Studio Islama

Nema boga sem Allaha,i muhammed je Boziji rob i Boziji poslanik...

28.02.2008.

Musko i zensko

Podjela stvorenja na muzki i zenski spol jeste jedan od najvezih dokaza postojanja Allaha, Njegove mozi i velicine. Otuda je Uzvizeni Allah u kontekstu govora o tragovima Svoje mozi i dokazima Svoga postojanja rekao:

I da On na smijeh i plac navodi, i da On usmrzuje i ozivljava, i da On par, muzko i zensko, stvara od kapi sjemena kad se izbaci. (14)

Postojanje spolova nije svedeno samo na covjeka i zivotinje, nego se ono proteze i na biljke i druga mnogobrojna i sicuzna stvorenja kod kojih se spolovi medjusobno privlace kao zto se privlace muzko i zensko kod ljudi i zivotinja. Uzviseni je rekao:


Neka je hvaljen Onaj Koji u svemu stvara spol: u onome zto iz zemlje nice, u njima samim, i u onome zto oni ne znaju! (15)


Takodjer je Uzviseni rekao:


I ti vidis zemlju kako je zamrla, ali kad na nju kisu spustimo, ona ustrepce i uzbuja, i iz nje iznikne svakovrsno bilje prekrasno. (16) I od svega po par stvaramo da biste vi razmislili! (17)


Stvaranje muska i zenska je u iskljucivoj nadleznosti uzvizenog Allaha i niko se ne moze mijesati u to. Jedini On stvara ovo musko a ovo zensko i daje ovome sinove a onome kceri.

Uzviseni je rekao:


Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji. On stvara zta hoce! On poklanja zensku djecu kome hoce, a kome hoce -muzku, ili im daje i musku i zensku, a koga hoce ucini bez poroda; On, uistinu, sve zna i sve moze.



Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, kaze: "Ljude je podijelio na cetiri grupe: nekima je dao kcerke, nekima je dao sinove, nekima je dao oboje: sinove i kceri, a nekima je uskratio oboje ucinivsi ih impotentnim, bez djece i poroda". (19)


Uzviseni Allah je takodjer rekao:


Zar covjek misli da ze sam sebi prepusten biti, da neze odgovarati? Zar nije bio kap sjemena koje se ubaci, zatim ugruzak kome On onda razmjer odredi i skladnim mu lik ucini, i od njega onda dvije vrste, muskarca i zenu, stvori, i zar taj nije kadar da mrtve ozivi? (20)



Postojanje parova medju stvorenjima jeste dokaz Allahove jednoce, to je potvrdio Uzviseni u svojim rijecima:


...Stvoritelj nebesa i Zemlje! On vas kao parove stvara - a stvara parove i od stoke - da vas tako razmnozava. Niko nije kao On! On sve cuje i sve vidi. (21)


Tj. Uzvizeni je medu ljudima i zivotinjama stvorio parove kako bi se oni razmnozavali.


Njegove rijeci (...) ...da vas tako razmnozava znace: umnozi vam potomstvo, pa se sva stvorenja medjusobno razmnozavaju, a zto se tice Allaha, On je Jedini Koji nije rodio niti je rodjen. Zato je Uzviseni negirao slicnost bilo kojeg stvorenja s Njim, rekavzs:


Niko nije kao On i nema nizta da potpuno slici Njemu, u to spada i negacija da bude bilo zta slicno Njemu.



Pod izrazom (***) kao On misli se na Njegovo Bice (Zat). Ibn Kutejba navodi da Arapi, koristeci alegoriju, upotrebljavaju izraz el-misl (***), umjesto "Biza" (kao zamjenicu) pa kazu: (***) "Takav kao ti ne skrtari", a zele reci: "Ti ne zkrtariz." Receno je da se izraz misl upotrijebljen u ajetu odnosi na svojstvo, pa bi znacenje ajeta onda bilo: Da niko nema ni jedno svojstvo kao Uzvizeni Allah, upozoravajuzi (time) da, iako se Uzvizeni Allah opisuje mnogim svojstvima pomozu kojih se opisuju i ljudi, ta Njegova svojstva nisu onakva kakva se upotrebljavaju za ljude. (22)

Muskarac je prvi


Allahova je mudrost zahtijevala da (u ljudskom rodu) stvori muzkarca prije zene, a da nakon toga stvori zenu od muzkarca. Rekao je Uzviseni:


O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas od jednog covjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muzkarce i zene rasijao. I Allaha se bojte - s imenom cijim jedni druge molite - i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdije. (23)

U ovome je jasan dokaz da je muzkarac jaci (snazniji) od zene. On je prije nje postao i stvoren, kao zto je on, takodjer, temelj postojanja zene i ona je stvorena od njega. Allah je svakom od njih dvoje podario osobine (svojstva) koje im omoguzavaju da obave njima povjerene uloge u zivotu. Muzkarac ima odredjenu ulogu u ovome zivotu, i Allah mu je podario sve zto ga kvalificira (osposobljava) za tu ulogu i pomaze mu da obavi taj povjereni mu zadatak. zena,takodjer, ima svoju specificnu ulogu u zivotu i Uzvizeni Allah poario joj je sve zto joj treba za tu njenu ulogu i zto joj pomaze da obavi taj zadatak koji joj je povjeren.

Veliko zlo dezava se u ljudskim druztvima koja pokuzavaju izazi iz okvira prirodnih zakona na osnovu koji je Allah ljude stvorio, kao kada zena oponaza muzkarca pa zeli da njena uloga u zivotu bude kao njegova i da njen posao bude kao njegov. Ili da muzkarac oponaza zenu i nemuzevno se ponaza i pokuzava promjenuti svoje prirodne osobine koje mu je Allah podario, pa oponaza zensko u izgledu, odjezi, govoru i postupcima i pokuzava obavljati njene zadatke i njenu ulogu u zivotu. Otuda je islam zabranio ljudima da oponasaju zene, a takodjer, je zabranio i zenama da oponasaju muskarce. Ibn Abbas (r.a.) kaze:


"Allahov Poslanik (s.a.v.s.) prokleo je muskarce koji oponasaju zene i zene koje oponazaju muskarce. I rekao je: Istjerajte ih iz vazih kuza. Zatim je rekao: 'Allahov Poslanik (s.a.v.s.) istjerao je jednog takvog muskarca, a Omer je istjerao jednu takvu zenu"" (24)
U drugom predanju stoji:

"Allahov Poslanik (s.a.v.s.) prokleo je muzkarce koji oponazaju zene i zene koje oponazaju muzkarce." (25)


Ebu Hurejra (r.a.) kaze: "Allahov Poslanik (s.a.v.s.) prokleo je muzkarca koji oblaci zensku odjezu i zenu koja oblaci muzku odjezu." (26)


Et-Taberi kaze: "Znaci nema muzkarac pravo oponazati zenu u odjezi i ukrasima koji su svojstveni samo zenama, a i ona isto tako njega." Ibn Hadzer dodaje: "Takodjer u govoru i hodu. Sto se tice izgleda odjeze, ona se razlikuje shodno obicajima svakog mjesta. Kod nekih se naroda zenska odjeza ne razlikuje od muzke, ali se zene odlikuju povucenozzu i pokrivenozzu. Zabrana oponazanja u govoru i hodu odnosi se na onoga ko to radi namjerno, a onaj u koga je to urodjeno, od njega se trazi da se potrudi da to ostavi i da se toga postepeno prodje. Ako to ne prihvati pa nastavi, onda se prijetnja i na njega odnosi, pogotovu ako se kod njega primijeti da je zadovoljan s time"... Ibn Et-Tin kaze: "Prokletstvo u ovome hadisu se odnosi na one muzkarce koji oponazaju zene u odjezi i takodjer na one zene koje oponazaju muzkarce. Sto se tice onih muzkaraca cije je oponazanje zena dostiglo taj stepen da (dozvoljavaju da se s njim) spolno opzi u analni otvor, ili zena koje se oponazajuzi muzkarce, odaju lezbejstvu s drugim zenama, za njih je prijetnja i kazna puno zezza nego zto se ovdje spominje. Otuda je i naredjeno protjerivanje iz kuze onoga ko oponaza kako to oponazanje ne bi dovelo do upraznjavanja tog zla." (27)



14 En-Nedzm, 43-46.
15 Ja-Sin, 36.
16 El-Hadz, 5.
17 Ez-Zarijat, 49.
18 Ez-Sura, 49-50.
19 Vize vidi: Tcfsir Ibn Kesir.
20 El-Kijama, 36-40.
21 Ez-Sura, 11.
22 Vize vidi: Et-Tefsirul-mevdu'i li suveril-Kur'anil-azim, Abdulhamid Mahmud Tuhmaz.
23 En-Nisa, 1.
24 Hadis biljezi El-Buhari u svome Sahihu, poglavlje El-Libas, 5886.
25 Hadis biljezi El-Buhari u svome Sahihu, poglavlje El-Libas, 5885.
26 Hadis biljezi Ebu Davud s autenticnim senedom, kao zto se navodi u Rijadus-salihinu.
27 Ferthul-bari, 10/333

28.02.2008.

Pitanja i odgovori (1): Islamski stav o muzici

Na vaše pitanje nemoguće je dati odgovor sa DA ili NE. S druge strane, o muzici u islamu dosta toga je već pisano na našem jeziku. Stoga ćemo vam pokušati dati odgovor koji unekolike dublje zahvata rečeni problem. Nadamo se da ćete sadržajem redaka koji slijede biti zadovoljni. Dakako, vaše življenje i osjećanje islama sigurno će biti presudni.

 

* * *

 

U promišljanju vašeg pitanja treba poći od Objave. Name, Qur’an kao Božija Riječ objavljen je da se sluša, tj. ima jednu auditivnu formu. Stoga nije ni čudo zašto čovjek na samrti od osjetilnih organa zadnje gubi čulo sluha. Prema tome, slušanje kao takvo zauzima posebno mjesto u islamu. Kaže se kako je filozofija (nereligijska filozofija) pandan vjerovjesništvu. Po istom principu, neki će ustvrditi kako je muzika u svojoj suštini pandan Qur’anu.

Muzika se na arapskom jeziku kaže mūsīqā, dočim se u sufizmu radije upotrebljava pojam semā‘ (doslovno slušanje; pojam kojim se radije smjera na izrazito duhovnu muziku). Usudili bi se reći da će upravo jedan sufijski velikan, Muhjiddin Ibn ’Arebī (umro 1240. u Damasku) najdublje proniknuti u pitanje semā‘a.

On veli da se semā‘ ima promatrati kroz tri svoje razine, tj. moguće je napraviti trostruku podjelu semā‘a:

     

  1. Semā‘ ilāhī (božanski semā‘)

     

  2. Semā‘ rūhānī (ruhanijjetski/izrazito duhovni semā‘)

     

  3. Semā‘ tabī‘ī (naravni semā‘)

    Prvi, semā‘ ilāhī, jeste ''muzika'' najdubljih skrovitosti, tj. osluhivanje iz svake stvari, u svakoj stvari i svakom stvari. Za one koji su ozbiljeni (koji egzistiraju) na ovoj, najuzvišenijoj, apsolutnoj razini semā‘a, čitav Bitak/bitak (Svijet) jesu Allahove Riječi, a Njegove Riječi nikada ne iščezavaju.

Onaj drugi, semā‘ rūhānī, tiče se škripe perā, zvuka njihova utiskivanja u Ploču bitka čuvanu od svake preinake (Levhi mahfuz), a bitak kompletan nije doli pergament razvučeni a svijet u njemu knjiga ispisana. Tad čuvanu od svake preinake (Levhi mahfuz), a bitak kompletan nije doli pergament razvučeni a svijet u njemu knjiga ispisana. Tad pera govore a uši umova slušaju, veli Ibn ‘Arebī. Samo ova dva nivoa semā‘a nose znanje kao takvo. Njihovu muziku možemo osloviti muzikom metakosmičko-kosmičkih gibanja u moru božanske Ljubavi. Ona do svakog dopire ali samo Savršeni Čovjek (potpuni Allahov rob) ima tako snažan srčani sluh kojim može njene talase osluškivati.

Konačno, semā‘ tabī‘ī, jeste muzika kojoj Ibn ‘Arebī ne pririče nikakvo znanje ili mudrost. To je muzika koju proizvode muzički instrumenti ili pak ljudski glasovi, slušanjem čijih melodija čovjek osjeća u svome nefsu zadovoljstvo ili tugu, no nikakav ‘ilm (znanje) u njoj nije moguće pronaći.

Čovjek ipak nije u stanju, veli Ibn ‘Arebī, oduprijeti se jakom osjećaju koji se u njemu razvija slušajući ''dobru muziku''. Snaga takve melodije jaka je zbog ogromne siline osnova na kojeg se naslanja, što će reći da predstavlja relativni obzir onog apsolutnog semā‘a o kojem smo već nešto rekli.

Onaj koji sluša apsolutni semā‘ taj ga nikada ne može napustiti. Okaniti se može samo svirke ovodunjalučke. Upitali su eš-Šiblīja el-Baġdādīja: ''Šta misliš o semā‘u?'', a on je rekao: ''Početniku je ona zabranjena, a onaj koji je stigao cilju nema potrebe za njim.'' Upitaše ga: ''Pa ko je onda može slušati (muziku)?'' Reče: ''Oni između.''

Jedna žena došla je Poslaniku, s.a.v.s., i rekla: ''O Allahov Poslaniče, ja sam se zavjetovala da ću pred tobom def udarati'', a on reče: ''Samo ako si se zavjetovala, a inače nemoj!''

U suštini, veli Ibn ‘Arebī, muzika (ove treće razine) je dopuštena, ali kod velikana se bolje od nje ustezati.

28.02.2008.

Opasnost lakomislenog tekfira (proglasavanju ljudi nevjernicima)

  Mnogi ljudi grijese – Allah ih popravio- u razumijevanju stvarnih razloga koji covjeka izvode iz kruga vjernika-muslimana, razloga koji covjeka cine nevjernikom. Vidis ih kako hitaju da muslimana osude kao nevjernika zbog povrsnog razilazenja,tako da prema njima, mali broj ljudi na povrsini zemlje su vjernici. Mi cemo ovakvima ipak pokusati naci opravdanje,jer vjernik mora o vjerniku imati lijepo misljenje. Stoga kazemo,vjerovatno je njihov nijet ispravan,podstaknut naredbom da se cini dobro a otklanja zlo.Medjutim, ono sto su oni propustili je da obaveza naredjivanja dobra i odvracanja od zla zahtijeva mudrost i lijepe rijeci,a kada se dodje do rasprave, ona mora teci najljepsim mogucim nacinom,kako Svemoguci Allah naredjuje:”Na put Gospodara tvoga mudro i lijepim rijecima pozivaj i sa njima se na najbolji moguci nacin raspravljaj”…Ovaj ajet je najprece slijediti u misionarstvu jer je on najproduktivniji, a ne slijediti ga znaci pogresku i glupost.

Kada vidis muslimana da obavlja namaze,praktikuje Allahove naredbe,siri Njegovu vjeru,trudi se da bude u Allahovim dzamijama,vidis da je doista iskren, a zatim vidis da se razilazi sa tobom u misljenju. Doista su se ucenjaci, prijasnji i potonji razilazili po brojnim pitanjima,pa kako ces ti njega onda optuziti da je kafir (nevjernik) zbog obicnog neslaganja u misljenju. Sigurno si tada pocinio ogroman grijeh koji ti je Allah zabranio, i nikako nemozes reci za sebe da si postupio mudro i lijepim rijecima.

Allameh imam Sejjid Ahmed Meshur el-Hadad:”Ucenjaci su se slozili idzmaom(konsenzusom) da je zabranjeno tekfiriti bilo koga od sljedbenika kible osim ako ocito ne negira Stvoritelja Svemocnog ili cini otvoreni shirk koji se drugacije ne moze protumaciti, ili ako negira poslanstvo ili bilo sta sto je opstepoznato u vjeri,ili negira mutewatir (vjerodostojnu) predaju ili nesto na cemu su se slozili svi ucenjaci”.

Ono sto je opstepoznato u vjeri je monoteizam (tewhid), poslanstvo Muhammeda s.a.w.s. kao pecata poslanicima,prozivljenje poslije smrti,odgovaranje za svoja djela, nagrada i kazna Dzennetom i Dzehennemom. Onaj ko ovo negira je nevjernik, i niko ko se smatra vjernikom ne moze naci izgovora da ove stvari ne zna, osim ako je tek primio islam,imace izgovor sve dok ne sazna,a nakon toga , nikakva izgovora nema.

Mutewatir je vijest koju prenosi skupina koja je sasvim pouzdano istinita, i svi prethodni i potonji koji je prenose su poznati kao oni koji ne lazu. Primjer toga je hadis:”Ko na mene svjesno slaze neka se pripremi za mjesto u vatri”. U mutewatir spada i prenosenje kompletnog Kur`ana, koji je istocno i zapadno poznat kao vjerodostojan, svima onima koji ga proucavaju ,iscitavaju,i uce napamet,u ogromnim brojevima s koljena na koljeno tako da spominjanje lanca prenosilaca nije ni potrebno.
Nekada tewatur bude djelo koje praksom biva naslijedjeno do danasnjih dana. Djelo koje je praktikovano u vrijeme Poslanika s.a.w.s. Tu takodjer spadaju i tewatur predaje o mu`dzizama (nadnaravnim djelima poslanika) u ciju vjerodostojnost ne sumnja ni jedan razuman musliman.
Prosudjivanje o covjeku kao nevjerniku izvan ovih pitanja koja smo naglasili je opasna stvar. U hadisu Allahova Poslanika s.a.w.s. se kaze:”Kada covjek kaze svom bratu –O kafire- jednog od njih ce kufr doista sresti”. (Biljezi ga Buhari od Ebu Hurejre r.a.)
Iz tog razloga,osobi koja nije upucena u svjetlosti Serijata ,u stvari koje deicidno izvode iz vjere,u jasne granice kufra(nevjerovanja) i imana(vjerovanja) u hladu casnog serijata nije dozvoljeno da po svom nahodjenju prosudjuje.
Tako ni jednom covjeku na ovom polju nije dozvoljeno tekfiriti (proglasavati nevjernikom) vjernike na osnovu sumnji i iluzija bez pouzdana osnova i sigurnog znanja. Inace, na licu Zemlje ce ostati samo sacica vjernika!
Takodje se ne smiju tekfiriti grijesnici koji vjeruju i svjedoce da im je Allah Gospodar.U hadisu koji prenosi Enes r.a. Poslanik s.a.w.s. je rekao:”Tri su stvari temelj: Suzdrzavanje prema onima koji kazu –Nema boga osim Allaha- Necemo ih smatrati kafirima zbog grijeha,niti ih izgoniti iz islama zbog djela…” (Biljezi ga Ebu Dawud).
Imamul-Haremejn je govorio:”Ako bi nam bilo receno – razlucite fraze koje prouzrokuju kufr(nevjerstvo) od onih koje ga ne prouzrokuju-odgovorili bi smo:”Ovo je ocekivanje bez nade zbog opsega stvari koje polaze sa osnova tewhida (monoteizma), i ko finalno ne barata cinjenicama nije u stanju raspravljati o dokazima tekfira..”
Iz tog razloga najozbiljnije upozoravamo na brzopletost u osudi kufrom(nevjerstvom),osim ako se radi o jasnim slucajevima,jer je opasnost ogromna, a Allah upucuje na pravi put ,i Njemu je povratak!

Stav sejha Muhammed bin Abdul-Wehhaba

Sejh Muhammed bin Abdul-Wehhab po ovom pitanju ima velicanstven stav,kojeg negiraju mnogi od onih sto se deklarisu kao njegovi sljedbenici. On naglasava da ko ga ne slijedi u stavovima po pitanju tekfira ne moze ga uzimati za imama. Vidjecemo kako sejh Muhammed bin Abdul-Wehhab negira svaku izjavu koja mu se pripisuje od ovih nesuvislih gluposti i lazi. U svojoj poslanici o akidi (vjerovanju) kojom se obratio stanovnicima Qasim-a (u Arabiji) rekao je:”Zatim..Poznato vam je da mi je dosla u ruke poslanica Sulejmana bin Sehima ,a i do vas je stigla.Povjerovali su u nju i neki tragaoci za naukom medju vama. A Allah zna da je covjek na mene slagao,da nijesam rekao brojne stvari koje tvrdi da jesam,koje cak nijesam ni pomislio. Od tih stvari,izmedju ostalog tvrdi da smatram laznim knjige cetiri mezheba(pravne skole). Zatim veli da sam rekao:”Doista ljudi nemaju vjere unazad 600 godina “, te da pozivam na idztihad,negiram taklid(slijedjenje ucenjaka u pravnim pitanjima),da je razilazenje ucenjaka nesreca,da smatram nevjernicima one koji se Allahu mole tewessulom (posrednistvom) dobrih ljudi. Da nevjernikom smatram El-Busejrija jer je rekao:”O najpocastvovanije stvorenje (za Muhammeda s.a.w.s.). Da sam rekao:”Kada bih bio u stanju da srusim kupolu iznad kabura Allahova Poslanika s.a.w.s. srusio bih je”.Da zabranjujem da se grobovi roditelja posjecuju.Da proglasavam nevjernikom svakog ko se ne kune Allahom. Da smatram kafirom Ibnul-Farida i Ibn Arebija…Moj odgovor na sve pomenuto je :”Slava Allahu,ovo je podvala ogromna.A doista ko potvara na Muhammeda s.a.w.s je isti kao onaj ko psuje Isa a.s. i dobre Allahove robove,jer su im zbog ruzna govora srca slicna. Allah kaze:”Doista lazi izmisljaju oni koji u Allahove ajete ne vjeruju”.Potvaraju Poslanika s.a.w.s. kada kazu da je on rekao:”Zaista su meleki i Isa i Uzejr u vatri ,a Allah je objavio:”(Innelezine sebeqat lehum minnel-husna ula`ike anha mub`idun.) (Pogledaj prvu od licnih poslanica u zbirci napisa sejha Muhammed bin Abdul-Wehhaba koju cuva Islamski Univerzitet Muhammed bin Saud – peti odjeljak)


Drugo bitno pismo sejha po ovom pitanju
Ovu poslanicu je sejh Muhammed bin Abdul-Wehhab poslao Suwejdiju, ucenjaku iz Iraka,nakon sto mu je ovaj poslao knjigu i upitao ga sta ljudi misle o njoj. Sejh mu je ovim pismom odgovorio: “Sirenje podvala koje pametan od stida ne moze izgovoriti, a kamo li da ih izmisli. Kako ste mogli reci da ja tekfirim sve ljude izuzev onih koji me slijede. Cudim se :kako to moze uci u razum pametna covjeka i kako to musliman moze reci?
Rekli ste jos da kada bih ja bio u stanju srusiti kupolu pod kojom je kabur Poslanika s.a.w.s. srusio bih je,te da zabranjujem da se na njega donosi salawat u bilo kojem obliku . Ovo je izmisljotina koju musliman ne moze pomisliti a kamo li ustvrditi da je to iz Allahove knjige.”
Na 64 stranici iste knjige veli:”Kazete jos da ja smatram nevjernicima one koji se posredstvom dobrih ljudi mole Allahu. Da tekfirim Busajrija zato sto je rekao:”O najcasnije stvorenje”,da zabranjujem posjete kaburu Allahova Poslanika s.a.w.s.,te zabranjujem posjete grobovima roditelja i dr.,te da tekfirim one sto se kunu necim mimo Allaha. Odgovarajuci na ovo kazem:”Slava neka je Allahu, ovo je podvala ogromna”.
(Pogledaj peti odjeljak –licna pisma sejha na strani 37 u zbirci njegovih napisa)


Psovati muslimana je fisk (tezak grijeh),a ubiti ga je kufr(nevjerstvo)

Znaj da preziranje muslimana ,bojkotovanje i izbjegavanje je zabranjeno(haram).Psovanje muslimana je grijeh a ubistvo kufr ,ako je bespravno.
Za ovo je dovoljna opomena hadis o Halib bin Welidu u pohodu na Beni Dzezimeh kada je ovo pleme pozvao u islam pa se dosavsi im susreo sa njima obratio rijecima:”Primite islam”. Oni su uzvratili:”Mi smo vec muslimani”.-Onda spustite oruzje i sidjite.-Ne tako nam Allaha,jer nakon predaje oruzja slijedi smrt,a mi nemamo povjerenja u tebe,niti u te sa tobom-Necemo vam vjerovati dok ne sidjete ,pa su jedni sisli a drugi se razbjezali.

U drugoj predaji stoji da je Halid susreo narod pa ih je upitao:”Sta ste vi?” Ili,:”jeste li muslimani ili nevjernici”?Odgovorili su :”Muslimani.Klanjamo i vjerujemo u poslanika Muhammeda s.a.w.s. U dolini gradimo dzamije sa kojih se ezanom oglasavamo”.Halid ih upita:”Sta ce vam onda oruzje”? Odgovorili su:”Izmedju nasih sinova i jednog plemena postoji neprijateljstvo pa smo mislili da ste vi oni i digli smo se na oruzje”. “Spustite onda oruzje”,rece im Halid.Spustili su oruzje a on je naredio da ih razdvoje i zarobe,svakom muslimanu dodjeljujuci nekoliko zarobljenika.Nedugo zatim, Halidov glasnik je naredio da svi pobiju svoje zarobljenike.Muhadziri i Ensarije su odbili da pobiju svoje zarobljenike.Kada je do Poslanika s.a.w.s. doprla vijest o onom sto je Halid ucinio,rekao je :”Allahu moj, utjecem ti se od onoga sto je ucinio Halid!” (Ponovio je ovo dva puta).
Neki kazu da je Halid razumio da su se oni deklarisali kao muslimani da bi se zastitili,ali Allahov Poslanik s.a.w.s. ga je ukorio zbog ishitrenosti u preduzimanju postupaka bez prethodne provjere.

Takodje u predaji o Usami bin Zejdu ,sinu miljenika Allahova Poslanika s.a.w.s. koju biljezi Buhari od Ebu Zabjana koji kaze:”Cuo sam Usamu bin Zejda da veli:”Poslao nas je Allahov Poslanik s.a.w.s. u El-Harqu.Sukobili smo se sa tom skupinom i porazili ih. Uhvatili smo ja i jedan ensarija nekog njihova covjeka i kad smo ga opkolili on je rekao:”Nema boga osim Allaha”.Ensarija ga je pustio,a ja sam ga ubo kopljem i ubio. Kada smo se vratili i vijest o tome dosla Poslaniku s.a.w.s. pa je rekao:”O Usama, zar si ga ubio nakon sto je rekao –Nema boga osim Allaha-“. Rekoh :”Zelio je da se zastiti”.Poslanik s.a.w.s. je to ponavljao pa sam pozelio da nijesam bio musliman prije tog dana”. U drugoj predaji stoji da je da je Allahov Poslanik s.a.w.s. rekao :”Zar si mu otvorio srce pa saznao da li govori istinu ili laze”. Usame je tada rekao:”Necu se boriti protiv nikog ko svjedoci da nema boga sem Allaha”.
Imam Ali r.a. je upitan o sekti koja se borila protiv njega (Haridzije-op.prev.) jesu li kafiri pa je odgovorio:”Ne,oni su od kufra pobjegli”. Upitan je :”Jesu li licemjeri”?Odgovorio je:”Ne,munafici sasvim malo Allaha spominju,a oni Allaha puno pominju”.Pa je upitan:”Sta su oni onda?” Rekao je:”Ljudi sto ih je zadesila smutnja pa su oslijepili,ogluhli i zanijemeli”.
27.02.2008.

Stav islama o homoseksualizmu


Pitanje: Kako Islam objašnjava pitanje homoseksualizma? Da li je blud muškarca sa muskarcem haram ili grijeh činiti? Možda ste čuli ovo da su naučnici ekspermentisali na jednom dječaku, pa su zakljucili da je potpuno zdrav i fizički i psihički, ali da je homos. Molim komentar..


Odgovor: Allah dž.š. nam je objavio potpunu i savršenu vjeru. Allah dž.š. je rekao: „Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.“ (5/3) Ta savršena i upotpunjena vjera je dokazala i dan danas dokazuje da je zaista potpun i savršen koncept sretnog života na ovom i budućem svijetu.

Allah dž.š. i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, su oštro zabranili i pripremljena je stroga kazna o­nima koji se odlučuju na takav neprirodan čin. Allah dž.š. je rekao: „I Lutov narod je smatrao lažnim poslanike. Kad im njihov brat Lut reče: "Kako to da se ne bojite? Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,.... Zašto vi, mimo sav svijet, sa muškarcima općite, a žene svoje, koje je za vas Gospodar vaš stvorio, ostavljate? Vi ste ljudi koji svaku granicu zla prelazite" rekoše o­ni: "Ako se ne okaniš, o Lute, bićeš sigurno prognan." "Ja se gnušam toga što vi radite!" – reče o­n; "Gospodaru moj, sačuvaj mene i porodicu moju kazne za o­no što o­ni rade!’ I Mi smo sačuvali njega i porodicu njegovu – sve, osim starice koja je ostala sa o­nima koji su kaznu iskusili, a zatim smo ostale uništili spustivši na njih kišu, - a strašne li kiše za o­ne koji su opomenuti bili!“ (26/160-173) Iz ovih ajeta vidimo da je Lutov narod uništen zbog tog velikog grijeha kojeg su činili.

Islamski učenjaci nisu jedinstvenog stava oko kazne koju zaslužuje homoseksualac. Imam Šafija, u najpoznatijem mišljenju od njega, tvrdi da je to jedna vrsta bluda i da se zbog njega izvršava kazna koja se izvršava nad bludnicima tj. bičevanje 100 bičeva za neoženjene i neudate, a udate i oženjeni se kamenuju do smrti. Ovo mišljenje dijele također Ebu Jusuf i Muhammed iz reda Hanefija. (Pogledaj Tuhfetu-l-Ahwezi) A ostali učenjaci koje predvode Malikije i Hanbelije i pojedine Šafije u drugom mišljenju kažu da se ubija homoseksualac i o­naj ko sa njim bude čini to djelo. Svoje mišljenje temelje na hadisu Allahova Poslanika, sallallahu alejhi we sellem: „Ako nađete nekoga da čini o­no što je činio Lutov narod, ubijte o­noga ko to čini i o­noga ko mu je bio saučesnik.“ (Tirmizi i Ebu Dawud - sahih) Dok Ebu Hanifa smatra da se nad njim izvršava neodređena kazna koju određuje vladar ili kadija (ta'zir).

Mislimo da je dokazima najbliže mišljenje Malikija i Hambelija, jer postoji jasan i vjerodostojan dokaz koji jasno definira kaznu koja se primjenjiva.

Ovaj pogani čin nije bio poznat među starim arapima. Jednom je Halid b. Welid boravio u predgrađima Arapskog poluostrva i saznao da se neki ljudi upuštaju u homoseksualizam. Napisao je pismo halifi Ebu Bekru r.a., a Ebu Bekr je okupio sve ashabe koji su bili oko njega među kojim je bio i Alija b. Ebi Talib r.a. koji je rekao: „Ovaj čin nije bio poznat osim kod jednog tj. Lutovog naroda i predložio je da se zapale, i oko toga su se složili i ostali ashabi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, i ta kazna je izvršena na pomenuti način. (Pogledaj Me'a-n-nas od dr. Butija 1/176).

A što se tiče da li je homoseksualac mentalno zdrav, postavlja se pitanje koliko je o­nih zdravih koji izvrše samoubistvo, ubiju drugog, koje učine velike gluposti a mentalno su zdravi. Ta naučna potvrda da je homoseksualac mentalno zdrav ne mora značiti da o­n ispravno postupa. A što se tiče da li je zdravo ili ne sam odnos, oko toga mislimo da postoji drugačije stanovište medicine. Zar islam nije zabranio prilazak ženi u analni otvor iz razloga što je takav čin veoma štetan po ženu, a homoseksualizam je prilazak muškarcu na isti način. Zato je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: „To je blaži oblik pederastije“ (Ahmed i Nesa'i)

Na kraju: nije nam potrebno tražiti racionalne dokaze ili svjedočenja eksperata psihologije o gnusnosti ovoga čina. Dovoljno je da zamislimo kako bi izgledaala jedna zajednica u kojoj je rasiren jedan ovakav nemoralan cin.

Preporučujemo muslimanima da se maksimalno uključe u borbu protiv ovog velikog zla, koji se po malo usvaja kao „normalna“ stvar i „sloboda čovjeka“... A da društvo pati, da se remete osnovne pridodne norme i pravila, o takvom nečemu malo ko govori. Glavni mediji u našoj državi veoma često pričaju o homoseksualizmu, ugošćavaju homoseksualce koji se opredjeljuju kao dobri muslimani u duši... i osuđuju svakoga ko kaže riječ protiv takve pogane pojave ovoga vremena. Ovome se treba otvoreno suprostaviti. Odnedavno je u BiH osnovano udruzenje gradjana za zastitu homoseksualaca, sto svaki mu'min mora da osudi i da se na bilo kakav moguc nacin tome suprotstavi. Inace, zapadno smece, samo zato sto je zapadno, uzece mjesta u mojoj i tvojoj kuci.

Molimo Allaha dž.š. da sačuva naše društvo i sve muslimane svijeta od ovog belaja za kojeg će Allah dž.š. zasigurno poslati Svoju kaznu kao što je poslao narodu Luta.

A Allah dž.š. najbolje zna!

27.02.2008.

Samozadovoljavanje (Istimna')

Stid je vrijednost koja jedino i može savladati ovu strast. Međutim svaka generacija ima sve manje stida.
Stidan momak i stidna cura nisu ništa loše, nego to je vrlina i osobina vjernika. Ko izgubi stid, može da radi sta hoće, jer osoba bez stida ne smatra se muslimanom.


Istimna' - arap. samozadovoljavanje (masturbacija)

Na samom početku je važno naglasiti da je ovo jako komplikovana tema u islamu, ako se to jako kruto i nesvjestan ovog vremena u kojem živimo uzme u razmatranje.
Ja ću pokušati da iznesem svoje mišljenje, koje može biti i jako pogrešno, ali ću pokušati da svjestan izazova mladih ljudi u ovom dubu opišem srednji put kojim bi trebalo se odnositi prema ovoj temi.
Općenito postoji nekoliko mišljenja, oficijelnih i neoficijelnih (potkrepljeni fetvama) sve od nedozvoljenog, preko pokuđenog do odobrenog u nekim slučajevima.
Ja ću pokusati da skratim mišljenje hanefijskog mezheba.

Je li to normalno?

Davno nekada, dok su ljudi bili profinjeniji i gdje su vladale osobine i karakterene crte o kojima mi možemo samo da maštamo čin masturbiranja se smatrao sramotnim.
Danas je to postalo "normalno". A iz toga normalnog su proizašle i ekstremne verzije koje uništavaju dušu.
Za mlađe među vama (do 14god.) važno je pojasniti da je sasvim normalno jer je to proces upoznavanja svog tijela, ali se mora voditi račun o nekim bitnim elementima.
A oni stariji znaju i svjesni su nadam se da je to sasvim normalno i da je to proces kroz koji svako prođe.

Usklađivanje sa islamom

Ako klanjaš, ako postiš, ako si svjestan Allaha, teško je pod jedan te isti krov staviti ovaj čin i čvrsto vjerovanje i borbu na pravom putu.
Neki muški su iskreni prema sebi, jer su svjesni da pretjerano se bave ovom temom.
To sve je način na koji šejtan odvraća od njemu jedinog cilja, od Allaha.
Zašto? Zato što taj čin vuče za sobom proces čisćenja što je gusul (kupanje).
Pa tako uz momentano uzburkane hormone i buđenje strasti se ne može uplanirati namaz koji počinje za koju minutu.
Jer nema vremena za gusul. A planirani taj čin, nije to. Tako da samo može rezultirati time da šejtan l.a. postigne što želi, a to je da nas vrati u gaflet (zaborav na Allaha).
Jako je teško ne učiniti neki drugi grijeh čineći ovaj čin, što ga odmah čini pokuđenim, ali ako se vratimo u realnost, znamo da u vrhuncu puberteta zbrka hormona je tolika da treba pripaziti da ne propane više od jednog namaza.
Zato smo primorani uvesti planiranje u to sve, jer ćemo inaće biti teško kažnjeni za to.

Zar ne treba time gasiti strast?

Mnogi dolaze sa argumentom da je i to bolje nego učiniti zinaluk. To je svakako tačno.
Ali ako dobro razmotrimo čime inaće seks u islamu treba biti učinjen riješava i ovaj problem.
Naime ovaj čin treba samo uraditi tada da se rijesi tereta samo radi toga da se poslije toga moze nesmetano (od šejtana) posvetiti robovanju Allahu.
Znači cilj nebi trebao biti naše uživanje i gašenje strasti zbog toga. Ne, nego samo radi toga da se riješimo tereta.
To je granica ka zabranjenom. Ko to radi radi gašenja strasti se poklapa onda sa onima koji su opisani u Kur´anu da roboju svojim strastima i uzimaju ih za neuzubillah boga.
A znamo gdje će takvi imati mjesto na onom Svijetu. Neće se fino provesti. Zato promjenimo nijjet pri tom činu ili barem poradimo na tome da promjenimo namjeru.

Ima li  propisa kako to raditi?

Svako za sebe istražuje svoje tijelo i poznaje ga. Svako ima svoj način i o tome nema propisa, jer je to nebitno. A neki to uopšte ne rade, što je opet drugi ekstrem. (ne znači da je loš)
Najbitnija je ova psiholoska podloga, jer ona ti određuje da li se smatra samo pokuđenim ono što radiš ili zabranjenim.
Jedino što treba pripaziti da se to sve odvija u toaletu, prvenstveno iz higijenskih razloga.
A drugi bitniji razlog jeste radi meleka. Stid je vrijednost koja jedino i može savladati ovu strast. Međutim svaka generacija ima sve manje stida.
Stidan momak i stidna cura nisu ništa loše, nego to je vrlina i osobina vjernika. Ko izgubi stid, može da radi sta hoće, jer osoba bez stida ne smatra se muslimanom.
Kakve sad meleki imaju veze sa tim? Oni se kreću u svim prostorijama u kući osim u wc-u i toaletu. Oni nebi trebali da vide vas golim, a kamo li da vas vide dok to radite.
Tako se treba presvlačiti u tim prostorijama i slićno, a naravno onda i taj čin bi trebao biti obavljen tamo. Oni ako vas vide bez odjeće ili vas vide da vas obuzela strast i vi nešto radite, oni pobjegoše.
Vrate se tek tada kada Allah odredi ili kada se okupate. A njihovo odsustvo je super prilika za šejtana da utiće na vas, zato pazite dobro i stidite se meleka ako se ne stidite sebe.

A kako su to radili ashabi?

Kao najbolji primjer se može uzeti Osman kojeg su se stidjeli meleki kako Poslanik s.a.w.s. kaže.
Zašto? Kažu da nije nikada u svom životu vidio svoj spolni organ.
Onda ima primjer kada su uhvatili jednog mladića da masturbira. Odmah su ga na sudu osudili i šibali su ga po ruci dok nije pocrvenila čitava i onda su ga ozenili o trošku države.
Navode se hadisi iz bračnog zivota Poslanika s.a.w.s. i svi hadisi govore protiv toga i sličnih stvari.

Zaključak

Zato jedini zaključak nam može biti, da iako uzmemo u obzir gdje i kako živimo da je to djelo pokuđeno.
Pokuđeno je tada kada ga radimo u optimalnim uslovima (wc ili toalet) sa iskrenim nijjetom (samo da se očistimo tog tereta), a ne radi strasti.
Sve ostalo je zabranjeno i biti će bez diskusije kaznjeno.

Izlaz

Ako neko ima problem sa tim, Poslanikov je savjet da se uda/ženi.
A ako nije u mogučnosti onda da posti.
A oni koji još nisu spremni ni na to, obavezno moraju pokušati smanjiti učestalost masturbacije, jer odvraća od misli na Allaha.

Ukoliko vas obuzme strast pomislite na to da vam dođe melek smrti i oduzme vam život u takvom stanju. Zar vas nebi bilo stid stati tako pred Allaha?

Sve u svemu i ova tema je jos jedan dokaz koliko je širok pojam islamskog prava (fikha) i koliko je fleksibilan.
Te nam je jos jedan znak da trebamo da radimo na sebi i da upozorenje na to da nam je svjest o našoj svrsi zivota opala,
koja jasno glasi da smo tu da robujemo i hvalimo Allaha.

Neka nam je Allah na pomoći u borbi za sejtan l.a.! Amin.

Dodatak

Da bi imali uvid u ono čemu bi trebali svi težiti tj. sitdu, ma koliko god godina imali, dodati ću odgovpr od šejh Usejminija koji je dao kada je upitan za onaniranje (Istimna'):

Praktikovanje tzv. tajne navike, odnosno izazivanje izlaska sperme rukom ili nečim drugim je zabranjeno Kur’anom, sunnetom, kao i ispravnim rasuđivanjem. Što se tiče Kur’ana, Uzvišeni kaže: ”… i koji stidna mjesta svoja čuvaju, osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju. A oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju.”*


Kur’anski ajet: “…a onaj koji i pored toga traže...” odnosi se na onoga koji traži da svoju strast zadovolji mimo svoje žene, ili one koja je u njegovom posjedu.

Što se tiče sunneta, kaže Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ”O skupino mladića, koji od vas je u stanju da izdržava ženu, neka se oženi, jer to čuva pogled i stidno mjesto. Ko nije u stanju, neka posti jer mu je to zaštita.”**

Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je onome ko nije u stanju da se oženi, naredio da posti. Da je samozadovoljavanje rukom dozvoljeno, sigurno bi Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, na to uputio. Pošto nije uputio na to, i pored njegove lahkoće, saznajemo da taj čin nije dozvoljen.

Što se tiče zdravog rasuđivanja, zapažamo da ovaj postupak povlači mnogo negativnih posljedica za sobom, koje navode medicinari; kako po ljudsko tijelo i seksualni nagon, tako i po samo čovjekovo razmišljanje i planiranje. Postoji mogućnost da ga ta navika potpuno odvrati od braka, jer ako čovjek svoju potrebu zadovolji na ovaj način, neće se ni osvrtati na ženidbu.”***

* Prijevod značenja Kur’ana, El – Mu’minun, 5.-7.

** Buharija, poglavlje: “Brak”, 9056. i Muslim, poglavlje: “Brak”, 1400.

*** Ibn Usejmin, Važna pitanja, str. 9

 

 
27.02.2008.

Mehmed - ef. Handžić

ImageMehmed Handžić ( 1906-1944 ) rođen je u Sarajevu.Poslije mekteba i ruždije završio je Šerijatsku gimnaziju 1926 godine,nakon čega je otišao u Kairo,upisao i 1931. godine završio Džamiul-Azher.Poslje toga je nastavnik i perfekt Gazi Husrev-begove medrese da bi 1937. godine bio postavljen za upravitelja i bibliotekara Gazi Husrev -begove biblioteke.Kao ugovorni nastavnik na Višu islamsku šeriatskoteološku školu došao je potkraj 1939. godine,a neposredno pred smrt imenovan je za redovnog profesora te škole.Njegov rad u nastavno-brazovnom procesu bio je posebno plodan,napisao je "Uvod u tefsirske i hadiske nauke",udžbenik za islamsku dogmatiku"Ilmul-kelam",a sudjelovao je u izradi arapske gramatike za medrese srednje škole.

Objavio je više od tri stotine članaka i studija na bosanskome i arapskome jeziku,čisto teoloških rasprava,studija iz islamske prošlosti,islamske savremenosti i kulturne historije Bošnjaka.Svoje vazove objavio je u posebnoj knjizi "Vazovi".Od 1939. godine na čelu je El-Hidaje,gdje njegova društvena djelatnost dolazi do izražaja,tako da je pokretač Sarajevske rezolucije 1941. godine,a najveće učinke postiže u toku Drugog svjetskog rata,kad posredstvom odbora "Narodnog spasa",na čijem je čelu,postaje duhovno-politički stožer bošnjačkog naroda.Umro je 1944.godine u 38. godini života..

Život i smrt Mehmeda Handžića
Iako je poprilično renovirana i dograđivana kuća, a posebno avlija, u kojoj je rođen i živio Mehmed-efendija Handžić, u sarajevskom naselju Cicin Han, odiše posebnošću i toplinom bosanske kulture življenja oplemenjenom islamskom duhovnošću. Prostrana kaldrmisana avlija uzmirisana miomirisima raznobojnog cvijeća, zaklonjena od vanjskog svijeta zidom i kapijom koja se i dan-danas zatvara mandalom. Ispod kuće je ogromna bašča i imanje. "Nas je bilo devetero djece, šest braće i tri sestre. Mehmed je bio najstariji, a ja najmlađi. Svi smo u ovoj kući rođeni i živjeli''- priča nam Mustafa Handžić, dok nas prima u rodnu kuću velikog alima. Mehmed-efendija rođen je 16. decembra 1906. godine, a iznenada umro 26. jula 1944. godine. Njegov brat Mustafa svog najstarijeg brata pamti više iz onoga što su mu drugi kazivali. "Moja najličnija osjećanja, ona koja me najsnažnije vežu za moga rahmetli brata Mehmeda, po kojima ga ja najviše pamtim jesu sjećanja da me je tjerao da učim. Kao dijete drukčije sam to doživljavao, a sada vidim koji mi je bio prijatelj. I mrtav mi je prijatelj, a, ako Bog da, pored njega ću i u zemlju leći, u greblju na Hambinoj carini. I dan-danas čuvam prostor između njegovog i očevog mezara za sebe."

Najbolji student El-Azhara


Nakon što je završio Šerijatsku gimnaziju u Sarajevu, Mehmed-efendija je otišao u Kairo i upisao Fakultet islamskih nauka na čuvenom Univerzitetu El-Azhar. Vrlo brzo se istakao i svojim znanjem briljirao među hiljadama studenata iz svih islamskih zemalja. U tom periodu objavio je nekoliko radova na arapskom jeziku koji su štampani u Kairu. Jedan od najvećih vaiza u Egiptu profesor na El-Azharu, Ali Mahfuz, volio je na predavanja sa sobom povesti mladog Handžića. 1930. godine polaže završni ispit na El-Azharu kao najbolji student. Posebno se Handžić-efendija posvetio izučavanju nauke hadisa. Za to je imao odobrenje (idžazetnamu) najvećih učenjaka tog vremena, što je bila rijetkost u Bosni. Vrativši se iz Egipta u Bosnu, Handžić je odmah počeo okupljati ljude oko sebe, prije svega omladinu. Bio je veliki učenjak i vođa.
"Kada se Mehmed vratio sa studija u Egiptu, kao muderiz, zaposlio se u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu, kao nastavnik i kao prefekt, danas je to vaspitač. Ubrzo po njegovom dolasku u Gazijinu medresu, tamo je izbio štrajk učenika. Štrajk je bio pokrenut zbog discipline, jer je moj brat htio da se u tu školu vrati i ojača disciplina među učenicima. Po prvi put je ta Medresa počela dobivati udžbenike na bosanskom jeziku, tada su napisani i uvodi u hadisku i tefsirsku nauku. Učenici su se tome obradovali, posebno oni stariji. Ja sam isto bio đak Medrese i završio je. Kad se Mehmed zaposlio bio sam prvi razred. Poslije toga Mehmed je dobio radno mjesto u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, koja je u to vrijeme bila u jednom posve jadnom stanju, zapuštena i od svih napuštena. Nije ni imala bibliotekara, već neke usputne poslužitelje koje, uopće, nije brinulo to što je biblioteka zapuštena, u neredu i što toliko blago propada"- prisjeća se Mustafa Handžić.

Handžić i ''Mladi Muslimani''

U tom periodu osniva se organizacija "Mladi Muslimani". Mustafa nam kaže da Mehmed u njezinom osnivanju nije imao učešća. On je tada, u odnosu na "mladomuslimane", već bio starija generacija, jer su tu organizaciju osnovali uglavnom učenici srednjih škola i pokoji student. Tek koju godinu kasnije, s početka Drugog svjetskog rata, 1941.-1942. godine, da bi se malo usmjerilo djelovanje "Mladih Muslimana", jer je omladina u to doba masovno odlazila u raznorazne vojne formacije, legalne i ilegalne, njemačke, ustaške, organizacija je uključena u El-Hidaju, kao njezina sekcija. Postali su omladinska sekcija El-Hidaje, a predsjednik El-Hidaje je bio Mehmed-efendija. "Sjećam se da je jedno vrijeme predsjednik te gimnazijalske omladine, i to kao nametnut, bio Kasim Dobrača. "Mladi Muslimani" su tek kasnije izašli na glas, kada su se suprotstavili komunistima koje su partizani ustoličili na vlasti, kada su pale prve komunističke žrtve, kada je nastupilo vrijeme komunističkog terora, kada se nije smjelo govoriti o tome ko je bio mladi musliman, kada su krenula masovna hapšenja Bošnjaka, kada se stotine i stotine bošnjačkih mladića našlo u zatvorima, a da nisu ni znali da postoje "Mladi Muslimani", a da i ne spominjem masovna hapšenja onih koji su na bilo koji način imali neki kontakt s tom organizacijom, iako mnogi nisu ni znali šta je program "Mladih Muslimana". A njihov prvobitni program nije bio revolucionaran, više je to bila borba za povratak vjeri, za buđenje u vjerskom smislu omladine koja je očito bila podobro zastranila od vjere, tako je i mladomuslimanska ideja sve više dolazila do izražaja. Naravno, to je štitonošama komunističkog ateističkog bezumlja smetalo, pa su krenuli sa hapšenjima mladomuslimana i njihovih pristalica"- priča Handžić.

Misteriozna smrt

Mladomuslimani su Mehmeda Handžića smatrali svojim vjerskim uzorom i vođom. Nakon što je preselio na Ahiret u časopisu El-Hidaja u broju posvećenom njegovoj smrti, mladomuslimani, između ostalog, pišu: "Želeći da se što bolje i temeljitije upoznamo sa svim disciplinama islamske misli, da što bolje shvatimo nauku islama, zamolili smo da nam on predaje pojedine dijelove islamske nauke. Odmah je pokazao veliku naklonost prema našim željama, a na pitanje kako ćemo mu se odužiti, odgovorio je: 'Učenjem i radom!'...On nam je uvijek i svojim životom i radom pokazivao pravi put za naš uspjeh i tako ''Mladi Muslimani'' s njim gube svog najvećeg čovjeka."
Mehmed ef. Handžić je umro 1944. godine, poslije bezazlene operacije bruha. Nije umro od operacije, već navodno od zgrušavanja krvi, od tromboze, kada mu je ugrušak krvi dospio do srca. A bio se potpuno oporavio od operacije. Mustafa Handžić sjeća se zadnjih dana bratova života: "Na pet-šest minuta prije nego što će umrijeti kod njega je bio jedan od braće i s njim lijepo razgovarao, kao sa potpuno oporavljenim insanom. Samo što je brat izišao od njega, nije ni kući stigao, Mehmed je umro(!?). Bilo je to za cijelu porodicu iznenađenje i žalost. Imao je tek 38 godina života i bio u najboljoj i fizičkoj i umnoj snazi, ali, eto, umro je." Umro je alim u najboljim godinama života a u najtežem periodu kroz koji su prolazili njegovi sunarodnjaci. O pravim razlozima njegove smrti se svašta nagađalo. Niko nikad nije otkrio pravi razlog prerane smrti. Možda odgovor treba tražiti u godini njegova preseljenja na Ahiret. Svi smo Allahovi i njemu se vraćamo.
Tarih na Mehmedovim nišanima napisao je jedan od njegovih najboljih prijatelja Kasim ef. Dobrača.

Autori:Šaćir Filandra, Kemal Baković i Nusret Hodžić
27.02.2008.

Zinaluk (blud) i razlozi njegovog nastanka

ImageU kontekstu govora Uzvišenog o zabranjenim radnjama koje se, s aspekta šerijata, karakteriziraju kao teški grijesi, spominje se i blud ili poznatije zinaluk. Blud je svaki spolni čin koji se ostvari izvan legalne bračne zajednice. Allah, dž.š., ga je okarektizirao kao «razvrat i ružan put.»
Budući da uzrokuje nesagledive štetne posljedice, kako za pojedinca tako i za širu društvenu zajednicu, taj grijeh je Allah dž.š., žestoko sankcionirao. Allah dž.š., kaže: „I što dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ružan put!” (el-Isra’, 32.)
Uz ostale obaveze, čovjek je zadužen i za produženje svoje vrste na Zemlji. Da bi čovjek ispunio tu zadaću, Allah, dž.š., je u njegovo biće usadio skup nagona i pobuda koje ga svojom silinom vode osiguranju egzistencije kao individue i kao vrste. Pored nagona za jelom, pićem, spavanjem... pomoću čega čovjek održava svoj život, on seksualnim nagonom održava svoju vrstu.
Seksualni nagon čovjeka kao i u svih vrsta životinja, izražen je u velikom intenzitetu. Čovjek kao Božiji halifa na Zemlji, ne smije tom nagonu pružati neograničenu slobodu kako ne bi doveo sebe na stepen životinje, niti ga ekstremno obuzdavati kako to čine predstavnici nekih hrišćanskih, asketskih ili pesimističkih učenja, već ga mora staviti u granice unutar kojih će biti zadovoljene njegove potrebe na dozvoljen i prirodan tj. islamski način. Prirodan i islamski način udovoljenja seksualnim strastima muškarca i žene jeste - brak. Da nije braka seksualni nagon ne bi mogao ispuniti svoju ulogu na planu produžetka vrste niti bi se mogla obuzdati seksualna anarhija koja vodi propadanju ljudske zajednice u svakom pogledu.Navedeni ajet iz sure El-Isra ukazuje na blud kao štetnu socijalnu kategoriju, koja je zabranjena i okarektizirana u svim objavama koje je Uzvišeni slao ljudima. Kur'an upozorava i na samo približavanje bludu radi mjera predostrožnosti, kako ne bi došlo do izvršenja samog djela.
Imam el-Kurtubi rhm., u svom tefsiru navodi da je stilski potpunije i s jačom je porukom kada se kaže: 'i ne približavajte se bludu' nego li da je rečeno:  'ne činite blud', jer se tako zabranjuje sve što prethodi bludu i dovodi do njega.
Islam kao propisani sistem življenja na Zemlji, kada nešto označi zabranjenim, u cilju preventivnog djelovanja, odmah stavlja i barijere na sve puteve koji vode tome činu. On se, poput savremenih ideologija, ne bavi posljedicama jednog socijalnog zla, već uzrorocima koji rezultiraju to zlo. Islam ne rasplamsava u ljudima prirodne strasti koje otvaraju nebrojene mogućnosti za vanbarčni život i proizvode brojne anomalije u društvu. On ne stimuliše ljude na raskalašenost i seksualne slobode, da bi potom ulagao ogromna materijalna sredstva za liječenje i socijalno zbrinjavanje žrtava takvog ponašanja. Islam osuđuje miješanje između spolova, ukoliko nije neminovno, zabranjuje osamu spolova, zabranjuje pretjerano šminkanje i uređivanje, bodri sklapanje braka - ko može to da učini, preporučuje onome ko nema sredstava za skalapanje braka da posti, osuđuje svaku smetnju koja sprečava sklapanje braka, kao npr. pretjerano visoki mehr (ženidbeni dar), negira strah zbog siromaštva i bijede uzrokovane rađanjem djece, bodri da se pomažu oni koji žele sklopiti brak da bi očuvali čistotu, propisuje najveću kaznu ukoliko se dogodi čin prostitucije, kao i kaznu protiv potvore udatih i čistih žena, potvorenih bez dokaza. Islam predviđa i druga sredstva za zaštitu i tretman tog problema da bi se sačuvalo islamsko društvo od propasti i raspadanja. Kada bismo analizirali svaku od spomenutih radnji koja vodi ka bludu, to bi zahtijevalo mnogo više pažnje i prostora nego što je predviđeno za ovu hitbu. No, mi ćemo se, ipak, nakratko osvrnuti na neke od njih, kako bismo ukazali na njihov neposredni utjecaj u izvršenju zinaluka.
Osamljivanje sa tuđim ženama
Svako osamljivanje muslimana sa ženom koja mu nije supruga ili mahrem - osoba koju po šerijatskim propisima ne bi mogao oženiti, je haram (zabranjeno). Osamljivanje podrazumijeva boravak u zatvorenom ili otvorenom prostoru daleko od očiju drugih lica. Napustiti takvo mjesto je najbolji oblik prevencije protiv šejtanskog navođenja na zlo koje je uvijek prisutno kada se muškarac i žena osame. Allahov Poslanik, s.a.v.s, je rekao: «Ko vjeruje u Allaha i u Sudnji dan neka se nipošto ne osamljuje sa ženom bez njenog pratioca - mahrema; jer je, zaista, s njima treći šejtan.» U drugoj predaji posebno se apostrofira osamljivanje žene s muževljevom rodbinom. Vjerovjesnik s.a.w.s., je rekao: «Klonite se osamljivanja sa ženama! Jedan ensarija upita: 'Poslaniče, da li se to odnosi i na muževe rođake? On odgovori: 'Njegovi rođaci su za nju smrt.»
Seksualni nagon, emocionalna razdražljivost i ljubavna želja koje prate čovjeka nisu samo razlog tom riziku i opasnosti nego se tome dodaje i strah za opstanak porodice i življenja supružnika, zatim strah za njihov intimni život kojim bi se mogli poigrati brbljivci i nametljivci, odnosno ljubitelji razaranja porodica. To znači da je osamljivanje muževljevih rođaka sa ženom opasnije od osamljivanja sa muškarcima koji mu nisu rodbina jer će tada nastati dvojaki problemi, između nje i njega svakako, a onda između njega i njegovih rođaka.
Strastveno gledanje.
Oko je ključ srca, a pogled je vjesnik zavođenja. Stoga je Uzvišeni Allah naredio i muškarcima i ženama da se čuvaju strastvenog gledanja rekavši: “Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim, to im je bolje, jer Allah usitinu zna ono što radite. A reci vjernicama neka I one obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim, i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje...”(Nur, 30, 31.)
Obaranje pogleda ne znači zatvoriti oči da se ne gleda nikako, niti poginjanja glave ka zemlji, jer je to skoro nemoguće izvesti. Obaranje pogleda znači obično, a ne požudno i strastveno gledanje kojim se «gutaju» prolaznice ili sagovornice, niti doslovno buljenje u određeni dio tijela. Pohotno gledanje osobe suprotnog spola Resulullah, s.a.v.s., je okarakterizirao bludom rekavši: «I oči čine zinaluk. Njihov blud je strastveno gledanje u osobu suprotnog pola.»
Gledanje stidnih dijelova tijela (avret)
Islamskim propisima regulisano je, koja su to stidna mjesta za muškarca i za ženu. Te dijelove tijela nije dozvoljeno gledati drugima, bili oni muškarci ili žene, bez obzira bilo to strastveno gledanje ili ne. Avret muškarca je predio od pupka do koljena, a avret žene je cijelo njeno tijelo. Poslanik, s.a.v.s., je u vezi s navedenim rekao: «Muškarcu je zabranjeno da gleda u avret muškarca, a ženi je zabranjeno da gleda u avret žene. Neka se ne priljubljuje muškarac uz muškarca pod jednim pokrivačem, a ni žena uz ženu pod jednim pokrivačem.» Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao: «Čuvaj svoj avret – stidno mjesto, od svakog osim od svoje žene.»
Isticanje ženstvenosti ili zavođenje
Jedan od puteva koji vodi bludu je svakako i pokazivanje ženstvenosti i koketan odnos, posebno žene u svakodnevnom životu i komuniciranju. Osnovne odlike žene muslimanke trebalo bi da budu: sramežljivost, čednost, čestitost, skromnost...
Obraćajući se ženama Vjerovjesnika, s.a.v.s., koje trebaju biti uzor ostalim vjernicima, Uzvišeni kaže: „O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i usiljeno ne govorite! U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte!“ (El-Ahzab, 32, 33.)
Skretanje pažnje govorom, po imamu Ibn Kesiru rhm., znači: «nemojte se nježnim i utanjenim glasom obraćati drugim muškarcima kao što razgovarate sa svojim mužem.»
Dakle slabost vjere i imana kod nekog čovjeka, uz osamljivanje sa ženama koje mu nisu rod, te strastveno gledanje u osobu drugog pola, uz isticanje ili gledanje u stidne djelove tijela drugog, i isticanje ženstvenosti ili zavođenje – su jedni od glavnih razloga nastanka jednog od najvećih grijeha koje nam je Allah dž.š., zabranio tj. bluda ili zinaluka!
Allah dž.š., spominjući jedna od svojstava Svojih robova, kaže: „I oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne bludniče; - a ko to radi, iskusiće kaznu! & patnja će mu na onome svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati; & ali, onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je; & Onaj ko se bude pokajao i dobra djela činio, on se, uistinu, Allahu iskreno vratio!“ (el-Furkan, 68.)
Allah dž.š., kaže: Bludnicu i bludnika izbičujte sa stotinu udaraca biča, svakog od njih ponaosob, i neka vas pri vršenju Allahovih propisa ne obuzima prema njima nikakvo sažaljenje, ako u Allaha i u onaj svijet vjerujete, i neka kažnjavanju njihovu jedna skupina vjernika prisustvuje! & Bludnik se ne treba ženiti osim bludnicom ili mnogoboškinjom, a bludnica ne treba biti poželjna osim bludniku ili mnogobošcu, to je zabranjeno vjernicima!“ (el-Nur, 2,3.)
Poslanik s.a.w.s., je bio upitan: „Koji grijeh je najteži? Reče: „Da obožavaš nekog drugog mimo Allaha dž.š., a On te stvorio! A potom koji: Da usmrtiš svoje dijete iz bojazni siromaštva! A potom koji: Da bludničiš sa ženom svoga komšije!“ (Muttefekun 'alejh)
U citiranom hadisu Alejhisselam je posebno apostrofirao i ukazao na težinu zinaluka s komšijinom suprugom, kako se ne bi narušili dobrosusjedski odnosi koji se toliko potenciraju u islamu. U predaji koju bilježi Ahmed bin Hanbel rhm., stoji da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: «Da čovjek učini deset puta blud lakše je nego li da učini blud sa suprugom svoga komšije.»
Iz ovog hadisa razumijemo da islam ne gleda isto na svaku vrstu bluda. Alejhisselam je uz komšijinu suprugu još istaknuo i mudžahidovu suprugu, suprugu borca na Allahovom putu, rekavši: „Svetost žena boraca nad onima koji nisu borci je poput svetosti vaših majki, i nema tog čovjeka koji prevari nekog od boraca-mudžahida po pitanju njegove familije, a da neće bit zaustavljen na Sudnjemu Danu, gdje će borac uzimati od njegovih dobrih djela onoliko bude htio; pa šta mislite kako će mu biti!? (Muslim)
U predaji koju bilježi En-Nesai stoji da je Alejhisselam još rekao: „Eterevne jede'u lehu min hasenatihi šej'en“ «Mislite li da će mu ostaviti išta od njegovih dobrih djela?»
Poslanik s.a.w.s., kaže: „Neće osoba činiti blud a da je pravi vjernik, i neće osoba krasti a da je pravi vjernik, i neće piti alkohola a da je pravi vjernik!“ (Muttefekun 'alejh)
Poslanik s.a.w.s., kaže: „Kada čovjek čini blud njegov iman/vjerovanje ga napušta i lebdi iznad njega, pa kada završi s tim činom vrati mu se!“ (Sahih, Tirmizi, Ebu Davud, Hakim)
Od Poslanika s.a.w.s., se bilježi i sljedeća predaja: „Ko počini blud ili pije alkohola – Allah dž.š., s takvoga svlači odjeću imana, isto kao kada čovjek skine svoju košulju sa sebe!“ (Da'if, Hakim)
Hafiz Ibnul-Kajjim navodeći kategorije bludnika, kaže: «Bluda ima nekoliko vrsta, a sve gori od goreg. Blud sa neudatom ženom je težak grijeh, ali je još teži grijeh blud sa ženom koja ima muža. Još teže od toga je blud sa ženom koja ti je mahrem (majka, sestra, kćerka, tetka, pastorka itd.). Blud oženjenog je teži od bluda neoženjenog, blud starca gori je od bluda mladića, blud slobodnog čovjeka gori je od bluda čovjeka-roba, a blud alima i učenog veći je grijeh od bluda neukog običnog čovjeka.»
Položaj bludnika na ahiretu
Poslanik s.a.w.s., kaže: „Allah dž.š., na Sudnjemu Danu, neće zboriti sa tri osobe, niti će ih očistiti, niti će u njih pogledati, a kazniće ih bolnom patnjom: starac - bludničar, vladar – lažov i oholi siromah!“ (Muslim)
U drugoj predaji navodi se da se Vjerovjesnik s.a.w.s., jednom obratio prisutnim ashabima rekavši: «O muslimani, sustežite se od bluda jer je u njemu šest muka od kojih su tri vezane za ovaj svijet a tri se odnose na ahiret. Što se tiče ovosvjetskih muka, one se ogledaju u odstranjivanju ljepote (svjetla vjere) i nura sa lica bludnika, kratkoći životnog vijeka i trajnom siromaštvu. Druge tri muke su: srditost i srdžba Allaha, dž.š., teškoće pri polaganju računa na Sudnjemu Danu i patnja u vatri.»
Ma koliko zinaluk bio činjen pod velom tajne, on će na Sudnjem danu, ukoliko ga Allah ne oprosti, biti obznanjen tako što će ljudski organi o tome govoriti. U Kur'an-i-Kerimu se kaže: „Na Dan kada će protiv njih svjedočiti jezici njihovi i ruke njihove i noge njihove za ono što su radili.“ (En-Nur, 24.)
Poslanik s.a.w.s., kaže: „Četri osobe su mrske Allahu dž.š.: prodavac koji se mnogo kune pri prodaji, siromah koji se oholi, starac koji bludniči i nepravedni vladar!“ (Sahih Nesa'i, Ibnu Hibban)
Najteža vrsta zinaluka i bluda jeste da čovjek počini blud sa svojom majkom ili sestrom, ili ženom od svojega oca, ili sa nekom od žena koje su mu mahrem.  Poslanik s.a.w.s., kaže: „Ko počini blud sa nekom od žena koje su mu mahrem – ubijte ga!“ (Da'if, Tirmizi, Ibnu Madždžeh, Musned Ahmed)
Berra' r.a., kaže: „Mog dajdžu je Poslanik s.a.w.s., poslao da ubije jednog čovjeka koji je oženio ženu svoga oca, i da mu potom imetak razdjeli na pet djelova!“ (Sahih, Tirmizi, Nesa'i, Ebu Davud)
Imam Darekutni rhm., br.142., bilježi sljedeću predaju od Poslanika s.a.w.s.: „Ko počini blud sa ženom koja mu je mahrem – ubijte ga, a ko počini blud sa životinjom – ubijte ga, a ubijte i tu životinju!“
Širenje prostitucije u jednom društvu proizvodi nesagledive posljedice kao što su: poplava pohota i strasti, rušenje osnovnih moralnih vrijednosti, slabljenje bračne zajednice, rastakanje tkiva jedne porodice, nezdravost odnosa međ' rodbinom supružnika, širenje spolnih bolesti i dr. Svakako da se distanciranjem od bluda doprinosi uspostavljanju moralnog života na Zemlji, dok njegova raširenost srozava čovjeka na nivo animalnog egzistiranja praćenog brojnim bolestima i poremećajima u društvu. U eri opće otuđenosti od islamskih moralnih načela savremeni čovjek, udovoljavajući svojim strastima, sve izraženije hodi ivicom ponora. Model zapadnog uređenja života, s neskrivenim ambicijama i sve beskrupuloznije nameće se i nama – Bošnjacima i Albancima. Zanesen materijalističkim dostignućima Zapada naš čovjek s neskrivenim oduševljenjem prihvata i sve ostalo što otuda dolazi, pogotovo ono što srozava ljudski moral i dostojanstvo. Od nemuslimana prihvatajmo ono što je korisno i ispravno, i što je od valjanja, ali odbijmo ono što je loše i neispravno, i što nije od valjanja! Molim Uzvišenog Allaha da prosvijetli naš um, da očisti naše duše, da nam omrzne grijeh i griješenje i da nam ukaže na pravi put.
Amin!
Sead ef. Jasavić, prof.fikha

27.02.2008.

Omer ibn el-Hattab: sjelidba Hrabrog srca

  by Ali al-Halawani

Napisati esej, clanak ili cak brošuru o nekom nije nimalo nemoguc posao. Radije receno, to je nešto izazovno i ostvarivo. Zahtijeva samo neke osnovne informacije o osobi, njenom životu, djelima, stavovima, ideologijama i njenim mišljenjima. To je svojstveno za vecinu obicnih ljudi koje svakodnevno i svuda susrecemo. Ali to nije slucaj kada imamo priliku pisati on osobi poput Omera ibn al-Hattaba.
Možda mi necete vjerovati ako kažem da mi je pisanje o Omeru, r.a., bio životni san. Želja mi je takodjer da, ako mi Allah podari muško celjade, dati mu baš ime Omer. Osjecam kao da postoji neka vrsta intime izmedju mene I njega (na mojoj strani, naravno!) Nekada zamišljam sebe kako živim u doba Poslanika, a.s., i njegovih vrijednih drugova. Koji bi drug tada želio biti? Omer, r.a., je moj prvi izbor. Ovim ne zanemarujem ostale drugove Poslanika, a.s., jer je to Allah zabranio. Ali, kao što sam vec napomenuo, osjecam da želim biti kao on u njegovoj kuražnosti, jacini, nepokolebljivosti, pravdi, velikodušnosti, skromnosti, itd.
Dok citam o njegovoj jacini kao da gledam kako trenira mladež Mekke bodibilding, noseci kamnje i stijene na planinama. Kada slušam o njegovoj nepokolebljivosti i odlucnosti, isto kao da ga gledam kako pita Poslanika, a.s., da mu dozvoli da ubije Abbada ibn Bišra kji je jednom uvrijedio Allaha i Njegovog Poslanika, a.s. Kada mi se govori o njegovoj hrabrosti, isto kao da gledam kako izaziva cijelo pleme Kurejševica kada je odlucio da napusti rodni grad i ode u Medinu. Kada citam o njegovoj smrti, cini mi se da krvarim, kao da sam ja osoba koja je macem udarena prljavom rukom vatropoklonika Abu Lu'lu'ah.
Postoji mnogo predaja koje govore o velikom poštovanju Poslanika, a.s., prema Omeru, r.a. Kada je u pitanju vizija koju je imao prema Omeru, r.a., Poslanik, a.s., je, rekao, da nikada nije vidio boljeg znalca koji bi uradio nešto slicno njemu. To znaci da je Omer, r.a., u ocima Poslanika, a.s., bio rijedak primjer covjeka kojji bi uradio ono što drugi ne mogu bez obzira na njihove pokušaje.
Historija svjedoci da su djela Omera, r.a., bila bez presedana. A narocito odmah nakon prihvatanja islama, ili tokom njegove karijere u kojoj je bio Zapovjednik vjernih. Zapravo, Poslanik, a.s., je mogao da djeluje duboko u srca svojih ljudi, da sazna sa stvarnom intuicijom i inspiracijom kvalitete onih koji su oko njega i da spozna njihove nasljedne karakteristike. Putem takve mogucnosti, Poslanik, a.s., je znao ko je za kakvu situaciju najpogodniji, kome kakav posao paše, kada da nekoga pozove u intervenciju, kada da otpusti ili nadgleda osobu.
Dakako, izvjestan broj predaja koje su do nas došle, govore kakvu je Poslanik, a.s., imao procjenu o Omeru, r.a.
Prije Omerovog, r.a., prelaska u islam, zabilježena je molba Poslanika, a.s.: „O Allahu, ukrasi Tvoju vjeru Omerom“.
Postoji takodjer, mnogo poslanickih predaja koje govore o velikom poštovanju Poslanikovih, a.s., drugova prema Omeru, r.a. Abdullah ibn Mes'ud je rekao: „Omerovo prihvatanje islama je bila pobjeda (feth). Njegova sjelidba je bila pobjeda. Njegov imamet je bio blagostanje, a ja sam zapazio da smo bili u nemogucnosti da se molimo kod Kuce (Kabe), sve dok on nije prihvatio islam“.
Isto tako izjava Alije ibn Abu Taliba o sjelidbi Omera, r.a., se treba zapisati svijtlosnim slovima na listovima historije:
„Nisam nikoga poznavao da je javno ucino sjelidbu, osim Omera. Kada se odlucio da napusti Mekku, opasao je mac i stavio remen preko luka. Zgrabio je u rukama strijele i otišao kod Kabe u cijem dvorištu su se nalazili prvaci Kurejševica. Obišao je oko Kabe sedam puta, klanjao dva rekata na Ibrahimovom stajalištu i kod svakog od njih otišao rekvši im: „Neka vam lica budu unakažena! Ako neko od vas želi da mu majka bude žalosna, a dijete postane siroce i žena udovica, ako neko želi biti taj, neka me onda sretne iza ove doline“. Ali niko ga nije pratio.
Dok je vecina drugih muslimana napustilo Mekku kriomice, Omer, r.a., je javno obznanio da ide ka Medini. On je cak izazivao Kurejševice da, ako imaju hrabrosti da ga sprjece u njegovom pokušaju, da oprobaju snagu sa njim. Nijedan jedini Kurejševic nije se usudio da sprijeci Omera, r.a., da uradi ono što je zacrtao. Niko od njih nije smio uci u dvoboj macevima sa njim.
Istina, smrt je mnogo prijatnija od života u kukavicluku i poniženju! Šta je hrabrost ako nije hrabra smrt kada te hrabar poziva? A ko je hrabriji od hrabrog covjeka koji vjeruje da je na pravoj strani? Štaviše, možeš sada cuti kao da Omer govori: „Umrijeti za pravdu je bolje nego živjeti za krivdu. Hrabrost je poželjna, kukavicluk je odvratan. Krivda je ranjiva i ona ce ispariti“.
Omer, r.a., je nastavio živjeti obicnim životom sve dok nije sreo sopstvenu smrt. Jedan od njegovih drugova se prisjeca Omerovih, r.a., dana: „Kada je hodao, to je cinio veoma hitro kao da hoce nekoga da uhvati. Kada je govorio bio je glasan da se mogao dovoljno cuti. Kada bi udarao to bi zaboljelo“. On je bio covjek nade, misije i akcije. Ostavio je u nasljedstvu osobine koje trebamo slijediti, doduše to nije nimalo lahko.
27.02.2008.

Ibrahim i Ismail, a.s. - Model žrtvovanja

  Hadž i bajram nas vracajcaju u historiju kod 97-godišnjeg covjeka kome je bilo naredjeno da žrtvuje 13-godišnjeg djecaka. Ko je taj covjek? Ko je taj djecak? I ko je taj ko je naredio? Ako znamo odgovore na ova tri pitanja, onda cemo imati bolju perspektivu na život i njegov smisao.
Covjek od koga je u 97. godini života traženo da žrtvuje 13-godišnjeg djecaka je, niko drugi do, prijatelj Božiji, Ibrahim, a.s., otac Božijih poslanika i vjerovjesnika. A djecak ciji je život morao biti žrtvovan je, niko drugi do, Ismail, a.s., sin Ibrahima, a.s. Božiji prijatelj, Ibrahim, a.s., je cekao 83 godine da mu se rodi sin i da ga vidi kako se igra oko njega i osjeti ocinsku ljubav. Svaki od nas zna šta znaci da svojoj kcerki i sinu pokažaš ljubav.
Medjitim, kada je djecak toliko odrastao da se može igrati i ocu u poslovima pomagati, Ibrahim, a.s., je otišao kod njega i rekao mu: “Dragi sine, u snu sam video da treba da te žrtvujem”. Svi znamo da snovi poslanika I vjerovjesnika su forma objave od Allaha, dž.š. Dakle, to je bio istiniti san.
A sada, ko je dao takvu naredbu? Niko drugi, do Allah, dž.š. Onaj ko je stvorio život, naredio je Ibrahimu, a.s., da oduzme život rodjenom sinu. Mi takodjer znamo da ta naredba nije ciljala oduzimanje života Ismailovog, a.s., vec je to bila lekcija ljudskom rodu kako bi razumijeli šta je život.
Allah, dž.š., je tražio od Ibrahima, a.s., da održi ljudima lekciju. Stoga, draga braco i sestre, moramo razumijeti tu lekciju i ponašati se u skladu s njom. U životu postoje dvije stvari koje je Allah ucinio lijepim. One su spomenute više puta u Kur’anu: “Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovome svijetu“. (Al-Kehf: 46).
To su te stvari. Bogatstvo i djeca cine život lijepim. Vidite šta se desilo! Allah, dž.š., izabira individuu koja ce žrtvovati jedno od toga dvoga. On nije tražio ni od kog drugog da ucini istu stvar. Jedna individua je bila dovoljna da žrtvuje jednu od te dvije stvari, a ta stvar je dijete. On je zatražio od svih nas da žrtvujemo drugu stvar: bogatstvo. Gledajuci kako je jedan covjek mogao uraditi ono što mi ne možemo, onda cemo moci žrtvovati drugi ukras u našem životu. Zato što je Ibrahim, a.s., položio ispit, Allah, dž.š., ga je nazvao ummetom (jedan covjek je bio ravan cijeloj naciji, ummetu). Zašto je jedna individual postala ummetom? Zato jer je Ibrahim, a.s., položio ispit cijelog ummeta. Naredjeno mu je bilo žrtvovati jednu od dva ukrasa života, a od svakog od nas je zatraženo da žrtvuje drugi ukras. Zbog toga on je, zaista, ummet, u istoj mjeri koliko smo i mi. On uistinu zaslužuje taj naziv: “Ibrahim je bio primjer cestitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao Allahu ravnim“. (An-Nahl: 120)
To je duh Bajrama. Draga braco I sestre, mi moramo žrtvovati ono što volimo cuvati, kada nam to bude naredjeno: Necete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže; a bilo šta vi udijelili, Allah ce, sigurno, za to znati“. (Alu-Imran: 92).
Ako imaš mnogo novca, a uzmeš hiljadu dolara da ih nekom daš, to se nece racunati dobrocinstvom. Dobrocinstvo (al-birr), je kada imaš dva dolara, pa daš jedan dolar, iako su ti potrebna dva dolara za osnovne potrebštine. To je žrtva. Žrtva je da uradiš nešto što je teško uraditi. To je pravo znacenje žrtve. Nije žrtvovanje da uradiš nešto lahko, pa na kraju da ispadne kako si ucinio nešto teško. Samo Allah, dž.š., zna šta je žrtvovanje. Dakle, draga braco I sestre, nakon završetka namaza razmislimo šta trebamo žrtvovati. Svako od nas ima Ismaila za žrtvu, (imetak za kurban). Svako od nas.
27.02.2008.

Ako Allaha pomognete, i Allah će vas pomoći

Uzvišeni Allah obećao je Svojim robovima – vjernicima da će spriječiti spletke njihovih neprijatelja. On kaže: ''O vjernici, ako pomognete Allaha, i On će vas pomoći i vaša stopala učvrstiti.'' (Muhammed, 7.) Ovo je Allahovo obećanje, Koji neće iznevjeriti ono na što se zavjetuje. On kaže: ''A ko bolje svoje obećanje od Allaha izvršava?'' (Et-Tevbe)

 

 

I kaže: ''Allahovo obećanje, a Allah neće iznevjeriti Svoje obećanje, ali većina ljudi to ne zna.'' (Er-Rum, 6.) Obećanje navedeno u ovome ajetu, u vidu pomoći i učvršćenja vjernika, neminovno će se realizirati.

          Drugo obećanje odnosi se na superiornost nad nevjernicima i njihov konačni poraz. Uzvišeni kaže: ''A Allah neće nevjernicima nikako dati da se domognu vjernika.'' (En-Nisa, 141.) Međutim, za oba ova obećanja postoje uvjeti o kojima ovisi njihova realizacija.

          U prvom dijelu ajeta pojašnjava se da je pobjeda uvjetovana time da robovi pomognu Allaha Uzvišenog, a ta pomoć Allahu označava dosljedno izvršavanje onoga što je Allah naredio i besprijekorno sustezanje od onoga što je zabranio. To je poziv koji su izgovarali jezici svih poslanika prije našeg Vjerovjesnika, s.a.v.s.

Uzvišeni kaže: ''O vjernici, budite Allahovi pomagači kao što je Isa, sin Merjemin, rekao svojim havarijjunima: 'Ko su moji pomagači Allaha radi?' Havarijjuni rekoše: 'Mi smo Allahovi pomagači', pa je povjerovala jedna skupina sinova Israilovih, a druga nije, pa smo Mi smo one koji su povjerovali – protiv neprijatelja njihova pomogli, i oni su pobijedili.'' (Es-Saff, 14.) Isa, a.s., pozivao je svoj narod i sljedbenike u ispomoć Allahu Uzvišenom.

          U drugom dijelu ajeta obećava se pomoć i učvršćenje za pomaganje Allahu, kao što se u ajetu, u kojem Allah obavještava da neće nevjernicima dati uspona, niti superiornosti nad vjernicima, pojašnjava da spletke nevjernika bivaju usmjerene protiv sljedbenika imana.

Iman nije nikakvo lažno nadanje ili kićenje, već ono što se osjeti u srcu, pa ga djela potvrde. Da bi musliman doživio da Allah u njegovu korist kroji spletke, ojačava ga protiv neprijatelja, i odbija i odvraća od njega njihove spletke, mora Mu istinski biti potčinjen i lojalan. Mora na najbolji način izvršiti ono što mu je naređeno, jer onaj ko bude nemaran prema pomoći Allahu, neće doživjeti pomoć i podršku od Allaha, azze ve dželle. Zato je Uzvišeni Zaštitnik rekao: ''O vjernici, ako Allaha pomognete, i On će vas pomoći i stopala vam učvrstiti.''

          Musliman neće biti pravi Allahov štićenik sve dok u njegovu korist Gospodar snage i ponosa ne bude pravio spletke, kao što je to činio u korist svojih poslanika i vjerovjesnika, a On je najdostojniji za spletke. Kada čovjek krene putem vjerovjesnika i u praksu sprovede njihova učenja, tada neće izostati obećanje Uzvišenog Allaha koje je potvrdio u Svojoj Knjizi: ''Naša riječ je prethodno izrečena Našim robovima, poslanicima: ''Sigurno će biti pomognuti.'' (Es-Saffat, 171.-172.) 

          Mi se danas pitamo: Kada će doći pomoć od Allaha? Zar nije vrijeme da noć ode i da se poslije zore razdani? Zar nije vrijeme da okovi popucaju? Međutim, mi, osim onih kojima se Allah smilovao, produžavamo dužinu noći tako što hodimo u suprotnom pravcu od mjesta na kojem zora sviće, zato što u svoje kuće unosimo različite oblike zala i šteta! Odali smo se grijesima i prekršajima koje naše duše jedva podnose, i udaljavanjem od Allahovog menhedža skrenuli smo sa Puta svitanja i svjetlosti.

Zato, neka zna onaj koji čini prekršaje da ima izuzetno vrijednu težinu na tasu vage na kojem stoje neprijatelji i protivnici ummeta. Neka zna onaj koji se udaljava od pokornosti Allahu da na tijelu ovog ummeta, a on je dio njega, pravi ljute rane koje ga još više slabe. Neka zna onaj koji zaboravlja posavjetovati druge i ostavlja naređivanje dobra i odvraćanje od zla, da još više svome ummetu produžava njegove nedaće.

Svaki od nas pozvan je da odmjeri svoje stanje kako bi znao da li pomaže suparnicima ummeta i da li svojom težinom preteže tas na kojem stoje njegovi neprijatelji, da li je on povod za oduživanje ovog sumraka, zbog onoga što su stekle njegove ruke. Ima li baksuznijeg i nesretnijeg čovjeka od onoga zbog kojeg čitav ummet biva nesretan, a ima li sretnijeg od onoga zbog kojeg je čitav ummet sretan?

Molim Allaha Uzvišenog da mene i vas učini od ovih zadnjih!

Prevod: Emir Demir  

26.02.2008.

Zbirka hadisa

Prenosi Aiša, r.a., i kaze: “Pitali su ljudi Allahovog Poslanika, sallallahu ´alejhi ve sellem, o gatarima pa im reče: ´Oni nisu ništa, a onda rekoše: ´O Allahov Poslaniče, sallallahu ´alejhi ve sellem, - Oni nam ponekada nešto kazuju pa se tako i desi, pa reče Resullullah sallallahu ´alejhi ve selleme: ´To je riječ istine koju džinn uhvati, pa je došapće u uho svoga prijatelja, te oni sa njom pomiješaju stotinu laži.”

Prenosi  Safijja  bintu  Ubejd,  od  neke  Vjerovjesnikove  žene,  r.a.,  od  Vjerovjesnika, sallallahu  ´alejhi  ve  selleme,  da  je  rekao:  “Ko  ode  predskazivaču  pa  ga  pita  o  nečemu  te  mu povjeruje neće mu biti primljen namaz četrdeset dana.”

(Muslim)

Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ´ajelhi ve selleme, rekao: »Ko bude držao psa, osim u svrhu čuvanja stoke i usjeva, svaki dan će mu nagrada za dobra djela biti umanjivana koliko brdo Uhud (kirat).«

Ibn-Mes'ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ´ajelhi ve selleme, rekao: »Ko se lažno zakune da bi prigrabio imetak muslimana, susrest će Allaha srditog.«
Zatim nam je Allahov Poslanik, sallallahu ´ajelhi ve selleme, kao kur'ansku potvrdu proučio:
»Oni  koji  obavezu  svoju  prema  Allahu  i  zakletve  svoje  prodaju  za  nešto  što  malo  vrijedi  –  na onom svijetu nikakva dobra neće imati, Allah ih neće ni osloviti niti će na njih pažnju obratiti na Sudnjem danu, niti će ih grijeha očistiti – njih bolna patnja čeka.« (Ali-'Imran, 77)

 Ebu-Hurejre,   r.a.,   prenosi   da   je   Allahov   Poslanik,   sallallahu   ´ajelhi   ve   selleme,   rekao:
»Zaklinjanje pri prodaji prodaje robu, ali uništava bereket.«

 Ebu-Zerr, r.a., kazuje da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu ´ajelhi ve selleme, kada je rekao:
»Ko muslimanu kaže 'Kafire!' ili: 'Allahov neprijatelju!', a on, doista, ne bude takav, njegove riječi vratit će se njemu.«

Ibn-Mes'ud,  r.a.,  prenosi  da  je  Allahov  Poslanik,  sallallahu  ´ajelhi  ve  selleme,  rekao:  »Nije dozvoljeno ženi koja se druži sa nekom ženom, da tu ženu opisuje svome mužu, kao da je on sam gleda.«
 
(Muttefekun alejhi)

25.02.2008.

Da li ste znali

dali.jpg1- Da li ste znali da je dozvoljeno čovjeku da izdvoji iskup za prekršenu zakletvu, nakon što prekrši zakletvu, a također je dozvoljeno izdvojiti iskup prije kršenja zakletve, a zatim prekršiti zakletvu? Dokaz tome su riječi Božijeg Poslanika: ˝Kada se neko zakune, pa vidi nešto drugo bolje od toga, neka uradi to što je bolje, a zatim neka se iskupi za prekršenu zakletvu˝. U drugoj predaji ovog hadisa je došlo: ˝Neka se iskupi za zakletvu, a zatim neka prekrši zakletvu˝.

2- Da li ste znali da čovjek ako iz navike kaže ˝ne Allaha mi˝ ili ˝da Allaha mi˝, ne želeći time zakletvu, nije obavezan da se iskupljuje za tu zakletvu na osnovu riječi Allaha dž.š.:˝Allah vas neće kazniti ako se nenamjerno zakunete˝? (El-Bekara, 225)

3- Da li ste znali da po konsenzusu islamskih učenjaka nije dozvoljeno zaklinjanje sa bilo čime osim Allahom ili nekim od Njegovih svojstava?! Dokaz tome su riječi Božijeg Poslanika: ˝Ko se bude zaklinjao neka se zaklinje Allahom ili neka šuti˝.

4- Da li ste znali da ako se čovjek zakune, a zatim odmah nakon toga kaže ´inšallahi´ želeći time izuzimanje od zakletve, a ne blagoslov, pa prekrši tu zakletvu nije obavezan da se iskupljuje za nju?! Dokaz tome su riječi Božijeg Poslanika: ˝Ko se zakune, a zatim kaže ´inšallahi´ ne može prekršiti zakletvu˝.

5- Da li ste znali da bi žena postala tuđem djetetu majka po mlijeku treba da se ispune dva uvjeta: - da ga zadoji najmanje pet puta; - da to bude  u periodu dok dijete nije napunilo dvije godine?!

6- Da li ste znali da se jednim dojenjem smatra svako samovoljno ispuštanje dojke od strane dojenčeta bez razlike da li to bilo iz potrebe za disanjem ili iz želje da promijeni dojku?!

7- Da li ste znali da ako bi dijete popilo mlijeko žene iz posude, flašice ili na neki drugi način to uzima propis dojenja, tj.ona mu postaje majka po mlijeku, ako se ispune ostali uvjeti; da pijenje mlijeka bude pet puta i da to bude u periodu do dvije godine starosti?!

8- Da li ste znali da se prihvata svjedočenje jedne žene, ako je povjerljiva, ako tvrdi da je zadojila određeno dijete i time se smatra njegova majka po mlijeku ili ako tvrdi da je zadojila dvoje što znači da su brat i sestra po mlijeku?!

9- Da li ste znali da je šejhul-islam Ibn et-Tejmijje zastupao mišljenje da je dozvoljeno ženi u hajzu da uči Kur´an, ako se boji da će zaboraviti nešto od onoga što je znala napamet i da nije ispravno zabranjivati ženi u hajzu učenje analogno zabrani džunupa, jer džunupluk je nešto čega se čovjek može riješiti kada on hoće dok to nije slučaj sa hajzom?!

10- Da li ste znali da je šejhul-islam Ibn et-Tejmijje zastupao stav da je dozvoljeno klanjati namaze koji imaju povod u svim vremenima, kao što je tehijjetul-mesdžid, sedžda-tilavet, namaz pomračenja, dva rekjata poslije tavafa, dženaza-namaz, pa čak u vremenima kada je zabranjeno klanjati običnu nafilu?! To je bio stav šafijske pravne škole.

11- Da li ste znali da šejhul-islam Ibn et-Tejmijje zastupao mišljenje da se sehvi-sedžda čini prije selama ako se nešto oduzelo od namaza, a poslije selama ako se nešto pridodalo namazu i smatrao je da je u slijeđenju tog mišljenja rad po svim hadisima koji su došli u poglavlju sehvi-sedžde?! To je također bio stav malikijske pravne škole.

12- Da li ste znali da je šejhul-islam Ibn et-Tejmijje zastupao mišljenje da je dozvoljeno kratiti namaz na putovanju koje je poduzeto radi grijeha?! To je bio stav hanefijske i malikijske pravne škole, također i stav imama Ibn Hazma. Zbog općenitosti argumenata koji ukazuju na ovaj propis i zbog toga što Šerijat nije ni jednu vrstu ljudi izuzeo iz ovog propisa, ako se ispune uvjeti putovanja koje su postavili islamski učenjaci.

13- Da li ste znali da šejhul-islam Ibn et-Tejmijje zastupao mišljenje da nije ograničena dužina putovanja na kojem je dozvoljeno kratiti namaz, već se to vraća na običaj ljudi, pa što oni smatraju putovanjem to i jeste putovanje i na njemu je dozvoljeno kratiti namaz, a ono što ne smatraju to i nije putovanje?! Zbog općenitosti argumenata koji ukazuju na ovaj propisi, ovo mišljenje nije zastupala ni jedna pravna škola, već su one ograničile dužinu putovanja na kojem je dozvoljeno kratiti namaz.

14- Da li ste znali da je kazao imam Ibn Hazm u knjizi Meratibu-l-Idžma': ˝Islamski učenjaci imaju jednoglasan stav da obaveza namaza ne spada i nije ga dozvoljeno, punoljetnom i razumnom, namjerno odgoditi iz njegovog namaskog vremena, iz bilo kojeg razloga, već se obavlja shodno mogućnosti: sjedeći ili na boku, išaretom ili na bilo koji drugi mogući način?˝

15- Da li ste znali da ne postoji razilaženje među islamskim učenjacima da je validan namaz čovjeku koji klanja sjedeći - bilo kako da sjedi, ali se razilaze koji način sjedenja je najbolji?

16- Da li ste znali da je prenešeno u vjerodostojnom hadisu da Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi klanjao sjedeći, sjedio bi podvijenih prekrštenih nogu (turski). Hadis o tome je zabilježio imam En-Nesai, br.1661 od Aiše, r.a., a njegovu vjerodostojnost je potvrdio šejh Albani. 

17- Da li ste znali da su imam Ahmed, šejhu-l-islam Ibn et-Tejmijje, Ibn el-Kajjim, Muhamed Salih Usejmin, Muhamed Muhtar eš-Šankiti i dr. smatrali dozvoljenim da čovjek prihvati govor doktora koji nije musliman i radi po njemu, ako nema mogućnosti da se liječi kod doktora muslimana i ako je doktor poznat kao povjerljiv?! Na osnovu hadisa kojeg je zabilježio imam Buhari da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iznajmio kao vodiča na putu Hidžre Abdullaha ibn Urejkita koji je bio nevjernik.

18- Da li ste znali da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučio spavanje pod abdestom  i kazao da melek donosi savalat na osobu koja zanoći čista, kada god se prevrne i probudi iz sna?! Hadis je zabilježio imam Ibn Hibban, br.1051, a njegovu vjerodostojnost je potvrdio šejh Albani.

19- Da li ste znali da je Božiji Poslanik kazao da osoba koja zanoći čista -pod abdestom- da se njegova dova prima kada god da se probudi u toku noći, bez razlike da li tražio nešto od dunjalučkih ili ahiretskih potreba. Hadis o tome je zabilježio imam Ahmed u Musnedu i Ebu Davud u Sunenu br.5042, a njegovu vjerodostojnost je potvrdio šejh Albani.

20- Da li ste znali da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučio klanjanje sunneta u kući govoreći: ˝Najbolji namaz insana je namaz u kući, osim obaveznih farza?˝ Hadis je zabilježio imam Et-Tirmizi, br.450, a njegovu vjerodostojnost je potvrdio šejh Albani.

21- Da li ste znali da je lijepo da čovjek prije spavanje donese čvrsto odluku da će ustati na noćni namaz, pa ako bi se desilo da ne ustane imat će nagradu kao da je ustao?! Zbog riječi Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ˝Ko legne u postelju i čvrsto odluči da će ustati na noćni namaz, pa prespava, biće mu upisano ono što je namjeravao, a njegovo spavanje je sadaka njemu od njegovog Gospodara.˝ Hadis je zabilježio imam Ibn Madže, br.1344, a njegovu vjerodostojnost je potvrdio šejh Albani.

22- Da li ste znali da je dozvoljeno po konsenzusu islamskih učenjaka klanjati dobrovoljne namaze sjedeći pa makar čovjek nemao nikakve poteškoće, ali namaz obavljen stojeći je dvostruko vredniji od namaza obavljenog sjedeći?! Zbog riječi Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ˝Ko klanja stojeći - to je bolje, a ko klanja sjedeći ima pola nagrade onog ko klanja stojeći˝. Hadis je zabilježio imam Buhari, br.1115, od Imrana ibn Husajna, r.a.

23- Da li ste znali da ako bi čovjek imao naviku da klanja stojeći, pa klanja sjedeći zbog opravdanog razloga, kao što je bolest, nadati je se da će mu Allah dati nagradu onog ko klanja stojeći?! Zbog riječi Božijeg Poslanika, salallahu alejhi ve sellem: ˝Kada se razboli Allahov rob-insan ili otputuje bude mu upisano od djela ono što je radio dok je bio zdrav i dok je bio kod kuće˝. Hadis je zabilježio imam Buhari, br.2996, od Ebu Musaa el-Ešarija r.a. 

25.02.2008.

DA LI STE ZNALI?

1- Da li ste znali da je Stalnoj komisiji za fetve u Saudiskoj  Arabiji postavljeno pitanje (broj fetve 6774/22 tom, 147 str.): „Da li je dozvoljeno piti pivo (bira) na kojem je napisano ˝bezalkoholno˝? Pa su odgovorili: ˝Ako njeno konzumiranje u velikoj količini opija onda nije dozvoljeno njeno pijenje bez razlike u maloj ili velikoj količini, jer se tada smatra alkoholom, a alkohol  nije dozvoljeno piti, a ako njeno konzumiranje u velikim količinama ne opija onda je dozvoljeno njeno konzumiranje, jer se tada ne smatra alkoholom. Mjerilo je to da li opija ili ne, a nije mjerilo u onome šta je napisano na njoj˝. Fetvu potpisali šejhovi Bin Baz, Abdur-Rezak Afifi, Abdullah bin Gudejan, Abdullah ibn Ku´ud.

2- Da li ste znali da je Stalnoj komisiji za fetve u Saudiskoj Arabiji postavljeno pitanje (broj fetve 20339/22 tom,149 str.): ˝Je li dozvoljeno konzumirati proizvode, jela i pića u kojima ima alkohola?˝ Pa su odgovorili: ˝Ono što se pomiješa sa alkoholom, ako njegovo konzumiranje u velikoj količini opija onda nije dozvoljeno korištenje tih proizvoda bez razlike koriste li se u maloj ili velikoj količini, jedenjem, pijenjem, ili u liječničke svrhe. Dokaz tome su riječi Allaha, dž.š.: ˝O vjernici, vino i kocka i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite.Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa hoćete li se okaniti˝? (El-Maida, 90.-91.) Također, riječi Božijeg Poslanika, salallahu alejhi ve sellem: ˝Ono što opija u velikim količinama zabranjeno je i u malim˝, i riječi: ˝Tražite lijeka, o Allahovi robovi, a nemojte se liječiti haramima, jer Allah nije spustio ni jednu bolest a da za nju nije spustio lijek˝. Allah nas obavještava da je alkohol odvratna stvar, i naredio je njegovo ostavljanje i njegovo uništavanje. U njegovom ostavljanju ipak postoji mogućnost konzumiranja. Kada su objavljeni ajeti o zabrani alkohola Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, naredio je prosipanje alkohola pa je prosut alkohol po pijacama Medine. A ako je postotak alkohola u nekoj stvari mali do te mjere da ako bi mnogo konzumirali taj proizvod i ne bi osjetili njegove posljedice onda je dozvoljeno njegovo korištenje, jer to više nije alkohol˝. Fetvu potpisali šejh Bin Baz, Abdul-Aziz bin Abdullah Ali Šejh, Salih ibn Fevzan El-Fewzan, Bekr ibn Abdullah Ebu Zejd.

3- Da li ste znali da je dozvoljeno čovjeku da izdvoji iskup za prekršenu zakletvu, nakon što prekrši zakletvu, a također je dozvoljeno izdvojiti iskup prije kršenja zakletve, a zatim prekršiti zakletvu. Dokaz tome su riječi Božijeg Poslanika: ˝Kada se neko zakune, pa vidi nešto drugo bolje od toga, neka uradi to što je  bolje, a zatim neka se iskupi za prekršenu zakletvu.“ U drugoj predaji ovog hadisa došlo je: ˝Neka se iskupi za zakletvu, a zatim neka prekrši zakletvu˝.

4- Da li ste znali da čovjek ako iz navike kaže ˝ne, Allaha mi˝ ili ˝da, Allaha mi˝, ne želeći time zakletvu, nije obavezan da se iskupljuje za tu zakletvu. Na osnovu riječi Allaha, dž.š.: ˝Allah vas neće kazniti ako se nenamjerno zakunete˝ (El-Bekara, 225.)

5- Da li ste znali da po konsenzusu islamskih učenjaka nije dozvoljeno zaklinjanje sa bilo čime osim Allahom ili nekim od njegovih svojstava? Dokaz tome su riječi Božijeg Poslanika:˝Ko se bude zaklinjao neka se zaklinje Allahom ili neka šuti˝.

6- Da li ste znali da ako se čovjek zaklete, a zatim odmah nakon toga kaže ´inšallah´ želeći time izuzimanje, a ne blagoslov, pa prekrši tu zakletvu nije obavezan da se iskupljuje za nju? Dokaz tome su riječi Božijeg Poslanika: ˝Ko se zakune, a zatim kaže ´inšallah´ ne može prekršiti zakletvu˝.

7- Da li ste znali da bi žena postala tuđem djetetu majka po mlijeku treba da se ispune dva uvjeta: da ga zadoji najmanje pet puta i da to bude  u periodu dok dijete nije napunilo dvije godine?

8- Da li ste znali da se jednim dojenjem smatra svako samovoljno ispuštanje dojke od strane dojenčeta bez razlike da li to bilo iz potrebe za disanjem ili iz želje da dijete promijeni dojku!?

9- Da li ste znali da ako bi dijete popilo mlijeko žene iz posude, flašice ili na neki drugi način to uzima propis dojenja, tj. ona mu postaje majka po mlijeku ako se ispune ostali uvjeti da pijenje mlijeka bude pet puta i da to bude u periodu do dvije godine starosti?

10- Da li ste znali da se prihvata svjedočenje jedne žene, ako je povjerljiva, ako tvrdi da je zadojila određeno dijete i time se smatra njegova majka po mlijeku ili ako tvrdi da je zadojila dvoje što znači da su brat i sestra po mlijeku!?

11- Da li ste znali da je Stalnoj komisiji za fetve u Saudiskoj Arabiji postavljeno pitanje (broj fetve 17880/24 tom,269 str.) o korištenju tespiha prilikom zikra? Pa su odgovorili: ˝Korištenje tespiha prilikom brojanja zikra je dozvoljeno, jer ne postoji dokaz koji ukazuje da je to zabranjeno, i nema razlike u korištenju tespiha poslije namaza i drugih situacija, dok je brojanje zikra na ručne prste bolje, jer je u tome slijeđenje Božijeg Poslanika, salallahu alejhi ve sellem.˝ Fetvu potpisali šejh Bin Baz, Abdullah ibn Gudejan, Salih El-Fevzan, Abdul-Aziz Ali Šejh, Bekr Ebu Zejd.

12- Da li ste znali da je Stalnoj komisiji za fetve u Saudiskoj Arabiji postavljeno pitanje (broj fetve 18409 /24 tom 42 str): ˝Šta mislite o nošenju turbana?˝, pa su odgovorili:˝ Nošenje turbana je običaj, a ne ibadet. Božiji Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, je nosio turban jer je to bio običaj njegovog naroda, nema vjerodostojnog hadisa koji ukazuje na vrijednost turbana, osim to što ga je nosio Poslanik, salallahu alejhi ve sellem. Propisano je insanu da oblači ono što može od odjeće koja se nosi u njegovom narodu, osim ako je nešto što je Šerijat zabranio˝. Fetvu potpisali šejh Bin Baz, Abdul-Aziz Ali Šejh, Abdullah ibn Gudejan, Bekr Ebu Zejd.

13- Da li ste znali da je Stalnoj komisiji za fetve u Saudiskoj Arabiji postavljeno pitanje (broj fetve 10656/24 tom 49str) o propisu nošenja odjeće od vještačke svile, pa su podgovorili: ˝Nema smetnje da se nosi tzv. vještačka svila, jer svila koja je zabranjena je prirodna (sirova) svila, svila proizvod svilene bube?˝ Fetvu potpisali šeh Bin Baz, Abdur-Rezak Afifi, Abdullah ibn Gudejan

14- Da li ste znali da je šejhul-islam Ibn Tejmije zastupao mišljenje da je dozvoljeno ženi u hajzu da uči Kur´an ako se boji da će zaboraviti nešto od onoga što je znala napamet i da nije ispravno zabranjivati ženi u hajzu učenje analogno zabrani džunupa, jer džunupluk je nešto čega se čovjek može riješiti kada on hoće dok to nije slučaj sa hajzom?

15- Da li ste znali da je šejhul-islam Ibn Tejmijje zastupao stav da je dozvoljeno klanjati namaze koji imaju povod u svim vremenima, kao što je tehijjetul-mesdžid, sedžda tilavet, namaz pomračenja, dva rekjata poslije tavafa, dženaza namaz, pa čak u vremenima kada je zabranjeno klanjati običnu nafilu!? To je bio stav šafijske pravne škole.

16- Da li ste znali da šejhul-islam Ibn Tejmijje zastupao mišljenje da se sehvi sedžda čini prije selama ako se nešto oduzelo od namaza a poslije selama ako se nešto pridodalo namazu i smatrao je da je u slijeđenju tog mišljenja rad po svim hadisima koji su došli u poglavlju sehvi sedžde!? To je također bio stav malikijske pravne škole.

17- Da li ste znali da je šejhul-islam Ibn Tejmijje zastupao mišljenje da je dozvoljeno kratiti namaz na putovanju koje je poduzeto radi grijeha!? To je bio stav hanefijske i malikijske pravne škole također stav imama Ibn Hazma.
Da li ste znali da šejhul-islam Ibn Tejmijje zastupao mišljenje da nije ograničena dužina putovanje na kojem je dozvoljeno kratiti namaz već se to vraća na običaj ljudi, pa što oni smatraju putovanjem to i jeste putovanje i na njemu je dozvoljeno kratiti namaz, a ono što ne smatraju to i nije putovanje. Ovo mišljenje nije zastupala ni jedna pravna škola, svi su oni ograničili dužinu putovanja na kojem je dozvoljeno kratiti namaz.

25.02.2008.

DA LI STE ZNALI ?

Pezić Elvedin, prof.

1- Da li ste znali da je dozvoljeno potirati po mestvama i čarapama tokom cijele godine, bez razlike da li je period zime ili ljeta zbog općenitosti hadisa koji su došli o dozvoli potiranja?
 
2- Da li ste znali da je obaveza da se čovjek okupa od spolnog odnosa pa makar i ne polucirao?
 
3- Da li ste znali da, ako žena vidi znake čistoće od hajda ili nifasa, nije dozvoljeno čovjeku da spolno opći s njom dok se ne okupa?
 
4- Da li ste znali da je ženi, ako vidi znake čistoće od hajda ili nifasa prije nastupanja zore, dozvoljeno da zaposti pa makar odgodila kupanje nakon nastupanja zore?
 
5- Da li ste znali da je žena, ako vidi znake čistoće, od nifasa prije četrdesetog dana, obavezna da se okupa i da klanja, i da je dozvoljeno čovjeku da ima spolni odnos s njom?
 
6- Da li ste znali da je dozvoljeno, po jednoglasnom stavu učenjaka da čovjek bez abdesta uči Kur´an ukoliko ne dodiruje mushaf, ali je bolje da uzme abdest?
 
7- Da li ste znali da će, kada mujezin kaže u toku ezana «hajja ala es-Salah , hajja ala el-Felah», onaj ko ponavlja za mujezinom kazati «la havle ve la kuwete illa billahi»?
 
8- Da li ste znali da četiri pravne škole zastupaju mišljenje da čovjeku nije dozvoljeno da dodiruje mushaf bez abdesta?
 
9- Da li ste znali da islamski učenjaci imaju jednoglasan stav da je redoslijed ajeta u Kur´anu tewkifij, striktno određen od Allaha, subhanehu we teala?
 
10- Da li ste znali da većina islamskih učenjaka, među njima su četiri pravne škole, smatra pohvalnim a ne obaveznim učenje Euze i Bismile prije učenja Kurana?
 
11- Da li ste znali da islamski učenjaci imaju jednoglasan stav da je pohvalno uljepšavanje glasa pri učenju Kur´ana?
 
12- Da li ste znali da po većini islamskih učenjaka čovjek ako bi učio Kur´an -bez uzimanja novca- i sevap od kiraeta poklonio nekome od mrtvih, da to stiže i koristi mrtvom?
 
13-  Da li ste znali da nema razilaženja među islamskim učenjacima da je propisano, sunnet, onome ko  uči i onome ko sluša kiraet da kad se prouči ajet u kojem ima sedžda da učini sedzdu ali postoji razilaženje da li im je to obaveza?
 
14- Da li ste znali da nema vjerodostojnog hadisa o vrijednosti neke noći u mjesecu redžepu kao što je Lejletu-r-ragaib ili Lejletu-l-Miradž niti ima vjerodostojnih hadisa o provođenju tih noći u posebnim ibadetima?
 
15-Da li ste znali da je hadis “Ko zaspe poslije ikindije,pa se probudi lud neka ne krivi nikog osim sebe” daif-nevjerodostojan?
 
16-Da li ste znali da su hadisi: “Ko obavi hadždž a ne posjeti me, on me je zapostavio”, “ Ko obavi hadždž pa posjeti moj kabur poslije moje smrti kao da me je posjetio za moga života”, izmišljeni hadisi?
¸
17-Da li ste znali da hadis “Razilaženje moga Ummeta je milost“, nema osnove ni u sahih ni u daif hadisima?
 
18- Da li ste znali da je hadis “Moji ashabi su ko zvijezde, kojeg god da slijedite na pravom ste putu.”, izmišljen?
 
19-Da li ste znali da je hadis “Uhranite vaše kurbane jer su oni vaše jahalice preko sirat ćuprije.”, daif-nevjerodostojan?
 
20- Da li ste znali da je hadis “Dva rekjata sa turbanom su bolja od sedamdeset bez turbana.”  izmišljen?
 
21- Da li ste znali da je hadis Alije, radijallahu anhu, kojeg hanefijska i hanbelijska pravna škola uzimaju kao argument da je sunnet da čovjek veže ruke u namazu ispod pupka, hadis daif-nevjerodostojan?
 
22- Da li ste znali je hadis o pohvalnosti učenja sure El-Kadr (Inna enzelnahu) nakon abdesta,  hadis daif-nevjerodostojan?
 
23- Da li ste znali da hadisi u kojima Božji Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, preporučuje da se nosi prsten sa kamenom “Akik” su izmišljeni hadisi?   
 
24- Da li ste znali je hadis “Tražite znanje pa makar u Kini” batil-neispravan?

25.02.2008.

Dobročinstvo komšiji je šerijatska dužnost

 Islam podstiče na dobročinstvo prema komšijama. Uzvišeni veli: "A roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i komšijama, bližnjim, i komšijama daljnjim,…" Nisa 36. Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kaže: "'Tako mi Allaha, nije vjernik! Tako mi Allaha, nije vjernik! Tako mi Allaha, nije vjernik!' Rekoše ljudi: 'Ko je taj, o Allahov Poslaniče?' On reče: 'Onaj od čijeg nasilja nisu sigurne njegove komšije.' Ljudi priupitaše: 'U čemu se ogleda to nasilje?, a Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem reče: 'To je zlo u bilo kojem vidu.'" Bilježi Ahmed. Komšija ima tri vrste: 1. Komšija musliman i uz to rođak – prema njemu se moraju ispuniti tri obaveze, obaveza kao prema komšiji, kao prema musliamnu i kao prema rodbini. 2. Komšija musliman – prema njemu se moraju ispuniti dvije obaveze, kao prema muslimanu i kao prema komšiji. 3. Komšija koji nije musliman prema njemu se mora ispuniti komšijska obaveza. Prenosi se da je Abdullah ibn Omer radijallahu anhuma upitao svoje ukućane kad su zaklali ovcu: 'Jeste li počastili moga susjeda jevreja?'

Čuo sam Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem kada kaže: 'Savjetovao mi je Džibril alejhi selam da pazim na svoga komšiju tako često da sam očekivao da će mi reći da komšija ima pravo nasljedstva.'" Bilježe Buharuija i Muslim. Dužnost je činiti dobro svome komšiji i paziti da se komšija ničim ne uznemiri. Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kaže: "Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka čini dobro svome komšiji." Bilježi Darimi.
Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao Ebu Zerru radijallahu anhu: "Kada kuhaš čorbu, dodaj malo više vode da bi mogao počastiti i svoje komšije." Bilježi Muslim.

U čemu se ogleda dobročinstvo

- Da ga počastimo onim što su njegova djeca kod nas primijetila, što inače djeca žele ili ako komšijina djeca osjete miris iz naše avlije, kao što se navodi u Poslanikovoj sallallahu alejhi ve sellem oporuci Ebu Zerru radijallahu anhu.
- Da ga obilazimo ako se razboli, izrazimo saučešće u nesreći, čestitku u radosti, posjećujemo u posebnim prigodama, da oprostimo komšiji ako nas uvrijedi i da ga upozorimo na grešku na lijep način.
- Čuvati se pogleda u komšijsku avliju, žensku čeljad i inače intimu, a zaštiti svoje sramote i intimu, da je ne vidi komšija.
- Motriti i čuvati kuću, imetak i čeljad komšije kada je odsutan.
- Ne viriti u korpu šta komšija nosi kući.
- Voditi računa da autom ili bilo čime ne zakrčimo put koim komšija prolazi svojoj kući, te da se ne prosipa otpadna voda ili smeće na komšijsku bašću ili tamo gdje će mu zasmetati.
- Ne uznemiriti komšiju galamom ili prejakim tonom kasetofona i sl.
- Strpljivo podnositi postupke komšije i ne reagovati na moguće provokacije. "Kada je došao čovjek Allahovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem i požalio se na ponašanje svoga komšije, on mu je kazao: 'Idi i strpi se.' Nakon što je čovjek došao još nekoliko puta da se žali, reče mu Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: 'Idi i iznesi sve svoje pokućstvo pored puta.' Čovjek je uradio sve što mu je naredio Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem te su ljudi prolazeći pitali šta je razlog ovakvog njegovog postupka. Kada im je objasnio o čemu se radi, svijet je počeo proklinjati lošeg komšiju, koji je nakon izvjesnog vremena došao i rekao: 'Vrati svoje pokućstvo i uđi u kuću, više te neću uznemiriti.'" Bilježi Ebu Davud.

Komšija se ne smije uznemiravati

Rekao je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: "Neće ući u džennet onaj čovjek od čijeg zla nisu sigurne njegove komšije." Bilježi Muslim.
Jedne prilike su ashabi radijallahu anhum spomenuli Allahovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem neku ženu koja je bila čuvena po tome što je puno klanjala, postila i dijelila sadaku, ali je imala loš glas zato što uznemirava svoje komšije svojim jezikom. Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem reče: "Ta žena će biti stanovnik džehennema." Bilježi Ahmed.

25.02.2008.

"Fundamentalisti" - glavna tema svih medija

 Ko su zapravo ti "fundamentalisti"? To su ljudi koji nose riječi šehadeta i te riječi sprovode u svome svakodnevnom životu. Oni koji danas napadaju islamiste govoreći da su "fundamentalisti" i "sektaši", samo dižu prazne parole, a to su današnji predsjednici i vladari koji su ljudima obećali raj na ovom svijetu, to su oni koji pozivaju nacionalno jedinstvo i borbu protiv "zajedničkog" neprijatelja. Njihova obećanja su obične priče i laži. Ali, kada su muslimani shvatili ko je zaista u pravu i ko se nesebično žrtvuje za dobrobit ummeta, okrenuli su se islamistima i dali im svoje povjerenje kao što se to desilo u Egiptu, Alžiru, Tunisu, Jordanu i svim islamskim zemljama, bez izuzetka. Nevjernici žele da danas unište ove "fundamentaliste" raznim metodama koje se od doba Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, pa sve do danas nisu promijenile. Vidimo današnju omladinu kojoj je Allah subhanehu ve te'ala ulio slast imana (vjerovanja) u njihova srca, da su danas glavna tema u svim gradovima BiH. Zašto tolika laž na njih, i zašto ih tako poprijeko gledaju kao da će im uzeti vlast? Ako pogledamo doba Poslanika sallallahu alejhi ve sellem vidimo da su većina njegovih pristalica bila omladina, koja je također bila izložena lažima i neugodnostima.

Ova omladina je hvala Allahu subhanehu ve te'ala shvatila i spoznala sunnet Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem i to je razlog da laži kruže o njima. Sunnet Poslanika sallallahu alejhi ve sellem je uvijek isti i on se ne mijenja, pa ko hoće da slijedi taj put mora proći kroz ovakva iskušenja (belaje), kao što je prolazio najodabraniji čovjek koji je kročio ovom zemljom - Muhammed sallallahu alejhi ve sellem. Mi omladinci, muslimani, pozivamo u jednog Boga Allaha subhanehu ve te'ala koji nema druga, a oni koji govore da poziv ka sprovođenju šerijata-Islamskog zakona i jedinog zakona, predstavlja politiku "fundamentalista" koji se žele dočepati vlasti i hoće šerijatsku državu, ne govore ništa novo, jer su to Allahovi subhanehu ve te'ala neprijatelji već govorili Njegovim poslanicima i vjerovjesnicima.
SA PAK NAŠE STRANE OBRAĆAMO SE SVIM MUSLIMANIMA, TAKO NAM ALLAHA, MI NE GANJAMO NIKAKVU POLITIČKU DOBIT, A I NAŠA BRAĆA ŠIROM SVIJETA TO NE ŽELE, DA SMO MI I ONI TO ŽELJELI MI BI SMO TO I DOBILI. ISTINA JE SASVIM DRUGAČIJA, ONE ŠTO POZIVAJU U ISLAM ŽELE RED I DOBROBIT ZAJEDNICE. Zato mi slijedimo težak put Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem kome se mnogi ismijavaju. U medijima ih vrijeđaju i raznim ih optužbama optužuju i konačno ih na kraju fizičkim mučenjima izlažu.
Kaže naš Gospodar neka je uzvišen On: "A POSLANICI SU I PRIJE TEBE LAŽNIM SMATRANI, PA SU TRPILI ŠTO SU IH U LAŽ UGONILI I MUČILI SVE DOK IM NE BI DOŠLA POMOĆ NAŠA". A'raf 34.
E to je naš put, put vjerovjesnika i poslanika koji je posut nevoljama i teškoćama. Danas se pouzdano zna ko su oni koji ganjaju lične koristi, pa makar to bilo na račun i štetu njihovih naroda. Gdje su oni zagovarači demokratije koji oružjem i upotrebom sile sprječavaju realizaciju želje miliona ljudi samo zato što im se ne dopada ono što su ti ljudi izabrali, kao što se desilo u Alžiru 1992. kada su islamisti pobijedili na regularnim državnim izborima. Na njihovu pobjedu je odgovoreno brzo vojnom reakcijom i stranim mišljenjem da bi se sprječilo preuzimanje vlade od strane "islamskih fundamentalista". Mi smo pozivači u Allahovu subhanehu ve te'ala vjeru koji trpimo mnogo šta, kako nas je učio Muhammed sallallahu alejhi ve sellem. I on je zbog poziva u Allahovu subhanehu ve te'ala vjeru dobio udaraca od kojih mu je rasječena vilica, izbijen gornji zub, obruč šljema mu je zaboden u lice, a čelo mu je bilo obliveno krvlju.
Kaže Muhammed sallallahu alejhi ve sellem: "Kako će se spasiti narod koji napravi posjekotinu na licu Poslanika svoga, i koji mu zasječe plećku u momentu kada ih je pozivao u Allahovu vjeru." Cilj svih poslanika i vjerovjesnika je bila pogibija na Allahovom subhanehu ve te'ala putu, kao što Muhammed sallallahu alejhi ve sellem kaže: "Želja mi je da poginem na Allahovom putu, zatim da budem proživljen, zatim da opet poginem, zatim da budem proživljen, pa da opet poginem." Allahovi subhanehu ve te'ala vjerovjesnici nisu trčkarali za dunjalukom niti su htjeli dočepati se nekog velikog položaja među ljudima. Oni su od svih ljudi bili najskromniji. Oni su bili iskreni pozivači u islam, i nisu se natjecali u dobavljanju dunjalučke koristi. Rekao je jedan od velikih pozivača u islam: "Draže mi je biti poštar u zemlji koja sudi Allahovim zakonom (šerijatom), nego li da budem vladar ili ministar u zemlji u kojoj se ne sudi po šerijatu." Vidjevši ovakve primjere, ko još može reći da oni koji pozivaju u islam nazivajući ih "fundamentalistima", žele samo ostvarivanje nekih političkih ciljeva. Međutim, ono što želimo dokazati ljudima jeste da je politika (islamska) dio vjere islama i da svi oni koji vjeruju da islam nema nikakve veze sa politikom i da se ne smiju u istu miješati, su kafiri. Svaki propis Allaha subhanehu ve te'ala i Njegovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem mora biti napadnut od strane nevjernika koji na vrlo vješt način izvode svoje napade.
Dragi brate i sestro, ako se istinski predaš Allahu i Poslaniku, i ako ti oni budu preči od svega, tvoj put će biti trnovit i težak. Nevjernici napadaju kroz medije putem profesionalnih i uvježbanih metoda punih spletki koje prati najmodernija tehnologija i već prostudirana psihologija ljudi, tj. na koji će način svijet prihvatiti ono što im nevjernici serviraju. Moramo se suočiti sa ovim medijskim ratom time što ćemo svijetu pojasniti šerijatske propise i ne smijemo dozvoliti nevjernicima da zavladaju situacijom. Ovo je dug i naporan put kojim su hodali svi poslanici i vjerovjesnici, a ko sebe smatra njihovim sljedbenikom treba slijediti ovaj, a ne drugi put. Pozivači u islam trebaju znati da su se sukobi između vjerovjesnika i nevjerničkih naroda upravo desili zbog toga što su vjerovjesnici poricali njihov kufr (nevjerstvo) i širk (pripisivanje Allahu druga) u svim porama života tih nevjernika, a ne samo u određenim sferama njihovog svakodnevnog življenja, kao što je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: "Ovu će vjeru sprovoditi samo onaj koji je u potpunosti nauči." Mi moramo pozivati na ispravan put i ne smijemo posrtati na njemu, i mi smo omladina koja se neće odreći od ovog poziva.

24.02.2008.

Nije po islamu,al ga je ljepo pogledati...

Ovo je presjek Alijevog zivota pocev od 1960. godine kada je na olimpijskom prvenstvu u boksu u Rimu osvojio zlatnu medalju, preko prvih pobjeda kao profesionalac (legendarna je njegova borba protiv Sonija Listona kojeg je lupio k.o. u prvoj minuti prve runde). Onda njegovo prikljucivanje pokretu "Black Muslims" kao i oduzimanje titule svjetskog prvaka od strane americkog suda jer je odbio da se bori u Vijetnamu. Vrhunac njegove karijere je bio 1974. godine kada je u Zairu se borio protiv Dzordza Formana. Ali je bio tada autsajder ali ga je uzeo knock outom. Upitan prije borbe da se plasi borbe protiv Formana, Ali je odgovorio "moj Gospodar vlada svemirom, ja se nicega ne bojim"

22.02.2008.

Kajanje na dunjaluku treba da bude opomena

 

  Život na Dunjaluku je važna dobra koju čovjek ima da se približi Allahu, dž.š., i da se trudi da zaradi Njegovu milost, koja bi mu donijela potpunu i vječnu ljubav na Ahiretu.
Oni koji ovu mogućnost ne iskoriste i prožive život na Dunjaluku bez prave bogobojaznosti (ne predaju se potpuno Bogu). žalit će za svaki trenutak života na Dunjaluku, kad vide kazne na Ahiretu. To zbog činjenice da su bili dovoljno često upozoravani i da im je često govoreno da postoje dva prebivališta: raj i pakao. Oni su također, bili informirani da će njihovo vladanje diktirati koje će prebivalište zaraditi. Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Ovaj svijet je njiva Ahireta“(Ihja 'ulumud-din).
Prije nego što ljude snađe konačni kraj, Allah, dž.š., daje šansu svim ljudima, bez izuzetka, da se pokaju i da se okrenu Pravom putu, prije nego što bude prekasno. Za ovu svrhu Allah, dž.š., daje ljudima određeni rok u kojem imaju šansu da se pokaju i da isprave svoje greške. U toku života svaki čovjek dobije šansu da se pokaje, da ispravi svoje navike i da provede ostatak života u bogobojaznosti.
Posmatrano iz ovog ugla, kajanje predstavlja jednu veliku šansu koju je ljudima ponudio Allah, dž.š. Ako se čovjek iskreno i duboko pokaje, Allah, dž.š., će primiti njegovo pokajanje i uzvratiti čovjeku dobrim. Ali, ako čovjek okrene leđa ovoj opomeni i mogućnostima, onda će za kaznu patiti i žaliti cijelog života, osim ako Allah ne htjedne drugačije.
U Kur'anu Allah, dž.š., navodi razne primjere pokajanja zbog svojih grešaka. Pokajanje dovodi do toga da se jedan dio ljudi okrenu Bogu i zadrže svoju vjeru u ostatku života, ne ponavljajući stare greške. Drugi sasvim zaboravljau doživljeno i potpadaju pod uticaj starih navika.
Dobar primjer kako vjera ljude može da vrati na Pravi put nalazimo u Kur'anu, gdje nam Allah, dž.š., predstavlja trojicu ljudi koji nisu uzeli učešća u bitci za vrijeme Poslanika, s.a.v.s.

„Allah je oprostio Vjerovjesniku, i muhadžirima i ensarijama, koji su ga u teškom času slijedili, u vrijeme kad se srca nekih od njih umalo nisu pokolebala; On je poslije i njima oprostio, jer je On prema njima blag i milostiv. A i onoj trojici koja su bila izostala, i to tek onda kad im je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i kad im se bilo stisnulo u dušama njihovim i kad su uvidjeli da nema utočišta od Allaha nego samo u Njega. On je poslije i njima oprostio da bi se ubuduće kajali, jer Allah, uistinu, prima pokajanje i milostiv je“ (Et-Tevbe: 117,118).

Kao što smo iz gore navedenih ajeta saznali, ova tri čovjeka su osjećali duboko kajanje u svojim srcima. Oni su shvatili da je pokajanje i traženje oprosta od Allaha dž.š. jedini izlaz iz te duševne patnje. To je iskreno pokajanje koje dovodi do promjena u čovjeku i koje ga motivira da se promjeni ispravi greške. Oni ljudi koji se iskreno pokaju moći će živjeti po Allahovim odredbama i moći će da se nadaju Njegovoj milosti. Allah, dž.š., nas obavještava u Kur'anu da će on zasigurno primiti pokajanje od Njegovi robova i da će im oprostiti:

„Ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je; A onaj ko se bude pokajao i dobra djela činio, on se, uistinu, Allahu iskreno vratio“ (El-Furkan: 70,71); „A onima koji hrđava djela rade, pa se poslije pokaju i vjernici postanu, Gospodar tvoj će, poslije toga, sigurno oprostiti i samilostan biti“ (El-A'raf: 153); „Ja ću sigurno oprostiti onome ko se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji zatim na pravom putu istarje“ (Ta-Ha: 82).

Kur'an govori i o narodima kojima je Allah, dž.š., slao poslanike pa im je prešao preko njihovih hrđavih djela. Jedan od događaja, koji se spominje u Kur'anu, je nevjerstvo i veliko kajanje Izraelićana koji su se, dok je njihov poslanik Musa, a.s., na Sinaju primao objavu od Boga, vratili se idolopoklonstvu a zaboravili na Boga. Allah, dž.š., na sljedeći način opisuje veliko kajanje toga naroda zbog grijeha kojeg su počinili:

„I narod Musaov, poslije odlaska njegova, prihvati od nakita svoga kip teleta koje je rikalo. Zar nisu vidjeli da im ono ne govori i da ih putem pravim ne vodi? Oni ga prihvatiše i prema sebi se ogriješiše. I pošto se poslije gorko pokajaše i uvidješe da su zabludjeli, oni rekoše: “Ako se Gospodar naš na nas ne sažali i ako nam ne oprosti, doista ćemo biti izgubljeni!“ (El-A'raf: 148,149).

U kur'anskoj priči o vlasnicima bašče se još jednom govori o kajanju. Allah, dž.š., je poklonio ovim ljudima bašče kao znak svoje dobre volje. Ali su oni bili nezahvalni i nadmeni i smatrali su da su bašče stekli svojom zaslugom i nisu bili zahvalni Allahu, dž.š.

Allah, dž.š., ih je kaznio da bi se pokajali za svoje ponašanje i da bi se okrenuli Allahu. Ovi ajeti tretiraju vlasnike bašče sljedećim riječima:

„Mi smo ih na kušnju stavili, kao što smo vlasnike jedne bašče na kušnju stavili kad su se zakleli da će je sigurno rano izjutra obrati a nisu rekli: “Ako Bog da!“ I dok su oni spavali, nju od Gospodara tvoga zadesi nesreća i ona osvanu opustošena. A u zoru oni su jedni druge dozivali: „Poranite u bašču svoju ako je mislite obrati!“ I oni krenuše tiho razgovarajući: „Neka vam danas u nju nikako nijedan siromah ne ulazi!“ I oni poraniše uvjereni da će moći to provesti. A kad je ugledaše, povikaše: “Mi smo zalutali; Ali ne, ne, - svega smo lišeni!“ Ponajbolji između njih reče: “Nisam li vam ja govorio da je trebalo na Allaha misliti!“ „Hvaljen neka je Gospodar naš!“ – rekoše -,“mi smo, uistinu, nepravedni bili!“ I onda počeše jedni druge koriti. „Teško nama!“ – govorili su- ,“mi smo, zaista,obijesni bili; Gospodar naš nam može bolju od nje dati, samo od Gospodara našeg mi se nadamo naknadi!“ (El-Kalem: 17-32).

Čim im se pruži nova šansa, mnogi ljudi zaborave na ukazanu opomenu koja treba da ih podstakne na pokajanje i da ih motivira na činjenje dobrih djela. Oni ljudi koji izbjegavaju upozorenja i stalno se vraćaju svojim starim grijesima zasigurno će biti kažnjeni, osim ako se ne pokaju, kao što je bio slučaj sa Semudom, narodom kome je poslat poslanik Salih, a.s. Oni su namjerno ignorisali Salihove, a.s., upute znajući da će zažaliti za neizbježnu kaznu koja ih čeka. Allah, dž.š., nikad ne krši svoja data obećanja. Allah nas u Kur'anu obavještava o tom događaju koji treba biti lekcija za sve ljude:

„Evo to je kamila“ – reče on -,“u odbređeni dan ona će piti, a u poznati dan vi. I ne činite joj nikakvo zlo da vas ne bi stigla patnja na Velikom danu!“ Ali, oni je zaklaše i potom se pokajaše. I stiže ih kazna.To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje. A Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv“ (Eš-Šu'ara: 155-159).

Svako mora upamtiti da je Allah, dž.š., posve pravedan. On ne ostavlja nijedan grijeh nekažnjenim. Ali, isto tako, On bogato nagrađuje za sva dobra djela koja su učinjena u Njegovo ime. On nagrađuje svojom dobrotom i džennetskim ljepotama one koji se Njemu sa iskrenim kajanjem obrate. Kad se sagledaju sve ove činjenice, treba razmisliti da li je trenutni užitak na Dunjaluku i održavanje starih, loših navika vrijedno vječnog bola, mučenja i patnje.
Treba samo razmisliti o tome da će to biti razlog zbog koga će biti vječno mučeni u Džehennemu.

Takvu patnju sigurno ne želi niko da doživi, zato treba na vrijeme iskorisiti mogućnost koju nam Allah, dž.š., daje na Dunjaluku, dok još imamo vremena. Onaj ko iskoristi ovu šansu, ne samo da će biti pošteđen džehennemske vatre, nego će biti nagrađen blagoslovom i na Dunjaluku i na Ahiretu.

Svi oni koji ne žele da izgube ovaj blagoslov i koji hoće da izbjegnu vječno kajanje nevjernika u Džehennemu, treba da svoj život žive po Allahovim, dž.š., pravilima i da slijede Allahov, dž.š., Put koji iz tame vodi ka svjetlosti.

„On vas blagosilja, a i meleki Njegovi, da bi vas iz tmina na svjetlo izveo – On je prema vjernicima samilostan - A na Dan kad oni pred Njega stanu, On će ih pozdraviti sa: “Mir vama“! i On im je pripremio nagradu plemenitu“ (El-Ahzab: 43,44).
22.02.2008.

40 Kudsi hadisa


Kudsi hadis kao interesantna pojava unutar hadisa,
u sebi sadrži narocito odlicje svetosti, jer na kraju potice od Uzvišenog Allaha, zbog cega se i naziva kudsi – sveti, ilahi – Božiji i rabbani – Gospodarov. Sve što je rekao Allahov Poslanik s.a.v.s., istina je, ali sva istina nije ogranicena i sadržana samo u njegovim izrekama i poukama. Tvrdnju da i Kur'an i hadisi imaju status Objave, naglašenu u ajetu iz sure Nedžm 3-4, gdje Allah s.v.t. kaže: "On ne govori po svome hiru, to je samo Objava koja mu se objavljuje." razjašnjava hadis zabilježen u Ebu Davudovoj zbirci: “Dat mi je Kur’an i ono njemu slicno.” I pored toga što su i Kur’an i hadis i kudsi hadis izgovoreni mubarek ustima Allahovog Poslanika s.a.v.s., postoje glavne razlike izmedu ova tri stupnja Objave. Kur’an je govor Uzvišenog Allaha, te su rijeci i smisao Kur’ana iskljucivo od Allaha s.v.t. Uloga Poslanika s.a.v.s. je ogranicena na dostavu, obznanu i saopcenje: U suri Maide 67 Allah s.v.t. kaže: “Poslanice, dostavi ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga – a ako ne uciniš, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu.", a u suri Nur 54 Allah s.v.t. kaže: "A Poslanik je jedino dužan da jasno obznani." S druge strane obavezne, besprijekorno i stoprocentno autenticno prenesene objave putem tevatura (predaje koja je po indukciji toliko sigurna da je svaka sumnja u njenu autenticnost logicki iskljucena), nalazi se hadis, praksa i razjašnjenje Kur’ana. I rijeci i smisao hadisa poticu od Allahovog Poslanika s.a.v.s., tj. hadis je jasna i vlastita poruka i pouka Muhammeda s.a.v.s., zašticena i garantirana mogucom intervencijom Objave.

Središnji stupanj izmedu Kur’ana i hadisa jeste kudsi hadis, (sveti hadis). Razlikuje se od Kur'ana i hadisa po tome što je on govor Muhammeda s.a.v.s. kojeg on na kraju jasno ili indirektno, pripisuje Allahu s.v.t., te je kudsi hadis izreka koja potice od Svevišnjeg Allaha, a izražena je i stilizirana rijecima Muhammeda s.a.v.s. Pored ove razlike ima razlike i u sadržaju. Kudsi hadis, sa obzirom da teorijski objašnjava i precizira što je neprikosnovena vjera, uglavnom se odnosi na ukazivanje i potvrdivanje Allahove s.v.t. Jedinosti, Velicine i Svemoci, Njegovog neizmjernog rahmeta, sveobuhvatnosti Njegove Vlasti i bezgranicnog blagodarivanja onima koji su Mu iskreno pokorni i poslušni.



Ako se ima na umu da je hadis, pored ostalog, prakticna primjena i poduka vjeri, onda je opravdano ocekivati da on detaljno razraduje probleme uredenja života pojedinaca i porodice, uže zajednice, države i medudržavnih odnosa, razgranicava šta je halal, a šta je haram, podstice na trajno sjecanje na Allaha s.v.t. (zikrullah), prakticnu pokornost kroz dobra djela za koja je obecana nagrada (va’d), ili klonjenje loših djela koja prouzrokuju prijetnju džehennemskom kaznom (ve’id). Zajednicki i skupni cilj hadisa i kudsi hadisa svakako jeste duboko ukorjenjivanje cvrstog moralnog zakona u svijesti mu’mina na principu dobrocinstva (ihsan), naznacenog u hadisu poznatom kao “majka hadisa” (ummu-l-hadis), naspram Fatihe koja je “majka Kur'ana" (ummu-l-kitab): “Dobrocinstvo je da Allahu robuješ kao da Ga vidiš, jer, ako ti Njega ne vidiš, On vidi tebe”. Bilježi Muslim.


-II-

HADIS 1 Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: Kada je Allah Stvorio Stvorenja u Knjizi koja je kod Njega, obavezao se! “Uistinu Moja milost preteže nad Mojom srdžbom”. Bilježe Muslim, Buhari, Nesai i Ibn Madždže.

HADIS 2 Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Uzvišeni Allah kaže: ”Covjek Me porice, a to mu nije dozvoljeno, covjek Me vrijeda, a to mu nije dozvoljeno! Porice Me kada govori: Allah me nece ponovno stvoriti kao što me je prvi puta stvorio! A prvo stvaranje nije ni malo lakše od ponovnog proživljenja! Vrijeda Me kada govori: Allah ima sina! A ja sam Jedan, utocište svakome! Nisam rodio niti sam roden, i niko Mi nije ravan!” Bilježe Buhari i Nesai.

HADIS 3 Zejd ibn Halid el-Džuheni r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s., nakon kišne noci na Hudejbiji klanjao sabah – namaz i kada je završio okrenuo se ljudima, zapita: “Znate li šta vam vaš Gospodar kaže? Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju – odgovoriše. Medu robovima Mojim ima onih koji su osvanuli kao vjernici i kao nevjernici. Vjernik je onaj koji je rekao: kiša je padala iz Allahove dobrote i milosti – poricuci tako moc zvijezda, a onaj ko je rekao: kiša je padala zbog uticaja te i te zvijezde, taj ne vjeruje u Mene, nego vjeruje u zvijezde!" Bilježe Buhari (Malik i Nesai).

HADIS 4 Ebu Hurejre, r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Allah kaže: Ljudi psuju vrijeme, a Ja sam vrijeme, u Mojoj Ruci su noc i dan." Bilježe Buhari i (Muslim).

HADIS 5 Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Uzvišeni Allah kaže: Ja sam Sebi dovoljan i ne treba Mi drug. Ko ucini neko djelo u ime nekog osim Mene, Ja cu ga prepustiti tome drugom." Muslim (i Ibn Madždže).

HADIS 6 Ebu Hurejre r.a. prenosi da je cuo Allahovog Poslanika s.a.v.s. kada kaže: "Na Sudnjem danu ce prvo biti presudeno covjeku koji je poginuo kao šehid na Allahovom putu. Allah ce mu pokazati sve Svoje Blagodati i covjek ce ih priznati, pa ce ga Allah zapitati: Šta si ucinio sa blagodatima? Borio sam se na Tvome putu dok nisam poginuo – odgovorit ce. Lažeš, borio si se da ti ljudi kažu: kako je hrabar! – i eto, hvalili su te! – a zatim ce narediti da ga naglavacke bace u vatru Džehennema. Onda ce biti sudeno ucenjaku koji je poducavao druge i mnogo ucio Kur’an. Allah ce ga podsjetiti na Svoje Blagodati, on ce ih priznati, a Allah ce ga zapitati: Šta si ucinio sa blagodatima? Ucio sam Kur’an i poducavao druge u Tvoje Ime. Lažeš, ucio si da ti ljudi kažu: kako je ucen! – i ucio si Kur’an da ti kažu: mnogo uci! – i eto, hvalili su te! A zatim ce narediti da ga naglavacke bace u vatru Džehennema. Pa ce suditi se covjeku kome je Allah dao obilan i raznovrstan imetak. Allah ce ga podsjetiti na svoje blagodati, on ce ih priznati, pa ce ga Allah zapitati: Šta si ucinio sa blagodatima? Dijelio sam imetak na svaki nacin za koji sam znao da si Ti zadovoljan – odgovorit ce. Lažeš, djelio si imetak da ti ljudi kažu: kako je darežljiv! – i eto, govorili su! – a zatim ce Allah narediti da ga naglavacke bace u vatru Džehennema." Bilježe Muslim (Tirmizi i Nesai).

HADIS 7 'Ukbe ibn 'Amir r.a. prenosi da je cuo Allahovog Poslanika s.a.v.s. kada je rekao: "Allah je ushicen pastirom koji po vrhovima planina uci ezan i klanja namaz. Tada Uzvišeni Allah kaže: Pogledajte ovog Moga roba, uci ezan i klanja namaz bojeci se Mene. Vec sam Mom robu oprostio i uveo ga u Džennet." Bilježi Nesai hadis je sahih.

HADIS 8 Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Ko u namazu ne prouci Fatihu, namaz mu nije potpun – ponovivši tri puta rijeci nije potpun." Upitaše Ebu Hurejru:" - A šta kada klanjamo za imamom?" Prouci Fatihu u sebi, jer cuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s. kada je rekao: Uzvišeni Allah kaže: Namaz je podijeljen izmedu Mene i Mog roba, i njemu pripada sve što zamoli. Kada kaže Hvala Allah, Gospodaru Svjetova, Allah odgovori: Moj rob Mi zahvaljuje; kada kaže Milostivom, Samilosnom, Allah odgovori: Moj rob Me hvali; kada kaže Vladaru Sudnjeg Dana, Allah odgovori: Moj rob Me uzvisuje; kada kaže Tebi robujemo i od Tebe pomoc tražimo, Allah odgovori: Ovo je izmedu Mene i Mog roba i njemu pripada ono što traži; kada kaže Uputi nas na pravi put, na put onih kojima si blagodat svoju darovao, a ne na put onih na koje si se rasrdio, niti onih koji su zalutali, Allah odgovori: Ovo pripada Mome robu, i njemu cu dati ono što zamoli!" Bilježe Muslim (Malik, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Ibn Madždže).

HADIS 9 Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Namaz je prvo za što ce covjek odgovarati na Sudnjem Danu. Ako mu namaz bude ispravan, bice spašen i sretan, a ako bude neispravan, propašce i ostati bez nade. Ako mu zafali farzova, Uzvišeni Allah ce reci melekima: Pogledajte ima li Moj rob nafile-namaza da mu se upotpune farzovi? Tako ce biti i sa ostalim djelima njegovim."Bilježe Tirmizi (Ahmed, Ebu Davud, Nesai i Ibn Madždže, hadis hasen).

HADIS 10 Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Uzvišeni Allah kaže: Post je Moj i Ja za njega nagradujem. Postac ostavlja strast, jelo i pice zarad Mene. Post je štit. Postac ima dvije radosti: radost kada iftari i radost kad se susretne sa Gospodarom svojim. Zadah iz usta postaca draži je Allahu od mirisa miska." Bilježe Buhari (Malik, Muslim, Tirmizi, Nesai i Ibn Madždže).

HADIS 11 Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Allah kaže: Covjece, dijeli pa cu i Ja tebi udijeliti!" Bilježe Buhari i (Muslim).

HADIS 12 Ebu Mes’ud r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Jednom imucnom covjeku iz ummeta prije vas obracunavana su djela, i jedino dobro djelo mu je bilo poslovanje sa ljudima. Naredivao je svojim ljudima da oproste dug svakom dužniku koji ga ne može izmiriti. Allah mu rece: Mi smo preci od tebe da tako ucinimo. Prodite ga se!"Bilježe Muslim (Buhari i Nesai).

HADIS 13 Adijj ibn Hatim r.a. je kazivao: Bio sam kod Allahovog Poslanika s.a.v.s., kada dodoše dva covjeka. Jedan se žalio na siromaštvo, a drugi na razbojništvo na putu. Allahov Poslanik s.a.v.s. im rece: Što se tice razbojništva na putu, za kratko vrijeme ceš doživjeti da karavane putuju iz Mekke bez pratnje. A što se tice siromaštva, nastupit ce vrijeme prije Kijametskog dana kada ce covjek tragati kome da udijeli sadaku i nece mu je niko primiti. Zatim ce biti izveden pred Allaha – a izmedu njega i Allaha nece biti zastora niti prevodioca – pa ce ga Allah upitati: Zar ti nisam dao imetak? Jesi – odgovorit ce. Zar ti nisam poslao Poslanika? Jesi – odgovorit ce. Tada ce pogledati na desnu stranu i vidjet ce samo vatru, a zatim ce pogledati na lijevu stranu i vidjet ce samo vatru. Zato se cuvajte vatre, pa makar koliko je pola hurme, a ako ne makar lijepom rijecju."Bilježi Buhari.

HADIS 14 Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Uzvišeni i Mocni Allah je odredio meleke koji putuju tražeci skupove u kojima se Allah spominje (medžalisu-z-zikr). Kada nadu takav skup, pridruže se okupljenim i prekriju ih krilima sve do najbližeg neba. Nakon što se okupljeni razidu, meleki se uzdignu na nebo i Uzvišeni Allah ih zapita – a On najbolje zna: Odakle dolazite? Dolazimo izmedu Tvojih robova sa Zemlje, koji Tebe slave, velicaju i uznose, hvale Te i mole. Za što Me mole? A jesu li vidjeli Moj Džennet? Nisu, Gospodaru naš. A šta bi da su ga vidjeli? Tražili bi Tvoju Zaštitu. Od cega bi tražili Moju Zaštitu? Od Tvoje vatre, Gospodaru. A jesu li vidjeli Moju vatru? Nisu Gospodaru naš. A šta bi da su je vidjeli? Molili bi te za oprost. Oprostio sam im, dao im ono za što su Me molili i zaštitio ih od onoga od cega su tražili Moju zaštitu. Gospodaru, - rekoše meleki – medu njima je jedan griješnik, naišao je i sjeo uz njih? I njemu sam oprostio, oni su skup u kojem njihov sabesjednik nece biti nesretan."Bilježe Muslim (Buhari, Tirmizi i Nesai).

HADIS 15 Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Uzvišeni Allah kaže: Ja sam tamo gdje Moj rob zamisli i Ja sam uz njega kada Me spomene. Ako Me spomene u sebi, Ja ga spomenem u sebi; a ako Me spomene u skupu, Ja ga spomenem u skupu odabranijem od njegovog. Ako Mi se približi koliko jedan pedalj, Ja mu se približim koliko lakat. Ako Mi se približi za lakat, Ja mu se približim za hvat. Ako Mi u susret krene iduci, Ja krenem njemu žureci." Bilježe Buhari (Muslim, Tirmizi i Ibn Madždže).

HADIS 16 Ibn 'Abbas r.a. kazuje da Allahov Poslanik s.a.v.s. prenosi od Uzvišenog Allaha i kaže: "Uzvišeni Allah je odredio šta je dobro, a šta je zlo, i objasnio: ko naumi da ucini dobro djelo, pa ga ne ucini, Allah mu ga upiše kao da ga je i ucinio, a ko naumi da ucini dobro i ucini ga, Allah mu upiše nagradu od deset do sedam stotina puta, ili još mnogo vecu. Ko naumi da ucini loše djelo, pa ga ne ucini, Allah mu to upiše kao dobro djelo, a ko naumi da ucini loše djelo i ucini ga, Allah mu upiše samo jedno loše djelo." Bilježe Buhari i Muslim.

HADIS 17 Ebu Zerr el-Gifari r.a. kazuje da je Allahov Poslanik s.a.v.s. prenosi da Uzvišeni Allah kaže: "Robovi Moji, Ja sam Sebi zabranio nasilje (zulum), i vama ga ucinio zabranjenim, pa ne cinite jedni drugima nepravdu. Robovi Moji, svi ste vi zalutali osim onoga koga Ja uputim, pa tražite da vas uputim i Ja cu vas uputiti. Robovi Moji, svi ste vi gladni osim onoga koga Ja nahranim, pa tražite da vas nahranim i Ja cu vas nahraniti. Robovi Moji, svi ste vi neodjeveni osim onoga koga Ja odjenem, pa tražite da vas odjenem i Ja cu vas odjenuti. Robovi Moji, vi griješite i nocu i danju, a Ja sve grijehe opraštam, pa tražite da vam oprostim. Robovi Moji, vi nikada ne možete doci do onoga što bi meni koristilo pa da Mi koristite. Robovi Moji, kada bi svi vi, i prvi i zadnji, i ljudi i džini, imali srce najpobožnijeg covjeka, to ništa ne bi povecalo Moju vlast. Robovi Moji, kada bi svi vi, i prvi i zadnji, i ljudi i džini, imali srce najveceg griješnika, to ništa ne bi umanjilo Moju vlast. Robovi Moji, kada biste se svi vi, i prvi i zadnji i ljudi i džini, sakupili na jedno mjesto, pa Mi svi uputili molbe i Ja udovoljio svacijoj molbi, to ne bi umanjilo Moju vlast ni koliko se umanji more kada se u njega zamoci igla. Robovi Moji, sve je do vaših djela koje vam Ja zapisujem, a potom cu vam za njih dati odgovarajucu naknadu. Pa ko zatekne dobro neka zahvali Allahu, a ko zatekne loše neka kori samoga sebe." Bilježe Muslim (Tirmizi i Ibn Madždže).

HADIS 18 Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Uzvišeni Allah ce na Sudnjem Danu reci: Covjece razbolio sam se, a ti Me nisi obišao! Gospodaru, kako da Te obidem kada si Ti Gospodar Svjetova? Zar se nije razbolio taj i taj, pa ga nisi obišao? Zar nisi znao, da si njega obišao, da bi Mene našao pored njega? Covjece, tražio sam da Me nahraniš, pa Me nisi nahranio! Gospodaru, kako da Te nahranim kada si Ti Gospodar Svjetova? Zar te nije taj i taj Moj rob molio da ga nahraniš, pa ga nisi nahranio? Zar nisi znao, da si ga nahranio, da bi za to kod Mene našao nagradu? Covjece, tražio sam da Me napojiš, pa Me nisi napojio? Gospodaru, kako da Te napojim kada si Ti Gospodar Svjetova?Molio te je taj i taj Moj rob da ga napojiš pa ga nisi napojio? Zar nisi znao, da si ga napojio, da bi za to našao nagradu kod Mene?" Bilježi Muslim.

HADIS 19 Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Uzvišeni Allah je rekao: Ponos je Moja odjeca, a velicina Moj ogrtac! Bacit cu u vatru onoga ko Mi se bilo kojem od njih suprostavi." Bilježe Ebu Davud (Ahmed i Ibn Madždže, sahih hadis).

HADIS 20 Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Vrata Dženneta se otvaraju svakoga ponedeljka i cetvrtka i oprosti se svakom robu koji Allahu ne pripisuje druga, osim covjeku koji ne govori sa svojim bratom. Tada se kaže: Sacekajte nece li se ova dvojica pomiriti! Sacekajte nece li se ova dvojica pomiriti! Sacekajte nece li se ova dvojica pomiriti!" Bilježe Muslim (Malik i Ebu Davud).

HADIS 21 Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Uzvišeni Allah kaže: Ja cu na Sudnjem Danu biti protivnik trojici ljudi: covjeku koji sa Mojim imenom zada rijec, pa prevari; covjeku koji slobodnog covjeka proda kao roba i taj novac potroši; i covjeku koji ne dadne platu kada iznajmi radnika, a ovaj mu završi ugovoreni posao." Bilježe Buhari (Ahmed i Ibn Madždže).

HADIS 22 Ebu Se'id r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Neka niko sam sebe ne ponižava." Allahov Poslanice, kako može neko sebe ponižavati? Kada nešto što se Allaha tice vidi, a što može sprijeciti, pa ne sprijeci, na Kijametskom Danu Uzvišeni Allah ce ga zapitati: Šta te sprijecilo da govoriš o tome i tome? Bojao sam se ljudi – odgovorit ce. Zar nije bilo prece da se Mene bojiš?" reci ce On." Bilježi Ibn Madždže, hadis sahih.

HADIS 23 Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Na Sudnjem Danu ce Allah reci: Gdje su oni što su se voljeli u Ime Moje Uzvišenosti? Danas cu ih uvesti u Moj hlad, kada nema drugog hlada osim Moga!" Bilježe Buhari (i Malik).

HADIS 24 Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Kada Allah zavoli nekoga Svog roba, pozove Džibrila i kaže mu: Ja volim tog i tog, pa ga voli i ti – i Džibril ga zavoli. Potom Džibril kaže stanovnicima nebesa: Allah voli tog i tog, pa ga volite i vi – i oni ga zavole. Tada ga zavole i stanovnici Zemlje. A kada Allah zamrzi nekog Svoga roba, pozove Džibrila i kaže mu: Ja mrzim tog i tog, pa ga i ti mrzi – i Džibril ga zamrzi. potom Džibril kaže stanovnicima nebesa: Allah mrzi tog i tog, pa ga i vi mrzite – i oni ga zamrze. Tada ga zamrze i stanovnici Zemlje." Bilježe Muslim (Malik, Buhari i Tirmizi).

HADIS 25 Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Uzvišeni Allah kaže: Objavio sam rat onome ko bude neprijatelj Mome prijatelju. Najdraže cime Mi se Moj rob može približiti jesu farzovi. Moj rob Mi se približuje nafilama sve dok ga ne zavolim, Ja postanem njegov sluh kojim cuje, njegov vid kojim vidi, njegova ruka kojom prihvata i njegova noga kojom hodi. Ako Me zamoli, udovoljit cu mu, ako zatraži Moju zaštitu, zaštit cu ga. Nizašto se ne dvoumim koliko se dvoumim da uzmem dušu vjerniku. On ne želi smrt, a Ja ne želim da ga ožalostim." Bilježi Buhari.

HADIS 26 Ebu Umame r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Uzvišeni Allah kaže: Zaista je u najzavidnijem položaju kod Mene od šticenika Mojih siromašni mu’min koji mnogo klanja, iskreno robuje svome Gospodaru i pokoran Mu je u samoci. Medu svijetom je nepoznat, a u njega niko ne upire prstom i strpljivo živi od nasušnog hljeba. Allahov Poslanik s.a.v.s. otrese ruke i rece: Rano umrije, malo ga ko oplakiva i ostavi malo nasljedstva." Bilježi Tirmizi (Ahmed i Ibn Madždže, sahih hadis).

HADIS 27 Mesruk pripovijeda da je pitao Abdullaha ibn Mes'uda r.a. o znacenju ajeta: Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovom putu poginuli! Ne oni su živi i u izobilju su kod svoga Gospodara. Ali 'Imran 169. Za ovaj ajet smo upitali Allahovog Poslanika s.a.v.s., pa nam je rekao: "Njihove duše su u utrobama zelenih ptica, ciji kandilji vise o Aršu, lete po Džennetu kuda zažele, a potom se ugnijezde u kandiljima. Allah ih pogleda i upita: Želite li nešto? Što možemo poželjeti kada slobodno hodamo po Džennetu kuda zaželimo? Allah ih upita tri puta, i kada vidješe da ce ponovno biti upitani rekoše: Želimo da nam povratiš naše duše pa da ponovno poginemo na Tvome putu. Pošto vide da nemaju neke potrebe bijahu ostavljeni."Bilježe Muslim (Tirmizi, Nesai i Ibn Madždže).

HADIS 28 Džundub r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "U narodu prije vas bio je jedan covjek ranjenik. Bilo mu je teško i on nožem poreza ruku. Krv je tekla dok nije umro. Tada Uzvišeni Allah rece: Moj rob Me preduhitrio sa svojom dušom i zato Sam mu zabranio Džennet." Bilježi Buhari.

HADIS 29 Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Uzvišeni Allah kaže: Džennet je jedina nagrada Mome robu kada uzmem dušu njegovom najboljem prijatelju, pa on to u Moje Ime strpljivo podnese." Bilježi Buhari.

HADIS 30 Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Uzvišeni Allah kaže: Kada Moj rob voli susret sa Mnom i Ja volim susret sa njim, a kada ne voli susret sa Mnom i Ja ne volim susret sa njim." Bilježe Buhari i Malik. Ovaj hadis pojašnjava Muslimova predaja koju bilježi od Aiše r.a.: "Allah voli susret sa onim ko voli susret sa Allahom, a Allah ne voli susret sa onim ko ne voli susret sa Njim. Allahov Vjerovjesnice, je li to zato što on ne voli smrt? Ta niko od nas ne voli smrt. Ne, nije zato, nego kada nevjerniku nagovijeste kaznu i srdžbu, on ne želi susret sa Allahom, pa Allah ne želi susret sa njim."

HADIS 31 Džundub r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Jedan covjek se zaklinjao: Tako mi Allaha, Allah nece oprostiti tom i tom covjeku! – pa mu je Uzvišeni Allah odgovorio: Ko je taj što se Mojim Imenom zaklinje da nece biti oprošteno? Njemu sam vec oprostio, a tebi djela poništio!" Bilježi Muslim.

HADIS 32 Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Jedan covjek se ogriješio prema sebi, jer je oporucio kada mu je došao smrtni cas sinovima svojim: Kada umrem, spalite me smrvite me i bacite u more, jer tako mi Allaha, ako me Allah oživi, kaznit ce me kaznom kakvom nikoga nije kaznio! I oni uciniše onako kako je oporucio. Potom Allah naredi Zemlji: Vrati ono što si uzela! – i on odjednom stajaše (živ). Šta te je navelo da uciniš ono što si ucinio? – upita ga Allah. Strah od Tebe Gospodaru moj - odgovori. I Allah mu zato oprosti." Bilježe Muslim (Buhari, Nesai i Ibn Madždže).

HADIS 33 Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. prenio od Uzvišenog Allaha: "Covjek ucini grijeh pa zamoli: Gospodaru moj, oprosti mi grijeh! Uzvišeni Allah odgovori: Moj rob ucini grijeh, a zna da ima Gospodara koji za grijeh oprašta ili za grijeh kažnjava. Covjek ponovno ucini grijeh i zamoli: Gospodaru moj, oprosti mi grijeh! Uzvišeni Allah odgovori: Moj rob ucini grijeh, a zna da ima Gospodara koji za grijeh oprašta ili za grijeh kažnjava. Covjek ponovno ucini grijeh i zamoli: Gospodaru moj, oprosti mi grijeh! Uzvišeni Allah odgovori: Moj rob ucini grijeh, a zna da ima Gospodara koji za grijeh oprašta ili za grijeh kažnjava. Cini šta hoceš vec sam ti oprostio!" Bilježe Muslim (i Buhari).

HADIS 34 Enes r.a. prenosi da je cuo Allahovog Poslanika s.a.v.s. kada je rekao: "Uzvišeni Allah kaže: Covjece, opraštat cu ti grijehe ne obaziruci se na njih sve dok Me budeš dozivao i molio. Covjece, kada bi imao grijeha koliko do neba pa Me zamolio za oprost, oprostio bih ti. Covjece, kada bi Mi došao sa grijesima velikim kao Zemlja i susreo Me bez truna širka, obasuo bih te sa isto toliko oprosta!" Bilježe Tirmizi (i Ahmed, sahih hadis).

HADIS 35 Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Svake noci kada prestane zadnja trecina noci, Naš Gospodar, slavljen i uzvišen je On – silazi na najbliže nebo i kaže: Ima li ko da Me moli, pa da mu molbi udovoljim? Ima li ko da od Mene traži, pa da mu dam? Ima li ko da traži oprost, pa da mu oprostim?" Bilježe Buhari (Malik, Muslim, Ebu Davud i Tirmizi).

HADIS 36 Enes r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Na Sudnjem Danu ce se sakupiti mu'mini i reci: Kad bismo zatražili da se neko zauzme kod našeg Gospodara! Tada ce doci Ademu a.s. i reci: Ti si otac covjecanstva, Allah te stvorio sa Svojim Sopstvenim Rukama i naredio Svojim melekima da ti sedždu ucine, pa te naucio imenima svih stvari. Molim te zauzmi se za nas kod našeg Gospodara tako da nam On može olakšati ovo naše mjesto na kome smo sada! Adem ce reci: Ne pripada šefa’at meni i pomenut ce im greške koje je pocinio, i dodati, "Ali bolje otidite Nuhu, jer on je bio prvi Vjerovjesnik poslan od Allaha narodu Zemlje. Oni ce otici Nuhu koji ce odgovoriti: Ne pripada šefa’at meni i pomenut ce im greške koje je pocinio, i dodati, Ali bolje otidite Ibrahimu, Kalil Er-Rahman. Oni ce otici Ibrahimu koji ce odgovoriti: Ne pripada šefa’at meni i pomenut ce im greške koje je pocinio, i dodati, Ali bolje otidite Musau, robu kome je Allah dao Tevrat i kome se obratio direktno Otici ce Musau on ce odgovoriti, Ne pripada šefa’at meni i pomenut ce im greške koje je pocinio, i dodati, Bolje je da odete do Isaa, Allahovog roba i Njegovog Vjerovjesnika i Njegove Rijeci (Budi: I on bi) i duše stvorene Njime. Otici ce Isau on ce reci: Ne pripada šefa’at meni, ali bolje otidite Muhammedu ciji su prošli i buduci grijesi oprošteni (od Allaha). Pa ce oni doci meni i ja cu tražiti dozvolu Gospodara, i bit ce mi dozvoljeno (da se predstavim) pred Njim. Kada vidim svoga Gospodara, ja cu mu pasti na sedždu pred Njim i On ce me ostaviti na sedždi sve dok god On bude želio, pa ce mi biti receno: O Muhammede! Digni svoju glavu i govori mi, bit ceš saslušan, i pitaj, bit ce ti dozvoljeno (tvoj zahtjev), i zagovaraj, tvoje zagovaranje ce biti prihvaceno. Ja cu potom dici svoju glavu i zahvaliti se Gospodaru sa odredenom zahvalom kojoj me On naucio, pa cu onda tražiti šefa’at i On ce Mi odabrati skupinu koju cu uvesti u Džennet. Kada se ponovno vratim, ugledat cu svoga Gospodara i pasti na sedždu kao i prije. Zatražit cu šefa’at i On ce mi odabrati drugu skupinu koju cu uvesti u Džennet. Zatim cu se vratiti treci, pa cetvrti put i reci: U Džehennemu ne osta niko, osim onih koje Kur’an zarobi tamo i za koje vjecnost Džehennemske vatre posta neizbježna'" Bilježe Buhari (Muslim, Tirmizi i Ibn Madždže) U drugoj Buharijinoj predaji navodi se sljedeci dodatak: Poslanik s.a.v.s. doda: “Izaci ce iz Džehenemske vatre svako ko kaže: ‘La ilahe illallah,’ i koji ima u srcu vjere koliko je pšenicno zrno. Onda ce izaci iz Džehennemske vatre svako ko kaže: ‘La ilahe illallah,’ i ima u svome srcu dobra koliko jedan trun."

HADIS 37 Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Uzvišeni Allah kaže: Mojim dobrim robovima sam pripremio nešto što oci nisu vidjele, za što uši nisu cule, niti je ikada palo na um ljudskom srcu." Proucite ako hocete ajet: I niko ne zna kakve ih skrivene radosti cekaju kao nagradu za njihova djela. Sedžda 17. Bilježe Buhari (Muslim, Tirmizi i Ibn Madždže).

HADIS 38 Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Kada je Allah stvorio Džennet i Džehennem, poslao je Džibrila u Džennet i rekao mu: Otidi pogledaj Džennet i nagradu koju sam pripremio stanovnicima Dženneta. Džibril ode, pogleda Džennet i nagradu pripremljenu njegovim stanovnicima, kada se vrati, rece Allahu: Tvoje mi moci, u Džennet ce uci svako ko za njega cuje! Allah naredi pa se Džennet okruži neugodnostima i rece Džibrilu: Vrati se i pogledaj kakvu sam nagradu pripremio stanovnicima Dženneta. Kada se Džibril vrati do Dženneta – ugleda Džennet okružen neugodnostima, odma se vrati Allahu: Tvoje mi moci, bojim se da ce iko uci u Džennet! Otidi i pogledaj Džehennem i kaznu koju sam pripremio stanovnicima Džehennema – naredi mu Allah. Kada dode do Džehennema i ugleda njegovu razbuktalu vatru, vrati se nazad i rece: Tvoje mi moci, niko ko cuje za Džehennem nece uci u njega! Allah naredi da se Džehennem okruži strastima, pa rece Džibrilu da ga ponovno pogleda. Kada ugleda Džehennem, Džibril progovori: - Tvoje mi moci, bojim se da ce se iko spasiti Džehennema!” Bilježe Tirmizi (Ebu Davud i Nesai, hadis hasen-sahih).

HADIS 39 Ebu Se'id el Hudri r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Prepirali su se Džennet i Džehennem. Džehennem rece: U meni su silnici i oholi! – U meni su nemocni i siromašni – odgovori Džennet. Tada im Allah presudi: Ti Džennete, si Moja milost kojom cu se smilovati onome kome hocu; a ti, Džehenneme, si Moja kazna kojom cu kazniti onoga koga hocu, a na Meni je da vas oba napunim." Bilježe Muslim (Buhari i Tirmizi).

HADIS 40 Ebu Se'id el Hudri r.a. prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s. kazivao: "Allah ce reci stanovnicima Dženneta: O vi u Džennetu! Gospodaru naš, sa radošcu Ti se odazivamo, u Tebe je svako dobro. Jeste li zadovoljni? – upitat ce ih. Kako ne bismo bili zadovoljni kada si nam darovao ono što nisi darovao ni jednom stvorenju? Hocete li da vam darujem nešto bolje i od toga? Gospodaru, šta može biti bolje od dara kojeg si nam vec darovao? Obasut cu vas Mojim zadovoljstvom i više se nikada na vas necu rasrditi! – odgovori im Allah."

Bilježe Buhari (Muslim i Tirmizi).

22.02.2008.

Neke kontradikcije iz sunijskih hadiskih zbirki


Mislim da je vrijeme i za ovakvu temu. Ja sam svjestan toga da ovdje gotovo svi prihvataju Buharija, Muslima idr
zbirke hadisa kao "autenticne". Iako su te zbirke hadisa zapisane 200 godina nakon smrti Poslanika savs, ljudi ih
ipak smatraju "posve ispravnim".
Zelio bi da navedem nekoliko hadisa, te da od onih koji te zbirke smatraju ispravnim zatrazim tumacenje ili nesto
slicnu u vezi istih:

1. Glasine Omayyada


Vasi hadisi kazu:

Prenosi Hadayfh Ibn al-Yaman: Poslanika savs je rekao: "Poslije mene biće takvih vlada da će one napustiti moj put. Njihova srca su šejtanov dom. I njih, takođe, slušajte! Nemojte se buniti protiv njih! Nemojte se buniti čak i ako vas istuku i ako vam oduzmu vašu imovinu!"
(Sahih Muslim, Chapter of al-Imaarah (chapter 33 for the Arabic version), Section of necessity of joining the majority, 1980 Edition, Arabic version (Saudi Arabia), v3, p1476, Tradition #52.)

A Kuran kaze:

Nepravda se može uzvratiti istom mjerom, a onoga koji oprosti i izmiri se Allah će nagraditi; on, uistinu, ne voli one koji nepravdu čine. (42:40)

Ovakvi hadisi su posebno dobri dolazili vladarima (a pogotovu Omayyadama) kako bi se odrzali na vlasti. Vjerovatno je da se upravo oni kriju iza „seneda“ ovih hadisa.

2. Zacarani Poslanik.


Vasi hadisi kazu:

Poslanik je  u Medini bio zacaran. Hodao je osamucen uokolo (Sahih Buhari,  76/47; Hanbal 6/57,4/367)

A Kuran kaze:


I nevjernici još govore: "Vi samo začarana čovjeka slijedite!" (25:8 )

Protiv primjedbih Muhammeda Abduha i Mutazila ,   Abu Shhebe (sunitski „ucenjak“) iznosi sljedeci argument: „Ako Abduh odbacuje hadis o zacaranosti Muhammeda, ipak njega prihvataju Al Mazrii, al Hattabi, Cadi Iyaz, Ibn Taymiyya, Ibn ul Kayyim Ibn Kathir, En Nevevi, Ibn Hajar, Al Kurtubi i Alusi.“ Shhabe dalje navodi da ga takoder prihvataju Buhari i Muslim te nastavlja: „Poslanik je bio zacaran. On je vjerovao da je spavao sa svojim zenama, dok ustvari on to nije. Sufyan objasnjava da je stajao pod utjecajem velike crne magije“ (Abu Shhabe, Odbrana sunizma, Str. 152-153)



3. Slikari


Vasi hadisi kazu:

Oni ljudi koji ce dozivjeti najgoru kaznu bice slikari. (Buhari Tasawir 89)


A Kuran kaze:

Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostiće manje grijehove od toga kome On hoće. A onaj ko drugog smatra Allahu ravnim čini, izmišljajući laž, grijeh veliki. (4:48)


4. A kamo geografija?


Vasi hadisi kazu:

Prema Buhariju u jednom hadisu Poslanik savs govori svom ashabi Abu- Dharr Ghafariju kako se sunce krece oko zemlje. (Hadis 421, str.. 283, vol. 4 of M.Muhsin Khan's translation of Sahih Bukhari)

To je bila opste popularna astronomska koncepcija u vrijeme kada je Buhari skupljao hadise. (sto predstavlja 200 godina poslije smrti Poslanika savs). Cinjenica da je Kuran u svim svojim astronomskim izjavama od nauke danas potvrden ocigledno ne vrijedi za vase hadise.

5. Nepravda prema Musi a.s.

Melek smrti je dosao Musau i rekao mu :“ Javi se na poziv Boga svog!“ Potom ga je Poslanik Musa udario u oko I izbio mu ga. Melek smrti se potom vratio Bogu i rekao: „ Poslao si me onakvom Bozijem robu, koji nece smrt i koji mi je oko izbio.“ (Sahih Muslim  10/176)



Ovakvih hadisa je bezbroj, ja sam u drugim prilikama na forumu neke navodio.
Svako na kraju sam sebe treba upitati zeli li slijediti izmisljotinu ili se pak drzati Kurana za kojeg sigurno mozemo reci da je izvan ovakvih neukusnih kazivanja.
Poslanik i prve halife su zabranjivali zapisivanje hadisa, upitajte se za razlog. (Kuran je bio tada vec gotov)

Sta je cilj ovog posta?
Cilj posta je da oni koji „razuma imaju“ shvate da ni jedno djelo na svijetu, ni jedna zbirka hadisa ni bilo sta nemoze biti stavljena na nivo Kurana u smislu da se smatra posve ispravnom. Ovakvi hadisi su dokaz da su Buhari, Muslim i druge zbirke hadise samo losi (i posve kasno zapoceti) pokusaji uzdizanja sopstvene sekte (u ovom slucaju sunizma) u okvirima islama.
No sa obzirom da Svemoguci stiti samo Kuran, a ne kojekakve zbirke hadisa ili hadise, svakome bi trebalo biti jasno da je vrlo malo vjerovatno da je Buhari mogao 200 godina poslije smrt Poslanika savs skupiti „sve vjerodostojne hadise“ i samo takve. Ovo se cini jos manje vjerovatnim kada imamo u vidu da je isti taj Buhari bio pripadnik jedne sekte, te je shodno tome trazio dokaze za istu.

Zalosno je samo da vecina muslimana danas vjeruje u takve izmisljotine. Prihvataju slijepo ono sto im hodze serviraju. Poceli su pojevati Kuran, a davno prestali razumijevati.
Ali nije uzalud sisao ni jedan ajet:

Ako bi se ti pokoravao većini onih koji žive na Zemlji; oni bi te od Allahova puta odvratili; oni se samo za pretpostavkama povode i oni samo neistinu govore. (6:116)


Selam alejkum
21.02.2008.

U Zenicu kada podjem ja (Abu Hamzina prica)

Spontano odlučih doći u Bosnu iz Njemačke da posjetim roditelje. Četvrtak i ponedjeljak bijahu praznici zbog karnevala – slavlja koje je izgubilo svoju prvobitnu pozadinu kao i Božić, koji se pretvorio u “shopping event”. Helem, u samoj riječi ‘karneval’ nalazi se latinska riječ za meso – ‘carne’. Kad su se kršćani bir vaktile 40 dana prije Uskrsa držali posta (koji to nije u muslimanskom smislu, nego je neki ramazan-light, jedino ograničenje je bilo da ne smiješ jesti meso i sva jela u kojima uživaš) karneval se slavio kao ispraćaj “poguzijskog” načina života i trebao je označiti prelaz iz ‘mesnog’ (materijalnog) u duhovnu sferu bivstvovanja. Danas je karneval obična masovna pijanka i prilika za očajne kućanice da ulove mladog mesa. Čak kažu da Bog (töbe, töbe) u ovo vrijeme ne piše grijehe, pa ko koga uhvati. Jal’ ti triper, jal’ trovanje alkoholom tebe.

Za vrijeme mog boravka u Zenici bio je i skup povodom nezakonitog protjerivanja Imada Al-Husina – Ebu Hamze, čovjeka koji je zaslužniji da nosi bosanski pasoš nego pola parlamentaraca Bosne i Hercegovine. I pri tome se ograničavam samo na bošnjačke članove.

U Bosnu se uputih autobusom, a autobusi koji saobraćaju ka Bosni i iz nje nisu izumi koji vas vode kroz prostor nego kroz vrijeme. Svaki put se osjećam bačen u neki konjuktivski vakat koji bi vladao da nije bilo rata; iz šoferovog kasetofona slini Ceca (ili njezini klonovi) pevajući o belom mleku i milionitoj varijaciji jednog te istog šunda. Članovi engleske grupe The Ramones su bir vaktile izjavili da je onaj ko zna svirati više od tri akorda na gitari time izdao punk pokret. Preneseno na Balkan, to znači da ko u svojim “pesmama” obrađuje više od tri teme izdao je turbo-folk, jer je očigledno previše od tipičnog konzumenta ovakvog hamelja očekivati da nešto drugo želi i čuti. Uz šumadijski beat najlakše se zaboravi surova stvarnost. Poučen ranijim iskustvima da ću biti izložen turbo-folk kontaminaciji ponesoh mp3-player s Kuranom da odmorim i mozak i dušu.

Ne znam zbog čega, jal’ iz radosti što idu u rodnu grudu, ili iz žalosti kad se vraćaju iz nje, u autobusu se uvijek nađe alkoholičara koji drže konstantnim svoj nivo alkohola u krvi. I čim taj nivo padne (putem prirodnih isparavanja što je, s druge strane, atak na vaše čulo mirisa), gastarbajter nadolije loze da bi se uravnotežio zakon postojanosti otrovnih tvari u njegovom organizmu. Helem, mp3 player vam je univerzalno oružje na takvim putovanjima. Pobrinite se da kvalitet zvuka bude što bolji, da s jedne strane nadjača Cecu, a s druge čaršijske mudrosti pijanog dijasporca koje osciliraju između delirija i nivoa petogodišnjeg maksuma.

Objašnjavajući razlog niskih plaća državnih službenika na Orijentu, Murad Hofmann navodi da je to zbog toga što država u samom startu ukalkuliše da će činovnik primati mito od građana, tako da niska plaća i nije neka tragedija. Murada se sjetim svakog puta kad se autobusom približavamo granici. Tada ustane čiko suvozač, uhvati mikrofon i obavijesti putnike da je bolje da svi dadnemo po euro, a on će to ko biva predati graničaru da nas ovaj ne bi maltretirao. Alkoholizirani gastarbajter, koji vam je od Minhena do Zagreba kao Superhik iz Alana Forda teoretizirao o bjelosvjetskim marifetlucima, bio je prvi koji je prihvatio suvozačev “deal”. I nije shvatio da je ubacivanjem u provizornu “sergija kutiju” za hrvatskog graničara postao žrtva vlastite napuhanosti. Pošto sam sjedio odmah iza vozača vidjeh da se iz kutije u kojoj se “odokativno” nakupilo nekih 40-50 eura izvadi samo 10 i predade se zadnjem čuvaru granice EU.

To je jedan od dodatnih izvora prihoda na putovanju. Drugi je svraćanje u odabrane gostione duž puta s kojima su vozači u talu. “Ja tebi autobus pun potencijalnih mušterija, ti meni zauzvrat džabe ručak.” Jedan od tih restorana nalazi se na putu M-17 kod Tešnja, u selu Kosova. U sabahski vakat stigosmo tamo i uzeh abdest na česmi koja se nalazi na samom parkingu.
Dok sam se šuljao oko parkinga da nađem mjesto za namaz, k’o kakav mladi skojevac iz partizanskih filmova, otvoriše se zadnja vrata restorana i iz njih promoli glavu konobarica koja kao da je najvjerniji fan Cecine muzike u radijusu od 20 km. U svom dražesnom i direktnom načinu komuniciranja obrati se meni: “Hoš’ ti klanjat?” Zbunjen, kao da su me Švabe otkrile, potvrdih, i žena, od koje bih sve drugo očekivao, dade mi ključ za jednu od motelskih soba da mogu klanjati sabah-namaz. Heh, što ti je Bosna. Savremeni tešanjski Ebu Talib.

Na stanici u Zenici me pored babe i već van granice Bosne poznatog smoga dočekaše i cigančad. Ljudi u Bosni imaju različite metode sučeljavanja s direktnim prosjačenjem. Moj brat kad vidi da mu se približavaju Romi koji će ga pitati da im da nešto para, preduhitri ih i pita da li oni njemu imaju dati marku. I tako me pored poslovnog selama staničnih Roma dočeka i molba za koju marku. Babo mi dade uvid u svoju borbu protiv prosjačenja, koja u kreativnosti ne zaostaje za drugima: “Nemoj njemu nazivati selam, on je srpski pop”, reče zbunjenom Ciganinu.

Al’ dođoše nova vremena, zaboravismo svi na njega.. (Srce, ruke i lopata)

Izraz da ‘revolucija jede svoju djecu’ neutralno je opisivanje stanja nezahvalnosti koje vlada nakon što po ramenima potapšemo ljude čiji su znoj i krv bili temelj borbe društava za goli opstanak i oprostimo se od njih zabadajući im nož u leđa. Kao kod rodbine koja vam je nekad valjala, ali sad s njima ne želite imati ništa jer su se, eto, vremena promijenila, a njihovo prisustvo vas podsjeća na vakat vlastite nemoći i stidite ih se jer su vam drugi nametnuli kompleks zbog njih. Oni nam dođu kao inkarnacija loše savjesti svakog od nas ponaosob.

Upravo boreći se protiv ovog trenda, Savez dobitnika priznanja “Zlatni ljiljan” i “Srebreni štit” ZE-DO kantona organiziralo je skup na platou zeničkog Trga Alije Izetbegovića da se iskaže da nismo zaboravili ove ljude koji su u ovim vrletima braneći bosanske muslimane mogli naći samo smrt, a nikakvu naftu ili prirodni gas. Privatnim reklamama u Avazu i najavom na radiju i internetu te subote se okupilo – prema kasnijim izvještajima – oko 5.000 ljudi. Vrijedno spomena je i to što nisu samo Bosanci islamske vjeroispovijesti došli na ovaj skup. Nakon skupa se moglo upisati u peticionu listu podrške Ebu Hamzi i na toj listi su se našla brojna imena bosanskih pravoslavaca i katolika (iz Darkove perspektive ovo bi se moglo objasniti tako da ih je ‘bela Al-Kaida’ odvodila iz stanova s puškom na gotovs na taj skup).

Na skupu su se obratila djeca koja će administrativnom odlukom biti odvojena od svojih očeva. Odrastat će kao jetimi jer im je država smjestila oca u sirijski kazamat. Ovakvo nešto smo do sada poznavali iz komunističke Rusije ili nacističke Njemačke. Ali otkako se Bosna našla u sklopu “osovine dobra”, odlučila je primjenjivati ista pravila igre kao i njezin Veliki Brat (za četnike i ustaše u državnim organima Bosne i Hercegovine ovo dođe kao nastavak rata ’92-’95. antiterorističkim metodama).

Koje licemjerje! U Bosnu se sjatio sav svjetski ološ koji bi, k’o fol, da te pouči pravnoj državi i borbi za prava pasa lutalica, dok u isto vrijeme ljudi koji su čučali po podrumima ili se ‘borili na logističkom frontu’ po zemljama Zapadne Evrope ili u vojsci Republike Krmske, sprovode njihovu volju, tako da oni ljudi koji su najzaslužniji da danas ne živimo u jednoj od ustaških banovina ili četničkih autonomnih pokrajina imaju manju pravnu sigurnost nego psi lutalice.

Ali neka nas ne čudi ponašanje naše vlade (čuj naše, tu sjede ljudi koji bi trebali biti u Hagu zbog zločina počinjenih nad muslimanima u ratu, odnosno u KPD Zenica zbog silnih pljački koje su uradili u miru). Kad su laži i sumnjičenja mogli pokrenuti pokolj nad muslimanima Iraka (koji je do sada odnio nekoliko stotina hiljada života i koji mediji na koje se oslanjaju vladajući jalijaši opisuju kao ‘Drugi Zaljevski rat’) zašto onda jedan Ebu Hamza ili nekolicina njih sličnih sudbina na osnovama ‘apstraktne opasnosti’ ne može biti protjeran u Siriju gdje će biti izložen torturama?

Pored Ejmana Awada kao predsjednika U.G. “Ensarije” koje se, čisto radi informacije, nikad nije uspjelo kao takvo zavesti u državnim organima jer je osoba koja je zadužena za stavljanje muhura Srbin koji na ovaj način podržava borbu protiv “bele Al-Kaide”, na skupu su govorili i predsjednik udruženja organizatora Šerif Patković, bivši komandant Sedme muslimanske brigade, koji je ukazao na apsurd da je Ebu Hamza opasnost za ovu državu iako nije prekršio nijedan, čak ni saobraćajni zakon, dok Milorad Dodik to nije.

Veoma lijepo je govorio i jedan momak u invalidskim kolicima, po rječitosti mi se učini da je kakav dramski umjetnik. On je podsjetio da je došao da digne svoj glas protiv nepravde i da bi isto tako uradio da se nekom nemuslimanu nanosi nepravda. Skup je prošao u najboljem redu i miru. Ni sama zenička policija nije očekivala ništa suprotno, te vidjeh tek tri policajca u uniformama koji su, valjda, trebali održavati red i mir.

Kasniji izvještaji u medijima Federacije bili su relativno neutralni. Jedino je Amarildo Gutić, koji iz Zenice inače izvještava za BHT, umanjio broj posjetilaca, te je kod njega bilo “nekoliko stotina”, dok su Hajat i FTV izvještavali o brojci od oko 5.000 duša na platou. Možda je ovo Amarildova borba protiv unutrašnjih duhova koji izazivaju nemir otkako mu je sin primio islam, pa svoje frustracije ugrađuje u izvještaje koji bi trebali biti objektivni.

Među novinarima koji su stajali i snimali ovaj miting bio je i jedan koji je ličio na Japanca. Ne znam je li stvarno bio Japanac ili su lokalni Kinezi osnovali svoju TV-kuću “1KM TV” pa im je ovaj bio kamerman.

Hajatov Centralni Dnevnik proveo je anketu s pitanjem "Da li treba protjerati Ebu Hamzu iz Bosne". Da još jednom ponovim, njegovo protjerivanje je čisto administrativni akt svojevolje ljudi koji odlučuju o tome. Senad je mogao postaviti i pitanje “Da li podržavate pljačke banki?”. I jedno i drugo je kriminal. Helem, glasalo je oko 7.000 ljudi, čime je i nenaspavani Senad bio iznenađen. Njih 1.000 je bilo "za", 6.000 je bilo protiv. Za mog babu je stvar jasna. Ovih 1.000 su bili Lagumdžijini koji od nas napraviše teroriste.

Zbog čega je bilo neophodno izaći i pokazati svoje prisustvo? Allah, dž.š., u Kuranu kaže: “A kad neki od njih rekoše: "Zašto opominjete narod koji će Allah uništiti ili ga teškim mukama namučiti?" - oni odgovoriše: "Da bismo se pred Gospodarem vašim opravdali i da bi se oni grijeha klonili." Kad na Sudnjem Danu budemo pitani šta smo učinili da spriječimo nepravdu, onda će oni koji su te subote bili u Zenici barem imati tu slamku da su bili tu. Da li je to bilo dovoljno i da li smo mogli uraditi više – ostaje da se vidi. S druge strane, neka se niko ne zavarava da ono što je Ebu Hamza danas, da neko od nas ne bi mogao biti sutra. I zato je neophodno imati seizmičke pipke i na vrijeme dati do znanja onima koji provode državni teror da ne mogu računati s ravnodušnošću svojih građana. Teroristički sistemi prvo hvataju ljude s margina društva krećući se ka širokoj masi sredine društva. Kad je Hitler bio na vlasti prve žrtve su bili Jevreji, dok je pred kraj sloma trećeg Rajha sve više običnih Nijemaca završavalo po logorima zbog ‘antinjemačkih tendencija’.
I na kraju, citat evangelističkog svećenika Martina Niemoellera, kojeg su nacisti držali zatvorenog u KZ Sachsenhausen od 1937. do 1945.

“Kad su nacisti pokupili komuniste, šutio sam jer nisam bio komunista. Kad su došli po socijaldemokrate, šutio sam jer nisam bio socijaldemokrata. Kad su došli po katolike, šutio sam jer nisam bio katolik. Kad su došli po Jevreje, šutio sam jer nisam bio Jevrej. Kad su došli po mene, nije bilo nikoga ko bi mogao protestvovati.”

21.02.2008.

Apel za pomoc !

 

Danas je uz svesrdnu pomoć humanitarne organizacije ''Pomoć'' otvoren i humanitarni telefonski broj preko kojeg će se svakim pozivom donirati 3 KM.

Taj broj je: 090-292-007

Bitno je napomenuti da je poziv moguće ostvariti samo preko fiksne mreže BH telekoma, kao i na mobilnu mrežu iste kompanije onih koji koriste pretplatu (što isključuje pozive sa ULTRA mobilne mreže)


U utorak, 12. 02 2008 godine u ranim jutarnjim satima, došlo je do eksplozije u porodičnoj kući ratnog vojnog invalida Bećira Kurtića iz Slapnice, sela u blizini Velike Kladuše. Požar kojeg je uzrokovala eksplozija plinske boce, je u potpunosti uništila Bećirovu, ionako vrlo trošnu kuću. Tom prilikom su njegova supruga i petero djece zadobili vrlo ozbiljne tjelesne povrede, a najteže je stradala supruga sa opekotinama drugog stupnja. Trenutno su svi zbrinuti u Bihaćkoj kantonalnoj bolnici i njihovo liječenje je u toku.

 

Bećir je nakon zarobljavanja na Bosansko Krupskom ratištu 92 godine boravio u srpskom logoru, a nakon toga je razmijenjen te čitav rat proveo u trećem korpusu Armije BiH, gdje je i teško ranjen. U ovom kraju je poznat kao vrlo skromna i poštena osoba koja je do sada svojim trudom i naporom skrbila za sebe i za svoju porodicu, i bez ikakvih redovnih primanja sve ove godine uspijevao da sa financijskim problemima iziđe na kraj. Pošto su mu trenutno neophodna veća novčana sredstva za troškove liječenja i izgradnju nove kuće, ovom prilikom pozivamo svu braću i sestre u našoj vjeri Islamu, da svojim novčanim prilozima pomognu našem bratu kojega je zadesilo ovo teško iskušenje. Molimo Uzvišenog Allaha da najljepšom nagradom nagradi sve one koji se odazovu ovoj hairli akciji, i da sve muslimane zaštiti od svakog iskušenja.  Nemojte zaboraviti dovu za ozdravljenje Bećirove porodice a pogotovo njegove supruge koja je još uvijek u kritičnom stanju.  islambosna.ba

 

Priloge možete uplatiti na slijedeći žiro račun:

Miljkovic Ademir,
sa naznakom za pomoc Beciru Kurticu.
Raiffeisen BANK dd
Bosna i Hercegovina
1610350000000042
09350168400
Račun je u KM.

Za uplate iz Austrije:
Mrzljak Ismet
RAIFFEISENLANDESBANK
OBERÖSTERREICH
BLZ 34000
Account: 00006123871

Za uplate iz inostranstva na ovaj racun, potrebno je jos
BIC RZOOAT2L
IBAN AT923400000006123871

 

Informacije o porodici Kurtić

Ponedjeljak 18, 2008

Osjećam potrebu da iz prve ruke pružim najsvježije informacije koje su vezane za slučaj porodice Kurtić koja je prošlog utorka doživjela veliko iskušenje. Kao što vam je poznato toga dana je u požaru teško nastradala Bećirova supruga Merima i njihovih petero djece (Merjem, Fikreta, Ejub, Ibrahim i Šerifa).

Supruga Merima je zbog teških opekotina prebačena u Sarajevo gdje bi sutra uz Allahovu pomoć trebala biti i operirana. Jutros je u Sarajevo otputovala Merimina rođena sestra koja bi joj trebala donirati kožu, a sutra bi joj se, iz istog razloga, također trebao pridružiti i njen brat. Oni će biti podvrgnuti jednoj vrsti hirurškog zahvata pa će oboje biti hospitalizirani. Imajući u vidu da je Merimina sestra državljanin R. Hrvatske i da ovdje nema osiguranje, kao što osiguranje nažalost nema ni njen brat, za oboje će se najvjerovatnije morati platiti bolnički smještaj i ostali troškovi. Što se tiče djece, njihovo stanje je hvala Bogu stabilno i doktori glede njih imaju optimistične prognoze.

Intenzivno se radi na prikupljanju donacija i pomoći u cilju izgradnje nove kuće za ovu porodicu, što se hvala Allahu za sada odvija vrlo dobro. Veliki broj znanih i neznanih ljudi nesebično pomaže na ovom projektu, bilo da se radi o doniranju novca, građevinskog materijala ili ostalih prijeko potrebnih sredstava za izgradnju kuće. Mnoge firme i privatna preduzeća su obećale veliku pomoć. Izgradnja kuće bi uz Allahovu pomoć, trebala otpočeti već sutra.

Pošto sam sa bratom Bećirom sjedio prije otprilike sahat vremena (tj. 21:00, 18.02.2008.), zamolio me da se u njegovo ime zahvalim svima onima koji se suosjećaju s njim i koji na bilo koji način pomažu da njemu i njegovoj porodici olakšaju u ovim izrazito teškim trenutcima kroz koje prolaze.

Ovom prilikom bi želio pojasniti i jednu vrstu nesporazuma koja je nažalost zbunila one koji su željeli uplatiti novac na spomenuti broj žiro računa. Naime, taj račun je otvoren na ime Ademir Miljković samo iz tehničkih razloga jer nismo mogli doći do Bećirove dokumentacije (lična karta) kao ni do samoga Bećira koji je prva dva dana sve vrijeme provodio u bolnici. Uz lični pristanak Bećira, žiro račun smo otvorili na spomenutu osobu koja je inače vrlo bliski Bećirov prijatelj. (Ovaj brat Ademir je u tri dana dva puta otišao u Sarajevo i nazad iz Vel. Kladuše što je put dug otprilike 1500 km., obavljajući prijeko potrebne poslove koje Bećir nije bio u stanju obaviti jer je bio vezan za djecu u Bihaćkoj bolnici). Preimenovanje istog žiro računa na Bećira nije moguće osim da se promijeni i sam broj tog računa što bi dodatno zbunilo one koji žele pomoći. Uglavnom sva sredstva koja se uplate na ovaj račun će biti uručena Bećiru.

Danas je uz svesrdnu pomoć humanitarne organizacije ''Pomoć'' otvoren i humanitarni telefonski broj preko kojeg će se svakim pozivom donirati 3 KM.

Taj broj je: 090 292 007

Bitno je napomenuti da je poziv moguće ostvariti samo preko fiksne mreže BH telekoma, kao i na mobilnu mrežu iste kompanije onih koji koriste pretplatu (što isključuje pozive sa ULTRA mobilne mreže)

Još jednom molimo Allaha da najljepšom nagradom nagradi sve one koji su se potrudili da pomognu ovoj porodici i da im olakšaju u ovim teškim trenutcima.

Amir D.

20.02.2008.

"Ljudima se bliži čas polaganja računa njihova, a oni bezbrižni ne mare za to!" (El-Enbija: 1)

"Ljudima se bliži čas polaganja računa njihova, a oni bezbrižni ne mare za to!" (El-Enbija: 1)

Citirani ajet odslikava naše današnje stanje, u kojem ljudi srljanju u griješenju i ne mare za onim što dolazi. Ljudi su zabavljeni prolaznim dunjalučkim stvarima i pitanjima i sve manje imaju vremena za Allaha, dž.š., i budući svijet.

Ljude i džine je Uzvišeni Allah stvorio, samo da Njemu robuju i da se u kratkom dunjalučkom životu pridržavaju Njegovih uputa, koje je slao preko svojih poslanika, kako bi na taj način zaslužili Njegovu milost i ušli u džennete, čija prostranstva su kao nebesa i Zemlja. Obaveza je ummeta Poslanika, s.a.v.s., da se pridržava propisa islama, da se netječe u dobru i da žudi za obećanom nagradom. 

U toj svakodnevnoj trci, ljudi izgledaju kao da su radi dunjaluka stvoreni ili kao da će na njemu trajno ostati; kada nešto rade, rade radi dunjaluka, ako razmišljaju opet to čine radi dunjaluka, ako vole vole radi dunjaluka, radi dunjaluka se prepiru, ratuju i sude, tako da su mnogi od njih spremni ostaviti namaz na račun bilo čega dunjalučkog, kao što su: sastanak, utakmica i slično.

 Kaže Allah, dž.š.,

"Oni znaju samo spoljašnju stranu života na ovom svijetu, a prema onom svijetu su ravnodušni." (Er-Rum:7)

Ljudi poznaju samo vanjštinu, a ne suštinu stvari i zbog toga imaju dugoročne dunjalučke planove, zaboravljaju na polaganje računa i kaznu. Pametni su i sretni oni ljudi koji prave planove za budući svijet i koji dunjaluk razumiju kao period života u kojem trebaju učiniti što više dobrih djela.

Kaže Allah, dž.š., u 72. ajetu Sure El-Hidžr, govoreći o  zaslijepljenosti dunjalukom, naroda Luta, a.s.:

" A života mi tvoga, oni su u pijanstvu svome lutali." (El-Hidžr: 72)

Allah, dž.š., podsjeća ljude na to da oni nisu uzalud stvoreni, te na neminovni povratak Njemu, o čemu govore slijedeći ajeti Sure El-Mu’minun:

“Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se neće vratiti?” “I neka je uzvišen Allah, Vladar istine, nema drugog boga osim Njega, Gospodara svemira veličanstvenog!” “A onaj koji se, pored Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim će račun polagati i nevjernici ono što žele neće postići!”“I reci: “Gospodaru moj, oprosti i smiluj se, Ti si najmilostiviji!” (El-Mu'minun: 115-118)

Prema citiranim ajetima, ljudi nisu stvoreni uzaludno i za njihovo ponašanje slijede nagrada ili kazna. Oni se suštinski razlikuju od životinja, koje nemaju nikakve odgovornosti za ono što čine. Ljude čeka povratak njihovu Gospodaru, pred Kojim će položiti račune za svoja djela. 

A u 36. ajetu Sure El-Kijame, stoji:

"Zar čovjek misli da će sam sebi prepušten biti; da neće odgovarati?" (El-Kijame: 36)

Prenosi Ebu-Nu’ajm od Ibrahima ibn El-Harisa: "Poslao nas je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u jedan vojni pohod i naredio nam da kada omrkemo i kad osvićemo, učimo:  “Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete vratiti?” (El-Mu'minun: 115) Pa smo mi to učili, plijen izborili i zdravi i čitavi se vratili."

Na Sudnjem danu će svaki čovjek naći svoja dobra i loša djela, što potvrđuje 30. ajet Sure Ali Imran:

"Onoga dana kad svaki čovjek pred sobom nađe dobro djelo koje je uradio i hrđavo djelo koje je učinio – poželjeće da se između njih i njega nalazi udaljenost velika. A Allah vas na Sebe podsjeća i Allah je milostiv prema Svojim robovima!" (Ali Imran: 30)

Allah Uzvišeni obavještava Svoje robove da On zna ono što oni tajno i javno čine i da mu ništa ne može promaći. Njegovo Znanje obuhvaća u svakoj situaciji i vremenu, nebesa i Zemlju i sve što je na njima i ne može mu izmaći ni koliko trun, niti manje od njega.

To je upozorenje robovima Njegovim da Ga se boje i imaju strahopoštovanje prema Njemu, kako ne bi učinili ono što je On zabranio.

Na Sudnji dan će biti doneseno pred roba svako njegovo djelo, bilo dobro ili zlo, pa ako bude dobro, obradovat će ga, a ako bude zlo, ožalostit će ga, pa će on poželjeti da nije njegovo, odnosno da bude daleko od njega.

Uzvišeni Gospodar upozorava ljude na Svoju kaznu i ohrabruje Svoje robove da ne gube nadu u Allahovu, dž.š., milost. On je milostiv prema Svojim stvorenjima, voli da oni budu na Njegovom Pravom putu i slijede Njegovoga Plemenitog, Poslanika, s.a.v.s..

Prenosi Džabir ibn Abdullah: "Govorio nam je Poslanik s.a.v.s.: "O ljudi, učinite tevbu Allahu, prije nego umrete i požurite sa činjenjem dobra, prije nego budete zauzeti, povežite ono što je između vas i vaša Gospodara na način što ćete puno spominjati Njega, puno dijeliti sadaku tajno i javno, pa ćete biti opskrbljeni, potpomognuti i ojačani... (Ibn Madždže)

Braćo i sestre! Budimo istinski Allahovi, dž.š,, robovi koji se natječu u činjenju dobrih djela, koji se čuvaju zabranjenih i sumnjivih stvari, koji ispunjavjau preuzete obaveze, koji se međusobno vole i paze i koji se nadaju Allahovoj, dž.š., milosti i nagradi.

Gospodaru, učini nas Tvojim istinskim robovima, koji samo Tebi na ruku i sedždu padaju, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, uputi našu djecu i naše potomke, ne dozvoli da ih se stidimo i da se oni nas stide, zbog činjenja onoga što si Ti zabranio, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetu društvom sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!
                

Nezim Halilović Muderris

19.02.2008.

Vjernik iz faraonove porodice - pouke i poruke

ImageAllah dž.š., kaže: „A jedan čovjek, vjernik, iz porodice faraonove, koji je krio vjerovanje svoje, reče: »Zar da ubijete čovjeka zato što govori: ’Gospodar moj je Allah!’ - onoga koji vam je donio jasne dokaze od Gospodara vašeg? Ako je lažov, njegova laž će njemu nauditi, a ako govori istinu, onda će vas stići barem nešto od onoga čime vam on prijeti, jer Allah neće ukazati na pravi put onome koji u zlu pretjeruje i koji mnogo laže.“
(el-Mu'min, 28.)


Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Vjernik koji skriva vjerovanje svoje dok je među nevjernicima koji mu ne znaju za vjeru njegovu – i pored svega toga je on vjernik kojeg oni vole, cijene i poštuju, zbog toga što je iman, koji mu je u srcu, taj koji njega čini dobrim u komunikaciji s njima, ophodeći se s njima istinito i povjerljivo, lijepo ih savjetujući, želeći im svako dobro i hajr, i ako se ne slaže s njima u njihovoj vjeri, kao što je radio Jusuf a.s., Iskreni, s egipćanima koji su bili nevjernici, i kao što je radio vjernik iz faraonove porodice koji je skrivao vjerovanje svoje ali koji je i pored toga poštovao i cijenio Musa'a, braneći ga riječima: „Zar hoćete da ubijete čovjeka koji samo govori: Gospodar moj je Allah!“ (Pogledaj: Minhadžul-Sunneh el-Nebevijjeh, 6/425.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Nekada će čovjek svojom vanjštinom pripadati nevjernicima ali je u svojoj nutrini vjernik, kao što je bio slučaj s vjernikom iz porodice faraonove, koji je rekao: »Zar da ubijete čovjeka zato što govori: ’Gospodar moj je Allah!’ - onoga koji vam je donio jasne dokaze od Gospodara vašeg? Ako je lažov, njegova laž će njemu nauditi, a ako govori istinu, onda će vas stići barem nešto od onoga čime vam on prijeti, jer Allah neće ukazati na pravi put onome koji u zlu pretjeruje i koji mnogo laže.“ (el-Mu'min, 28.)“ (el-Dževab el-Sahih, 2/205.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Isti je slučaj i s nevjernicima do kojih je doprla poslanikova da'ava u nevjerničkoj zemlji, koji su spoznali da je Muhammed s.a.w.s., Allahov Poslanik, u kojeg su povjerovali kao i u ono što mu je od Allaha dž.š., dato i objavljeno – bojeći se Allaha dž.š., onoliko koliko se u stanju, kao što je radio Nedžašija i ostali; nisu bili u stanju učiniti hidžru u islamsku zemlju, niti su bili u stanju pridržavati se svih propisa islama zbog toga što su bili onemogućeni od hidžre i od javnog ispoljavanja vjere ili uslijed nedostatka onoga koji bi ga podučio svim propisima islama. Takva osoba je vjernik-džennetlija, isto kao što je bio slučaj sa vjernikom iz porodice faraona s faraonskim narodom, ili kao što je bio slučaj Asije faraonove žene, ili kao što je bio slučaj poslanika Jusufa a.s., s egipćanima koji su bili nevjernici, koji nije bio u stanju činiti s egipćanima sve ono što je znao od islama. Pozivao ih je tevhidu i imanu ali mu se nisu odazvali! Allah dž.š., navodeći riječi vjernika iz faraonove porodice, kaže: „Jusuf vam je, još davno, donio jasne dokaze, ali ste vi stalno sumnjali u ono što vam je on donio. A, kada je on umro, vi ste rekli: ’Allah više neće poslije njega poslati poslanika!’ Eto tako Allah ostavlja u zabludi svakoga ko u zlu pretjeruje i sumnja!“ (Mu'min, 34.)“ (Pogledaj: Medžmu'ul-Fetava, 19/217.; Minhadžus-Sunneh el-Nebevijjeh, 5/112.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Kada se vjernik nađe međ' nevjernicima ili među griješnicima – neće se boriti protivu njih svojom rukom ako nije u mogućnosti i u stanju to činiti. Ako bude u stanju - boriće se protivu njih svojim jezikom, a ako ne - onda svojim srcem ali i pored svega toga neće lagati i neće svojim jezikom zboriti ono što mu nije u srcu. Ili će ispoljiti svoju vjeru ili će je skrivati ali, i pored toga, on se neće s njima slagati u svemu ali im neće ni lagati niti će svojim jezikom zboriti ono što mu ne leži na srcu. Skrivanje svoje vjere je jedno dok je ispoljavanje neispravne vjere nešto sasvim drugo. Ispoljavanje neispravne vjere – Allah dž.š., ne dozvoljava osim pod prisilom, kada je dozvoljeno izgovoriti riječi nevjerstva!“ (Pogledaj: Minhadžul-Sunneh el-Nebevijjeh, 6/424.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Mezheb selefa nije nešto što se smije skrivati izuzev u mjestima ili državama novotara poput ši'itskih ili haridžijskih mjesta/država, kada će vjernik, koji je potlačen i slabašan, u tim zemljama, nekada skrivati vjerovanje svoje kao što je vjerovanje svoje skrivao vjernik iz faraonove porodice i kao što je vjerovanje svoje skrivao veliki broj vjernika onda kada bi se našli u „darul-harbu“ – nemuslimanskoj zemlji.“ (Medžmu'ul-Fetava, 4/149.)
Imam el-Kasimi rhm., kaže: „Dozvoljeno je skrivati vjerovanje svoje i iman od zla zlih ljudi, zbog toga što Allah dž.š., hvali vjernika iz porodice faraona i pored toga što je skrivao vjerovanje svoje, a po njemu je čak i cijelo poglavlje Kur'ana dobilo ime!“ (Pogledaj: Isarul-hakki 'alel-halki, 1/33.)
Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.
19.02.2008.

Ko neopravdano propusti džumu-namaz, Allah dž.š., će mu srce zapečatiti!!!

ImageOd Abdullaha b. Omera i Ebu Hurejre r.a., se bilježi da su čuli  Allahovog Poslanika s.a.w.s., kako sa minbera govori: "Ili će ljudi prestati sa neklanjanjem džume-namaza, ili će im Allah dž.š., srca zapečatiti, čineći ih jednim od gafila!" (Sahihu Muslim, br. 865., 2/591.) Imam Malik rhm., bilježu u svojoj Muvetti slijedeću predaju: "Ko, neopravdano, tri put zaredom, propusti džumu-namaz, Allah dž.š., će mu srce zapečatiti!" (Pogledaj: el-Muvetta, rivajet Jahja el-Lejsija, br. 246., 1/111.) Muhammed b. Amr r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "Ko neopravdano propusti tri džume – Allah će mu srce prekinuti!" (Pogledaj: Sunen el-Tirmizi, br. 500., 2/373.; Sunen Ibnu Madždžeh, br. 1125., 1/357.. Šejh Albani rhm., ga smatra hasenom sahihom)


Ebul-Dža'ad el-Damri r.a., bilježi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "Ko neopravdano propusti tri džume zaredom – ta osoba je munafik!" (Pogledaj: Sahih Ibnu Hibbana, br. 258., 1/491.. Šejh Šu'ajb Arnaut kaže da je sened ovog hadisa hasen.)

Od Ibnu Abbasa r.a., se bilježi: "Ko propusti tri džume zaredom, bacio je islam za leđima!" (Pogledaj: Musned Ebu Ja'ale, br. 2712., 5/102.. Šejh Husejn Selim Esed kaže: Sened ove predaje je sahih do Ibnu Abbasa, zbog toga što je hadis mevkuf.)

Od Ibnu Abbasa r.a., se bilježi: "Ko, neopravdano, propusti četiri džume zaredom, bacio je islam za leđima!" (Pogledaj: Musannef od imama Abdurrezzaka, br. 5169., 3/166.; Šu'abul-iman, br. 3006., 3/103..)

Od Ebu Se'ida r.a., se bilježi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "Ko vjeruje u Allaha i u Sudnji dan neka požuri obaviti džumu-namaz, a ko ispusti džumu-namaz iz nemara ili posla, Allah dž.š., će njega ispustiti, a Allah je neovisan i hvale dostojan!" (Pogledaj: Medžme'ul-Zeva'id, br. 1520., 1/618.; Kenzul-'Ummal, br. 26641., 9/723.. Šejh Albani rhm., ga ocjenjuje daifom, Da'iful-tergibi vel-terhibi, 1/113.)

Džuma-namaz nije obavezan slijedećim kategorijama ljudi: maloljetnik, žena, rob, bolesna osoba, musafir, kao i ostali ljudi koji budu imali opravdane razloga izostanka. Sve navedene osobe, u slučaju da klanjaju džuma-namaz, on će im biti ispravan, i nemaju u obavezu klanjati podne-namaz tog dana.

Od Tarika b. Šihaba r.a., se bilježi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "Džuma je lična obaveza svake punoljetne osobe izuzev roba, žene, djeteta i bolesne osobe." (Šejh Albani rhm., ovaj hadis smatra sahihom, a bilježi ga Ebu Davud, br. 1067.; el-Mustedrek, br. 1062.; Darekutni, 2/3.; el-Bejheki, 3/183.)

Od Džabira r.a., se bilježi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "Ko vjeruje u Allaha i u Sudnji dan na njemu je obaveza klanjati džumu-namaz petkom, izuzev bolesne osobe, putnika, žene i roba." (Hasen liševahidihi; bilježi ga Darekutni, 2/3.; pogledaj el-Irva', 30/57.)

Nekada, kao razlog opravdanog izostanka s džume-namaza, mogu biti studa ili kiša, na osnovu predaje od Ibnu Abbasa r.a., koji je svome mu'ezzinu rekao, onda kada je padala jaka kiša: "Kada budeš rekao: Ešhedu en la ilahe illalah, ešhedu enne muhammeden resulullah, nemoj reći: Hajje 'ales-salah/požurite na namaz, već reci: Sallu fi bujutikum/klanjajte u svojim kućama. Reče: Osjetio sam da je narod malo negodovao na ovakav postupak, pa sam rekao: Ovako je postupao onaj ko je bolji od mene; džum'a-namaz je 'azima/(propis koji ima ruhsu), pa mi je mrsko bilo da vas izvodim iz kuća po blatu i klizavicama." (Pogledaj: Sahih Ibnu Huzejme, br. 1865., 3/180.; el-Mustedrek, br. 1049., 1/420., a imam Zehebi rhm., ga smatra sahihom; Irva'ul-Galil, 2/343.; Sahih Ebu Davud, br. 941., 1/198.)
19.02.2008.

Majka neće roditi mudžahida kakav je bio Halid

 Kada je čuo da su se Perzijanci okupili u Ulejjisu, Halid je istog trenutka krenuo u tom pravcu, kao da ide u lov, a ne u susret ogromnoj perzijskoj vojsci. U međuvremenu, kršćani su tražili od komandanta Džabana da oni budu na čelu vojske, jer, pošto su Arapi, imaju dobrog iskustva u borbi protiv Arapa. Džaban je prihvatio njihov prijedlog, ali su se neki njegovi komandiri bunili zbog toga i govorili mu: ''Kako možeš njih staviti na čelo i potvrditi njihovo mišljenje da su bolji borci od nas i spretniji u borbi protiv Arapa?'' On im je odgovorio: ''Ako mi danas pobijedimo muslimane, pa kršćani su svakako pod našom komandom, a ukoliko izgubimo ovu bitku, kršćani će biti žrtvena janjad umjesto nas'' U bitki kod Veledže, između ostalih, ubijena su i dvojica kršćanskih vođa arapskog porijekla, Abdul-Esved i Ibn Džabir ibn Budžejr, iz plemena Bekr ibn Vail. Kad je ta vijest stigla u pleme Bekr ibn Vail, njegovi pripadnici žestoko su se rasrdili na muslimane. Odmah su uspostavili vezu i korespondenciju sa Perzijancima, te ih molili za dozvolu da se zajedno s njima bore protiv muslimana.

Perzijanci su to objeručke prihvatili. Nakon toga kršćani su skupili ogromnu vojsku i okupili su se u mjestu Ulejjis prema kojem se kretala i perzijska vojska od 40.000 vojnika iz grada Emagišije, koja je bila udaljena od Ulejjisa oko 40 km, a osim toga njima se trebala priključiti i jedna brigada iz armije koju je predvodio Behmen Džazevejh. Naime, Behmen je poslao jednu brigadu prema Ulejjisu pod komandom Džabana, a on je sa većinom vojske kasnije trebao da im se priključi. Međutim, na putu prema Ulejjisu, Behmen je dobio vijest da je perzijski car Erdešir smrtno bolestan i on se odmah vratio u prijestolnicu Medain da bude na usluzi Erdeširu, tako da nije učestvovao u bitki kod Ulejjisa. Perzijska vojska brojala je više od 100.000 vojnika, zajedno sa kršćanima iz plemena Bekr.

Bitka kod Ulejjisa

Halid ibn Velid imao je na raspolaganju 18.000 mudžahida, s tim da je nekolicina njih poginula u prethodnim bitkama. Kada je čuo da su se Perzijanci okupili u Ulejjisu, Halid je istog trenutka krenuo u tom pravcu, kao da ide u lov, a ne u susret ogromnoj perzijskoj vojsci. U međuvremenu, kršćani su tražili od komandanta Džabana da oni budu na čelu vojske, jer, pošto su Arapi, imaju dobrog iskustva u borbi protiv Arapa. Džaban je prihvatio njihov prijedlog, ali su se neki njegovi komandiri bunili zbog toga i govorili mu: ''Kako možeš njih staviti na čelo i potvrditi njihovo mišljenje da su bolji borci od nas i spretniji u borbi protiv Arapa?'' On im je odgovorio: ''Ako mi danas pobijedimo muslimane, pa kršćani su svakako pod našom komandom, a ukoliko izgubimo ovu bitku, kršćani će biti žrtvena janjad umjesto nas.'' Zatim je izvršio raspored vojske, Džabir ibn Budžejr bio je na desnom krilu, Abdul-Esved na lijevom. I pored toga što je Džaban bio poznati perzijski vojskovođa, on je bio vrlo labilna ličnost i nije uopće bio autoritet koji bi vojnici poštivali i slušali. To potvrđuje i sljedeća činjenica. Naime, kada je Halid ibn Velid stigao u Ulejjis, zatekao je Perzijance za ručkom, i kad je Džaban ugledao muslimansku vojsku, naredio je da se odmah prekine sa jelom, ali ga vojska nije poslušala, već su nastavili jesti. Halid ibn Velid je sa svojih 18.000 vojnika prišao blizu ogromnoj gomili Perzijanaca i kršćana, izašao je odmah naprijed i iz sveg glasa uzviknuo: ''Gdje su Džabir ibn Budžejr i Abdul-Esved? Neka izađu na dvoboj ako smiju!'' Međutim, vođe plemena Bekr nisu se smjele ni javiti, a umjesto njih, pred Halida je izašao čovjek iz tog plemena koji se zvao Malik ibn Kajs. Halida je to žestoko naljutilo, prišao mu je i povikao: ''Kučkin sine, šta je tebe navelo da izađeš na dvoboj, nisi ti ni blizu prava zamjena za one koje sam prozvao.'' Zatim ga je snažno udario sabljom i na licu mjesta ga usmrtio. A onda je Halid naredio svojoj vojsci da krene prema Perzijancima, i bitka je počela. Bila je to žestoka borba, prsa u prsa. Sablje su sijevale na sve strane, konji njiskali, a smrtno ranjeni vojnici bolno jaukali.



''Krvava rijeka''

Nakon prvog sata borbe obje vojske su još uvijek izgledale stabilno, nije bilo značajnijih pomjeranja, pometnje ni komešanja, niti probijanja borbenih redova. Međutim, nakon nekoliko sati borbe, Halid je osjetio da muslimanima ponestaje snage i da je u jednom dijelu vojske došlo do komešanja, usljed silovitih napada Perzijanaca. I pored žestoke borbe, Halid je iskoristio jedan trenutak da uputi dovu Allahu. Skrušeno je molio: ''Gospodaru moj, ako mi pomogneš danas protiv neprijatelja islama, i podariš nam pobjedu, onda mi omogući da većinu njihovih vojnika zarobim kako bih kasnije od njihove krvi načinio rijeku.'' I skoro da Halid nije ni spustio ruke, a Allah je već uslišao njegovu dovu. Ugledao je kako jedna skupina muslimana polahko ali sigurno razbija i razdvaja perzijsku vojsku, prodirući sve dublje u njihove redove. Halid je bio svjestan da su Perzijanci uzdrmani i da neće izdržati, pa je svom žestinom krenuo u napad i perzijski vojnici počeli su okretati leđa i bježati. Nastala je prava pometnja u njihovim redovima. Kada je to vidio Halid, povikao je: ''O muslimani, ne ubijajte ih, već ih zarobljavajte, osim onih koji se odupru i suprotstave!'' Muslimani su tako i postupili, a Perzijanci su se predavali u skupinama tako da je na kraju bilo zarobljeno oko 70.000 njihovih vojnika. Nakon toga, Halid je naredio da se prokopa kanal i da se rijeka Eufrat odvede u drugom pravcu kako bi joj se korito osušilo, a onda je naredio da se dovedu zarobljenici i tri dana su bili ubijani. Treći dan je Eufrat vraćen ponovo u svoje korito i njegova voda se pomiješala sa krvlju i postala crvena, pa su je nazvali ''Krvava rijeka.'' Poznati muslimanski putopisac Ibn Batuta, iz osmog hidžretskog stoljeća, u jednom svom zapisu spominje da je naišao pored ''Krvave rijeke'' u mjestu Ulejjis u Iraku. Halid ibn Velid tako je postupio samo iz jednog razloga, pošto su muslimani bili već iscrpljeni stalnim bitkama, a bilo ih je premalo u odnosu na Perzijance koji su iz bitke u bitku dovodili nove snage i mobilizirali sve veću vojsku, želio je da im na taj način ulije strah u kosti i da obeshrabri sve one koji bi eventualno ponovo pokušali da se sukobe sa muslimanima. Vijest o novoj pobjedi muslimana stigla je do halife Ebu Bekra, nakon čega je on pohvalio Halida i njegovu hrabrost i uputio dovu Allahu da ga čuva i da mu podari bereket u džihadu. (Karta koja objašnjava položaj Emagišije)



Poražen je perzijski lav

Prije nego što je vijest o teškom porazu stigla u Medain i prije nego što su Perzijanci pokušali da konsolidiraju svoje redove, Halid se s muslimanskom vojskom uputio prema gradu Emagišiji čijih je oko 40.000 vojnika poginulo u bitki kod Ulejjisa. Četrdeset kilometara ga je dijelilo od tog grada i kada je stigao pred kapije, vidio je da je grad prazan i napušten. Naime, kada su stanovnici Emagišije čuli da se Halid sprema napasti i njihov grad, većina je pobjegla tražeći glavi selameta. Muslimani su zarobili ogromni ratni plijen u tom gradu tako da je svaki konjanik dobio po 1.500 dirhema. Zarobili su i skupinu ljudi u kojoj je bio čovjek po imenu Habib, a koji je bio kršćanin. Nakon toga on je primio islam i Allah mu je podario sina, Hasana el-Basrija, jednog od najpoznatijih islamskih učenjaka iz generacije tabiina. Kada je Ebu Bekr dobio vijest o još jednoj, u nizu muslimanskih pobjeda, okupio je muslimane u Medini i obratio im se ovim riječima: ''O muslimani, vaš lav (tj. Halid ibn Velid) sukobio se sa perzijskim lavom, i porazio ga na njegovom kućnom pragu. Ne rađa više žena mudžahida poput Halida.'' Do tada, muslimani su pobijedili u bitkama: Kazime, Ubulla, Mezar, Veledže, Ulejjis i Emagišija. Tako je put prema Hiri bio potpuno otvoren.


Pred kapijama Hire

Dobro je poznato koliko je Halid ibn Velid žudio za tim da prvi stigne u Hiru, jer mu se tada otvarala mogućnost da postane komandant dvije velike muslimanske vojske i da on bude taj koji će odrediti ko će od dvojice vojskovođa iz Hire krenuti u osvajanje perzijske prijestolnice Medaina ili Ktesifona. I Perzijanci su znali za tu Halidovu želju, a posebno namjesnik (merzuban) u gradu Hiri, jer je bio ubijeđen, nakon što je čuo kako je prošla Emagišija, da će Halid odatle direktno krenuti prema Hiri. I bio je u pravu. Halid je odmah nakon osvajanja Emagišije naredio da se sakupe sve lađe koje su zarobljene u tom gradu kako bi vojska mogla zaploviti sjeverno od rijeke Eufrat, u pravcu Hire, i kako bi se izbjeglo kretanje kopnom, jer, tada je bilo proljeće i Eufrat i Tigris su se na mnogim mjestima izlili iz svog korita i natopili zemlju, što bi itekako otežalo kretanje vojske, posebno konja i deva. Saznao je za to namjesnik Hire, pa je pokušao spriječiti muslimansku vojsku u njihovoj namjeri. U tu svrhu poslao je jednu četu vojnika na čelu sa svojim sinom, i naredio im da idu južno od Hire i da kod mjesta koje se zove Mekarr, odvrate rijeku Eufrat, da lađe sa muslimanskom vojskom ne bi mogle ploviti prema Hiri. Sin namjesnika Hire brzo je obavio zadatak i muslimanske lađe su se nasukale, pa su se muslimani bili prepali da neće moći ploviti i da će morati prevaliti težak kopneni put prema Hiri. U okolnim mjestima živjeli su perzijski poljoprivrednici koji su se već bili predali muslimanima, i oni su rekli Halidu da u Hiri sigurno znaju za njihovo kretanje te da je naređeno vojsci da promijeni tok Eufrata kako bi se lađe nasukale. Halidu se odgovor i obrazloženje poljoprivrednika učinio logičnim i odmah je izabrao skupinu konjanika s kojom se uputio prema Mekarru. Nadomak tog mjesta sreo je perzijsku izvidnicu i brzo je porazio, a onda je krenuo prema glavnini vojske koja je učestvovala u sabotaži. Zatekao ih je upravo u mjestu Mekarr. Odmah ih je napao i brzo porazio, ubivši njihovog komandanta, sina namjesnika Hire. Nakon toga srušili su nasip i voda je počela teći svojim koritom. Lađe sa muslimanskom vojskom ponovo su zaplovile prema Hiri, a Halid je sa grupom konjanika krenuo prema utvrđenju Hurnk, koje se nalazilo blizu Hire, s njezine južne strane. U isto vrijeme kada se Halid borio protiv skupine Perzijanaca u mjestu Mekarr, iz Medaina je stigla vijest o smrti kisre Erdešira. To je dalo povoda namjesniku Hire da se sa vojskom, koju je bio spremio za odbranu grada, povuče i krene prema Medainu, a Hiru je ostavio njenim stanovnicima, koji su ionako većinom bili kršćani, da je oni brane od muslimana.

Opsada Hurnka

Spomenuto utvrđenje Hurnk, koje se nalazilo nadomak Hire, zapravo je bilo jedno veleljepno zdanje koje je izgrađeno u vrijeme dok je Hirom vladao Nu'man ibn Munzir, a gradio ga je rimski inžinjer i neimar Snamar i to punih dvadeset godina. Kada je završio sa gradnjom i zidanjem, Nu'man ga je pozvao da izađe na vrh zdanja, a onda je naredio da ga odatle bace u duboki ambis kako više nikome ne bi mogao sagraditi nešto slično. Od tog događaja ostala je izreka koja je poznata među Arapima, kada bi neko učinio zulum nekom dobročinitelju: ''Nagrađen je Snamarovom nagradom.'' E, upravo je Halid stigao u ovo utvrđenje i bez velikih poteškoća ga zauzeo, a onda je svoje misli i svoju vojsku usmjerio prema davno zadatom cilju, koji je, eto, bio nadohvat ruke, osvajanju Hire, a odatle pravac glavni grad Medain, čijim padom bi i zvanično bilo srušeno veliko i do tada moćno Perzijsko carstvo. Hira je bila najveći grad na jugu Iraka, jedan njegov dio bio je na rijeci Eufrat, od strane prema Babilonu, odnosno pokrajini poznatoj kao Sevadul-Irak, a drugi dio grada koji je bio u pravcu Arabije, bio je između Eufrata i Tigrisa. Osim toga, Hira je bila i luka u koju su dolazili brodovi iz Kine, Indije i Sinda, a ni granica sa Šamom nije bila daleko. Većinsko stanovništvo činili su Arapi – kršćani, ali je namjesnik bio Perzijanac. Ona je bila stari grad koji je imao bogatu i burnu historiju, i zato je kod Perzijanaca bila na posebnom mjestu. Kada je Halid sa svojih 18.000 mudžahida stigao pred Hiru, pred njih su se ispriječila četiri velika zdanja ili četiri utvrđenja, koja su u slučaju upada strane vojske ili neke druge pošasti, pružala bezbjedno utočište stanovnicima Hire i po nekoliko mjeseci, tako da niko od njih nije morao izlaziti van zidina utvrđenja radi neke svoje potrebe. Prvo utvrđenje zvalo se ''Bijeli dvorac'' i bilo je pod upravom i komandom čovjeka po imenu Ijas ibn Kubejs. Drugim utvrđenjem ''Kasrul-Absijjin'' upravljao je Adijj ibn Maktul, zatim utvrđenje ''Ibn Mazin'' kojim je upravljao Hajre ibn Ekan i četvrto utvrđenje ''Ibn Bukajl'' kojim je upravljao Amr ibn Abdul-Mesih, koji je tada bio prevalio stotu godinu. Halid je odmah shvatio da su se svi stanovnici Hire, posebno poslije odlaska njihovog namjesnika u Medain, zatvorili u utvrđenja i da mora primijeniti taktiku opsade utvrđenja dok ih ne osvoji ili dok se njihovi stanovnici ne predaju. Za sebe je odredio komandno mjesto podalje od tih utvrđenja, a zatim je poslao četiri čete mudžahida da opsjedaju utvrđenja. Prvom četom komandovao je Dirar ibn Ezver i on je napadao ''Bijeli dvorac''. Drugom četom komandovao je Dirar ibn Hattab. On nije bio u srodstvu sa hazreti Omerom, ali je bio Halidov prijatelj još iz džahilijjeta i on je bio u Halidovoj vojsci onoga dana kada su porazili muslimane na Uhudu. Primio je islam prilikom oslobađanja Mekke i nakon toga je ponovo učestvovao sa Halidom u svim bitkama koje je on vodio. Dirar je dobio zadatak da napada utvrđenje ''Kasrul-Absijjin''. Treću četu predvodio je Dirar ibn Mukarrin, i napadao je utvrđenje ''Ibn Mazin'', dok je četvrtu četu predvodio ''Lav'' iz plemena Šejban, Musenna ibn Haris, a njegov zadatak bio je napasti utvrđenje ''Ibn Bukajl''. Četiri muslimanske vojske krenule su na zadatak, a pored toga, Halid je poslao pisma u sva četiri utvrđenja i pozvao njihove stanovnike u islam, ili ako neće islam da plaćaju džiziju, u suprotnom on im šalje vojske od kojih se sigurno neće moći odbraniti. Dao im je 24 sata vremena da prihvate jedan od ponuđenih zahtjeva. Nakon isteka određenog vremena nije bilo odgovora od stanovnika utvrđenja i muslimanska vojska je počela sa opsadom i napadom. Opkolili su utvrđenja i neprestano bacali strelice koje su precizno pogađale otvore i poput kuršuma pronalazile sebi put unutar utvrđenja. Nedugo zatim čuo se povik kršćana iz bedema: ''Sad ćete osjetiti snagu hazazifa!'' Muslimani nisu razumjeli tu riječ i nisu znali o čemu se radi dok se neki kršćani nisu pojavili sa ogromnim praćkama iz kojih su bacali i ''ispaljivali'' kugle napravljene od zemlje i na koje su stavljali plamene baklje. Muslimani su bili dovoljno iskusni borci da nisu ni prilazili utvrđenjima toliko blizu da bi ih mogle iznenaditi i pogoditi kugle iz ''hazazifa''. Međutim, kršćani koji su se pojavili sa svojim napravama ubrzo su zažalili zbog toga, jer su ih muslimanski strijelci precizno pogađali i ubijali. Zbog kiše muslimanskih strelica koje su zasipale utvrđenja, i mnogo ranjenih i mrtvih kršćana, njihovi svećenici nisu više mogli podnijeti opsadu, pa su prvi napustili utvrđenja i tražili od svojih vođa da se odmah predaju kako ljudi ne bi bespotrebno ginuli. Kršćanske vođe poslušale su svoje svećenike i ubrzo su oglasili da će predati utvrđenja, a samim tim i grad Hiru. Prvi je to učinio najstariji među njima, Amr ibn Abdul-Mesih, koji je poslao pismo Halidu u kojem ga obavještava da želi dogovor oko predaje utvrđenja i da pristaje na plaćanje džizije muslimanima. 

18.02.2008.

Primjeri govora mrznje

Postoji velika razlika između nas (Židova) i naših neprijatelja, ne samo u sposobnosti, nego i u moralnosti, kulturi, svetosti života i savjesti. Oni su naši susjedi ovdje, ali se čini da su, iako su samo stotinjak metara udaljeni, oni ljudi koji ne pripadaju našem kontinetu, našem svijetu, nego pripadaju nekoj drugoj galaksiji.“ (izraelski predsjednik Moshe Katsav, The Jerusalem Post, 10. maj 2001. godine)

- „Palestinci su poput krokodila, što im daš više mesa, oni žele još...“ (Ehud Barak, premijer Izraela, Jerusalem Post August 30, 2000. godine)
- „(Palestinci su) zvijeri koje hodaju na dvije noge“  (Menahim Begin, govor u Knessetu, cirirano prema Amnon Kapeliouk, "Begin and the Beasts". New Statesman, 25 June 1982. godine)
- „'Palestinci' će biti zgaženi poput skakavaca ...glava smrskanih o stijenje i zidove.“ (izraelski premijer u to vrijeme u govoru židovskim doseljenicima, New York Times, 1. april 1988. godine)
- „Kada mi naselimo zemlju, sve što će Arapi moći uraditi po pitanju toga jeste da tumaraju okolo poput drogiranih žohara u boci.“ (Raphael Eitan, Šef ureda izraelskih odbrambenih snaga, New York Times, 14. aprila 1983. godine)

- „Kako da vratimo okupirane teritorije? Pa nema nikoga da se vrati na njih.“ (Golda Maier, 8. marta, 1969. godine)
 - „Ne postoji tako nešto kao što su Palestinci, oni nisu nikada postojali.“ ( izraelska premijerka Golda Maier 15. juna 1969. godine)
- „Teze da je opasnost od genocida visjela iznad nas u junu 1967. godine i da se Izrael borio za svoj fizički opstanak bile su samo blef, koji je rođen i razvijen nakon rata.“ (izraelski general Matityahu Peled, Ha'aretz, 19. mart 1972. godine)
- „David Ben Gurion (prvi izraelski premijer): “Da sam ja arapski lider, nikada ne bih potpisao ugovor sa Izraelom. To je normalno; mi smo uzeli njihovu zemlju. Pravi Bog nam je to obećao, ali kako da to njih interesuje? To je naš Bog, nije njihov. Bilo je antisemitizma, nacista, bio je Hitler, Auschwitz, ali da li je to bila njihova krivnja? Oni vide samo jednu stvar: mi smo došli i mi smo ukrali njihovu zemlju. Zašto bi oni to prihvatili?“ (citirano prema Nahum Goldmann u „Le Paraddoxe Juif“ (The Jewish Paradox), pp121)
- Ben Gurion je 1948. godine upozorio: “Mi moramo učiniti sve da osiguramo da se oni (Palestinci) nikada ne vrate“. Ubjeđivao je svoje kolege cioniste da se Palestinci nikada neće vratiti svojim kućama. „Stari će umrijeti, a mladi će zaboraviti.“
- „Mi moramo ubiti sve Palestince osim ako se oni ne predaju i odluče da žive ovdje kao robovi.“  (predsjednik Komiteta za reizbor generala Shlomo Lahata, gradonačelnik Tel Aviva, Heilbrun, oktobar 1983. godine)
- „Svaki put kada mi uradimo nešto vi mi kažete Amerika će uraditi ovo ili ono...Želim nešto otvoreno da vam kažem: ne brinite o američkom pritisku na Izrael. Mi, jevrejski narod, kontrolišemo Ameriku,i Amerikanci to znaju.“ (riječi izraelskog premijera Ariela Sharona, kako je objavio Kol Yisrael radio 2. oktobra 2001. godine). 
- „Otvoreno objavljujemo da Arapi nemaju pravo da se nasele ni na jedan centimeter Eretz Israel... Sila je sve što oni razumiju ili što će razumijeti. Mi ćemo korisiti krajnju silu sve dok nam Palestinci ne dođu pužući na sve četiri.“ (Rafael Eitan - Šef ureda izraelskih odbrambenih snaga, Gad Becker, Yediot Ahronot 13. april 1983, New York Times 14. april 1983. godine)
18.02.2008.

Pobuna americkih vojnika u Iraku

Active Image...narednik Rausch govori da nikada neće zaboraviti strah u glasu uspaničenog McKinney-ovog vozača: “Ovdje Apache 7 delta“ govorio je vozač panično preko radija. „Apache 7 se upravo ubio. Upravo je pucao u sebe. Apache 7 se ubio.“
Rausch kaže da nije bilo nikakve zabune oko onoga što se dogodilo. Prema tvrdnjama vojnika iz čete C, McKinney je rekao: “Ne mogu više izdržati“, i ispalio rafal. Onda je uperio svoju M4 u svoju bradu i ubio se pred trojicom svojih vojnika.
 
I dok nasilje u Iraku (navodno) opada, Amerikanci nastavljaju da ginu i bivaju teško ranjeni, te trpe ozbiljne stresove i traume uzrokovane 15 mjesečnom smjenom i obavljanjem dužnosti. Izvanredni članak pojavio se u „Army Times“–u i nosi naslov „Ne mi. Mi ne idemo: Vojnici 2. voda čete Charlie digli pobunu koja je razbila jedinicu“. Evo dva odlomka. Prvi opisuje samo jedan od nekoliko incidenata koji su nagnali mnoge vojnike da se „povuku“. Drugi odlomak pokazuje kako neki reaguju (cijeli članak se može naći na  http://www.armytimes.com/news/2007/12/bloodbrothers3/).

Pukovnik John Reynolds zamjenio je pukovnika Erica Schachta na mjestu komandanta bataljona 8. jula. Schacht je otišao sa dužnosti nakon što mu je sin umro od srčanih problema u Njemačkoj, isti dan kada je četa Charlie izgubila 5 ljudi u Bradley-u. Čak i sa visokim tempom operacija i gubitkom tolikog broja ljudi, Reynolds je nazvao ovu smjenu „lakom“. „To je najbolja primopredaja i tranzicija koju možete dobiti“ rekao je on.
Ali za nekoliko dana, on će izgubiti još pet ljudi, uključujući vrlo cijenjenog podoficira. Glavni narednik Jeffrey McKinney, prvi narednik čete Alpha, bio je poznat kao familijaran čovjek i kao dobar lider zbog toga što je bio inteligentan i mogao je dobro objasniti stvari. Ali štabni narednik Jeremy Rausch iz prvog voda čete Charlie, njegov dobar prijatelj, kaže da mu je McKinney rekao da osjeća da je napustio i ostavio na cjedilu svoje ljude u Adhamiya-i.
„Prvi narednik McKinney je bio perfekcionista i ovo ga je puno uznemirilo“ kaže Rausch. 11. jula naredniku McKinney-u naređeno je da vodi svoje ljude u patrolu da bi provjerili ima li na putu improviziranih eksplozivnih naprava (IED). Svako je čuo poziv iz Adhamiya-e, gdje je četa Alpha preuzela iste ulice koje je nekada držala četa Charlie. Prvi vod čete Charlie ostao je u pozadini, i narednik Rausch govori da nikada neće zaboraviti strah u glasu uspaničenog McKinney-ovog vozača: “Ovdje Apache 7 delta“ govorio je vozač panično preko radija. „Apache 7 se upravo ubio. Upravo je pucao u sebe. Apache 7 se ubio.“

Rausch kaže da nije bilo nikakve zabune oko onoga što se dogodilo. Prema tvrdnjama vojnika iz čete C, McKinney je rekao: “Ne mogu više izdržati“, i ispalio rafal. Onda je uperio svoju M4 u svoju bradu i ubio se pred trojicom svojih vojnika.
U Old Mod-u(naziv baze), četa Charlie kasnije je povučena na vježbe oružjem, kaže Gerry DeNardi. Rečeno im je da se radi o incidentu. Onda im je rečeno da traje istraga. A na kraju im je rečeno da se radi o samoubistvu. Reynolds je potvrdio da si je McKinney oduzeo život.
....Drugi vod se okupio na sastanku i odlučili su da više ne mogu profesionalno djelovati u Adhamiya-i. Nekoliko članova voda se bojalo da će bijes koji osjećaju dovesti do masakra. „Rekli smo: 'Ne'. Ako moramo ići tamo, mi ćemo sve zapaliti“ govori DeNardi. „Postoji hiljadu drugih vodova. Ne mi. Mi ne idemo.“

Oni su odlučili kao vod da su gotovi, kažu DeNardi i Cardenas, kao i još nekoliko drugih članova 2. voda. Na predavanjima o mentalnom zdravlju, momci su rekli terapistu: “Ja ću da ubijem nekoga“. I on im je odgovorio: “Dođe vrijeme kada čovjek mora odustati“, zapamtili su članovi 2. voda. Zbog toga da ne odu u zatvor (zbog ubistva ili masakra), vod je odlučio da treba biti „isključen“.
Narednik Tim Ybay otišao je u komandu bataljona da govori o njegovim momcima i da traži više vremena. Ali kada se vratio, imao je naredbe da se javi sa vojnicima u Old Mod. Ybay kaže da je pokušao da nagovori momke da se vrate, ali vidio je da oni nisu spremni. „Bilo je to kao svrab koji neće da se zaliječi“ kaže on. „Nisam ih mogao prisiliti da idu. Slušajući ih na sesijama o mentalnom zdravlju, mogao sam čuti da oni nisu spremni.“

U 2 sata po ponoći, Ybay kaže, našao je svoje ljude kako sjede vani i puše cigarete. Nisu mogli spavati. Neki od njih su uzeli i oko 10 tableta za spavanje i još uvijek se nisu mogli odmoriti. Slike njihovih mrtvih prijatelja su ih progonile. Želja za osvetom ih je izjedala. Ali Ybay je još uvijek razočaran u svoje ljude. „Imao sam zadatak“ kaže on. „Četa je imala zadatak. Moramo da ga izvršimo. Ali, ipak, razumijem i njihovu stranu priče.“
18.02.2008.

Okrutni osvetnicki rat

Active ImageTalibani ne mogu biti pobijeđeni. Oni su već zauzeli više od pola Afganistana i lagano napreduju prema glavnom gradu. Do idućeg proljeća, oni će se boriti u predgrađima Kabula, kao što se sada dešava u Bagdadu. Američke trupe će biti zabarikaridirane u male „Zelene zone“ diljem cijele zemlje. Karzai će biti zatvoren u svojoj predsjedničkoj palači okružen američkim plaćenicima. Neće biti više glupavih govora o „demokraciji“ i „ženskim pravima“. Zračni rat će se pojačati, uzrokujući sve više i više civilnih žrtava. Protesti će buknuti u gradovima i plemenske vođe će tražiti kraj okupacije. Političari u Njemačkoj i Francuskoj će zahtijevati rokove za povlačenje. I većina ovih stvari se već dešava.
 
SAD je na putu prema porazu u svome ratu u Afganistanu. Eventualni poraz će biti politički, a ne vojni. U Evropi se mijenja podrška javnosti. Ljudima je jednostavno dosta svega. Oni žele povlačenje. A kada se evropske trupe povuku iz Afganistana  NATO alijansa će se polako raspadati do svoga kraja. To će biti katastrofa za Ameriku. SAD će ponovo biti izolirana između dva okeana. Ali ne po svome izboru. Američki dani kao imperije su odbrojani.

Zbog toga SAD ustrajava u Afganistanu, iako ništa ne može dobiti. Cijevi naftovoda i plinovoda nastaviće biti blokirane i u budućnosti od strane neprijateljskih boraca. Gerilski rat će se pojačati. Američke žrtve će porasti. Politička opozicija kod kuće će rasti.

Talibani ne mogu biti pobijeđeni. Oni su već zauzeli više od pola Afganistana i lagano napreduju prema glavnom gradu. Do idućeg proljeća, oni će se boriti u predgrađima Kabula, kao što se sada dešava u Bagdadu. Američke trupe će biti zabarikaridirane u male „Zelene zone“ diljem cijele zemlje. Karzai će biti zatvoren u svojoj predsjedničkoj palači okružen američkim plaćenicima. Neće biti više glupavih govora o „demokraciji“ i „ženskim pravima“. Zračni rat će se pojačati, uzrokujući sve više i više civilnih žrtava. Protesti će buknuti u gradovima i plemenske vođe će tražiti kraj okupacije. Političari u Njemačkoj i Francuskoj će zahtijevati rokove za povlačenje. I većina ovih stvari se već dešava.

Nema nikakve politike, niti plana, u Afganistanu niti je ikakve politike ikada i bilo. Rekonstrukcija je mit a sigurnost uopšte ne postoji. Zemlja je u rasulu, propala narkodržava sa „gospodarima rata“ i „gospodarima droge“. Ženama je isto kao i u vrijeme talibana. (Puno, puno im je gore – prim.prev)
„Svaki mjesec veliki broj žena počini samoubistvo da bi završili sa svojim patnjama“ govori članica afganistanskog parlamenta, Malalai Joya. Ionako Bush nije napao Afganistan da „oslobodi“ afganistansku ženu. Sve je to bilo mangupiranje. Bush je vjerovao da će Talibani priznati američku nadmoćnu vatrenu moć i pobjeći u brda. Oni su to uradili. Ali sada se vraćaju. I situacija se sada promijenila. Talibani su se regrupirali, ispunili su svoje redove novim regrutima, i sada su jači nego ikada. Moral im je visok. Najbolje opremljana, najsavremenija svjetska ratna mašina „tučena“ je od strane fundamentalista naoružanih „sabljama i mušketama“. To je veći fijasko nego Irak.
Rat u Afganistanu, operacija „Vječna sloboda“, propast je ideologije.  „Bushova doktrina“, „strategija nacionalne sigurnosti“ i „Novi svjetski poredak“ su u ruševinama. Apologisti „prisvajanja“ na stranicama Wall Street Journala su iznenada utihnuli. Izgubili su glas. Izazovno razmetanje hrabrošću i lupanje po prsima su stali. Afganistanski pokret otpora je uspio gdje Kongres, UN i 10 miliona protestanata nisu uspjeli. Zaustavili su Bushovu armadu. Za neko vrijeme, Amerikanci će otići kao što su Rusi otišli. Rat je izgubljen.

Demokratija ne dolazi iz cijevi M-16 ili višetonskih bombi. Bushov rat u Afganistanu donio je samo patnju i uništavanje. Hiljade su ubijene ili raseljene. Veliki dijelovi zemlje su kontaminirani sa radioaktivnom prašinom, koja se skuplja u oblake i širi po planinama i cijeloj zemlji trujući tlo i vodu, te šireći rak; još jednu tragičnu posljedicu američke okupacije koja će trajati decenijama.
Pretpostavljalo se da je afganistanski rat –„dobar rat“. Na početku, 95% Amerikanaca podržavalo je ovaj rat kao ispravan i odgovorajući odgovor na napade 11. septembara. Liberali i konzervativci ujedinili su se u podržavanju rata. Svijet je trebao vidjeti čeličnu pesnicu Amerike. Bilo je vrijeme za osvetu. Tariq Ali je to nazvao –„Sirovi rat osvete“. Bio je u pravu. Kompletna gradnja rata je bila šou; pravo djelo znanstvene fantastike u odnosima sa javnošću. Mediji su razvili zastave i počeli udarati u ratne bubnjeve svaki dan sve dok se...crni dim nije počeo širiti diljem cijelog Afganistana. Bush je obećao da će ih dovući „žive ili mrtve“. Mi ćemo ih „istjerati dimom iz njihovih špilja.“ Niko više ne priča o špiljama - ili dimu. Predratni žar je nestao. Kampanja za „srce i umove“ također je izgubljena.
„Američki rat protiv terora je ruglo, kao i američka pomoć sadašnjoj afganistanskoj vladi u Afganistanu kojom dominiraju teroristi iz Sjeverne alijanse“ kaže Malalai Joya.
„Puno više civila je ubijeno od strane američke vojske u Afganistanu, nego što je ubijeno u tragediji 11. septembra. Mnogo više afganistanskih civila ubijeno je od SAD-a nego od Talibana... SAD se trebaju povući što je prije moguće. Mi trebamo oslobađanje, a ne okupaciju.“ ("The War on Terror is a Mockery", Elsa Rassbach, Z Magazine Nov 2007)

Bushova administracija je pogazila svaku obavezu prema afganistanskom narodu. Nije bilo nikakvog pokušaja da se obezbijedi sigurnost izvan glavnog grada. Nikada. SAD je predala veliki dio zemlje „gospodarima rata“ koji vode svoja „mini kraljevstva“ kao mafijaški donovi. Tu ne postoji sloboda. Tu ne postoji sigurnost. Ne postoji vladavina zakona. Sve je to laž – još jedna laž napravljena za TV, koja je 99% fikcija.
Prošle sedmice Senlis Council je izdao izvještaj u kojem stoji da se „Afganistan suočava sa humanitarnom krizom u kojoj će biti uključeni milioni Afganistanaca i koja se može uporediti sa krizama u subsaharskoj Africi.“ Većina Afganistanaca još uvijek živi u velikom siromaštvu koje pogoršava konstantna prijetnja nasiljem. Civilnih žrtava sve je više i „sigurnosna situacija je dostigla krizne razmjere.“
„ Izvještaj Senlisa dodaje da Talibani „dobijaju sve više i više političke legitimnosti u umovima afganistanskog naroda koji ima dugu historiju mijenjanja alijansi i promjene režima.“  Američko izbacivanje je sada dobrodošlo. Veliki broj nezavisnih novinara su potvrdili da su Talibani prikupili ključnu podršku na jugu od Afganistanaca koji su otvorili oči, i kojima je dosta prekršenih obećanja, nezaposlenosti i laži o obnovi zemlje, te stalnog, nasumičnog bombardovanja nedužnih civila.

Prošle godine, bilo je četiri puta više zračnih udara, od strane međunarodnih snaga, u Afganistanu nego u Iraku. Sve veći broj mrtvih šokirao je javnost i okrenuo narod protiv okupacijske armije. U ponedjeljak, 14 inžinjera i radnika je ubijeno u zračnim udarima NATO-a u provinciji Nuristan. Radnici,  KOJI SU UNAJMLJENI OD STRANE VOJSKE DA IZGRADE PUT KROZ PLANINU, SPAVALI SU U SVOJIM KOLIBAMA KADA SU UBIJENI. „Svi naši radnici su ubijeni“ rekao je Sayed Jalili za Guardian. I to se nastavlja. SAD stalno gubi tlo pod nogama, dok plimni val otpora nastavlja da raste. Još jedna godina frustracije, i evropski saveznici će odustati. NATO će biti osuđen na propast.
Tariq Ali je objasnio zašto će SAD na kraju propasti u Afganistanu, u zadnjem intervju sa Sherry Wolf u Socialist Worker-u: “Od toga da je bio 'dobar rat', Afganistan se pretvorio u krvavi, nesimpatični rat, i nema šanse da su SAD ili druge zapadnjačke snage sposobne da ostanu ovdje neko dugo vrijeme... Situacija je totalni nered. SAD ne može nikada dobiti ovaj rat, a glavni razlog je taj što Afganistanci ne vole biti okupirani. Oni su izbacili Britance u 19. stoljeću, Ruse u 20. stoljeću, i sada oni se bore protiv SAD-a i NATO saveznika.“
Oni ne vole biti okupirani. Zato, otiđite.
18.02.2008.

Skrivanje pokolja u Afganistanu

 
Active ImageČovjek koji se zove Nabi Jan kaže: “U 2 sata poslije ponoći u nedjelju, strane trupe su ušle u moju kuću i ubili moju djecu u njihovim kolijevkama. Pokupio sam njihove rasute mozgove sa svojim rukama i stavio ih blizu tijela. Oni su ubili 18 ljudi te noći. Kunem se da niko od njih nije bio talibanski borac“ govori on, dok zbog gnjeva podiže glas. „Oni su ubijali civile – ljude poput mene – sa ogrubjelim seljačkim, težačkim, rukama. Ako mi ne vjerujete, onda dođite sa mnom na groblje. Iskopaću tijela i pokazaću vam.“
 
 
 
U sjećanje na žrtve masakra u Lakariju
7-18 civila, uključujući
Dva brata Abdul Manaana
Dvije bebe Nabi Jana
Borjanova dva rođaka
Dva odrasla sina Haji Ali Mohammada
Druge, ozbiljno ozlijeđene, civile
 
Mali zaselak Lakari nalazi se 2km od sela Toube (Tebbi), u distriktu Garmsir, pokrajina Helmand, duž rijeke Helmand. Talibani su dugo vremena snažno prisutni u Garmsiru. Strane trupe (vjerovatno američke i britanske specijalne snage), zajedno sa afganistanskim vojnicima, stigle su u selo 2 sata poslije ponoći (što je uobičajeno u ovakvim napadima). Ono što se poslije toga dogodilo jeste jezovit masakr, koji je uspješno držan u tajnosti od ostatka svijeta skoro mjesec dana od vojnog „menadžmenta za vijesti“ i zapadni mainstream medija. Priču su otkrila dva afganistanska novinara iz Institute for War & Peace Reporting (IWPR), a objavljena je u „Afghan Recovery Report“ od 10. decembra 2007. godine. Reporteri su intervjuirali veliki broj seljana, koji su svi potvrdili šta se dogodilo. Njihovu priču preuzeo je i Centar za sigurnosne studije, koji je baziran u Zurichu, a kratko je spomenuta i u The Telegraphu. Nema spomena o ovome u Associated Press-u, the Washington Post-u itd.

Abdul Manaan, poznat kao Naanwai, pekar u ovom zaselku, sretan je što je stigao u italijansku bolnicu u Lashkar Gahu na vrijeme. On pripovijeda da je pretrpio porezotine na svome vratu, za vrijeme noćnog pohoda, za koji lokalni stanovnici kažu da su ih izvele strane i afganistanske trupe koje su spuštene helikopterom u Toube 18. novembra 2007. godine. Očevici govore da su vojnici ubili 18 civila u napadu koji je bio brutalan čak i po standardima afganistanskog konflikta. Iako se ovaj pohod desio prije tri sedmice (originalni tekst afganistanskih novinara pisan je 10. decembra), o njemu nema novosti ili vijesti izvan Helmanda.
„Bilo je oko 2 sata poslije ponoći kada sam čuo letjelicu, i probudio sam se“ govori Abdul Manaan. „Pogledao sam vani, ali nisam mogao ništa vidjeti. Moja dva mlađa brata, koji su bili su u drugoj sobi, došli su kod mene i pitali šta se događa, ali sam im rekao: 'Ništa, idite spavati.' Oni su se vratili u krevet, kao i ja. Onda sam začuo buku na krovu, pogledao sam i tamo je bio naoružan čovjek. On se spustio dolje i došao je do sobe moje braće, i upitao ih da li su oni Talibani. Jedan od moje braće je rekao: 'Ne, mi smo pastiri, dođi i pretraži kuću. Mi nemamo ništa, ni oružja niti ništa drugo'. Vojnik ga je ubio na mjestu. Drugog moga brata su doveli kod mene i svezali mu ruke. Onda su mu prerezali grkljan. Čuo sam ga kako grglja. On je još pravio zvukove kada su došli kod mene. Jedan od vojnika govorio je malo paštunski – upitao me da li smo mi Talibani i ja sam rekao da nismo, da smo pastiri. On me natjerao da stanem uza zid i zavezao mi je ruke. Stavio je nož na moj vrat i posjekao me tri puta. Onda su bacili staru deku na mene i otišli. Ali ja nisam bio mrtav.“
Dok je Abdul Manaan ležao ispod deke, držeći ruku na rani na vratu, čuo je vojnike kako se kreću po kući i dječije vrištanje. Kada su vojnici otišli nakon pola sata, on kaže: “Otišao sam kod svog brata. Bio je hladan.“ Našao je žene i djecu žive u drugoj sobi, zajedno sa nekima koji su došli iz drugih kuća. „Svako je vrištao i plakao“ kaže on. Ujutro, Abdul Manaan odveden je u bolnicu u Lashkar Gahu. „Preživio sam, ali su moja braća mrtva,“ kaže on. „Šta sada da radim?“

Drugi stanovnici ponavljali su Abdul Manaanove tvrdnje: vojnici su provaljivali vrata, ubijali osobe, uključujući i djecu i klali ljude. Čovjek koji se zove Nabi Jan kaže: “U 2 sata poslije ponoći u nedjelju, strane trupe su ušle u moju kuću i ubili moju djecu u njihovim kolijevkama. Pokupio sam njihove rasute mozgove sa svojim rukama i stavio ih blizu tijela. Oni su ubili 18 ljudi te noći. Kunem se da niko od njih nije bio talibanski borac“ govori on, dok zbog gnjeva podiže glas. „Oni su ubijali civile – ljude poput mene – sa ogrubjelim seljačkim, težačkim, rukama. Ako mi ne vjerujete, onda dođite sa mnom na groblje. Iskopaću tijela i pokazaću vam. „Prema tvrdnjama Nabi Jana, vojnici su otišli oko 5 sati ujutro, dok je još uvijek bilo mračno. On i ostatak njegove familije sada kampiraju u blizini rijeke, na zimskoj hladnoći, jer se previše boje da bi otišli kući.
Njegov susjed, Borjan, čekajući u hitnoj pomoći, dodaje: “Ja sam svjedok. Vojnici su došli u naše kuće. Ubijali su svakoga na koga su naišli, uključujući ljude u njihovim krevetima. U jednoj kući, djeca su ubijena u svojim kolijevkama. Troje ljudi je preklano, ali je jedan preživio, i on je sada u ovoj bolnici.“ Prema njegovim tvrdnjama na kraju je bilo 17 mrtvih.
„Dvojica mojih rođaka su ubijena u ovom napadu“ kaže drugi čovjek čekajući izvan bolnice, Noor Mohammad. „Bila je noć i mi smo čuli letjelicu. Vojnici su upali u naše kuće. Mi smo se sakrili i nismo otvorili vrata, pa su oni provalili. Kada su ušli u kuću, počeli su pucati i ubili su četvero ljudi. To su bili stranci i afganistanski vojnici. Kada su otišli, ubili su i pucali na svakog na koga su naišli.“
Dva dana kasnije grupa od oko 100 plemenskih vođa iz cijele oblasti otišla je u glavni grad provincije Lashkar Gah, zahtijevajući da sve strane trupe ostanu izvan distrikta Garmsir. Jedan od članova delegacije, Khan Agha, kaže: “Mi mrzimo vladu i NATO zbog toga što oni ubijaju naše žene i starce... Oni ne žele da mi nastavimo sa našim životima; oni nas kolju...Dovoljno je loše što stranci rade ove stvari, ali sada je afganistanska armija sa njima. Mi smo ljuti zbog toga što čak ni Afganistanci ne pokazuju saosjećanje sa nama. Sarađivao sam sa armijom, ali sada, ako budem imao prilike, učiniću sve što mogu da ih povrijedim.“
Jedan za drugim, plemenske starješine iz Toube pričaju svoje priče, sve vrlo slične.
„Moje ime je Hajji Ali Mohammad“ kaže jedan stari čovjek, koji je bio toliko pogrbljen da je jedva mogao hodati. Suze su tekle niz njegovo lice dok je govorio.“ U noći naoružani muškarci su upali u moju kuću i ubili dvojicu mojih sinova. Jedan od njih se samo oženio, prije mjesec dana. Moji sinovi nisu bili članovi Talibana, oni su bili seljaci. Mi smo samo siromašni seljaci.“

Šta su US/NATO vojnici i njihova služba informiranja izvijestili o ovom danu? Pa oni su pokušali isprobati staru taktiku govoreći da su Talibani ubijeni u članku koji je nazvan „Američke i afganistanske snage ubile 43 talibanska borca u južnom Afganistanu“. Američki propagandni žurnal „Voice of America News“ napisao je 17. novembra da „američka vojska kaže da su koalicione snage ubile 23 talibanska borca i zatvorile 11 osumnjičenih za vrijeme operacije u južnoj provinciji Helmand. U izvješću od nedjelje, vojska kaže da su izbile borbe dok su koalicijske snage izvodile potragu za oružjem u distriktu Garmser, koji leži na ruti krijumčara oružja iz Pakistana.“
A na šta su se mainstream zapadnjački mediji fokusirali 19.-20. novembra 2007. godine u Afganistanu, kada se 100 plemenskih starješina okupilo u glavnom gradu provincije Lashkar Gahu? Pogledajmo na Yahoo!! Vijesti pokazuju, izgleda, mnogo važnije naslove i teme (za hotelske novinare): posljedice nakon samoubilačkog napada, potraćena humanitarna pomoć, razmještaj NATO trupa, afganistanski dječaci kao trbušni plesači i izvještaj AP-a o posjeti Bill O’Reilly-a Afganistanu.
•    Afghan boys suffer mental scars after suicide bomb Reuters - Utorak Nov 20, 9:05 AM ET
•    Too much aid to Afghanistan wasted: Oxfam Reuters – Ponedjeljak  Nov 19, 7:29 PM ET
•    Suicide blast kills seven including son: Afghan governor AFP – Ponedjeljak  Nov 19, 4:29 AM ET
•    Afghan army bus bomber foiled: ministry AFP - Ponedjeljak Nov 19, 3:33 AM ET
•    New Zealand extends Afghan troop deployment Reuters - Ponedjeljak Nov 19, 1:09 AM ET
•    Afghan boy dancers sexually abused by former warlords Reuters - nedjelja Nov 18, 8:22 PM ET
18.02.2008.

REISU-L-ULEMA U DOHI


Reis u Dohi


Reis Cerić sa Tamimom bin Hamedom Al Thanijem


Reis Cerić na konferenciji

Danas je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić zajedno sa našom ambasadoricom Azrom Kalajdžisalihović u Dohi te generalnim sekretarom Rijaseta IZ-e Muhamedom Salkićem i direktorom Gazi Husrevbegove bioblioteka dr. Mustafom Jahićem predao Bosansku povelju islama NJ. V. Hamedu bin Khalifi Al-Thaniju, Emiru Katara, koju je u njegovo ime primio njegov sin i prestolonasljednik Tamim bin Hamed Al-Thani.

Kao što je poznato Rijaset IZ-e u BiH je dodijelio ovo najviše priznanje NJ. V. Hamedu bin Khalifi Al-Thaniju, Emiru Katara, za njegov doprinos očuvanju i razvijanu islamske tradicije Bošnjaka kroz obnovu zgrade Mektebi- nuvaba, gdje je danas Fakultat islamskih nauka i izgradnju prve faze Gazi Husrevbegove biblioteke u Sarajevu.

NJ. V. Tamim bin Hamed je sa zadovoljstvom primio Povelju i zahvalio se reisu-l-ulemi dr. Mustafi Cerići što je IZ-e u BiH prepoznala dobro djelo njegovog oca te ponovio podršku naroda i države Katara narodima i državi Bosni i Hercegovini. NJ. V. Tamim bin Hamed je obavijestio reisu-l-ulemu dr. Mustafu Cerića da je Emir donio odluku da financira i drugu fazu izgradnje Gazi Husrevbegove biblioteke „jedne od nastarijih riznica mudrosti u Europi“.

Reisu-l-ulema Cerić se zahvalio na pozivu da po treći puta prisustvje konferenciji, koja je posvećena odnosima između Amerike i islamskog svijeta. Riječ je o godišnjoj konferenciji u Dohi, koja okuplja eminentne stučnjake iz oblasti religije, politike i umjetnosti iz cijelog svijet.

18.02.2008.

KAMENOVAN URED NJEMAČKE I FRANCUSKE AMBASADE U BANJOJ LUCI

Učesnici današnjeg protesta studenata u Banjoj Luci bacili su kamenje na zajednički banjalučki ured ambasada Francuske i Njemačke.
Na krov i fasadu ureda ovih dviju ambasada, koji se nalazi preko puta nove zgrade Vlade RS-a, bačeno je više od dvadesetak kamenica od pretežno srednjoškolaca koji su učestvovali u današnjoj protestnoj šetnji studenata, koju je organizirala Studentska organizacija Univerziteta u Banjoj Luci (SOBL) u znak podrške srpskim kolegama u Kosovskoj Mitrovici.
Prije toga jake snage policije spriječile su studente i đake da krenu prema Uredu američke ambasade u Banjoj Luci, a kordon policije zadržao ih je oko 300 metara prije prilaza prostorijama te ambasade.
Nakon toga su krenuli prema Narodnoj skupštini RS-a, ali su ih i tu dočekale jedinice specijalne policije pa su krenuli prema novoj zgradi Vlade RS-a.
Studenti i đaci su svoj bijes pokazali i ispred zgrade Vlade RS-a, okružene jakim policijskim snagama, gdje su uzvikivali "Izlazite napolje", "Ustaše", ali i "Hoćemo nezavisnost", "Kosovo je srce Srbije", "Srbija", ali i pogrdne riječi prema Federaciji BiH. Zapaljena je i zastava BiH. Oko 14.00 sati okupljeni su došli do centra gdje su počeli da se razilaze uz najave da će novi protesti uslijediti u četvrtak.
Iako je ovo trebalo biti protestna šetnja banjalučkih studenata bilo je vidljivo da su joj se pridružili srednjoškolci koji su pokazali i najviše želje da se kamenuju prostorije ureda ambasada u Banjoj Luci.
Pored srpskih zastava nošena je i četnička ikonografija (kokarde, majice i drugo).

18.02.2008.

Švicarska: U povodu jubileja Islamskog bošnjaèkog centra u Cirihu održana trodnevna manifestacija

NAŠIH PETNAEST GODINA“

Sa malim zakašnjenjenje, zbog tehnièkih razloga, objavljujemo prilog našeg suradnika iz Švicarske. Molimo èitatelje da imaju razumijavnje posebno kada se radi o znaèajnom jubileju institucije u Cirihu koja bilježi vanredne rezultate.

Galerija 1: Kliknite na sliku
U Švicarskoj od petka 14.decembra do nedjelje 16.dec. 2007. održana je manifestacija povodom petnaest godina od zvaniènog osnivanja i djelovanja Islamskog bošnjaèkog centra u Cirihu. Iako se o ovom Centru zasigurno i ranije èulo, nabrojat æemo neke važnije detalje i informacije o njemu.
Centar je zvanièno osnovan 1992. godine. Na njegovom èelu, od samog osnivanja do danas nalazi se hadžija Idriz Fehratoviæ, dok je prvi i danas aktuelni imam Sakib ef. Haliloviæ.
Povodom ovog „malog“, ali za njegove èlanove dragog i ponosnog jubileja, Centar je štampao nesto obimniji godišnji bilten “Kako“ u kome je prikazan presjek važnijih dogaðaja, historijat nastanka Centra, organizacije koje tu djeluju, spisak èlanova odbora od samog osnivanja, spisak hadžija, kao i spisak svršenika “Kursa islama a za odrasle“

Aktivnosti manifestacije


U petak 14. decembra u prostorijama IBC održana je tribina na kojoj je predavaè bio mr. Mirnes Kovaè, inace urednik u islamskim informativnim novinama ”Preporod”.
Mr. Kovaè je održao izuzetno zanimljivo i veoma aktuelno predavanje na temu: “Bosnjaèko iskustvo islama u Evropi i evropski muslimanski identitet”.
Govoreci o historijatu prisusva muslimana u Evropi, mr. Kovaè je jasno naglasio da se Evropa mora suoèiti sa sve veæim prisustvom islama, odnosno muslimana, na njenom tlu i da se treba krenuti u institucionalno rješavanje ovog pitanja. Govoreæi dalje, on je istakao da, muslimani dolazeæi u zemlje Zapada imaju tri vrste izbora, kako da svoj život prilagode odnosno žive na ovom podneblju a to su:
-integracija
-asimilacija
-getoizacija
Obrazlažuæi svaku od ovih opcija, jasno je podvuèeno da muslimani treba da prihvate pozitivne procese integracije u društvo u koje su došli i da u tome aktivno uèestvuju. Samo tako æe moæi biti primjerni i od sredine cijenjeni graðani tog društva. Takvim pristupom moguæe je i saèuvati i svoje nacionalne i vjerske osobenosti. Proces getoizacije, koji se veæ da primjetiti u nekim zemljama je veoma opasan i ne vodi nièemu dobrom za muslimane.
Slikovito je naglašeno, da mnogi muslimani sa sobom ponesu svoje male èaršije, kasabe i hoæe takve da grade u mjestima gdje doðu što naravno šteti i kvari sliku, opæenito o svim muslimanima.
Sa tog stajališta, naglašeno je da su Bošnjaci izuzetno dobar, èak uzoran primjer, kako musliman treba da se ponaša na zapadu odnosno u sredini koja ga je primila.
O tome kakav ce biti položaj muslimana u pojedinim zemljama Evrope mr. Kovaè je izdvojio tri stvari:
-prvo, kakav je status islama u toj zemlji;
-drugo, ko æe biti lider odnosno krovna institucija, koja æe predstavljati muslimane;
-treæe, kakva je obrazovanost muslimana u dotiènoj zemlji.
Obrazlažuæi ove teze, naglaseno je da ima zemalja u kojima je islam priznat kao i ostale religije i da je tu puno lakše raditi. Zatim je posebno naglašeno velika “šarolikost” izmeðu samih muslimana i to se smatra krucijalnim pitanjem, kako doæi do jedinstvenog stava; ko i kako na najbolji moguæi naèin može predstavljati muslimane u Evropi.
Mr. Kovaè je naglasio, da danas izgleda kao utopija da postoji jedna muslimanska evropsaka institucija, ali historija je proces i da je to u buduænosti jedna realnost.
U tom konteksu je iznio sve pohvale povodom ovog malog jubileja Centra, jer kako kaže, ovo je postala institucija, koja ima svoju reputaciju i ugled, ima svoju adresu na koju se obraæa, te da je to je najveæa stvorena vrijednost. Graditi institucije i intitucionalno djelovati je jedino ispravan i siguran put za svijetlu perspektivu muslimane na evropskom tlu.

Dan posveæen hadžijama


Drugi dan programa ove manifestacije bio je posveæen prevashodno hadžijama ovog dzemata, a njih 115 je za ovih petnaest godina obavilo ovu petu islamsku dužnost. Tim povodom prigodan i nadahnut vaz održao je muftija Islamske zajednice u Sloveniji mr. Nedzad Grabus, inaèe i od ranije rado viðen gost ovog centra.
Obrazlažuæi smisao i blagodeti hadža, muftija Grabus je istakao da je to jedinstven primjer, gdje su na jednom mjestu svi ljudi jednaki, bez obzira na boju kože, rasu, naciju, imovinski status, spol, te da je to specifièano stanje duha, koje èovjek može osjetiti samo ako fizicki to doživi. Naravno, muftija nije propustio priliku osvrnuti se i na mnoge aktuelne teme, vezane za stanje Bošnjaka u dijaspori, s posebnim osvrtom na Sloveniju i naveo da je njemu ovaj Centar u Cirihu inspiracija i ideja vodilja kako treba raditi i djelovati, te da æe ova iskustva primjeniti u svom radu na nivou IZ u Sloveniji.
Muftija je poruèio hadzijama da su oni istinski èuvari Božije knjige i garant opstanka i daljeg uspješnog rada ovog džemata. Muftija Grabus je dalje istakao da nam je u ovim teškim vremenima, osim znanja potrebna mudrost (hikmet) i veliki stepen meðusobne tolerancije. On je više puta istakao da smo svi mi ljudi, od krvi i mesa i da svako griješi, pa stoga i moramo znati oprostiti jedan drugom. ”Kad bi èekali na one koji ‘ne griješe’, nikad vi ne bi imali ovo što danas imate”.

Poslije muftijinog predavanja slijedila je prozivka hadžija, èestitke i zajednièko slikanje za uspomenu.

Sveèana Skupština


Treci dan manifestacije poèeo je sa sveèanom Skupštinom u èijem radu su ucestvovali imam Centra Sakib ef. Haliloviæ, muftija Grabus, glavni imam IZ Bošnjaka za Švicarsku Ibrahim ef. Husanoviæ, predsjednik IZ Mirsad ef.Mujadžiæ i predsjednik IBC hadzija Idriz Fehratoviæ.
U svom izlaganju predsjednik Fehratoviæ je istakao da bi mu trebalo jako puno vremena da bi nabrojao sve ono što se dogodilo za ovih petnaest godina, ali je ipak pomenuo neke važnije datume i dogaðaje.
Oficijelno, prvi namaz u ovom džematu je klanjan 1.jula 1992. godine, dok je džemat u potpunosti poèeo sa radom 27. novembra 1992. kad je kompletirana sva neophodna infrastruktura.

Galerija 2: Kliknite na sliku

U centru su obavljane i još se obavljaju vrlo žive aktivnosti, od vjerskih društvenih, humanitarnih,obrazovnih, kulturnih, sportskih itd. Kroz centar je prošlo preko hiljadu djece i omladine kroz razne vjersko-edukativnih aktivnosti i to je blago koje se ne može kupiti niti platiti. Sam objekat, koji je kupljen vlastitim sredstvima, raspolaže sa 1350 m2 prostora.
Isto tako, ovaj centar ima veoma aktivnu saradnu na meðureligijskom djelovanju u sklopu mnogih institucija i organizacija na nivou kantona, a u mnogima je suosnivaè.
Na kraju svog izlaganja, ovaj radni, tihi i nenametljivi Bošnjo, je svoje izlaganje zelio završiti rijeèima,
”Ja zasigurno tvrdim da ovo ne bi bilo ovako da nije bilo našeg…” i onda su emocije bile jaèe, potekle su suze i nije mogao da kaže ime imama Sakiba ef. Haliloviæa na što su prisutni donijeli salavat.
Bio je to zaista dirljiv momenat za sve prisutne i dokaz, da su ovo ljudi radili iz srca, te da samo oni, koji su ovo stvorili znaju koliki trud, odricanje, vrijeme i sredstva su trebala da se sve ovo ostvari.
Nakon toga, ostalim uèesnicima je bilo teško držati velike govore, nego su se ef. Husanoviæ i ef. Mujadžiæ kratko obratili prisutnima, zahvalili najprije predsjedniku Fehratoviæu i ef. Haliloviæu, a zatim i svim džematlijama na onome što su uèinili, ne samo za sebe, nego i za kompletnu Islamsku zajednicu Bošnjaka u Švicarskoj. Vaše djelo vas hvali, ustrajte na ovom putu i neka vam dragi Bog da svako dobro, bile su oproštajne rijeèi glavnog imama Husanoviæa.
Nakon završetka Skupštine slijedila je dodjela zahvalnica svim èlanovima odbora od osnivanja Centra. Muftija Grabus je imamu i predsjedniku centra, dodijelio na poklon umjetnièke slike prve džamije koju su sagradili Bošnjaci u Sloveniji, davne 1916., kada su u prvom svjetskom ratovali na strani sila osovine i dali oko 4.500 svojih života, o èemu se, nažalost, jako malo zna istakao je muftija.
Isto tako, Centar je svom predsjedniku darovao prijevod Kur’ana od reisa Èauševiæa sa specijalno uraðenim omotom.
Nakon ovog èina slijedila je i podjela diploma svršenicima ”Kursa islama za odrasle”, a njih ukupno 154 je uspješno savladalo ovu zadaæu.
Na kraju, ne može se oteti utisku da su ljudi uživali u druženju tokom ova tri dana, bilo je jako puno korisnih susreta, analitiènih sastanaka i zasigurno æe ovaj “mali-veliki” jubileum mnogima ostati u nezaboravnom pamæenju.
Razgovor s povodom: Sakib ef. HALILOVIÆ, imam u Islamskom bošnjaèkom centru u Cirihu

ZATVORITE OÈI NA TRENUTAK U UPITAJTE SE: \'KAKO BI IZGLEDAO NAŠ ŽIVOT OVDJE DA NEMAMO OVAJ NAŠ CENTAR\'

Uvaženi Sakib efendija, možete li se osvrnuti na period prije petnaestak godina i predstaviti nam ukratko, kakvo je bilo stanje u kome su se Bošnjaci nalazili u tom vremenskom periodu, sa posebnim osvrtom na podruèje Ciriha?
Haliloviæ:
Ovo pitanje zaslužuje dosta širok odgovor i zahtjevao bi puno veæi novinski prostor nego što ga mi imamo, ali ja æu Vas ukratko podsjetiti na stanje u kome su se muslimani sa prostora bivše Jugoslavije nalazili, kako u Švicarskoj a tako i diljem Evrope. Dok su naši susjedi i sa istoka i sa zapada imali svoje organizacije iza kojih je stojala ili crkva ili država, muslimani su bili prepušteni sami sebi i nisu imali nikakav vid vlastitog organizovanja. O nekim posebnim prostorijama, u kojima bi mogli obavljati svoje elementarne, ljudske, vjerske, kulturne i druge potrebe nije bilo ni govora. Slobodno se može reæi da do kraja osamdesetih godina ovdje nije bilo Islamske zajednice.
U pojedinim mjestima, grupe naših ljudi su pokušavali naæi neki svoj kutak, to se najèešæe odvijalo u okviru turskih džemata, ali to ni u kom pogledu nije moglo zadovoljiti potrebe našeg èovjeka. To su obièno bili veoma skuceni prostori. Naš èovjek jednostavno nije mogao tu disati „punim pluæima“, provoditi u njima svoje tradicionalne navike, eglen, sijeliti i upražnjavati obièaje svoga kraja. Ali u svakom sluèaju treba reci veliko hvala turskom narodu, koji je ipak imao razumijevanje za naše ljude i pružio im bratsku ruku.


Sakib ef. Haliloviæ, imam u Islamskom bošnjaèkom centru


Ponosan sam na sve što smo, džemat i ja kao imam, uèinili za našu državu


Kako je onda formiran prvi bošnjaèki džemat u Cirihu?
Haliloviæ:
Naravno, Bošnjaci su osjeæali nepresušnu potrebu za vlastitim kutkom i tu je bilo raznih pokušaja. U nekim dijelovima Švicarske su bili veæ formirani neki džemati, ali želim podsjetiti, da ni u tom periodu, kad nije bilo napada u New Yorku, Madridu, Londonu, nije bilo lahko naæi prostor gdje bi se okupljali muslimani i obavljali svoje vjerske i druge aktivnosti. I tada se na nas negativno gledalo sa dozom skepse i sumnje. Samo, zahvaljujuæi èinjenici, da je naš prvi i još uvijek aktuelni predsjednik džemata, hadži Idriz Fehratoviæ bio èlan sindikata, uspio je preko svojih poznanika u sindikalnoj organizaciji dobiti prostor u Kohlerstresse, gdje je osnovan i sve do 1998. godine djelovao naš džemat. U tom periodu, iznajmiti prostor od 300 m2, bila je zaista veoma hrabra odluka i za mnoge naše ljude „bombastièna“ vijest.

Kliknite na sliku i posjetite galeriju slika

Vi ste u to vrijeme, kao relativno mlad èovjek, u izuzetno teškom trenutku za naš narod i državu, prihvatili dužnost imama u najveæem bošnjaèkom džematu u Švicarskoj. Možete li se malo osvrnuti na taj period, te da li je bilo “straha“ preuzeti tako veliku odgovornost, posebno imajuæi u vidu da je to bio period agresije na našu domovinu BiH?
Haliloviæ:
U našem narodu se kaže mladost-ludost (smijeh), ali smatram da je važno napomenuti da je to doista bio složen i haotièan period naše povijesti. Možda u tom momentu i nisam bio svjestan èega se prihvatam, koji me sve poslovi i izazovi èekaju. Apsolutno se nije moglo govoriti o nekoj dugoroènoj strategoji, nego je vrijeme i situacija nalagala, kako se ponašati u datom trenutku. Ja sam ponosan na sve ono što smo, džemat i ja kao imam, uèinili za našu državu i narod u tim teškim godinama. Apsolutno ne žalim vremena, truda, sredstava i raznih odricanja koje sam morao žrtvovati svih tih godina. Ali da se vratim na Vaše pitanje, sa ove distance nisam siguran da bi to sve mogao ponoviti.

Naši ljudi iz Makedonije, Kosova, Sandžaka i Crne Gore su dali izuzetno veliki doprinos


Jedna od posebnih odlika ovog centra je geografska “šarolikost” njegovih džematlija. Šta je tajna tog uspjeha, pošto je poznato da su Bošnjaci više skloni regionalnom organiziranju?
Haliloviæ:
Mislim da je tu najvažnija nasa otvorenost i jednak pristup svima. Jednostavno ljudi osjete da su ovdje dobrodošli, da nema nikakve diskriminacije niti favoriziranja bilo koga. Mnogim našim džematlijama sa prostora Makedonije, Kosova, Sandžaka i Crne Gore i nije bilo jednostavno biti èlan i na razne naèine pomagati naše razne aktivnosti, posebno u ratnom periodu, jer mogli su imati negativnih reperkusija zbog toga u svojim sredinama. Ipak, s ponosom napominjem da su ljudi sa tih prostora dali izuzetno veliki doprinos, te da nose ogromnu zaslugu zašto naš centar danas ovako lijepo izgleda.

Možete li nam ukratko reæi, da li naša djeca koja pohaðaju mektebsku nastavu imaju problema sve to pratiti na bosanskom jeziku i da li se eventualno razmišlja u uvoðenju nastave na njemaèkom jeziku?
Haliloviæ:
Svakako da je to jedan od kljuènih problema koji æe nas pratiti u buduænosti. Maternji jezik za nas u dijaspori je puno više od sredstva komunikacije. To je za nas veza sa domovinom, dio naše kulture i garant oèuvanja sopstvenog identiteta. Mi veæ sada tokom nastave moramo djeci mnoge stvari pojasniti i na njemaèkom. Smatram da æemo u buduænosti morati raditi dvojeziène udžbenika, na jednoj strani bosanski a na drugoj njemaèki. To nije nova pojava, to veæ imaju neke druge nacije i mi se moramo uklapati u takve tokove.

Veoma bitna èinjenica u ovom osjetljivom trenutku za muslimane, koji ovdje žive i rade jeste, da se znaju adekvatno predstaviti ovoj sredini, povezivati se i saraðivati sa domaæim institucijama i raznim nevladinim organizacijama. Kakve sve aktivnosti provodi naš Centar na tom planu i kakav je imidž našeg džemata u oèima domaæina odnosno domicilnog stanovništva?
Haliloviæ:
Vjerovatno zbog èinjenice da smo mi živjeli u multireligijskoj zajednici, mi na tom planu nismo imali veæih prepreka da se nametnemo i otvorimo svoja vrata ovoj sredini. Oni su nas zaista prihvatili i što se tièe opæeg imidža naš Centar zauzima veoma visoko mijesto. Valja ovdje spomenuti i èinjenicu da smo se mi ovdje susreli i sa muslimanima iz raznih krajeva svijeta, da su isto tako ,,ioako smo svi muslimani, postoje popriliène razlike izmeðu nas i da se na to trebalo itekako navikavati, uklapati i tražiti zajednièke moduse saradnje.
Drugo je pitanje, koliko mi kao relativno mali narod možemo imati aktivan odnos u svim tim relacijama. U pitanju su resursi, kojih mi ili nemamo dovoljno ili ih neznamo iskoristiti. Nadam se da dolazi vrijeme kad æemo igrati puno veæu ulogu na tom planu, jer mlade, obrazovane generacije veæ stasavaju i spremne su preuzeti aktivniju ulogu.

Preporuèio bih našim ljudima jedan vid pozitivne integracije u ovo društvo


U vremenu, kad se kroz razne medije pokušavaju muslimani predstaviti kao neka opasnost, lijepe im se etikete poput primitivizma, terorizama, militarizma i tome slièno, možete li nam reæi, da li postoji moguænost da se eventualno u našem centru ne infiltrira neka osoba ili grupa, koja bi mogla svojim postupcima mogla narušiti pozitivan imidž ovog centra?
Haliloviæ:
Ja odgovorno tvrdim da su šanse za tako nesto apsolutno minimalne. Mi smo itekako svijesni svih tih opasnosti i jasno smo se odredili prema takvim pojavama. Možda i zaluta neki pojedinac ili grupica, ali oni sami brzo uvide da ovdje nemaju istomišljenika, sagovornika koji bi podržali njihove stavove i oni sami skontaju, da su ovdje zalutali. Ono što mi ovdje radimo i provodimo je potpuno otvoreno, javno i sa te strane, naši domaæini mogu samo poželjeti ovakve muslimane.

Na kraju bih vas zamolio za jedan rezime, nakon ovih petnaest godina. Koji ljudi su najzaslužniji za sve ovo što imamo? Kakva je Vaša poruka Bošnjacima, kako dalje?
Haliloviæ:
U životu jednog èovjeka petnaest godina nije malo, ali u povijesti jednog naroda to je kratak period. Mi, kao mali narod, iza kojeg stoji slaba država, ioako nije takva u našim srcima i oèima, moramo biti ponosni na ono što smo postigli u ovih zadnjih petnaestak godina. Ovdje postoje dvije, brojèano puno veæe nacije, Turci i Albanci, ali mi smo ih nadmašili u mnogim oblastima. Danas u Švicarskoj ima osam velikih Islamskih centara koji su naše vlasništvo. Što se tièe našeg Centra, zahvalio bi svima koji su na bilo koji naèin pomogli da ovo imamo. Naravno, ima ljudi koji su od samog poèetka, pa do današnjeg dana, ukljuèeni i dali neizmjeran doprinos svemu ovome. Lista tih ljudi bi bila duga i ja ih ne bih pojedinaèno pominjao, èisto iz razloga da ne bih nekoga zaboravio, tako da bi se mogao steæi osjecaj manje vrijednosti. Ali uvjeren sam, da se niko neæe naljutiti ako ovdje izdvojim èovjeka koji je uložio sebe u sve ovo, kako materijalno, vremenski moralno i na sve druge naèine. Naravno, rijeè je o našem prvom i jos aktuelnom predsjedniku hadžiji Idriz Fehratoviæu.
Moja poruka Bošnjacima bi bila, da u svim stvarima u životu traže mjeru. Ne treba uzimati svoje mišljenje kao jedino ispravno, da budu umjereni u kritici i samokritici. Poruèio bih Bošnjacima da se vezu za svoj centar, da ga èuvaju i da osmišljavaju kako ga uèiniti još boljim, ljepšim i funkcionalnijim.
Preporuèio bih našim ljudima jedan vid pozitivne integracije u ovo društvo. Pod tim podrazumijevam da uzmu sve ono što je dobro i pozitivno u ovoj sredini, a ima jako puno toga, da odbace sve one negativnosti koje su ovdje vidljive i da se ne asimiliraju u ovu sredinu, nego da nastoje saèuvati svoje korijene, vjeru, kulturu, tradicijiu i moralne vrijednosti. Na kraju bih slikovito preporuèio svakom èovjeku da nakratko zatvori oèi i zapita sam sebe:
“Šta bi bilo sa nama, kuda bi to išli, da nemamo ovaj centar?“

18.02.2008.

Saopštenje kabineta reisu-l-uleme

Reis CericPovodom poruke SDPBiH objavljene u jučerašnjem "Oslobođenju", a na saopćenje Savjeta reisu-l-uleme, najvišeg duhovno-moralnog tijela Islamske zajednice u BiH, "da reis Cerić ne dijeli djecu", kabinet reisu-l-uleme Mustafe ef. Cerića oglasio se saopćenjem u kojem se kaže: - Kabinet reisu-l-uleme IZBiH još jednom podsjeća javnost na tekst Zakona o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica, koji je donijela Parlamentarna skupština BiH na 28. sjednici Predstavničkog doma od 22. januara 2004., kao i na 17. sjednici Doma naroda od 28. januara 2004., u čijem se članu 4. stav 1. nedvosmisleno kaže:


- "Svako ima pravo na vjersku pouku, koju će vršiti samo osobe koje na tu službu imenuje službeno tijelo ili predstavnik njegove crkve ili vjerske zajednice, kako u vjerskim ustanovama tako u javnim i privatnim predškolskim ustanovama i osnovnim školama i višim nivoima obrazovanja, što će se regulirati posebnim propisima."

Dakle, svakom pismenom čovjeku je tekst ovog zakona o pravu na vjersku pouku kako u školama tako i u predškolskim ustanovama, jasan i nedvosmislen i zato ga IZ nema potrebu posebno tumačiti. Očito, SDPBiH neće da poštuje zakon, u čijem je donošenju i sam učestvovao, i zato ima potrebu da satanazira vjeru, kao zlo za djecu, i Islamsku zajednicu, kao radikalnu pojavu.
Naravno, Islamska zajednica neće polagati račun SDP BiH, jer su prošla vremena prijetnji i zapovijedi iz Centralnog komiteta, na koje nas SDP BiH podsjeća u svom pismu kad kaže: „Tražimo od svih vjerskih dužnosnika da rade na spajanju ljudi i širenju tolerancije".
     Mislili smo da je vrijeme ovakvih partijskih diktata iza nas, ali očito nije i zato će se Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini kao i dosada boriti za pravo da djeca nauče osnovna načela o lijepom ponašanju, kojima ih uči vjera. Niko nema pravo da otuđi ili zabrani pravo roditeljima da odgajaju svoju djecu prema vlastitom uvjerenju. Pravo na individualnu slobodu i pravo na različitost je prirodno pravo koje niko ne može ukinuti. Stoga smo uvjereni da islamofobija koja se širi oko nas neće pokolebati roditelje da zahtjevaju od države da provede zakon, kojeg je sama donijela, i omogući našoj djeci da rastu u ozračju vjere i morala, družeći se sa svojim vršnjacima bez obzira na vjeru i naciju. Jer, oni koji vole svoju vjeru i tradiciju, poštovat će vjeru i tradiciju drugih
, kaže se u saopćenju Kabineta reisu-l-uleme.

18.02.2008.

KUDA IDE GLAVNI GRAD?


Dakle, maske su pale i sve je jasno - moglo se da se htjelo, ili znalo, a nije - jer osim volje, možda se ukazuje i nepobitna sjenka sumnji da je i pomanjkanje - kako znanja, tako i umjeća. A neki će reći - da ih to nije uopšte ni zanimalo - jer u sferi mladih nema ni motiva ni interesa da se angažuju. Motivacija je očito postojala da se angažuju oko izgradnje luksuznih poslovnih objekata a ne i da se grade zgrade gdje će se sa ulice sklanjati maloljetnički delikventi, prestupnici-povratnici, koji poput ajkule kruže glavnim gradom, bezbrižni i zaštićeni od zakona - jer nema zakona, kako tvrde, niti država mogućnosti, kako se dosada izgovaralo, da se riješi jedan banalan, ali otrovan i još uvjek aktivan, problem, koji truje strahom i snažnim osjećajem nesigurnosti glavni grad, a sa vanrednim sjednicama i inicijativama na papiru - praktično ništa nije riješeno.
Protestno okupljanje građana


Mirnim protestima građani glavnog grada pokazali su da nisu „nihilistička rulja“, već da znaju kanalisati svoje zahtijeve prema društvenim strukturama u granica demokratskih normi, kao i da ispolje svoje građansko neslaganje, nezadovoljstvo i razočaranje prema vladajućim strukturama u civilizacijskim normama - čime je anuliran IZGOVOR većeg broja zvaničnika, da se otvoreno razgovara o odgovornosti za apatično stanje, kako u gradu Sarajevu, tako i cjelokupnom društvu.
Posljedice koje su proizašle iz „ruksak revolucije“ - što je dovelo do padanja arogantne birokratske maske - ogledaju se u aktivnostima, ipak, dobro uzdrmanih nivoa vlasti, koje putem vanrednih sjednica u obilju i svesrdno daju inicijative za poboljšanje stanja u kojem se nalazi mlada populacija, kao i mađioničarskim iznalaženjem finansijskih sredstava iz, do juče, „nedostatnih fondova“, pokazuju na taj način kolika im je pažnja bila usmjerena prema pitanjima i brizi o mlađoj populaciji. Tužno je što se mora konstatovati da su „izgredi, koji su za svaku osudu“, baš taj „jedini jezik koji su foteljaši razumiju“, i metod koji ih je prisilio da stave svima dobro poznatu problematiku na dnevni red i poduzmu konkretne mjere u pravcu rješavanja nagomilane opće društvene problematika, a koja najdrastičnije srozava položaj i mogućnosti mladih ljudi u društvu - a sigurnost na ulici je samo jedan od tih segmenata - kap koja je prelila čašu gorčine, očaja i bjesa, a što je manifestovano kroz nekontrolisani revolt rezignirane mase.

Vladin sektor - pitanje odgovornosti


Dakle, maske su pale i sve je jasno - moglo se da se htjelo, ili znalo, a nije - jer osim volje, možda se ukazuje i nepobitna sjenka sumnji da je i pomanjkanje - kako znanja, tako i umjeća. A neki će reći - da ih to nije uopšte ni zanimalo - jer u sferi mladih nema ni motiva ni interesa da se angažuju. Motivacija je očito postojala da se angažuju oko izgradnje luksuznih poslovnih objekata a ne i da se grade zgrade gdje će se sa ulice sklanjati maloljetnički delikventi, prestupnici-povratnici, koji poput ajkule kruže glavnim gradom, bezbrižni i zaštićeni od zakona - jer nema zakona, kako tvrde, niti država mogućnosti, kako se dosada izgovaralo, da se riješi jedan banalan, ali otrovan i još uvjek aktivan, problem, koji truje strahom i snažnim osjećajem nesigurnosti glavni grad, a sa vanrednim sjednicama i inicijativama na papiru - praktično ništa nije riješeno. Ako se ne promjeni ODNOS VRŠILACA JAVNIH FUNKCIJA prema zakonom propisanim obavezama i zadacima koji proizilaze iz opisa pojedinih radnih mjesta i fukcija; i da sami steknu naviku da povjerene ovlasti usmjeravaju ka općoj dobrobiti; da su GRAĐANIMA ODGOVORNI i za učinjeno i za neučinjeno; i naravno, što je vjerovatno i ključno u sustavu ovdašnjeg vakumiranog elitizma, da mogu ostati i bez fotelje ako u njoj samo sjede a ne daju adekvatne rezultate rada. Dakle, pitanje sankcija za neodgovornost je ključno pitanje - jer odgovornosti, faktički, ne postoji! Nuđenje i davanje ostavki - iz bilo kojih razloga - je nepoznanica u društvenoj praksi, što srozava etiku do apsurdnosti! Zašto? Jednostavno jer niko javno ne zastupa praktičnu principijelnost u odnosu na „pojam odgovornosti“, osim verbalno, ne preuzima objektivnu odgovornost - i igra se ping-pong po bezbrojnim strukturama, prepire o nadležnostima i ingerencijama - te se ima alibi zašto se nešto ne rješava..., i tako do „ruksak revolucije“, kad kamenje bačeno rukama omladine na zgradu Vlade kantona čini čuda - jedni govore to što znaju, a šutili su godinama, a drugi govore da ne znaju ono što svako dijete zna!
Protesti u Sarajevu








Možda je zbog usaglašavanja realiteta zainteresovanih strana po pitanju zabrinutih ali ignorisanih ili izmanipulisanih - sa jedne, i virtuoznih sjedača i prodavača magle, sa druge strane, za ovo naše društvo, koje osim što se naziva i smatra demokratskim, trebalo bi i da je po tim principima i u funkciji njenih građana, bitna, ili čak, ključna činjenica da je vandalizam, koji je za svaku osudu, ipak, taj koji je pokrenuo, možda, ključne procese u glavama ljudi, i da je vrijeme za KOLEKTIVNO OTREŽNJENJE, po mnogim pitanjima, a što je bitno znati i poštovati, da demokratija ne znači i raditi „šta hoćeš“ i da tu nema prostora da se lične, ili grupaške, ambicije, ili kaprici, rješavaju preko računa koji drugi plaćaju - U OVOM SLUČAJU GRAĐANI. Vrijeme je da im se to saopći - i istraje na demokratskom principu - POLAGANJA RAČUNA GRAĐANIMA od strane onih koji su birani da rade u njihovo ime, i koje građani za to plaćaju, i da sistem nadležnoti paralelno prati i pitanje odgovornosti. Ostavke su nešto normalno za demokratiju - a nenormalno je da svako radi šta hoće i da niko ni zašta ne odgovara, a i nikom - i za učinjeno ali i za nečinjeno. Kuda bi nas to odvelo ako se ne povuče linija?

Nevladin sektor


Nevladin sektor, koji je akrivan u procesu organizovanja i usmjeravanja protesnih okupljanja građana, svakako da mora imati viziju društva i nakon, eventualnih, ostavki - i bilo bi poželjno da i taj segment ugrade u proces praktičnog djelovanja, jer to znači kvalitet, a uz to ide i povjerenje građana. Neophodno je osim kritike ponuditi i alternativna rješenja za poboljšanje postojećeg stanja... i svega drugog što podrazumjeva kvalitetnu DRUŠTVENU promjenu, a ne isključivo personalnu - znači konceptualna kvalitetna promjena koja otvara prosperitet treba biti predočena u sklopu kvalitetne kampanje za poboljšanjem postojećeg stanja. Dakle, nevladin sektor ima svoju ulogu, a i stoga i zadatak, time i vid odgovornosti, u ukupnoj društvenoj organizovanosti a i praksi, i ako želi biti ozbiljan društveni faktor, praktičan nosilac progresa, treba biti upućen, osim u dnevno političke teme, osim kritičkog aspekta sagledavanja društvene problemematike, isto tako viziju u praktičnom i operativno smislu, naravno u domeni mogućeg i realnog, te onoga što NVO-sektoru stoji na raspolaganju. Ali i to je samjerljivo u modernom demokratskom društvu - gdje mu je, primarno, otvoren za kvalitetno i omogućena praktična participacija u sklopu općeg duštvenog angažnama. Očito da tu nedostaju elementarne predpostavke koje bi omogućile i obezbjedile korištenje korisne i kreativne energije koja je otuđena od društvenokorisnog angažmana jer ne postoje pozitivna iskustva koja bi odredila kurs i modalitet programske saradnje - kako u nedovoljnoj kvalitetnoj programskoj uvezanosti bliskih i srodnih organizacija, tako i partnerstva sa vladinim sektorom. To je interaktivna relacija koja je bazirana na razumjevanju i dogovaranju - a mi, kao društvo, nemamo još uvjek razrađenu praksu širokog spektra u tom krucijalno društvenom segmentu, od vilikog interesa za građane, a time i društvo, a gdje je aktivan znatan broj iz redova mlađe populacije.

Saradnja vladinog i nevladinog sektora


Ne treba biti posebno upućen u globalne društvene tokove, a i povjest, da bi se spoznalo da je snaga jednog modernog i razvijenog demokratskog društva utemeljena, baš, velikim dijelom u kvalitetnoj programskoj saradnji vladinog i nevladinog sektora. U društvu, u principu, ima dovoljno prostora za svakoga ko želi da bude aktivan i djeluje u pravcu društveno korisnog - ali rezultati angažmana se drastično razlikuju, jer se nerazvijene demokratije centralistički , manipulatorski i izrabljivački profilisane, dok su moderna demokratska društva prošle tu startnu fazu unutrašnje diferencijacije kroz potrese i iscrpljujuće borbi dok zainteresovane strane nisu sjela za stosa iskrenom namjerom da se kroz dijalog dođe do saradnje - u cilju općeg društvenog prosperiteta. Mi smo negdje na tom turbolentnom putu kolektivnog izazova gdje se razdaljina mjeri jedinicama sadržaja svijesti - bazirana na iskustvu i spoznajama koje sprečavaju vraćanje unazad, i vode društvo naprijed.
Dakle, razgovor je osnova, dogovor je modus, program je opći društveni instrument progresa, a ostvareni rezultati definišu odgovornost, mi, kao kolektiv, iz loših navika, spotičući se oko prvog hvatamo se za bilo šta - samo da se ne bi palo! Nečije huliganstvo, građana ili njihvih prestavnika, doveli su, nedvojbeno, ovo društvo, i glavni grad, do stanja povišene zabrinosti običnih ljudi za stanje u kojem se nalazimo, a u koje nas je neko, nužno, doveo i iz kojeg, opet, nužno treba izađe, i zato treba tražiti i put i način, ali i organizacije i ljude koji to mogu iznijeti - a to je visokozahtjevna stvar koja je, ustvari, po karakteru proces. Znači naša očekivanja nesmiju biti nerealna -šta se može desiti i promjeniti u jednom danu - ali dan po dan...

Priče su ispričane, maske se tope - građani zahijevaju i očekuju konkretne rezultate kroz poboljšanja koja će vidjeti i osjetiti - od subotnjeg okupljanja treba da smo bliže tom cilju, kolektivno, treba da se nadamo, i dobro je da postoji još društvenih snaga koje imaju moć da pokrenu masu, ali organizatoru toj proces ne bi trebao izmaći kontroli, jer snosi odgovornost; dok su javni dužnoci pokrenuti na akciju, ali panika ne bi trebala da bude kormilar u njihovom djelovanju koje se tiče svih članova društva, a toga, nažalost, ima. Očito da je lekciju od srijede NVO-sektor naučio - a vidjeće se da li su i nosioci javnih funkcija; kao i šta nose naredni dani gdje biće usmjerena budna pažnja građana Sarajeva, a i cijele BiH - dok se dijaspora ne smije pasivno odnositi i čekati da vidi šta će na kraju biti, već, sobzirom na raspoložive intelektualne potencijale i kapacitete, očekuje se da nađe svoje mjesto kroz konstruktivan angažman koji može dati kvalitet u pokrenutim procesima u cilju općeg društvenog prosperiteta.
18.02.2008.

Kako zadobiti ljubav supruge ???

Od postanka čovjeka pa sve do danas ljudi tragaju za srećom. Ljudi traže sreću na raznim mjestima, na razne načine, zbog nje su spremni na samoodricanje, ulaganje truda, imetka, samo da bi bili sretni. Mnogo je ljudi koji traže sreću u braku, maštaju o sretnom i usklađenom braku. Maštaju kako će njihov brak biti brak prepun sreće, zadovoljstva, harmonije, sklada, poštovanja, potpomaganja na putu istine. Veoma često se desi da se ljudi kaju zbog sklapanja braka. Mnogi se razočaraju kada se sretnu sa stvarnošću. Kada pogledamo u ljude oko nas vidjet ćemo da je mnogo ljudi koji imaju problema sa supružnikom. To je zasigurno dovoljan razlog da se govori o ovoj veoma bitnoj temi.

Ako se na to pridoda činjenica da čovjek mnogo vremena provodi u kući, i ako nema usklađen bračni život, to biva razlogom da čovjek prezire povratak kući koja bi trebala da bude njegova oaza mira, mjesto gdje će se odmoriti od dnevnih obaveza, mjesto gdje će se skloniti od iskušenja koja su prisutna na svakom koraku, te je to razlog više da se govori o ovoj temi....

Također od razloga koji su me ponukali da napišem nekoliko riječi na ovu temu jeste velika uloga porodice u ispravnom funkcioniranju jednog društva. Ako porodica bude funkcionirala kako treba, za očekivati je dobre i kvalitetne plodove te bitne ćelije društva. Najveći plod koji se može očekivati od ispravnog funkcioniranja porodice su dobro odgojena djeca koji će sutra biti nosioci ovog društva. Cijeli život na njima će se primjećivati tragovi kućnog odgoja, u pozitivnom ili negativnom smislu.

Dobro odgojena djeca ne samo da koriste sebi i svojoj porodici već plodove njihove dobrote osjeća cijelo društvo. Loše odgojena djeca ne da su problemi samo njihovim roditeljima već su to problemi cijelom društvu. Za obje skupine postoji toliko mnogo primjera da ih ne treba  spominjati. Razuman insan neće sumnjati nijednog momenta da je najveći izvor bračnih problema udaljenost supružnika od praktičnog provođenja principa Islama u svakodnevnom životu, načela koja je propisao Mudri Zakonodavac.

Često ćemo naći ljude koji svojom vanjštinom pokazuju da prakticiraju vjeru u svakodnevnom životu,  ali kada se sklonu od očiju javnosti i uđu u kuće žive drugim načinom od onog kako ih poznaju prijatelji i kolege. Najbolji svjedoci spomenutog su supruge tih osoba i njihove porodice. Interesantno je da kao takve osobe, koje vanjštinom pokazuju pridržavanje za načela vjere, nisu čuli za riječi Allahovog Poslanika, salallahu alejhi ve sellem: «Najbolji među vama su oni koji su najbolji prema svojim porodicama.» (Hadis je zabilježio imam Et-Tirmizi od Aiše r.a., a njegovu vjerodostojnost je potvrdio šejh Albani)

Mnogo je ljudi koji su prakticiranje vjere sveli na nekoliko propisa zaboravljajući da je Islam nešto mnogo opširnije. Islam je cjelokupan sistem življenja. Božiji Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, je imao devet supruga-devet kamera- koje su neprestano snimale njegovo ponašanje. Pa kada bi opisivale njegov svakodnevni život, govorile bi. «Poslanikov ahlak, moral, bio je Kuran.» Zamislite da mi dopustimo našim suprugama, u dosta slučajeva to je samo jedna, da govori o našem moralu, edebu, ponašanju, ibadetu, ophođenju sa porodicom, čuli bi ono što nam nikada nije palo na um. Koliko puta nam se desi da doživimo na ulici ili u društvu uvredu pa to halalimo pokazujući naše pridržavanje za vjeru, naš sabur, ahlak i moral. Da istu takvu uvredu ili mnogo manju doživimo od naše supruge sigurno joj ne bi halalili tako lahko i jednostavno.

Da li je osoba koju si sreo slučajno na ulici ili neki brat kojeg vidiš jednom mjesečno preči da mu halališ od tvoje supruge?! Da li je on učinio više dobra prema tebi od tvoje supruge pa da je time to zaslužio?! Da li on brine o tobi kada si bolestan, da li se suosjeća s tobom u tvojim problemima?! Minimalno se može kazati da su oboje muslimani i da zaslužuju halal i lijepo ophođenje prema njima, a maksimalno da ja supruga mnogo preča halala i lijepog ophođenja zbog njenih zasluga. To je potvrda spomenutog, da smo mi sveli prakticiranje vjere u nekoliko ibadeta a zapostavili mnogo toga.

Tu se ogleda razlika između Islama kojeg je prakticirao Poslanik, salallahu alejhi ve sellem,  i Islama kojeg mi prakticiramo. Prije nego počnemo sa spominjanjem konkretnih načina treba spomenuti nekoliko činjenica kako bi ove načine i savjete ispravno shvatili. Kako god se sada obraćamo muškarcima i kritikujemo njihov odnos naspram supruga, u narednim tekstovima govorit ćemo i o stanju supruga naspram muževa i načinima kako supruga može da zadobije ljubav muža. Također, treba da znamo da je većina načina i savjeta uzeta iz životopisa Božijeg Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, a njegova uputa je najbolja uputa. Ovo spominjem kako ne bi pomislili da dajemo jednoj strani veća prava od onoga što mu Islam daje. I na kraju uvoda, savjeti koje spomenemo su mrtvo slovo na papiru, stvari koje smo mi dosta puta čuli, neće biti plodonosni osim ako ih jedan po jedan pokušamo sprovesti u svakodnevnom životu. Nakon toga možemo očekivati bračnu sreću, harmoniju, poštovanje, uzajamnu ljubav i povjerenje.
 
Prvi način postizanja ljubavi supruge:

Dozivanje supruge najljepšim imenom Razuman čovjek dobro zna kako na insana djeluje-u pozitivnom smislu-kada ga neko doziva najljepšim imenom. Svi mi volimo da nas drugi dozivaju najljepšim imenom, da nas persiraju, da nam se obraćaju sa «gospodine» ili da nas dozivaju po našem prezimenu. Iz spomenutog se ne izdvajaju supružnici, čak su oni najpreči da se dozivaju najljepšim imenima. Zato muž ako želi da pridobije ljubav supruge neka oproba ovaj način, neka suprugu doziva najljepšim imenom ili nadimkom kojeg ona voli. Pogledamo li u život Allahovog Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, vidjet ćemo da je koristio ovu metodu u ophođenju sa svojim suprugama, u ophođenju sa ashabima, u cilju da pridobije njihovu ljubav dozivao ih je najljepšim imenima. U vjerodostojnim predajama se prenosi da je dozivao Aišu r.a. «ja Aiš»' ili «ja humejra» (o crvenkastobijela).
 
Pa čak, kada se obraćao nevjernicima, koji su došli i tražili da ostavi ono na čemu je, nije zapostavljao ovu metodu: «Jesi li završio o Ebu Velide», govorio je Poslanik Ukbi ibn Er-Rabiji. Vidimo da spomenuti način nije neko mudro slovo, ali je sigurno da ostavlja velikog traga na osobu s kojim komuniciramo. Mi kao da znamo koliki trag na čovjeka ostavlja kojim imenom ga dozivamo, pa to i koristimo, samo je problematicno sto ti cinimo u negativnom smislu, pa dozivamo naše supruge pogrdnim imenima i nadimcima koje one ne vole. Tako, nažalost, imamo priliku čuti neke supruge kako se žale: «Kada smo se tek uzeli, moj muž me dozivao imenima sitnih životinja; maco,  ptičico, vrapčiću, tepao mi je, a kako je vrijeme prolazilo počeo je da me doziva imenima krupniji životinja...» Kako čovjek da traži od supruge da ga voli a tako se ponaša naspram nje?

Drugi način pridobivanja ljubavi supruge;


Ljubaznošću i međusobnom šalom Koliko je ljudi koji ne znaju šta je ljubaznost ili šala u svakodnevnom ophođenju sa suprugom. Ljudi misle da su obavezni samo da obezbijede materijalne potrepštine porodice, stvari neophodne za egzistenciju, zaboravljajući pri tome na duhovnu stranu bračnog života. Stranu, koja je možda i bitnija u održavanju ispravnog kursa kretanja bračnoga broda. Pogledamo li u život Božijeg Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, koji se u mnogo čemu razlikuje od našeg, vidjet ćemo da je ljubaznosti i međusobnoj šali pridavao veliku pažnju.

On, koji je bio predsjednik države, glavni vojskovođa, glavni kadija, otac, suprug, nalazio bi vrjemena da se našali sa svojom porodicom. Prenosi se od Aiše r.a. da su jedne prilike bili sa Poslanikom, salallahu alejhi ve sellem, na putovanju pa su se utrkivali Poslanik-Onaj kojeg je Allah poslao kao milost svjetovima- salallahu alejhi ve sellem, i Aiša r.a., pa je Aiša r.a. pobijedila Poslanika, salallahu alejhi ve sellem. Kada se Aiša r.a. udebljala-kako ona za sebe kaže- pozvao ju je Poslanik da se opet utrkuju, pa je Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, pobijedio Aišu r.a. a zatim joj se obratio riječima: «Ovo ti je za onu tvoju pobjedu.» (Hadis je zabilježio Ebu Davud, a vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani) Gdje smo mi od ovog sunneta? Koliko je nas našlo vremena da  se utrkuje sa svojom suprugom, želeći time pridobivanje njene ljubavi i pažnje? Dragi brate, slobodno daj malo oduška sebi u ophođenju sa suprugom. Kuća nije kasarna pa da mora sve da bude strogo ozbiljno i pod konac. Našali se malo sa suprugom pa ćeš vidjeti da će to povećati ljubav među vama i učvrstiti vaše bračne veze.

Treći način pridobivanja ljubavi supruge;
Korištenje metode ''Poklon iznenađenje''  Općepoznato je da poklon ili hedija ostavlja velikog traga na učvršćivanje veza među ljudima, a naročito ako se radi o poklonu koji dolazi od supružnika. Poklanjanje poklona supruzi nije uvjetovano velikom vrijednošću jer svrha poklona je da se pokaže supruzi da nije zaboravljena od strane muža, da on misli na nju, da se trudi da ispuni njene želje, i da dokaže na taj način svoju pažnju prema njoj.

Ako bi čovjek kupio supruzi nešto što ona voli, bez da to ona prethodno traži-inšaAllahi-neminovno će taj čin voditi ka pridobivanju ljubavi supruge, voditi ka tome da supruga shvati da njen muž misli na nju, da razmišlja o njenim željama, što će onda i nju potaknuti da na to uzvrati pokornošću, poštovanjem, a sve to vodi ka obostranom povećanju ljubavi među supružnicima, što i jest postizanje željenih ciljeva. Zar nije kazao Allahov Poslanik,salallahu alejhi ve sellem: «Međusobno razmjenjujte poklone kako bi se zavoljeli.»

17.02.2008.

KOŠTUNICA: ČAŽNA DRŽAVA, NATO INTERSI (Jos smijesnije)

Premijer Srbije Vojislav Koštunica izjavio je danas da jednostrano proglašenje "lažne države" Kosovo predstavlja završni čin politike koja je započeta agresijom NATO na Srbiju 1999. godine.
"Nikada se nije jasnije pokazala istina zašto je Srbija divljački razarana pod NATO bombama", rekao je Koštunica na konferenciji za novinare nakon što je kosovski parlament u Prištini proglasio nezavisnost Kosova.
Prema njegovim riječima, iza "ove lažne države stoje vojni interesi NATO".
"Temelj lažne države čine bombe", ocenio je premijer.
Premijer je oštro kritikovao SAD, navodeći da je silu stavila iznad Povelje Ujedinjenih nacija i bezobzirno prekršila međunarodni poredak.
On je naveo da su SAD ponizile i natjerale EU da pogazi principe na kojima počiva, kao i da je "Evropa pognula glavu", zbog čega će biti odgovorna za sve pogubne posljedice koje nosi nezavisnost Kosova.
"SAD je primorala Evropu da se povinuje volji sile. Evropa je pognula glavu, ali Srbija odbija da se ponizi", rekao je Koštunica.
On je izjavio da su, jednostranim proglašenjem, pogaženi principi na kojoj počiva sama Evropska unija.
Koštunica je ponovio da će Vlada Srbije poništiti sve dokumente kojima se na tlu Srbije stvara "lažna država".
Premijer je najavio da će Vlada Srbije i parlamentarne stranke organizovati mirne proteste. On je pozvao na mir, "da bismo pokazali da smo iznad politike sile".
"Moramo svi zajedno da pokažemo da se protivimo stvaranju lažne države na Kosovu", zaključio je Koštunica.

17.02.2008.

TADIĆ: PONIŠTAVAMO NEZAVISNOST KOSOVA (smijesno)

Srbija će učiniti sve da se "poništi protivpravno proglašena nezavisnost Kosova".
"Srbija nikada neće priznati nezavisnost Kosova", stoji u izjavi predsjednika Srbije. Država sada ne treba da sprovodi ishitrene poteze. Srbija će, rekao je, nastaviti da čini sve što je neophodno da se obezbijedi sigurnost našim sunarodnicima na Kosovu i da im se u svakom smislu olakša život. Tadić je zatražio od UNMIK-a i Kfora najviši stepen sigurnosti za Srbe u Pokrajini.
"U ovom teškom trenutku za državu i sve nas, želim da apelujem na sve gradjane Srbije, na naše sunarodnike na Kosovu, da nas u ovim danima prije svega rukovodi razum, a država Srbija će povlačiti odgovorne poteze i učiniće sve što je u njenoj moći da se poništi samovoljno i protivpravno proglašena nezavisnost Kosova", poručio je u obraćanju javnosti predsjednik srbije Boris Tadić.
Srbija nikada neće priznati nezavisnost Kosova. Srbija je reagovala i reagovaće svim mirnim, diplomatskim i pravnim sredstvima da se ovaj akt privremenih kosovskih institucija poništi. Srbija od medjunarodnih institucija na Kosovu traži da se odmah poništi ovaj čin, koji je protivan osnovnim principima medjunarodnog prava, naglasio je Tadić.
"U ovom trenutku najvažniji su nam životi ljudi i njihova sigurnosti. Kfor i UNMIK su obavezni da obezbijede sigurnost za sve Srbe i druge nealbance na Kosovu, da čuvaju njihove domove i sve naše svetinje. Na njima je odgovornost za svaki život na Kosovu.
Zatražio sam od Kfora i Unmik-a najviši stepen sigurnosti za naše ljude. Ali dužni smo i mi da brinemo. To ćemo najbolje pokazati tako što nećemo povlačiti nepromišljene poteze kojima bi se mogle proizvoditi okolnosti u kojima bi sigurnost naših sunarodnika na Kosovu bila ugrožena", rekao je on.
"Još jednom pozivam sve državne funkcionere i lidere svih stranaka u Srbiji da u ovoj situaciji postupaju odgovorno. Tražim od svih političara da u svojim izjavama pozivaju svoje pristalice na mir, ozbiljnost i suzdržanost. Stranačke promocije odmah treba da se ostave po strani kako bi država u ovoj situaciji punoj izazova mogla da djeluje odgovorno i jedinstveno", rekao je Tadić.
On je apelovao i na medije u Srbiji da u sljedećim danima maksimalno odgovorno i bez senzacionalizma rade svoj posao.
"Ovu situaciju Srbija će prebroditi mirno, dostojansveno i civilizovano. Srbija nasilju neće pribjegavati i to je jedini pristup koji nam može omogućiti da nastavimo svoju legitimnu borbu za očuvanje integriteta zemlje, a Srbija će u toj diplomatskoj borbi biti uporna, braneći i svoje interese i medjunarodno pravo, ma koliko to bilo potrebno i sve dok nelegitimni akt o nezavisnosti ne bude u potpunosti stavljen van snage", stoji u izjavi predsjednika Srbije.

17.02.2008.

Iz perspektive jednog BiH građana

Javnosti u Bosni i Hercegovini posljednjih nekoliko godina poznata je problematika revizije državljanstava naturaliziranih građana. Radi se, uglavnom, o preispitivanju ispravnosti državljanstava datih osobama afro-azijskog porijekla na temelju ratnih zasluga u odbrani Bosne i Hercegovine tokom proteklog rata.

 



U svojstvu običnog građanina države koja teži demokratskim principima, izražavam duboku zabrinutost aktuelnom situacijom. Sasvim je jasno da dodjela državljanstva spada u diskreciono pravo svake države, koje se ne može osporiti. BiH je to svoje pravo iskoristila prilikom dodjele državljanstva spomenutim osobama. Međutim, sada se našem sugrađaninu Imadu Al-Husinu, zvanom Abu Hamza, definitivno oduzima državljansvo pod izgovorom da on predstavlja prijetnju po nacionalnu sigurnost Bosne i Hercegovine. Bitno je napomenuti da je Abu Hamza za vrijeme boravka u BiH zasnovao porodicu, te da ima suprugu, troje djece i troje jetima kojima je bio otac sve ove godine. Iz perspektive običnog građanina (p)ostaje nejasno zbog čega je dotičnom oteto državljanstvo i zbog čega mu u narednih nekoliko dana prijeti prinudna deportacija.


Kada pogledamo unazad, Abu Hamzi je državljanstvo oduzeto početkom 2007. godine, a kao razlog za oduzimanje nije navedeno da je prijetnja nacionalnoj sigurnosti. Navođeni su mnogi drugi razlozi, ali kada ih je sudskim putem sve oborio, ipak mu nije vraćeno državljanstvo i prikačen je ovaj novi razlog. To pokazuje da je ovaj slučaj politički a ne pravni problem i da se čak i sudstvo podređuje političkim pravilima. To je jako zabrinjavajuće. Uostalom, ako je Abu Hamza bilo kakva prijetnja, a kamoli prijetnja nacionalnoj sigurnosti, kako je moguće da on već više od godinu dana (od kako mu je oduzeto državljanstvo) živi nesmetano u BiH i da nije ranije deportovan? Kako to da našu nacionalnu sigurnost ranije nije niko štitio i sada, kada je Abu Hamza iskoristio sve pravne lijekove, odjednom nam je ugrožena nacionalna sigurnost?


To su pitanja na koja može svako odgovoriti, bez da je stručnjak za nacionalnu sigurnost ili bilo kakav stručnjak. Lahko je sabrati dva i dva.
Mi, koji pripadamo ovoj naciji, valjda zaslužujemo detaljnije objašnjenje zašto (i ako) je neko prijetnja našoj sigurnosti. Ovako vlasti u BiH vrijeđaju našu inteligenciju dajući kratak i jednostavan odgovor. Kao građanin izražavam duboku zabrinutost ovakvim stavom organa vlasti, uzevši u obzir činjenicu da protiv dotičnog nije pokretana nikakva istraga, nije podizana optužba , niti je vođen postupak za počinjenje bilo kakvog krivičnog djela. Također, vlasti nisu ponudile ni adekvatan odgovor u smislu koja su to njegova djelovanja konkretno dovela do prijetnje po nacionalnu sigurnost. Nesumnjivo je jasno da je Abu Hamza osoba kojoj je u ovakvoj situaciji ugrožena sigurnost.


Veliko je pitanje šta će biti s njegovom mnogobrojnom porodicom ako on bude deportovan. Vidimo da se naši političari brinu samo sami za sebe.
Osim navedenih razloga, jako je bitno napomenuti da istom po povratku u Siriju prijeti tortura i da postoji mogućnost smrtne kazne ili doživotnog zatvora. I to zašto?! Zato što se dobrovoljno prikljčio borbi, rame uz rame s nama protiv agresora. Zbog svega toga svaki građanin ove države može biti uplašen da će možda jednog dana državne vlasti ugroziti njegovu vlastitu sigurnost i prava na nekom drugom polju, iz razloga što se za ovako bitne odluke vlasti navode samo površna i nedorečena objašnjenja. Stoga od Vas ljubazno tražimo da na način na koji to najbolje možete izrazite suosjećanja i pomognete uplašenim građanima BiH koji nakon ovakvog ponašanja državnih organa iskazuju duboku zabrinutost za sigurnost i stabilnu budućnost za sebe i svoje porodice.


 

Ako dijelite zabrinutost ovog gradjanina posaljite ovaj tekst na:

Ustavni Sud BiH Ova email adresa je zasticena od spam robota, nije vidljiva ako ste iskljucili Javascript
Amnesty International International Secretariat Ova email adresa je zasticena od spam robota, nije vidljiva ako ste iskljucili Javascript
Amnesty International International e-mail lista Ova email adresa je zasticena od spam robota, nije vidljiva ako ste iskljucili Javascript
Profesor Paul Hunt UN Special Repporteur on the Right to Health Ova email adresa je zasticena od spam robota, nije vidljiva ako ste iskljucili Javascript
CAGEPRISONERS Asim Qureshi Reseacrcher in International Low, Westerne Comparative Islamic Low Ova email adresa je zasticena od spam robota, nije vidljiva ako ste iskljucili Javascript
Amnesty Francaise 76Bd de la Villete 75019 Paris Cedex 19 Ova email adresa je zasticena od spam robota, nije vidljiva ako ste iskljucili Javascript
Omer Fisher Researcher - Balkans Team Amnesty International

17.02.2008.

Poginuo vodeći aktivista islamskog džihada

Vodeći aktivista vojnog krila odbranbenog pokreta Islamski džihad i još šestoro ljudi je poginulo, a oko 40 je ranjeno sinoć u snažnoj eksploziji u izbjegličkom logoru Buredž, u centralnom dijelu pojasa Gaze.



Očevici su rekli da je trospratna kuća Ajmana Atalaha Fajeda sasvim srušena i da je još šest obližnjih zgrada takođe jako oštećeno. Među žrtvama su Fajedova žena, mali sin i ćerka, kao i još trojica boraca, a devetoro ranjenih je kritičnom stanju, rečeno je u hitnoj pomoći.

Islamski džihad je rekao da je srušena kuća bila meta izraelskog vazdušnog napada, što je izraelske armija demantovala. Policija Hamasa, koji kontroliše pojas Gaze, saopštila je da uzrok eskplozije nije jasan.

Sudeći prema izjavama očevidaca, moguće je da je gađana kuća služila kao stovarište oružja, s obzirom da je lokalno stanovništvo vidjelo dijelove nečega što je ličilo na rakete "kasam" na mjestu eksplozije.

Fajed je bio član vojnog krila Islamskog džihada i organizacija je potvrdila da je on poginuo, zaprjetivši osvetom protiv Izraela. Mi ćemo odgovoriti na taj cionistički masakr - udarićemo svuda na naprijatelja, izjavio je portparol organizacije Abu Ahmed.

Jedan od lidera Islamskog džihada Kaled al Bač je takođe optužio Izrael za eksploziju i povezao je sa eksplozijom automobila bombe u Damasku u utorak, u kojoj je ubijen glavni komandir libanskog Hezbolaha Imad Mugnije.

"Eskalacija koju je izazvao Izrael neće donijeti bezbjednost naseljenicima, neće donijeti bezbjednost cionistima nigdje," kazao je Bač agenciji Rojters, najavivši više otpora i džihada.

17.02.2008.

Da li smo prijetnja po nacionalnu sigurnost u BiH?

Apel mladog građanina bosansko-hercegovačkoj javnosti povodom najavljene deportacije Abu Hamze

Da li smo prijetnja po nacionalnu sigurnost u BiH?




Prije deset godina bio sam mladić koji je završio gimnaziju i upisao ekonomski fakultet. Proces sazrijevanja moje generacije je bio u ratnom i postratnom BiH društvu, u vremenu kada su se poremetile mnogobrojne vrijednosti u društvu. Moji dragi roditelji su me učili i odgajali da sve u životu postižem napornim radom i trudom, te da budem korektan u odnosu sa drugim ljudima. Međutim, zakonitosti života koje vladaju u bosansko-hercegovačkom društvu reproduciraju jednu sasvim drugu sliku.  Sposoban, pametan i dobar je onaj koji zna neradom, prevarom, spletkama, mitom i korupcijom postići svoje ciljeve poput pronalaska posla, završavanja fakulteta, dolaska na poziciju i dr. Pod jakim uticajem sredine u kojoj živim i djelujem, prihvatam tu igru, poput ogromne većine Bosanaca i Hercegovaca. Ali ja nimalo nisam sretan i zadovoljan svim tim lažnim uspjesima. Razmišljam o svemu tome i ne mogu da nađem izlaz iz te situacije unutarnje borbe, nemira i razdora. Tražio sam izlaz u mnogobrojnim životnim putevima, ali uzalud. Dođem donekle i opet stop, ispred mene mračni zid besmislenosti i zablude. Tako sve do 2001. godine kada upoznajem „nosioce prijetnje za nacionalnu sigurnost“ Bosne i Hercegovine koji promovišu ideje rada, napretka, pravde, poštenja, borbe protiv mita i korupcije, morala, važnosti očuvanja institucije moralne porodice na čelu sa ženom kao majkom i suprugom, te mnogih drugih shvatanja koja su bila u suprotnosti sa mojim dotadašnjim životnim teorijama i praksama. I tada ti „nosioci prijetnje za nacionalnu sigurnost postaviše tempiranu bombu“ podno mog zida besmislenosti i zablude, koji usljed eksplozije biva potpuno srušen.


Uzvišeni Stvoritelj mi je otvorio beskrajni put Istine i Vječnog Smisla. Otvorio mi je put u Islam. Počinjem radom i trudom realizovati svoje ciljeve, odbacujem prevare, mito i sve vidove nemorala, te postajem prvi put u životu biti zadovoljan i sretan sa time ko sam i kako živim.
Ponovo sam rođen. Od tada sam završio ekonomski fakultet, oženio se i dobio kćerkicu, pokrenuo vlastiti biznis, a danas rukovodim biznisom od kojeg prihode realizuje desetak mladih bosansko-hercegovačkih porodica, te od kojega država Bosna i Hercegovina ubire značajne poreze i prihode svakog mjeseca. Jedno znam sa sigurnošću. Od mene bosansko-hercegovačko društvo danas ima velike koristi jer mnogostruko doprinosim njegovom razvoju, a razlog za to su „nosioci opasnosti po nacionalnu sigurnost“, od kojih je jedan i Imad al-Husein, zvani Abu Hamza. Veliki uticaj na moj novi put je imao Abu Hamza, koji je meni i brojnoj bosansko-hercegovačkoj omladini vlastitim primjerom pokazao kojim pravcem da krenu kada su se našli pred moralnim ćorsokakom i zidom besmislenog života u ovoj zemlji koji su podigli upravo ti nepravednici i neprijatelji ovog naroda što žele protjerati Abu Hamzu.


Abu Hamza je oženio bošnjakinju kojoj su četnici ubili muža iza kojeg je ostalo troje jetima, a sa njome je dobio još troje djece. O svoj djeci se brine podjednako brižno kao primjeran musliman. Abu Hamza nikad nije bio osuđivan, nikada nije bio procesuiran i protiv njega nikada nisu bili vođeni nikakvi pravni procesi, niti izrečene bilo kakve kaznene mjere. Abu Hamza je za svoj i za život svoje djece (koja su, istovremeno, i djeca države koja ga sada istjeruje!) zarađivao isto, ako ne i teže od drugih građana BiH. Abu Hamza je sve vrijeme svog boravka u BiH poštovao zakon BiH i savjesno izvršavao sve obaveze jednog posjednika bosanskohercegovačkog državljanstva. Abu Hamzina jedina krivica je što se borio u Armiji Republike BiH i što je učestvovao u odbrani BiH od svirepog agresora. Danas je Abu Hamza prijetnja za nacionalnu sigurnost i mora pod hitno napustiti BiH, u protivnom biti će deportovan. Ostaje nejasno zbog čega je dotičnom oteto državljanstvo i zbog čega mu u narednih nekoliko dana prijeti prinudna deportacija? Na ovo pitanje vlasti u Bosni i Hercegovini daju kratak i jednostavan odgovor kako Abu Hamza predstavlja prijetnju po nacionalnu sigurnost, te se to navodi kao njegova glavna krivica. Kao građanin izražavam duboku zabrinutost ovakvim držanjem organa vlasti uzevši u obzir činjenicu da protiv dotičnog nije pokretana ni istraga niti je podizana optužba niti je vođen postupak za počinjenje bilo kojeg krivičnog djela. Također, vlasti nisu ponudile ni adekvatan odgovor u smislu koja su to njegova djelovanja konkretno dovela do prijetnje po nacionalnu sigurnost.


Kako su se samo on i slični njemu usudili da moralno osvješćavaju bosansko-hercegovački narod, nakon što su se sa puškom borili za slobodnu BiH i za opstanak bošnjačkog naroda u BiH? Pa ovdje je nacionalna „sigurnost“ uspostavljena na lažima, kriminalu, nemoralu i niskim interesima. Ko je on da promiče uzvišene ideale? Pod hitno ga treba ukloniti, jer prijeti već uspostavljenom sistemu koji odgovara kako pokvarenim ljudima na vlasti, tako i svima onima ljudima iz naroda koji ne žele dobro sebi i svojima porodicama, a kamoli široj zajednici. Njihov životni moto je pojest´, popit´ i poklopit´, bez ikakvih ideala vrijednih plemenitog ljudskog razuma. Ovo mahom što se tiče bošnjačkog korpusa i zanemarivog dijela ostalih naroda u BiH. A što se tiče većinskog dijela srpskog i hrvatskog naroda, pa njima je deportacija Abu Hamze samo još jedan korak više ka realizaciji projekta razbijanja cjelovite BiH i njihovog pripajanja imaginarnoj iluziji „Velikoj Srbiji“ ili „Velikoj Hrvatskoj“. Samo u jednom su se prevarili. Protjerivanjem Abu Hamze neće ništa postići. Među bosancima i hercegovcima je mnoštvo nosioca ideja koje su „opasnost za nacionalnu sigurnost“. Protjerivanjem Abu Hamze samo će postići kontra-efekat. Jedan sam od tih koji će sa još većim žarom nastaviti radom, moralom, pravdom i poštenjem rušiti uspostavljeni sistem nepravde, nemorala, mita, korupcije, genocida i okupacije.

Postulati kojima nas uče „nosioci prijetnja za nacionalnu sigurnost“ su slijedeći:
- poslušnost i dobročinstvo prema roditeljima,
- briga i pažnja prema susjedima bez obzira da li su oni muslimani ili nemuslimani,
- pribavljanje imetka vlastitim radom i zalaganjem,
- izbjegavanja laži, prevara, kamate, mita i korupcije, te suzbijanje tih bolesti društva,
- borba protiv alkoholizma, pušenja i narkomanije,
- borba protiv nemorala, razvrata i prostitucije,
- iskrenost prema ljudima u međusobnim odnosima,
- borba u ratu i miru za istinu, pravdu i razvoj,
- borba u ratu i miru za cjelovitu, nezavisnu i slobodnu BiH.

Ako sam zbog svega ovoga prijetnja nacionalnoj sigurnosti, onda sam ponosan na to da sam prijetnja.
Pozivam odgovorne iz nepravedne institucije po imenu Vlada Bosne i Hercegovine  da poduzmu sve moguće mjere da me zaustave, jer ako to ne učine poduzeću sve što mogu da primjenim gore navedene postulate i tako narušim njihov pokvareni sistem.


Pitam sve bošnjačke političare ali i muslimansko-bošnjačke vjerske lidere. Zar svi toliko robujete niskim ličnim i stranačkim interesima, pa ne reagujete da zaštitite Abu Hamzu? Pa on je taj koji se do prije dvanaest godina borio za opstanak muslimansko-bošnjačkog korpusa u BiH. On je taj koji je poslije rata oženio bošnjakinju i pružio zaštitu njoj i za njeno troje jetima. Da li se to bojite Europe ili Amerike? Oduzeće vam vlast? Pa izgubićete je u svakom slučaju, a izgubićete još i čast, ugled, te ćete ući u historiju kao izdajnici onih koji su vama pomogli kada vam je bilo najpotrebnije. Zapamtite da vi ne izdajete samo Abu Hamzu, već izdajete i bošnjačke jetime o kojima se Abu Hamza brine od kako je oženio njihovu majku, a babo tih jetima je bio imam kojeg su ubili četnici. Pitajte te jetime da li im teže pada ubistvo babe od strane četnika ili vaša izdaja zbog nereagovanja po pitanju deportacije Abu Hamze.
Zar nećete štititi prava bošnjačkih jetima i boraca Armije BiH? Evo vam prilike, pa se dokažite. Ako nećete, pa kazna za licemjere je najgora kazna, i vi to znate. Sjetite se šta ste obećavali pred izbore, a kako sada postupate.

Moje posljednje pitanje je upućeno svim muslimanima i muslimankama u BiH, a koje sam preuzeo od jedne sestre muslimanke sa jednog od internet foruma. Je li moguće da nam ništa osim dove nije ostalo? Kad se treba veselit, onda se hiljade muslimana skupe na koncertima u Zetri i na Koševu. I pare će dat samo da im bude lijepo, danima se prepričava kako su se proveli. A kad se treba okupit kako bi pokazali da nismo zaboravili svoga brata i da ne pristajemo na ovakvo postupanje ne samo sa muslimanima, nego sa svakim čovjekom, onda ne možemo sakupiti ni dvjesto ljudi. Mi moramo biti optimisti i ovdje se još mnogo šta može uraditi i promijeniti ako Bog da. Do nas je?! Poduzmimo sve što je u našoj mogućnosti da taj čovjek vidi da nije sam i da drugi vide da nije sam.

Senad Hukić

15.02.2008.

Ispovijest petnaestogodišnje žrtve ratnog silovanja

Komšija Saša se pravio da me ne poznaje…
Imala sam petnaest godina kada su me petorica vojnika Vojske Republike Srpske silovala dvije noći zaredom. U isto vrijeme, silovane su i dvije maloljetne sestre. Zajedno smo iz logora „Rudnik Sase“ odvedene u napuštene kuće u Bratuncu... Ovako je počeo naš razgovor sa E. K., koja danas ima 31 godinu. Bez emocija na licu i bez uvoda odmah je rekla ono najstrašni je, a potom objasnila logorsku golgotu kroz koju je prošla 1992. Da ih glad, dok su se skrivali u podrinjskim šumama, nije prislila na put do rodnog sela Sase po malo hrane, ovoj danas samohranoj majci dva sina život bi zasigurno bio drugačiji. Svoj identitet bi, kaže, rado otkrila, no boji se za sinove, iako će im sve ispričati kada odrastu. Sada samo znaju da je bila zarobljena...


Nož pod vratom
„Na putu ka selu, presreli su nas i odveli u logor. Od 61 zarobljenika, samo nas je devet preživjelo. Ostali su odvedeni i još nisu pronađeni“, priča naša sagovornica i objašnjava da je u logoru tada ostalo šest djevojaka i jedna žena sa dvoje djece. Sutradan, s dvije maloljetne sestre, odvedena je u napuštenu kuću u Bratuncu. Istu noć ju je silovao čovjek iz Srebrenice, kojem je zapamtila samo ime – Predrag. Priča: „Rastrgao mi je odjeću i izvadio pištolj. Tukao me, šamarao i prijetio. Kada me lisicama svezao za sebe i zaspao, već je bila zora. Braća Saša i Sale istu noć su silovali sestre iz mog logora“. Naredne noći, grupa od 11 vojnika, koju je predvodio Novak Stjepanović – Krke, odvela ih je u drugu napuštenu kuću. Te noći, praveći se da ju ne poznaje, silovao ju je prvi komšija Saša Cvetković. Nakon toga i udaraca nogom u leđa, silom su ju ubacili u susjednu sobu: „Odmah me u drugoj sobi silovao neki Krsto, pa onda čo vjek zvani Hrle, sa Zalazja. Stavio mi papire u usta da ne bih galamila, a zbog plača nisam više mogla disati. Onesvijestila sam se. Kada sam otvorila oči, osjetila sam nož ispod vrata. Svezali su me za krevet i rekli su da će me zaklati ako pisnem. Nakon toga, došao je vojnik kojeg nisam poznavala. Silovao me... Imala sam osjećaj da se to dešava nekom drugom, a ne meni“, opisuje drugu i posljednju noć silovanja, nakon čega je vraćena u logor „Rudnik Sase“. Prema njenim riječima, logorom je upravljao komandant Miroljub Todorović iz Niša. Da ironija bude veća, ova žena tvrdi da je upravo zahvaljujući njemu preživjela logorsku golgotu.

Nova, srpska imena
Naime, nakon svađe, koja je jednog dana u logoru izbila među vojnicima, Todorović je rekao da više ne smiju ostati u rudniku zbog komšija vojnika, koji ih kane ubiti. Pod komandantovom pratnjom prebačene su u Vojnu policiju u Bratuncu, pa u ugostiteljski objekat umrljan krvlju, gdje su ih skrivali osam dana. Zahvaljujući „humanom“ Todoroviću, ove djevojke su potom smještene u srpski izbjeglički centar Sportski centar „Lagator“. Tu su, nastavlja priču naša sagovornica, dobile svoja nova, srpska imena. Nakon 15 dana, kada je na istom mjestu otvoren i izbjeglički kamp za muslimane, upoznala je bivšeg muža. No, nakon nekoliko godina, život s njim za nju je postao još jedan logor. Iako ju je s početka podržavao, kasnije je, kaže, počelo maltretiranje i spočitavanje za silovanja: „Drugi logor sam odlučila odmah prekinuti. Razvela sam se. Počela sam ići na psiho terapiju i čistiti stanove i kuće. Pošto sam tek bila za vršila osnovnu školu kada je
rat počeo, odlučila sam upisati i srednju ugostiteljsku školu“, priča kroz smijeh žena, kojoj je rat oduzeo sve osim volju i upornost.

Terapija u Udruženju „Vive žene“ pomogla joj je da se nosi sa preživljenim. Riječi svoje terapeutkinje Teufike Ibrahimefendić sjeti se svaki put kada joj je teško. Sada, kada ima dovoljno samopouzdanja, kaže da „kad digne glavu, osjeća da je cijeli svijet njen!“
Amila Čitaković

BH Muslim Monitor – Oslobođenje, Pogledi 20.01.2008.


Silovatelji na slobodi
Kada je 1993. stigla u Tuzlu, E. K. je odmah policiji prijavila silovanja u logoru „Rudnik Sase“. Dala je izjavu i Kantonalnom tužilaštvu Tuzla. No, sve dok još jedna osoba ne posvjedoči o svemu, zločinci se neće pravno goniti. Nažalost, djevojkama koje su istovremeno silovali isti ljudi, izgubio se trag. Iako je ova žena spremna svjedočiti kao zaštićeni svjedok, tvrdi da to suđenje neće doživjeti.

Domovina nije spremna da ih čuje
Teufika Ibrahimefendić, terapeutkinja iz Udruženja „Vive žene“ Tuzla, misli da većina silovanih žena želi javno govoriti, ali da misle kako naša zemlja još nije spremna čuti ih. Tvrdi da su svjedočenja stresna i da one više nisu u stanju opisati unutarnju bol, kao što su nekada mogle. Ibrahimefendićka problem vidi i u tome što silovane žene osjećaju da su progovorile i onda kada samo jedna od njih ispriča svoju priču.

15.02.2008.

Muslimanke u Njemačkoj: Predrasude o islamu ili djelo propagande.

 U Briselu je održana konferencija o položaju muslimana u  Evropi, preciznije o njihovoj diskriminaciji. Konferenciju je organizovao francusko-turski lobi u Evropskom parlamentu. Uče snici konferencije odmah su se složili - prisutne su netolerantnost i diskriminacija prema muslimanima u Evropi. Emine Bozkurt, poslanica socijalista u EP iz Holandije rekla je da raste odbojnost prema ljudima islamske vjere u zemljama EU.

“U nekim zemljama muslimani lošije prolaze na tržištu rada. U školama su manje uspješni i teže ulaze u institucije društva. U Holandiji je, na primjer, duplo više nezaposlenih stranaca je muslimanskog porijekla. Razlozi za to su diskriminacija i islamofoja“, kazala je Bozkurt, prenio Deutsche Welle. Generalni sekretar Organizacije islamske konferencije, Ekmeledin Ihsanoglu, kaže da zapadni mediji predstavljaju muslimane kao teroriste, a islam kao prijetnju. Pri tom čovjek ne želi da islamizuje Evropu.

On je kritikovao danske karikature i kritičke filmove o muslimanima. “Moramo da objasnimo da su umjetnici namjernim napadanjem naših simbola, povrijedili osjećanja muslimana, a sada insistiraju na tome da su branili slobodu mišljenja. Oni tvrde da muslimani hoće da im ograniče slobodu. Ali to niko neće. Oni mogu da kritikuju islam, ako žele, ali postoji granica. Nema slobode bez odgovornosti“. Evropski poslanik Cem Ozdemir, Nijemac turskog porijekla, ne slaže se s njim. “Nema koristi ako se stalno ističe uloga žrtve. Prije bih se založio za aktivno ponašanje. To znači, šta ja mogu da uradim, kako mogu da promijenim imidž, a neodvojivi dio toga jeste i da se džamije otvore za sve u Evropi. Ali to nije slučaj“.


Netolerancija, diskriminacija i islamofobija

Ozdemir kaže da muslimani u Evropi imaju dužnosti i prava, kao građani EU. Ne smije se prihvatiti da musliman ne može biti i Evropljanin. “Nije riječ o to me da Nijemci uspostave dijalog s muslimanima. Postoje njemački muslimani. U mom slučaju, ja sam predstavljao obje strane. Ali stranci koji žive u Evropi su njeni građani. Oni koji nisu muslimani treba da shvate da je islam sastavni dio Evrope. A muslimani moraju da pokušaju da steknu povjerenje“. Evropska poslanica Emine Bozkurt kaže: “Muslimani su potrebni na tržištu rada i u društvu. Evropa neće uspjeti bez muslimana. Ako nedovoljna integracija stvara probleme, uspješna će jačati EU

15.02.2008.

UBIJANJE NEVINIH NE MOŽE SE TEMELJITI NITI NA JEDNOJ RELIGIJI, PA TAKO NI NA ISLAMU

 Tragične priče žena - bombi Zastrašujuće samoubojice sada se pokazuju kao duboko nesretne žene, vrbovane prisilno, podmuklim sredstvima, manipulacijom, pa čak i opojnim drogama. Njihova motivacija nije bila religija, nego ucjena, prijetnja, ljubav prema teroristu – zavodniku, ili čak novac.Julia Juzik, hrabra dvadesetpetogodišnja novinarka, istražila je sudbine žena samoubojica i otkrila njihovo pravo lice. Pothvat koji nikome u ruskoj i čečenskoj javnosti nije išao na ruku, i koji je rezultiralo zabranom objavljivanja knjige i raznim prijetnjama. Autorica je obišla rodna mjesta svih žena koje su sudjelovale u tragediji u Moskvi, proučila njihovu povijest, razgovarala s njihovim roditeljima, rođacima … Rezultat je bio šokantan…

Ubijanje nevinih ne može temeljiti niti na jednoj religiji, pa tako ni na islamu.


Ovo ukoričeno istraživanje demistificira nazive kao što su «crne udovice», «Alahove nevjeste», «šehitkinje»; te konačno dokazuje da se ubijanje nevinih ne može temeljiti niti na jednoj religiji, pa tako ni na islamu.


Ne tako davne 2003. godine, svijet su prepravile snimke terorista okruženih s više od desetak žena zavijenih u crno i opasanih bombom, u sred moskovskog kazališta, na prikazivanju mjuzikla Nord ost. Par njih su imale i povlašten položaj odmah uz užasnutog novinara – govoreći o nesreći Čečenije, držeći prst na okidaču eksploziva kojim su opasane, te citirajući Kuran, izgledale su zastrašujuće. U njima smo vidjeli ekstazu, opijenost religijom i višim ciljevima, gotovo demonsku neustrašivost kojom idu u susret smrti, izopačenost. Vidjeli smo ono što smo htjeli vidjeti i ono što su režiseri tog krvavog spektakla htjeli da vidimo.

 Julia Juzik, hrabra dvadesetpetogodišnja novinarka, istražila je sudbine žena samoubojica i otkrila njihovo pravo lice. Pothvat koji nikome u ruskoj i čečenskoj javnosti nije išao na ruku, i koji je rezultiralo zabranom objavljivanja knjige i raznim prijetnjama. Autorica je obišla rodna mjesta svih žena koje su sudjelovale u tragediji u Moskvi, proučila njihovu povijest, razgovarala s njihovim roditeljima, rođacima … Rezultat je bio šokantan – zastrašujuće samoubojice sada se pokazuju kao duboko nesretne žene, vrbovane prisilno, podmuklim sredstvima, manipulacijom, pa čak i opojnim drogama. Njihova motivacija nije bila religija, nego ucjena, prijetnja, ljubav prema teroristu – zavodniku, ili čak novac. Tako da se mogu podijeliti u dvije velike skupine: nesretnice ili nesuđene nevjeste. Izolirane su od obitelji i podvrgnute psihološkoj obradi. Većina od njih je ipak htjela živjeti.

U novim oblicima ratovanja u suvremenom svijetu (klasični sukob iščezava iz upotrebe), kada su nepoznati vrijeme i mjesto sukoba, a cilj posredan (ubojstvom civila utjecati na političke vođe), pojavljuje se nova struja – korištenje žena samoubojica. U tradicionalnim sredinama, žene su u podčinjenom, tragično nemoćnom položaju, podvrgnute brojnim traumama, te su kao takve pogodno sredstvo za vrbovanje u terorističke skupine. Ovo istraživanje rasvjetljuje pojavu koja postaje jedan od ključnih problema današnjice, te napokon skida ljagu koju na islam bacaju površni i mržnjom zaslijepljeni političari. Podlogu za samoubilačke pothvate ovih žena nije napravila religija, niti bogzna koliko genijalna strategija onih koji su ih vrbovali, već sam nesretan život tih mladih djevojaka. Julija Juzik omogućit će vam da ih upoznate, servirat će vam dvadesetak tužnih sudbina

14.02.2008.

DA LI STE ZNALI ?

1- Da li ste znali da je dozvoljeno potirati po mestvama i čarapama tokom cijele godine, bez razlike da li je period zime ili ljeta zbog općenitosti hadisa koji su došli o dozvoli potiranja?
 
2- Da li ste znali da je obaveza da se čovjek okupa od spolnog odnosa pa makar i ne polucirao?
 
3- Da li ste znali da, ako žena vidi znake čistoće od hajda ili nifasa, nije dozvoljeno čovjeku da spolno opći s njom dok se ne okupa?
 
4- Da li ste znali da je ženi, ako vidi znake čistoće od hajda ili nifasa prije nastupanja zore, dozvoljeno da zaposti pa makar odgodila kupanje nakon nastupanja zore?
 
5- Da li ste znali da je žena, ako vidi znake čistoće, od nifasa prije četrdesetog dana, obavezna da se okupa i da klanja, i da je dozvoljeno čovjeku da ima spolni odnos s njom?
 
6- Da li ste znali da je dozvoljeno, po jednoglasnom stavu učenjaka da čovjek bez abdesta uči Kur´an ukoliko ne dodiruje mushaf, ali je bolje da uzme abdest?
 
7- Da li ste znali da će, kada mujezin kaže u toku ezana «hajja ala es-Salah , hajja ala el-Felah», onaj ko ponavlja za mujezinom kazati «la havle ve la kuwete illa billahi»?
 
8- Da li ste znali da četiri pravne škole zastupaju mišljenje da čovjeku nije dozvoljeno da dodiruje mushaf bez abdesta?
 
9- Da li ste znali da islamski učenjaci imaju jednoglasan stav da je redoslijed ajeta u Kur´anu tewkifij, striktno određen od Allaha, subhanehu we teala?
 
10- Da li ste znali da većina islamskih učenjaka, među njima su četiri pravne škole, smatra pohvalnim a ne obaveznim učenje Euze i Bismile prije učenja Kurana?
 
11- Da li ste znali da islamski učenjaci imaju jednoglasan stav da je pohvalno uljepšavanje glasa pri učenju Kur´ana?
 
12- Da li ste znali da po većini islamskih učenjaka čovjek ako bi učio Kur´an -bez uzimanja novca- i sevap od kiraeta poklonio nekome od mrtvih, da to stiže i koristi mrtvom?
 
13-  Da li ste znali da nema razilaženja među islamskim učenjacima da je propisano, sunnet, onome ko  uči i onome ko sluša kiraet da kad se prouči ajet u kojem ima sedžda da učini sedzdu ali postoji razilaženje da li im je to obaveza?
 
14- Da li ste znali da nema vjerodostojnog hadisa o vrijednosti neke noći u mjesecu redžepu kao što je Lejletu-r-ragaib ili Lejletu-l-Miradž niti ima vjerodostojnih hadisa o provođenju tih noći u posebnim ibadetima?
 
15-Da li ste znali da je hadis “Ko zaspe poslije ikindije,pa se probudi lud neka ne krivi nikog osim sebe” daif-nevjerodostojan?
 
16-Da li ste znali da su hadisi: “Ko obavi hadždž a ne posjeti me, on me je zapostavio”, “ Ko obavi hadždž pa posjeti moj kabur poslije moje smrti kao da me je posjetio za moga života”, izmišljeni hadisi?
¸
17-Da li ste znali da hadis “Razilaženje moga Ummeta je milost“, nema osnove ni u sahih ni u daif hadisima?
 
18- Da li ste znali da je hadis “Moji ashabi su ko zvijezde, kojeg god da slijedite na pravom ste putu.”, izmišljen?
 
19-Da li ste znali da je hadis “Uhranite vaše kurbane jer su oni vaše jahalice preko sirat ćuprije.”, daif-nevjerodostojan?
 
20- Da li ste znali da je hadis “Dva rekjata sa turbanom su bolja od sedamdeset bez turbana.”  izmišljen?
 
21- Da li ste znali da je hadis Alije, radijallahu anhu, kojeg hanefijska i hanbelijska pravna škola uzimaju kao argument da je sunnet da čovjek veže ruke u namazu ispod pupka, hadis daif-nevjerodostojan?
 
22- Da li ste znali je hadis o pohvalnosti učenja sure El-Kadr (Inna enzelnahu) nakon abdesta,  hadis daif-nevjerodostojan?
 
23- Da li ste znali da hadisi u kojima Božji Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, preporučuje da se nosi prsten sa kamenom “Akik” su izmišljeni hadisi?   
 
24- Da li ste znali je hadis “Tražite znanje pa makar u Kini” batil-neispravan?

14.02.2008.

Da li ste znali?

dali.jpg1- Da li ste znali da je vjerodostojan hadis u kojem Allahov Poslanik zabranjuje psovanje i vrijeđanje pijetla? Od Zejda ibn Halida el-Džuhenija prenosi se da je Allahov Poslanik kazao: ''Ne psujte i ne vrijeđajte pijetla, zaista on budi na namaz.'' (Ebu Davud, br. 5101, njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani.)

2- Da li ste znali da je vjerodostojan hadis u kojem je Poslanik zabranio da se dodaje, jedan drugome, isukana sablja? Od Džabira, r.a., prenosi se da je kazao: ''Poslanik nam je zabranio da dodajemo jedni drugima isukanu sablju.'' (Ebu Davud, br. 2588, Tirmizi, br. 2163, njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani.)
3- Da li ste znali da je vjerodostojan hadis u kojem Poslanik zabranjuje traženje natrag poklonjene stvari i da je to uporedio sa psom koji jede ono što je povratio? Kazao je Allahov Poslanik: ''Primjer onoga koji udijeli sadaku, a zatim to traži natrag, je kao primjer psa koji povrati, a zatim pojede ono što je povratio.'' (Ahmed, Buharija, Muslim, Ebu Davud, Ibn Madže od Ibn Abbasa, r.a.)
4- Da li ste znali da je vjerodostojan hadis u kojem je Poslanik zabranio naplaćivanje mužjakove oplodnje? Kazao je Ibn Omer, r.a.: ''Allahov Poslanik je zabranio naplaćivanje mužjakove oplodnje.'' (Ebu Davud, br. 3429, njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani.)
5- Da li ste znali da su vjerodostojni hadisi u kojima Allahov Poslanik zabranjuje da se čovjek kune bilo čime osim Allahom ili nekim od Njegovih imena i svojstava? Kazao je Allahov Poslanik: ''Allah vam zabranjuje da se kunete očevima vašim. Onaj ko želi da se zakune, neka se zakune Allahom ili neka šuti.'' (Buharija i Muslim, rivajet imama Muslima.) U predaji koju je zabilježio imam Ebu Davud stoji: ''Ne kunite se očevima vašim, niti majkama vašim, niti božanstvima vašim, i ne kunite se osim Allahom. Ne kunite se Allahom osim za ono što je istina.'' (Od Ebu Hurejre, br. 3248, njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani.)
6- Da li ste znali da je vjerodostojan hadis u kojem je Poslanik zabranio da se ljudi gađaju sitnim predmetima (kamenčićima, košpicama)? Prenosi Seid ibn Džubejr da je rođak Abdullaha ibn Mugaffela, r.a., bacio kamenčić gađajući nekoga, pa ga je upozorio – zabranio mu, kazavši: ''Allahov Poslanik je zabranio da se međusobno gađamo kamenčićima (ar. el-hazf), govoreći: 'Kamenčićem čovjek ne može divljač uloviti, niti neprijatelja povrijediti, ali time može slomiti zub i izbiti oko.' Pa je njegov rođak ponovo druge gađao kamenčićima. Pa mu je kazao: 'Ja ti govorim da je Poslanik to zabranio, a ti to opet činiš?! Nikada neću progovoriti s tobom.''' (Ibn Madže br. 3226, Ebu Davud, br. 5270, vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani.)
7- Da li ste znali da je vjerodostojan hadis u kojem Allahov Poslanik zabranjuje nošenje prstena na kažiprstu i srednjem prstu? Od Alije, r.a., se prenosi da je kazao: ''Zabranio mi je Poslanik da nosim prsten na ovom i ovom prstu'' –pokazujući na srednji prst i kažiprst. (Nesai, br. 5211, vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani.)
8- Da li ste znali da su vjerodostojni hadisi u kojima je Poslanik zabranio prodaju plodova prije nego što počnu sazrijevati? Od Abdullaha ibn Omera, r.a., prenosi se da je Poslanik zabranio prodaju plodova prije nego što počnu sazrijevati, «zabranio je prodavcu i kupcu». (Buharija i Muslim)
9- Da li ste znali da su vjerodostojni hadisi u kojima je Allahov Poslanik zabranio upletanje tuđe kose u svoju, tetoviranje, čupanje dlaka sa lica (obrva)? Kazao je Ibn Abbas, r.a.: ''Proklete su one koje traže da se tuđa kosa upleće u njihovu i one koje im to čine, one koje traže da im se čupaju dlake sa lica (obrve) i one koje im to čine, one koje traže tetoviranje i one koje im to čine.'' (Ebu Davud, br. 4170 i dr., vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani.)
10- Da li ste znali da je Allahov Poslanik spomenuo da je Allah prokleo one koji uzimaju kamatu, one koji daju, one koji svjedoče, one koji zapisuju i kazao da su svi oni isti? Kazao je Džabir ibn Abdullah: ''Allah je prokleo onoga ko jede kamatu (uzima), onoga ko ga hrani (onaj ko daje), one koji svjedoče (potpisivanje ugovora) i onoga koji zapisuje.''(Buharija i Muslim) U rivajetu imama Muslima spomenut je dodatak: ''Svi su oni isti.'' U rivajetu Ibn Mes'uda, r.a., koji su zabilježili Tirmizi i dr. spomenuto je da je Allahov Poslanik također prokleo spomenute osobe.

14.02.2008.

KUDA IDE GLAVNI GRAD?


Iako se bježi od krivice, u ovim dramatičnim satima, ne može se pobjeći od odgovornosti, a naročito ne predstavnici građana u društvenim strukturama koje su građani i birali da ih predstavljaju i zastupaju i štite njihova građanska i demokratska, pa i ljudska, prava - što se bahato krše u teško sagledivim okvirima i dimenzijama.

Udruženje za kulturu - Novo Sarajevo odavno je mnogo toga jasno, i kroz naše aktivnosti i rezultate rada vidi se ČIME SMO SE BAVILI, a to smo radili na volonterskoj osnovi, dok je gospoda plaćena da ove stvari radi, koje mi promoviramo godinama, a samo rijetki pojedinci su se interesovali za naše angažmane i podržavali naše projekta.

Naravno da OSTAVKE pojedinaca nisu bitne - radi smjene pojedinaca, ma kraju krajeva mogu i ostati na svojim položajima, bar što se mene lično tiče, jer ako se ne promjeni ODNOS prema javnim dužnostima i jasna odgovornost u odnosu na zadatke, nema ih KO i GDJE zamjeniti.
Desio se „trinaesti februar“ u Sarajevu! I šta sada? - to bi mnogi trebali da se zapitaju, a i da počnu drugačije da razmišljaju, a što bi trebalo da bude najbitnije, trebali bi, a i morali, da se odviknu nekih letargičnih navika iz kojih je moglo samo, a i jedino, da proizađe ovo „dešavanje omladine“. Ako se nastavi ustaljena priča i metod rada, u stilu prebacivanje loptice na drugog, da je i više kriv od onog što se javno obraća, ili da snosi jednako krivicu..., a ne dođe se do suštinskog pitanja „odgovornosti“ i „mjera“ što bi trebalo da napravi značajan zaokret u odnosu društva prema „pitanju mladih“. Dakle, dokument koji bi sadžavao „Strateški koncept djelovanja društva u sferi mladih“ je ono bez čega nema osnove da se uđe u ozbiljno planiranje, analize i djelovanje, jer se to onda svodi na pitanje „dobre volje“ pojedinaca iz društvenih struktura, a tu je nemoć društva da institucionalno djeluje - planira i realizira postavljene zadatke i ciljeve.
Mi se danas, trinaestog februara, u Sarajevu suočavamo sa posljedicama neefikasnog društvenog ustrojstva i funkcionisanja, i imamo na sceni „demokratski šok“, imamo odgovor na nasilje nasiljem, neredom se odgovara na nered, proizvodi se haos u haosu. Svakako, treba osuditi vandalizam kao metod za ostvarenje ideja, ubjeđenja i nastojanja... ali ... onaj ko nešto osuđuje, mora znati i zbog čega se to desilo..., dakle locirati stvarne uzroke koji su doveli do vandalizma, koji je ispoljen na PROTESTNOM SKUPU ISPRED ZGRADE VLADE KANTOVA SARAJEVO.

Bahato kršenje ljudskih prava


Dakle, svaka ozbiljna analiza doći će do toga da svaka pojedinačna ustanova, institucija, a i javni uposlenici i predstavnici u društvenim strukturama IMALI SU DOVOLJNO PROSTORA ZA DJELOVANJE - blagovremeno, konstruktivno i praktično, u smislu rješavanja pitanja koje čine LANAC društvenog organizovanog djelovanja u cilju otklanjanja neprimjerenih i štetnih pojava kod mladih, preventivnog djelovanja u cilju uključivanja i koordiniranja šire društvene zajednice, poduzimanje mjera koje bi uredile zakonske odredbe u cilju spriječavanja i nagomilavanja primjećenih i registrovanih delikventskih prestupničkih aktivnosti, i tako dalje. Znači, iako se bježi od krivice, u ovim dramatičnim satima, ne može se pobjeći od odgovornosti, a naročito ne prestavnici građana u društvenim strukturama koje su građani i birali da ih predstavljaju i zastupaju i štite njihova građanska i demokratska, pa i ljudska, prava - što se bahato krše u teško sagledivim okvirima i dimenzijama. Očita je MORALNA kriza u gradu na Miljacki, a šta su radili i zastupali u zastupničkim klupama - neka se sami zapitaju? Udruženje za kulturu - Novo Sarajevo odavno je mnogo toga jasno, i kroz naše aktivnosti i rezultate rada vidi se ČIME SMO SE BAVILI, a to smo radili na volonterskoj osnovi, dok je gospoda plaćena da ove stvari radi, koje mi promoviramo godinama, a samo rijetki pojedinci su se interesovali za naše angažmane i podržavali naše projekta. Ko su i jedni i drugi - mi ne tajimo! Doista se morala desiti VANREDNA SKUPŠTINA da bi se načinila javna rasprava da bi na dnevni red došla pitanja o kojima treba dobro razmisliti da bi se govorilo - i kroz tu raspravu, kroz aspekt promatranja PROBLEMATIKE MLADIH, što se dosada nazivalo PROBLEMOM, a od problema je najbolje pobjeći, zastupnici i funkcioneri govore najjasnije o sebi - KO SU i ŠTA SU RADILI, kao i čime su bili zaokupljeni sve ove godine provedene u salama i kancelarijama, i očito, da im ovo pitanje samo remeti daljnje vizije i koncepte, jer su uhvaćeni u raskoraku, u raskoraku sa REALNOŠĆU, i svjedoče javno i glasno o sebi.

Na ulice vratiti sigurnost - mladima vratiti perspektivu


Naravno da OSTAVKE pojedinaca nisu bitne - radi smjene pojedinaca, ma kraju krajeva mogu i ostati na svojim položajima, bar što se mene lično tiče, jer ako se ne promjeni ODNOS prema javnim dužnostima i jasna odgovornost u odnosu na zadatke, nema ih KO i GDJE zamjeniti. Treba insistirati na donošenju PROGRAMA koji će unaprijediti ovo društvo i u tom pravcu treba da teče, i treba usmjeravati ove nemile događaje u glavnom gradu naše jedine države. Krenulo se i u pravcu da se uredi društvo, date su inicijative, uz paralelno personaliziranje i branjenje ličnih pozicija uz okrivljivanje drugog i drugih, ali vidjeće se na šta će izaći, a ne bi valjalo da društvo ostane neuređeno i da nema Programa jer onda nema ni ODGOVORNOST, a bez jednog i ono drugo je besmisleno, jer niko ne preuzima obavezu da bude odgovoran, već u maglama društvene nefunkcionalnosti traži mjesto gdje će ga sve mimoići po pitanju preuzetih obaveza. Ipak, su istjerani na površinu, mada svaki oblik vandalizma trena osuditi kao pogrešan metod djelovanja u društvu, i moraju se izjasniti javno - a građani imaju priliku da vide neke ljude u nekom novom svjetlu. Mnogi će biti šokirani i teško je sve to sagledati, ali jasna orijentacija ne smije se gubiti i mora se ostati doslijedan u istrajnosti da se ovo naše društvo, a i naš glavni grad, ustroji na racionalan i efikasniji način gdje će se na ulice vratiti sigurnost a mladi vidjeti perspektivu.
13.02.2008.

MEDUSOBNA SAGLASNOST I LJUBAV

Moramo se u nasem budenju-sahvi medusobno slagati i voljeti: Vjernici su samo braca ( Hudzurat 10) : Budite braca o Alahovi robovi ( Buhari 6065, Muslim 2559).Smisao ovog bratstva je da ne budemo nepravedni jedni prena drugima i da budemo jedan milet ne razilazeci se u Alahovoj vjeri kako u nasim misljenjima tako i u nasim zeljama. Na osnovu ovoga moramo promatrati ono sto se desava kod musliman od razilazenja u stvarima koje su podlozne idztihadu I koje u stvarnosti islam moze obuhvatiti.Medzutim pojedinci zele da obavezu Alahove robove sa onim sto on vidi kao istinu, I ako je istina sa onim koji je se razisao sa njima.Pojedinci kojima je Alah darovao svojom uputu zele prakticitati serijat, stim da medu njima vlada odbojnost prema razilazenju koje se ustvari desava jer je on rezultat idztihada kojeg dokazi čine mogucim. Stim da pojedinci zele da budu slijedeni u njegovom misljenju, smatrajuci one koji ga ne slijede da su u zabludi I pogresci , sto je opreječno onome na čemu su bili poslanikovi drugovi I imami koji su dosli poslije njih.Kada bi izčitali knjige koje spominju razilazenje nasli bi puno razilazanja medu učenjacima. Stim niko od njih ne smatra drugoga da je u zabludi zbog njegovog misljenja i idztihada.Naprotiv smatra da je na čovjeku da slijedi istinu ne dodvoravajuci se nikome.Reci istinu medzutim pozivaj joj sa blagoscu i olaksavanjem kako bi postigao rezultat.Tako je na osobi ili onome koji izučava vjeru da slijedi onoga koga smatra da je blizi istini , trazeci uzur onome koji je se razisao sa njim ukoliko je to rezultat dokaza.Svaki čovjek koji smatra da je obaveza ljudi da ga slijede, da li je uzeo za sebe stepen poslanice ? Da li je pravedno da svoje poimanje učinis dokazom protiv nekoga, a ne učinis njegovo poimanje dokazom protiv sebe ? Koliko neprijatelja islama raduje se raskolu izmedu muslimana? Raduje se I zeli od sveg srca da vidi muslimane , koji se nalaze u krugu budenja, podijeljenje razbijene: On vam propisuje u vjeri isto ono sto je propisao Nuhu i ono sto objavljujemo tebi i ono sto smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: "Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte( Sura 13).

SABUR I ZADOVOLJSTVO
Pripadnici budenja-sahve muskarci i zene susrecu se sa uznemirivanjem u pojedinim situacijama.U skolama,javnim mjestima ,fakultetima.Zale se na roditelje da im čine poteskoce opisivajuciji ih pogrdnim i ruznim opisima.Kako se postaviti naspram toga? Moramo se strpiti računajuci na nagradu kod Alaha.I to nas ne smije spriječiti od pozivanja u vjeru jer je Alah izaslao poslanika sa uputom i istinskom vjerom.Da li su predhodni poslanici ostavljeni i njihova stvar ili su uznemirivani? Odgovor nalazimo u riječima naseg gospodara: A poslanici su i prije tebe laznim smatrani, pa su trpjeli sto su ih u laz ugonili i mučili sve dok im ne bi dosla Nasa pomoc ( Enam 34): Ti izdrzi kao to su izdrzali odlučni poslanici i ne trazi da im kazna sto prije dode( Ahkaf 35).Spomenut cemo neke poslanikove primjere u sabru kako bi se u njega ugledali.Bacali bi na poslanikov prag stvari koje smrde I zaudaraju a on bi saburo računajuci na nagradu kod Alaha govoreci:Koji je ovo komsiluk?( Tarihu Taberi).Prilikom putovanja u Taif dave radi,prolazi kroz dva reda umnoporemeceni koji ga gadaju kamenjem tako da su mu okrvalili stopalo.Govori poslanik: Nisam dosao sebi dok nisam dosao kod mjesta Karnu Sealib.Dolazi mu Dzibril sa melekom brda koji je spreman da izvrsi poslanikove riječi I da srusi na njih dva velika brda medutim poslanik se obraca Dzibrilu sa ovim riječima: Ne ,mozda Alah stvori iz njih ko ce ga obozavati ( Buhari 3231).Da li da saburamo I pozivamo obitelj ili dali da se ljutimo i sutimo? Pozivajte svoje blize I nemoj te očaravati.Neka to bude sa mudroscu I blagoscu.Bez grubosti.Postavljaju se pitanja;Dali da ih izbjegavamo?I dali da lomimo haram stvari?Pozivaj svome gospodaru sa mudroscu.I ukoliko se tada ne postigne cilj.Nije ti dozvoljeno da ostajes sa grijesnicima u njihovim grijehu.Ne govorim ti da napustis kucu vec ti nije dozvoljeno da učestujes sa njima u njihovom grijesenju.Predi iz sobe u sobe naprimjer.Jer insan sa svojim prisustvom u grijehu postaje njihov saučesnik u njemu: On vam je vec u Knjizi objavio: kad čujete da Allahove riječi poriču i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bicete kao i oni( Nisa 140).Na tebi je da saburas, ono sto nije popravljeno danas popravit ce se sutra.Počni sa blazim pa blazim u popoljsavanju ahlaka najblizi.I ja sam siguran sa Alahovom pomocu da je zavsetak onog koji bude strpljiv I izdrzljiv I na granicama bdio uspjeh. Ja postičem na boravak sa njima ukoliko bude od koristi čak bilo to I postepeno jer je i u tome hajr.Jer kako znamo izgradnja je sporija od rusenja.Jer gradnja umeta u njihovom vjerovanju zahtijeva dug period.Obracam se obiteljima koji u svojoj djeci nalaze ispravan pravac.Nije vam dozvoljeno da se isprečite njima u njihovom pozivanju istini.Zahvalite Alahu na toj blagodati.Koji je učinio nekoga od vaseg potomstva koji vam ukazuje na dobro I nareduje vam ga, kao sto vas upozarava na zlo I zabranjuje vam ga.To je tako mi Alaha vece bogastvo od imetka ,dvoraca.Postičite ih I ohrabrite ih I primite ono sto vam govore,I ako uvidite nesto od zestine I neumjerenosti, jer vas prijem ce ublaziti njihovu zestinu I pretjerenost.

PLEMENIT AHLAK
Onaj koji poziva u Alahu vjeru mora se okititi ahlakom islamskog daije.Tako sto ce se na njemu oslikavati tragovi znanja kako u njegovoj akidi,tako I u ibadetima,spoljnom izgledu i u njegovom svakom pokretu I ponasanju , kako bi istinski obnasao funkciju jednog daije.Ukoliko njegovo stanje bude suprotno prehodno spomenutom zasigurno njegovo pozivanje nece uspijeti,ili I ako uspije to ce biti beznačajno I vrlo malo.Sta mislite o daiji koji upozorava na opasnost od jedenja kamate, ostavljnja namaza u dzematu,gibeta ,nemimeta spominjajuci kuranske I sunetske dokaze koji ukazuju na to a on sam to čini.Da li je to od ahlaka islamskog daije?
Daija mora ugraditi u svoj ahlak ono čemu poziva od ibadeta ,medzusobni odnosa,ahlaka I ophodenja kako bi njegova dava bila prihvatljiva.Jer ponekad u stvarnosti pozivamo nečemu sto I mi sami ga ne činimo sto je veliki nedostatak i promasaj.Osim ako se nije ispriječilo izmedu nas i činjena tog djela ono sto je preče I prioretnije.Tako necemo reci daji da se nije okitio onime čemu poziva ukoliko bude zauzet nečim prioretnim a u isto vrijeme poziva naprimjer dzihadu imetcima I zivotima u kojem I sam ne učestuje. Dajia moze pozivati dzihadu u mjestu u kojem je potrebno serijatsko znanje I njegovo sirenju.Jer mozda njegov dzihad sa znanjem I pojasnjavanjem bude preči od dzihada sa oruzijem.Svakoj prilici pripada odgovarajuce prioritetno djelovanje. Sam poslanik je pozivao nečenu a bio je zauzet sa onim sto je vaznije od toga.Postio bi tako da bi se reklo da se ne mrsi ili bi se mrsi da bi se reklo da ne posti.Postičem daije da se okite ahlakom kako to priliči jednom daiji, kako bi to I bio uistinu i kako bi njegov govor bio blizi prihvatanju.

OTKLONJANJE PREPREKA IZMEDU DAIJE I LJUDI
Pojedine dajije njihova ljubomora I serijatska mrzna grijeha ga spriječe da posavjetuje grupu iskupljeni na grijehu sto je svakako pogresan postupak.To nije mudrost,vec je mudrost da im prides blago ih posavjetujes,zastrasis ih I uvoljis ih sa onim sto je kod Alaha.Nemoj reci oni su pokvarenjaci, ne mogu sjediti sa njima.O moj daija ako ti ne zelis sjediti niti ici sa njima niti im prici pa ko ce se pobriniti za njih? Dali da se brine o njima neko sličan tebi ili neznalice?Daija se mora strpiti , prisiliti sam sebe i otkloniti zapreke izmedu sebe I ljudi kako bi dostavio davu onima koji je trebaju.Medutim da se oholi I da govori:Ko mi dode dostavit cu mu davu,a ako ni ne dode to nije moja obaveza, je oprecno onome kako je poslanik postupao.Poznato je da je poslanik posjecivao musrike u danima hadza pozivajuci ih Alahu.Čak vise zabiljezen je ovaj govor:Dali ima čovjek koji ce me odvesti svome narodu kako bi dostavio govor moga gospodara,zaista su mi Kurejs zabranili da dostavim govor moga gospodara( Ebu Davud,Tirmizi ,Nesai hadis sahih Silsiletu Sahihe Albani).Ukoliko je ovo bio običaj i praksa naseg poslanika, imama i uzora pa na nama je obaveza da budemo kao on u pozivanju Alahu.

UPOTREBA BLAGOSTI I NJEZNOSTI
Na nama je obaveza da koristimo u davi blagost I njeznost sto je moguce vise. Poslanije je rekao obracajuci se Aisi:O Aisa Alah je blag I voli blagost.I daje zbog blagosti vise nego sto da zbog grubosti I onoga sto je mimo blagosti.( Muslim 2593).Kao sto ga Alah podsjeca da ga je učinio blagim prema svojim robovima: Samo Allahovom miloscu ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine ( Ali Imram 159).Stavi ljude u svoj polozaj.Kada bi ti se neko obratio u nekoj stvari grubo.Zasigurno bi osjetio u sebi da mu odgovoris na isti način,I sejtan bi ubacio u tvoje srce da on zapravo ne zeli te savjetovati vec te zeli kritizirati.I koga obuzmu takvi osjecaji nece se pokoriti njegovim instrukcijama I davi. Dok ukoliko mu se obrati blago zatvarajuci mu vrata harama a u isto vrijeme otvarajuci mu druga vrata ,vrata halala ,olaksavajuci mu zasigurno ce biti razlogov za veliki hajr.Kao sto za to nalazimo primjer u Alahovim riječima: O vjernici, ne sluzite se riječima: "Ra‘ina, nego recite: "Unzurna"( Ali Imran).Alah kada im je zabranio da koriste riječ "Ra‘ina" koja sadrzi u sebi dvojno značenje usmjerio ih je da koriste drugu riječ "Unzurna" koja znači pogledaj nas I ne sadrzi u sebi dvojno značenje. Jer ljudi se moraju kretati I raditi doslo je u hadisu:Najiskrenija imena su Haris -koji privreduje I Hamam- ambiciozan(Hadis sahih Silsile sahise 1040 Albani ).Kao sto je to bila I poslanikova praksa.Kao su mu dosli sa dobrim hurmama zapitao je :Da li su sve hurme iz Hajbera ovake?Odgovaraju mu : Ne ,mi uzimamo Saa od ovih za dva ili tri Saa.Potom ih poslanik usmjerava:Ne činite to.Prodaj te sve za dirheme.Potom kupi za dirheme dobre hurme( Buhari 2201, Muslim 1593).Obaveza na daji je ukoliko spomene ljudima ono sto im je zabranjeno da im spomene I ono sto im je dozvoljeno.Dok upotrebu blagosti kod posanika nalazimo u njegovom zivotu čak vise na nivou umeta.Najočitiji primjer za to je vrsenje nuzde od strane pustinjaka u mesdzidu(Muslim 285).

SIRINA PRSA ZA RAZILAZENJE IZMEDU UČENJAKA
Prsa dajija I koji prakticiraju vjeru moraju biti siroka za razilazenja koja se desavaju izmedu učenjaka .I da potraze opravdanje onome koji je se zaputio pogresno u njihovom ubijedenju.Ovo je vrlo vazna poenta.Jer pojedinci prate tude pogreske kako bi uzeli od njih na način na koji to ne priliči prema onima koji su ih počinili tezeci iskvariti njihov autoritet sto je velika gresaka.Ukoliko je ogovaranje običnog muslimana od veliki grijeha onda je zasigurno ogovaranje učenjaka vece I opasnije. Jer steta njegovog ogovaranje se ne ograničava samo na njega veca na njega I njegovo serijatsko znanje koje nosi. Ukoliko ljudi izbjegavaju učenjaka ili postane bezvrijedan u njihovim očima zasigurno ce I njegova riječ postati bezvrijedna. Ukoliko on govori istinu I poziva uputi,njegovo ogovaranje ce prestaljati zapreku izmedu ljudi I njegovog serijatskog znanja.Razilazenje izmedu učenjaka se mora posmatrati sa strane idztihada I lijepog nijeta I da im se trazi opravdanje u onome u čemu su pogrijesili.Nema zapreke da se sa njima razgovara kako bi im se pojasnila greska u onome u čemu mislimo da su porijesili. Jer čovjek nekada smatra da je učenjak u nečemu pogrijesio , da bi se poslije medusobnog dijaloga ispostavilo da je on upravu.Čovjek je insan:Svaki sin Ademov činu puno gresaka,a najbolji od njih su oni koji se puno kaju ( Ahmed,Tirmizi,Ibnu Madze hadis hasen Sahihu Dzamia 4515 Albani).Medutim da se raduje pogresci I prestupu učenjaka sireci je medu ljudima koje ce izazvati raskol izmedu njih zasigurno nije put ispravni predhodnika.Nesijemo od pogreski uzimati povodom za njihovo vrijedanje a u isto vrijeme da zapostavimo njihove dobrote: Neka vas mrznja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najblize čestitosti ( Maide 8). Stavi sebe u njegov polazaj gdje se vrijedas I tvoje pogreske se sire dok se dobra djela skrivaju I ne spominju,sto bi ti to smatrao? Sigurno zločinom protiv tebe.Obaveza je na tebe ukoliko to vidis po pitanju sebe da vidis I po pitanju drugih.A najlijekovitiji put za ovu situaciju je medusobni dijalog gdje ce se poslije njega pojasniti stvari.Koliko se ljudi vrati ispravnosti poslije dijaloga I koliko se ispostavi da je ono sto smo smatrali greskom ustvari ispravno:Musliman je muslimanu kao gradevima koja se medusobno ispomaze( Buhari 6026,Muslim 2585).Kao sto je rekao poslanik: Ko voli da se udalji od vatre I uvede u dzenet ,neka mu dode smrt a on vjeruje u Alah I sudnji dan i neka čini ljudima ono sto voli da se njemu čini (Muslim 1844).

OGRANIČAVANJE OSJECAJA NA ONO STO GA IZISKUJE SERIJAT I RAZUM
Sledbenike ovog budenja-sahve ne treba da nose osjecaji I da ih spriječe od razmisljanja I onoga sto ga zahtijeva serijat.Jer osjecaji ukoliko ne budu ograničeni na ono sto ga iziskuje serijat I razum , biti ce i oluja na koju ce se nadovezati vise stete od savjetovanja.Obaveza nam je da razmisljamo dalekosezno, ne ciljajuci sa ovim da presutimo batil I da ga potpomazemo.Naprotiv moramo prici stvarima kako to dolikuje.Tezeci shodno mogucnostima da se prdrzavamo puta mudrosti u otklonjanju batila I njegovog nestanka.Jer prdrzavanje puta mudrost iako se oduzi , njegovi plodovi I rezultati ce zadovoljiti svihu.Postičem sledbenike ovoga budenja da se prdrzavaju promisljenosti,razuma I dalekoseznog pogleda.Čineci svoje pokrete sukladne sa onim sto ga iziskuje serijat.Promatrati posalnikovu mudrost u davi I promjeni grijeha kako bi ga uzeli za uzor a koji je sigurno najbolji uzor.Ukoliko zelimo da probudimo islamski umet iz njene nemarnosti I sna moramo hoditi shodno jakim planovima koji su izgradeni na stabilnim temeljima. Zeljeti da Alahu pridadne sud i vjera na zemlji koju ce prakticirati njegovi robovi je uzvisen I plemenit cilj,koji se nece ostvariti sa samim osjecajima naprotiv ti sami osjecaji moraju se ograničiti serijatom I razumom.

MEDUSOBNE POSJETE I IZLETI
Postičem omladinu na medusobne posjete kako bi se ustabila prisnost I ljubav u njihovim srcima.Na njima je da izucavaju svoje stanje I stanje umeta kako bi bili kao jedno dusa I jedan čovjek.Zaista su veliki prodovi medusobni posjeta I njima pripadaju veliki tragovi ukoliko se povezu za dugim ili kratkim izletima.

NEOČARAVANJE OD MNOSTVA POKVARENOSTI
Na nama je da ne očaravamo na putu reforme umeta iako čak vidimo u njemu mnostvo pokvarenosti Ili oni koji se tome suprostavljaju.Istina je kako reče Ibnu Kajim Alah mu se smilovao:Istina je potpomognuta I iskusana I nemoj se tome čuditi jer je to sunet Milostivog.Mora se dogadati sukob izmedu istine I batila: isto tako smo Mi dali svakom vjerovjesniku nevaljalci neprijatelji budu,a tebi je Gospodar tvoj dovoljan kao vodič I pomagač!( Furkan 31).Zlikovci zele zabludu ljudi I prikrivanje istine, vladanje ljudima I njihovo usutkivanje medutim Alah je rekao: Gospodar tvoj dovoljan kao vodič onome koga zele neprijatelji vjerovjesnika da zavedu,a Gospodar tvoj dovoljan kao pomagač onome koga zele neprijatelji vjerovjesnika da spriječe I da odvrate.Nije nam dozvoljeno da očaravamo moramo imati dug uzdah I čekati gdje ce zavrsetak pripasti bogobojaznim.Jer postoje pojedinci koji zele da izmijenje ispravne ideje vjernika sa neispravnim.Tezeci da ostvare ovaj svoj cilj kako bi zaveli ljude I doveli ih u sumlju I odvratili ih od onoga na čemu su od istine. Medutim svakog onog koji se suprostavlja istini sa svojim idejama ce pogoditi nesreca jer je Alah pomagač svojoj vjeri I knjizi.Nada je jaki pokretač za istrajnost u davi i njenom uspjehu.Dok je očaravanje razlog za propast I zaostalost u davi.Pogledaj poslanikovu veliku nadu i dalekosezni pogled u najtezem danu za njega.Dan njegova povratka iz Taifa čije je stanovnike pozvao Alahu I koji su je odbacili I postakli maloumne na poslanika.Kad je dosao do mjesta Karnu Sealib pozvao ga je Dzibril nazivajuci mu selam: Alah je čuo govor tvoga naroda I ono sa čime su te odbili,izaslao ti je meleka brda da mu naredis sta hoces po njihovom pitanju.Rekao je poslanik: Pozvao me je melek brda potom mi je nazvao selam a zatim rekao je: O Muhameda to je ono sta hoces ako hoces srusit cu na njih dva velika brda( Ahsabejn).Poslanik mu odgovara: Naprotiv nadam se da Alah stvori iz njih koce ga Jedinoga obozavati ,ne pripisivati mu nista.(Buhari 3231,Muslim1795).

13.02.2008.

„Fitna je gora od ubijanja!“ (el-Bekara, 191.)

ImageHafiz Ibnu Kesir rhm., kaže: „Fitna je gora od ubistva!“ tj. ako budete vodili borbe i ubijali (nevjernike), u svetom mjesecu – pa oni su vas već od prije odvraćali od Allahova dž.š., puta i od mesdžidul-harama i izgonili su vas iz vašeg vatana, uz svo svoje nevjerovanje u Njega dž.š. – što je mnogo gore kod Allaha dž.š., od ubijanja onih koje ste vi (kao vjernici), ubili.  „Fitna je gora od ubistva!“ tj. muslimana bi vrgali na kušnju i muke zbog njegove vjere sve dok ga ne bi povratili u nevjerstvo nakon vjerovanja; to je teže kod Allaha dž.š., od samoga ubistva!“ (Pogledaj: Muhtesar Ibni Kesir, 1/152.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Fitna je gora od ubistva!“ Nevjernici su zamjerili jednoj muslimanskoj izvidnici zbog toga što su ubili mušrika Ibnul-Hadremija u svetom mjesecu. Allah dž.š., kaže da je taj čin težak, ali da je ono na čemu su (mekanski) mušrici od nevjerstva u Allaha dž.š., uz odbijanje ljudi od Njegova puta i od mesdžidul-harama, uz izgnanstvo mekanskih stanovnika vani – mnogo teže i gori je prijestup kod Allaha dž.š.! Ovo je odbijanje ljudi od spasa i sreće – koje nema bez imana i vjere. Nepoštivanje svetosti Ka'abe i mesdžidul-harama je teže od nepoštivanja svetih mjeseci!“ (Pogledaj: Minhadžul-Sunneh el-Nebevijjeh, 2/58.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., na drugom mjestu, kaže: „Fitna je gora od ubistva!“ – odnosno, Allah dž.š., kaže: I ako je ubijanje ljudi zlo – fitna i zlo koje nastaje onda kada je nevjerstvo uz nevjernike gornje i na vlasti - to je mnogo teže i gore od samoga ubistva tako da će se odagnavati veća šteta na taj način što će se činiti manja šteta!“ (Pogledaj: Medžmu'ul-Fetava, 10/513.)
Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm., kaže: „Fitna je gora od ubistva!“ – Allah dž.š., ovim ajetom, kaže: Ono što je vama mrsko i što ste zamjerili muslimanima – i pored toga što je u pitanju težak čin – ono je ništa u odnosu na vaš kufr i nevjerstvo u Allaha dž.š., i odvraćanje i odbijanje ljudi od Allahovog puta i od Allahove kuće, uz progonstvo muslimana iz Mekke - a prave su mekkelije, i uz širk i idolopoklonstvo na kojem ste, kao i fitna i zlostavljanje koje ste vršili; sve je to mnogo teže i gore kod Allaha dž.š., od borbe koju vjernici vode u svetom mjesecu. Većina selefa je riječ „fitnu“, spomenutu u ovom ajetu, prokomentarisala sa značenjem širka i idolopoklonstva (mušrika, op.prev.).“ (Pogledaj: Zadul-Me'ad, 3/150.)
Imam el-Ševkani rhm., u komentaru ovog ajeta, kaže: „“Fitna“ na koju su vas željeli staviti je vaš povraćaj u nevjerstvo što je gore od ubistva. Drugi kažu da se riječ „fitna“ spomenuta u ajetu odnosi na iskušenje koje čovjeka zna snaći u životu ili u porodici ili u imetku ili u časti. Treći kažu da se riječ „fitna“ odnosi na širk i idolopoklonstvo na kojem su mušrici-idolopoklonici, zbog toga što su oni smatrali velikim prijestupom ubstvo čovjeka u haremu Mekke pa ih Allah dž.š., obaviještava da je širk i idolopoklonstvo, na kojem su, mnogo gori i teži prijestup od ubistva čovjeka u haremu Mekke. Četvrti kažu da se pod riječju „fitna“ misli na to da je fitneluk kojim vas odbijaju od Ka'abe i mesdžidul-harama gori i teži prijestup nego li to što ćete vi njih ubiti u haremu Mekke ili što će oni vas ubiti u haremu Mekke. Ono što je očito iz svega navedenog jeste to da se navedeni ajet odnosi na fitnu u vjeri ne bitno šta joj je razlog, i ne bitno na koji način se ona desila – svaka fitna u vjeri je gora od ubistva!“ (Pogledaj: Fethul-Kadir, 1/293.)
Imam el-Kurtubi rhm., kaže: „Fitna je gora od ubistva!“ – Mudžahid i ostali smatraju da se pod riječju „fitna“ ovdje misli na kufr/nevjerstvo, što bi značilo: „vaše nevjerstvo je gore od našeg ubijanja“. Većina islamskih učenjaka smatra da se pod riječju „fitna“ misli na zlostavljanje muslimana zbog islama, koje ih je vodilo čak do smrti – to je gore i teže od toga što ćete vi ubijati nevjernike u svetom mjesecu!“ (Pogledaj: Tefsirul-Kurtubi, 3/40.)
Imam el-Begavi rhm., kaže: „Fitna je gora od ubistva!“ tj. gore je njihovo obožavanje nekog drugog mimo Allaha dž.š., nego li to što ćete ih vi pobiti u haremu Mekke dok ste u ihramu!“ (Pogledaj: Tefsirul-Begavi, 1/213.)
Imam el-Se'alibi rhm., kaže: „Fitna je gora od ubistva!“ – kod većine mufessira riječ „fitna“ označava to da je zlostavljanje i kušanje do smrti muslimana, zbog vjere, mnogo gore kod Allaha dž.š., od ubijanja ljudi u svetom mjesecu. Drugi kažu da je fitna i mučenje gore po mučenika od samoga ubistva!“ (Pogledaj: Tefsirul-Se'alibi, 1/167.) 
Imam el-Bejdavi rhm., kaže: „Fitna je gora od ubistva!“ tj. iskušenje na koje se zna staviti neki čovjek poput izgnanstva iz svog vatana zna biti gore od ubistva zbog toga što te patnje znaju biti duže i bolnije po dušu čovjeka. Drugi kažu da ovaj dio ajeta znači to da njihovo idolopoklonstvo i širk u haremu Mekke, i odbijanje vas od harema Mekke je gori i teži prijestup od toga što ćete ih vi pobiti u haremu Mekke!“ (Pogledaj: Tefsirul-Bejdavi, 1/476.)
Na drugom mjestu, imam el-Bejdavi rhm., kaže: „Fitna je gora od ubistva!“ tj. ono što vi nevjernici činite – od izagnavanja vjernika i širka i idolopoklonstva je mnogo gori i teži zločin od ubistva Hadremija u svetom mjesecu!“ (Pogledaj: Tefsirul-Bejdavi, 1/500.)
Imam el-Nesefi rhm., kaže: „Fitna je gora od ubistva!“ tj. širk u Allaha dž.š., i idolopoklonstvo na kojem su je gore i teže od ubistva koje će ih snaći u haremu Mekke. Drugi kažu da se riječ fitna, spomenuta u ovom ajetu, odnosi na ahiretsku kaznu i kažnjavanje. Treći kažu da se riječ fitna, spomenuta u ovom ajetu, odnosi na iskušenja i belaje koji znaju snalaziti čovjeka u životu i koji često puta znaju biti gori i teži od samoga ubistva. Jednom mudracu bi rečeno: Šta je gore od smrti? Reče: „Ono zbog čega čovjek ponekada zaželi da nije živ – kako ne bi doživio to!“ Izgnanstvo iz svog vatana je također jedna od fitni zbog koje čovjek zna prije poželiti smrt nego li da mu se to desi.“ (Pogledaj: Tefsirul-Nesefi, 1/94.)
Imam el-Alusi rhm., kaže: „Fitna je gora od ubistva!“ tj. njihovo idolopoklonstvo i širk u haremu Mekke je žestok i težak grijeh zato nemoj da vas odvraća, od borbe protivu njih, to što su oni u haremu Mekke, jer će se to smatrati „činjenjem zla radi odstranjenja zla mnogo goreg od njega“. To je vama dozvoljeno i biće vam oprošteno. Drugi kažu da se riječ fitna odnosi na iskušenje koje zna snaći čovjeka poput izgnanstva iz vatana i zemlje za koju su ljudske duše vezane što često puta zna biti teže od ubistva i smrti, zbog toga što su te patnje i boli trajniji. Otuda i riječ da je ubistvo oštricom sablje lakše za dušu od ubistva oštricom razdvajanja!“ (Pogledaj: Ruhul-Me'ani, 2/75.)
Na drugom mjestu, imam el-Alusi rhm., kaže: „Fitna je gora od ubistva!“ tj. zlostavljanje muslimana i vrganje na patnje i kušnju kako bi uznevjerovali u Allaha dž.š., je teže i gore kod Allaha dž.š., od grijeha ubijanja!“ (Pogledaj: Ruhul-Me'ani, 2/109.)
Imam el-Dževzi rhm., kaže: „Riječ „fitna“ spomenuta u ajetu: „Fitna je gora od ubistva!“ - ima dva značenja:
1.   Fitna je širk mušrika. Ovog stava je Abdullah Ibnu Mes'ud, Abdullah Ibnu Abbas, Abdullah Ibnu Omer, Katade i ostali. U skladu sa ovim, značenje ajeta bi bilo: „Širk mušrika Mekke je gori i teži prijestup od toga što ćete ih vi pobiti u haremu Mekke.“
2.   Fitna je napuštanje islama i povraćaj kipovima. Ovog stava je Mudžahid. U skladu sa ovim, značenje ajeta bi bilo: „Napuštanje islama i povraćaj kipovima je gore i teže za čovjeka nego li da bude ubijen na istini!“ (Pogledaj: Zadul-Mesir, 1/199.)
Imam el-Džessas rhm., u komentaru dijela ajeta: „Fitna je gora od ubistva!“ - kaže: „Prenosi se od jedne skupine selefa da se pod pojmom „fitna“, spomenutim u ovom ajetu, misli na kufr i nevjerstvo, dok se bilježi i mišljenje da se pod pojmom „fitna“ misli na iskušavanje i kažnjavanje vjernika i prisiljavanja istih na kufr i nevjerstvo, uz prebacivanje vjernicima zbog toga što je sahabija Vakid b. Abdullah r.a., ubio mušrika Amra b. el-Hadremija u svetom mjesecu, što su mušrici prokomentarisali riječima: „Muhammed je dozvolio ubijanje ljudi u svetim mjesecima!?“ Allah dž.š., je tada objavio ajet: „Fitna je žešća od ubistva!“ tj. njihovo nevjerstvo i kufr i zlostavljanje vjernika - u haremu Mekke i u svetom mjesecu - je žešće i gore u grijehu nego li što je ubistvo čovjeka u svetom mjesecu!“ (Pogledaj: Ahkamul-Kur'an, 1/322.)
Hafiz Ibnul-Hadžer el-Askelani rhm., kaže: „Osnovno značenje riječi „fitna“ jeste ispit i kušnja, da bi ona, potom, imala i svoja druga značenja poput: kufra/nevjerstva, pa onda isma/grijeha, pa onda ihraka - paljevine i zlostavljanja vatrom, pa onda uklanjanjem nekoga sa scene, brukanjem, porocima itd..“ (Pogledaj: Fethul-Bari, 13/3.)
Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

13.02.2008.

U Zenicu kada pođem ja ...

 Spontano odlučih doći u Bosnu iz Njemačke da posjetim roditelje. Četvrtak i ponedjeljak bijahu praznici zbog karnevala – slavlja koje je izgubilo svoju prvobitnu pozadinu kao i Božić, koji se pretvorio u “shopping event”. Helem, u samoj riječi ‘karneval’ nalazi se latinska riječ za meso – ‘carne’. Kad su se kršćani bir vaktile 40 dana prije Uskrsa držali posta (koji to nije u muslimanskom smislu, nego je neki ramazan-light, jedino ograničenje je bilo da ne smiješ jesti meso i sva jela u kojima uživaš) karneval se slavio kao ispraćaj “poguzijskog” načina života i trebao je označiti prelaz iz ‘mesnog’ (materijalnog) u duhovnu sferu bivstvovanja. Danas je karneval obična masovna pijanka i prilika za očajne kućanice da ulove mladog mesa. Čak kažu da Bog (töbe, töbe) u ovo vrijeme ne piše grijehe, pa ko koga uhvati. Jal’ ti triper, jal’ trovanje alkoholom tebe. Za vrijeme mog boravka u Zenici bio je i skup povodom nezakonitog protjerivanja Imada Al-Husina – Ebu Hamze, čovjeka koji je zaslužniji da nosi bosanski pasoš nego pola parlamentaraca Bosne i Hercegovine. I pri tome se ograničavam samo na bošnjačke članove.

U Bosnu se uputih autobusom, a autobusi koji saobraćaju ka Bosni i iz nje nisu izumi koji vas vode kroz prostor nego kroz vrijeme. Svaki put se osjećam bačen u neki konjuktivski vakat koji bi vladao da nije bilo rata; iz šoferovog kasetofona slini Ceca (ili njezini klonovi) pevajući o belom mleku i milionitoj varijaciji jednog te istog šunda. Članovi engleske grupe The Ramones su bir vaktile izjavili da je onaj ko zna svirati više od tri akorda na gitari time izdao punk pokret. Preneseno na Balkan, to znači da ko u svojim “pesmama” obrađuje više od tri teme izdao je turbo-folk, jer je očigledno previše od tipičnog konzumenta ovakvog hamelja očekivati da nešto drugo želi i čuti. Uz šumadijski beat  najlakše se zaboravi surova stvarnost. Poučen ranijim iskustvima da ću biti izložen turbo-folk kontaminaciji ponesoh mp3-player s Kuranom da odmorim i mozak i dušu.

Ne znam zbog čega, jal’ iz radosti što idu u rodnu grudu, ili iz žalosti kad se vraćaju iz nje, u autobusu se uvijek nađe alkoholičara koji drže konstantnim svoj nivo alkohola u krvi. I čim taj nivo padne (putem prirodnih isparavanja što je, s druge strane, atak na vaše čulo mirisa), gastarbajter nadolije loze da bi se uravnotežio zakon postojanosti otrovnih tvari u njegovom organizmu. Helem, mp3 player vam je univerzalno oružje na takvim putovanjima. Pobrinite se da kvalitet zvuka bude što bolji, da s jedne strane nadjača Cecu, a s druge čaršijske mudrosti pijanog dijasporca koje osciliraju između delirija i nivoa petogodišnjeg maksuma.

Objašnjavajući razlog niskih plaća državnih službenika na Orijentu, Murad Hofmann navodi da je to zbog toga što država u samom startu ukalkuliše da će činovnik primati mito od građana, tako da niska plaća i nije neka tragedija. Murada se sjetim svakog puta kad se autobusom približavamo granici. Tada ustane čiko suvozač, uhvati mikrofon i obavijesti putnike da je bolje da svi dadnemo po euro, a on će to ko biva predati graničaru da nas ovaj ne bi maltretirao. Alkoholizirani gastarbajter, koji  vam je od Minhena do Zagreba kao Superhik iz Alana Forda teoretizirao o bjelosvjetskim marifetlucima,  bio je prvi koji je prihvatio suvozačev “deal”. I nije shvatio da je ubacivanjem u provizornu “sergija kutiju” za hrvatskog graničara postao žrtva vlastite napuhanosti. Pošto sam sjedio odmah iza vozača vidjeh da se iz kutije u kojoj se “odokativno” nakupilo nekih 40-50 eura izvadi samo 10 i predade se zadnjem čuvaru granice EU.

To je jedan od dodatnih izvora prihoda na putovanju. Drugi je svraćanje u odabrane gostione duž puta s kojima su vozači u talu. “Ja tebi autobus pun potencijalnih mušterija, ti meni zauzvrat džabe ručak.” Jedan od tih restorana nalazi se na putu M-17 kod Tešnja, u selu Kosova. U sabahski vakat stigosmo tamo i uzeh abdest na česmi koja se nalazi na samom parkingu.
Dok sam se šuljao oko parkinga da nađem mjesto za namaz, k’o kakav mladi skojevac iz partizanskih filmova, otvoriše se zadnja vrata restorana i iz njih promoli glavu konobarica koja kao da je najvjerniji fan Cecine muzike u radijusu od 20 km. U svom dražesnom i direktnom načinu komuniciranja obrati se meni: “Hoš’ ti klanjat?” Zbunjen, kao da su me Švabe otkrile, potvrdih, i žena, od koje bih sve drugo očekivao, dade mi ključ za jednu od motelskih soba da mogu klanjati sabah-namaz. Heh, što ti je Bosna. Savremeni tešanjski Ebu Talib.

Na stanici u Zenici me pored babe i već van granice Bosne poznatog smoga dočekaše i cigančad. Ljudi u Bosni imaju različite metode sučeljavanja s direktnim prosjačenjem. Moj brat kad vidi da mu se približavaju Romi koji će ga pitati da im da nešto para, preduhitri ih i pita da li oni njemu imaju dati marku. I tako me pored poslovnog selama staničnih Roma dočeka i molba za koju marku. Babo mi dade uvid u svoju borbu protiv prosjačenja, koja u kreativnosti ne zaostaje za drugima: “Nemoj njemu nazivati selam, on je srpski pop”, reče zbunjenom Ciganinu.

Al’ dođoše nova vremena, zaboravismo svi na njega.. (Srce, ruke i lopata)

Izraz da ‘revolucija jede svoju djecu’ neutralno je opisivanje stanja nezahvalnosti koje vlada nakon što po ramenima potapšemo ljude čiji su znoj i krv bili temelj borbe društava za goli opstanak i oprostimo se od njih zabadajući im nož u leđa. Kao kod rodbine koja vam je nekad valjala, ali sad s njima ne želite imati ništa jer su se, eto, vremena promijenila, a njihovo prisustvo vas podsjeća na vakat vlastite nemoći i stidite ih se jer su vam drugi nametnuli kompleks zbog njih. Oni nam dođu kao inkarnacija loše savjesti svakog od nas ponaosob.

Upravo boreći se protiv ovog trenda, Savez dobitnika priznanja “Zlatni ljiljan” i “Srebreni štit” ZE-DO kantona organiziralo je skup na platou zeničkog Trga Alije Izetbegovića da se iskaže da nismo zaboravili ove ljude koji su u ovim vrletima braneći bosanske muslimane mogli naći samo smrt, a nikakvu naftu ili prirodni gas. Privatnim reklamama u Avazu i najavom na radiju i internetu te subote se okupilo – prema kasnijim izvještajima – oko 5.000 ljudi. Vrijedno spomena je i to što nisu samo Bosanci islamske vjeroispovijesti došli na ovaj skup. Nakon skupa se moglo upisati u peticionu listu podrške Ebu Hamzi i na toj listi su se našla brojna imena bosanskih pravoslavaca i katolika (iz Darkove perspektive ovo bi se moglo objasniti tako da ih je ‘bela Al-Kaida’ odvodila iz stanova s puškom na gotovs na taj skup).

Na skupu su se obratila djeca koja će administrativnom odlukom biti odvojena od svojih očeva. Odrastat će kao jetimi jer im je država smjestila oca u sirijski kazamat. Ovakvo nešto smo do sada poznavali iz komunističke Rusije ili nacističke Njemačke. Ali otkako se Bosna našla u sklopu “osovine dobra”, odlučila je primjenjivati ista pravila igre kao i njezin Veliki Brat (za četnike i ustaše u državnim organima Bosne i Hercegovine ovo dođe kao nastavak rata ’92-’95. antiterorističkim metodama).

Koje licemjerje! U Bosnu se sjatio sav svjetski ološ koji bi, k’o fol, da te pouči pravnoj državi i borbi za prava pasa lutalica, dok u isto vrijeme ljudi koji su čučali po podrumima ili se ‘borili na logističkom frontu’ po zemljama Zapadne Evrope ili u vojsci Republike Krmske, sprovode njihovu volju, tako da oni ljudi koji su najzaslužniji da danas ne živimo u jednoj od ustaških banovina ili četničkih autonomnih pokrajina imaju manju pravnu sigurnost nego psi lutalice.

Ali neka nas ne čudi ponašanje naše vlade (čuj naše, tu sjede ljudi koji bi trebali biti u Hagu zbog zločina počinjenih nad muslimanima u ratu, odnosno u KPD Zenica zbog silnih pljački koje su uradili u miru). Kad su laži i sumnjičenja mogli pokrenuti pokolj nad muslimanima Iraka (koji je do sada odnio nekoliko stotina hiljada života i koji mediji na koje se oslanjaju vladajući jalijaši opisuju kao ‘Drugi Zaljevski rat’) zašto onda jedan Ebu Hamza ili nekolicina njih sličnih sudbina na osnovama ‘apstraktne opasnosti’ ne može biti protjeran u Siriju gdje će biti izložen torturama?

Pored Ejmana Awada kao predsjednika U.G. “Ensarije” koje se, čisto radi informacije, nikad nije uspjelo kao takvo zavesti u državnim organima jer je osoba koja je zadužena za stavljanje muhura Srbin koji na ovaj način podržava borbu protiv “bele Al-Kaide”, na skupu su govorili i predsjednik udruženja organizatora Šerif Patković, bivši komandant Sedme muslimanske brigade, koji je ukazao na apsurd da je Ebu Hamza opasnost za ovu državu iako nije prekršio nijedan, čak ni saobraćajni zakon, dok Milorad Dodik to nije.

Veoma lijepo je govorio i jedan momak u invalidskim kolicima, po rječitosti mi se učini da je kakav dramski umjetnik. On je podsjetio da je došao da digne svoj glas protiv nepravde i da bi isto tako uradio da se nekom nemuslimanu nanosi nepravda. Skup je prošao u najboljem redu i miru. Ni sama zenička policija nije očekivala ništa suprotno, te vidjeh tek tri policajca u uniformama koji su, valjda, trebali održavati red i mir.

Kasniji izvještaji u medijima Federacije bili su relativno neutralni. Jedino je Amarildo Gutić, koji iz Zenice inače izvještava za BHT, umanjio broj posjetilaca, te je kod njega bilo “nekoliko stotina”, dok su Hajat i FTV izvještavali o brojci od oko 5.000 duša na platou. Možda je ovo Amarildova borba protiv unutrašnjih duhova koji izazivaju nemir otkako mu je sin primio islam, pa svoje frustracije ugrađuje u izvještaje koji bi trebali biti objektivni.

Među novinarima koji su stajali i snimali ovaj miting bio je i jedan koji je ličio na Japanca. Ne znam je li stvarno bio Japanac ili su lokalni Kinezi osnovali svoju TV-kuću “1KM TV” pa im je ovaj bio kamerman.

Hajatov Centralni Dnevnik proveo je anketu s pitanjem "Da li treba protjerati Ebu Hamzu iz Bosne". Da još jednom ponovim, njegovo protjerivanje je čisto administrativni akt svojevolje ljudi koji odlučuju o tome. Senad je mogao postaviti i pitanje “Da li podržavate pljačke banki?”. I jedno i drugo je kriminal. Helem, glasalo je oko 7.000 ljudi, čime je i nenaspavani Senad bio iznenađen. Njih 1.000 je bilo "za", 6.000 je bilo protiv. Za mog babu je stvar jasna. Ovih 1.000 su bili Lagumdžijini koji od nas napraviše teroriste.

Zbog čega je bilo neophodno izaći i pokazati svoje prisustvo? Allah, dž.š., u Kuranu kaže: “A kad neki od njih rekoše: "Zašto opominjete narod koji će Allah uništiti ili ga teškim mukama namučiti?" - oni odgovoriše: "Da bismo se pred Gospodarem vašim opravdali i da bi se oni grijeha klonili." Kad na Sudnjem Danu budemo pitani šta smo učinili da spriječimo nepravdu, onda će oni koji su te subote bili u Zenici barem imati tu slamku da su bili tu. Da li je to bilo dovoljno i da li smo mogli uraditi više – ostaje da se vidi. S druge strane, neka se niko ne zavarava da ono što je Ebu Hamza danas, da neko od nas ne bi mogao biti sutra. I zato je neophodno imati seizmičke pipke i na vrijeme dati do znanja onima koji provode državni teror da ne mogu računati s ravnodušnošću svojih građana. Teroristički sistemi prvo hvataju ljude s margina društva krećući se ka širokoj masi sredine društva. Kad je Hitler bio na vlasti prve žrtve su bili Jevreji, dok je pred kraj sloma trećeg Rajha sve više običnih Nijemaca završavalo po logorima zbog ‘antinjemačkih tendencija’.

12.02.2008.

GENOCID NAD BOŠNJACIMA IZUČAVAT ĆE SE U KANADSKIM ŠKOLAMA

Autor: Emir Ramić

Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike {KBSA} je kao član kanadske organizacije “Kanađani za muzej genocida” pokrenuo inicijativu da se genocid nad Bošnjacima izučava u torontskim školama
Član 2. Konvencije o Genocidu iz januara 1951. godine definiše genocid kao činjenje bilo kojeg od dolje navedenih djela pod uslovom da je namjera uništenje, u cjeloosti ili jednog dijela, nacionalne, etničke, rasne ili vjerske grupe kao takve:

1. Ubijanje članova grupe.
2. Uzrokovanje ozbiljne fizičke ili psihičke štete članovima grupe.
3. Smišljeno uklanjanje uslova za život grupe, sa namjerom uništenja cijele grupe ili jednog njenog dijela.
4. Uvođenje mjera za sprečavanje rađanja djece kod grupe.
5. Prisilno odvođenje djece iz jedne grupe u drugu.
Ako se dio grupe svede na dovoljno mali broj članova koji su ubijeni, iz same činjenice što su ubijeni izvlači se zaključak o namjeri. A pošto se svaka vojna akcija pokreće sa ciljem da se ubije određen broj pripadnika neke grupe, nema veze ako su i vojnici jer to ne stoji u definiciji, to znaći da se svaka uspješna vojna akcija pri kojoj je stradao određen broj protivnika može definisati kao genocid pošto je u suštini pokrenuta sa namjerom uništavanja te grupe. Na osnovu definicije je vise nego jasno da je nad Bošnjacima izvršen genocid.
Toronto District School Board je u procesu kreiranja predmeta o genocidu za 11. razred. Tačan naziv predmeta je “Genocide: Historical and Contemporary Implication”. KBSA smatra da je pitanje genocida i posebno pitanje izučavanja genocida ne samo naučni već i ozbiljan politički i moralni problem, kome treba posvetiti ozbiljnu pažnju. Izučavanje genocida mora biti dignuto na najviši nivo i moralo bi se institucionalizovati, a ne kao do sada prepustiti dobronamjernim pojedincima. Ukoliko se države prema izučavanju genocida budu odnosile nemarno i neodgovorno, posljedice će biti višestruke – koliko moralne, toliko materijalne.

KBSA, krovna organizacija sjevernoameričkih Bošnjaka koja zastupa interese više od 350.000 američkih i kanadskih Bošnjaka je saznao o izučavanju genocida u torontskim školama od gospodina James-a Kafieh iz organizacije “Canadians for Genocide Education” , ranije “Canadians for Genocide Museum” (CGM). CGM je organizovana 1998 godine i čini je više od petnaest različitih nacionalnih zajednica u Kanadi. KBSA koji predstvalja kanadske Bošnjake je redovni član ove organizacije. Organizacija podržava izgradnju muzeja u Kanadi o genocidima koji su se desili širom svjeta nad različitim narodima. Prve ideje o pravljenju muzeja o genocidu u Kanadi su podrazumjevale da se napravi samo muzej o Holkaustu. Danas je to, zahvaljujući pored ostalih i KBSA, prošireno na sve narode koji žive u Kanadi nad kojima je izvršen zločin genocida, ukljčujući i Bošnjake.

Nakon čitanja opisa o novom predmetu KBSA je bilo očito da genocid koji je počinjen u Bosni i Hercegovini {BiH} između 1992 – 1995. skoro nije ni spomenut. Naime, samo na 2 mjesta u opisu predmeta se spominju detalji koji su vezani za BiH:
- na petoj strani se spominje u jednoj rečenici Međunarodni krivični Sud za bivšu Jugoslaviju,
- na dvanaestoj strani se spominje knjiga od Roy-a Gutmana, Witness to Genocide (Svjedok Genocida).

Predmet je bio fokusiran na tri genocida:
- genocid počinjen nad Jevrejima,
- genocid počinjen nad Aremenima,
- i genocid počinjen u Ruandi.

Ostali genocidi koji su se desili širom svijeta gotovo da su zaboravljeni u ovom predmetu. Zbog ovih nepravednosti KBSA je priložio molbu Toronto District School Board-u u kojoj je naveo da podržava napore da se uspostavi školski predmet o genocidu, ali da zahtjeva da gradivo ovog predmeta bude ravnopravno prema svim narodima koji žive u Kanadi. To znači, da predmet o genocidu ne može biti skoncentrisan na tri genocida, već mora da sadrži gradivo o ostalim genocidima koji su počinjeni širom svijeta, uključujući i genocid nad Bošnjacima. Molbu smo predali krajem januara ove godine. Gospodin Kafieh je također predao molbu ispred organizacije “Canadians for Genocide Education» u kojoj se traži izučavanje genocida nad Bošnjacima. Toronto District School Board će razmotriti predane molbe i KBSA se nada da će u slijedećih nekoliko sedmica imati priliku da vas obavjesti o povoljnim vijestima u ovom važnom projektu.

Značaj ovog predmeta i molbe KBSA za izučavanje genocida nad Bošnjacima je neopisiv za kanadske Bošnjake i posebno Bošnjačku zajednicu u Torontu i okolini. Mnogo bošnjačke djece pohađa srednje škole u Torontu. Neka od te djece su rođena u Kanadi, a neka su rođena u BiH ili negdje u izbjeglištvu prije nego što su došli u Kanadu. Tempo života u Kanadi je veoma brz i malo se vremana ima za porodicu. Mnoga naša djeca i ne znaju dovoljno o genocidu koji je počinjen u našoj matici BiH. Ovaj predmet bi pružio idealnu priliku toj djeci da nauče o genocidu koji je počinjen nad nedužnim bošnjačkim narodom. Ovaj predmet bi bio i dio borbe KBSA protiv zaborava, za Istinu i Pravdu, za kažnjavanje zločinaca za nadoknadu štete žrtvama genocida. KBSA neće dozvoliti da se zaboravi genocid nad Bošnjacima, jer ako zaboravimo i ovaj put opet će nam se ponoviti i Srebrenica i Prijedor i mnoge druge strahote.

Pregled smjernica za izučavanje genocida nad Bošnjacima u torontskim školama

Đaci u kanadskim školama će učititi o genocidu nad Bošnjacima, dok u BiH o tome mora da se šuti!

• Dani sjećanja na genocid nad Bošnjacima u međunarodnom kontekstu
• Metodološka načela
• Ciljevi i rezultati učenja
• Praktične obrazovne strategije

Ciljevi i rezultati izučavanja genocida nad Bošnjacima u torontskim školama

U okviru izučavanja genocida u Torontskim školama, obrazovni cilj i za nastavnike i za učenike uključuje:
• Poistovjećivanje sa žrtvama i očuvanje uspomena na njih
• Isticanje važnosti sjećanja na preživjele žrtve
• Prepoznavanje da je genocid nad Bošnjacima bio gubitak za civilizaciju kao cjelinu kao i za države koje su bile direktno uključene
• Stjecanje boljeg razumijevanja povijesti Bošnjaka i BiH
• Podizanje svijesti o bošnjačkom i bosanskohercegovačkom naslijeđu
• Podizanje svijesti o opasnosti od radikalnih, ekstremističkih pokreta i
totalitarnih režima
• Podizanje svijesti o suvremenim oblicima mržnje
• Ukazivanje na druge genocide, genocide nad drugim narodima
• Promidžba poštivanja ljudskih prava, naročito manjina
• Poticanje kritičkog mišljenja i intelektualne znatiželje o zločinu genocida
• Njegovanje osobne odgovornosti kao demokratskih građana Kanade, Kanadskih Bošnjaka

Praktične obrazovne strategije izučavanja genocide nad Bošnjacima u torontskim školama

Prije uvođenja učenika u aktivnosti sjećanja na genocide nad Bošnjacima, treba potaknuti same nastavnike da nauče o tom teškom predmetu i da surađuju s kolegama koji su već pohađali seminare za nastavnike o aspektima obrazovanja i sjećanja na genocid nad Bošnjacima. Kad god je to moguće, nastavnici trebaju pohađati tečajeve za stručno usavršavanje o toj temi. Aktivnosti vezane za sjećanje na genocid nad Bošnjacima mogu uvrstiti recitale poezije žrtava, gledanje filmova, posjet izložbama, impresije posjeta učenika autentičnim mjestima genocida ili muzejima, priredbe ili izvorno komponirane pjesme.

Svjedoci, iskazi i vizualna povijest genocida nad Bošnjacima

Nastavnici mogu organizirati susrete učenika sa svjedocima (naročito preživjelim žrtvama genocide u Bosni i Hercegovini. Stvarni iskazi su vrlo snažni i mogu doprinijeti dubokom iskustvu učenika. Snimljeni vizualni povijesni iskazi također mogu biti uticajno oruđe za poduku o genocidu. Nastavnici se mogu koncentrirati na ono što su učenici doznali iz slušanja osobnih priča svjedoka, rođaka, prijatelja i na impresije koje su ponijeli sa sobom slušajući svjedočenja preživjelih.

Posjet autentičnim mjestima, spomenicima i muzejima

Studijska putovanja na autentična mjesta vezana uz genocide u Bosni i Hercegovini, kao što su bivši koncentracioni logori, mogu imati velik učinak na razumijevanje učenika o onome što se dogodilo. Nadalje, razredni posjet muzeju genocida u Potocarima, drugim spomenicima i obrazovnim centrima također može pružiti priliku da učenici shvate i doznaju o toj temi. Putovanja na autentična mjesta i/ili muzeje vezane uz genocid se moraju unaprijed dobro pripremiti, a nastavak aktivnosti i diskusija sa učenicima se naročito preporučaju.

Kontakti sa bošnjačkim zajednicama u Torontu i Kanadi

Nastavnici i učenici mogu kontaktirati članove lokalne bošnjačke zajednice i zatražiti više informacija o različitim aspektima svakodnevnog života i kulture Bošnjaka.

Introspekcija učenika

Pismeni zadaci kao razredna aktivnost mogu potaknuti kreativnost kod učenika, a isto tako i njegovu osobnost, a mogu i stimulirati njegovu intelektualnu znatiželju. Natjecanje u pisanju eseja često se organizira kao poticaj i učenicima i nastavnicima da se usredotoče na teme vezane uz genocid.

Sjećanje na genocide nad Bošnjacima kroz modernu tehnologiju

Upotreba moderne tehnologije može biti vrlo dobro oruđe u njegovanju sjećanja na
genocid. Na primjer, organizacija razmjene putem internet foruma među učenicima koji su pročitali iste knjige ili iste tekstove na različitim jezicima o genocidu nad Bošnjacima , ili koordinacija videokonferencija među mladima može uspješno potaći
dijalog o značenju sjećanja na genocide nad Bošnjacima. Nadalje, ta virtualna druženja mogu produbiti učenikovu zahvalnost što pripada međunarodnoj zajednica koja izučava zločin genocida nad Bošnjacima.

Istraživački zadaci

Nastavnici i njihovi učenici mogu se uspješno uključiti u mnoge istraživačke projekte o komemoraciji genocide nad Bošnjacima.

Projekti društvenih aktivnosti

Prijedlozi za društvene aktivnosti uključuju: postavljanje postera koji su posvećeni sjećanju na genocide nad Bošnjacima na stanicama Torontskog javnog prijevoza; prepoznavanje mjesta odakle se vršio genocid, zamolba da lokalna vlast surađuje sa školom u postavljanju malih spomenika genocide nad Bošnjacima. Kampanje za sjećanje na genocide u organizacijama učeničkih saveza, pokreti mladih, vjerske kongregacije ili sadnja parka za sjećanje na genocide, opcije su koje nastavnici mogu dalje razvijati.

Predaja svjetlosti sjećanja

Kroz nekoliko slijedećih godina, bit će sve manje svjedoka koji će moći ispričati osobne priče i sjećanja o tome što se događalo tijekom genocida nad Bošnjacima. Kad i posljednji preživjeli preda svoju baštinu, nastavnici će zajedno s učenicima sagraditi most sjećanja za buduća pokoljenja kako bi osigurali da lekcije genocida nikad ne budu zaboravljene.

/Autor je predsjednik UO KBSA/
11.02.2008.

BOSNA I HERCEGOVINA – PRAVO NA ISTINU – PRAVO NA BUDUĆNOST

Prof. dr. Smail Čekić
Poznat kao Bosanski Wiesenthal, čovjek koji je dosad napisao i objavio više tomova knjiga o agresiji na BiH i genocidu nad Bošnjacima.
Director Institute for Research of Crimes against Humanity and International Law
UNIVERSITY OF SARAJEVO

Dr. Muhamed Mešić
24 godine, govori 41 strani jezik
Naučni saradnik (Research Fellow) - Univerzitet u Sarajevu (University of Sarajevo), Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava (Institute for the Research of Crimes against Humanity and International Law
Project Manager - British Council (London, UK
Research Student - University of Vienna, Department of Law, Boltzmann Institute for Human Rights
Pogledajte video YouTube

Asaf Džanić
publicist iz Sarajeva
Urednik biblioteke “Koridor”
Filmski kritičar i esejista
Prevodilac sa francuskog jezika
Redovni dopisnik radija BiH iz Toronta iz Sarajeva
Bosansko-kanadsko humanitarno društvo Toronto, osnovano 1992.godine u okviru Bošnjačke Islamske zajednice “Gazi Husrev beg”, sa potrebom pružanja pomoći ratom napaćenom bošnjačkom narodu u jedinoj nam domovini Bosni i Hercegovini. I, evo, više od petnaest godina volonteri ovog humatitarnog društva imaju pune ruke posla.

Vjerovali smo da će političke promjene dovesti do postepenog smanjenja potrebe za našim radom ali smo se prevarili. Svjedoci smo da agresorsko-osvajački rat protiv naše domovine nikad nije stao, samo je promjenjena strategija. Vojne operacije zamjenjene su pravno-političkim mahinacijama. Našem narodu je oduzeto pravo na odbranu i prepušten je na nemilost domaćim oportunistima i svijetskim moćnicima koji, svjedoci smo, postepeno zamagljuju istinu o teškoj tragediji koja nam je nanešena.

Kočenjem društveno-ekonomskog razvoja naše države, od strane znanih nam neprijatelja, naš narod je doveden na rub ambisa iz koga nema povratka, pa je i potreba za našom pomoći, na žalost, svakim danom sve veća.
U vrijeme ratnih operacija cijeli svijet je bio svjedok počinjenog genocida nad Bošnjacima, tragedije jednog naroda, pa su se dobronamjerni ljudi odazivali na naš poziv za pomoć. U uslovima prividnog mira, naša tragedija je sišla sa scene svjetskog interesovanja, i sve je manje onih koji shvataju da nam pomoć nikad nije bila potrebnija…

U ovakvoj situaciji BCRA pokušava da novim aktivnostima osvježi naše humanitarne fondove. U pomoć smo pozvali i nove ljude i radimo na istraživanju novih metoda naše djelatnosti.

I upravo je ovo razlog ovog pisma.
Obraćamo vam se u nadi da će te nam, shvatajući našu problematiku, ponuditi neke ideje, prijedloge i slično, koji će nas, zaista veliki, volonterski trud učiniti još efikasnijim i vrijednijim…I mi vam se unaprijed zahvaljujemo…

BOSANSKI INTELEKTUALCI – HUMANITARCI


Koncept je jednostavan i, vjerujemo, interesantan. Zamisao je organizovanje javnih tribuna na kojima bi intelektualci svojim zanimljivim predavanjima, političkim analizama, nastupima umjetničkog nivoa i slično, privukli pažnju javnosti i time pomogli u osvježenju humanitarnih fondova.

Za početak, od 28. marta do 11. aprila 2008. organizijemo mini turneju trojice eminentnih bosanskih intelektualaca: dr. Smail Čekić, dr. Muhamed Mešić i Asaf Džanić.

Od vas očekujemo da nas obavijestite o vašoj zainteresovanosti za ovu akciju.
Nadamo se da će vaši konstruktivni prijedlozi pomoći da razbudimo pomalo uspavanu ljubav nas u dijaspori prema domovini…

Ujedno apelujemo na sve one koje žele da sponzoruju na bilo koji način dolazak naših eminentnih gostiju da se obrate Muhamedu Džumhuru 416.236.9411 ili bcra@sympatico.ca

Hvala
Vaš BCRA
Toronto, Februar 2008.
11.02.2008.

KRIŽ NA HUMU JE OSNOVNI FAKTOR PODIJELJENOG MOSTARA

Poštovani gospodine Bešliću,
prije nekoliko mjeseci sam uzeo slobodu da kao građanin Mostara u vidu jednog pisma sugeriram predsjedniku Gradskog vijeća Mostara, gospodinu Muratu Ćoriću da u dnevni red jedne od sjednica Vijeća unese i tačku koja bi tretirala najvažnije probleme grada: njegovo ujedinjenje i katolički križ na Humu. Kako gospodin Ćorić ništa nije poduzeo u vezi sa mojom sugestijom, dozvolite mi, gospodine gradonačelniče, da se i Vama obratim.
Križ na Humu je slučaj iz nauke o logici poznat kao Contradictio in adiecto, odnosno proturječnosti u pridodanom. Naime, ovaj križ, odnosno njegovi tvorci htjeli bi da on bude u misiji širenja mira i dobre volje među ljudima, ali on čini sasvim suprotno i truje odnose među njima, uzrokuje nesporazume i nepovjerenje, ne poštujući osjećaja drugih i drugačijih. Ovaj križ u jednom višereligijskom ambijentu kakav je Mostar se veoma efikasno suprotstavlja centralnom poslijeratnom problemu našega grada, njegovom ujedinjenu, a samim tim i Vašoj misiju te konceptu Evropske unije i Dejtonskog sporazuma. Kažem - efikasno jer na ovom našem dijelu balkanskoga prostora ono što najefikasnije dijeli ljudi nije ni razlika u imovinskom stanju, kako kaže marksizam, niti pripadnost političkoj partiji, ni naciji, nego pripadnost religiji i vjeri.
Otuda pitanje: da li Katolička crkva uopće želi ujedinjenje multireligijskog Mostara, držeći se srednjovjekovnog koncepta antemurale Christianitatis, dakle riječi kojima je Papa pohvalio držanje Hrvata protiv islama, ali to ujedinjenje vidi isključivo kao ujedinjenje dviju obala Neretve, katoličke sa obiju strana. Jer, još 23. jula 2004. svijet je na ceremoniju otvaranja obnovljenog Starog mosta poslao delegacije koje po rangu Mostar nije vidio do tada, u nadi da će most koliko-toliko dokrajčiti razdvajanje građana istog grada, pri čemu je, nažalost, činio račun bez krčmara jer ni kardinal Puljić ni biskup Perić nisu htjeli prisustvovati toj ceremoniji i ponoćnom vatrometu, kakav Mostar nije doživio, a tokom koga je njihovo poslušno stado u zapadnom Mostaru spavalo snom pravednika.
Ovaj križ, gospodine gradonačelniče, sa svog ostentativno cezarskog, imperijalnog mjesta na našem Humu od koga, eto, vjekovima djevičanski čistog i ničim nezagađenog, načini pozornicu propagande samo jedne religije u višereligijskom gradu, katoličanstva, neosporno unosi izvjesni nemir, nesigurnost i mučninu ne samo kod pravoslavaca, muslimana i Jevreja nego i kod liberalnih katolika, jer križ podsjeća na nedavne ratne zločine tokom kojih je križ šutio i nije se oglašavao u zaštiti čovjeka i njegovih prava.
Ako nekome nije jasno o čemu je ovdje riječ (što već negdje spomenuh), neka zamisli jedan 33 metara visok stub u mramoru i staklu, sa svjetlećim polumjesecom i zvijezdom podignutom na najistaknutijem brdu Sarajeva, u kome inače živi proporcionalno daleko manji broj nemuslimana nego nekatolika u Mostaru.
Još je Marija Terezija u 18. vijeku odvojila Katoličku crkvu od države. Mostar je tu pod znakom pitanja, produbljava svoju kvalifikaciju grada-slučaja, na kome bi američki sociolog Huntington mogao da provjerava ispravnost svoje poznate teorije o suvremenom sukobu civilizacija. Da Katolička crkva nije arbitar u poslovima države, odnosno hrvatskih političara i civilnih službenika u gradu, Mostar bi već davno bio na putu Evrope i evropskih integracija. Ostaje da se vidi da li ćete barem pri kraju svoga mandata nešto učiniti na pravcu stvarnog ujedinjenja grada, dakle i sklanjanja efikasnog elementa njegova razdvajanja, tog križa, ili ćete se zadržati u sferi već spomenutog proturječja, to jeste, jednom stranom lica ćete svuda, pa i na TV-u, govoriti o potrebi ujedinjenja grada, dok svojom drugom stranom nećete vidjeti svakom vidljivi element razdvajanja grada -križ na Humu.
Izražavam Vam, gradonačelniče, poštovanje i upućujem svoje pozdrave

Mehmed Rajković
11.02.2008.

IZJAVA O OSUDI PROPAGANDE VJERSKE MRŽNJE PROTIV BOŠNJAKA


Darko Trifnović, samoproglašeni ekspert i propagator srpsko-pravoslavnog terorizma
Dr. Darko Trifunović, koji se je proglasio ekspertom na području terorizma, te nakon što je bio otpušten iz diplomatske službe Bosne i Hercegovine zbog krivotvorenja osobnih dokumenata, je u zadnjih nekoliko sedmica otvoreno napao web magazin Bošnjaci.net, u kojem surađuju Bošnjaci, Srbi, Hrvati, Jevreji, Albanci, Turci i pripadnici drugih nacija i vjera koji uzimaju Bosnu i Hercegovinu za svoju domovinu ili su joj iskreni prijatelji.

On je nazvao urednike Bošnjaci.net magazina „Islamskom ekstremističkom grupom" i „bijelom Al-Qaidom", zaboravljajući, pri tom, da u redakciji ovog magazina rade, uz druge, i pravoslavci i katolici. U tim mnogobrojnim napadima koji su se pojavili preko raznih blogova, čak je optužio i da mu se je prijetilo smrću.

Trifunovićeve špekulacije o terorizmu su bile u prošlosti diskeditirane. Po navodima „Sloboda govora u jugozapadnoj Europi: Nezavisni mediji i samo-kontrola" (ISBN 978-954-9396-05-8), objavljeno je u Mreži profesionalaca u medijima jugo-istočne Europe, kako slijedi:

„Iako se smatraju izjavama eksperta i time zadovoljavaju formalne zahtjeve Zakona o štampi, ove naprosto divlje špekulacije koje se prezentiraju kao „ozbiljna" informacija su uvreda logici, kao prvo, te isto tako uvreda Bošnjacima".

Trifunovićeva genocidna bratija na orgijanju

Njegova e-mail adresa se nalazi na web sajtu Kongresa srpskog jedinstva, Chicago, Illinois. On je, isto tako, suradnik u terrorfinance.org , organizaciji koja na izgled nema što reći osim sijanja mržnje protiv Islama.

Darko Trifunović je, očito, u društvu negatora genocida Srebrenice. kao što je organizacija ISSA u kojoj rade ljudi koji se bave špekulacijama o konspiraciji i terorizmu. Godine 2002. Trifunović je napisao izvještaj o Srebrenici u kojem tvrdi da je bilo pobijeno samo 100 „Orićevih boraca", negirajući sudski dokazan genocid nekih 8.000 Bošnjaka (Međunarodni sud pravde, Haag, 27. februara 2007.)

Mi, pripadnici pravoslavne i katoličke vjere, osuđujemo Darka Trifunovića i njegovu propagandu vjerske mržnje i pozivamo sve ljude Balkana, i šireg okruženja, da se ne daju zavesti ovakvim ekstremističkim podvalama.

I, na kraju, ne smijemo zaboraviti da mu je 11. Kongres Europske policije, održan 29. i 30. januara 2008. u Berlinu, uskratio pravo nastupa iako je prvotno bio pozvan. Izgleda da su u laži kratke noge.

Autori izjave:

Danijel Željković, Vancouver

Sonja Radošević, Podgorica

Željko Milićević, Ottawa
11.02.2008.

Šefadžijski hadis

ImageImam Buhari rhm., bilježi slijedeću predaju:
Pričao nam je Sulejman b. Harb: Pričao nam je Hammad b. Zejd: Pričao nam je Ma'abed b. Hilal el-'Anzi: Nekoliko ljudi iz Basre se skupilo s namjerom da odu do Enes b. Malika r.a., kojem i odoše sa Sabit el-Bennanijem rhm., koji će ga u njihovo ime upitati o hadisu koji govori o Šefa'atu (na Sudnjem Danu).
Nađosmo ga u njegovoj kući, kako klanjaše duha-namaz.  Zatražismo dozvolu da nas pusti da uđemo kod njega. Pustio nas je da uđemo, i zatekosmo ga kako sjedi.
Rekosmo Sabitu: Prvo što ćeš ga pitati neka bude hadis o Šefa'atu – pa reče: O Ebu Hamza, ovo su tvoja braća iz Basre, koji su došli da te pitaju o hadisu Šefa'ata.
Enes b. Malik r.a., reče: Muhammed s.a.w.s., je rekao:
„Kada nastupi Sudnji Dan ljudi će se pomiješati, i doći će Ademu a.s., govoreći: Zauzmi se za nas kod svoga Gospodara, pa će reći: Nisam vam ja za to, idite Ibrahimu, on je Halilur-Rahman, Allahov miljenik. Ljudi će doći Ibrahimu a.s., ali će im i on reći: Nisam vam ja za to. Idite do Musa'a a.s., on je Kelimullah, onaj koji je s Allahom razgovarao. Ljudi će doći do Musa'a a.s., ali će i on reći: Nisam vam ja za to. Idite Isa'u a.s., on je Ruhullah i Kelimetuh, Allahova riječ i duh. Doći će do Isa'a a.s., ali će im reći: Nisam vam ja za to. Idite Muhammedu s.a.w.s. – pa će mi doći. Tada ću im reći: Ja sam određen za to, pa ću zatražiti dozvolu od mog Gospodara, koju će mi i dati. Nadahnuće me hvalama kojim ću Ga hvaliti, a koje ne znam sada. Hvaliću ga tim riječima, i pašću mu na sedždu, pa će se reći: O Muhammede, podigni glavu; reci – uslišaće ti se, traži – daće ti se, zauzimaj se – biće ti omogućeno. (1)
Reći ću: Gospodaru moj, moj ummet, moj ummet. Biće rečeno: Idi, i izvadi iz vatre onoga u čijem srcu bude imalo koliko ječmeno zrno imana. Otići ću i uraditi kako mi je rečeno, nakon čega ću se povratiti, i nanovo Allaha dž.š., hvaliti hvalama kojima me je nadahnuo, nakon čega ću mu pasti na sedždu, pa će se reći: O Muhammede, podigni glavu; reci – uslišaće ti se, traži – daće ti se, zauzimaj se – biće ti udovoljeno. (2)
Reći ću: Gospodaru moj, moj ummet, moj ummet. Reći će se: Idi, i izvedi iz vatre onoga u čijem srcu bude imana koliko jedna praška. Otići ću i uraditi kako mi je rečeno. Nakon toga ću se povratiti, i hvaliti ga istim onim hvalama, nakon čega ću mu na sedždu pasti, pa će se reći: O Muhammede, podigni glavu; reci – uslišaće ti se, traži – daće ti se, zauzimaj se – biće ti udovoljeno. (3)
Reći ću: Gospodaru moj, moj ummet, moj ummet! Reći će se: Idi i izvedi iz vatre onoga u čijem srcu se nađe i najmanji atom imana – kojeg ću kasnije izvesti iz vatre.“
Kada smo izašli od Enesa r.a., rekoh svojim drugovima: Dobro bi bilo da pođemo i do Hasana el-Basrije rhm., koji se skrivao u kući Ebu Halife (od Hadždžadža), pa da mu ispričamo ono što nam je ispričao Enes b. Malik r.a..
Došli smo mu, i poselamili ga, i dozvoli nam da uđemo kod njega. Rekosmo mu: O Ebu Se'ide, došli smo ti pravo od tvog brata Enes b. Malika r.a.. Nismo do sada od nikoga čuli ono što nam je ispričao u vezi šefa'ata na Sudnjemu Danu!
Reče: Ispričajte mi to što ste čuli. Ispričasmo mu hadis do ondje gdje nam ga je i Enes r.a., ispričao. Hasan el-Basri rhm., reče: Nastavite. Rekosmo: Nije nam ništa više rekao!?
Hasan el-Basri rhm., reče: Pričao mi je, dok je bio čitav i zdrav, još od prije 20 godina, ali ne znam jel' sada zaboravio ili mu je bilo mrsko da vam govori kako se ne bi opustili u djelima i ulijenili?
Rekosmo: O Ebu Se'ide, pričaj nam!
Hasan el-Basri rhm., se nasmija, pa reče: „Čovjek je stvoren da brza!“ Nisam vam spomenuo ovo osim iz želje da vam ga ispričam!
Pričao mi je kao što vam je pričao, uz još ovaj dodatak:
Potom ću se po četvrti put povratiti, pa ću ga opet hvaliti onim hvalama, nakon čega ću mu na sedždu pasti, pa će se reći: O Muhammede, podigni glavu, i reci – uslišaće ti se, i traži – daće ti se, i zauzimaj se – biće ti udovoljeno, (4) pa ću reći:
Gospodaru moj, dozvoli mi da se zauzmem za one koji su izgovorili La Ilahe Illalah – pa će Allah dž.š., reći:
„Tako mi Moje moći i veličanstva i gordosti i visosti – izvadiću iz vatre svakog onog ko je izgovorio - La Ilahe Illallah!“
Pogledaj: Sahihul-Buhari, br.7072..
   Prijevod s arapskog jezika:
Sead ef. Jasavić, prof.fikha

11.02.2008.

Da li izlazak krvi iz tijela kvari abdest?

ImageŠejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Imam Ebu Hanife i imam Ahmed rhm., su stava da će abdest pokvariti nedžaset/nečistoća koja izlazi iz ljudskoga tijela, i ne bitno je da li taj nedžaset izlazi iz „dva otvora“ ili pak iz ostalih dijelova ljudskog tijela! Za razliku od njih dvojice, imam Malik i imam Šafija rhm., su stava da abdest kvari samo nedžaset/nečistoća koja izlazi iz „dva otvora“ ljudskog tijela.“ (Pogledaj: Medžmu'ul-Fetava, 20/365.) Što se izlaska krvi iz tijela tiče, islamski učenjaci imaju dva mišljenja po ovom pitanju:

1. Izlazak krvi ne kvari abdest, bez obzira na njenu količinu i na to da li teče ili ne. Ovog su stava imam Malik i imam Šafija rhm..
Dokazi:
a)   Hadisi koji govore o obaveznosti uzimanja abdesta nakon izlaska krvi iz ljudskog tijela – nisu sahih!
b)   Pravilo je „el-bera'eh el-aslijjeh“ tj. stvari su onakve kakve jesu sve dok se ne ustvrdi suprotno - sahih tekstom ili idžma'om.
c)   Hadis Džabira b. 'Abdullaha r.a., u povodu pohoda na Zatul-Rika', u kojem stoji slijedeće: „...muhadžir leže da spava, a ensarija poče da klanja namaz, pa ga pogodi neki čovjek strijelom, koju on izvadi iz sebe i baci, sve dok ga tri puta ne pogodi, nakon čega on obavi ruku' i sedždu – da bi se tek nakon toga njegov drug probudio. Kada ovaj što je gađao primjeti da ga mogu uhvatiti – pobježe. Muhadžir vidje u kakvoj je krvi ensarija, pa reče: Subhanallah; što mi nisi kazao odmah kada je gađao! Reče: „Učio sam jednu suru – nisam je želio prekidati!“ (Hadis je hasen ligajrihi. Pogledaj: Ebu Davud, br.198.; Ahmed, br.14745.; Sahih Ibnu Huzejme, br.36.; Sahih Ibnu Hibban, br.1096.; Mustedrek, br.557.; Darekutni, 1/223.; Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.647.)
Poslanik s.a.w.s., je sigurno bio upoznat s ovim događajem, i nije zabilježeno da je negodovao klanjanju i obavljanju namaza u takvom „krvavom“ stanju; da je krv ta koja kvari abdest – Polsanik s.a.w.s., bi to pojasnio onima koji su učestvovali u navedenom događaju. Nije dozvoljena odgoda pojašnjenja propisa onda kada se je u potrebi za njime! (Pogledaj: el-Sejl el-Džerrar, 1/99.)
d)   Sahih putem je zabilježeno da je Omer b. el-Hattab r.a., obavljao namaz – a iz rane mu je točila krv! (el-Darekutni, 1/224.; Musannef Abdurrezzak, br.574.; Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, br.8388.; Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.1559.)
e)   Poslanik s.a.w.s., je pustio krv-hidžamu, nakon koje je klanjao namaz, neuzimavši nanovo abdest; oprao je samo mjesta na kojima je činio hidžamu. (Sahihul-Buhari, 1/76.; Darekutni, 1/151.; Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.648.)
f)    Hasan el-Basri rhm., kaže: „Muslimani ne prekidaju s praksom obavljanja namaza u ranama!“ (Sahihul-Buhari, 1/76.; el-Muvetta, br.39.)
2. Izlazak velike količine krvi kvari abdest, pod uslovom da po-teče s mjesta rane. Ovog je stava imam Ebu Hanife, Ebu Jusuf, Muhammed Šejbani, Ahmed b. Hanbel, Ishak.
Dokazi:
a)   Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Abdest će se uzeti zbog svake krvi koja po-toči!“ (Sunen Darekutni, br.27.; Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, br.1463.. Šejh Albani rhm., ovaj hadis ocjenjuje da'ifom. Pogledaj: el-Džami' el-sagir ve zijadetuhu, br.14318.)
b)   Poslanik s.a.w.s., kaže: „Kome hrana dođe do u grlo ili povrati ili mu krv iz nosa poteče – neka prekine s namazom i neka uzme abdest i neka nastavi od tamo gdje je stao (s namazom).“ (Sunen Darekutni, br.14.; Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.652.. Hadis je mursel; pogledaj: Nasbul-Rajeh, 2/34.)
c)   Nafi'a rhm., prenosi da bi Abdullah b. Omer r.a., kada bi mu se pojavila krv na nosu, prekinuo s namazom, pa bi uzeo abdest, nakon čega bi nastavio s namazom tamo gdje je stao, ne pričajući ni sa kim između svega toga!“ (el-Muvetta, br.36.; )
d)   Poslanik s.a.w.s., kaže: „Ne uzima se abdest zbog jedne ili dvije kapljice krvi, izuzev ako nije u pitanju krv koja toči!“ (Sunen Darekutni, br.28-29.. Hadis je da'if džidden. Pogledaj: Telhisul-Habir, 1/113.)
e)   Hasan el-Basri rhm., kaže: „Abdest se ne uzima radi krvi izuzev ako ne po-toči.“ (Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, br.1459.)
f)    Abdullah b. Abbas r.a., kaže: „Poslanik s.a.w.s., je olakšao/dozvolio, kada je u pitanju krv koja izlazi iz bubuljica.“ (Darekutni, br.34.; Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.3899.)
Smatram ipak da je ljepše uzeti abdest, ako je krv koja izlazi iz ljudskog tijela velika, za razliku od nečeg sitnog, shodno pravilu „el-ihtijatu fil-'ibadati evla“ – preče je držati se onog što je sigurnije i obuhvatnije kada su 'ibadeti u pitanju, a Alah najbolje zna.
Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

11.02.2008.

DELEGACIJA ISLAMSKE ZAJEDNICE U POSJETI TURSKOJ


Dva reisa, dvije bratske zemlje: Turske i BiH
U okviru programa za bolju suradnju između IZ-e u BiH i IZ-e Turske, Rijaset IZ-e je na svojoj četvrtoj redovnoj sjednici donio odluku da reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić sa delegacijom zvanično posjeti IZ-u Turske u Ankari.
Tako je u utorak 29. 01. 2007. godine delegacija IZ-e u sastavu predsjednika Udruženja ilmijje Muharema Hasanbegovića, muftije tuzlanskog Husejna Kavazovića, dekana FIN-a dr. Ismeta Bušatlića, šefa VPS Rijaseta Muharema Omerdića, na čelu sa reisu-l-ulemom dr. Mustafom Cerićem stigla u Ankaru gdje je primio prvi čovjek IZ-e Turske dr. Ali Bardakoğlu sa svojim saradnicima. U višesatnom razgovoru reisu-l-ulema dr. Cerić je obavijestio dr. Bardakoğlua o položaju IZ-e u BiH i naporima koje čini Rijaset IZ-e na obnovi porušenih džamija tokom agresije na BiH, te obnovi temeljnih institucija IZ-e, posebno medresa, fakulteta i drugih odgojno-obrazovnih ustanova.

Također, razgovaralo se o ulozi Evro-azijske šure u utvrđivanju takvima za područje osmanskog kulturno-povijesnog kruga. Postignuta je suglasnost da sve dok se ne dođe do univerzalnog takvima, koji će biti urađen na temelju tradicije islama i primjene naučnih metoda, kojima se može tačno i precizno unaprijed izračunati početak i kraj svakog lunarnog mjeseca, poštovat će se odluka Evro-azijske šure o jedinstvenom takvimu za područje osmanskog kulturno-povjesnog kruga.

Nadalje, reisu-l-ulema dr. Cerić je obavijestio poglavara IZ-e Turske dr. Bardakoğlu o naporima Rijaseta IZ-e u očuvanju islamske tradicije Bošnjaka, koja se temelji na viševjekovnoj haneifjsko-maturidijskoj tradiciji. Dr. Bardakoğlu je podržao ideju o osnivanju jednog instituta, koji bi se bavio izučavanjem islamske tradicije Bošnjaka, sa posebnim osvrtom na osmanski period za što je potrebno osigurati mogućnost učenja tursko-osmanskog jezika i pisma, što bi omogućilo čitanje staro-osmanskih dokumenata u kojima se kriju moge tajne za razumijevanje naše povijesti.

Nakon zvaničnog susreta u uredu poglavara IZ-e Turske dr. Bardakoğlua, reisu-l-ulema dr. Cerić je pred više od dvije stotine službenika (alima) IZ-e Turske održao predavanje o temi „Stanje islama i muslimana na Balkanu", koje je direktno preko linka pratilo 12 regionalnih odgojno-obrazovnih centara IZ-e Turske. U svom predavanju reisu-l-ulema dr. Cerić je naglasio važnost suradnje između IZ-e Turske i IZ-e u BiH, ne samo iz kulturno-povjesnih razloga, već i zbog kulturno-suvremenih zbivanja na Balkanu i u Europi. U općem stanju islamofobije koja se širi u nekim krugovima u svijetu, Bosna i Hercegovina ima pravo i obavezu zajedno sa Turskom da pokaže lice islama na kojem se jasno vidi, pod uvjetom da se ima hrabrosti to vidjeti, viševjekovna tradicija tolerancije i međuvjerskog suživota. „Islam se nije širio sabljom. Najsnažniji dokaz za to je moj narod, kojem je islam donio nauku i kulturu sa kojom se može ponositi svaki razuman čovjek. Jer, da se islam širio sabljom, ne bi bilo potrebno sabljom ga izgoniti. Pošto ga nije bilo moguće ni sabljom istjerati iz duše bosanskih muslimana, to je najuvjerljiviji dokaz da je islam Božji dar, ljubav i način života, koji usrećuje čovjeka" - kazao je reisu-l-ulema dr. Cerić, te dodao:

„Zajedno smo jači u promoviranju tolerancije i međuvjerskog dijaloga i zato je naša suradnja važna ne samo za muslimane na Balkanu, već i za međuvjerski i međukulturni dijalog u Europi, koji vodi ka europskoj integraciji muslimana, kao odbrani od asimilacije i izolacije. Islam je u svojoj bīti vjera i kultura dijaloga, kontinuitet starog i inicijator novog puta, koji vodi do glavnoga cilja, a to je predanost Bogu i korisnost čovjeku" - naglasio je reisu-l-ulema dr. Cerić u svom predavanju u Ankari.

Nakon toga reisu-l-ulema dr. Cerić je povodom obilježavanja šest stolječa islama predao poglavaru IZ-e Turske dr. Ali Bardakoğlu diplomu sa pečatom Gazi Husrevbega u izradi prof. Mehmeda Akšamije „kao znak za širenje tolerancije i vjerskog dijaloga u svijetu te za snaženje razumijevanja između IZ-e Republike Turske i IZ-e u Bosni i Hercegovini".

Jučer je delegaciju IZ-e u BiH primio državni ministar Mustafa Seid Jazidžioğlu, koji je podržao rad IZ-e u BiH i iskazao spremnost Turske da pomogne sve napore koji vode miru i međuljudskom razumijevanj na Balkanu. „Sva pitanja treba rješavati u duhu tolerancije i dijaloga, posebno unutar IZ-e, jer to je duh islama i uvijet za bolju budućnost naše djece" - naglasio je državni ministar Turske Mustafa Seid Jazidžioğlu.

Reisu-l-ulema dr. Cerić se zahvalio ministru Jazidžioğlu na pomoći koju Turska pruža Bosni i Hercegovini, posebno IZ-i, u obnovi porušenih džamija te razvijanju institucija koje mogu adekvatno odgovoriti izazovima našeg vremena.

Ova posjeta delegacije IZ-e u BiH Turskoj je od prevelike važnosti jer dolazi u vrijeme u kojem nam svima treba duhovne mudrosti i ljudske hrabrosti da širimo mir i razumijevanje među ljudima. Turska je pravo mjesto gdje čovjek može naći i jedno i drugo - mudrost koja hrabri i hrabrost u kojoj ima mudrosti.
10.02.2008.

KO SU ONI KOJE NAZIVAJU "VEHABIJAMA"?

KO SU ONI KOJE NAZIVAJU "VEHABIJAMA"?

08.02.2008.

Kad se pokvare vodeći ljudi, pokvariće se i narod

 Bilježi se kako je Ali, r.a, upitan za uzroke pokvarenosti naroda, odgovorio slijedeće: „Neminovno je da će se pokvariti društvo kad mu se pokvare vodeći ljudi, a vodeći ljudi u jednom društvu su četiri kategorije: Ulema (učenjaci) koji treba da ukazuju na Allaha. Pobožnjaci (zuhhad) koji su praktičan put ka Allahu. Trgovci (tudždžar) koji su Allahovi povjerenici. koji čuvaju sigurnost i pomažu Allahovu vjeru. Vladari koji čuvaju i štite interese Allahovih stvorenja.
Kad alim (učenjak) postane pohlepan i puki sakupljač imetka, ko će onda ukazivati na Allaha?!

Kad se zahidu (pobožnjaku) raspale dunjalučke želje i kad počne žuditi za onim što drugi imaju, u koga će se onda ljudi ugledati, ko će im biti uzor?!

Kad trgovac (tadžir) počne varati i zakidati i zekat uskraćivati, kome će onda narod vjerovati?!

Kad vojnik postane licemjer i počne hlepiti za plijenom , ko će onda zaštiti ljude?!

Kad vladar počne zulum činiti i nepravdu širiti, ko će onda pomoći mazlumu i ukrotiti zalima?!

Tako mi Allaha, društvo niko ne može upropastiti kao pohlepna ulema, požudni pobožnjaci, pokvareni trgovci, licemjerni vojnici i nepravedni vladari! „A vidjeće zalimi kakav će im biti kraj“! (Mizanul hikmeh, 7 / 471).

08.02.2008.

Trojica sudija

 Imami Tirmizi, Ebu Davud i Ibn Madze biljeze u svojim hadiskim zbirkama jednu predaju u kojoj se prenosi da je Poslanik s.a.w.s. jedne prilike rekao: „Trojica su kadija. Dvojica će u Dzehennem a jedan u Dzennet.

U Dzehennem će onaj kadija koji o necemu sudi a za to nema potrebno znanje kao i onaj kadija koji ima potrebno znanje a namjerno donese nepravednu presudu. A u dzennet će samo onaj kadija koji ima znanje i uloži trud da ispravno presudi“.

Poslanik a.s. nam u citiranom hadisu navodi primjer kadije, sudije koji sudi u sporovima izmedju ljudi, skrecuci nam paznju na ono sto istog moze odvesti u Dzennet ili Dzehennem.


Poslanik a.s. istice dva vrlo vazna svojstva o kojima kadija treba voditi racuna prije nego sto se upusti u to da u necemu donese presudu. Ta dva svojstva su znanje i pravednost.

Moze li se ovaj hadis povezati sa nama i nasim prakticnim zivotom?


Hadis se naizgled po svome sadrzaju i ne obraca bas direktno nama. Posto nismo kadije. Al samo naizgled. Naime, kazu uceni da je znacenje ovog hadisa puno sire od toga da se on odnosi samo na ljude unutar pravnog sistema.

Po njima svako ko o necemu sudi i odlucuje je na neki nacin kadija. I zaista, zar mi svi u svom zivotu nismo kadije? Covjek prema zeni, zena prema covjeku, roditelji prema djeci, djeca prema roditeljima, prema komsijama, braci i sestrama muslimanima, muslimanskoj zajednici, nemuslimanima itd. Svakodnevno smo u situaciji da „sudimo“ i donosimo odluke koje se ticu nas i drugih.

Dakle, da smo na neki nacin kadije, zaista jesmo. Sad je samo jos pitanje kako se ponasamo u toj ulozi? Vodimo li racuna da se prije nego sto o necemu presudimo i donosemo odluku dobro informisemo i steknemo potrebne informacije?
Trudimo li se da, nakon sto smo saznali istinu, po njoj presudimo, da sa tom nasom odlukom Allah dz.s. bude zadovoljan il nam je vaznije da bude onako kako nama, nasem nefsu ili cejfu odgovara?

 
08.02.2008.

Vrijednost džume

 Najbolji dan u kojem se Sunce pojavi je petak (jeumul-džum'ati), na taj dan stvoren je Adem, na taj dan je uveden u džennet, na tej dan je izveden iz njega i na taj dan će nastupiti kijametski dan“. (muslim).

Petak je dan zvaničnog i obaveznog informisanja muslimana o trenutnom stanju. Allah je umjesto podne namaza propisao džumu i to hutbu i dva rek'ata namaza.

Dakle, hutba je fard i kad je musliman sluša, on je ustvari u namazu. Hutba je obaveza za imama da je pripremi i aktuelizira na najbolji način. Slušalac se za vrijeme hutbe ponaša kao u namazu. Dakle, sedmično informisanje je fard (stroga obaveza) za muslimane. Petkom je sunnet kupanje i uređivanje za taj događaj. Treba poraniti na džumu, po propisu unići u džamiju, obaviti dva rek'ata tehijjetul mesdžida, a potom učiti Kur'an, obavljati zikr ili razmišljati. Sunnet je prije džume proučiti suru el-Kehf, donositi salavate na Poslanika, s.a.v.s, i upućivati dove Allahu, za sebe, za svoje najbliže i za sve muslimane i muslimanke.

07.02.2008.

Komšić digao glas protiv vjeronauke u predškolskim ustanovama

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić u današnjem postu objavljenom na njegovom blogu osvrnuo se na aktuelnu temu eventualnog uvođenja vjeronauke u predškolske ustanove.



"U vrijeme dok sam ja išao u školu i studirao, svako ko je želio ići na vjeronauku išao je u crkvu, mekteb, ili bilo koju drugu vjersku instituciju, ali mimo školskih prostorija i mimo školskog rasporeda časova. To je bio izbor roditelja, ili svakog od nas- ako je u vremenu izbora bio punoljetan, a ne jedna vrsta 'tihog pritiska' kao što je sada slučaj.

Šaljući dijete na vjeronauku kod nas izgleda dobijate 'certifikat', ne da ste dobar vjernik, nego da ste dobar i ispravan pripadnik svoje nacije. Otkako je svijeta i vijeka, poznato je da vjera i nacija nisu isto, i da je, između ostalog, vjera ipak stvar individualnog izbora - roditelja ili samog djeteta, a da naciju, odnosno pripadnost narodu na neki način 'dobijate rođenjem'", napisao je Komšić na svom blogu.

"Djeca u predškolskom uzrastu su u dobi, pa i do punoljetstva čak, kada ne mogu govoriti i odlučivati u svoje ime - pravnički rečeno nemaju poslovnu sposobnost. Bilo kakav zakonski i institucionalni okvir pokušaja uvođenja obavezne vjeronauke ili "tihe prisile" na način da ste diskfalifikovani kao pripadnik naroda, društva, i vi i vaše dijete, ako vam dijete ne ide na vjeronauku, je pokušaj stvaranja lažnog sistema vrijednosti i na kraju lažnog morala", smatra predsjedavajući Predsjedništva BiH.

07.02.2008.

Pretjerivanje u vjeri je zabranjeno

sveobuhvatni_pokazatelji.jpgIslam nastoji kroz svoje uzvišene principe odgojiti generacije čiji će moto biti RAD, metoda ODLUČNOST i OBZIRNOST, a konačni cilj NAJLJEPŠA NAGRADA kojom će biti počašćeni iskreni radnici. Zato je Allah, dž.š., pored obaveznih ibadeta i obreda, propisao i druga poželjna i dobrovoljna djela. Vjernike je podstakao da ih izvršavaju, a za to im obećao veliku nagradu.

Međutim, Allah, dž.š., čak ni te dobrovoljne ibadete nije ostavio bez određenog regulatora, norme i općih pravila koji definiraju i ograničavaju.
Da dobrovoljni ibadeti nisu Šerijatom ograničeni, bogobojazni i dobri bi se takmičili ko će više dobra uraditi. Svoje vrijeme bi trošili čineći ove dobrovoljne ibadete u želji da zasluže obećanu nagradu. Pretjerivanje sa činjenjem ove vrste ibadeta može negativno utjecati na život, razum i imetak. U najgorem slučaju takav vjernik može zamrziti druge vjerske dužnosti i ibadete, te ih na kraju u potpunosti napustiti.
Na ovaj način oskrnavljeno je pravilo olakšavanja, na čijem principu se temelji Šerijat, i narušena naklonost islamu, po čemu je on prepoznatljiv. Kaže Allah, dž.š.: ''I znajte da je među vama Allahov Poslanik; kad bi vas u mnogo čemu poslušao, doista biste nastradali; ali Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio, i u srcima vašim ga lijepim prikazao, a nezahvalnost i neposlušnost vam omrznuo. Takvi su na Pravom putu.'' (El-Hudžurat, 7.)
Zbog spomenutog, Allah, dž.š., im nije dozvolio pretjerivanje u vjeri shodno njihovim ljudskim hirovima i uz ulaganje ogromnih napora na tom putu. Allah, dž.š., poziva vjernike da budu umjereni u ibadetima i da slijede srednji put koji je garant ustrajnosti, za razliku od situacije kada čovjek preoptereti samog sebe i počne pretjerivati u vjeri.
Imam Muslim bilježi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Propali su oni koji pretjeruju u vjeri.'' U drugom hadisu, koji bilježe Buharija, Ebu Davud i Nesai, stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao u mesdžid i primijetio zavezano uže između dva stuba, pa je upitao: ''Šta je ovo?'' Rekoše mu: 'To uže pripada Zejnebi koja tu klanja, a kada se umori uhvati se za njega.'' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, im reče: ''Odvežite ga! Klanjajte dok imate snage i volje, a kad vam dosadi ili klonete, vi se odmorite.''
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam pojašnjava posljedice pretjerivanja u vjeri. Takva osoba će prije svega iscrpiti svoje tijelo, odustati od dotičnog djela i na kraju ostati bez nagrade kojoj je težila. Ovu osobu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poredi sa čovjekom koji putuje na svojoj jahalici. On  se kreće i danju i noću, bez odmora, kako bi što prije došao do željenog cilja. Takvo putovanje je iscrpilo i napatilo njegovu jahalicu. On ipak nije došao do svog odredišta, a ni jahalice više nema.
Aiša, r.a., prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Zaista je ova vjera čvrsta, pa je nježno, ali potpuno prihvatite. Nemojte sami sebi omrznuti obožavanje Allaha, dž.š., jer je takva osoba izmorila životinju, pa niti je došla do svog cilja niti je njena jahalica preživjela.''
Sjetimo se trojice ashaba koje je ljubav prema slijeđenju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i pokornosti Allahu, dž.š., navela da odu do Poslaniku najbližih ljudi i pitaju o njegovom, sallallahu alejhi ve sellem, ibadetu. Svima nam je poznat taj događaj. Svaki od njih se obavezao činiti određeni njemu svojstven ibadet, jer im se Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, ibadet učino neznatan. Međutim, najviše nas impresioniraju kritika i ukor koji im je uputio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozivajući se na toleranciju i lahkoću islama, te njegovu težnju ka umjerenosti i harmoniji.
Imam Buharija bilježi hadis u kojem stoji da su trojica ashaba došla pred kuće žena Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi se raspitali o ibadetu najodabranijeg čovjeka Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Kada ih obavijestiše, osjetili su da je to malo pa rekoše: ''Gdje smo mi u odnosu na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kojem su oprošteni i prijašnji i budući grijesi?'' Jedan od njih reče: ''Ja ću po čitavu noć klanjati.'' Drugi reče: ''Ja ću stalno postiti i nikada neću prekidati.'' Treći reče: ''Ja ću izbjegavati žene i nikada se neću oženiti.'' Poslije im dođe Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i upita ih da li su rekli to i to, a onda reče: ''Tako mi Allaha, ja se među vama najviše bojim i strahujem od Allaha, dž.š., ali i pored toga postim i jedem, klanjam i spavam, i ženim se. Pa ko nije zadovoljan raditi po mome sunnetu, ne pripada meni.''
Na ovaj način Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, označava put islama koji predstavlja vrhunac lahkoće, tolerancije, skladnosti i umjerenosti, a istovremeno ne zapostavlja dobra djela i ibadete s kojim se želi Allahovo, dž.š., lice i zadovoljstvo. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas uči da se onaj ko skrene s Pravog puta, pretjerujući u vjeri ili zapostavljajući je, ne ubraja među njegove sljedbenike. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odbacuje teškoće i obaveze koje su sebi nametnula ova trojica ashaba, kako bi otklonio od njih tjeskobu, a njihove savremenike, te buduće generacije usmjerio na Pravi put. U protivnom, da im je to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odobrio i drugi bi se poveli za njima. Većina muslimana bi, u tom slučaju, živjela u mukama i tjeskobi. Bilježi imam Buharija da je Sa'd ibn Ebi Vekkas, r.a., rekao: ''Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije dozvolio Osmanu ibn Mez'unu ostavljanje ženidbe, a da jeste, mi bismo se kastrirali.''

07.02.2008.

Odlazak alima velikana

bakr_ebu_zejd.jpgU zadnjih pet godina na ahiret je preselilo nekoliko alima svjetskog glasa među kojima su šejh Hammad el-Ensari, Bin Baz, Nasiruddin Albani, Ebul-Hasan en-Nedewi i drugi. Pored nabrojanih velikana našeg vremena, Allah im se smilovao, juče je, 26. muharrema 1429. hidžretske ili 5. februar 2008. godine, na bolji svijet preselio šejh Bekr bin Abdullah Ebu Zejd.

Dženaza namaz se klanjala nakon jacije namaza u njegovoj džamiji u naselju Hitin.
Vijest o njegovoj smrti proširila se velikom brzinom islamskim svijetom. Milioni muslimana diljem Zemlje sa nevjericom i tugom u srcu primili su tu vijest, jer je umro čovjek koji je nesumnjivo bio jedan od stubova islamskog ummeta. Sav svoj trud, vrijeme i znanje posvjetio je služeci Dinu, kao učitelj, imam, hatib, kadija, pisac, muftija, istraživač.
Odlazak učenih između nas, treba nas zabrinjavati. Buharija i Muslim bilježe hadis od Abdullaha bin Amra bin el-Asa, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Allah neće povuči znanje od robova tako što će im ga jednostavno uskratiti, već se znanje povlači smrću uleme. Kada ne ostavi ni jednog alima onda će ljudi za vođe uzimati neznalice koje će biti pitane i davati odgovore bez znanja. Sami će biti u zabludi, a i druge će zabluđivati."
Njegovom smrću muslimani su, uistinu, izgubili mnogo i veliko je pitanje kada će među muslimanima današnjice ponovo stasati učenjak njegovog profila tako temeljito obrazovan u fundamentalnim disciplinama islamske nauke. Međutim, ono što raduje jesu njegova djela kojima će se buduće generacije izdašno koristiti. Sam alim Bekr Ebu Zej priredio je za štampu oko 50 djela i tako ih približio široj čitalačkoj publici.
Šejh vodi porijeklom iz poznate saudijske porodice iz grada Sakra gdje je rođen prvog zu-l-hidžeta 1363. hidžretske godine, odrastao i završio osnovnu školu. Zatim ide u glavni grad, Rijad gdje završava srednju školu i fakultet.
Drevna prijestolnica islamske kulture i civilizacije i jedna od najvećih naučnih centara u svijetu, Medina, otvara svoja vrata ovom alimu 1383. hidžretske godine.
 U Medini se nije odvajao od šejha Bin Baza, Muhameda Emina Šenkitija, koji je ujedno ostavio i najviše traga i utisaka na šejhov znanstveni razvoj. Šejh je izrastao u alima zavidnog nivoa.
Kao kadija pri glavnom sudu u Medini radi od 1388. do kraj 1400. hidžretske. Bio je posebno učen u hadisu, fikhu, usuli fikhu i tefsiru. Od 1390. hidžretske do kraj 1400. hidžretske držao je katedru u džamiji Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje je predavao hadis i nasljedno pravo, nakon čega prelazi u Ministarstvo pravde, zatim postaje član Vrhovnog suda u Rijadu.
Bio je član Stalne komisije za fetve kako i član Vijeća velikih učenjaka.
Posebno je bila dojmljiva njegova upučenost u literaturu. Kada bi odgovarao na neko šerijatsko-pravno pitanje, sticao se dojam da se danima pripremao za taj odgovor.
Teško je ocijeniti vrijednost jednog čovjeka sve dok on ne umre i ode sa ovoga svijeta. Tako je i u slučaju šejha Bekra Ebu Zejda, Allah ga obasuo svojom milošću. Njegovim preseljenjem, muslimani cijelog svijeta su izgubili mnogo, jer s njim je zakopana velika riznica znanja. Molimo Uzvišenoga Gospodara da obilato nagradi našeg učitelja u dinu, da mu podari mjesto u Dženneti-firdevsu, u društvu sa vjerovjesnicima, šehidima, borcima za istinu i ostalim dobrim Allahovim robovima.
 Amin, ja erhamer-rahimin!
Admir Zekić

06.02.2008.

Omer ibn el-Hattab r.a.

Image“DA IMA POSLANIKA POSLIJE MENE BIO BI TO OMER, SIN HATTABOV”(hadis)

Puno ime mu je Omer bin el-Hattab bin Nufejl bin Abdul-Uzza bin Rebbah bin Abdullah bin Kurt bin Rezzah bin Adijj bin Ka'b bin Luejj. Bio je poznat po nadimku Ebu Hafs - Otac Hafsin.
Drugi ga znaju po nadimku El-Faruk, "onaj koji rastavlja istinu od neistine". Aiša, r.a., prenosi da ga je ovim imenom nazvao sam Poslanik, s.a.v.s. On vodi porijeklo od dijela kurejšijskog plemena Adnan.

Omer, r.a., je bio izrazito visokog rasta, a kada bi se pojavio u velikoj skupini ljudi, posmatraču sa strane bi izgledalo kao da je na jahaćoj životinji.
Bio je ljevoruk, bijela tena, svijetle i blago crvenkaste kose. Išao je žurno. Po svom vanjskom izgledu najviše mu je ličio Halid bin Velid.

PRIMANJE ISLAMA

Omer, r.a., je odrastao u siromašnoj porodici. Bio je žestoki neprijatelj mijenjanja tadašnjih običaja i njihovih nosilaca, Arapa. Kada je primijetio da Islam jača, i da ima sve više i više pristalica, odvažio se i opasao sabljom i krenuo da ubije Poslanika, s.a.v.s.

Na putu ga srete Neim bin Abdullah koji ga upita gdje ide. "Hoću da ubijem onog vjerolomnika Muhammeda, koji zavadi Kurejšije i osramoti njihovu vjeru i njihova božanstva proglasi ništavnim. Hoću ga ubiti!" - odgovori Omer. Neim ga upita da li zna da su mu i sestra i zet prihvatili Muhammedovu vjeru.

Omer se tada još više razbjesni i krenu prema kući svoga zeta. Približavajući se kući čuo je čudan govor. Zalupao je na vrata svoje sestre. Kod njegovog zeta i sestre tada je bio daija Habbab bin Eret, r.a., i učio im suru Ta ha.

Kada su čuli da Omer lupa, odmah su prestali i sakrili su sahifu na kojoj je bila sura. Sestra mu je otvorila vrata, te on odmah pođe da ih ispituje i traži listove koji su učeni. Ona mu ih dade, te Omer pođe čitati. Čitao je i čitao.

"Kako je divan i častan ovaj govor!" - uzviknu Omer. Tog momenta se u Omeru prelomi koplje nevjerstva i on upita :"Gdje je Muhammed da idem da primim Islam pred njim". "Sa ashabima je u jednoj kući kod Safe". Omer se zaputi ka Poslaniku, s.a.v.s. Dođe do Poslanika, tu izjavi svoje svjedočenje da NEMA DRUGOG ISTINSKOG BOŽANSTVA OSIM ALLAHA I DA JE MUHAMMED NJEGOV ROB I POSLANIK.

Prije ovog čuvenog događaja, Poslanik, s.a.v.s., je činio dovu Allahu, dž.š., da pomogne Islam sa jednom od dvojice: Omer bin Hattabom ili Ebu Džehlom. Allahu je bio draži Omer bin Hattab i njime je pomogao Svoju vjeru na dunjaluku.

Abdullah bin Mes'ud, r.a., je rekao o Omerovom primanju Islama: "Omerovo primanje Islama bilo je pomoć, njegova hidžra bila je pobjeda, a njegova vladavina milost. Gledao sam nas, nismo mogli klanjati kod Ka'be sve dok Omer nije primio Islam. Pa kada je to učinio, borio se s mušricima dok nas nisu ostavili na miru, pa smo klanjali.”

Bio je sa Poslanikom, s.a.v.s., u najtežim trenucima za Islam i muslimane. Njegova narav je bila takva da nikome nije laskao i nije se stidio istine. Zbog svega toga Poslanik, s.a.v.s., ga je često zaduživao raznim funkcijama. Ubrajao se u najveće učenjake među ashabima. U jednom hadisu Poslanik, s.a.v.s., kaže: ¨Vidio sam u snu da mi je donesena čaša mlijeka, pa sam se napio iz nje, a ostatak sam dao Omeru bin el-Hattabu.” Upitali su: “Kako to tumačiš, o Allahov Poslaniče?" "Mlijeko je znanje" - odgovori on.(muttefekun alejh)

Omer, r.a., je poslije govorio:"Prije nego sam primio Islam, bio sam u većoj zabludi od magarca svoga oca".

EMIRUL-MU'MININ, VOĐA PRAVOVJERNIH

Nakon što je halifa Allahovog Poslanika, s.a.v.s., preselio na ahiret i Omeru ostavio u emanet vladavinu u hilafetu, Omer je rekao: "O ljudi … ja sam samo jedan od vas, i da nisam prezirao da odbijem naredbu nasljednika Allahova Poslanika, s.a.v.s., ne bih se prihvatio toga." Potom je Omer uputio dovu Allahu, dž.š.:"Allahu moj, ja sam grub, pa me učini blagim. Allahu moj, ja sam slab, pa me ojačaj. Allahu moj, ja sam škrt, pa me učini darežljivim."

Nedugo poslije dolaska Omera na čelo islamske države, pojaviše se razna nagađanja o Omerovoj grubosti i strah od iste. Kada je to čuo, odmah je sazvao ljude u mesdžid i održao im hutbu:

"Obaviješten sam da se ljudi boje moje grubosti… bio sam sa Poslanikom, a.s., i bio sam mu kao rob i sluga, a on je bio najblaži i najmilostiviji…. Bio sam uz njega kao isukana sablja sve dok me ne bi smirio ili mi dozvolio da siječem … sve dok ga Allah nije uzeo Sebi. Bio je zadovoljan sa mnom, i hvala Allahu, ja sam njime još zadovoljniji. Zatim je vođstvo muslimana preuzeo Ebu Bekr. Niko ne može negirati njegovu staloženost, plemenitost i blagost. Bio sam njegov sluga i pomoćnik. Pomiješao sam svoju žestinu sa njegovom blagošću, pa sam bio njegova isukana sablja sve dok me ne bi smirio ili mi dozvolio da siječem…sve dok ga Allah nije uzeo Sebi. Bio je zadovoljan sa mnom, i hvala Allahu ja sam njime još zadovoljniji...

Neću dozvoliti da se nekome nasilje učini, ili da mu se uskrati pravo, ili da nasilnika ne pokorim da bi se on pokorio istini… Na meni je da vam povećam primanja i nafaku, ako Allah da, i da sačuvam vaša prava. Na meni je da vas ne dovodim u propast i da vas ne odvajam dugo s džihadom od vaših porodica. Bojte se Allaha, o Allahovi robovi! Pomozite sami sebi tako što ćete biti pokorni. Pomozite meni tako što ćete mi ukazivati na dobro, a sprječavati me od zla i savjetovati me sve dok mi Allah povjerava ovu obavezu. Rekoh vam ovo tražeći oprosta za sebe i vas!"

OMEROVA OSVAJANJA

Omer, r.a., nastavi sa započetim vojnim operacijama protiv Perzijanaca. Dva čovjeka bili su čuveni mudžahidi: Ebu Ubejde, r.a., i El-Musenna bin Haris. Njihov protivnik je bio čuveni vojskovođa Rustem sa ogromnom vojskom. Blizu grada Babila odigrala se jedna od najvećih bitki s Perzijancima: Bitka kod mosta. Prvi poraz pretrpjeli su muslimani, da bi u drugoj bici izvojevali potpunu pobjedu.

Istaknute bitke u ovom periodu su: BITKA NA JERMUKU i BITKA NA KADISIJJI koje su, Allahovom milošću, završene u korist muslimana. Veliki dio Perzijanaca je prihvatio Islam, te je došao kraj Perzijskog carstva. Mnogi historičari u ovoj činjenici vide uzrok šiitske mržnje prema Omeru, r.a., jer je općepoznata njihova ljubav prema predislamskoj Perziji i njenoj kulturi, što se i danas jasno vidi.

U to vrijeme susjedna država islamskog hilafeta je bio i Egipat. U Egiptu su svećenici udruženi sa tiranima bespravno jeli tuđi imetak bez ikakvih ograničenja. Narod Egipta je bio terorisan ogromnim nametima, dadžbinama, porezima, čak i na mrtve i sl, te su sa nestrpljenjem i neizvjesnošću pratili razvoj islamske države. Nakon osvajanja Kudsa, u koji je lično dojahao i emirul-mu'minin, te je tamošnjim stanovnicima napisao garanciju za slobodno ispovjedanje vjere i običaja, vojskovođa Amr bin As dobiva novo naređenje: OSLOBODITI EGIPAT! Egipat je žila kucavica Afrike, te su u njega i muslimani polagali velike nade, kao u izvor zaliha hrane, dobar srateški položaj i pomoć širenju istine među tamošnjim stanovnicima. Četiri hiljade mudžahida kreće ka Egiptu i munjevito ovladavaju najznačajnijim uporištima nevjernika.

Za vrijeme hilafeta Omera, r.a., islamska država se raširila do Tripolija na zapadu, Kraljevine Nube na jugu Afrike, Azerbejdžana na istoku, cijelog Šama i okolice na sjeveru.

UBISTVO HALIFE OMERA, r.a.

Na dan 23. Zu-l-hidždžeta 23 godine po hidžri, muslimani su bili zatečeni i iznenađeni ubistvom vođe pravovjernih - Omera ibn El Hattaba r.a.. Ubijen je u najboljem ibadetu, u namazu, stojeći pred Svevišnjim Gospodarom, na najčistijem mjestu, u Allahovoj kući, mesdždidu Poslanika s.a.v.s. u Medini. Ubila ga pogana nevjernička ruka, perzijanski rob, mladić Ebu Lu'lu' Fejruzi, koji je u Medini radio kao kovač, stolar i mlinar, neka je Allahovo prokletsvo nad njim.

Kako je došlo do ubistva?

Spominju se tri predaje. Prvu od njih prenosi Sa'd u rivajet u kojem se kaže da je ubistvo bila zavjera od strane ubice Ebu Lu'lu' i židovskog svećenika koji je dolazio Omeru r.a. govoreći da neće isteći mjesec zu-l-hidždže' a da će Omer umrijeti, nalazeći to, kako je tvrdio, u Tevratu:

"Neće proći mjesec zu-l-hidždže' a ti ćeš biti u džennetu! Vidim te kako stojiš na vratima džehenneama i odbijaš ljude da u njega ne upadnu, a kada ti umreš neće u njega prestati upadati sve do Sudnjeg dana. Ne uzmi ovo protiv mene, jer to nalazim u našoj knjizi (Tevratu)."

Pa se Omer r.a., uzimajući to šaljivo i ne osvrćući se na njegove riječi, pitao: "Odakle Omer u Tevratu?!" A ovaj bi odgovarao: "Ne nalazimo tvoje ime, nego te prepoznajemo po tvojim osobinama."

Druga predaja, koja ništa nije slabija od prve, navodi da je u samoj zavjeri učestvovao i jedan beduin, Arap, kako se navodi u "Er rijadu en nudre'", da je Ibn Ujejne' ibn Hisn obavijestio Omera r.a. da će biti uboden, rukom pokazavši na mjesto, što se i obistinilo. Međutim, predaja je isprekidanog lanca, a i sam Ujejne je bio umno nestabilna ličnost. Zvali su ga glupakom, što izaziva sumnju da učestvuje u ovakvim djelima, jer bi se malo ko njemu povjerio.

Treća predaja, ovdje i najvažnija, od Ibn Sa'da, a koja dolazi kao svjedočenje od Abdurrahmana ibn Ebi Bekra, da je prošao pored Ebu Lu'lu'a, El Hermezana i Džufejnija koji su u tajnosti razgovarali, pa kada im se približio, razbježali su se i ispao im je nož, isti onaj za koji se kasnije ispostavilo da je bio nož kojim je halifa Omer r.a. ubijen.

Ovo je u poslijetku bilo i razlogom da se izvrsi kisas (smrtna kazna) nad Džufejnijom i El Hermezanijem, dok je Ebu Lu'lu' u bijegu izvršio samoubojstvo, odmah po atentatu, nakon što je vidjeo da će dopasti muslimanskih ruku.

Omer je tražio šehadet i predosjetio je blizinu svoga edžela

Od Seida ibn Musejjiba se prenosi da je čuo Omera r.a. kako je na hadždžu poslije Mine od Allaha dž.š. u dovi tražio da umre na Njegovom putu kao šehid: "Moj Gospodaru, već sam ostario, snaga me je izdala, moje stado (podanici) se povećalo, pa uzmi me Sebi, bez da sam štogod upropastio ili u nečemu pretjerao. Moj Gospodaru, podari mi šehadet na Tvome putu, i učini moju smrt u gradu Tvoga Poslanika s.a.v.s." Pa se mjesec zu-l-hidzdze' nije ni završio a Omer je bio ubijen.

U predaji od Hafse još stoji: "Rekla sam, kako će to biti (jer Omer nije izlazio u pohode, a Medina je bila mirna)?!" Pa mi je (Omer) odgovorio: "Allah će s njim (šehadetom) doći, ako to htjedne." [Ibn El Dževzi, 182]

Omer r.a. je također i predosjetio blizinu svoga edžela. Midan ibn Ebi Talha prenosi da je Omer r.a. po povratku sa hadždža održao hutbu, a ona mu bila i posljednja. Spomenuo je Poslanika s.a.v.s i Ebu Bekra a zatim je kazao: "Vidjeo sam san, i ne vidim ga osim išaretom mog skorog edžela. Vidjeo sam pijetla kako me je dva puta kljucnuo, a oko mene ljudi koji mi naređuju da ukazem na onoga koji će me zamijeniti u hilafetu. Allah zasigurno neće dozvoliti da propadne Njegova vjera, hilafet i ono sa čime je poslao Svoga Poslanika s.a.v.s.. Ako mi dođe suđeni čas, pa neka se o hilafetu dogovore šetorica sa kojima je Poslanik bio zadovoljan kada je preselio..." [Buhari ovu predaju prenosi sažeto, a Muslim sa svim pojedinostima.]

Kako je ubijen r.a.?

Omer r.a. nije dozvoljavao ulazak nemuslimanskim mladićima u Medinu, pa je Mugire ibn Su'be', koji se nalazio u Kufi, od Omera r.a. zatražio dozvolu za ulazak mladića Ebu Lu'lu'a koji je bio vješt stolar, kovač i mlinar (izrađivao je ručene mlinove) pa bio se stanovnici Medine mogli okoristiti njegovim umjećem, na što je Omer r.a. pozitivno odgovorio.

Po svom dolasku je uzeo raditi, a nakon izvijesnog vremena došao je Omeru r.a. žaliti se na preopterećenost poslom, te da više radi nego što ga Mugire plaća, trazeći od Omera r.a. da o tome porazgovara sa Mugirom. Pa kada je spomenuo poslove koje radi i novac koji za to dobija Omer r.a. mu je, imajući namjeru da traži od Mugire da mu olakša, rekao: "Nije to mnogo (misleći na posao kojeg je radio), nego se boj Allaha i budi dobar prema svome vlasniku." Pa je Ebu Lu'lu ljutit otišao od Omera, govoreći: "Sve je obasuo svojom pravdom osim mene... Omer mi izjede džigare!", snujući ubistvo vođe pravovjernih r.a..

Potom je napravio nož sa dvije oštrice (dva bodeža) te ga prelio otrovom, isčekujući pogodnu priliku za izvođenje zavjere. Otišao je do El Hermezana pitajući ga: "Šta misliš o ovome (pokazavši mu nož)?", na što ovaj odgovori: "Ne vidim da ćeš ikoga njime udariti a da ga nećeš usmrtiti."

Prošao je Ebu Lu'lu' jednom pored Omera r.a. i skupine ljudi koji su bili sa njim, pa ga je Omer upitao: "Nećeš li napraviti mlin kojeg će vjetar pogoniti, kao što si govorio?" Pa mu je, proklet neka je, odgovorio: "Napraviću ti "mlin" o kome će ljudi pričati!" Pa je Omer r.a. prisutne zapitao: "Zaprijeti li mi to rob, maloprije?" Ubistvo!

Amr ibn Mejsur nam kazuje: "Na dan kada je Omer ubijen između mene i njega je stajao samo Ibn Abbas. Kada bi ulazio (u mesdžid) Omer bi rekao: "Poravnjajte safove!". Pa ako bi safovi bili poredani, stao bi ispred i počeo klanjati. Učio bi suru Jusuf ili En Nahl, kako bi se svijet sakupio i stigao na namaz...

Tog jutra, samo što je izgovorio početni tekbir, čuh ga kako reče: "Ubi me pseto!" Udario ga je više puta između plećke i slabine, možda i šest puta.

A onda se nevjernik (Ebu Lu'lu') dao u bijeg i nije projurio pored čovjeka a da ga nije udario, mašući nožem desno-lijevo, povrijedivši tako trinaest ljudi od kojih je kasnije umrlo devet ili sedam. Abdurrahman ibn 'Avf, vidjevši šta se zbiva, baci svoj ogrtač na ubicu kako bi ga se domogao, pa se nevjernik, znajući da ne može umaći, svojom rukom ubi.

Zatim je Omer rukom propustio Abdurahmana da s ljudima obavi namaz.

Oni što su bili blizu mene, vidjeli su što i ja, dok ljudi s krajeva mesdžida nisu znali šta se to zbiva. Kada su izgubili glas Omera počeli su govoriti: "Subhanallah, subhanallah!" (misleći da je Omer posehvio), pa je Abdurrahman ne duljeći klanjao namaz."

Nakon zavjere

Ibn Abbas kaže: "Bio sam kraj Omera, a on je još bio onesviješćen od udaraca i nije dolazio sebi, a izlazak Sunca se već primicao. Rekao sam, ako je još živ spomenite mu namaz, nećete ga ničim prestrašiti kao namazom (tj. pobojaće se da mu ne prođe namaz, a ništa veće nije vidio od namaza). Povikali su: "Namaz, o vođo pravovjernuih!" Prenuo se, pogledao po našim licima i zapitao: "Je su li ljudi klanjali namaz?!" Pa mu rekoh da jesu, na što on dodade: "Nema vjere onaj ko namaz ostavi." Zatražio je vode, pa se abdestio i klanjao, a krv mu je još tekla iz rane.

Zatim me poslao da upitam ko ga je ubo, pa sam upitao ljude koji su stajali pred vratima kuće, ne znajući je li Omer još živ. Oni rekoše: "Allahov neprijatelj, Ebu Lu'lu', rob Mugire ibn Su'be', a pored njega je još povrijedio skupinu ljudi, a onda se sam ubio."

Pa kada sam se vratio, Omer je s pogledom u mene iščekiovao odgovor, pa kada mu rekoh: "Rob Mugire' ibn Su'be'", on se zahvali Allahu i dodade: "...neka to nije bio musliman kako se ne bi mogao zalagati kod Allaha sedždom koju je učino."

Kada su ga odnijeli kući, pratili su ga ljudi. Jedni su govorili: "Nije to ništa", a drugi su se pak pribojavali za njega sve dok nisu pozvali ensarijskog ljekara...

Napojio ga je nebizom (voda u kojoj su se hurme razmekšavale) pa je izašao na ranu sa komadićima usirene krvi. Onda su mu dali mlijeka pa je i ono pomiješano sa krvlju izbilo na ranu, čime su uvidjeli da je povreda teža i da nema mogućnosti da je preživi...

Potom se začuo plač iz kuće, a Omer r.a. je u punoj pribranosri rekao: "Ne oplakujte me, ko bude plakao neka izađje iz kuće! Zar niste čuli šta je Poslanik s.a.v.s. rekao: "Mejjit će biti kažnjavan zbog plača (plača uz glas) njegove porodice." Ibn Omer kaže: "Kada je uboden moj otac, pribojavao se da nije kome od muslimana šta skrivio a da toga nije svjestan, pa je pozvao Ibn Abbasa, a on mu je bi drag i puno ga je volio, rekavši mu: "Volio bih da razgledaš stanje ljudi", pa je Ibn Abbas otišao, a kada se vratio rekao mu je: "O vođo pravovjernih, nisam prošao pored skupine muslimana a da ih nisam zatekao kako plaču, pa kao da su danas djecu svoju izgubili." Bojao se Omer r.a. da nije šta propustio i da nije bio pravedan u svojoj vlasti govoreći: "Da imam sve što je na Zemlji dao bi za čas prelaska preko džehennema." Pa mu je Ibn Abbas rekao: "Tako mi Allaha, nadam se da je (vatru) nećeš vidjeti osim onoliko koliko je Allah kazao: "A svako će od vas preko nje prijeći!" Zaista si ti bio vođa pravovjernih, povjerenik vjernika i njihov prvak. Sudio si po Allahovoj Knjizi, i dijelio si pravedno." Pa su Omera zadivile ove riječi, podigao se, šakom udario po prsima Ibn Abbasa i rekao: "Hoces li mi to posvjedočiti (na Sudnjem danu)?" "Hoću, posvjedočiću ti to!" - reče mu Ibn Abbas. Preseljenje Žalost i tuga je obavila muslimane, i svi su iščekivali dan kada će glasnik najaviti svima njima tu pretšku vijest... Zašlo je Sunce tog nedeljnog dana, zatim je prošao ponedeljak, a zebnja je obuzimala ljude. Bili su svjesni da će Omer umrijeti, ali svima je to teško padalo. Pitali su se ko bi ga mogao i naslijediti, tražili su od njega da izabere svoga zamjenika govoreći mu: "Kako ćeš se pojaviti pred svojim Gospodarom a muslimane ostavljaš bez halife?" Zaćutao je Omer i nije im odgovarao... Prošlo je neko vrijeme a onda je rekao: "Allahov Poslanik nije ostavio halife iza sebe, a Allah neće dati da propadne Njegova vjera i hilafet." "Pa smo uvidjeli" - priča Ibn Omer - "da sa Poslanikom nikoga ne ravna." Prošao je i ponedeljak, pa i utorak. Na pomolu je bila i srijeda, a onda je glasnik najavio tu svima tešku vijest čime je na njihova već potištena i od tuge stiješnjena prsa stavio još jedan kamen. Omer ibn El Hattab, drugi halifa Allahovog posalnika Muhammeda s.a.v.s. je umro... Nekadašnji pastir Kurejšija u džahilijetu, u srijedu 26. zu-l-hidždžeta, kao treća ličnost ovog ummeta ostavlja dunjalučki pijesak i prašinu, i odlazi u blizinu svoga Gospodara. Muslimani čitave Medine su sa suzama u očima ispratili ovog velikana. Dženaza mu je klanjana u mesdžidu Poslanika s.a.v.s. a potom je ukopan u sobi Aiše r.a., kraj Poslanika svjetova i prvaka Ummeta Ebu Bekra r.a.. Iza sebe je ostavio trinaestero djece, a ukupno se ženio sedam puta, od kojih je neke žene pustio još u džahilijetu, a neke su mu bile žene kada je preselio u vječnu kuću Ahireta.
04.02.2008.

Gdje je sve propisano učiti salevate

ImageAllah dž.š., kaže: „Allah i meleki Njegovi blagosilju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljate ga i vi i šaljite mu pozdrav!“ (el-Ahzab, 56.)
Salevate na Poslanika Muhammeda s.a.w.s., je propisano učiti na sljedećim mjestima.
1.   U namazu, na zadnjem sjedenju nakon proučenog el-tehijjatu.
2.   U namazu, na prvom sjedenju nakon proučenog el-tehijjatu (mustehab).
3.   Na kraju kunut dove (mustehab).
4.   U dženazi-namazu, nakon drugog tekbira.
5.   Prilikom održavanja hutbe.
6.   Nakon ezana i nakon izgovora riječi ikameta: kad kametis-salah.
7.   Prilikom učenja dove.
8.   Prilikom ulaska u džamiju i prilikom izlaska iz nje.
9.   Na brdu Safa i Merva.
10.               Prilikom nekog skupa ili sijela a prije njegova svršetka.
11.               Prilikom spomena imena Muhammeda s.a.w.s..
12.               Prilikom svršetka izgovaranja telbije.
13.               Prilikom pozdravljanja Crnog Kamena (hadžerul-esveda).
14.               Prilikom posjete groba Muhammeda s.a.w.s..
15.               Prilikom polaska na pijac ili prilikom dove.
16.               Prilikom ustajanja iz sna noću (radi namaza).
17.               Prilikom svršetka učenja Kur'ana (hatme).
18.               Petkom (džumahom).
19.               Prilikom ustajanja sa nekog sijela.
20.               Prilikom prolaska pored džamije ili njenog viđenja.
21.               Prilikom briga i nesreća i prilikom traženja oprosta.
22.               Prilikom pisanja imena Muhammeda s.a.w.s..
23.               Prilikom dostavljanja znanja i prilikom opominjanja i pričanja o minulim događajima i prilikom davanja dersa i poduke i to na početku svega toga.
24.               S početka i s kraja dana.
25.               Nakon počinjenog grijeha a prije njegova otkupa.
26.               Prilikom zapadanja u siromaštvo ili pri strahu od toga.
27.               Prilikom prosidbe djevojke.
28.               Prilikom kihanja.
29.               Nakon svršetka uzimanja abdesta.
30.               Prilikom ulaska u kuću.
31.               Na svakom mjestu na kojem se ljudi skupljaju radi spominjanja i veličanja Allaha dž.š. - zikrullaha.
32.               Kada se nešto zaboravi ili se hoćemo nečega sjetiti.
33.               Prilikom imanja neke potrebe.
34.               Prilikom zujanja u uši.
35.               Nakon namaza.
36.               Prilikom klanja životinja (uz bismillah).
37.               Prilikom spomena Poslanika s.a.w.s., u Kur'ani-Kerimu.
38.               Salevat je zamjena za sadaku onome ko nije u mogućnosti dijeliti je.
39.               Pred spavanje.
40.               Prije početka svake ozbiljnije priče ili govora.
41.               U toku bajram-namaza.
Vrijednosti i plodovi donošenja i izgovaranja salevata:
1.   Izgovaranje salevata je ispunjavanje Allahove dž.š., naredbe.
2.   Izgovaranje salevata je slaganje s Allahom dž.š., u donošenju salevata na Muhammeda s.a.w.s..
3.   Izgovaranje salevata je slaganje s melekima u donošenju salevata na Muhammeda s.a.w.s..
4.   Ko na Poslanika s.a.w.s., donese jedan put salevat - Allah dž.š., će na njega deset puta donijeti salevat.
5.   Ko donese salevat na Muhammeda s.a.w.s., deset puta će mu stepen biti podignut.
6.   Ko donese salevat na Muhammeda s.a.w.s., biće mu upisano deset dobrih djela.
7.    Ko donese salevat na Muhammeda s.a.w.s., biće mu obrisano deset grijeha.
8.   Dova se prima onome ko s njena početka donese salevat na Muhammeda s.a.w.s..
9.   Salevat je razlog stjecanja šefa'ata Muhammeda s.a.w.s..
10.               Salevat je razlog oprostu grijeha.
11.               Zbog salevata Allah dž.š., od roba otklanja njegovu brigu.
12.               Salevati približavaju roba Njemu na Sudnjemu Danu.
13.               Salevati zamjenjuju sadaku.
14.               Salevati su sebeb dobrom svršetku poslova.
15.               Allah dž.š., i meleki donose salevate na onoga ko donese salevat na Poslanika a.s..
16.               Salevat je čišćenje za onoga ko ga izgovara.
17.               Salevat će, prije smrti, obradovati džennetom onoga ko ga je izgovarao.
18.               Zbog salevata, čovjek se spašava muka na Sudnjemu Danu.
19.               Ko donosi salevat na Muhammeda s.a.w.s. – na njega Poslanik s.a.w.s., donosi salevat.
20.               Salevat podsjeća čovjeka na ono što je zaboravio.
21.               Salevat čini izvjesni skup ili sijelo lijepim i dobrim i briše njegove grijehe.
22.               Salevati otklanjaju siromaštvo.
23.               Salevat briše ime „tvrdica“ od onoga ko ga izgovara.
24.               Salevat, onoga ko ga izgovara, izvodi na džennetski put, a onoga ko ga izbjegava izgovarati - uklanja s njega.
25.               Salevati nas čuvaju od pokvarenih sijela i skupova na kojima se ne pominje Allah dž.š., niti Njegov Poslanik s.a.w.s..
26.               Salevat upotpunjuje govor koji se počeo sa zahvalom Allahu dž.š..
27.               Salevati priskrbljavaju čovjeku svjetlo za na Sirat ćupriju.
28.               Salevati izvode čovjeka iz povučenosti.
29.               Salevati čuvaju lijepu hvalu i spomen za onoga ko ih izgovara.
30.               Salevati priskrbljavaju berićet i blagoslov.
31.               Salevati priskrbljavaju rahmet i milost.
32.               Salevati nas pomažu u ljubavi prema Poslaniku s.a.w.s..
33.               Salevati čine da Poslanik s.a.w.s., zavoli onoga ko ih izgovara.
34.               Salevati su povod uputi čovjeka i životu njegova srca.
35.               Salevati čine to da se ime onoga ko ih izgovara predstavlja Muhammedu s.a.w.s..
36.               Salevati učvršćuju stope prilikom prelaska Sirat ćuprije onima koji su ga izgovarali.
37.               Izgovaranje salevata je oduživanje hakka i prava Muhammeda s.a.w.s., i jedan je vid zahvale prema njemu s.a.w.s..
38.               Salevat na Poslanika je jedan vid zikra i zahvale prema Allahu dž.š..
39.               Salevat je jedna vrsta dove.
Izvadak iz djela: Džela'ul-Efham
Prijevod s arapskog jezika:
Sead ef. Jasavić, prof.fikha

04.02.2008.

Turska : Donošenje zakona o ukidanju zabrane nošenja hidžaba na turskim univerzitetima

svijet.jpgU utorak su dvije stranke, Stranka pravde i razvoja i Stranka nacionalne akcije, koje imaju dvotrećinsku većinu u turskom parlamentu iznijele svoj nacrt o izmjenama zakona koji zabranjuje nošenje hidžaba na turskim univerzitetima.Nakon dugih rasprava o spornim tačkama zakona, dvije stranke su se složile u izmjeni dvije tačke zakona kako bi se studenticama koje nose hidžab omogućilo da završe svoje visoko obrazovanje bez nošenja perike preko hidžaba, jer su dosada samo na taj način mogle sa hidžabom ući u krug univerziteta.

Tekst dogovorenog nacrta zakona se ograničava na dozvoljavanje nošenja tradicionalne turske marame koja se veže pod bradu, dok je islamski hidžab koji pokriva cijelu glavu i pada na grudi ostao pod zabranom nošenja u krugu univerziteta, kao i nikab koji pokriva cijelo tijelo i sve druge vrste tradicionalne islamske nošnje. Zabrana nošenja hidžaba ostaje na snazi za sve žene koje rade na univerzitetima, bilo da su profesorice ili službenice u administraciji. Čelnik desničarske stranke Nacionalne akcije je u izjavi koju je dao za članove svoje stranke u parlamentu a koju prenosi turska televizija rekao da „shodno programu naše stranke lice žene treba da ostane otkriveno“. 
Premijer Turske i predsjedavajući vijeća ministara Redžep Tajib Erdoan je prije dolaska na vlast 2002 godine obećao da će „ukinuti ovu nepravednu zabranu“ koja se primjenjivala u sklopu načela sekularne turske države.
Erdoan, čija žena i kćerke inače nose hidžab, kaže da on pitanje nošenja hidžaba smatra poštivanjem osnovnih ljudskih prava.
Prijedlog nacrta o izmjenama zakona koji zabranjuje nošenje hidžaba u ustanovama visokog obrazovanja predmet je brojnih rasprava u Turskoj, zemlji koja je utemeljena na oštrom sekularnom režimu iako muslimani predstavljaju 99%  njenog stanovništva.
Glasnogovornici Republikanske stranke koja je najveći protivnik ovih izmjena u zakonu su izjavili da će putem sudstva stati u odbranu starog zakona ako parlament izglasa nacrt o njegovim izmjenama.

04.02.2008.

Mjesto u kojem namaz vrijedi kao sto hiljada namaza

fikh11_jpg.jpgUzvišeni Allah odlikovao je jedna mjesta nad drugima kao što je odlikovao jedne ljude nad drugima i jedna vremena nad ostalim vremenima. Nema razilaženja među islamskim učenjacima da su Mekka i Medina dva najbolja mjesta na svijetu i da namazi u dvije poznate džamije imaju posebne odlike. Džabir prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

"Namaz u mojoj džamiji (u Medini) bolji je od hiljadu namaza obavljenih u drugim džamijama, a namaz u El-Mesdžidul-haramu (u Mekki) bolji je od sto hiljada namaza obavljenih na drugom mjestu." (Ahmed, Tirmizi, Tahavi, 3/127 i Zehebi u Es-Sijeru, 22/255. Mnogi hadiski stručnjaci prihvatili su ovaj hadis kao vjerodostojan. Vidjeti: Et-Temhid, 6/26, Tenkihut-tahkik, 2/453 od Ibn Abdil-Hadija, Misbahuz-zudžadže, 1/250 i Irvaul-galil, 4/341.)
Prenosi Abdullah b. ez-Zubejr da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Namaz u mojoj džamiji bolji je od hiljadu namaza obavljenih u drugim džamijama, osim El-Mesdžidul-harama gdje je namaz bolji za stotinu puta od namaza u mojoj džamiji." (Ahmed, Tahavi, 3/127, i Ibn Hibban, 4/499/1620. Imam Ibn Hazm, Munziri, Kurtubi, Ibn Kajjim, Albani i drugi ocjenjuju ovu predaju autentičnom, dok je imam Nevevi smatra dobrom. Vidjeti: El-Muhalla, 7/290, El-Džamiu li ahkamil-Kur'an, 9/385, El-Medžmua, 7/471, Zadul-mead, 1/48 i Sahihul-džamia, 2/714.)
Ebu Bekr en-Nekkaš kaže: "Računao sam vrijednost jednog namaza u El-Mesdžidul-haramu i došao do rezultata da vrijedi kao životni vijek u kome se klanja pet dnevnih namaza u trajanju od pedeset pet godina, šest mjeseci i dvadeset dana." (Vidjeti: Fethul-Bari, 3/82.)
U ovu nagradu, svakako, nije uračunata vrijednost kolektivnog namaza u El-Mesdžidul-haramu za dvadeset i sedam puta, a koja je predmet razilaženja među učenjacima i koja zahtijeva poseban naučni pristup. Ova odlika, po mišljenju šafijskih i hanbelijskih učenjaka, obuhvata kako obavezne tako i dobrovoljne namaze, za razliku od imama Ebu Hanife i Malika koji smatraju da se nagrada odnosi isključivo na propisane namaze.

Međutim, da li je ova obilna nagrada specifična samo za one koji klanjaju u El-Mesdžidul-haramu ili, pak, vrijedi za sve mekkanske džamije pa i šire od toga, predmet je razilaženja među islamskim učenjacima.
Po ovome pitanju kod islamskih učenjaka postoje četiri mišljenja:
prvo, da se pod El-Mesdžidul-haramom misli na Kabu,
drugo, da se misli na mesdžid koji okružuje Kabu,
treće, da se misli na cijelu Mekku,
četvrto, da se misli na Harem (tj. sveto područje koje je šire od same Mekke).

Svaka od ovih skupina nastoji potkrijepiti svoje mišljenje vjerodostojnim argumentima. Međutim, učenjaci koji smatraju da se nagrada odnosi samo na one koji klanjaju u džamiji koja okružuje Kabu imaju najjače argumente. Stoga ćemo se ograničiti na iznošenje njihovih dokaza.

Uzvišeni Allah kaže: "I ne borite se protiv njih kod Mesdžidi-harama dok vas oni tu ne napadnu." (El-Bekare, 191.) U drugom ajetu Uzvišeni kaže: "O vjernici, mnogobošci su sama pogan i neka se više ne približavaju Mesdžidi-haramu poslije ove godine." (Et-Tevbe, 28.) I kaže Uzvišeni: "Nevjernicima i onima koji odvraćaju od Allahova puta i Mesdžidi-harama – a Mi smo ga namijenili svim ljudima, kako za mještanina tako i za došljaka – i onome ko u njemu htjedne bilo kakvo nasilje učiniti, dat ćemo da patnju nesnosnu iskusi." (El-Hadždž, 25.) Citirani ajeti odnose se na mesdžid koji okružuje Kabu. (Vidjeti: El-Džamiu li ahkamil-Kur'an, 12/36, El-Medžmua, 3/189-190, Fetava Ibn Usejmin, 1/438.)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je u prethodno spomenutom hadisu: "Namaz u mojoj džamiji bolji je od hiljadu namaza obavljenih u drugim džamijama, a namaz u El-Mesdžidul-haramu bolji je od sto hiljada namaza na drugom mjestu." U ovome hadisu spomenuta je vrijednost namaza u Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, džamiji i izuzet je El-Mesdžidul-haram, pa bi izuzetak trebao odgovarati onome iz čega je izuzet, što znači da se radi o dvije poznate džamije u Medini i Mekki. Šejh Ibn Usejmin kaže: "Kako je nagrada specifična samo za Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, džamiju, tako je specifična za džamiju u Mekki. Na ovu činjenicu ukazuje hadis: 'Nije dozvoljeno putovati osim radi tri džamije: Mesdžidi-harama, moje džamije i džamije u Kudsu.' Ako bi neko otputovao radi neke od mekkanskih džamija, osim Mesdžidi-harama, uradio bi šerijatski zabranjeno djelo, jer nije dozvoljeno putovati osim radi džamijâ u kojima za obavljene namaze ima posebna nagrada." (Vidjeti: Fetava Ibn Usejmin, 1/438.)

U jednoj verziji ovog hadisa stoji: "...namaz u njoj (tj. u džamiji Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem) bolji je od hiljadu namaza u drugim džamijama osim džamije koja pripada Kabi (mesdžidul-Kaba)." (Muslim, 9/140/1396, Ahmed i Taberani) Citirana verzija bezrezervno aludira da se radi o džamiji koja okružuje Kabu, a ne o drugim mekkanskim džamijama ili Mekki ili Haremu općenito.

Kada bi se musliman zavjetovao da će boraviti u itikafu određeni broj dana u El-Mesdžidul-haramu, a potom boravio u nekoj od mekkanskih džamija ili nekom stambenom objektu unutar Mekke ili Harema, njegov itikaf bio bi neispravan po konsenzusu islamskih učenjaka. Ova činjenica ukazuje nam da se izraz El-Mesdžidul-haram odnosi na džamiju koja okružuje Kabu.

Napomena: Svi klanjači koji su povezani saffovima sa Mesdžidi-haramom imaju nagradu spomenutu u ovom hadisu, iako klanjali van džamije. Međutim, saffovi koji su bliže džamiji i Kabi su vredniji, jer su bliže prvom saffu, a Allah najbolje zna.

04.02.2008.

Putovanje radi posjete kaburovima

ImageOni koji posjecuju kaburove na nacin kako to cine musrici i novotari su ti koji putuju prema kaburovima radi toga - i to je za njih hadz, a Allah je zabranio da se hadz obavlja osim kod Njegove kuce.
 
Nije dozvoljeno obaviti hadz kod bilo koje od njegovih kuca (dzamija); cak se ne smije ni putovati osim u tri dzamije. Tako je zbog (u originalu stoji samo rijec hadz bez rijeci 'zbog.') hadza putovanje u Mesdzidul-Haram obavezno; ili, dozvoljeno je putovanje u Allahovu kucu, u svaku od tri dzamije koju je sagradio jedan od vjerovjesnika, zbog ibadeta i upucivanja dove Njemu, s.v.t.

 
Onima koji posjecuju kaburove na navedeni nacin ta je posjeta zabranjena, bez obzira da li to bilo iz blizine ili iz daleka.

Za one koji posjecuju na propisan nacin, naprimjer, da poselame umrle ili da dove za njih, bitna je ona razlika izmedu onoga koji dolazi iz blizine ili iz daljine. A veoma je malo ovakvih koji svojim putovanjem imaju za cilj samo selam ili dovu umrlom.
Moze se desiti da covjek dode iz ljubavi ili sto pozeli, a ne radi selama, niti da priziva Allaha, niti da priziva njega (tj. umrlog) ...

(U originalu: 'da dovi njemu.')  Ovom se kaze: "Ako doneses selam i salavat odande gdje jesi, tvoj salavat i selam ce dospjeti. To ce ti kod Allaha biti korisnije i draze Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. On, s.a.v.s., voli one (u originalu stoji: 'onome.')  koji donose salavate i selmae na njega i koji za njega traze od Allaha vesilet, a ne voli onoga ko se suprostavlja njegovim naredbama i cini ono sto je zabranio, i onoga koji njegov kabur uzima za praznovanje i okupljanje, putuje radi njega (kao sto se putuje radi Allahovih triju kuca), i onoga koji trazi od njega ono sto se trazi od Allaha. Jer, to je ono cime ga vrijeda kako zbog upucene molbe njemu, tako i zbog podizanja glasa."

Cak i kada bi bio ziv onaj kojem je naredeno da udovolji onome ko od njega trazi, njemu bi bio drazi onaj koji ne trazi i ne zahtijeva. U tom slucaju trazenje od njega bilo bi zabranjeno, osim u nuzdi. Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaze: "Neki od vas traze od mene nesto pa im dadnem, a oni uzmu Vatru pod pazuho." Rekose: "Allahov Poslanice, zasto im onda dajes?" Kaze: "Oni hoce da traze, a Allah nije htio da ja budem skrt." (Biljezi ga Ahmed (3/16); Hajsemi u "Medzme'a zewaid," (3/94), kaze: "Ljudi njegovog lanca su povjerljivi ljudi.")

U drugom hadisu kaze: "Ko od nas zatrazi - dat cemo mu; a onaj koji od nas ne trazi - drazi nam je od onoga koji trazi." (El-Iraki u verifikaicji hadisa u 'Ihja' o ovome hadisu kaze: "Biljezi ga Ibn Ebi-Dunja u "Qina'ah" i Haris ibn Ebi-Usame u svom "Musnedu," u hadisu od Ebu Seida El-Hudrija, r.a. U njegovom senedu se nalazi Hasan ibn Hilal; nisam nikoga nasao ko je govorio o njemu, dok su ostali prenosioci povjerljivi." Pogledaj verifikaciju hadisa iz djela "Ihja ulumud-din," br. hadisa 2265-2266. I kao sto ga je Sa'ati pripisao Ibn Ebi-Sejbeu u "Fethur-Rabbani," pa kaze: "U njegovom lancu se nalazi HIlal ibn Hasan. Nisam nasao da je neko pisao o njegovoj biografiji, dok su ostali prenosioci povjerljivi," v. "Fethur-Rabbani" (9/111). Biljezi ga Ahmed sa istim znacenjem u svom "Musnedu." (3/44)
Dakle, bio je obavezan u toku svog zivota, jer mu je receno: "I onoga ko trazi ne odbij." (Sura Ed-Duha, 10)

Ali poslije smrti nije bio obavezan, niti mu je naredeno kao sto mu je bilo naredeno dok je bio na dunjaluku od: davanja onima koji traze, ili odredivanja emira, ili naredivanja ljudima, ili sprecavanja zla medu njima. On, s.a.v.s., je dostavio poslanicu, izvrsio povjereni emanet, nasavjetovao ummet, borio se radi Allaha istinskom borbom i obozavao je Allaha sve dok mu nije stiglo ubjedenje od njegovog Gospodara. A na nama je da ga slijedimo; jer, sa pokornoscu njemu postize se ovosvjetska i ahiretska sreca

Šejhul-Islam Ibn Tejmijje, knjiga; "Velicanstveno pravilo u razlikovanju izmedu ibadeta sljedbenika Islama i imana i ibadeta idolopoklonika i licemjera"
Studio Islama
<< 02/2008 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
242526272829


Mudrosti
Jedan čovjek se zaklinjao: "Tako mi Allaha, Allah neće oprostiti tom i tom čovjeku! - pa mu je Allah Uzvišeni odgovorio: Ko je taj što se Mojim imenom zaklinje da neće biti oprošteno? Njemu sam već oprostio, a tebi djela poništio!"
"Vi jeste pokušali ubiti cijeli jedan narod, ali upamtite niste ubili naše pamćenje. Ono je od današnjeg dana jače od svakog zla koje ste nam učinili i pratiće vas dok postoji trag o vašem postojanju. Naše pamćenje vašeg zločina je naše pravo i naš zavjet". (Almedina Dautbašić, Srebrenica 31. marta 2003. g.)

(5)Uzvišeni Allah kaže: "Čovječe, opraštaću ti grijehe ne obazirući se na njih sve dok me budeš dozivao i molio. Čovječe, kada bi imao grijeha koliko do neba pa Me zamolio za oprost, oprostio bih ti. Čovječe, kada bi Mi došao sa grijesima velikim kao Zemlja i susreo Me bez truna širka, obasuo bih te sa isto toliko oprosta!"
(6)Uzvišeni Allah kaže: Ja sam tamo gdje Moj rob zamisli i Ja sam uz njega kad Me spomene. Ako me spomene u sebi, Ja ga spomenem u sebi; a ako me spomene u skupu, Ja ga spomenem u skupu odabranijem od njegovog. Ako Mi se približi koliko jedan pedačlj, Ja mu se približim koliko lakat. Ako Mi se približi lakat, ja mu se približim hvat. Ako Mi u susret krene idući, Ja krenem njemUzvišeni Allah je odredio šta je dobro, a šta je zlo, i objasnio: ko naumi da učini dobro djelo, pa ga ne učini, Allah mu ga upiše kao da ga je i učinio; a ko naumi da učini dobro i učini ga, Allah mu upiše nagradu od deset do sedam stotina puta, ili još mnogo veću. Ko naumi da učini loše djelo, pa ga ne učini, Allah mu to upiše kao dobro djelo; a ko naumi da učini loše djelo i učini ga, Allah mu upiše samo jedno loše djelo. u trčeći."
(7)
2.Čovjek učini grijeh pa zamoli: Gospodaru moj, oprosti mi grijeh! Uzvišeni Allah odgovori: Moj rob učini grijeh, a zna da ima Gospodara koji grijeh oprašta ili za grijeh kažnjava. Čovjek ponovo učini grijeh i zamoli: Gospodaru moj, oprosti mi grijeh! Uzvišeni Allah odgovori: Moj rob učini grijeh, a zna da ima Gospodara koji grijeh oprašta ili za grijeh kažnjava. Čovjek ponovo učini grijeh i zamoli: Gospodaru moj, oprosti mi grijeh! Uzvišeni Allah odgovori: Moj rob učini grijeh, a zna da ima Gospodara koji grijeh oprašta ili za grijeh kažnjava. Čini šta hoćeš, već sam ti oprostio!
3.Uzvišeni Allah je odredio šta je dobro, a šta je zlo, i objasnio: ko naumi da učini dobro djelo, pa ga ne učini, Allah mu ga upiše kao da ga je i učinio; a ko naumi da učini dobro i učini ga, Allah mu upiše nagradu od deset do sedam stotina puta, ili još mnogo veću. Ko naumi da učini loše djelo, pa ga ne učini, Allah mu to upiše kao dobro djelo; a ko naumi da učini loše djelo i učini ga, Allah mu upiše samo jedno loše djelo.
4.Uzvišeni Allah kaže: "Ja ću na Sudnjem danu biti protivnik trojici ljudi: čovjeku koji sa Mojim imenom zada riječ pa prevari; čovjeku koji slobodnog čovjeka proda kao roba i taj novac potroši; i čovjeku koji ne dadne platu kada iznajmi radnika a ovaj mu završi ugovoreni posao."

Uzvišeni Allah kaže: "Čovječe, opraštaću ti grijehe ne obazirući se na njih sve dok me budeš dozivao i molio. Čovječe, kada bi imao grijeha koliko do neba pa Me zamolio za oprost, oprostio bih ti. Čovječe, kada bi Mi došao sa grijesima velikim kao Zemlja i susreo Me bez truna širka, obasuo bih te sa isto toliko oprosta!"

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.
Bože, podaj svoj blagoslov Muhammedu i porodici Muhammedovoj. Gospodaru moj, podaj mi od Sebe čestito potomstvo; Zaista Ti čuješ dovu. Bože, podaj svoj blagoslov Muhammedu i porodici Muhammedovoj.

Ebu Hurejre (r.a.), prenosi da je Allahov Poslanik (sallallahu 'alejhi ve selleme), rekao: "Nije junaštvo u hrvanju (dvobojima), nego je junaštvo savladati se pri svojoj srdžbi." (Muttefekun alejhi)
Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Poslanik a.s. rekao: "Jak vjernik bolji je i Allahu draži od slabog vjernika, a u obojici je dobro. Žudi za onim što ce ti koristiti! Od Allaha dž.š. pomoc trazi i ne predaji se. Ako te što neprijatno zadesi, nemoj reci: Da sam uradio drugacije ne bi do ovoga došlo, nego reci Allah je odredio ono što je htio je i uradio, jer rijec "da sam" otvara šejtanu vrata!" (Muslim)
Bismillahir rahmanir rahim - "Reci: 'On je Allah - Jedan! Allah je utočište svakom! Nije rodio i rođen nije, i niko mu ravan nije!" (Kur'an, 112:1-4)
-----------------
"Nećete postići dobročinstvo sve dok ne date dio od onoga što vam je najdraže, a bilo što vi dali, Allah će, sigurno za to znati." (Kur'an; Ali Imran-92)




MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
454356

Powered by Blogger.ba