kaže: ,,Žena je avret”. Bilježi ga Tirmizi i kaže - Hadis hasen-sahih, ali joj je olakšano da može otkriti lice i šake zbog toga što je poteškoća u njihovom pokrivanju; te je isto tako dozvoljeno gledati u te dijelove tijela prilikom prosidbe, i ovo je mišljenje Ebu Bekra el-Harisa ibn Hišama koji kaže - Kompletna žena je avret pa čak i njeni nokti.
Preneseno iz Mugnija
Ostali mezhebi
Imam En-Newewi u svom djelu: El-Medžmu‘ spominje objašnjavajući stav uleme u vezi s avretom, pa kaže: ,,Avret slobodne žene je čitavo tijelo osim lica i šaka”. Tog mišljenja su i Šafija, Malik, Ebu Hanife, El-Ewzai, Ebu Sewr i skupina uleme, te predaja od Ahmeda.
Kažu Ebu Hanife, Sewri i Muzeni: Isto tako, ženi, nisu avret ni stopala.
Kaže Ahmed - Cijelo njeno tijelo osim lica . . .,18 a to isto je i mezheb Dawuda kako se navodi u djelu Nejlu-l-Ewrat.19
Što se Ibn Hazma tiče, on izuzima lice i šake, kao što se navodi u djelu El-Mehalla.
Spomenut ćemo neke dokaze po tom pitanju; a to je stav grupe ashaba i tabiina, kao što je jasno po njihovom tefsiru značenja Ono što je ionako spoljašnje - u suri En-Nur.
Dokazi onih koji dozvoljavaju otkrivanje lica i šaka
Možemo spomenuti najbitnije šerijatske dokaze onih koji zastupaju mišljenje da nikab nije vadžib i dozvoljavaju otkrivanje lica i šaka, a to su većina uleme u onome što slijedi, a mislim da će to inšallah biti dovoljno.
1 - Komentar ashaba na riječi Uzvišenog: Ono što je ionako spoljašnje
Većina uleme, od ashaba i onih koji ih slijede u dobru objašnjavaju kur’anski ajet iz sure En-Nur: I neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje - da se to odnosi na lice i šake, ili surmu i prsten i ono što je u tom smislu, od ukrasa - nakita.
Hafiz Es-Sujuti spominje u svojoj knjizi: Ed-Deru el-Mensur fi et-Tefsiri bi-l-Me’sur, mnogobrojne rečenice koje ukazuju na ovo mišljenje.
Prenosi Ibn el-Munzir od Enesa da se kur’anski ajet: I neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, odnosi na surmu i prsten.
Prenosi Se‘id ibn Mensur i Ibn Džerir, i Abd ibn Hamid i Ibn Munzir i Bejheki od Ibn Abbasa, r.a.: I neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, da je rekao: Surma, prsten, naušnice i narukvica.
Bilježi Abd Er-Rezak i Abd ibn Hamid od Ibn Abbasa, r.a.: Osim onoga što je ionako spoljašnje, da je rekao: To je okniveni dlan i prsten.
Bilježi Ibn Ebi Šejb i Abd ibn Hamid od Ibn Abbasa, r.a.: Osim onoga što je ionako spoljašnje, da je rekao: Njeno lice, njene šake i prsten.
Bilježi Ibn Ebi Šejbe i Abd ibn Hamid i Ibn Ebi Hatim od Ibn Abbasa, r.a., o kur’anskom ajetu: Osim onoga što je ionako spoljašnje, da je rekao: Lice i unutrašnjost šake.
Bilježi Ibn Džerir od Seida ibn Džubejra o kur’anskom ajetu: Osim onoga što je ionako spoljašnje, da je rekao: Lice i šake.
Bilježi Ibn Džerir od Ataa o kur’anskom ajetu: Osim onoga što je ionako spoljašnje, da je rekao: Dvije šake i lice.
Bilježi Abd Er-Rezzak i Ibn Džerir od Katadeta: I neka se od njihovih ukrasa ne vidi ništa osim onoga što je ionako spoljašnje, da je rekao: Narukvice, prsten i surma.
Kaže Katade: Obavješten sam da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: ,,Ne dozvoljava se ženi koja vjeruje u Allaha i u Sudnji dan išta osim dovde i dovde”, uhvativši se za pola podlaktice.
Bilježi Abd Er-Rezzak i Ibn Džerir od El-Mesrura ibn Mahremeta o kur’anskom ajetu: Osim onoga što je ionako spoljašnje, da je rekao: Narukvice, prsten i surma.
Bilježi Se‘id i Ibn Džerir od Ibn Džurejđa: Rekao je Ibn Abbas o kur’anskom ajetu: I neka se od njihovih ukrasa ne vidi ništa osim onoga što je ionako spoljašnje, da je rekao: Narukvica i prsten. Rekla je Aiša, r.a.: ,,Ušla mi je kćerka od maminog brata Abdullaha ibn Et-Tufejla Muzejjenete te uđe i pojavi se Božijem Poslaniku, s.a.v.s., a on se okrenu; pa sam mu rekla - Ona je kćerka moga brata i sluškinja; pa reče Božiji Poslanik, s.a.v.s.: - Kada žena postane punoljetna, ne smije da joj se vidi išta osim lica i ovoga, i stegnu svoju podlakticu, ostavljajući između šake i mjesta gdje je stegnuo prostora koliko bi mogao ponovo stegnuti.”20
Ibn Mes‘ud se po ovom mišljenju raziđe sa Ibn Abbasom, Aišom i Enesom, neka je Allah s njima zadovoljan, i kaže da je on što je ionako spoljašnje, haljina i prekrivač (abaia).
A moje mišljenje jeste da je komentar Ibn Abbasa i onih koji su se s njim složili najispravnije; jer je izuzimanje u ajetu: Osim onog što je ionako spoljašnje; nakon zabrane pokazivanja ukrasa; te nam to ukazuje na jednu vrstu olakšice. Dok pokazivanje ogrtača, haljine i onoga što im sliči od spoljašnje odjeće ne predstavlja nikakvu olakšicu i uklanjanje poteškoće; jer je njihovo pokazivanje nužno i prinudno, tako da u njemu nema izbora.
Tako da je zbog navedenoga ovo mišljenje učinio najispravnijim: Taberi, Kurtubi, Er-Razi, El-Bejdawi i drugi, to je mišljenje velike većine učenjaka.
Kurtubi je to učinio najispravnijim mišljenjem jer je u većini otkrivanje lica i šaka običaj i pobožnost; i to u namazu i hadždžu, tako da može poslužiti to izuzimanje (u ajetu) da se odnosi na ove obje stvari (običaj i pobožnost).
Potvrđujući to sa hadisom kojeg prenosi Ebu Dawud da je Esma’ kćerka Ebu Bekra, r.a., ušla kog Božijeg Poslanika, s.a.v.s., a imala je na sebi providnu odjeću tako da se Poslanik, s.a.v.s., okrenuo od nje i rekao: ,,O Esma’, kada žena postane punoljetna (dobije mjesečno pranje) nije dozvoljeno da se od nje vidi išta osim ovo i ovo” pa je pokazao ka svome licu i svojim šakama.
Ovaj hadis kao jedinka ne može poslužiti kao dokaz, zbog toga što u njemu niz prenosilaca dopire samo do druge generacije nakon Muhammeda, s.a.v.s., te slabosti prenosioca od Aiše, r.a., kao što je poznato; ali on ima za potvrdu i potporu hadis Esme kćerke Umejsove, tako da ga to jača; a i po radnjama žena u vrijeme Poslanika, s.a.v.s., i njegovih ashaba. Pa ga je učinio dobrim (hadis hasen) šejh Albani u svojim knjigama: Hidžab žene muslimanke, El-Irva’, Sahih El-Džami‘ es-Sagir, Tahridž el-halal we-l-haram.
2 - Naređivanje spuštanja vela na grudi, a ne na lice
Riječi Uzvišenog Allaha po pitanju vjernica: I neka vela svoja spuste na grudi svoje. Vela je množina od veo, a to je ono što pokriva glavu; a grudi su izrez na prsima od odjeće i tome slično; tako da se ženama vjernicama naređuje da se prekriju i pokriju sa svojim velima prekrivajući svoje glave tako da pokriju vrat i prsa; te ne dozvole da im to bude otkriveno kao što su to činile žene u džahilijjetu.
Pa, ako je pokrivanje lica vadžib to bi bilo jasno u ajetu, pa bi joj bilo naređeno da spusti veo preko lica, kao što je jasno izraženo spuštanje vela na grudi. Zbog ovoga kaže Ibn Hazm nakon spomenutog ajeta: Uzvišeni Allah im je naredio da spuste vela na grudi; i ovo je jasan dokaz za pokrivanje sramotnih mjesta kao što su: Vrat i prsa, a u njemu (ajetu) je isto tako jasan dokaz za dozvoljavanje otkrivanja lica, jer u osnovi ne može biti drugačije.21
3 - Naređenje ljudima spuštanje pogleda
U Kur’anu i Sunnetu se naređuje ljudima spuštanje pogleda; kao što je u Allahovim riječima: Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah uistinu zna ono što rade.22
I u riječima Poslanika, s.a.v.s.: ,,Garantirajte mi šestero, ja vam garantiram Džennet: Govorite istinu kada pričate, izvršavajte povjerene dužnosti, obarajte vaše poglede . . .” (hadis).23
I riječima Poslanika, s.a.v.s., upućenim Aliji, r.a.: ,,Neka tvoj prvi pogled ne slijedi drugi, jer je tvoj prvi pogled dozvoljen, a nije drugi.”24
I riječima Poslanika, s.a.v.s.: ,,O mladići, ko od vas bude u stanju neka se oženi; jer je to najbolje za obaranje vaših pogleda i najzaštićenije za vaš polni organ . . .” - prenosi ga skupina (džema‘a) od Ibn Mes‘uda.
Pa kada bi sva lica bila pokrivena, a sve žene nosile nikab (pokrivale lica), pa koja je onda svrha podsticanja na obaranje pogleda; i šta se može vidjeti pogledima, ako lica nisu otkrivena, sa mogućnošću izmamljivanja pogleda i fitneta; i šta znači onda hadis, da je brak najbolji način za obaranje pogleda; ako se ne vidi ništa kod žena?
4 - Ajet: . . . makar te i zadivila ljepota njihova . . .
To potvrđuju riječi Allaha Uzvišenog upućene Njegovu Poslaniku, s.a.v.s.: Odsada ti nisu dopuštene druge žene, ni da umjesto njih neku drugu uzmeš, makar te i zadivila ljepota njihova.25
Pa odakle ga je zadivljavala ljepota njihova, ako nije postojala mogućnost da se vidi lice; koje je, jednoglasnim mišljenjem, skup ženine ljepote?
5 - Hadis: ,,Kada neko od vas vidi ženu, pa ga ona zadivi . . .”
Tekstovi i brojni događaji ukazuju na to, da većina žena u vrijeme poslanstva nisu nosile nikab, osim onih rijetkih, već su im lica bila otkrivena.
Od toga je i ono što bilježi Ahmed, Muslim i Ebu Dawud od Džabira: da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio ženu, pa ga je ona zadivila, pa je došao Zejnebi, svojoj ženi, koja je štavila kožu - pa obavio svoju potrebu (imao odnos sa njom - prev.), i rekao: ,,Uistinu žena dolazi u liku šejtana, i odlazi u liku šejtana; pa kada neko od vas vidi ženu, pa ga ona zadivi i koja mu se dopadne, neka ima odnos sa svojom ženom, jer to odstranjuje ono što je u njegovoj duši (nefsu).”26
Ahmed bilježi predaju od Ebu Kebaše el-Ensarije da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ,,Prošla je pored mene žena, koja je probudila u mom srcu strast prema ženama; potom sam otišao kod nekih svojih žena (supruga) i sa njima općio. Tako i vi radite. Zaista je od vaših najuzornijih djela da dolazite halalu.”27
I prenosi ga Ed-Daremi od Ibn Mes‘uda, r.a., s tim da kaže da se radi o Poslanikovoj ženi Sevdi, r.a., da je u njemu rečeno: ,,Ako bilo koji čovjek vidi ženu, pa ga ona zadivi, neka ide svojoj porodici, jer je sa njom (njegovom ženom) isto što i sa ovom (koja ga je zadivila).”
Uzrok hadisa ukazuje da je plemeniti Poslanik, s.a.v.s., vidio posebnu ženu, pa se u njegovom srcu rodila potreba za ženom; po ljudskom i čovječijem zakonu; a ovo ne može biti osim ako nije vidio njeno lice, po kojem je razlikovao tu osobu od ostalih, a taj pogled je pokrenuo taj ljudski nagon; kao što su njegove riječi: ,,Ako neko od vas vidi ženu, pa mu se ona svidi” (do kraja hadisa) to ukazuje da je stvar olakšana i uobičajena.
6 - Hadis: ,,Podigao je i usmjerio pogled prema njoj.”
Od toga je i ono što prenose Buharija i Muslim od Sehla ibn Se‘ada, da je neka žena došla Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekla: - O Allahov Poslaniče, došla sam da ti se predam (da poklonim sebe tebi), pa ju je pogledao Allahov Poslanik, s.a.v.s., podignuvši ga (pogled) i uspravljajući ga (pogled), a nakon toga je odmahnuo svojom glavom; pa kada je ona vidjela da on od nje ne želi ništa, sjela je . . .
Pa da nije bila otkrivena lica, ne bi mogao Poslanik, s.a.v.s., da je gleda, poduže, da diže pogled i da ga uspravlja.
A to se ne navodi da je to ona radila radi prosidbe, a nakon toga je pokrila svoje lice, već se navodi da je sjela onakva kakva je došla, tako da su je vidjeli neki od prisutnih ashaba; tako da je jedan od njih tražio da ga oženi s njom.
7 - Hadis: Žene iz plemena El-Hassam i El-Fadl ibn Abbasa
Bilježi En-Nesai od Ibn Abbasa,r.a.: ,,Neka žena iz Has’ama je tražila objašnjenje o nekom propisu od Allahova Poslanika, s.a.v.s., na oprosnom hadždžu, a Fadl ibn Abbas je jahao iza Allahova Poslanika, s.a.v.s.”, pa je spomenuo hadis, i u njemu: ,,pa se Fadl počeo obazirati, a žena je bila izuzetno lijepa, a Poslanik, s.a.v.s., ga je uzeo za glavu i okrenuo je na drugu stranu.”28
Rekao je Ibn Hazm:
Da je lice avret (sramotni dio tijela), moralo bi biti pokriveno; pa zašto je onda to odobrio Poslanik, s.a.v.s., da bude otkriveno u prisustvu ljudi, i naredio bi joj da ga pokrije odozgo. A da je bilo njeno lice pokriveno, ne bi znao Ibn Abbas je li ona lijepa ili ružna; pa to potvrđuje da je sigurno sve ispravno ono što smo rekli! I na tome smo mnogo Allahu zahvalni, tj. Poslanik, s.a.v.s., glavu Fadlovu, uhvativši ga za vrat; pa je rekao Abbas: ,,O Allahov Poslaniče, zašto si okrenuo vrat sina tvoga amidže? Rekao je: - Vidio sam mladića i djevojku, pa nisam bio siguran da se šejtan neće uplesti među njih.”
Rekao je Tirmizi: Ovaj hadis je hasen sahih.29
Rekao je Šewkani:
Iz toga je izvukao Ibn el-Kattan, dozvolu gledanja ako se sigurno od fitneta (smutnje), zbog toga što joj nije naredio (Poslanik,a.s.) da pokrije svoje lice; pa da nije shvatio Abbas da je pogled dozvoljen, ne bi pitao; a opet, da njegovo mišljenje nije bilo dozvoljeno ne bi mu to odobrio Poslanik, s.a.v.s.
Rekao je (Šewkani) u knjizi Nejlu-l-Ewtar:
Ovaj hadis poslužuje da se njime daje dokaz za posebnost prijašnjeg hadisa o hidžabu, tj. ajet: A ako od njih nešto tražite, tražite to od njih iza zastora, za žene Poslanika, s.a.v.s., jer se slučaj sa Fadlom dogodio u vrijeme oprosnog hadždža, a ajet hidžaba u vrijeme ženidbe Zejneb, u petoj godini poslije Hidžre . . .”30
8 - Drugi hadisi
Od hadisa koji nam dokazuju o ovoj temi, jeste ono što je došlo u Sahihu, od Džabira ibn Abdullaha, r.a., da je rekao: - Bio sam prisutan sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., na dan Bajrama, pa je počeo sa namazom prije hutbe . . . zatim kaže: ,,Potom je otišao kod žena, savjetovao ih i upozorio; pa je rekao: - Dijelite sadaku, jer vas je većina podloga za vatru! - pa je ustala žena koja je bila najčestitija među njima, crvenkastocrnih obraza, pa je rekla: ,,Zbog čega o Allahov Poslaniče?” Rekao je: ,,Jer se vi puno žalite i što ste nepokorene svojim muževima.” Pa su počele dijeliti sadaku od svoga nakita, narukvica i prstenja koje su bacale na odjeću Bilalovu.
Pa odakle onda Džabiru, r.a., da zna da je ona bila crvenkastocrnih obraza, ako joj je lice bilo prekriveno nikabom?
Buhari prenosi slučaj bajram-namaza, od Ibn Abbasa, r.a., isto tako - da je on bio prisutan na dan Bajrama sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., i da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., govorio, nakon što je klanjao; a potom je otišao ženama, a sa njim je bio Bilal, r.a.; da ih posavjetuje i upozori, i naredio im da dijele sadaku, rekao je Ibn Abbas: ,,Pa sam ih vidio kako izlažu svojim rukama (nakit) i to bacaju u Bilalovu odjeću.”
Rekao je Ibn Hazm: Pa ovaj Ibn Abbas, u prisustvu Allahova Poslanika, s.a.v.s., je vidio njihove ruke; pa to nam ukazuje da ruka žene i lice nisu avret - stidni dio tijela.31
A Muslim i Ebu Dawud prenose hadis od Džabira, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., klanjao na Ramazanski bajram tako što je prvo obavio namaz prije hutbe, a nakon održane hutbe ljudima, sišao je sa mimbera i otišao kod žena, i upozorio ih, pridržavajući se za Bilalovu ruku, pa je Bilal prostro svoj ogrtač na kojeg su žene bacile svoj nakit kao sadaku. Ibn Abbas kaže da su žene bacale svoje prstenje - feth.32
Rekao je Ebu Muhammed ibn Hazm: - El-feth je veliko prstenje, koje su žene stavljale na prste; pa da je pokrivanje ruku bilo obavezno, ne bi bilo moguće skidanje i bacanje prstenja.
Od toga je i ono što se navodi u sahihima: od Aiše, r.a., da je rekla: ,,Mi žene vjernice (mu’minke) smo običavale klanjati sa Allahovim Poslanikom sabah-namaz ogrnute svojim svilenim ogrtačima, potom smo se pod okriljem mračne zore vraćale svojim kućama, a da nas niko nije prepoznavao.”
A to nam ukazuje, svojim razumijevanjem, da su se one razlikovale u drugim dobima, tj. kada nije bilo pomrčine; a nisu se mogle razlikovati ako nisu bile otkrivenih lica.
I od toga jeste predaja koju bilježi Muslim u svom Sahihu, da je Subej’a bint el-Haris bila u braku sa Se‘adom ibn Hawletom, a on je od onih koji su prisustvovali Bici na Bedru, a koji je umro u vrijeme oprosnog hadždža, a ona je bila noseća, i nije puno prošlo, a ona se porodila, nakon njegove smrti. Kada se očistila nakon nifasa, uljepšala se za prosidbu; pa joj je ušao Ebu Es-Senabil ibn Be’akek, i upitao je: ,,Šta je razlog tvojoj sređenosti i uljepšanosti? Kao da želiš da se udaš! Ti uistinu, tako mi Allaha, nisi za udaju, sve dok ti ne istekne četiri mjeseca i deset dana (iddet)”. Rekla je Sebi’a: ,,Nakon što mi je to rekao, sabrala sam oko sebe odjeću, kada sam omrknula, i otišla Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i pitala ga o tome. Pa mi je donio pravno mišljenje da sam postala dozvoljena, nakon što sam se porodila, i posavjetovao mi je da se udam ako mi se za to ukaže prilika.
Ovaj hadis ukazuje da se Sebi’a pokazala, ukrašena, pred Ebi Senabilom, a on joj nije bio mahrem, već je on bio od onih koji su je poslije prosili. A da ona nije bila otkivena lica, ne bi mogao znati, da li je ona bila uljepšana ili nije.
Od Ammara ibn Jasira, r.a., se prenosi da je čovjek pogledom pratio ženu pored koje je prošao ne primijetivši zid u koji je udario, okrvavivši svoje lice. Došao je Allahovu Poslaniku, s.a.v.s., a sa lica mu je curila krv, pa je rekao: ,,O Allahov Poslaniče, ja sam uradio to i to.” Pa je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: ,,Kada Allah hoće dobro svome robu, požuri mu sa kaznom na dunjaluku, a kada mu želi nešto drugo, mimo toga, otehiri mu kaznu za njegov grijeh, sve dok ga ne sretne sa njim na Sudnjem danu, kao da je on divlji magarac.”33
Ovo ukazuje da su žene bile otkrivena lica, tako da se za njima okretalo zbog njihove ljepote, sve do toga da bi se udaralo o zid dok iz lica ne bi potekla krv.
9 - Ashabi su bili iznenađeni stavljanjem nikaba
Potvrđuje se u Sunnetu, da je oblačenje nikaba, ako bi se desilo u nekim slučajevima, bilo čudnovato i skretalo bi pažnju prisutnih, prouzrokovalo zapitanost i tražilo pojašnjenje.
Prenosi Ebu Dawud od Kajsa ibn Šemasa,r.a., da je rekao: ,,Došla je žena Allahovu Poslaniku, s.a.v.s., kažu za nju Ummun Halad, a ona je nosila nikab (bila je pokrivena lica) i pitala je za svoga sina, a on je bio ubijen, pa su joj rekli neki ashabi Allahova Poslanika, s.a.v.s.: - Došla si da pitaš za svoga sina, a nosiš nikab (tj. pokrivena lica)? Pa je rekla: - Ja sam izgubila svoga sina, ali nisam izgubila svoj stid! (hadis)34
Da je nikab bio, obična stvar za žene u to vrijeme, onda ne bi postojala potreba za pitanje prenosioca: Ona je došla da pita, a pokrivena lica; i ne bi bilo potrebe za čuđenje ashaba i njihovom govoru, njoj: ,,Došla si da pitaš za svoga sina pokrivena lica?”
A odgovor te žene nam ukazuje da ju je njen stid natjerao da pokrije lice tj. nosi nikab, a da to nije naređenje Allaha, dž.š., i Njegova Poslanika, s.a.v.s., pa da je nikab bio šerijatska dužnost, odgovorila bi drugim odgovorom, a ne ovim, zapravo uopće ne bi došlo do tog pitanja. - musliman ne pita: Zašto je propisan namaz ili davanje zekata? Uostalom, utvrđeno pravilo kaže: ,,Ne pita se za uzrok u onome što je u osnovi prisutno.”
10 - Nužnost međuljudskih odnosa iziskuje poznavanje ličnosti
Nužnost međuljudskih odnosa žene sa ljudima u svakodnevnom životu iziskuje da bude poznata onima koji sa njom kontaktiraju, bilo da je ona prodavac ili kupac, opunomoćena ili ona koja nekoga opunomoćuje, ili je svjedok nekom, ili se njoj svjedoči, ili se svjedoči protiv nje. Odavde vidimo da se učenjaci fikha slažu da žena treba biti otkrivena lica ako bude postavljena pred sudstvo, tako da raspoznaju sudija, svjedoci i parničari njenu ličnost, tj. da je ona ta dotična osoba. Nemoguće je utvrditi njen identitet, i da je ona kćerka toga i toga, ako njeno lice nije otprije, poznato ljudima; jer ako bi ona otkrila lice tek pred sudijom, to ne bi ništa pomoglo, već bi bilo čak i beskorisno.
Dokazi onih koji tvrde da je nikab obavezan
Ono što smo naveli su najjači dokazi velike većine, pa koji su dokazi onih koji zastupaju drugo mišljenje, a njih je malo?
Zapravo, ja nisam našao za one koji zastupaju mišljenje da je pokrivanje lica (nošenje nikaba) obavezna dužnost, a uz to i pokrivanje ruku dokaz šerijatski sa tačnom potvrdom i sa jasnim značenjem da je siguran od suprotnosti - koji prsa čini prostranim i srce čini smirenim.
A sve ono što je s njima jeste sličnost u izvorima koje opovrgavaju jasni dokazi.
Ovdje ću spomenuti najjače njihove dokaze, i dati odgovor i repliku na njih:
a) Ono što je došlo od nekih mufessira-tumača Kur’ana oko riječi Allaha Uzvišenog u ajetu koji govori o dželbabu u suri El-Ahzab, a to su riječi Uzvišenog: O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti.35
Navodi se od velikog broja mufessira značenje spuštanja svojih haljina niza se da su one njima pokrivale sve svoje glave, tako da se od njih ne bi vidjelo ništa do jednog oka, kojim su gledale.
A od onih, od kojih se to prenosi jeste Ibn Mes‘ud, Ibn Abbas, Abidetu-s-Selmani, i drugi; ali nema jednoglasnog mišljenja na značenje riječi dželbab (haljina), a niti na značenje riječi el-idna’ (da bi se lakše prepoznale), u ajetu.
A čudno bi bilo da se ovdje navodi od Ibn Abbasa suprotno onome što se od njega navodi oko značenja ajeta u suri En-Nur: Osim ono što je ionako spoljašnje!
A bilo bi još čudnije da se navodi od nekih mufessira, i ovo i ono mišljenje; i da odaberu u suri El-Ahzab suprotno onome što su odabrali u suri En-Nur!
Imam En-Newewi spominje u objašnjenju Sahih Muslima, u hadisu Ummi Atijje, oko bajram-namaza: Jedna od nas nije imala dželbab-haljinu . . . do kraja hadisa. Rekao je: Rekao je Nadr ibn Šumejl: dželbab je kraća haljina - i šira - od prekrivača, tako da to bude dovoljno da se pokrije žena i njena glava; i rečeno je: To je prostrana odjeća bez gornjeg ogrtača koji prekriva njena prsa i njena leđa; i rečeno je: To je ogrtač; i rečeno je: To je veo, plašt.36
Bilo kako bilo, uistinu riječi Uzvišenog: . . . neka spuste haljine svoje niza se . . ., ne zahtijeva pokrivanje lica, jezičkim i običajnim izrazom; i ne navodi se dokaz za njegovo zahtijevanje, niti u Kur’anu, niti u Sunnetu, niti u Idžma’u. A što se tiče riječi nekih mufessira: To zahtijeva pokrivanje lica, jeste u suprotnosti riječima nekih od njih, koji kažu da se to ovdje ne zahtijeva; kao što kaže autor tefsira ,,Edvaul-Bejan” - šejh Šenkiti, Allah mu se smilovao.
Tako da s ovim spada dokazivanje ajetom na obaveznost pokrivanja lica.
b) Ono što se bilježi od Ibn Mes‘uda oko tumačenja riječi Uzvišenog: I neka ne pokazuju ukrase svoje osim ono što je ionako spoljašnje. Da se radi o ogrtaču ionako spoljašnjoj odjeći.
Ovom tumačenju se suprotstavlja ono što dolazi od drugih ashaba: Ibn Abbas, Ibn Omer, Aiša, Enes ibn Malik i drugih od tabiina koji smatraju da se riječi Uzvišenog odnose na surmu i prsten; ili njihova mjesta, od lica i šaka; dok Ibn Hazm tvrdi da su predaje koje su došle od ashaba primjer vjerodostojnosti.
Ovom tumačenju potpomaže ono što je spomenuo šejh Ahmed ibn Ahmed Eš-Šenkiti u djelu: Mewahibu-l-dželil min edilleti halil, u kojem stoji: ,,Ko se slaže sa tumačenjem Ibn Mes‘uda: (Osim onog što je ionako spoljašnje) - znači ogrtač - odgovaramo da je najbolje tumačenje Kur’ana Kur’anom, jer Kur’an tumači ukras žene sa nakitom kako kaže Uzvišeni: . . . i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju . . .37 - pa je označeno žensko ukrašavanje sa njenim nakitom.38
To potvrđuje i ono što smo još prije spomenuli: Da se izuzimanje u ajetu razumije kao olakšica, dok je pokazivanje vanjske odjeće kao što je veo, ogrtač i tome slično, nešto prisilno, u čemu nema ni izuzetka, niti olakšice.
c) Ono što je spomenuo autor djela Edvau-l-Bejan od davanja dokaza sa riječima Uzvišenog Allaha, oko žena Poslanika, s.a.v.s.: A ako od njih nešto tražite, tražite to od njih iza zastora. To je čistije i za vaša i za njihova srca.39
Allahovo objašnjenje uzroka za ovaj propis, koji je obaveznost hidžaba, s tim da je on čistiji za srca ljudi i žena od eventualne sumnje, u riječima Uzvišenog: To je čistije i za vaša i za njihova srca. - jasna spona za htijenje propisa, jer nema nikoga od svih muslimana da kaže, da žene, osim žena Poslanika, s.a.v.s., nisu potrebne za čistoćom srca, te da muslimani ne bi bili dovedeni u sumnjičenje radi njih.
Međutim, onaj ko studiozno promotri sam kontekst ajeta, uočit će da uzrok spominjanja čistoće nije eventualna sumnja na jedne ili druge. Takva vrsta mogućnosti je ovdje isključena. I ne može se zamisliti od majki vjernika, niti onih koji im ulaze od ashaba, ulazak ove vrste sumnje u njihovim srcima. Ovdje se pod čišćenjem misli na eventualnu pomisao o dozvoljenom braku koji bi mogao naumpasti jednoj od dvije strane, nakon smrti Allahova Poslanika, s.a.v.s.
Što se tiče tumačenja nekih od njih (mufessira) sa istim Allahovim riječima: Tražite to od njih iza zastora; nema potvrde da je to samo za žene Poslanika, s.a.v.s., kao što je to jasno; i riječi nekih od njih: Pouka je u općem govoru, a nije sa posebnim razlogom - ovdje se ne navodi, jer ovdje govor nije opći. Analogno poistovjećivanje žena Božijeg Poslanika, s.a.v.s., sa ženama mu’mina je ovdje, također, neprimjerno. Ovdje se radi o analogiji neistovjetnosti; jer bi njima (ženama Poslanika, s.a.v.s.) bila žešća kazna od ostalih žena, pa zbog ovoga kaže Uzvišeni: O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene!40
d) Ono što prenose Ahmed i Buharija od Ibn Omera da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ,,Neka ne oblači žena nikab, koja je u ihramu (muhrima), i neka ne oblači rukavice” - jeste od onoga što nam upućuje da su nikab i rukavice bile poznate među ženama koje nisu bile u ihramu.
Mi se ne suprotstavljamo tome da ima žena koje nisu u stanju ihrama (nisu muhrime), koje nose nikab i rukavice, po sopstvenom izboru; ali gdje je u ovome dokaz da je ovo bila dužnost - vadžib? Već, kada bi se sa ovim poslužilo kao dokaz za suprotno, bilo bi razumno, jer su zabranjene stvari u stanju ihrama u osnovi dozvoljene, kao što je na primjer oblačenje ušivenog, mirisanje, lov i tome slično; od toga nije ništa bilo dužnost - vadžib, a potom je postalo u stanju ihrama zabranjeno.
Zbog ovoga daje dokaz većina fikhskih učenjaka kao što smo još prije spomenuli hadisom: Da lice i ruke nisu avret (stidni dio tijela) jer u suprotnom, zašto bi bilo naređeno da se otkriju.
e) Ono što prenosi Ahmed, Ebu Dawud, Ibn Madždže i Bejheki od Aiše, r.a., da je rekla: ,,Pored nas su prolazili konjanici, a mi smo bile u stanju ihrama sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., pa kada bi nam se približili (konjanici) svaka od nas bi se zastrla svojim ogrtačem, od glave na svoje lice; pa kada bi nas prošli, otkrile bi ga (lice).”
Ovaj hadis ne može poslužiti kao dokaz zbog narednih stvari:
1. Hadis je slab-daif, jer se u njegovom senedu nalazi Jezid ibn Ebi Zijad, a na njega se ima primjedba. Daif ne može biti neoboriv dokaz za jedan propis.
2. Ova radnja od strane Aiše, r.a., ne ukazuje na dužnost - vadžib, jer lično radnja Poslanika, s.a.v.s., ne ukazuje na dužnost, pa kako onda sa radnjom nekog drugog?
3. Ono što je poznato u usulu, tj. usuli fikhu - činjenično stanje sa podudarnom mogućnosti se uopćava i tako gubi legitimnu punopravnost.
Ono što je podložno mogućnostima ovdje jeste da je ovo jedan od propisa koji se striktno odnose na majke pravovjernih, kao što je slučaj i sa njihovim brakom nakon smrti Allahova Poslanika, s.a.v.s., i tome slično.41
f) Hadis koji prenosi Tirmizi od Muhammeda, s.a.v.s.: ,,Žena je avret, pa kada izađe šejtan njome upravlja.” Rekao je Tirmizi: ,,Hadis je hasen-sahih.” Iz ovog hadisa su uzeli neke šafi‘ijje i neke hanbelije da je kompletna žena avret - stidni dio, ne izuzimajući njeno lice, njene šake i njena stopala.
U ovom hadisu se zaključuje da on ne govori o ovoj spomenutoj ,,cijelosti”; naprotiv, on nam ukazuje da je kod žene osnovna stvar čednost i pokrivanje, a ne otkrivanje i vulgarnost. Kao potvrda tome je sasvim dovoljna činjenica da je većina njenog tijela avret. Ako bismo hadis razumjeli u njegovom bukvalnom smislu, onda bi bilo nedopustivo otkrivanje bilo kojeg njenog dijela u namazu, hadždžu; a to je, ubijeđen sam trajno prisutno razilaženje.
Kako je moguće pojmiti da su lice i šake avret pred jednoglasnom potvrdom o dozvoljenosti otkrivanja lica u namazu, i o obaveznosti njegova otkrivanja u vrijeme hadždža, tj. za vrijeme dok je žena u ihramu.
g) Neki od pobornika nikaba, u slučaju da ne nađu punopravan dokaz u nususu (Kur’anu i Sunnetu), pribjegavaju izgovorima i to smatraju dozvoljenim oružjem pored svog ostalog, potučenog, oružja. Pribjegavanjem izvoru se jasno želi zabraniti ono što je pohvalno (mubah), kako ne bi, slučajno, odvelo ka zabranjenom (haramu). Islamski pravnici su se podijelili na one koji to zabranjuju, odnosno one koji to ne zabranjuju. Na one koji šire i sužavaju takvu mogućnost Ibnu-l-Kajjim u djelu: I‘alamu-l-Muweki’in navodi devedeset i devet dokaza za njegovu šerijatsku valjanost.
Međutim, islamski pravnici jasno stoje na stanovištu da pretjerano pribjegavanje ,,izgovoru” je kao i njegovo pretjerano omogućavanje. Kao što je pretjeranost u omogućavanju davanja isprika dovelo do mnogih devijantnih i štetnih pojava po ljude u njihovom životu i vjeri, tako isto je i sa pribjegavanjem olakšicama spriječilo ljude u stjecanju mnogih ovosvjetskih i ahiretskih dobara. Ako je zakonodavac svojim tekstovima omogućio nešto, onda nam ne dolikuje da svojim mišljenjem i bojaznošću tražimo izgovor za dozvoljavanje onoga što je Allah, dž.š., zabranio ili za propisivanje onoga što Allah nije propisao.
Strogost muslimana proteklih stoljeća u pribjegavanju izgovoru u fikhu (pravu) je zabranjivala ženi odlazak u mesdžid, a time su joj mnoga dobra učinjena zabranjenim. Njen otac i muž joj nisu mogli nadoknaditi korisno znanje, koje joj je uskraćeno time što joj je zabranjen odlazak u mesdžid. Posljedica takvog stanja je pojava da su mnoge muslimanke živjele i umirale, a da nisu klanjale niti jednog rekata (Allahu, dž.š., nisu pale na sedždu).
Dok nam je jasan vjerodostojni hadis: ,,Ne zabranjujte Allahovim ropkinjama Allahove mesdžide.” Hadis bilježi Muslim.
U jednom vremenskom periodu su vođene žučne međumuslimanske rasprave oko toga, da li je ženi dozvoljen odlazak u školu ili na univerzitet? Nepobitni dokaz onih koji su joj to zabranjivali jeste izgovor da će se obrazovana žena, zaokupljena kancelarijskim poslom, posvetiti dopisivanju i ašikovanju. Potom su prestale rasprave sa jednoglasnim stavom da je dozvoljena svaka korisna nauka po ženu, porodicu i društvo, bilo da se radi o vjerskim ili svjetskim naukama. Ovo mišljenje je postalo općeprihvatljivim, bez ikakvog negiranja njegove nužnosti od bilo koga. Izuzetak čini ono što izlazi iz okvira islamskih normi i propisa.
Ti propisi i norme su nam sasvim dovoljni u eliminiranju izgovora činjenja nereda i smutnje, počevši od obaveznosti islamskog odijevanja i zabrane otkrivanja (teberrudž), preko zabrane osamljivanja, nužnosti, dostojnosti i ozbiljnosti u govoru, hodu i pokretu; do obaveznosti obaranja pogleda od strane mu’mina u mu’minki. Upravo je to ono što će nam obuzdati misli o ostalim zabranjenim stvarima koje su prisutne u nas.
h) Ono što još smatraju dokazom jeste običajno pravo kod muslimana prisutno nekoliko stoljeća o pokrivanju lica žene burkom ili nikabom. Pojedini islamski pravnici kažu: ,,Običajno pravo je šerijatski propisano, jer je u njemu usvojen propis.”
Newewi i drugi prenose od Imamu-l-Haremejna o njegovoj tvrdnji da je ženi zabranjeno gledati u muškarca, te da su se muslimani složili da je ženi zabranjen izlazak otkrivena lica. Mi takav stav i poziv odbijamo iz više razloga:
1. Ovo običajno pravo je u suprotnosti sa onim u vrijeme Allahova Poslanika, s.a.v.s., ashaba i odabranog vremena, a oni su ti na koje se pozivamo i radimo po njihovoj uputi (i bivamo upućenim).
2. To nije bilo opće običajno pravo, nego je bilo zastupljeno u pojedinim sredinama, u gradovima, a ne na selima i mahalama, kao što nam je poznato.
3. Postupak nepogrješivog - Poslanika, s.a.v.s., ne upućuje na obaveznost (vadžib), nego samo na dozvoljenost i šerijatsku valjanost, kao što je to usulom usaglašeno; pa šta je tek sa postupcima drugih mimo njega.
4. Takvo običajno pravo je u suprotnosti sa savremenim, izazvanim potrebama i prouzrokovanim savremenim uvjetima življenja i životnim napretkom, te društvenim sistemima, prelaskom žene iz neukosti u nauku, iz učahurenosti u pokret, iz sjedenja u kući u rad na svim poljima.
Bilo koji propis zasnovan na običajnom pravu jednog prostora i vremena se mijenja sa njegovim mijenjanjem.
Posljednja sumnja
Na kraju ćemo izložiti sumnju pojedinih pobožnjaka koji teže ka otežavanju ženi - ukratko:
- Na osnovu dokaza koji ste iznijeli, složit ćemo se o šerijatskoj valjanosti otkrivanja lica, kao što ćemo se složiti da žena u prvom periodu poslanstva i pravovjernih halifa nije stavljala nikab, osim u rijetkim prilikama. Ali, moramo biti svjesni da je taj period uzornosti vrhunac morala i duhovne čistoće koji je omogućavao ženi da se kreće otkrivena lica, a da je pritome niko ne uzmenirava. Nasuprot tome, vrijeme u kojem mi živimo jeste vrijeme intenzivnog nereda i nemorala, u kojem smutnja prati čovjeka na svakome mjestu. Nije li, stoga, preče pokrivanje lica, kako bi se žena zaštitila od pogubnosti gladnih vukova koji je vrijebaju na svakome mjestu.
Moj odgovor na ovu sumnju je sljedeći:
Prvo: Prvi period, iako do tada neviđene uzornosti, čistoće i veličine, ipak je bio ljudski period, sa svim ljudskim slabostima, prohtijevima i greškama. Upravo zbog toga je bilo među njima i onih koji su počinili blud i nad kojima je sproveden had (šerijatska kazna za taj grijeh). Bilo je i onih koji su počinili drugo, mimo bluda. Bilo je pokvarenjaka koji su svojim nemoralom uznemiravali žene, pa je stoga objavljen ajet sure El-Ahzab, kojim se naređuje mu’minkama da spuste haljine svoje niza se, kako bi znali da su one primjerom nježnosti, čednosti i kako ne bi bile predmetom napada i zlostavljanja - Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti.
Tako je objavljen i ajet sure El-Ahzab kao prijetnja tim i takvim pokvarenjacima ukoliko se i ne okane svojih nevaljalština, pa kaže Uzvišeni: Ako se licemjeri i oni čija su srca bolesna i oni koji po Medini šire laži - ne okane, Mi ćemo ti vlast nad njima prepustiti, i oni će samo kratko vrijeme kao susjedi tvoji u njoj ostati - prokleti neka su! Gdje god se nađu, neka budu uhvaćeni i ubijeni.42
Drugo: Šerijatski dokazi, u slučaju da se utvrdi njihova ispravnost i jasnoća postaju općom i vječnom dimenzijom, te kao takvi nisu samo za jedan ili dva perioda, da bi potom postali nevažećim. Ako bi uključili tu mogućnost, onda vremenski ograničavamo Šerijat, s tim negiramo da je on pečat svim ranijim šerijatima.
Treće: Ako bi tu mogućnost ostavili otvorenom, onda momentalno derogiravamo Šerijat svojim mišljenjima. Oni koji su strogi u vjeri, izbrisat će olakšavajuće propise, pozivajući se na suzdržanost i bojazan; dok će oni malo slobodniji, pak, nastojati ukloniti precizno određene propise, pozivajući se na prateći napredak i tome slično. Vrlo dobro znamo da je Šerijat sudac a ne suđeni; slijeđeni a ne onaj koji slijedi. Naša dužnost jeste da se povinujemo šerijatskom propisu a ne da se Šerijat povinuje našim propisima; kaže Allah Uzvišeni: Da se Allah za prohtijevima njihovim povodi, sigurno bi nestalo poretka na nebesima i Zemlji i onom što je na njima.43
Uvažavanje preovladavajućeg mišljenja većine (džumhur) uleme
Siguran sam, da nam je jasnija situacija nakon iznošenja mišljenja obje strane, te nakon pojašnjenja da je stav većine uleme pretežniji dokaz, jače mišljenje i najispravnija uputa.
Ali bih ovdje dodao i druga preovladavajuća stanovišta kao dodatnu potvrdu mišljenja većine kako bi se umirila savjest svake muslimanke, koja vodi računa o ovome, i kako bi ih mogla, inšallah, bez sumnje prihvatiti.
Nema obaveznosti niti zabrane bez jasnog i vjerodostojnog teksta
Prvo: U osnovi ne postoji odgovornost obaveznosti, jer nema obaveznosti bez obavezujućeg teksta. Predmet dužnosti i zabrane u vjeri u onome što iziskuje strogost, isključuje bahatost, ne može biti ono čime bismo obavezali čovjeka onim čime ga nije obavezao Allah, dž.š.; a niti mu možemo zabraniti ono što mu je dopustio Allah, dž.š.; niti mu možemo dozvoliti ono što mu je On zabranio; a niti mu u njemu propisati ono što Svemogući Allah nije dozvolio i propisao.
Stoga su se predvodnici ispravnih prethodnika sustezali od izgovora riječi haram, osim u onome što je nedvosmisleno bilo poznato kao takvo; kao što sam spomenuo slučaj imama Ibn Tejmijje u svom djelu: El halalu we-l-haramu fi-l-islami.
Osnova uobičajenih postavki i postupaka jeste dozvoljenost, ako za to ne postoji otvoreni tekst koji ukazuje na njegovu zabranu. Onome što je došlo kao takvo, ne traži se njegova slabost, niti se traži dokaz od onoga ko to radi, već se traži dokaz od onoga ko to zabranjuje.
Što se tiče problematike otkrivanja lica i šaka, ja ne vidim jasnog vjerodostojnog Teksta koji bi upućivao na njegovu zabranu (haram). Da je htio Uzvišeni Allah da to učini zabranjenim, učinio bi to Tekstom koji bi iskorijenio svaku sumnju. Rekao je Svevišnji: On vam je objasnio šta vam je zabranio, osim kad ste u nevolji.44 Ovo pitanje ne nalazimo u onome što nam je objasnio Allah, dž.š. Nama nije dozvoljeno da otežavamo ono što nam je olakšao Allah, dž.š., kako nam ne bi bilo rečeno kao narodu koji je zabranio ono što im je bilo od hrane dozvoljeno: Da li vam je prosuđivanje o tome Allah prepustio ili o Allahu laži iznosite.45
Mijenjanje fetve sa promjenom vremena
Drugo: Ono sa čime se svi slažu jeste da se fetva mijenja sa promjenom vremena, prostora, običajnog prava i situacije.
Mislim da naše vrijeme sa svim onim što je ženi pružilo, iziskuje od nas olakšavajuća mišljenja, koja idu ženi u korist, i koja jačaju njenu ličnost.
Ovo islamsko sukobljavanje su iskoristili kršćanski misionari, anarhisti, elmanije i drugi, kako bi iznijeli teško stanje muslimanke u mnogim islamskim krajevima, a to sve pripisujući islamu nastojeći izopačiti sliku islama i šerijatskih propisa, odnosno njegovog naučavanja o ženi. Naravno, to su učinili na način koji ne dolikuje suštini sa kojom je islam došao. Zbog toga danas smatram preovladavajućim mišljenjem (tj. mišljenjem našeg vremena), ono koje ide ženi u korist, odnosno ono što izoštrava i podupire njena priroda i šerijatska prava, i sprečava ih od nestanka; kao što sam pojasnio u svojoj knjizi El-idžtihadu fi-l-šerijati-l-islamijjeti.
Opća nužda
Za muslimanku koja radi na polju islamskog misionarstva (da‘weta) smatram da ne treba da nosi nikab, kako time ne bi napravila prepreke između sebe i ostalih muslimanki, jer se ovdje radi o interesu da‘we koji je važniji od onoga što se smatra potpunijim mišljenjem.
Treće: Ono oko čega nema dvojbe jeste da općenitost kušnje prouzrokuje popuštanje i olakšavanje, kao što je poznato onima koji se bave šerijatskim pravom i njegovim osnovama, a u prilog tome idu i brojni prilozi i dokazi.
Općenitost izazova našeg vremena se ogleda u obrazovanju žene po školama i univerzitetima, na poslu, u bolnici, na pijaci i drugdje, te je neodrživo zatvaranje žene u kuću kao što je to bilo ranije običaj. To je sve tjera na otkrivanje lica i šaka, zbog nužnosti pokreta, odnosa prema životu i živima u primopredaji ili kupoprodaji, u razumijevanju ili urazumijevanju.
Kamo sreće da sa tim prestaje problem, da li je dozvoljeno otkrivanje lica i šaka ili nije; nego taj problem prelazi granice u jasni haram otkrivanja podlaktica, cjevanica, glave, vrata i grudi. Žestok je pritisak na muslimanke sa uvezenim zapadnjačkim ,,modama”, tako da među muslimankama nalazimo one razgolićene i raskalašene, one koje je hadis opisao najpreciznijim i najtačnijim opisom.
Suštinski sukob je sa onima koji žele da ženu muslimanku ,,preobraze” u ženu zapada; da je ,,iščupaju” iz njene kože, i da je liše njenog islamskog bića, kako bi se ona potom pojavila razgolićena i raskalašena.
Zato nije dozvoljeno sestrama koje nose nikab, i braći koja tome pozivaju, da svoja koplja i strijele usmjeravaju ka sestrama koje nose hidžab i braći koja tome pozivaju i koji su zadovoljni mišljenjem većine uleme. Naprotiv, neka svoje oružje okrenu ka onima koji pozivaju ka otkrivanju, razgolićavanju i iskorijenjivanju islamskog odgoja. Mnoge muslimanke, zbog toga što nose šerijatski hidžab prolaze kroz teške sukobe sa svojom familijom, porodicom i društvom, samo Allahov imperativ nošenja hidžaba. Kako je muguće da joj kažemo: ,,Ti si griješnica, neposlušna, zbog toga što ne nosiš nikab!?”
Teškoća iziskuje olakšicu
Četvrto: Prisiljavanje muslimanke, posebno u današnje vrijeme, da prekrije lice i šake nosi sa sobom napor, teškoću i strogost, a Allah, dž.š., je napor, teškoću i strogost udaljio od islama i zamijenio ih praštanjem, olakšanjem, popuštanjem i milošću. Kaže Uzvišeni Gospodar: I u vjeri vam nije ništa teško propisano.46 Allah želi da vam olakša a ne da poteškoće imate.47 Allah želi da vam olakša a čovjek je stvoren kao nejako biće.48
A Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: ,,Poslan sam sa istinitom vjerom praštanja.”49 To praštanje se ogleda u vjerovanju i propisima. Naši pravnici kažu: ,,Teškoća iziskuje olakšicu”. ,,Naš
Poslanik nam naređuje olakšavanje a ne otežavanje, obveseljavanje a ne rastuživanje; učio nas je da olakšavamo a ne da otežavamo.”
Upozorenja
Smatram potrebnim da spomenem neka vrlo važna upozorenja:
1. Otkrivanje lica ne znači njegovo prekrivanje farbom i prašcima; a otkrivanje šaka ne znači puštanje noktiju, njihovo lakiranje, nego uljudno (pristojno) ponašanje bez ukrašavanja i otkrivanja. Sve što joj je u ovom slučaju dozvoljeno jeste blagi ukras, kao što se bilježi od Ibn Abbasa, r.a.: ,,Surma na očima i prsten na ruci.”
2. Stav o neobaveznosti nikaba ne znači njegovu nedopuštenost. Koja želi da ga nosi, to joj ništa ne smeta, nego joj to pohvalno - po mišljenju onih koji u većini slučajeva pribjegavaju sigurnijem, ako je ljepotica, bojeći se da ne izazove smutnju, pogotovo ako je taj nikab sprječava od ogovaranja. Mnoga ulema to čak smatra njenom obavezom. Međutim, ja nisam našao obavezujući dokaz pokrivanja lica u slučaju bojazni od fitneta, jer taj slučaj nije decidno reguliran, a sama ljepota je prirodna. Možda je neka žena u očima nekog čovjeka lijepa, u očima drugog prosječna a u očima trećeg ispodprosječna.
Pojedini pisci smatraju ženi obaveznim da pokrije lice ako se neko želi nasladiti njenim viđenjem ili prisustvom. Kako da žena zna da se neko želi nasladiti njenom pojavom ili viđenjem?
Preče od toga je da se povuče sa mjesta smutnje, ako ga ocijeni takvim.
3. Nije obavezujuće otkrivanje lica i pohvaljenost gledanja u njega. Postoje učenjaci koji su dozvolili otkrivanje lica, ali nisu dozvolili gledanje u njega, osim prvog, nenamjernog pogleda. Drugi, opet, smatraju dozvoljenim ono čije je otkrivanje dozvoljeno, pod uvjetom da strast i požuda budu isključeni, u protivnom to smatraju zabranjenim (haramom). To je ono što smatram ispravnim.
Allah, dž.š., je taj koji pomaže i upućuje na pravi put.

23.10.2007.

Islam i Internet

Hatidža ben Kanneh: Poštovani gledaoci, esselamu alejkum. Skoro svakodnevno sjedimo pred kompjuterom i putem interneta stupamo u vezu s cijelim svijetom. Gotovo da ne postoji mjesto na svijetu do kojeg za samo nekoliko trenutaka ne možemo doći slikom i tonom. Putem interneta stupamo u kontakt s ljudima koje nikada nismo upoznali. Inernet je otvoren prozor u svijet za sve ljude, i to je ono najljepše. Međutim, ta potpuna otvorenost ima i svoju lošu stranu. Da li razmišljamo o našem odnosu prema internetu? Da li internet koristimo na način koji će biti u službi naše vjere? Kako da se vjernici sačuvaju negativnosti koje donosi internet?
Šerijatski stav prema korištenju interneta tema je o kojoj ćemo večeras razgovarati s našim gostom dr. Jusufom el-Kardavijem, kojem želimo dobrodošlicu.

Doktore, internet je postao nešto čime se svakodnevno koristimo, odnosno, sastavni dio svakodnevnice. Kakav je stav šerijata prema upotrebi savremenih tehnologija i postoje li granice koje ne bi trebalo prelaziti kada je u pitanju njihovo korištenje?
Dr. Kardavi: Bismillahir-rahmanir-rahim. Zahvala pripada samo Allahu, dž.š. i neka je salavat i selam na njegovog miljenika Muhammeda, s.a.v.s. te na njegovu porodicu i čestite ashabe, i na one koji slijede Njegovu uputu do Sudnjega dana. Allah, dž.š., nam u Kur*anu najavljuje nova otkrića koja prije nisu bila poznata, te kaže: «...i konje, i mazge, i magarce da ih jašete, i kao ukras, a stvorit će i ono što ne znate.» (En-Nahl, 8.) Ovdje nam Allah, dž.š., ukazuje na prevozna sredstva koja su data čovjeku na upotrebu, a obavještava nas da će ih biti i još, koja prije nisu bila poznata. To su današnja sredstva kao automobili, vozovi, avioni. Dakle, Allah, dž.š., podučava čovjeka onome što on ne zna i od Allahovih zakona je da čovjek pronalazi nova sredstva kojima će se koristiti u svom životu. Zbog toga je čovjek sklon istraživanju i pronalaženju novih izuma što je posebna odlika našeg vremena. Živimo u vremenu eksplozije naučnih otkrića među kojima je i ogroman razvoj elektronike i aparata koji nas svakodnevno zadivljuju svojim mogućnostima u koje se ubraja i internet.
Kada su u pitanju nova otkrića onda se konstantno ponavljaju rasprave o dozvoljenosti upotrebe tih sredstava, da li su ona halal ili bid*a (haram). Tako je četrdesetih godina prošlog stoljeća vođena velika rasprava o dozvoljenosti upotrebe mikrofona. Tada je djelovao Hasan el-Benna, r.a., koji je jednom prilikom ušao u Haremi-šerif a sa sobom je nosio mikrofon. Odmah su mu upućene kritike, a jedan starac koji je nosio naočale mu priđe i reče da je u Harem unio «šejtansku stvar»! Hasan ga upita o dozvoljenosti naočala koje on nosi, a on mu pojasni da su naočale sredstvo koje mu pomaže da vidi sitna slova koja on ne može čitati golim okom. Hasan mu je tada pojasnio da i mikrofon ima funkciju da pojača, samo što pojačava glas a ne vid.
Isti problem desio se kada su se pojavili televizijski aparati. Neki su govorili da je televizor šejtan i da ga nije dozvoljeno držati u kući. Tenzije su se malo smirile kada je televizijski program počeo emitovati učenje Kur*ana, jer je poznato da šejtan ne uči Kur*an!!
Kada su u pitanju određena sredstva koja nemaju poseban hukm za sebe, njihov status je je u vezi s njihovom namjenom. Dakle, ako je namjena određenog sredstva da koristi ljudima onda je ono dozvoljeno, a ako je namijenjeno za zlo ili se koristi u zlo onda je ono zabranjeno. Uzmimo za primjer upotrebu oružja. Ako je oružje u rukama drumskog razbojnika koji ubija i pljačka putnike onda je ono strogo zabranjeno, međutim, oružje u rukama mudžahida, osobe koja brani svoj život i domovinu ne samo da je dozvoljeno nego je i potrebno sredstvo. Dakle, propis za određeno sredstvo u vezi je s njegovom primjenom.
Internet je, također, sredstvo čija dozvoljenost upotrebe zavisi od načina na koji se njime koristimo. Ako se internet koristi za ono što nije dozvoljeno šerijatom, poput pornografskih sajtova ili bilo kakvog drugog sadržaja koji je protivan islamskim propisima, jasno je da je to nedozvoljen način upotrebe i da samo sredstvo istovremeno postaje haram. Međutim, ako isto to sredstvo koristimo u plemenite svrhe, kao što je širenje poruke islama nemuslimanima, ili podučavanja muslimana islamu, onda je to dozvoljeno i izuzetno korisno.
Zbog toga smo otvorili internet stranicu koju smo nazvali «islamonline» koja ima za cilj da muslimane poduči ispravnom načinu shvatanja vjere i njenog praktikovanja. Tu pojašnjavamo da je jedino ispravan put središnji pravac islama i da muslimani treba taj kurs da uzmu za svoj način praktikovanja islama, daleko od bilo kakvog ekstremizma i pristrasnog shvatanja vjere. Mi treba da shvatimo da je islam vjera gradnje a ne rušenja! Također, ova internet stranica je poziv nemuslimanima na izučavanje islama. To je naša obaveza kojom nas je Allah, dž.š., zadužio. Poslanik, s.a.v.s., nije poslan samo Arapima, nego cijelome svijetu, svim ljudima. Kur*an nas uči da je Muhammed, s.a.v.s., poslan kao milost svjetovima, a ne samo muslimanima. Dakle, na nama je da prenosimo ideju islama čitavom svijetu. Koliko smo mi od tog zadatka uradili?! Da li smo uspjeli cijeli svijet upoznati s islamom!? Smatram da nismo uradili ni jedan posto od naše obaveze! Milijarde ljudi živi i svakodnevno umire a da o islamu nisu čuli ništa! Naša je velika odgovornost prema tim ljudima!
Ostatak svijeta, koji je čuo za islam, posjeduje iskrivljenu sliku o islamu. Islam je Zapadu predstavljen kao ideja koja je potekla od nekog pustinjaka koji je u red sabljom ugonio i pravio hareme prepune žena. To je slika koju su još krstaši izmislili prije nekoliko stotina godina. Šta smo mi uradili da se ta slika popravi i da se islam prikaže u pravom svijetlu? Zasigurno nam internet može jako puno pomoći u tom projektu. Mediji, novine, pisma i mnogi drugi načini komunikacije su nam od velike pomoći u tom poslu, ali internet je sredstvo kojim stižemo direktno do bilo koje osobe na svijetu, bez ikakvih ograničenja koja postavljaju vlade ili neko drugi. To je podjednaka prilika za sve nas i na nama je da je na najbolji način iskoristimo za naše hairli ciljeve.
Također, internet se može koristiti i u druge korisne svrhe. Poznajem nekoliko ljudi koji su se oženili preko intereneta. Dakle, internet je postao sredstvo koje spaja ljude i pomaže im da formiraju porodice.
Tačno je da se internetom služe i oni koji imaju zle namjere, ali zbog dijela zla koje on donosi nećemo izgubiti veliko dobro koje nam dolazi s internetom. Svako sredstvo se može koristiti na dobar ili loš način. Plemenit i pametan čovjek će iskoristiti dobro koje se nalazi u bilo kojem sredstvu. Tako i mi treba da se odnosimo prema internetu. Ne smijemo dozvoliti da blagodat koja nam je stigla s internetom zamijenimo zlom, nego ćemo tu blagodat iskoristiti na najbolji način i tako iskazati zahvalu Allahu, dž.š., na Njegovim blagodatima. On u Kur*anu kaže: «...i kada je Gospodar vaš objavio: Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati...» (Ibrahim, 7.)

Hatidža ben Kanneh: Doktore, spomenuli ste da je internet izuzetno vrijedno sredstvo upravo što nad njim nema potpune cenzure. Problem u mnogim zemljama je što vlada države postavlja imama ili hatiba mesdžida. Međutim, u slučaju interneta nije tako. Znači da je to prilika da se slobodno i jasno prikaže islam u pravom svijetlu. Međutim, iako velika, ta šansa ipak nije dovoljno iskorištena. Šta je razlog da muslimani ne iskorištavaju takvu priliku onoliko koliko bi to trebalo u našoj situaciji?
Dr. Kardavi: Smatram da se, u konkretnom slučaju, radi o zaostalosti ummeta. Naravno, nismo samo u tom slučaju nedovoljno angažirani. Nažalost, podosta je takvih slučajeva, a internet je samo još jedna u velikom nizu. Kompjuter, internet i mnogo šta drugog općekorisnog nije naš izum. To su izumili neki drugi, što je za nas nedopustivo. Na nama je da budemo vodeći u naučnom razvoju, novim pronalascima, proizvodnji, prosperitetu i obrazovanju, kao što smo nekada i bili! Nekada smo bili prvi ummet na koji su se ostali mogli ugledati, a danas je potpuno obrnuta situacija, pa čak i više od toga. Iako nam drugi proizvedu razne aparate mi nismo u stanju ni da se dobro poslužimo tim aparatima. Ko je kriv za takvo satnje? Ako budemo tragali za krivcem jako teško ćemo ga naći. Neki će optužiti učenjake za takvo stanje, učenjaci će reći da je odgovornost na vladarima, oni će reći da su za sve krivi kolonizatori, itd.
Tu nema određenog krivca. Svi smo krivi i odgovorni za takvo stanje. Zato je na svakom vjerniku da radi na popravljanju tog stanja. Na nama je da osvješćujemo ummet, da ga educiramo i vodimo ka prevladavanju takvog stanja. To je stroga obaveza vladara, medija, učitelja i odgajatelja, hatiba i svakog pojedinca koji ima bilo kakvog utjecaja na drugu osobu. Na svakom vjerniku je da pomogne ummetu da krene naprijed putem prosperiteta! Međutim, to se neće moći realizovati sve dok mi ne shvatimo da smo ummet koji posjeduje Uputu, da smo ummet koji živi za precizno određen cilj! Nema koristi u ummetu ili pojedincu koji živi život bez preciznog i jasnog cilja! Dok pojedinac, odnosno cijeli ummet ne shvati da je njegov put određen Božijom objavom, da on posjeduje uputu koja je izvor snage i jasan cilj, on ne može napraviti značajniji korak na putu prosperiteta!
To nam pokazuje i primjer Rebi*a bin Amira, r.a., koji se obratio perzijskom vladaru Rustemu riječima: «Mi smo narod koji je Allah, dž.š., poslao da povede ljude iz robovanja stvorenjima ka robovanju Gospodaru stvorenja, da ljude oslobodimo tjeskobe dunjaluka kroz širinu ahireta, da vjernike spasimo zla raznih vjera pravednošću islama!» Rebi* bin Amir je tim riječima pokazao izuzetnu spremnost i obrazovanost. On nije bio svršenik visokih škola, ali je izuzetno dobro razumio filozofiju islama i sažeo ju je u nekoliko riječi koje su svakom dovoljne da razumije prirodu islama. Nama su potrebni ljudi s takvim razumijevanjem islama kako bi to što znaju na najbolji način prenijeli na druge.
Dakle, na nama je da se maksimalno okoristimo internetom za dobrobit islama, kako ne bismo ostavili prostor samo onima koji su u dubokoj zabludi i sredstva poput spomenutog ne koriste ni u što osim za zlo ili svoje prljave naslade. Obaveza svih nas je da damo priliku onima koji su zalutali da se vrate vjeri i tako zasluže spas od totalne propasti.

Hatidža ben Kanneh: Spomenuli ste da je neophodno okoristiti se internetom u širenju ispravne slike o islamu. Međutim, problem s kojim se susrećemo jesu stranice koje kao da imaju za cilj islam prikazati u najekstremnijem obliku. Posebno se ističu internet-fetve pojedinih šejhova ili njihovih pravaca koje pozivaju na tekfir pojedinaca ili grupa unutar ummeta, pa čak i pojedinih islamskih učenjaka. Kakav stav treba zauzeti prema stranicama koje vode ka tako opasnim idejama?
Dr. Kardavi: A šta je internet nego ogledalo koje reflektuje naše stanje. To o čemu govorite prisutno je među muslimanima i nije nikakva novina. Mnogi pravci i sekte unutar ummeta su u internetu vidjele priliku da se eksponiraju i da njihove ideje dobiju što jači utjecaj, zbog toga se trude da se internetom okoriste na najbolji način za propagiranje svojih ciljeve. Kada govorimo o tim problemima na internetu, to je isto kao da govorimo o tim problemima među muslimanima u svakodnevnom životu. Mnogi šejhovi koji sebe smatraju alimima nisu kompetentni da daju fetve i njih ne treba slušati. Fetva, da bi bila ispravna, mora ispunjavati određene uslove koje poznaje stručna osoba. Na internetu se zasigurno može naći puno fetvi koje su ispravne i iza kojih stoje eminentni islamski stručnjaci i koje treba slušati. Na stranici «islamonline» postoji banka fetvi u kojoj je pohranjen ogroman broj fetvi raznih islamskih učenjaka o različitim pitanjima. Tu se mogu naći i savremene fetve koje donose grupe islamskih učenjaka. Ja sam više puta učestvovao u takvim fetvama, kada se pitanje internetom pošalje islamskim učenjacima i oni odgovaraju na njega. Dakle, zasigurno na internetu postoje stranice koje su izuzetno korisne, ali i one druge koje treba izbjegavati. Nemoguće je ljudima zabraniti da dolaze u kontakt s idejama koje nisu uredu.
Kako se treba ponašati u takvoj situaciji? Jedino pravo rješenje je osvješćivanje vjernika kako bi oni mogli razlikovati ispravan pravac od nastranog i slijediti onaj koji je ispravan. Bitno je da vjernici znaju da fetvu ne može izreći bilo ko, odnosno da se ona ne može uzimati, osim od ljudi koji su stručni, osposobljeni za davanje fetve. Kao što biramo sve u životu, poput izbora škole koju ćemo učiti ili knjige koju čitamo, potrebno je izabrati i pravac koji ćemo slijediti u vjeri i učenjake koje ćemo slušati. Moramo shvatiti da postoje učeni ljudi koji su priznati alimi u svijetu i da samo od priznatih vjerskih autoriteta uzimamo mišljenja i slijedimo njihove savjete, a da maksimalno izbjegavamo bilo koje nastrano mišljenje, posebno ona koja tekfire vjernike i izdvajaju ih iz ummeta muslimana zbog nekih njihovih postupaka.

Hatidža ben Kanneh: Sljedeći problem s kojim se susrećemo na internetu je njegovo korištenje u ratne svrhe. To je posebno došlo do izražaja u posljednje vrijeme. Problem je u tome što pojedine grupe potenciraju džihad na internetu ali na način na koji nije u korist islama niti muslimana. Tako često možemo putem interneta doći do izjava onih koji stoje iza pojedinih nasilnih ili terorističkih akta, ili stoje iza otmice talaca i njihovog smaknuća na najgnusniji način. Kakav je stav šerijata o pitanju upotrebe interneta u takve svrhe, posebno u našem vremenu kada je taj oblik upotrebe poprimio vrlo opasne oblike?
Dr. Kardavi: Davanje fetve o ovom pitanje neće puno pomoći. Problem je u tome što pojedinci koji rade djela koja ste spomenuli ne slušaju fetve uleme. Oni su ulema za sebe i oni sami sebi daju fetve i postupaju po njima. Ez-Zerkavi ne sluša niti očekuje fetvu od dr. Kardavija jer on sam sebi donosi fetvu. Dakle, problem je u pojedincima koji se ponašaju kao da su najveći učenjaci kojima nikakav savjet nije potreban. Oni su ulema, muftije, kadije, dželati i sve drugo. Oni sebe smatraju i zakonodavnom i izvršnom vlašću i ne interesuje ih niko drugi. Isto su postupale haridžije koje su nanijeli veliku štetu muslimanima. Za njih je Muhammed, s.a.v.s., rekao: «Oni uče Kur*an a on ne prelazi njihova grla. Svaki od vas bi se zastidio njihovog namaza, posta i učenja Kur*ana.» Iako su oni bili veliki pobožnjaci, Muhammed, s.a.v.s., ih opisuje kao one kod kojih Kur*an dolazi samo do grla, a ne ulazi u dubinu srca. Znači, oni ga ne razumiju i ne mogu ispravno sprovoditi u djelo njegove propise.
Međunarodno udruženje islamskih učenjaka dalo je fetvu o pitanju otmica i zarobljavanja talaca. Jasno smo rekli da nije dozvoljeno zarobljavati ljude osim u ratu. A i kada neko bude zarobljen, on ima prava koja se moraju poštovati. Zarobljenik ne smije biti ubijen, osim ako je ratni zločinac ili špijun koji radi za neprijatelja. Zarobljenika za kojeg nema dokaza da je jedno od to dvoje nije dozvoljeno ubiti!
Međutim, ko treba donijeti hukm o tom pitanju? Ako je organizovana i prava borba protiv neprijatelja onda iza nje moraju biti sud, istražni organi i sve druge institucije koje su neophodne za donošenje takvih propisa. Nije dozvoljeno da to rade pojedinci po svom nahođenju! Svaka organizovana borba mora imati sve mehanizme koje će njene postupke učiniti legalnim i regularnim.

Hatidža ben Kanneh: Pored spomenutog, na nekim internet-stranicama imamo i pokušaje namjernog iskrivljavanja islama. Namjerno se pogrešno ukucavaju pojedini kur*anski ajeti, te unose neistine u događaje iz historije islama, sve s ciljem da se produbi iskrivljena slika o islamu. Na koji način da spriječimo negativna djelovanja poput tog kojeg smo spomenuli?
Dr. Kardavi: Smatram da je popunjavanje prostora na internetu sadržajem koji će prezentirati ispravnu sliku islama najbolji odgovor na takve pokušaje. Kada smo pokrenuli našu stranicu «islamonline» 1999., rekao sam da je to džihad ovog vremena. Ako internet budemo koristili na pravi načina, za korist islama, s ciljem edukacije muslimana na ispravan način i prezentacije prave slike islama nemuslimanima, onda je to najbolje oružje u borbi protiv sumnji i laži koje se svaljuju na islam i muslimane. Dakle, zaista je korištenje interneta u te svrhe džihad našeg vremena.
Šta podrazumijevamo pod džihadom našeg vremena? Muhammed, s.a.v.s., kada je pozivao ljude u islam, pisao je vladarima i upozoravao ih da će, ukoliko odbiju islam, snositi odgovornost za sve svoje podanike koji su ostali u dalaletu (zabludi) zbog odbijanja islama. Dakle, u prošlosti su narodima vladali kraljevi, diktatori i razni drugi zalimi koji su primoravali svoje podanike da budu u vjeri svoga kralja. Nikome nije bilo dozvoljeno da promjeni vjeru, osim s dozvolom kralja. Tako su vrata da*veta bila zatvorena, što je razlog da su muslimani nekada morali opremati vojsku koja će slomiti silu vladara, osloboditi njegove podanike i dostaviti im Allahovu vjeru. Međutim, u kakvoj smo mi situaciji danas? Da li mi danas moramo ratovati da bismo dostavili poruku islama u bilo koji dio svijeta. Dovoljno je da otvorimo stranicu na internetu, da je ispunimo sadržajem na jeziku naroda kojem se obraćamo i ona je potpuno dostupna svim ljudima.
Dakle, na nama je da formiramo timove za da*vu koji će prezentirati islam na jeziku naroda kojem se obraćamo. To je polje djelovanja koje je jako bitno a mi nismo iskoristili ni jedan posto naših mogućnosti na tom planu.

Hatidža ben Kanneh: Jedan naš gledalac postavlja pitanje o šerijatskom stavu u vezi s podučavanjem internetu i korištenjem njime u današnjem vremenu. Može li se reći da je podučavanje korištenja interneta fardu-kifaje?
Dr. Kardavi: Nema sumnje da je podučavanje pravilnoj upotrebi kompjutera i interneta obaveza (fard) za svakog onoga ko je u stanju da se koristi tim sredstvima. Neki učenjaci kažu da je pismenost fardu-kifaje, međutim, ja ne smatram tako! Ja sam na stanovištu da je pismenost neophodna za napredak ummeta, za izlaz iz zaostalosti u kojoj se nalazimo i zato je obaveza što većeg broja ljudi da se opismene i time pomognu na putu prosperiteta ummeta. Nema sumnje da je u naše vrijeme korištenje kompjutera i interneta sastavni dio pismenosti. Zato smatram da je obaveza da se tome obuči što više ljudi, odnosno, svi koji su u mogućnosti da se educiraju u toj oblasti, kako bi zajedno mogli dati svoj doprinost u borbi protiv neznanja.

Hatidža ben Kanneh: Sljedeće pitanje odnosi se na razloge zbog kojih je malo stranica na internetu koje pojašnjavaju islam i zašto se islam ne prezentuje na raznim svjetskim jezicima, pogotovo na jezicima nacija koje imaju veliki broj stanovnika?
Dr. Kardavi: Malo prije smo rekli da je internet džihad ovog vremena i da je za ovaj projekat neophodno mobilisati veliki broj ljudi. Potrebni su nam timovi daija koji će se baviti prezentiranjem islama na raznim jezicima. Ovdje se suočavamo s problemom slabog poznavanja jezika na kojem treba govoriti ili pisati o islamu. Također, ovaj projekat zahtjeva izvjesna ulaganja. Još uvijek nije teško naći donatora za izgradnju džamije, kao da je džamija jedini projekat koji služi vjeri. Potrebno je obučiti ljude raznim svjetskim jezicima i tako osigurati uslove za njihov da*vetski rad. Dakle, to je projekat koji zahtijeva angažman mnogih pojedinaca i institucija kako bismo se što više potpomagali u dobru.

23.10.2007.

Trajno obavezivanje sebe i drugih onim čime Allah ljude nije obavezao

Od vidova vjerskog ekstremizma je i trajno obavezivanje sebe sa težim, iako postoje olakšice, kao i obavezivanje drugih na to iako ih Allah nije obavezao. Nema prepreke da čovjek bude strog prema sebi u nekim pitanjima i da uzme najteže u nekim slučajevima iz pobožnosti ili opreznosti, ali nema potrebe da to bude njegovo stalno pravilo u svakoj situaciji kad on ima priliku da se posluži sa olakšicom, koju on, međutim, odbija i odbacuje.

 

Muhammed a. s. u tom smislu kaže:

"Olakšajte a ne otežajte!"

 

"Radujte a ne udaljavajte!"

te:

"Allah voli da se koristi olakšica kao što mrzi da se griješi".

a Allah o tome veli:

"Bog vam želi olakšati a ne želi vam otežati..."  (2:185)

Poznat je u ovom pogledu hadis koji glasi:

"Muhammed a.s. nikada nije bio u situaciji da bira između dvije stvari a da se nije opredjelio za lakšu, ako nije bila grijeh".

Prihvata se da musliman bude strog prema sebi i da postupa po čvrstim odlukama, ostavljajući povlastice i olakšanja, ali ono što se od njega ne prihvata je da obavezuje druge ljude na to.

Jedno od najizraženijih svojstava Poslanika je da:

"...dozvoljava im lijepe stvari, a zabranjuje ružne, i diže s njih njihove terete i okove koji su bili na njima..." (7:157)

Muhammed a.s. je bio čovjek koji je najduže klanjao kada je klanjao sam, čak i kada je klanjao noću toliko je dugo stajao na kijamu da su mu stopala oticala, dok je skraćivao kada je klanjao kao imam, pazeći na okolnosti i na različite sposobnosti kada je u pitanju ljudska izdržljivost. Zato je rekao:

"Ako jedan od vas predvodi svijet u namazu neka skrati, jer među njima ima nemoćnih, bolesnih i starih, a ako klanja sam neka dulji koliko hoće". (Prenosi Buhari)

 

I zato je prigovorio Muazu kada je oduljio namaz u svojstvu imama:

"Zar griješiš, Muazu" !?

 

Ponovio je to tri puta.

Strog odnos prema ljudima ogleda se u tome da ih pozivamo na odgovornost za sunnete i nafile kao da su farzovi i za mekruhe kao da su harami. Ne smijemo obavezivati ljude osim s onim na što ih je Allah obavezao, a ono što prelazi preko toga (sunneti i nafile) je stvar vlastitog izbora, ako hoće mogu da čine, ako hoće mogu da ostave.

Dosta nam je ovdje hadis što ga prenosi Talha ibn Abdullah, koji se nalazi u "Sahihu", a odnosi se na beduina koji je pitao Poslanika za farzove, a Poslanik mu naveo pet namaza, zekat i post u toku ramazana (naravno uz šehadet i hadždž, primjedba priređivača), na što je beduin upitao:

"Ima li još nešto osim toga" ?

Poslanik je odgovorio:

 

"Ne, osim ono što je dobrovoljno".

Krenuvši beduin reče:

 

"Tako mi Boga, ja na ovo neću ništa dodati niti išta umanjiti".

Na to je poslanik rekao:

 

"Ko želi da vidi čovjeka koji će biti stanovnik dženneta, neka pogleda ovog".

Zato kažem, dosta nam je da musliman u ovom vremenu obavlja samo farzove i izbjegava velike grijehe da bi ga smatrali pripadnikom islama, naravno uz priznavanje Allaha i Poslanika. Iako musliman čini neke sitne grijehe on ima dovoljno dobrih djela, poput pet namaza, džume namaza, posta mjeseca Ramazana i drugih, koja brišu ove grijehe, jer

 

"Zaista dobra djela uništavaju ružna" (11:114)

ili

"Ako se vi budete klonili velikih grijeha koji su vama zabranjeni, Mi ćemo pokriti vaša hrđava djela i uvesti ćemo vas u plemenito mjesto". (4:31)


23.10.2007.

Surovost i grubost

Surovost u kontaktu sa drugima, grubost u ponašanju i krutost u saobraćanju sa ljudima, suprotno Allahovim i Poslanikovim uputama, takođe su znaci i vidovi ekstremizma.

Allah nam naređuje da Njemu pozivamo mudro a ne glupo, lijepom a ne grubom rječju i da raspravljamo na najljepši način:

"Pozivaj putu tvoga Gospodara mudrošću i lijepim savjetom. I raspravljaj s njima kako je najljepše"!  (16:125)

Allah opisuje Poslanika riječima:

"Došao vam je Poslanik između vas, njemu je teško što vi griješite, a teži da krenete (pravim putem) i prema pravovjernicima je milosrdan i milostiv." (9:128)

         

Kao što mu se obraća objašnjavajući mu njegov odnos prema njegovim drugovima:

"Zbog milosti Božije ti si im blag, a da si bio grub i tvrda srca, oni bi se odvojili od tebe..." (3:159)

Kur’an  samo u dva slučaja odobrava grubost i strogost:

(1) U borbi pri suprostavljanju neprijatelju, jer uspješna vojna taktika nalaže čvrstinu i zapostavljanje osjećaja blagosti dok se rat ne okonča.

(2) U slučaju izvršenja šerijatskih kazni nad onima koji ih i zaslužuju, jer nema mjesta emocijama u izvršenju Allahovih odredbi na Allahovoj zemlji:

"Neka vas ne obuzima prema njima nikakva samilost (u izvršenju odredbe) Božije vjere, ako vjerujete u Allaha i Sudnji dan". (24:2)

A kad je u pitanju islamski rad, onda nema mjesta krutosti ni grubosti. U jednom hadisu stoji:

"Allah voli blagost u svakoj stvari"

u drugom:

"Ko preporučuje lijepo, neka to čini lijepim"

a u trećem:

"Blagost ne uđe ni u jednu stvar a da je ne ukrasi, a grubost ne uđe ni u jednu stvar, a da je ne upropasti" .

 

Islamski rad ne može ništa upropastiti kao grubost ako bude njegov pratilac. Kroz islamski rad se nastoji prodrijeti u čovjekov unutarnji svijet i od njega napraviti drugo biće po shvatanjima, osjećaju i ponašanju. Međutim, to je moguće postići jedino upornošću, lijepim odnosom prema svemu i poznavanjem čovjekove prirode koju često karakteriše tvrdoglavost. Zato islamski rad ne može bez blagosti, da bi se približilo čovjekovom razumu i osvojilo njegovo srce.

Kur’an nam navodi primjere Ibrahima a.s., Šuajba a.s., Musaa a.s. i drugih poslanika koji su strpljivo, mudro i na najljepši način pozivali Istini.

Imami Gazalija spominje kako je jedan čovjek došao abasidskom halifi Me’munu da mu drži vaz pri kojem je isti ispoljio dosta grubosti, na što mu je Me’mun, koji je bio veoma učen, rekao: "Budi blag, jer Allah dž.š. je poslao boljeg od tebe onom ko je gori od mene". Naredivši mu da postupa blago, svoju tvrdnju je obrazložio riječima: "Allah je poslao Musaa i Haruna a.s., koji su bolji od tebe, faraonu, koji je gori od mene i objavio im:

‘Govorite mu blagim riječima. Možda će se opametiti ili prestrašiti.’ " (20:44) 



Noviji postovi | Stariji postovi

Studio Islama
<< 01/2012 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031


Mudrosti
Jedan čovjek se zaklinjao: "Tako mi Allaha, Allah neće oprostiti tom i tom čovjeku! - pa mu je Allah Uzvišeni odgovorio: Ko je taj što se Mojim imenom zaklinje da neće biti oprošteno? Njemu sam već oprostio, a tebi djela poništio!"
"Vi jeste pokušali ubiti cijeli jedan narod, ali upamtite niste ubili naše pamćenje. Ono je od današnjeg dana jače od svakog zla koje ste nam učinili i pratiće vas dok postoji trag o vašem postojanju. Naše pamćenje vašeg zločina je naše pravo i naš zavjet". (Almedina Dautbašić, Srebrenica 31. marta 2003. g.)

(5)Uzvišeni Allah kaže: "Čovječe, opraštaću ti grijehe ne obazirući se na njih sve dok me budeš dozivao i molio. Čovječe, kada bi imao grijeha koliko do neba pa Me zamolio za oprost, oprostio bih ti. Čovječe, kada bi Mi došao sa grijesima velikim kao Zemlja i susreo Me bez truna širka, obasuo bih te sa isto toliko oprosta!"
(6)Uzvišeni Allah kaže: Ja sam tamo gdje Moj rob zamisli i Ja sam uz njega kad Me spomene. Ako me spomene u sebi, Ja ga spomenem u sebi; a ako me spomene u skupu, Ja ga spomenem u skupu odabranijem od njegovog. Ako Mi se približi koliko jedan pedačlj, Ja mu se približim koliko lakat. Ako Mi se približi lakat, ja mu se približim hvat. Ako Mi u susret krene idući, Ja krenem njemUzvišeni Allah je odredio šta je dobro, a šta je zlo, i objasnio: ko naumi da učini dobro djelo, pa ga ne učini, Allah mu ga upiše kao da ga je i učinio; a ko naumi da učini dobro i učini ga, Allah mu upiše nagradu od deset do sedam stotina puta, ili još mnogo veću. Ko naumi da učini loše djelo, pa ga ne učini, Allah mu to upiše kao dobro djelo; a ko naumi da učini loše djelo i učini ga, Allah mu upiše samo jedno loše djelo. u trčeći."
(7)
2.Čovjek učini grijeh pa zamoli: Gospodaru moj, oprosti mi grijeh! Uzvišeni Allah odgovori: Moj rob učini grijeh, a zna da ima Gospodara koji grijeh oprašta ili za grijeh kažnjava. Čovjek ponovo učini grijeh i zamoli: Gospodaru moj, oprosti mi grijeh! Uzvišeni Allah odgovori: Moj rob učini grijeh, a zna da ima Gospodara koji grijeh oprašta ili za grijeh kažnjava. Čovjek ponovo učini grijeh i zamoli: Gospodaru moj, oprosti mi grijeh! Uzvišeni Allah odgovori: Moj rob učini grijeh, a zna da ima Gospodara koji grijeh oprašta ili za grijeh kažnjava. Čini šta hoćeš, već sam ti oprostio!
3.Uzvišeni Allah je odredio šta je dobro, a šta je zlo, i objasnio: ko naumi da učini dobro djelo, pa ga ne učini, Allah mu ga upiše kao da ga je i učinio; a ko naumi da učini dobro i učini ga, Allah mu upiše nagradu od deset do sedam stotina puta, ili još mnogo veću. Ko naumi da učini loše djelo, pa ga ne učini, Allah mu to upiše kao dobro djelo; a ko naumi da učini loše djelo i učini ga, Allah mu upiše samo jedno loše djelo.
4.Uzvišeni Allah kaže: "Ja ću na Sudnjem danu biti protivnik trojici ljudi: čovjeku koji sa Mojim imenom zada riječ pa prevari; čovjeku koji slobodnog čovjeka proda kao roba i taj novac potroši; i čovjeku koji ne dadne platu kada iznajmi radnika a ovaj mu završi ugovoreni posao."

Uzvišeni Allah kaže: "Čovječe, opraštaću ti grijehe ne obazirući se na njih sve dok me budeš dozivao i molio. Čovječe, kada bi imao grijeha koliko do neba pa Me zamolio za oprost, oprostio bih ti. Čovječe, kada bi Mi došao sa grijesima velikim kao Zemlja i susreo Me bez truna širka, obasuo bih te sa isto toliko oprosta!"

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.
Bože, podaj svoj blagoslov Muhammedu i porodici Muhammedovoj. Gospodaru moj, podaj mi od Sebe čestito potomstvo; Zaista Ti čuješ dovu. Bože, podaj svoj blagoslov Muhammedu i porodici Muhammedovoj.

Ebu Hurejre (r.a.), prenosi da je Allahov Poslanik (sallallahu 'alejhi ve selleme), rekao: "Nije junaštvo u hrvanju (dvobojima), nego je junaštvo savladati se pri svojoj srdžbi." (Muttefekun alejhi)
Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Poslanik a.s. rekao: "Jak vjernik bolji je i Allahu draži od slabog vjernika, a u obojici je dobro. Žudi za onim što ce ti koristiti! Od Allaha dž.š. pomoc trazi i ne predaji se. Ako te što neprijatno zadesi, nemoj reci: Da sam uradio drugacije ne bi do ovoga došlo, nego reci Allah je odredio ono što je htio je i uradio, jer rijec "da sam" otvara šejtanu vrata!" (Muslim)
Bismillahir rahmanir rahim - "Reci: 'On je Allah - Jedan! Allah je utočište svakom! Nije rodio i rođen nije, i niko mu ravan nije!" (Kur'an, 112:1-4)
-----------------
"Nećete postići dobročinstvo sve dok ne date dio od onoga što vam je najdraže, a bilo što vi dali, Allah će, sigurno za to znati." (Kur'an; Ali Imran-92)




MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
454685

Powered by Blogger.ba