Studio Islama

Nema boga sem Allaha,i muhammed je Boziji rob i Boziji poslanik...

30.11.2007.

SEKTA MURDŽIJA | Njihovo vjerovanje

Islamski ummet je u prošlosti uvijek odbacivao bid’ate (novotarije) i oduvijek se borio protiv njih. Tako je ostao na pravom putu i njegovo svjetlo je ostalo da sija. Onda je ummet postao lahkomislen i lijen za borbu protiv bid’ata i onih koji ih uvode. Ovo se desilo kada je vjerska svijest oslabila, i u istom periodu kada je bid’at počeo sa svojim širenjem i nalaženjem svojih puteva do svojih sljedbenika i svojih pomagača. Bid’at (novotarija) se naglo proširio do te mjere da je odmjerio snage sa istinskom vjerom i sunnetom.

Situacija se pogoršala do te mjere da, ako se borilo protiv bid’ata, mnogi bi tvrdili da je istinski sunnet u opasnosti. Među mnogim zalutalim frakcijama su murdžije [1]. Šta ovaj termin znači i kako je došlo do njihove pojave?

Sa jezičkog pogleda, pojam murdžija dolazi od riječi irdžā’, koja je spomenuta u Qur’ānu, kao u sljedećem ājetu: 

’’A vi  se od Allāha nadate onome čemu se oni ne nadaju’’ [2] .

Ovaj ājet je imam Ibn Kethīr protumačio kako slijedi:

’’I vi i kāfiri ćete patiti, ali se vi nadate Allāhovom oprostu, Njegovoj pomoći i Njegovoj podršci, dok se, na drugoj strani, kāfiri ne nadaju ničemu od toga. Zato ste vi  preči da se borite i da imate veću želju za borbom’’.

U drugom ājetu Uzvišeni Allāh kaže:

’’Šta vam je, pa se Allāhovoj nagradi ne nadate?’’ [3] .

Allāh nas pita zašto se ne bojimo Njega i ne vjerujemo u Njega i u to da je On Svemogući Bog i zašto se ne bojimo Njegove kazne.

Također, u drugom ājetu Uzvišeni Allāh kaže:

’’Oni rekoše: ’Zadrži njega i brata njegovog, a pošalji u gradove one koji će sakupljati...’ ’’ [4] .

Tema koja se traži u ovom ājetu je zadržavanje (odlaganje). Zato je, sa jezičke tačke gledišta kao što je spomenuto u gornjim ājetima, značenje el-murdži’a (ove zalutale frakcije) – odlaganje (ostavljanje) svih djela i postupaka i odvajanje ovih djela od īmāna (vjere). Ovime su oni dali nadu svim zločincima (griješnicima) da njihova loša djela nijesu u sukobu sa njihovim īmānom.

Jedna od najistaknutijih murdžijskih figura je jednom rekla da je njihov īmān jednako dobar kao īmān Džibrīla, Allāhovog Poslanika, sallallāhu ’alejhi we sellem, te Ebū Bekra i Omera, Allāh bio zadovoljan obojicom. Zaključak, kao što se vjeruje od strane murdžija, je da djela i īmān nikako nisu povezani i da djela nemaju uticaja na īmān, niti pozitivno niti negativno.
 

Korijeni murdžija

Pokret murdžija je započeo sa pojavljivanjem hawāridža i ši’ija.

Hawāridži su tvrdili da su svi ashābi kāfiri, dok su neke ši’ije tvrdili da su Omer,  Mu’āwija, Ā’iša i mnogi drugi kāfiri, a u isto vrijeme su dali Āliji mnogo visočiji status nego ijednom ljudskom biću. Između ove dvije pozicije pojavila se treća grupa, tvrdeći da se ne pokorava ni jednoj strani, odlaganjem svake presude (suda) na drugu stranu. Ova grupa je definitivno u kontradikciji sa pravim stavom u koji vjeruju i poštuju svi ashābi Allāhovog Poslanika, sallallāhu ’alejhi we sellem.

Prvi koji je izjavio irdža’ je Bethr bin Abdullāh Alhamadāni. Ovaj čovjek je ućutkan od strane ljudi njegovog vremena i oni mu nisu nikad odgovarali na selām. Onda se novotarija irdžā’a obilato proširila u čitavoj Kūfi (’Irāq) i bila je predstavljena od strane ljudi poput Muhammed bin Kerāma.
 

Porijeklo murdžija

Sa pojavom mnogih frakcija murdžija, pojavile su se također velike razlike u njihovim vjerovanjima. Primjer ovih frakcija su džebrije, koji vjeruju da ljudi nemaju volje; dok na drugoj strani na polju el-esmā’i wes-sifāt (Allāhovih imena i svojstava) oni poriču sva svojstva, a neki od njih vjeruju u svršetak (prestanak) dženneta i džehenema, a drugi su se u svojim vjerovanjima srozali toliko nisko, da su zanegirali sva Allāhova imena i lišili ga svih svojstava, pretvarajući se (navodno namjeravajući) da time veličaju Allāha Svemogućeg.

Ali, svi oni su se sreli i složili na jednoj stvari i ona predstavlja njihovo vjerovanje – da se īmān ne povećava i ne smanjuje, i svi su se oni složili da djela ne utiču na īmān ni na koji način, i da mu ništa ne šteti, bilo da je u pitanju mali ili veliki grijeh. Ovim vjerovanjima oni su poveli ummet na šejtānski put.


Znakovi irdžā’a u ummetu

Zalutali narod danas posebno, a i u drugim vremenima uopćeno, je koristio vjerovanja irdžā’a. U ime īmāna i vjere oni su blagosiljali djela kāfira i djela diktatora, a na drugoj strani, kada dolazi do istinitog i istinoljubivog naroda sunneta, oni su veoma žestoki i veoma okrutni do tačke gdje ove dobre ljude nazivaju kāfirima; dok u isto vrijeme oni potvrđuju īmān diktatora.

Ovakva djela su prosto rezultat osuđene zablude, a Džehm bin Sahwan nam govori da je poznavanje ili znanje Allāha i Njegovog Poslanika, sallallāhu ’alejhi we sellem, dovoljno da potvrdi vjeru čovjeka i džennet toj osobi poslije smrti.


Negativne posljedice irdžā’a

a)      Negativne posljedice irdžā’a na vjeru:

Murdžije ljude guraju u Allāhovo prokletstvo, ignorišući Qur’ān, sunnet i put ashāba. Ovo će ih, zauzvrat, zadržati daleko od Allāhovog blagoslova i milosti.

b)      Negativni efekti irdžā’a na moral i ponašanje:

Murdžije su odvele ljude u zabludu, govoreći im da djela nisu važna za njih, niti za njihov ulazak u džennet i da će najgori od ljudi biti zajedno sa najboljim vjernicima u džennetu. Ovaj koncept je odveo do gubljenja morala i vrijednosti. On je također odveo do ismijavanja Allāhove vjere. Zato je ovaj gubitak vrijednosti kasnije odveo ljude do laganog udaljavanja od njihove vjere, u isto ih vrijeme ubjeđujući da će ući u džennet zajedno sa najboljim ashābima.

c)      Negativni efekti irdžā’a na vjerske pojmove:

Murdžije potvrđuju islām onome koji je okvalifikovan kao kāfir od strane Allāha i Njegovog Poslanika, sallallāhu ’alejhi we sellem. Oni mu također dozvoljavaju da se oženi ženom muslimankom, dok je u istinskoj vjeri to nelegitiman brak.                                            

Otuda, svatićeš da su murdžijski učenjaci – kada su videli kako su iskvarena njihova vjerovanja – pravili puteve da imenuju i da klasifikuju ljude kao kāfire. Ova karakteristika nije poznata među sljedbenicima sunneta.

A da ne bi izgledali previše blagi (popustljivi) sa ljudima koji se nisu predali vjeri, oni su se sa sljedbenicima sunneta složili u proglašavanju nekoga nevjernikom ako on zaslužuje ovu kvalifikaciju, ali na lukav način. Na primjer, oni su se složili sa sljedbenicima sunneta da je svako ko opsuje Allāha, Njegovog Poslanika ili Qur’an – nevjernik,  ali ga oni nijesu nazvali kāfirom zbog njegovog djela koje ga je izvelo iz islama, već zbog toga što je njegovo djelo pokazalo da on nema īmāna u svom srcu i da je prema tome nevjernik. Vjera i ljudski um su u konfliktu (sukobu) sa onim što tvrde ove murdžije. Uzvišeni Allāh kaže, kao potvrda ovome:

’’Oni kojima smo dali Knjigu znaju ga kao što sinove svoje znaju’’ [5] .

U drugom ajetu Uzvišeni Allāh kaže:

’’Nijesi ti onaj koga oni negiraju, već zločinci poriču Allāhove ajete’’ [6] .

A da bi smo još bolje osvjetlili ono o čemu govorimo, navodimo ono što je šejhul-islam Ibn Tejmijje rekao o murdžijama:

’’Oni koji govore ono što govori Džehm i es-Sālihi kažu da psovanje Allāha i Njegovog Poslanika ili govor o trojstvu nije bogohuljene u srcu, već pokazatelj bogohuljenja i da onaj koji psuje poznaje Allāha i Njegovu jednoću i da je on vjernik. Kada ovim ljudima Qur’ānom i sunetom ili onime na čemu su se učenjaci složili dokažete da je onaj koji psuje počinio djelo bogohuljenja, oni to odbijaju riječima da īmān ne zahtjeva ništa od tog; ovi ljudi su veoma mnogo zalutali.’’


Dokazi murdžija

Murdžije su uveli dokaze da ih prilagode njihovim vjerovanjima, kao što je običaj sa sljedbenicima novotarije koji obično uvedu novotariju, a onda traže dokaze da je podrže. Ovaj zalutali način se suprostavlja ispravnom načinu traženja istine, jer oni koji traže istinu trebaju biti objektivni i iskreni u svom  istraživanju, a ne da postave novotariju, tražeći onda podržavajuće dokaze.

U svakom slučaju, pokoravanje ehlis-sunnetu wel-džemā’atu i njihovim vjerovanjima je najbolji i jedini način da se dobije Allāhova nagrada i Njegov džennet.

Zato, držite se Allāhove Knjige i sunneta Njegovog Poslanika, sallallāhu ’alejhi we sellem, i to će vas zadržati daleko od bilo kakvog griješenja i daleko od Allāhove kazne i bićete u stanju da gledate u Allāha u Njegovom džennetu na āhiretu, što je vječno zadovoljstvo.


30.11.2007.

Najprevedniji covjek

 

Dosao neki covjek Poslaniku, s.a.v.s, jedne prilike i rece:”Allahov poslanice, zelim da te pitam nesto vezano za dunjaluk i ahiret”. Poslanik mu odgovori:”Pitaj sto god zelis”.

“Allahov poslanice, zelim da budem najznaniji od ljudi”! “Budi cestit prema Allahu, bices najznaniji”- rece Poslanik.

“Zelim da budem najimucniji covjek”. „Budi skroman, bices najimucniji“- rece Poslanik.

“Zelim da budem najpravedniji covjek”. „Zeli drugima ono sto zelis samome sebi, bices najpravedniji“- odgovori Poslanik.

„Zelim da budem Allahu najblizi covjek“. „Spominji cesto Allaha, bices Mu najblizi”- rece Poslanik.

“Volio bih biti od onih koji uvjek cine dobro”! “Cini ibadet Allahu kao da Ga vidis, a ako Ga ne vidis, znaj sigurno da On tebe vidi”- odgovori Poslanik.

“Zelim da upotpunim svoj iman”. „Lijepo se ponasaj, upotpunices iman“- rece Poslanik.

„Volio bih susresti Allaha zasticen od grijeha“! „Kupaj se i kad si cist (uzimaj gusul), sresces Allaha na sudnjem danu ociscen od grijeha“- rece Poslanik.

„Zelim da na sudnjem danu budem prozivljen obavijen Allahovim nurom“?! „Nikom zulum ne cini, bices prozivljen u Allahovome nuru“- rece Poslanik.

„Zelim biti najplemenitiji covjek“?! „Ne zali se stvorenjima na Allaha, bices najplemenitiji”- rece Poslanik.

“Zelja mi je da mi se moj Gospodar smiluje”?! “Budi milostiv prema sebi i prema Allahovim stvorenjima, pa ce ti se Allah smilovati”- odgovori Poslanik.

“Zelja mi je da mi se smanje grijesi”?! “Cini istigfar Allahu, smanjices grijehe”- rece Poslanik.

“Zelim da mi se poveca rizk (nafaka)”?! “Budi uvjek pod abdestom, pa ocekuj povecanje rizka”- rece Poslanik.

“Zelja mi je da budem od onih koji su dragi Allahu i Resulu”?! “Voli ono sto vole Allah i Resul, mrzi ono sto mrze Allah i Resul, bices jedan od takvih”- rece Poslanik.

“Zelim biti siguran od Allahove srdzbe”?! “Ne srdi se ni na koga, bices siguran od Allahove srdzbe”- rece Poslanik.

“Zelim da mi dove budu kabul”?! “Cuvaj se harama, kabul su ti dove”- rece Poslanik.

“Zelim da me Allah ne osramoti pred svjedocima na sudnjem danu”?! “Cuvaj stidna mjesta, neces biti osramocen pred svjedocima”- odgovori Poslanik.

“Zelim da mi Allah pokrije sramote”?! “Pokrivaj sramote svoje brace, Allah ce pokriti tvoje”- rece Poslanik.

“Kako da izbrisem svoje grijehe”?! „Suzama, bolescu i saburom“- rece Poslanik.

“Koje je dobro djelo najdraze Allahu”?! “Lijep ahlak, sabur u iskusenjima i zadovoljstvo sa Allahovim odredjenjem”- odgovori Poslanik.

“Koje je ruzno djelo najmrze Allahu”?! “Lose ponasanje i skrtost”- rece Poslanik.

“Kako da obuzdam srdzbu”?! “Sadakom i cuvanjem rodbinskih veza”- rece Poslanik.

“Sta gasi dzehennemsku vatru”?! “Post”- odgovori Poslanik s.a.v.s.

(Nehdzul islam, broj 62, dzumadel akhire 1416.g. str. 185).

30.11.2007.

Pravednost

Pravednost

Omer b. el-Khattab kao khalifa ne bi navece zaspao dok ne bi prohodao i uvjerio se u stanje njegova naroda. Kad bi naišao na neki problem, on bi ga pravovremeno rješavao. Ako je neko bio bolestan, on bi brinuo o njemu i hizmetio ga. Tako je jedne hladne zimske noci hodajuci sa Abdurrahmanom b. Aufom, ugledao vatru i odmah se zaputio prema njoj da vidi o cemu se radi. Kad se priblizio, pored vatre je našao stariju zenu sa svojom djecom, od koji jedno kroz plac zavapi:„Majko, umrijecu od gladi„. Kad to cu, Omer pridje zeni, sjede pored nje i...

... upita je:„Šta je s vama, šta vam treba„? Zena, neznajuci uopšte o kome se radi odgovori:„Zalim se Allahu na Omera b. el-Khattaba„. Na to Omer rece:„Pa šta ti je Omer kriv, on ne zna ono što je nevidljivo„. zena mu odgovori:„On o nama i ne razmišlja, on nas je potpuno zanemario„.

Omer ustade, ode do magacina, uprti na ledja brašna, masla, meda i drugih namirnica, pa se vrati ponovo do vatre. Na brzinu pripremi jelo, a onda pozva jetime i zenu da jedu. Kad se malo zasiti, zena rece Omeru:„Ti si zasluzniji za khilafet od Omera„! Omer joj obeca da ce se pobrinuti o njoj i njenoj djeci i krenu sa Abdurrahmanom b. Aufom. Kad zamakoše za jednu stijenu, Omer poce provirivati i posmatrati šta djeca rade. Hladnoca je bila sve zešca pa mu Abdurrahman rece:„Hajdemo Omere, jer cemo se smrznuti od zime„.

Omer mu na to odgovori:„Ako se zuriš i ako ti je hladno, ti idi, a ja tako mi Allaha necu odavde otici dok ih ne vidim kako se smiju isto kao što su do malocas plakali od gladi! Valja se Omeru s njima sresti pred Allahom na sudnjem danu„!
Kad su se najela, djeca se poceše igrati i smijati, a Omer krenu i ode.
Kada jetim zaplace, zadrhti ARŠ, a Milostivi povice:„O Dzibrile, ko je rasplakao ovoga? O meleki, uzimam vas za svjedoke, da za onoga ko plac jetima zamijeni smjehom, nema druge nagrade osim dzenneta„!

**************

Prenosi se kako je Alija, r.a, prepoznao svoj štit kod nekog jevrejina, pa ga je tuzio kod tadašanjeg kadije Šeriha b. el-Harisa el-Kindija. Kad su došli na sudsku raspravu, Kadija upita Aliju, r.a, šta ima da kaze, a on rece:„Ono je moj štit, niti sam mu ga prodao niti poklonio„.Kadija se obrati jevrejinu i upita šta on ima da kaze, a on odgovori:„Moj štit i u mojim rukama„.

Kadija ponovo upita Aliju ima li kakav dokaz, a on rece:„Da, imam. Moj sin el-Hasan i Kanber ce to posvjedociti„. Kadija na to odmah reagira rijecima:„Vladaru vjernika, svjedocenje sina u korist oca se ne prihvata„. Alija, r. a, zacudjeno rece: „Subhanallah! Svjedocenje covjeka, kome je obecan dzennet, da se ne prihvati?! Ja sam cuo Allahova poslanika, s. a. v. s, kad kaze:-El-Hasan i el-Husejin ce biti prvaci medju omladinom u dzennetu„!

Medjutim, kadija Šerih, nakon što je ustrajao u mišljenju o svjedocenju h. el-Hasana, donese odluku da štit ipak pripada jevrejinu. Kad je saslušao odluku jevrejin zapanjeno zavika: „Khalifa me tuzio i kadija donosi odluku u moju korist !! Svjedocim da je ovaj din istina, svjedocim da nema drugog bozanstva osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik ! Isto tako svjedocim i priznajem da je ovo tvoj štit, o vladaru vjernika. On ti je ispao u noci, ja sam ga našao i uzeo„.
Jevrej je kasnije na najljepši nacin potvrdio svoje rijeci, jer se borio sa Alijem, r.a, u jednoj bici i u njoj pao kao šehid, inša Allah!

30.11.2007.

POJAŠNJENJE VERBALNIH I DJELATNIH PUTEVA

 1. Allahov Poslanik, s.a.v.s, zabranio je izgovaranje riječi u kojima se izjednačava Allah sa Svojim stvorenjima. Npr. „Ono što Allah želi i ti“, „Da nije Allaha i tebe“. Naredio je da se umjesto toga govori: „Ono što je Allah želio, a zatim ti“, jer veznik 'i' iziskuje izjednačavanje, a riječi 'zatim' iziskuje poredak. Ovo izjednačavanje u riječima je mali širk koji može biti sredstvo na putu do velikog širka.

            2. Zabranio je pretjerivanje veličanjem kaburova, gradnjom turbeta na njima, osvjetljavanjem, maltanjem (krečenjem) i pisanjem.

            3. Zabranio je da se mezarovi uzimaju za mjesta obavljanja namaza, jer je to put da se počnu obožavati.

            4. Zabranio je namaz prilikom izlaska i zalaska Sunca, jer se time oponašaju oni koji mu se klanjaju u tim vremenima.

            5. Zabranio je putovanje na bilo koje mjesto s ciljem približavanja Allahu i činjenjem ibadeta na tom mjestu, osim putovanja ka tri mesdžida: Mesdžidul-Haramu, Poslanikovpm, s.a.v.s.,  mesdžidu i Mesdžidul-Aksau.

            6. Zabranio je pretjeranu pohvalu rekavši: „Nemojte me uzdizati kao što su kršćani uzdigli sina Merjeminog. Ja sam samo rob. Govorite da sam Allahov rob i Njegov poslanik.“ Uzdizanje podrazumijeva pretjeranu slavu i hvalu.

            7. Zabranio je izvršenje zavjeta ako je na mjestu na kojem se obožava kip ili održava neka od paganskih svetkovina.

           

            Na sve ovo je upozoravao kako bi se očuvao i štitio tevhid zatvarajući sve puteve i sredstva koja vode rušenju tevhida.

           

Pored ovog potpunog pojašnjenja od Poslanika, s.a.v.s., i velike predostrožnosti koja udaljava ovaj ummet od širka, obožavaoci kaburova su se suprotstavili Sunnetu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., usprotivili su mu se i počinili ono što im je zabranio. Izgradili su turbeta i mauozoleje na kaburovima, pa čak i džamijama, i ukrasili su ih različitim vrstama ukrasa, čineći im različite vrste ibadeta mimo Allahu.

           

Imam učenjak Ibnul-Kajjim, Allah mu se smilovao,  kaže: „Ko sveobuhvatno pogleda na Sunnet Poslanika, s.a.v.s., u vezi kaburova, prema onome što je zabranio i naredio, zatim na ono na čemu su bili ashabi, u odnosu na ono na čemu je danas većina ljudi, vidjet će veliku suprotnost i oprečnost koje se nikada ne mogu objedniti. Allahov Poslanik, s.a.v.s, zabranio je da se klanja ka kaburovima, a oni klanjaju kod njih i prema njima. Zabranio je da se uzimaju kao džamije, a oni na njima grade džamije i nazivaju ih mešhedima, čime prave konkurenciju i oponašaju Allahove kuće. Zabranio je da se osvjetljavaju, a ovi formiraju vakufe kako bi se na kaburovima palili kandilji. Zabranio je da se na njima prave svetkovine, a oni ih uzimaju za svetkovine i obrede i na nima se okupljaju kao što se okupljaju radi praznika, pa čak i više od toga. Naredio je da se kaburovi zaravnaju, kao što prenosi Muslim u svome Sahihu od Ebu El-Hajjadža el-Esedija da je rekao: „Rekao mi je Alijj, radijAllahu anhu,: „Hoćeš da te zadužim onim čime me Allahov Poslanik, s.a.v.s, zadužio – ne ostavi nijedne slike, a da je na zamrljaš, niti uzvišena kabura a da ga ne poravnaš.“ Ovi pretjeruju u suprotstavljanju hadisu i podižu kaburove od zemlje onoliko koliko se podižu kuće. Na njih stavljaju kupole. Zabranio je da se kaburovi ukršavaju gipsanjem, maltanjem i krečenjem (stavljanjem mermera) i na njima gradi. Muslim prenosi od Džabira, radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, zabranio gipsanje kabura, ili da se na njemu sjedi, gipsanje kaburova, ili da se na njima nešto ispisuje.“ Et-Tirmizi kaže: „Hadis je hasen-sahih.“ Oni na kaburove stavljaju posebne ploče, na njima ispisuju Kur'an i drugo. Zabranio je da se na kabur stavlja išta od zemlje osim one koja je iskopana iz njega. Tako Ebu Davud od Džabira, radijAllahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, zabranio da se gipsa (malta) kabur, da se na njemu nešto ispisuje, ili da mu se dodaje zemlja. Ovi kaburovima dodaju cigle, ploče, kamenje. Kaže Ibrahim En-Nehai: „Prezirali su da se stavljaju cigle na kabur.“ Želi se istaći da ovi koji veličaju kaburove i na njima prave svetkovine, osvjetljavaju ih, na njima grade džemije i turbeta, suprotstavljaju se onome što je Allahov Poslanik, s.a.v.s, naredio i opiru se onome s čime je došao. Veće od toga je da se grobovi uzimaju za džamije i da se osvjetljavaju, a to spada u velike grijehe.

           

S ovime je citat Ibnul-Kajjima, Allah mu se smilovao,  o onome što su izmisili obožavaoci kaburova u njegovo vrijeme, završen. Stvar se povećala i razvila poslije njega još više i teže u negativnom smislu. Onaj ko danas negira ovakve pojave smatra se fanatikom i ekstremistom koji osporava pravo 'evlija'. Veoma je čudno da su oni ljubomorni kada se osporava pravo navodnih evlija, jer ostavljanje ibadeta njima smatraju umanjivanjem njihovog prava, a nisu ljubomorni kada se umanjuje Allahovo pravo velikim širkom, kao što nisu ljubomorni kada se umanjuje pravo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., suprotstavljanjem njegovom Sunnetu. Nema snage i nema moći osim uz pomoć Allaha Uzvišenog i Velikog.

 

30.11.2007.

Vrste kufra i vrste kafira

Vrste kufra su kao što slijedi:

Kufr poricanja (negiranja)

Uzvišeni Allāh kaže:
''A onima koji dokaze Naše budu poricali i koji u susret na onom svijetu ne vjeruju – biće poništena njihova djela. Zar će biti drugačije nagrađeni nego što su radili ?''[2]

Kufr onoga koji se ismijava Allāhu, Njegovom Poslaniku, sallallāhu 'alejhi we sellem, Njegovoj vjeri,...

Uzvišeni Allāh kaže o njima:
''A ako ih zapitaš, oni će sigurno reći: 'Mi smo se samo zabavljali i razgovarali'. Reci: 'Zar se niste Allāhu, Njegovim riječima i Njegovom Poslaniku rugali? Ne ispričavajte se, jasno je da ste nevjernici, nakon što ste bili vjernici. Ako nekima od vas oprostimo, druge ćemo kazniti zato što su pokvarenjaci' ''.[3]

Kufr onoga koji psuje Allāha, Njegovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, i Njegovu vjeru. Psovanje negira obavezno slavljenje Allāha, Njegovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, i Njegove vjere.

Uzvišeni Allāh kaže:
''A ko god poštuje Allāhove propise, to je znak čestita srca''.[4]

Kufr odbacivanja, arogancije (oholosti), odbijanja da se pokori Allāhu, kao što Uzvišeni Allāh kaže u vezi šejtāna:
''On je odbio i uzoholio se i postao je jedan od nevjernika''.[5]

Ova vrsta kufra je zajednička (uobičajena) među kufrom neprijatelja vjerovjesnikā.

Kufr okretanja od Allāhove vjere.

Uzvišeni Allāh kaže:
''Ali oni koji ne vjeruju okreću glave od onoga čime im se prijeti''.[6]

Verbalni kufr, kao što Uzvišeni Allāh kaže:
''A ako ih upitaš oni će sigurno reći: 'Mi smo samo razgovarali i zabavljali se'. Reci: 'Zar se niste Allāhu, Njegovim riječima i Njegovom Poslaniku rugali? Ne ispričavajte se, jasno je da ste nevjernici, nakon što ste bili vjernici''.[7]

Uzvišeni Allāh također kaže:
''A sigurno su govorili riječi kufra i pokazali su da su kāfiri nakon što su islām javno primili''.[8]

kada su oni rekli:
''Ako se vratimo u Medīnu, sigurno će jači istjerati iz nje slabijeg''.[9]

Od ove vrste kufra je ono što su munāfici rekli u pohodu na Tebūk:
''Mi nismo vidjeli nešto slično ovim našim učāčima – misleći na Poslanika i njegove ashābe – oni imaju velike stomake, a veliki su lažovi i kukavice''.

Od verbalnog kufra je moljenje (prizivanje) drugih mimo Allāha i traženje utočišta od mrtvih.

 Kufr djelima. Uzvišeni Allāh kaže:
''Reci: 'Zaista moj namaz, moja djela, moj život i moja smrt su za Allāha, Gospodara svih svjetova' ''.[10]

Stoga, činjenje sedžde drugome mimo Allāha, klānje u ime drugog mimo Allāha je širk i kufr u Allāha. Od kufr el-fi'li (kufra djelom) je također i sihr (vradžbina).

Uzvišeni Allāh kaže:
''Sulejmān nije bio nevjernik, već su šejtāni nevjernici koji uče ljude sihru''.[11]

Ovo je zato što sihr uključuje korišćenje džinna, stupanje u vezu s njima, tvrdnju poznavanja gajba (nevidljivog) i dijeljenja znanja gajba sa Allāhom, a Uzvišeni Allāh kaže:

''... A znali su da onaj koji to (sihr) kupuje (time se bavi) neće nikakvog udjela na āhiretu imati''.[12] 

Učenjaci su sihr uvrstili pod temu tewhīda, pod vrste kufra, zato što sihr sadrži širk i kufr, te da bi upozorili na njega i da bi razjasnili da je sihr jedna od stvari koje poništavaju tewhīd.

 Kufr srca i sumnje. Uzvišeni Allāh kaže:
''Pravi vjernici su samo oni koji su povjerovali u Allāha i Njegovog Poslanika i poslije toga više ne sumnjaju, i bore se na Allāhovom putu svojim imecima i svojim životima. Oni su iskreni !''[13]

Uzvišeni Allāh također kaže:
''Od tebe će tražiti dozvolu samo oni koji ne vjeruju u Allāha i u onaj svijet i čija se srca kolebaju, pa sumnjaju i neodlučni su''.[14]

Uzvišeni Allāh također kaže:
''I on uđe u svoj vrt čineći nepravdu samom sebi (oholeći se). On reče: 'Mislim da ovaj vrt nikada neće propasti i mislim da Sudnji Dan nikada neće doći, i ja mislim da ću, ako i budem vraćen Gospodaru svome, sigurno nešto bolje od ovoga naći'. A reče mu drug njegov koji je s njim razgovarao: 'Zar ne vjeruješ u Onoga koji te je od zemlje stvorio, zatim od kapi sjemena i najzad te je potpunim čovjekom učinio?' ''[15]

Svi od gore spomenutih su proglašeni kāfirima (nevjernicima) od strane Allāha i Njegovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi we sellem, nakon što su bili mu'mini – zbog nekih riječi ili djela koje su rekli ili učinili, čak i ako nisu svojim srcem vjerovali u njih, za razliku od puta zalutalih murdžijā.

Mi tražimo utočište kod Allāha od tvrdnji murdžijā.

Također trebamo znati da tekfīr el-'ajn (proglašavanje pojedinca nevjernikom, koji je učinio nešto od gore spomenutih stvari koje poništavaju islām) zavisi od šartova (uslova) i poništivača (spriječavajućih faktora) tekfīra.

Ono što smo gore spomenuli uništava mahane i preuveličavanja mezheba irdžā'a.


Vrste kāfira[16]

Musliman ne bi trebao pokušavati da izbjegava proglašavanje tekfīra nad onim koga su Allāh i Njegov Poslanik protekfīrili (proglasili nevjernikom), zbog toga što se, čineći to, vi pokoravate Allāhu i Njegovom Poslaniku, sallallāhu alejhi we sellem.

Nevjernika ima dvije vrste:

Prva vrsta su 'asl (originalni) nevjernici, koji nisu ušli u islām s kojim je došao Allāhov Poslanik Muhammed, sallallāhu alejhi we sellem, kao što su Židovi, kršćani, pagani, obožavaoci kipova itd., oni o kojima je Uzvišeni Allāh rekao:
''Borite se protiv onih koji ne vjeruju u Allāha i Sudnji dan, koji ne smatraju zabranjenim ono što je Allāh i Njegov Poslanik zabranio i koji ne ispovijedaju istinsku vjeru – sve dok ne daju džizju (glavarinu) poslušno i dok ne budu poniženi''. [17]

I rekao je Uzvišeni Allāh:
''Sigurno su nevjernici oni koji kažu: 'Allāh je jedan od trojice (u trojstvu)' ''. [18]

I rekao je Uzvišeni Allah:
''Nisu se nevjernici između sljedbenika Knjige i mnogobošci odvojili, sve dok im nije došao dokaz jasni'' . [19]

I rekao je:
''Oni koji u Allāha i Poslanike Njegove ne vjeruju i žele da između Allāha i Poslanika Njegovih u vjerovanje naprave razliku i govore: 'U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo' i žele da između toga nekakav stav zauzmu – oni su zbilja pravi nevjernici, a mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju''. [20]

Ovi su 'asl (originalni) nevjernici. Kada ih proglašavamo nevjernicima, mi ne pravimo razliku između njihovog pojedinca ili grupe, između njihovog živog ili mrtvog, kao što je ukazano (objašnjeno) Qur'ānom i sunnetom.

Protiv ove vrste nevjernika se je potrebno boriti sve dok oni ne uđu u islām ili plate džizju.
 

Druga vrsta su muslimani koji su se odmetnuli od islāma, zapadanjem u jednu od vrsta kufra (nevjerstva) kao što je gore navedeno. Međutim, moramo također znati da tekfīr el-'ajn (proglašavanje pojedinca nevjernikom koji je učinio nešto od gore spomenutih poništivača islāma) zavisi od šartova (uslova) i poništivača (spriječavajućih faktora) tekfīra.


30.11.2007.

Kako su ponižene muslimanke?

Image

Oko propisa pokrivanja lica nije bilo razilaženja sve do kolonijalnih osvajanja  i početka slabljenja i raspadanja islamske države. Do tada je pokrivanje lica bilo prihvaćeno i praktikovano u cijelom ummetu, bez obzira na mezheb koji je preovladavao na određenom području.

O tome da je pokrivanje lica u najodabranijim islamskim generacijama bilo ustaljena praksa i da je to bilo sasvim normalno nema nikakve dileme i spora.  Kaže hafiz Ibn Hadžer: “Praksa koja je bila u generacijama prije nas i u naše vrijeme jeste pokrivanje lica muslimanki pred muškarcima!”  Hafiz ibn Abdulberr, imam Newewi i šejhul islam Ibn Tejmijje bilježe da u islamskom ummetu postoje dva praktična konsenzusa koja su prenošena s generacije na generaciju, i bila su na snazi sve do 14. stoljeća, kada je počelo cijepanje jedinstvene islamske države na manje samostalne državice. Ta dva konsenzusa su:

1. Boravak žene u kući i neizlaženje bez  velike potrebe i nužde;
2.  Nepojavljivanje žene pred muškarcima otkrivenog lica i u ukrašenoj odjeći.


Prvi slučajevi otkrivanja lica muslimanki su zabilježeni u Egiptu. Nakon toga u Turskoj, Šamu, Iraku, Magribu, a zatim se postepeno proširilo i na ostale krajeve islamskog svijeta. Nije poznato da je priznata islamska ulema ikada inicirala ili podsticala na otkrivanje lica žena muslimanki. To su uradili samozvani reformisti i modernisti, i potkupljeni vladari, prvi idejom a drugi mačem (silom). Najpoznatiji propagatori, ne samo otkrivanja lica nego i žene u potpunosti  i miješanja sa muškarcima bili su: Rifaa Rafi et – Tahatawi (Muhammed paša ga je poslao da uči u Francuskoj), umro 1290. h.g.,  Zatim Ahmed Lutfi es – Sejjid (utemeljitelj mješovitih škola u Egiptu, u kojima su po prvi put djevojke otkrivenih lica zajedno učile s muškarcima), umro 1382. h.g., Taha Husejn, umro 1393. h.g., Kasim Emin (glavni zagovarač  otkrivanja lica, napisao knjigu “Emancipacija žene muslimanke”, umro 1362. h.g., Sad Zaglul, umro 1346. h.g., Ahmed Fethi Zaglul, umro 1332. h.g., Huda eš – Šarawi (predvodnica pokreta za emancipaciju žena), umrla 1367. h.g. i drugi.

28.11.2007.

Činjenice iz Astronomije 1 - dio

Allah (swt) nam je jasno kazao da je Njegova Knjiga, Kur’an, objavljena kao opominjač i podsjetnik čitavom svijetu. Allah (swt) kaže:
Kur’an je doista svijetu cijelome opomena! - i vi ćete uskoro saznati njegovu poruku!
(Prevod značenja Kur’ana 38:87-88)
Dakle, Kur’an je podsjetnik čitavom ljudskom rodu sve do Sudnjeg Dana. On sadrži informacije koje je čovjek saznavao kroz historiju ali i one koje čovjek saznaje i u današnje vrijeme. S obzirom da je svaki kur’anski ajet objavljen iz Allahovog znanja, Allah (swt) je rekao:
Allah svjedoči da je istina ono što ti objavljuje, objavljuje ono što On jedini zna…
(Prevod značenja Kur’ana 4:166)
Svi ajeti u sebi sadrže božansko znanje, a ljudski rod je taj koje se vremenom razvija i unapređuje. Dolazeći do viših stepena razumijevanja prirodnih nauka, čovječanstvo uspijeva dokučiti značenje Allahovih riječi u određenim ajetima. Dakle, kroz spoznaju da je određeni ajet objavljen od strane Allaha (swt), te uz konstantan proces progresa i razvoja ljudskog roda, čovjek će uspjeti doći do novih otkrića koji će mu omogućiti da razumije neki novi ajet, itd. Na ovaj način, čovječanstvo će nastaviti saznavati značenja sve više i više kur’anskih ajeta. Ovo je jedna od čudnovatih karakteristika Kur’ana.

Profesor Armstrong je poznati naučnik koji radi za NASA-u (puni naziv National Aeronautics and Space Administration) tj. američku državnu agenciju za istraživanje svemira. Susreli smo se s njim i postavili mu brojna pitanja koja se odnose na kur’anske ajete koji govore o astronomiji tj. oblasti njegove uže specijalnosti. Pitali smo ga o željezu i kako dolazi do njegovog nastanka. On nam je za uzvrat pojasnio kako na Zemlji dolazi do formiranja svih hemijskih elemenata. Kazao nam je da su naučnici tek nedavno otkrili relevantne činjenice po pitanju procesa formiranja tih elemenata. Također nam je rekao da energija ranog sunčevog sistema nije bila dovoljno velika da bi došlo do formiranja željeza.

Izračunavajući energiju koja je neophodna za nastanak jednog atoma željeza, otkriveno je da je ta energija četiri puta veća od energije čitavog sunčevog sistema. Drugim riječima, energija čitave planete Zemlje, ili pak Mjeseca, ili Marsa, ili bilo koje druge planete, nije dovoljna da bi došlo do formiranja jednog novog atoma željeza. Čak ni energija čitaov sunčevog sistema za to ne bi bila dovoljna. Iz tog razloga, rekao nam je profesor Armstrong, naučnici vjeruju da je željezo vanzemaljski element koje je nekako dospio na našu planetu tj. da nije na njoj oformljen. Potom smo mi citirali kur’anski ajet koji kaže:
…spustili smo gvožđe - u njemu je sila žestoka i koristi za ljude…
(Prevod značenja Kur’ana 57:25)
Potom smo profesora Armstronga upitali o nebesima i da li u njima ima kakvih otvora ili pukotina. On je opovrgnuo naše tvrdnje i kazao da je ono o čemu mi govorimo grana astronomije koja se zove “Integrirani Kosmos” što je u stvari naučna oblast u kojoj su naučnici tek nedavno počeli dolaziti do određenih otrkića. Na primjer, ukoliko bismo pustili neko tijelo da u svemiru pređe određeni put u bilo kojem pravcu, a zatim ga pustili da pređe isto toliko dug put u nekom drugom pravcu, vidjeli bismo da je težina* tog tijela ista bez obzira kojim putem se tijelo kretalo. Ovo je slučaj zbog činjenice da tijelo ima svoj vlastiti ekvilibrium (ravnotežu) te je pritisak na njega isti sa svih strana. Bez ovog ekvilibriuma, čitav svemir bi se raspao. Ja sam se (kaže šejh Az-Zindani) odnah prijsetio kur’anskog ajeta koji kaže:
A zašto ne pogledaju nebo iznad sebe? - kako smo ga sazdali i ukrasili i kako u njemu nema nereda!
(Prevod značenja Kur’ana 50:6)
Nakon ovoga smo sa profesorom Armstrongom razgovarali o pokušajima naučnika da dokuče granice svemira te smo ga upitali da li je po ovom pitanju bilo kakvih uspjeha. Njegov odgovor je bio da naučnici trenutno vode ljutu bitku u nastojanju da dođu to ivice univerzuma te da se neprekidno radi na izradi opreme sa većim mogućnostima. Ova oprema se koristi za istraživanje svemira, međutim, sve što se uspijeva otkriti su nove zvijezde koje se nalaze u okviru naše galaksije, a kraj svemira još nije ni na vidiku. Allah (swt) u Kur’anu kaže:
Mi smo vama najbliže nebo sjajnim zvijezdama ukrasili i učinili da vatra iz njih pogađa šejtane…
(Prevod značenja Kur’ana 67:5)
Sve ove zvijezde su zbilja ukrasi za nama najbliže nebo. Profesor Armstrong je također dodao da naučnici nisu uspjeli dosegnuti do kraja svemira. Naglasio je da zbog ovoga trenutno postoje nastojanja da se u svemiru (recimo na satelitima op.p) postave dodatni teleskopi kako bi naučnici mogli proučavati svemir bez da im prašina i ostale zapreke iz atmosfere budu na putu. Optički teleskopi nisu u stanju doseći do željenih daljina te stoga bivaju zamijenjeni teleskopima koji koriste radio talase i koji omogućavaju posmatranje svemira na većim udaljenostima. Međutim, rekao je profesor Amstrong, naučnici i dalje ostaju ograničeni. Mi smo ga potom podsjetili na ovaj ajet:
… pa ponovo pogledaj vidiš li ikakav nedostatak, zatim ponovo više puta pogledaj, pogled će ti se vratiti klonuo i umoran.
(Prevod značenja Kur’ana 67:3-4)
Svaki puta kada je profesor Armstrong spomenuo neku naučnu činjenicu, mi smo mu donosili relevantan kur’anski ajet sa kojim bi se on složio. Potom smo mu kazali: “Vi ste uspjeli vidjeti i otkriti istinu o prirodi, odnosno, astronomiji i to koristeći se modernom opremom, raketama i svemirskim brodovima koje je sve čovjek izumio. Također ste vidjeli da su iste te činjenice spomenute i u Kur’anu prije 14 stoljeća. Šta je stoga vaše mišljenje o njima?”

Njegov odgovor je glasio: “To je jako teško pitanje koje evo sam sebi postavljam od kako smo ovdje započeli ovu našu diskusiju. Impresioniran sam činjenicom da se stari zapisi tako izvanredno slažu sa modernom astronomijom i njenim skorim otkrićima. Ja nisam dovoljno dobar stručnjak iz oblasti historije čovječanstva da sam u potpunosti i sa sigurnošću predpostavim okolnosti koje su vladale prije 1400 godina. Međutim, svakako želim istaći da je ovo što smo vidjeli u najmanju ruku impozantno, s tim da može a i da ne mora postojati naučno (tj. historijsko) objašnjenje. Mora da postoji nešto što je iznad našeg običnog ljudskog razumijevanja što bi pojasnilo (kur’anske) navode koje smo vidjeli. Međutim, nemam namjeru niti smatram da sam u poziciji da dajem odgovor na ovo pitanje. Već sam kazao puno toga ali bez eksplicitnog izjavljivanja onoga što, vjerujem, vi želite da kažem. Moj posao kao naučnika je ipak da ostanem nepristrasan (tj. neizjašnjen) po određenim pitanjima. Stoga smatram da je najbolje da se ovdje zaustavim ne dajući vam kompletan odgovor kojeg vi, moguće je, očekujete.”

I zaista, jako je teško zamisliti da su ove informacije koje su prije 1400 godina poslaniku Muhammedu (saws) objavljenje u Allahvoj Knjizi potekle iz ljudskog izvora. Dakle, mora postojati neki dodatni izvor znanja, a Allah (swt) je Onaj koji poznaje tajne nebesa i zemlje. Kao što smo vidjeli kroz ove sastanke sa raznim naučnicima, na pragu smo nove ere.

Ovo novo doba koje je pred nama je doba u kojem istinska religija i istinska nauka imaju mnogo toga zajedničkog te prihvataju jedna drugu. Stoga, između njih ne može postojati kontradikcija niti među njima može stojati bilo kakva prepreka. Ovo je zaključak do kojeg su muslimanski naučnici stizali kroz protekle vijekove: ne postoji mogućnost da provjerena i dokazana naučna činjenica može protivriječiti božijoj objavi koja je sasvim jasna. Kada se kaže da smo trenutno u dobu istraživanja svemira to je tačno: nalazimo se u eri u kojoj se naučne činjenice i religija slažu. Međutim, to je slučaj samo između dokazanih naučnih spoznaja i din-i-Islama kojeg je Allah (swt) sačuvao od svih krivotvorenja i izmjena.

 

28.11.2007.

Gospodaru moj, Ti uslišaj molbu moju

 Nakon obavljenih kucnih poslova sjedoh kako bih se malo odmorila. U posljednje vrijeme sve cešce osjecam zamor i ovo traje vec neko vrijeme, skoro dvije godine... Gotovo od prvih dana moga brakaGovorili su mi da je on dobar covjek. "Pa baš ti ceš možda utjecati na njega kako bi popravio svoju vjeru i kako bi poceo klanjati u džematu... I tvoja mlada sestra se vec udala... A i ja mislim da bi ti ovaj brak dobro došao," - stalno mi je majka govorila, ne prestajuci da ga hvali. Imao je dobru porodicu, dobro zanimanje, dobru platu, ali... Sva ta vanjština u meni nije budila nikakvo zanimanje. Tražila sam da mi pricaju o njegovoj vjeri, jer je to ono što me zanima. Željela sam dobrog muškarca, koji ce me pomagati u dobru i pokornosti Allahu dž.š...

Jedino takav covjek bi mogao da ucini naš brak plemenitim, jer su uistinu brojne price koje paraju iskrena srca, a koje govore o nasilju muževa prema suprugama, i suprotno, a sve to zbog nedostatka njihovog odgoja, bogobojaznosti i vjere.
Sanjala sam o onome ko ce me sredinom noci buditi na nocni namaz i nisam prestajala doviti Allahu s.v.t., sa ocima punim suza, da me opskrbi covjekom koji ce me pomagati u pokornosti Njemu i sa kojim cu živjeti onako kako je On zadovoljan. Zajedno bismo išli Allahovim pravim putem, slijedeci trag Poslanika s.a.v.s. i njegovih plemenitih ashaba. Sanjala sam o covjeku koji ce moje sinove odgajati ispravnim islamskim odgojem. U mislima sam sebi predstavljala sliku u kojoj stojim na vratima našeg doma, gledajuci svog muža kako zajedno sa sinom ide u mesdžid. Molila sam Allaha s.v.t. da mi moj muž što više ponavlja: "Koliko si danas naucila iz Allahove Knjige? Koliko si džuzeva proucila?... I da mi te rijeci nikada ne omrznu.


 

Sanjala sam kako stojim ispred Kabe sa svojim djetetom u narucju i kako molim Allaha da ga uputi na pravi put. Željela sam da rodim što više djece, ne bih li tako povecala svoju nagradu, zato što sam rodila još ljudi koji ce slaviti Allaha dž.š.


 

Zadugo sam sanjala te mnogobrojne snove, osjecajuci zadovoljstvo u svojim grudima, ali... Hvala Allahu na svakom stanju!
* * *
Bila sam strpljiva prema svome mužu, ocekujuci nagradu kod Allaha dž.š. za svoje strpljenje. Prvih dana našeg braka je bio poletan kada je u pitanju namaz, ali kako su dani prolazili, njegov polet je sve više opadao. Kada bih ga nagovarala i molila da ne izostavlja namaz u džematu, brzo bi mi odgovarao: "Pa šta sada hoceš? Klanjacu... Još je rano... A i Allah je Milostiv i prašta grijehe." Obuzimao me je sve veci strah kada sam slušala o njegovom lošem društvu o kome bi mi ponekad pricao. Bojala sam se da njegovo ponašanje ne ostavi lošeg traga na njemu. Palo mi je na pamet da bi bilo dobro da ga upoznam sa dobrim i pobožnim ljudima, kako bi se možda poistovjetio sa njima. Muže moje prijateljice je bio dobar i pobožan, tako da sam odmah požurila do telefona, hrabreci prijateljicu da sprovedemo moju zamisao u djelo. Sastanak je bio dogovoren i muža sam obavijestila da ce mi jedna od mojih prijateljica doci u posjetu zajedno sa svojim mužem. Nakon sedmice dana cekanja, koje se strašno odužilo, došli su nam u posjetu. Moje srce je strašno lupalo, obznanjujuci time moju silnu radost. O Bože, ubaci u njegovo srce ljubav prema mužu moje prijateljice. Što je vrijeme više odmicalo, broj otkucaja moga srca je sve više rastao.


 

Nakon relativno kratke posjete, oprostila sam se sa prijateljicom na vratima i vratila sam se brzo do svoga muža. Cekala sam, grcevito stežuci pesnice, bilo kakvu rijec iz njegovih usta. Gledala sam ga u oci kada rece: "Bio je veoma blag... I veoma lijepog ahlaka...", ali mi nije izgledao voljan za ponovni susret sa njime, niti za uzvratnu posjetu, iako mu je to obecao na rastanku.


 

Na sve moguce nacine pokušala sam da ga nagovorim da redovno obavlja namaz u džematu. Moje navaljivanje se posebno povecalo nakon što sam mu rodila sina, ali i pored toga, mnoge noci sam probdjela sama. Dok se on veselio sa svojim društvom, ja sam plakala sa svojim sincicem. Sve sam više molila Allaha dž.š. da ga uputi na pravi put. Odlucila sam da klanjam nocni namaz u našoj sobi, u njegovoj blizini, ne bi li mu se srce napokon smekšalo. Te noci se probudio i gledao me dok sam klanjala. Sutradan sam vidjela da je moj namaz ipak ostavio traga na njemu. Uvece, toga dana, rece mi da mu spremim stvari zato što ide na poslovni put u neki grad. Nisam mogla da razlikujem kada govori istinu, a kada laž. Vecinom bi otputovao ne nazvavši me, dok bi rijetko kad nazvao i ostavio broj telefona i sobe gdje ga mogu tražiti. Kada bi nazvao, tek tada bih saznala gdje se nalazi, iako mi u vecini slucajeva to nije bilo poznato. Medutim, moram imati lijepo mišljenje o muslimanu, ne sumnjiciti ga za ono u šta nisam sigurna. Posebno cu doviti za njega dok je na putu.


 

Iduceg dana me je nazvao i ostavio broj telefona. Hvala Allahu, bar sam znala da nije u inostranstvu. Tri dana nisam cula njegov glas. Tek cetvrtog dana sam ga ponovo cula... Ali sam ga jedva prepoznala. Glas mu je bio veoma tužan i samo mi je rekao da ce se iste noci vratiti. Te noci nisam mogla da spavam od njegovog placa. Plakao je poput djeteta, tako da i ja poceh plakati sa njim, ne znajuci za razlog njegovog plakanja. Nakon izvjesnog vremena zagospodarila je tišina. Gledao je u mene dok su mu suze tiho klizile iz ociju. Obrisa ih i rece: "Subhanallah! Moj kolega... Zajedno smo otputovali kako bismo sredili neke poslove. Uzeli smo dvije spavace sobe, koje nije dijelilo ništa osim jednog zida. Dok smo vecerali, razgovarali smo o sporednim stvarima, glasno se smijuci. Nakon vecere, pošto nismo osjecali pospanost, izašli smo u šetnju na gradske pijace i u šetnji smo proveli oko dva sahata. Pri tome nismo spuštali poglede sa onoga što je zabranjeno. Vratili smo se u sobe, dogovorivši se da cemo završiti posao ujutro. Dobro sam spavao, tako da sam klanjao sabah oko pola osam, nakon cega sam ga pozvao telefonom, ali se nije odazivao. Ponovio sam pokušaj nakon izvjesnog vremena, misleci da je možda u kupatilu, ali se nije javljao. Vec je bilo oko osam sahata, tako da smo vec zakasnili na posao. Pokucah na njegova vrata, ali ništa. Pozvao sam i recepciju da provjerim da nije izašao, ali mi rekoše da je on u svojoj sobi. Poceo sam se vec pribojavati za njega. Donesoše rezervni kljuc i brzo udosmo u sobu. Spavao je. "Salih! Salih!", zvao sam ga povisujuci glas, ali je i dalje spavao. Medutim, položaj mu je bio nekako cudan, isplazio je jezik, a i lice mu je bilo promijenjeno. Kada sam ga prodrmao, nije se pomakao. Lijecnicki izvještaj kaže: "Umro je još juce, od iznenadnog srcanog udara."


 

Gdje je zdravlje, cilost i mladost koji su ga još jucer krasili? Jucer smo zajedno putovali, a da mi se nije ni na šta žalio. Nije bio bolestan, tada, niti ikada prije. Misli su mi letjele glavom poput strijela, dok sam razmišljao o sebi. Zaista smrt dolazi iznenada i niko ne zna kada ce doci. Nekada cak ude na vrata bez ikakvog uvoda ili najave. Pitao sam sebe zašto ja nisam bio na Salihovom mjestu? Sa cime bih ja sreo Allaha, s.v.t.? Gdje su moja djela? Šta sam to ja ucinio? Apsolutno ništa!!! Tek sada sam spoznao koliko sam zakidao Allahovo pravo prema meni!"


 

Moj muž nakon ovih rijeci ušuti. Zaplakao je ponovo, tako da sam i ja pocela plakati. Plakali smo zajedno.


 

Zahvaljivala sam Allahu što ga je uputio na pravi put i što je ovako ocistio njegovo srce. Nakon toga smo živjeli onako kako sam to prije sanjala, pa cak i bolje. Iduce sedmice mi se zahvalio na mome trudu koji sam trošila savjetujuci ga i brinuci se za njegovo dobro. Takode mi rece da idemo u Meku da obavimo umru, gdje cemo ostati do kraja sedmice. Želio je da tako pocnemo našu novu životnu stranicu u našem pridržavanju vjere. Skoro da sam poletjela od srece. Pa ja nisam bila u Meki još od kako sam se udala.


 

* * *
Ujutro, toga dana, otišla sam u harem Kabe. Ljetno je doba, tako da je malo ljudi oko Kabe i nema gužve. Allah dž.š. mi je ispunio sve moje snove, pa tako i ovaj. Stajala sam sa svojim sinom u narucju pred Kabom, ali nisam mogla da ucim dovu za njega, zato što sam plakala. Toliko sam plakala, kao da mi se samo srce cijepa. To su bile suze srece i zahvalnosti Allahu dž.š. na svemu što mi je dao. One su mi bile najbolja dova i govorile su mnogo više. Govorile su o osjecanjima koja se ne mogu izraziti rijecima, a te osjecaje u svojim grudima nose samo iskreni mu'mini, koji su spoznali blagodat Islama. Danas cemo sa Allahovom dozvolom obaviti oprosni tavaf i napustiti ovu cistu zemlju.


 

Nakon tavafa vratismo se iz harema kako bismo spakovali stvari i spremili se za put, ali sam se iznenadila prtljagom moga muža.
Tu je bila knjiga Ibn Redžeba "Džamiu-l-ulumi vel-hikem",
pa knjige Ibnul-Kajjima "Zadul-mead fi hedji hajril-ibad",
"Vabilus-sajjib",
"El-dževabul-kafi" limen se'ele anid-deva'i-š-šafi"
i na kraju jedan mali primjerak Kur'ana.


 

"Ovaj Kur'an od sada nece napuštati moj džep!" - rece mi muž. "Draga, ove knjige su naši putokazi na našem putu ka Ahiretu!".


 

Zatim je uzeo torbe i noseci ih, dugo je ponavljao ajete iz Allahove Knjige:


 

"Gospodaru moj, daj da ja i neki potomci moji obavljamo molitvu,Gospodaru naš, Ti usliši molbu moju! Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim i svim vjernicima na dan kada se bude polagao racun!". (Ibrahim: 40-41)
28.11.2007.

Kur’ an o oblacima

 Oblaci su već dugo vremena predmet proučavanja naučnika širom svijeta. Dosadašnja saznanja kazuju da do formiranja kišnih oblaka dolazi kroz jasno prepoznatljiv proces koji je direktno povezan sa tipom vjetrova uključenih u ovaj proces te tipom oblaka koji se formiraju.

Jedan od tipova kišnih oblaka jeste “cumulonimbus”* oblak koji donosi oluje sa grmljavinom (slika 18.1). Metereolozi su proučavali ovu vrstu oblaka nastojeći da dođu do činjenica o načinu na koji se oni formiraju te o načinu na koji oni prouzrokuju kišu, grad i grmljavinu. Njihova otkrića mogu biti sažeta u sledeće tri tačke koje opisuju proces nastajanja padavina u “cumulonimbus” oblacima:

1.) Nošenje vjetrom: “Cumulonimbus” oblaci se počnu formirati time što vjetar donese manje oblake (cumulus)* do zona u kojima ovi oblaci počnu da se spajaju.

2.) Spajanje: Potom dolazi do spajanja manjih oblaka i formiranja jednog velikog oblaka.

3.) Gomilanje: Nakon što dođe do spajanja manjih oblaka, unutrašnja strujanja prema gore se povaćaju u tom novonastalom oblaku. Strujanja u sredini oblaka su veća nego u blizini njegovih ivica tako da oblak počne rasti vertikalno i dobija izgled ‘naslagane’ mase. Ovaj vertikalni rast oblaka dovodi do njegovog izdužavanja tako da on dođe do visokih i hladnih dijelova atmosfere. U ovim predjelima dolazi do kondenzacije i nastanka sve veće i veće količine vode. Nakon što sve ove kapljice postanu preteške da bi bile podržane unutarnjim strujanjem uslijedi izručavanje padavina u vidu kiše, leda, itd.

Allah (swt) u Kur’anu kaže:

Zar ne vidiš da Allah razgoni oblake, i onda ih spaja i jedne nad drugima gomila, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada…
(Prevod značenja Kur’ana 24:43)

Metereolozi su do ovih saznanja o formiranju, strukturi i ponašanju oblaka došli tek nedavno i to uz pomoć napredne opreme kao što su avioni, sateliti, računari, baloni, itd. Sve ovo je korišteno za proučavanje vjetrova, njihovih pravaca kretanja, zatim za mjerenje vlažnosti i promjena u vlažnosti vazduha, kao i u svrhu određivanja nivoa i promjena u nivoima vazdušnog pritiska.

 

Gore navedeni ajet, nakon spominjanja oblaka i kiše, govori o gradu i grmljavinama:

…On s neba, iz oblaka veličine brda, spušta grad, pa njime koga hoće pogodi, a koga hoće poštedi - blijesak munje Njegove gotovo da oduzme vid.
(Prevod značenja Kur’ana 24:43)

Metereolozi su došli do saznanja da ovi “cumulonimbus” oblaci koji donose grad dosežu visinu od 25000 do 30000 stopa (od 7.4 do 9.4 km) što je ogromno kao i planine, kao što Kur’an i navodi: …On s neba, iz oblaka veličine brda, spušta grad… (Prevod značenja Kur’ana 24:43)

Detaljnijom analizom ovog ajeta se može doći do sljedećeg pitanja: Zašto ajet kaže “…munje Njegove…” gdje se zamjenica ‘njegove’ odnosi na grad?**

Da li ovo znači da je grad glavni faktor koji doprinosi nastanku grmljavine? Pogledajmo šta knjiga naslovljena Meteorology Today (čiji je autor C. Donald Ahrens - op.p) veli po ovom pitanju. Knjiga kaže (a Mustafa Mlivo u svom komentaru navedenog ajeta prenosi - op.p) “da se oblaci naelektrišu kada kroz njih pada grad, kroz prostor sa ohlađenim kapljicama i ledenim kristalima. Kada se tečne kapljice sudare sa gradom one se u tom kontaktu smrzavaju i oslobađaju latentnu toplotu. Ovo održava površinu grada toplijom od površine okolnih ledenih kristala. Kad grad dođe u kontakt sa ledenim kristalom događa se fenomen. Elektroni poteku sa hladnijeg na topliji objekt. Otud grad postaje negativno naelektrisan.”*** Knjiga dalje navodi da se prilikom kontakta između grada i hladnih kapljica kiše također dolazi od odlomljivanja pozitivno naelektrisanih sićušnih krhotina leda. Ovi lahki, pozitivno naelektrisani komadići unutarnjim strujanjem bivaju odnešeni u više predjele oblaka. Grad koji je ostao negativno naelektrisan prelazi u donji dio oblaka (zbog svoje težine) te time čitav taj donji dio postane negativno naelektrisan. Ovo negativno naelektrisanje se potom isprazni na zemlju putem munje. Dakle, iz ovog zaključujemo da grad igra veoma važnu ulogu u procesu proizvodnje munja.

Ove gore navedene informaciju su tek nedavno otkrivene. Sve do 1600-tih godina nove ere Aristotelova ideja o metereologiji je bila dominantna. Na primjer, njegova tvrdnja je bila da atmosfera sadrži dvije vrste padavina - vlažne i suhe. Na osnovu ovoga, Aristotel je tvrdio, grmljavina u stvari predstavlja zvuk koji se proizvede prilikom sudara njegovih teoretskih suhih ‘padavina’ koje dođu iz dva susjedna oblaka. Aristotel je dalje tvrdio da je munja u stvari proizvod do kojeg dođe kada se ove suhe ‘padavine’ zapale i gore tankim, blijedim plamenom. Ovo su dakle bile ideje o metereologiji koje su kružile naučnim krugovima u vrijeme objavljivanja Kur’ana.

28.11.2007.

Emulgatori - program za mobitele

Poštovana braćo i cijenjene sestre u islamu, kako bismo sebi djelimično olakšali kupovinu halal namirnica, što smo kao muslimani i dužni, nudimo vam ovaj program koji bi pri tome trebao predstavljati veliku olakšicu. Primjetno je da mnoge namirnice sadrže substance nejasnog ili sumnjivog porijekla, pa je najbolje kupovati one za koje smo uvjereni da su zaista halal.


Program je namijenjen za mobitele koji podržavaju "javu". Velika prednost je u tome što smo pri kupovini u mogućnosti odmah saznati da li je dotični dodatak hrani uredu ili ne. Ovom prilikom dužnost nam je napomenuti korisnike da program predstavlja samo smjernicu i govori o najčešćim načinima dobivanja konkretnog emulgatora ili drugog dodatka hrani, a najsigurnije je svakako kontaktirati proizvođača produkta za koji postoji sumnja.

Kratak opis programa: Obzirom da je program napravljen od braće koja žive na englesko - govornom podrčju, sam program je naravno na engleskom jeziku. Međutim primjena i nije toliko otežana, pa se i oni među nama, koji ne vladaju tim jezikom mogu snaći. Odabirom traženog sastojka, saznajemo puni naziv emulgatora/sastojka, njegov status (halal, haram, depends - zavisi, mushbooh - sumnjiv) i kraći opis njegovog dobivanja.

Instalacija programa:Nakon što skinete ovaj program potrebno je da ga prebacite na svoj mobitel (putem Bluetootha, kabla, kartice i sl.) i pokrenete instalaciju. Slijediti smjernice prilikom instalacije.

Ukoliko imate bilo kakvih pitanja (u vezi s instalacijom programa, njegovim korištenjem ili njegovim sadržajem) možete nas kontaktirati putem e-maila (kontakt@zijaret.com). Ako uočite da je neki sastojak pogrešno definisan, poželjno je da nas što prije o tome obavijestite.

>>>>> DOWNLOAD <<<<<
28.11.2007.

Pravo na Suđenje - Sejjid Qutb

Nije funkcija Islama da se nagađa sa konceptom (raznih) džahilijeta koji su aktuelni u svijetu ili da (Islam) zajedno egzistira u istoj zemlji zajedno sa džahilijatskim sistemom. Ovo nije bio slučaj kada se on (Islam) prvi put pojavio u svijetu, niti će to biti danas ili u budućnosti. Džahilijat, kojem god periodu on pripada, je džahilijet; a to je, skretanje od obožavanja Allahove Jednoće i načina življena propisanog od Allaha. On (džahilijet) uzima svoj sistem i zakone, i standarde, i običaje, i norme, i vrijednosti sa izvora koji nije Allahov. Na drugoj strani, Islam je pokornost Allahu, i njegova funkcija je da udalji ljude od džahilijeta prema Islamu. Džahilija je obožavanje nekih ljudi od drugih; to jest, neki pojedinci postanu dominantni i donose zakone za druge, ne vezano jesu li ovi zakoni protiv Allahovog naređenja i bez brige da li (oni) koriste ili iskorištavaju njihov autoritet.



Islam, na drugoj strani, je da ljudi obožavaju samo Allaha, i uzima koncept i vjerovanje, zakone i pravila od Allaha, oslobađajući tako sebe od robovanja Allahovim robovima. Ovo je priroda Islama i priroda njegove uloge na zemlji.

Islam ne može prihvatiti nikakvo mješanje sa džahilijetom. Ili će ostati Islam, ili džahilija; nikakva pola-pola situacija nije moguća. Komanda pripada Allahu, subhanehu we te`ala, a ako ne onda džahilijetu; Allahov Šerijat će preovladati, a ako ne onda ljudske strasti:




“Pa ako ti se ne odazovu, onda znaj da se oni povode jedino za strastima svojim. A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu? Allah, doista, neće ukazati na Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini” /Al-Qasas: 50/


“Zar oni traže sud džahilijeta? A ko je od Allaha bolji sudija narodu koji čvrsto vjeruje”? /Al-Ma´ida: 50/



Prva najvažnija obaveza Islama jeste da ukloni džahilijet sa prijestolja koje upravlja čovjekom, sa namjerom da podigne ljudsko stvorenje na visoku poziciju koju je Allah (swt) odbrao za njega. Ovu svrhu je objasnio Raba´i ibn Amir, kada je odgovorio zapovjedniku Perziske armije Rustumu. Rustum je upitao: “Koja je svrha vašeg dolaska”? Raba´i odgovori: “Allah nas je poslao da izvedemo svakoga ko želi iz robovanja čovjeku u robovanje samo Allahu, iz tjeskobe ovoga svijeta u prostranstva ovoga svijeta i budućeg, iz vjerskih tiranija u pravedni Islam”.

28.11.2007.

KUR'ANSKI STIL POZIVA U ALLAHOVU JEDNOĆU BOŽANSTVENOSTI

Pošto Allahovu jednoću gospodstva (tevhdir-rububijjeh) potvrđuju svi ljudi, shodno svojoj prirodnoj urođenosti i pogledima u kosmos, potvrda te vrste jednoće (tevhida) nije dovoljna da bi se realiziralo vjerovanje u Allaha, niti će takvo priznanje čovjeka spasiti od Vatre. Pozivi poslanika su se usredotočili na Allahovu jendoću božanstvenosti, a posebno zadnjeg Poslanika, našeg Vjerovjesnika, s.a.v.s.,. Tražio je od ljudi da kažu: „La ilahe illallah“, a te riječi su podrazumijevale robovanje Allahu i izbjegavanje robovanja drugima. Oni su bježali od toga govoreći: "Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je, zaista, nešto veoma čudno!" (Sad, 5) Pokušavali su uvjeriti Poslanika, s.a.v.s., da ostavi ovaj poziv ida im odobri obožavanje kipova. Na tom putu su upotrebljavali sva moguća sredstva, nekada podsticajem, a nekada zastrašivanjem. Poslanik, s.a.v.s, bi govorio: „Tako mi Allaha, kada bi mi stavili Sunce u desnu, a Mjesec u lijevu ruku, da ostavim ovu vjeru, ne bih je ostavio, sve dok Allah ne dadne da zavlada ili izgubim život na njenom putu.“ Allahovi dokazi (ajeti) bi mu se objavljivali s pozivom u ovaj tevhid. Davali su odgovore na sumnje mušrika i podizali dokaze protiv onoga što su oni zastupali.

            Kur'anski stilovi poziva ka Allahovoj jednoći božanstvenosti su bili raznovrsni, a mi ćemo spomenuti skupinu njih:

           

1. Allah Uzvišeni je naredio da Ga obožava i ostavi ibadet drugima mimo nJemu: Uzvišeni kaže: "I Allahu ibadet činite i ništa Mu ne pridružujte.“ (En-Nisa', 36) Uzvišeni kaže: "O ljudi, budite u ibadetu Gospodaru svome, Koji je stvorio vas i one prije vas, da biste bili bogobojazni - Koji vam je Zemlju posteljom, a nebo zdanjem učinio; Koji s neba spušta kišu i s njom izvodi plodove, opskrbu vašu. Zato ne činite druge Allahu ravnim – a vi znate!" (El-Bekare, 21-22)

 

2. Uzvišeni ga je obavijestio da je stvorio stvorenja da bi Ga obožavala. Uzvišeni kaže: Džine i ljude sam stvorio samo zato da Meni u ibadetu budu.“ (Ez-Zarijat, 56)

 

3. Obavijestio je da je poslao sve poslanike s pozivom u ibadet Njemu i zabranu ibadeta drugima: "Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu ibadet činite, a taguta se klonite!" (En-Nahl, 36)

 

4. Argumentirao je jednoću Svoje božanstvenosti Svojom jednoćom gospodstva, stvaranja i uređenja: Uzvišeni kaže: "O ljudi, budite u ibadetu Gospodaru svome, Koji je stvorio vas i one prije vas, da biste bili bogobojazni.“ (El-Bekare, 21) Uzvišeni kaže: „Ne činite sedždu ni Suncu ni Mjesecu, već činite sedždu Allahu, Koji ih je stvorio, ako želite samo Njemu ibadet činiti." (Fussilet, 37) "Pa da li je onda Onaj Koji stvara kao onaj koji ne stvara?! Urazumite se!" (En-Nahl, 17)

5. Argumentirao je obaveznost ibadeta Njemu Uzvišenom jednoćom svojstava savršenstva i svake isključenosti tog savršenstva kod božanstava mnogobožaca: On je Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, zato samo Njemu ibadet čini i u tome budi ustrajan! Znaš li da ima neko Njemu sličan?" (Merjem, 65) "Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskreću Njegova imena – kako budu radili, onako će biti kažnjeni!" (El-E'araf, 180) O Svom prisnom prijatelju Ibrahimu, alejhis-selam, kaže: „Kada je rekao ocu svome: 'O oče moj, zašto obožavaš onoga koji niti čuje niti vidi, niti ti može od kakve koristi biti?“  (Merjem, 42) Ako ih molite, ne čuju vašu molbu, a da i čuju, ne bi vam se odazvali; na Sudnjem danu će poreći da ste ih Njemu ravnim smatrali. I niko te neće obavijestiti kao Onaj Koji zna.“ (Fatir, 14) "I narod Musaov, poslije odlaska njegova, prihvati od nakita svoga kip teleta koje je rikalo. Zar nisu vidjeli da im ono ne govori i da ih putem pravim ne vodi? Oni ga prihvatiše i biše zulumćari." (El-E'araf, 148)

 

6. Proglasio je nemoćnim božanstva mušrika kada kaže: Zar da Njemu smatraju ravnim one koji ne mogu ništa stvoriti, i sami su stvoreni i koji im ne mogu pomoći niti mogu pomoći sebi?"  (El-E'araf, 191-192) Uzvišeni kaže: "Reci: 'Molite se onima koje, pored Njega, smatrate bogovima, pa, oni vas neće moći nevolje osloboditi niti je preusmjeriti.'" (El-Isra', 56) Uzvišeni kaže: "I obožavaju, pored Allaha, one koji im nisu u stanju bilo kakvu opskrbu dati, ni iz nebesa ni iz zemlje, i koji ništa ne mogu!" (En-Nahl, 73) Uzvišeni kaže: "O ljudi, evo jednog primjera, pa ga poslušajte: 'Oni koje vi, pored Allaha molite, ne mogu nikako ni mušicu stvoriti, makar se radi nje sakupili. A ako bi im mušica nešto ugrabila, oni to ne bi mogli od nje izbaviti, nejak je i onaj koji traži i ono što se traži!’" (El-Hadždž, 73)

 

7. Proglasio je mnogobošce, koji obožavaju druge mimo Allaha, neuračunljivima. Uzvišeni kaže: "Pa zašto onda, umjesto Allaha, obožavate one koji vam ne mogu ni koristiti niti od vas kakvu štetu otkloniti?", upita on. Teško vama i onima koje, umjesto Allaha, obožavate! Zašto se ne opametite?" (El-Enbija, 66-67) Uzvišeni kaže: "Ko je u većoj zabludi od onih koji, umjesto Allaha, mole one koji im se do Sudnjeg dana neće odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnodušni." (El-Ahkaf, 5)

 

8. Pojasnio je ishode koji čekaju mušrike koji obožavaju druge mimo Allaha. Pojasnio je posljedice onih koji su bili obožavani. Odreći će ih se kada im bude najneugodnije. Uzvišeni kaže: "Ima ljudi koji umjesto Allaha kumire prihvaćaju; vole ih kao što se Allah voli! Ali oni koji vjeruju, još više Allaha vole! A da znaju silnici – kada kaznu dožive, oni će vidjeti da moć sva Allahu pripada i da Allah strahovito kažnjava.Kada se oni za kojim su se drugi povodili odreknu onih koji su ih slijedili i kaznu budu iskusili i kada se veze koje su ih vezale prekidaju",Tada će sljedbenici njihovi reći: 'Da nam je samo da se za trenutak vratimo, pa da se i mi njih odreknemo kao što su se oni nas odrekli!’ Eto, tako će Allah njima pokazati pogubnim djela njihova i oni iz vatre neće izlaziti."(El-Bekare, 165-167) Ako ih molite, ne čuju vašu molbu, a da i čuju, ne bi vam se odazvali; na Sudnjem danu će poreći da ste ih Njemu ravnim smatrali. I niko te neće obavijestiti kao Onaj Koji zna.“ (Fatir, 14) "Ko je u većoj zabludi od onih koji, umjesto Allaha, mole one koji im se do Sudnjeg dana neće odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnodušni. "Kada ljudi budu sabrani, oni će im biti neprijatelji i poreći će da su ih obožavali." (El-Ahlaf, 5-6) A na Dan kad ih sve sabere, pa meleke upita: "Jesu li ovi vas obožavali?" Oni će odgovoriti: "Uzvišen neka si, Ti si Gospodar naš, ne oni! Oni su džine obožavali i većina njih je vjerovala u njih." (Sebe', 40-41)  „A kada Allah rekne: O 'Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: "Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!" – on će reći: "Čist si Ti od toga! Meni nije prilično da govorim ono što nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to već znaš; Ti znaš šta je u meni, a ja ne znam šta je u Tebi; samo Ti jedini sve što je skriveno znaš." (El-Maide, 116)

 

9. Odgovorio je mnogobošcima /mušricima koji su uzimali posrednike do Allaha, rekavši da je zalaganje (šefa'at) pod Njegovim ingerencijama, traži se samo od Njega, a niko se neće zalagati kod Njega, osim poslije Njegove dozvole, tj. nakon Njegovog zadovoljstva sa zalagačem. Uzvišeni kaže: "Zar oni mimo Allaha zagovornike uzimaju?! Reci: 'Zar i onda kada su bez ikakve moći i kada ništa ne razumiju?’" "Reci: 'Sve zagovorništvo pripada Allahu, vlast na nebesima i na Zemlji Njegova je, a poslije – Njemu ćete se vratiti.’" (Ez-Zumer, 43-44) !„Ko se može pred Njim zauzimati bez Njegovog dopuštenja?!“ (El-Bekare, 255) A koliko na nebesima ima meleka čije zauzimanje nikome neće biti od koristi, sve dok Allah to ne dozvoli onome kome On hoće i u korist onoga kojim je zadovoljan." (En-Nedžm, 26)

Uzvišeni je u ovim ajetima pojasnio da zalaganje (šefa'at) jedino Njemu pripada i da se jedino od njega traži, a zadobija se samo poslije dozvole zalagaču i Allahovog zadovoljstva s onim za koga se zalagač zalaže.

 

10. Uzvišeni je pojasnio da od obožavanih mimo Njega neće zadobiti korist ni iz jednog aspekta, a ko ima takve osobine, nije ispravno robovati mu. Uzvišeni kaže: Reci: "Zovite one koje, pored Allaha, bogovima smatrate. Oni ništa ne posjeduju, ni koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji; oni u njima nemaju nikakva udjela i On nema od njih nikakve pomoći." (Sebe', 22)

 

11. Uzvišeni je naveo mnoge primjere u Kur'anu kojima se jasno oćituje neispravnost širka. Jedan od tih primjera su riječi Uzvišenog: "Iskazujući Allahu čistu predanost, a nesmatrajući nikoga Njemu ravnim! A onaj ko bude smatrao da ima Allahu ravan – bit će kao onaj koji je s neba pao i koga su ptice razgrabile, ili kao onaj kojeg je vjetar u daleki predio odnio."  (El-Hadždž, 31)

 

Uzvišeni je tevhid po njegovoj uzvišenosti, širini i počasti usporedio sa nebom. Onoga ko ostvalja tevhid usopredio je sa onim koji pada s neba u najniže ponore, zato što pada sa  uzvisina vjerovanja u provalije nevjerstva. Šejtane, koji mu pričinjavaju zabrinutost i razočarenje, usporedio je s pticama koje razdiru njegove organe. Strast koja ga udaljava od istine uspredio je sa vjetrom koji ga nosi u udaljene krajeve.

Ovo je jedan od mnogih primjera koji se nalaze u Kur'anu. Allah ih spominje radi pojašnjenja širka i propasti mnogobožaca na dunjaluku i Ahiretu.

Primjeri koje smo naveli u ovom radu, o stilovima Kur'ana pri pozivu u Allahovu jednoću božanstvenosti i anuliranje širka, malobrojni su u odnosu na njihov stvarni broj u Kur'anu. Zato je musliman dužan da uči Kur'an sa razmišljanjem, kako bi pronašao veliko dobro, uvjeravajuće dokaze i svijetle argumente koji osnažuju vjerovanje tevhida u srcu vjernika i iz njega čupaju svaku sumnju.

28.11.2007.

BITKA NA HENDEKU

Sira

Nakon što smo u prvom tekstu spomenuli razloge odabira ove bitke kao predmet naše studije I još nek podatke vezane za ovu bitku u ovom tekstu počet ćemo govoriti o događaju same bitke I onome što se dešavalo neposredno pred bitku.

Povod bitke na Hendeku

Kao povod bitke na Hendeku se navodi da je delagacija jednog od tri židovska plemena koja su živjela u Medini, Benu Nedir, nakon što ih je Poslanik protjerao iz Medine zbog kršenja ugovora većina ih je otišla na Hajber. Nakon što su se stacionirali počeli su da kuju planove kao da se osvete Poslaniku za protjerivanje iz Medine i počeli su za to tražiti pomoćnike, one koji imaju iste ciljeve kao i oni. Našli su da i Kurejšje imaju već odavno nesuglasice sa Poslanikom, a nesigurnost puta njihovih karavana več im je dosadila i mnogo ih ekonomski unazadila, pa su poslali delegaciju od dvadesetak ljudi u Meku da predlože Kurejšijama da zajedno napadnu muslimane u Medini i na taj način se riješe zajedničkog im neprijetelja.

 Spomenuo je Ibn Kesir u svome tefsiru predaju od Ebu Ishaka a on od Ibn Abbasa r.a.u kojoj stoji da je delegacija plemena Benu Nedir došla u Meku s ciljem da pozovu Kurejšije u rat protiv Poslanika, i obećali im da će i oni biti uz njih pa su Kurejšije pristale. Kada su ih vidjele Kurejšije, kazali su ´ovo su židovski monasi, oni su učeni i poznaju Knjigu- Tevrat´, pa su ih upitali: “ Je li naša vjera bolja od Muhamedove?” Pa su im kazali: ....


“Vaša vjera je bolja od Muhamedove i vi ste preči da budete na istini od njega.” Pa su tim povodom objavljeni kur´anski ajeti u suri En-Nisa: “Zar ne vidiš one kojima je dat jedan dio Knjige kako u kumire i šejtana vjeruju, a  mnogobošcima govore: "Oni su na ispravnijem putu od vjernika". Njih je Allah prokleo, a onome koga je Allah prokleo nećeš naći nikoga ko bi mu pomogao. Kada bi oni bilo kakav udio u vlasti imali, ljudima ne bi ništa dali ili bi ljudima na onome što im je Allah iz obilja Svoga darovao zavidjeli. A Mi smo Ibrahimovim potomcima Knjigu i mudrost dali, i carstvo im veliko darovali, i bilo ih je koji su u nju vjerovali, a bilo ih je koji su od nje odvraćali – njima je dovoljan džehennem, oganj užareni!“(51-55)

To je razveselilo Kurejšije, ne znajući da je to samo ulaskavanje kako bi ih pridobili kao saveznike. Nakon toga je krenula delegacija do plemena Gatafana pa su i njih pozvali u borbu protiv Poslanika, i obećali im da će i oni biti sa njima i da će im dati ono što uberu od usijeva te godine na Hajberu, pa su pristali. Otišli su takođe do ostalih beduinskih plemena i pozvali ih u rat protiv Poslanika, neki su odbili a neki su se odazvali. Tako se formirala vojska od deset hiljada vojnika koja krenu u pravcu Medine u želji da zadaju Islamu i muslimanima posljednji udarac, u želji da iskorijene Islam- najodabraniju vjeru i jedinu priznatu kod Uzvišenog Allaha.

Ovdje treba da se malo zaustavimo kako bi napravili komparaciju našeg stanja i stanja u kojem su tada bili muslimani, i da se vratimo svojstvima židova. Pogledajte samo kako su židovi bili spremni zbog ostvarenja svojih ciljeva da kažu Kurejšijama da je njihova vjera- mušrička- bolja od Poslanikove vjere, vjere koja se u temeljima ne razlikuje od njihove vjere, prije nego li su je oni iskrivili na ovakav način, i njemu sličnima. To je svojstvo židova, da su spremni da prodaju i iskrive vjeru samo kako bi ostvarili neke ovodunjalučke ciljeve. Pogledajte samo u hadis kojeg je zabilježio imam Buharija, hadis je dugačak pa ćemo spomenuti onaj dio koji je nama bitan. Kada je stigao Allahov Poslanik u Medinu, došao mu je Abdullah ibn Selam, poznati židovski monah.

 U želji da provjeri da li je poslanik, postavio mu je tri pitanja, pa kada mu je Poslanik tačno odgovorio na sva tri pitanja, obznanio je prelazak na Islam, i kazao je ´o Allahov Poslaniče, židovi su narod potvore, pa ih pozovi prije nego saznaju za moje primanje Islma´. Pa su došli židovi Allahovom Poslaniku, a sakrio je Abdullaha, te ih je upitao: „Kakvim vi smatrate Abdullaha ibn Selama?“ Pa su kazali: „Najbolji među nama i sin najboljeg.“ „Šta mislite kada bi on primio Islam?“ „Da nas Allah sačuva toga,“ odgovoriše, pa je izišao pred njih Abdullah ibn Selam i izovorio riječi šehadeta, a oni bez imalo stida i oklijevanja rekoše: „Najgori među nama i sin najgoreg među nama.“ Pa je kazao: „Ovoga sam se bojao, o Allahov Poslaniče.“ To je prava slika židova, da su spremni u svakom momentu da poreknu ono što su kazali, pa makar to bilo pred najuglednijom osobom na svijetu, Allahovim Poslanikom. Šta od njih danas očekivati, ništa bolje od onoga kako su se ponašali za vrijeme Allahovog Poslanika. Sama činjenica da su odbili da slijede Allahovog Poslanika, a znali su da je on posljednji Allahov Poslanik, dovoljno govori ko su.

 Pogledajte kako Allah opisuje njihovo stanje, kada je u pitanju poznavanje Poslanika, u suri El-Bekara; „Oni kojima smo dali Knigu znaju Poslanika kao što sinove svoje znaju, ali neki od njih doista svjesno istinu prikrivaju.“ Prenosi se da je baš ovaj ashab, Abdullah ibn Selam kazao: „Tako mi Allaha, ja čvršče svjedočim-više sam ubijeđen- da je Muhamed Allahov Poslanika nego što sam ubijeđen da  sam ja otac mome djetetu.“ Pogledajte samo šta rade muslimanima u Palestini na oči cijelog svijeta, a zaboravljaju da su muslimani ti koji su ih primili u svoje okrilje kada im je Hitlerova Evropa postala tijesna. Zar je od njih očekivati bolje nakon ovako jasnog izvrtanja Allahove vjere. Što se tiče stanja muslimana u to vrijeme, može se u velikoj mjeri porediti sa današnjim stanjem, kako god se u to vrijeme skoro sav svijet okrenuo u borbi protiv Islama, tako je i danas. Zato je veoma bitno da vidimo kako su se muslimani tog vremena ponašali, kako su se borili protiv svih tih neprijetelja kako bi to bila i nama formula u borbi protiv današnjih saveznika u novom ruhu sa starim idejam.

Stanje musliman u Medini po dolasku vijesti o poretu vojske

Dok se ova velika vojska pokrenula iz Meke, pa i prije pokretanja, do Poslanika je doprla vijest o tome. Izvidnice Allahovog Poslanika su neprestano dolazile sa informacijama o svemu što se dešava na arapskom poluotoku, a naročito o ovako velikim vijestima. Stanje u Medini je bilo alarmantno, Poslanik je sazvao „šuru“ kako bi se konsultovao sa njima šta im je činiti. Nakon iscrpnih analiza i uzimanja u obzir svih raspoloživih činjenica muslimani su odlučili da se od ove ogromene vojske zaštite kopanjem hendeka. Ne postoje vjerodostojne predaje da je Selman r.a. predložio kopanje hendeka, iako se u većini knjiga sire navodi da je to bio njegov prijedlog. Sigurno je da Arapi do tada nisu znali za takav vid ratovanja, što ide u prilog činjenici da je to prijedlog Selaman r.a. koji je to predložio jer je to bio poznat način ratovanja u njegovom narodu. Medina je sa tri strane bila zaštičena, sa istočne i zapadne strane stijene su okruživale Medinu, pravac prema Meki -jugu- je bio zatvoren palmovicima koji su spriječavali jurišanje neprijeteljske vojske, ostala je samo jedna-sjeverna- strana koju je trebalo zaštititi kopanjem Hendeka. Prije nego li počnemo slikom i tonom  u mislima i bacimo pogled na Poslanika i njegove ashabe i njihovo kopanje hendeka, da se zaustavimo malo i da analiziramo spomenuto.

Prvo; Iz spomenutog vidimo da je Allahov Poslanikamnogo pažnje posvećivao svemu što se dešava oko njega, oko Medine glavnog grada prve islamske države. Mi u tome trebamo uzeti pouku, treba da budemo informisani o onome što se dešava oko nas, kako bi znali adekvatno da se ponašamo naspram svega što se dešava oko nas. Mislim da su ljudi po ovom pitanju otišli u dvije krajnosti. Imamo ljude koji svo slobodno vrijeme provode slušajući sta se dešava u svijetu, toliko su okupirani dešavanjima u svijetu da nemaju vremena ni za šta. Pa ćemo ih naći da su zbog toga zapostavili učenje Kur'ana, dobrovoljne ibadete, pomaganje braći muslimanima, ponekada i sticanje nafake, a da ne govorimo koliko su zbog toga zakazali kod prava svoje supruge, djece,  i ostale rodbine. Druga strana su oni koje ništa ne interesuje, oni kao da žive na drugoj planeti ili kao da su sa marsa pali. To takođe nosi sa sobom mnoge negativnosti. Jedna od njih je da takvi, kada dođe vrijeme izbora kažu kako netreba glasati –nema potrebe- i da kke svejedno koće biti na vlasti, a nije tako, velika je razlika među strankama, čovjek će je znati ako bude informisan.

Drugo;Također, od koristi koje možemo uzeti iz spomenutog je da je Poslanik tražio savjet od ashaba šta im je činiti u datom momentu, što nedvosmisleno ukazuje na veliko mjesto konsultovanja u Islamu. Poslanik je dobivao objavu sa nebesa od Uzvišenog ali ga to nije spriječilo da se konsultuje sa drugima i prihvati njihov savjet. To je stvar koja je nama u današnjem vremenu mnogo potrebna, da se konsultujemo oko riješavanja novonastalih pitanja. Govorili smo prije o tome, osobe sa kojima se insan konsultuje trebale bi da budu kompetentne u toj oblasti kako bi konsultovanje polučilo prave rezultate, jer, suprotno tome, konsultovanje osoba koje nisu kompetentne može prouzrokovati velike probleme kako po pojedinca tako i po muslimane i društvo u kojem žive. Napokon da se slikom i tonom u mislima vratimo Poslaniku i njegovim ashabima, jednoj od tri skupine koje su učestvovale u ovoj bici. S vremena na vrijeme ćemo se prebacivati iz jedne skupine u drugu kako bi što potpunije obradili ovu bitku, i kako bi što više koristi uzeli iz nje.

Nakon što su prihvatili prijedlog da kopanje hendeka bude način spriječavanja neprijatelja od ulaska u Medinu i način spriječavanja direktnog vida borbe muslimani su u veoma kratko periodu uspjeli da iskopaju veliki hendek. Radilo se danonoćno, bez odmora. Svi su radili, bez razlike kojem sloju ili staležu ljudi pripadali, bez razlike bili bogati ili siromašni, slobodni ili robovi, svako je dobio svoj dio. Ashabi su bili podjeljeni u grupe po deset ljudi i svaka grupa je imala zadatak da iskopa četrdeset aršina, pa čak je i Allahov Poslanika, predsjednik države, učestvovao u kopanju hendeka. Toliko je kopao i iznosio zemlju na svijim leđima sa ostalima da bi prašina prekrila bjelinu njegove kože, kako je to došlo u vjerodostojnim hadisima. U hadisu kjeg je zabilježio imam Buhari od Bera ibn Aziba da je kazao: „Kada je bio dan Hendeka vidio sam Poslanika kako nosi zemlju, do te mjere da je zemlja prekrila boju njegove kože na stomaku, čuo sam ga kao citira stihove-Abdullaha ibn Rewahe r.a.:

Allahumme lew la ente mehtedejna   we la tesaddekna we la sallejna

Feenzilen sekineten alejna    we sebiti-l-akdame in lakina

Innel ela kad begu alejna  we in eradu fitneten ebejna,

otežući i podižući glas na kraju.“

28.11.2007.

Razvoj covjeka

EmbrionRazvoj čovjeka se odvija u dvije oštro ograničene faze: u prvoj je vezan za majčino tijelo, a u drugoj se odvija izvan majčina tijela, dakle nakon poroda. Nauka koja se bavi proučavanjem ove prve faze od začeća do poroda naziva se embriologija. Počeci embriologije vezani su za Aristotela i proučavanja razvoja pilećeg zametka. Ipak, moderna embriologija datira tek od 1827. god. kada je K.E. von Baer našao jajnu stanicu sisara.
Embrionalni razvoj čovjeka počinje neposredno nakon oplodnje i traje 10 lunarnih mjeseci ili 280 dana. Prema von Baeru embrionalni razvoj se odvija u 4 faze:

 
- Brazdanje
- formiranje zametnih listića
- osnivanje organa
- histološka diferencijacija organa.
 
U razvoju zametka razlikujemo dva razdoblja: embrionalno i fetalno.  

Embrionalno razdoblje obuhvata prva 2 lunarna mjeseca i zametak se tada naziva embrij. To je razdoblje organogeneze u kome se odvijaju najvažniji procesi razvoja-od oplođene jajne stanice (zigot) nastaje tzv. zametni štit (endoderm+ektoderm), a od njega zametak sa osnovama vitalnih unutrašnjih organa i sa osnovnim vanjskim karakteristikama tijela čovjeka. To su još uvijek tek primitivni prethodnici konačnih organa. Ovo je kritično razdoblje u kome je zametak najosjetljiviji na djelovanje faktora koji mogu dovesti do poremećaja razvoja, tzv. teratogeni faktori.


Fetalno razdoblje traje od 3 mjeseca razvoja do poroda, a zametak se naziva fetus. Tada se zasnovani organi histološki diferenciraju i funkcionalno sazrijevaju, a cijeli zametak raste i poprima ljudsko obličje. Pošto je u fetalnom razdoblju već završeno zasnivanje većine vitalnih organa i dijelova tijela, fetus je mnogo manje od embrija osjetljiv na djelovanje teratogenih faktora.
Ključne pojave koje označavaju prijelaz iz embrionalnog u fetalno razdoblje su početak okoštavanja (osifikacije) i pojavljivanje vidljivih razlika među polovima. 

"I da On par, muško i žensko, stvara od kapi sjemena kad se izbaci" Nedžm 45-46. Danas je nauka potvrdila da spermatozoid određuje spol djeteta, a ne jajašce. Spajanjem spermija i ocite nastane oplođena jajna stanica (zigot). Sve jajne stanice sadrže jednaki heterohromosom (X) dok spermiji sadrže ili heterohromosom Y (androspermiji) ili hetrohromosom X (ginekospermiji). Spajanje jajne stanice (X hromosom) s androspermijem (Y hromosom) određuje muški pol ( kombinacija heterohromosoma XY), a njeno spajanje se ginekospermijem (X hromosom) određuje ženski pol (kombinacija XX). Iako tokom spermatogeneze ginekospermiji i androspermiji nastaju u omjeru 1:1, statistike govore da se na 100 ženske djece rodi 106 muške.


Oplođena jajna stanica se 30 sati nakon prodiranja spermija počinje dijeliti (brazdanje). Brazdanje se odvija na putu jajašca od mjesta oplodnje u jajovodu do mjesta implantacije u sluznici materice. Diobom stanica nastane najprije skupina stanica koja liči na plod duda - morula, a četvrtog dana razvoja se između stanica morule pojave šupljine. Kada se one spoje nastane blastocista koja se sastoji od šupljine i stanica koje je okružuju. Blastocista lebdi u sekretu materice oko 2 dana, a potom dolazi do implantacije.


Implantacija je složen i ne u potpunosti razjašnjen proces. Traje 6-7 dana i za to vrijeme se zametak i dalje razvija. Blastocista se priljubi uz epitel sluznice materice svojim embrionalnim polom, a stanice toga pola svojim enzimima počinju razgrađivati tkivo, (sluznicu materice) i na taj način krčiti put blastocisti koja polahko tone u površni sloj sluznice materice, tako da će nakon 10- tak dana blastocista biti ispod visine sluznice, a potom će je epitel potpuno pokriti. Stanice se redaju u slojeve, endoderm i ektoderm (zametni štit), a zatim i mezodem iz kojih će nastati svi organi.


Do ovih naučnih saznanja je čovjek dakle došao u zadnjih stotinjak godina, a Allah s.v.t. je o ovome rekao još prije 14 stoljeća. Nepismeni Božiji Poslanik s.a.v.s. sigurno nije mogao znati u to vrijeme ništa o saznanjima embriologije do kojih su ljudi došli stotinama godina poslije njegove smrti. Treba napomenuti da sa naučnog stanovišta Korkutov prijevod ne odgovara u potpunosti.
Prvi objavljeni ajeti su bili prvih pet ajeta sure Aleq. Allah s.v.t. kaže: "Čitaj u ime Gospodara tvoga koji stvara, stvara čovjeka od nečega što se zakvači". Aleq 1-2.


Korkut je riječ 'aleq svuda prevodio kao ugrušak. Prvobitni smisao ove riječi je "nešto što se zakvači. " Čovjek nikada u svome razvoju nije prošao kroz fazu "ugruška krvi". Zato bi nam bio prihvatljiviji prijevod Karića – zametak.. Allah s.v.t. u suri Mu'minun 14 govori o uzastopnim transformacijama embrija u materici. Za embrio, "ono što se zakvači", Kur'an kaže da prolazi kroz fazu mesa, a zatim se javlja koštano tkivo omotano mesom. Za meso nije upotrijebljena ista riječ u prvom i drugom slučaju.


"Mi ono što se zakvači u masu mesa (kao sažvakanog) pretvorimo, zatim od mesa (kao sažvakanog) kosti načinimo, a onda kosti mesom (kao svježe meso) zaodijenemo".
U prvom slučaju riječ mudgat znači meso (kao sažvakano), dok je lahm meso (kao svježe). A iz embriologije znamo da se kostur formira prije mišića. Embrij je najprije mala masa koja prostom oku, na jednom stepenu svoga razvoja, izgleda kao sažvakano meso. Unutar te mase se razvija koštani sistem, a potom lahm, muskulatura, zaodijene kosti.


Navedeno bi mogli potkrijepiti i sahih hadisom: "Svako od vas se formira u utrobi svoje majke četrdeset dana kao kaplja sperme (kao kaplja sperme–ovaj dio ne postoji u arapskome orginalu, jer doslovno piše "inne ehadekum judžmeu fi batni ummihi erbeine jevmen summe jekunu alekaten misle"- svako od vas se formira u utrobi majke 40 dana, zatim toliko dana bude áleq (ono što se zakvači). U knjizi RIJADUS-SALIHIN str. 68 stoji: Ibn Mes'ud r.a. veli: "Pričao nam je Allahov Poslanik s.a.v.s., a on je istinoljubiv i istinu govori: - Čovjek se stvara u utrobi majke četrdeset dana kao sjeme (nutfe). Zatim bude isto toliko vremena zakvačak (´aleka), pa bude isto toliko kao komad mesa (mudga). Zatim Allah pošalje meleka da mu udahne dušu, i naredi da zapiše četiri stvari: nafaku, dužinu života, njegova djela i da li će na ahiretu biti sretan ili nesretan…), zatim toliko dana bude ugrušak, a potom bude toliko dana komad mesa. Zatim mu Allah pošalje meleka s četiri riječi te on zapiše njegovo djelo, rok života, opskrbu i da li će biti nesretan ili sretan. Potom se u njega udahne duša…"


U drugom hadisu stoji: "Allah je svaku maternicu povjerio jednom meleku, koji izvještava: Gospodaru moj, ovo je sperma ljudskog sjemena, sada je, Gospodaru, ugrušak, a sada, Gospodaru, već komad mesa (kao sažvakano, mudgat). Kad htjedne da mu da njegov konačni oblik, (opunomoćeni melek) pita: Gospodaru moj, da li je muško, Gospodaru moj, da li je žensko, Gospodaru moj, da li je nesretnik ili sretnik, kakve opskrbe i kolikog roka života" i to mu se sve zapiše dok je u trbuhu svoje majke. Podsjetimo da je nauučno dokazano da se fenotipska razlika među polovima uočava na prijelazu iz embrionalnog u fetalno razdoblje, dakle skupa sa procesom osifikacije koji, kako znamo iz navedenog ajeta, nastupa nakon faze mudgat.


Danas smo u mogućnosti, zahvaljujući modernoj nauci, objasniti neke ajete. Allah s.v.t. jednostavnim jezikom objašnjava ljudima naučne istine, a ovo je samo mali segment Kur'anske mudrosti. Mogu završiti samo sa Kur'anskom porukom: "U tome je, zaista, pouka za onoga ko razum ima ili ko sluša, a priseban je." Kaf 37. 

28.11.2007.

Hasan El-Basri

Hasan El-Basri I Dosao je momak s mustulukom (lijepom vijesti) majci pravovjernih, Um Selemi, radijallahu anha, da je njena robinja Hajra rodila sina. Ispunilo se srce Um Seleme, radijallahu anha, velikom radoscu koja se vidjela na njenom licu. Pozurila je i poslala momka da joj dovede majku i dijete kako bi proveli ceteresnicu (nifas) u njenoj kuci. Hajra je bila jako draga majci pravovjernih koja je jedva cekala da vidi njeno prvo dijete?
? Nije proslo kratko vrijeme, a vec je stigla Hajra noseci u narucju svoju novorodjenu bebu i cim ga je Um Selema, radijallahu anha, ugledala zavoljela ga je. Ovaj novorodjeni djecak je bio prelijepog lica tako da ko god bi ga pogledao svidio bi mu se i osvojio mu srce.
Okrenula se Um Selema prema njoj i rekla:" Hajro, dali si dalai me djetetu"?
- "Nisam", odgovori, "Ostavila sam tebi da mu odaberes ime koje zelis".
Um Selema rece:" Uz Allahov bericet nazvat cemo ga Hasen", zatim je podigla ruke i proucila mu dovu?
Nije samo kuca Um Seleme, radijallahu anha, bila obradovana zbog ove bebe nego i kuca ashaba Zejd bn Sabita, radijallahu anhu, (pisar Allahovog poslanika, salallahu alejhi ve sellem) tako sto je Jesar (otac djeteta) bio njegov rob kojeg je o­n jako volio.
Odrastao je Hase bn Jesar, koji je poznat kao Hasen el- Basri u jednoj od kuca Allahovog poslanika, salallahu alejhi ve sellem, odgajan u narucju majke pravovjernih, Um Seleme (Hind bint Suhejl) koja je bila jedna od najpametnijih zena arapkinja i jedna od poznatih po dobroti, prenijela je 387 hadisa od Allahovog poslanika, salallahu alejhi ve sellem, i jos za vrijeme dzahilijeta je bila medju pismenim zenama sto je tada bila rijetkost.
Cesto bi Hajra (Hasenova majka) bila van kuce kako bi obavila razne poslove, njeno dojence bi plakalo od gladi, tada bi ga uzela um Selema, radijallahu anha, u svoje krilo i podojila ga iz svojih grudi, tada bi djete usutilo sve dok mu ne dodje majka. Ljubav um Seleme, radijallahu anha, prema dojencetu je bila toliko jaka da bi nasao mlijeka u njenim prsima i poceo dojiti ne placuci vise. Tako je um Selema postala Hasenu majka na dva nacina: kao majka pravovjernih i kao majka po mlijeku?

Setao bi Hasen izmedju kuca majki pravovjernih koje su bile blizu jedna drugoj, o­ne su ga odgajale i svemu ucile, a o­n je punio ove kuce igrom i veseljem?
Hasen je kuci ucio kod majki pravovjernih, a u dzamiji kod ashaba: Osman bn Affan, Ali bn Ebi Talib, Ebu Musa el-Es`ari, Abdullah bn Omer, Abdullah bn Abbas i mnogi mnogi drugi, radijallahu anhum edzmein. Mada se najvise druzio sa Alijom, radijallahu anhu, jer mu se svidjala njegova cvrstoca u vjeri, njegov ibadet, njegova pamet, govor i djela, zato ga je u svemu slijedio?
Kad je Hasen cetrnaest godina preselio je sa roditeljima u Basru i ostao tamoivjeti sa svojom porodicom, zato su ga nazvali Hasen el-Basri?
U to vrijeme Basra je bila centar islamske drzave i njena dzamija je bila stanica za ashabe i tabiine koji bi tuda prolazili, jer se u toj dzamiji neprestano ucilo. Hasen bi bio u dzamiji uceci od Abdullaha bn Abasa, radijallahu anhu, hadis i kiraet, dok je od drugih ucio fikh, jezik i ostale islamske nauke. I sve tako dok nije postao alim u kojeg je svako imao povjerenje. Oko njega su se sakupljali mnogi da bi slusali njegova predavanja od kojih bi tvrda srca omeksala, oci grijesnih zaplakale.
Ubrzo su svi za njega culi i bio je poznat medju svima, zato su se za njega interesovali halife i emiri.

Prica Halid bn Safvan :"Dosao sam kod Mesleme bn Abdulmelik u Hiru (mjesto u Iraku blizu Kufe, mislim da se tako zove) koji mi je rekao:
- Pricaj mi o Hasenu el-Basriju, ja mislim da ti znas o njemu vise nego drugi.
Rekoh: Allah te uputio! Ja ti najbolje mogu ispricati o njemu, ja sam mu komsija, sjedimo na istim sjelima i ja ga najbolje znam od sviju drugih u Basri.
Rece:"Reci sta znas".
Rekoh:"On je covjek cija je unutrasnjost ista kao i vanjstina, cije su rijeci iste kao djela, ako naredi dobro o­n je taj koji to dobro najvise radi, a ako zabrani nesto lose o­n je taj koji ga se vise od drugih kloni. Vidio sam gad a nije ovisan o ljudima i o­nim sto je kod njih, a vidio sam ljude ovisne o o­nom sto je kod njega?"
Rece:"Dosta si rekao, kako moze zalutati narod u kojem je ovaj covjek?!..


28.11.2007.

Ne tuguj

Čovječe, znaj da nakon gladi dodje obilje, nakon žeđi voda, poslije nesanice san, poslije bolesti ozdravljenje. Onaj ko je nestao pojavit će se, zalutali će put pronaći, briga će proći, a tama će se razići. "A Allah će sigurno pobjedu ili nešto drugo od Sebe dati."



"Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi, - to je uistinu Allahu lahko." (El-Hadid, 22). Pera su se osušila, i sudbine zapisane. "Reci: Dogodit će nam se samo ono što Allah odredi, On je Gospodar naš." (Et-Tewba, 51). Ono što te je snašlo nije te moglo mimoići, a ono sto te je mimoišlo, nije te moglo snaći.

Ako se ovo uvjerenje ugnijezdi u tvojoj duši i osjećanjima, kušnju ćes doživljavati kao dar, patnju kao blagodat i sve događaje kao znakove Allahove ljubavi, jer koga Allah dž.s. voli, On ga iskušava. U ovom slučaju neće te obuzimati nemir, zbog bolesti, skore smrti, novčanih nedaća ili gubitka doma. Tako je Stvoritelj odredio, takva je sudbina propisana. To je Allahov izbor, kojim si stekao nagradu i kojim su ti grijesi izbrisani. Neka su radosni oni koje snalaze nedaće, pa se oni strpe i zadovoljni su odredbom Onoga Koji daje i uzima. "On neće biti pitan za ono što radi, a oni ce biti pitani." (El-Enbija, 23)

Sve dok ne povjeruješ u Božije određenje, kada i kader, tvoji se živci neće smiriti, tvoja duša uspokojiti niti slutnje napustiti tvoje grudi. Pera su već napisala ono što će te snaći, zato neka ti se duša ne žalosti. Ne misli kako si baš ti mogao učiniti da se zid ne sruši, da se voda prospe, vjetar da ne zapuše, i staklo da ne pukne. Ma koliko mi to htjeli, to nije tačno. Ono što je određeno desit će se i zapisano će se ostvariti. "Pa ko hoće, neka vjeruje, a ko neće - neka ne vjeruje." (El-Kehf, 29)

Prepusti se sudbini prije nego što te pregazi vojska bijesa, kuknjave i pogrde. Priznaj kada i kader, prije nego što te preplavi bujica pokajanja. Zato, budi smiren kad sve poduzmeš i učiniš, a desi se ono od čega si strepio, jer se to trebalo desiti. I nikad ne reci: "Da sam uradio ovako, bilo bi tako. I kaži: Ono što je Allah odredio, bilo je."

Ta, zaista, s mukom je i last

Čovječe, znaj da nakon gladi dodje obilje, nakon žeđi voda, poslije nesanice san, poslije bolesti ozdravljenje. Onaj ko je nestao pojavit će se, zalutali će put pronaći, briga će proći, a tama će se razići. "A Allah će sigurno pobjedu ili nešto drugo od Sebe dati." (El-Ma'ida, 52). Obraduj noć zorom koja se javlja na obroncima brda i prostire se dolinama. Obraduj nesretnika nenadnim izlazom koji se za tren nadje. I obraduj očajnika lijepom riječju i oprostom.

Kada vidiš neku pustinju koja se proteže u nedogled, znaj da se iza nje nalazi neka zelena oaza puna hladovine.

Ako vidiš da se neko uže sve vise steže, znaj da ce se prekinuti.

Sa suzom je osmjeh, sa strahom spokoj i sa nemirom mir.

Vatra nije spržila Ibrahima a.s. jer je on bio u Božijem okrilju i zaštiti. "O vatro, rekosmo Mi, postani hladna i spas Ibrahimu. " (El-Enbija, 69)
More nije progutalo Musaa, a.s. jer je on iskreno kazao: "Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati." (Es-Šuara, 62)

Muhammed saws u pećini pokazuje svome drugu kako je Uzvišeni i Veličanstveni s njima, pa On na njih spusti spokoj i da im pobjedu.

Oni koji su zaslijepljeni trenutnom situacijom, i lošim stanjem osjećaju samo nemir i tjeskobu jer njihov pogled ne dopire daleko. Trebali bi pogledati šta se nalazi iza zida, šta se krije iza čadora.

Stoga, nemoj se ni najmanje uznemiravati jer je nemoguće da uvijek budeš u jednom stanju. Najbolji ibadet jeste čekanje izlaza. Dani se mjenjaju, baš kao i vrijeme. Mudri se Stvoritelj svakim časom nečim zanima. On poslije jednih dogadjaja daje druge, ta s mukom je last, s mukom je last.


Napravi od limuna slatko piće

Pametan i pronicljiv čovjek zna svoj poraz pretvoriti u pobjedu, dok neznalica od jedne nesreće pravi dva zla.

Poslanik saws protjeran je iz Mekke, pa se nastanio u Medini i od nje napravio državu za koju znaju svi historičari svijeta.

Ahmed ibn Hanbel zatvaran je i bičevan, a postao je predvodnik, imam u svojoj zajednici. Zatvaran je i šejh Ibn Tejmijje, pa je postao veliki učenjak. Šerhasi je bio bačen u dno bunara, pa je napisao dvadeset tomova o fikhu. Iako je bio zarobljen, Ibn Esir napiso je poznato djelo Džamiu-l-usul, kao i jednu od najvrijednijih i najpoznatijih knjiga o Hadisu. Ibn Dževzi bio je protjeran iz Bagdada, pa je postao prvak u sedam kiraeta. Malik ibn er-Rejb napisao je u smrtnim časovima jednu od najljepših pjesama koja po ljepoti nadmašuje brojne divane pjesama napisane u doba Abasida. Svim ljudima i za sva vremena u sjećanju će ostati elegija koju je napisao Ebu Zuejb povodom smrti svojih sinova.

Kada te snađe kakva iznenadna nedaća, pogledaj u stranu odakle ce izlaz doći. Kada ti neko ponudi čašu limuna, uzmi je i u nju stavi šećera. Ako ti neko pokloni zmiju, iskoristi njenu skupocjenu ljušturu, a drugo ostavi. Ako te ugrize škorpija, znaj da njen ugriz najbolje štiti tvoje tijelo od zmijskog otrova.

Sve situacije u životu prilagodi sebi tako da uvijek iz njih ubireš cvjetove i korisne plodove. "Ne volite nešto, a ono može biti dobro po vas." (El-Beqara, 216)

U jednoj tamnici bijahu dva pjesnika, pesimista i optimista. Prije odlaska na pogubljenje, pogledali su zatvorsko okno. Optimista je svoj pogled uputio prema nebu i zvijezdama, pa se nasmijao. Drugi je pak zurio u blato i lokve na obližnjoj ulici, te mu suze počeše teći niz lice. Razmisli o ova dva čovjeka i znaj da nema zla, a da je dobro vječno i konačno. "Onaj, Koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva"

Kome hrli nevoljnik i od koga pomoć trazi nesretnik? Ko je utočište svim bićima? Kome se svi ljudi mole, za kim jezici žubore i srca kucaju? To je uistinu, samo Allah, osim kojeg drugog boga nema.

Moja i tvoja dužnost jeste da Ga zovemo u teškoći i blagostanju, tuzi i sreći. Svakoga trena na Njega treba misliti. Kada Allahova pomoć, pobjeda, spas i podrška dođu, trebamo kleknuti pred Njegove kapije, kajati se i u suzama učiti dove. Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odazove, upravo On spašava utopljenika, olakšava onima koji su na kušnji, mazlumu pomaže, zalutalog na Pravi Put upućuje, bolesnoga liječi i izlaz nevoljniku nalazi.

"Kad se u lađe ukrcaju, iskreno se mole Allahu, a kad ih On do kopna dovede, odjednom druge Njemu ravnim smatraju." (El-Ankebut, 65)

Ja ti ovdje neću citirati dove koje bi od tebe otklonile sve boli i nevolje, nego ću te uputiti na sunnet, kako bi se naučio Bogu obraćati. To će te navesti da u svakom trenu budeš s Allahom, da Ga moliš i od Njega da se nadaš. Ako to uspiješ, dobio si sve što se ikada moglo dobiti, ali ako u Njega vjeru izgubiš, izgubio si sve. Dova Gospodaru jedan je vid ibadeta. No, potpuna predanost samo Njemu najveći je ibadet i on je iznad uslišane dove. Ko na ovakav način shvati umjetnost dove, neće padati u očaj, nemir i brige, jer svi konopci pucaju osim uža Njegova. Sve se kapije zatvaraju, osim Njegove. On je Najbliži, Onaj Koji sve čuje, i Koji se odaziva, i dovu nevoljnika uslišava. On ti naređuje da Ga zoveš, da tražis od Njega, a ti si nemoćan i zavisan, a On Moćan i Neovisan. "Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati." (El-Mu'min, 60)

Kada te snađu teške nevolje, i kad nastupe gorka vremena, sjeti se Allaha, zovi ime Njegovo, od Njega trazi pomoć, podršku i izlaz. Sedždom Mu počast ukaži, tako ćeš steći krunu slobode. Svoje dostojanstvo nađi u pokoravanju Bogu, okitit ćes se pobjedom. Ruke raširi, dlanove ispruži, riječi prozbori, mnogo od Njega traži. Postojan budi, od Njegove kapije nemoj se odvajati, očekuj Njegovu dobrotu i skoru pobjedu. Neka ti jezik Njegovo ime slavi, lijepo o Njemu misli i samo se Njemu posveti. Sve ovo učinit će te sretnim i uspješnim čovjekom.


Neka ti dom bude prostran

Postoji šerijatsko osamljivanje, a to je da se udaljiš od zla i sljedbenika zla, od dokonih ljudi, predanih zabavi i neredu. Zato se priberi, razum uspokoji, i svoj intelekt obogati biserjem mudrosti i uđi u vrt znanja.

Odvajanje od svega onog što ne vodi dobru i pokori jeste dragocjen lijek kojeg su uspješno koristili poznavaoci srca i duše. Ja te tome savjetujem. Odrekni se svega onoga što je zlo i što podsjeća na raspuštenost, nemarnost i dokolicu. Pohvalan vid sastajanja i društvenosti sadržan je u klanjanju pet dnevnih namaza u džematu, druženju s učenim ljudima, i međusobnom pomaganju u dobru. Dobro se pripazi dokonih sijela i ispraznog govora. Ako se nađes na ovakvim mjestima, nastoj ih što prije napustiti, pokaj se za taj grijeh, obuzdaj svoj jezik, i neka ti tvoj dom bude prostran. U tim prilikama tvoja je duša ugrožena i u nju se uvlači nemir, jer ti sjediš sa nemarnim ljudima čije su riječi nevaljale. Takve su osobe prve u širenju smutnje, nesreće, i nevolja i najprije tebi sve to žele.

"Da su pošli s vama, bili bi vam samo na smetnji i brzo bi među vas smutnju ubacili." (Et-Tewba, 47)

Moja jedina želja jeste da se sam za sebe brineš, da svoj dom napuštaš radi lijepa govora ili dobra djela. Tako ćes ponovo osjetiti svoje srce. Nećes gubiti vrijeme, život traćiti i jezik na ogovaranje navikavati. Srce će ti napustiti nemir, uši loša besjeda, dušu ružne misli. Onaj koji je ovo iskusio najbolje zna. A prođi se onoga ko se opteretio iluzijama i predao se sanjarenju.


Šejh Aid Karni

26.11.2007.

OVAKAV JE BIO ALLAHOV POSLANIK, MUHAMMED S.A.W.S.

Slušao druge sa pažnjom i poštovanjem; Prvi nazivao selam i pružao ruku; Bio je dobroćudna osoba. Uvijek se smiješio i nikad nije bio namrgođen.
On je uvjek bio spreman da sasluša druge sa velikom pažnjom i poštovanjem, bilo da je govornik odrasla osoba ili dijete.
Njegov pomoćnik, Anas Bin Malik, kaže: ''Služio sam Poslanika deset godina. On nikad nije zahtijevao niti je se žalio, čak ikad sam kasnio sa mojim poslom. Umjesto toga, uvjek bi došao i ponudio pomoć.''
On je bio pažljiv domaćin. Razgovarao bi sasvojim gostima, pokazujući prema svakome podjednaku pažnju. Kada bi mu govorili o svojim problemima, on bi ih pažljivo saslušao.
Uvjek je pokazivao interes za sve predmete razgovora koje bi njegovi gosti izabrali, bilo da se razgovara o vjeri ili o drugim temama. Nikad ne bi prekinuo drugoga dok govori.
Ako ne bi vidio nekog od svojih prijatelja više od tri dana, on bi se počeo raspitivati za njega. Ako bi saznao da je on na putovanju, proučio bi dove za njegovu sigurnost. Ako bi mu prijatelj bio bolestan, on bi ga posjetio. Ako mu je prijatelj zauzet nekim poslom, on bi mu poželio uspjeh.
On je bio uvjek prvi koji je nazivao selam i pružio ruku za pozdrav, i nikad ne bi povlačio ruku dok druga osoba to ne bi učinila.
Volio je djecu i uvjek se rukovao s njima. Odgovarao bi na njihova pitanja i učestvovao u njihovim igrama.
Znao je da ponovi ono što kaže tri puta da bi dozvolio onima koji ga slušaju da shvate šta je želio reći.
On je bio osoba koja je brzo opraštala. Opraštao je i onima koji su ga povrijedili. Bilo mu ih je žao zbog njihovih zlih dijela i molio je Allah da ih uputi.
Kad god bi otišao na neki skup, uvjek bi sjeo na prvo slobodno mjesto. To je zbog toga što se nikad nije smatrao boljim od drugih.
Kad god bi vidio nešto lijepo što mu se sviđalo, rekao bi: ''Slavljen neka je Allah,Svemogući, čijom Milošću svaki dobar posao je završen.''
On je bio hrabar i odvažan čovjek. Bio je prvi u borbama kada je trebalo zaštititi islam i vjernike.
On je uvjek je ispunjavao svoja obećanja i bio je jako darežljiv. Družio se sa siromašnima i jeo zajedno s njima. On ih je,takođe, pozivao svojoj kući i davao im lijepa jela.
On je ostajao gladan da bi se suosjećao sa siromašnima. Govorio je: ''Ne treba jesti ukoliko se ne osjeća glad, a kada se jede ne treba se prejedati.''
Njemu najdraža stvar je bila da stane u ime Allaha i klanja. Volio je da klanja, naročito poslijeponoćni namaz, kada svako spava.



U jednom svom govoru, hazreti Ali b. Ebi Talib kaže:

''I tako su protjecala vremena i prolazila razdoblja njihova; očevi su odlazili, a sinovi su zauzimali mjesta njihova, sve dok Allah nija poslao Muhammeda, neka je Allahov blagoslov na nj i porodicu njegovu, kao vjerovjesnika Svoga u ispunjenju obećanja datog i upotpunjenju vjerovjesništva. Svjedočenje za nj bilo jeuzeto od svih vjerovjesnika. Lik njegov bio je dobro poznat, a rođenje njegovo časno. Ljudi na zemlji u to doba bijehu razdijeljeni u sljedbe različite, ciljevi im bijahu razvodnjeni, a puti mnogostruki. Oni su ili uspoređivali Allaha sa stvorovima Njegovim, ili iskrivljavali imena Njegova, ili se obraćali drugima pored Njega. Preko njega On ih je izveo iz zablude i izvukao iz neznanja.
Potom je Uzvišeni dodijelio Muhammedu, Allah blagoslovio njega i potomstvo njegovo, susret sa Sobom i odredio da mu pripadne ono što je u Njega, počastio ga odlaskom sa svijeta ovog i ostavljanjem mjesta iskušavanja. On ga je zato povukao Sebi s počašću. Neka Allah blagoslovi njega i potomstvo njegovo.
Svjedočim da je Muhammed rob Njegov, izabrani Vjerovjesnik Njegov i povjerenik Njegov, kojim je On zadovoljan, neka Allah blagoslovi i njega i potomke njegove. On ga je poslao s dokazima neporecivim, uspjehom očitim i putem otvorenim. Tako je on prenio poruku obznanjujući Istinu njome. On vodi putu Pravom i upućuje na njega. Postavio je znake upute i svjetionike svjetlosti, te učinio konope Islama jakim i njegove uzle čvrstim.
Od svih ljudi na svijetu bijaše najmanje sit i trbuha najpraznijeg; On rukom svojom popravljaše sandale svoje, krpaše odjeću svoju, jahaše magare neosedlano i običavaše staviti nekoga iza sebe. Zato, slijedi Vjerovjesnika svoga, čistog i krijeposnog, neka Allah blagoslovi njega i potomke njegove! U njemu je primjer za onoga koji se ugleda i utjeha za onoga koji utjehu traži. A najdraži od ljudi Allahu je onaj koji se ugleda na Vjerovjesnika Njegova i koji korača stopama njegovim. Grickao je svijet ovaj samo krajičcima zuba svojih i nije mu uputio ni jedan pogled potpun. Od svih ljudi na svijetu bijaše najmanje sit i trbuha najpraznijeg. Svijet mu je ovaj bio ponuđen, ali ga odbi prihvatiti. Kada bi doznao da Allah Uzvišeni nešto mrzi i on bi to mrzio, da Allah nešto drži niskim i on bi to držao niskim, da Allah nešto drži malim i on bi to držao malim. Ako volimo ono što Allah i Poslanik Njegov mrze i smatramo velikim ono što Allah i Poslanik Njegov smatraju malim, to je dovoljno odjeljivanje od Allaha i kršenje zapovjedi Njegovih.
Poslanik, mir i blagoslov Allahov neka su na nj i potomke njegove, običavao je jesti na zemlji i sjediti poput roba. On rukom svojom popravljaše sandale svoje, krpaše odjeću svoju, jahaše magare neosedlano i običavaše staviti nekog iza sebe. Jednom je ugledao šarenu zavjesu na vratima sobe svoje pa je reko jednoj od žena svojih: ''Makni mi je ispred očiju jer, zaista, kada je gledam, sjećam se svijeta ovog i primamljivim ukrasa njegovih.'' Tako je odvratio srce svoje od svijeta ovoga i izbrisao spomen njegov u misli svojoj. Volio je da mu ukrasi svijeta ovog ne budu pred očima, tako da ne bi uzimao od njih odjeću raskošnu, da ne bi smatrao ovaj svijet mjestom boravljenja trajnog i da ne bi gajio nadu da će u njemu stalno ostati. Zato ga je odstranio iz misli svoje, idaljio iz srca svoga i sklonio od pogleda svoga. Tako, kada neko nešto mrzi, mrzi gledanje i spominjanje toga pred sobom.
Doista, postoji u Poslanika Allahovog, neka Allah blagoslovi njega i potomke njegove, sve što će vas obavjestiti o stranama lošim svijeta ovog i nedostacima njegovim, da je gladovao zajedno s najblišim drugovima svojim, a ukrasi svijeta ovog - i pored velike blizine njegove s njima - ostajahu daleko od njega. A sad neka svako razmotri razumom svojim je li Allah time počastio Muhammeda, mir i blagoslov Allahov njemu i potomcima njegovim, ili ga je ponizio. Ako kaže da ga je Allah ponizio, on - Allaha mi Velikog - laže. A ako kaže da ga je Allah počastio, onda neka zna da je Allah druge ponizio razastrijevši im svijet ovaj, a udaljivši ih od onoga koji Mu je bio najbliži od ljudi svih.
Zato, neka onaj koji se ugleda na Poslanika Njegova, korača stopama njegovim i ulazi kroz ulaz njegov. Inače se neća zaštiti od propasti. Zaista je Allah učinio Muhammeda, neka Allah blagoslovi njega i potomke njegove, znakom časa Posljednjeg, donositeljem vijesti radosnih o Džennetu i opominjanjem o odmazdi. On je gladan napustio svijet ovaj, ali je siguran ušao u budući. Nije polagao jedan kamen na drugi sve dok nije otišao putem svojim i odazvao se pozivatelju Gospodara svoga. Kako je veliki blagoslov Allahov kada nam je podario njega kao predhodnika kojeg slijedimo i predvodnika za kojim u stopu koračamo.'' (Nehdžul Belaga)

26.11.2007.

Mračna strana darwinizma

Uvod

Sredinom XIX vijeka, tačnije 1859. godine, u Engleskoj je objavljena knjiga “Porijeklo vrsta” autora Čarlsa Darvina (Charles Darwin). U navedenom djelu Darvin izlaže svoju teoriju o evoluciji odnosno razrađuje davnašnju legendu koju nalazimo zapisanu u “Enumi-ilišu”, natpisu koji je ostao od Sumera iz Mezopotamije od prije nekih pet hiljada godina. Prema toj teoriji, ž iva bića su se prvo samostalno izrodila u vodi, a potom su žive vrste evoluirale jedna iz druge … U formulisanju osnovnih postavki svoje teorije, Darvin se pored ove legende poslužio i teorijom francuskog biologa Žan Baptist Lamarka (Jean Baptist Lamarck) koji je tvrdio da živa bića prenose osobine koje su stekle tokom života sa jedne generacije na drugu i na taj način evoluiraju kao i vlastitim ispitivanjima obavljenim prvenstveno na zebama i kornjačama sa otoka Galapagos.

Međutim, ovaj tekst nema namjeru objašnjavati ili dokazivati da se Darvinove tvrdnje ne zasnivaju ni na kakvoj naučnoj osnovi jer to je očigledno i na osnovu činjenica da su živa bića koja su živjela čak i prije stotinu hiljada godina imala istu razvijenost i kompleksnost građe kao i njima slična bića koja danas žive, da u fosilnim zapisima nikad nisu pronađeni nikakvi tragovi tzv. "prijelaznih formi", "polovičnih" živih bića koja “dokazuju” prijelaz jedne vrste u drugu, da je matematički apsolutno nemoguć slučajni nastanak ne samo jedne ž ive ćelije, već ni jednog najprostijeg molekula proteina te ćelije, da anatomija dokazuje da živa bića posjeduju jedan izvanredan dizajn i da su odvojeno stvorena, … Ovaj tekst ima za namjeru skrenuti pažnju da je ova teorija nezasluženo imala velikog odjeka u javnosti i to ne u vrijeme kada je Darvin živio već stotinu godina poslije - u XX vijeku. Ovaj tekst ima za cilj podsjetiti da su politički i ideološki stavovi materijalista i ateista odigrali ključnu ulogu u propagiranju ove teorije, njenom pretvaranju u “neoborive” naučne tvrdnje i njenom uvrštavanju u obrazovne sisteme većine zemalja u svijetu. Ovaj tekst treba da nam stavi do znanja da je Darvinova teorija evolucije bila uzrok velikom zlu po čovječanstvo, jer su se najveći diktatori i zločinci XX vijeka nadahnjivali ovom teorijom.

Darwinova teorija rase

Da bi to objasnili trebamo krenuti od nekih osnovnih postavki ove teorije i izvitoperenih zaključaka koji proizilaze iz tih postavki. Npr. postavka da č ovjek i majmun poti č u od zajedni č kog pretka i zaključak da ljude (tačnije ljudske rase i nacije) treba vrednovati prema nivou kojeg su dostigli u navodnoj evoluciji. Darvin iznosi ideju da su se neke rase razvile i evoluirale više nego druge i da su neke rase još uvijek na istoj razini sa majmunima. Ili postavka da je razvoj živih bića, pa i čovjeka rezultat tzv. “borbe za opstanak” koja se u prirodi manifestuje kroz bespoštednu borbu za život u kojoj jači uvijek pobjeđuje slabijeg te “zaključak” koji iz toga proizilazi: “Superiornije ljudske rase vremenom će nadjačati odnosno porobiti i uništiti zaostale rase i to je sasvim prirodno i normalno.” Potrebno je napomenuti da je ove zaključke Darvin iznio u knjizi “Porijeklo vrsta” – dio: “Favorabilne rase putem zaštite u prirodnoj selekciji i borbi za opstanak”. Favorabilna rasa, prema Darwinu, je bijeli evropski čovjek. A afri č ke i azijske rase su zaostale u borbi za ž ivot. Kao što se da zaklju č iti Darwin je bio pravi rasista (smatrao je da je bijeli evropski čovjek superiorniji od ostalih rasa i da ć e ih vremenom porobiti i uništiti), a njegova teorija evolucije je bila pseudonau č ni temelj rasizma.

Filozofija kolonijalizma

Ovakvi postulati Darwinove teorije našli su jedno veoma plodonosno tlo, pošto je bijeli evropski č ovjek tog vremena očekivao da baš jedna ovakva teorija ozakoni njegove zlo č ine... Evropski, a posebno engleski kolonijalizam tražio je opravdanje za pljačkanje i eksploataciju prirodnih resursa ogromnog podru č ja, koje se prostiralo od Indije do Latinske Amerike. Stoga su “lansirane” tvrdnje da američki, afrički, azijski narodi - domoroci tj. kolonizirani narodi i nisu pravi ljudi već "primitivni ljudi" ili jedna vrsta razvijenih životinja.

Nacistička ideologija i teorija evolucije

Adolf Hitler, lider nacističke partije koja je osvojila vlast u Njemačkoj u teškim vremenima između dva svjetska rata, je bio opčinjen iluzijom o osnivanju tzv. Trećeg Rajha – hiljadugodišnjeg svjetskog carstva u kojem će nadmoćno vladati “arijevska rasa”. Hitler je vjerovao da je arijevska rasa, koja č ini primarni elemenat njema č kog naroda, superiornija nad svim ostalim rasama i da, zbog toga, treba da upravlja nad njima. A osnova ovakvog Hitlerovog rasističkog pogleda na svijet je bila Darwinova teorija evolucije. U svojoj knjizi “Moja Borba” Hitler kao i Darvin na isti nivo sa majmunima stavlja neevropske rase i ka ž e: "Nijemce ju ž ne Evrope izvadite iz historije č ovje č anstva, tada u njoj ne ć e preostati ništa drugo do plesa majmuna ."

Uz to, u osnovi nacističkog shvatanja evolucije je bila i tzv. eugenetika, prema kojoj se mogu izvršiti određena "poboljšanja" kako životinjskih tako i jedne ljudske rase putem odstranjivanja bolesnih i sakatih i razmno ž avanjem zdravih jedinki. To je shvatanje po kojem ljudi “samostalno mogu upravljati svojom evolucijom”. Prvi koji je u Njemačkoj usvojio i širio principe eugenetike je bio poznati evolucionisti č ki biolog Ernst fon Haeckel. Dok je sa jedne strane priređivao određene falsifikate u cilju “dokazivanja” teorije evolucije, Haeckel je, s druge strane, bio zauzet i sa propagandom eugenetike. Predlagao je da se bez odlaganja ubijaju djeca koja se rode sa manom, što će osigurati br ž u evoluciju društva. Haeckel je išao toliko daleko da je č ak zastupao mišljenje da tajno treba poubijati osobe sa nedostatkom, oboljele od raka i mentalno oboljele, inače će postati optere ć enje za zajednicu i usporiti evoluciju. Haeckel je umro 1919. godine, ali njegove ideje su nacistima ostale u nasljedstvo. Ubrzo nakon dolaska na vlast Hitler je zvanično otpočeo sa politikom eugenetike. Mentalne bolesnike, sakate, slijepe od ro đ enja i č lanove njema č kog društva koji su sa nasljednim bolestima je okupio u specijalne "sterilizacione centre". Na ove ljude se gledalo kao na parazite koji kvare č istotu njema č ke nacije i usporavaju evolucioni napredak. Nakon izvjesnog vremena, tajnom naredbom koja je stigla od Hitlera, zapo č elo je i pogubljenje ovih ljudi koji su ve ć bili izolirani iz javnog ž ivota. Dok je ovim pokoljima nastojao ubrzati navodnu evoluciju njema č kog društva, Hitler je u isto vrijeme ispunjavao i ostale uvjete eugenetike. Stimuliralo se ra đ anje djece izme đ u muškaraca i ž ena sa plavom kosom i o č ima, što se smatra osobinama ljudi njema č ke rase. Iz tog razloga su 1935. godine i osnovani specijalni centri za razmnožavanje. Ovi centri, u kojima su bile smještene mlade djevojke (u skladu sa “rasnim kriterijima”) su konstantno posje ć ivani od strane SS-jedinica. Vanbra č na djeca ro đ ena u ovim centrima su trebala biti odgajana kao armija hiljadugodišnjeg njema č kog kraljevstva. Postoji još mnogo primjera koji dokazuju sklad između nacističke ideologije i Darvinove ateističke teorije i koji dokazuju da je u osnovi svih nacisti č kih zlodjela Darvinova materijalistička logika.

S druge strane, Hitlerov najve ć i saveznik, italijanski diktator Benito Mussolini, se također nadahnjivao teorijom evolucije. Opravdavajući agresiju na Etiopiju, izjavio je da je sasvim prirodno da Etiopljani, kao niža rasa, zbog toga što su crne ko ž e, budu pot č injeni jednoj superiornoj rasi kao što su Italijani. Za Englesku je rekao da je "Britanska imperija zaostala zbog toga što je izbjegavala rat koji je pogonska snaga evolucije".

Komunistička ideologija i teorija evolucije

Materijalisti č ku filozofiju koja je odavno postojala, dvojica njemačkih filozofa, Karl Marx i Fridrih Engels su nastojali objasniti novim pristupom kojeg su nazvali "dijalektikom". Dijalektika je bila hipoteza po kojoj su se svi razvoji u univerzumu dogodili zahvaljuju ć i sukobu. Ova njihova tvrdnja bazira se takođe na Darvinovim tvrdnjama da su se ž iva bi ć a pojavila kao rezultat borbe za ž ivot, koji Marks i Engels nazivaju jednim dijalekti č kim sukobom. Koliko su njih dvojica bili nadahnuti Darvinovim glupostima najbolje se vidi iz pisma koje Engels šalje Marksu nakon što je pročitao Darvinovu knjigu “Porijeklo vrsta” ("Darwin, č iju knjigu upravo č itam, je jednom rije č ju sjajan .") i Marksovog odgovora ("Ovo je knjiga koja sadr ž i prirodne historijske osnove naših stavova ."). Engels je toliko bio oduševljen Darwinovom teorijom pa je ovoj teoriji nastojao dati i svojevrstan li č ni doprinos, objašnjavajući da je "rad glavni faktor u prijelazu iz majmuna u č ovjeka ".

Darvinova shvatanja, potpomognuta idejama Marksa i Engelsa, inspirisale su najveće zločince i najkrvavije diktatore svijeta komunističke provenijencije, Jozefa Visarionoviča Staljina i Mao Ce Tunga. Za vrijeme svoje vladavine Staljin je poubijao blizu 20 miliona ljudi, a od toga nekoliko miliona muslimana, prvenstveno krimske i turkistanske Turke. Pored individualnog psihi č kog stanja, faktor koji je Staljina doveo u stanje ovako nemilosrdnog ubice je bila materijalisti č ka filozofija u koju je bezrezervno vjerovao odnosno temeljni oslonac ove filozofije - Darvinova teorija evolucije. Zabilježene su njegove riječi: “Da bi mozgove mladih pokoljenja o č istili od ideja o stvaranju, moramo ih pou č iti samo jednome: onome č emu nas Darwin u č i .”

Dok je totalitarni Staljinov re ž im č inio nevi đ ena zlodjela širom SSSR-a, drugi komunisti č ki re ž im je osnovan u susjednoj Kini. Komunisti predvo đ eni Mao Ce Tungom su nakon dugotrajnog gra đ anskog rata 1949. godine došli na vlast. Po nekim historičarima Mao ce Tung je odgovoran za smrt više ljudi nego čak i Staljin. Svoju filozofiju Mao je sasvim jasno obznanio rije č ima da se "temelj kineskog socijalizma zasniva na Darvinu i teoriji evolucije".

Zaključak

Darwinizam se pojavio prije stolje ć e i pol. Od tog vremena do danas č ovje č anstvu nije ništa dao osim krvavih diktatura, rasizama i pobu đ ivanja ratova. Ovo je prirodna posljedica pogleda na svijet darwinizma i materijalizma koji se njime nadahnjivao. Bilo je neizbije ž no da ova filozofija, koja je prihvatala da su ljudi jedna vrsta ž ivotinja, koja je vjerovala samo u materiju i da je borba jedan nepromjenjljivi zakon prirode, oformi okrutne jedinke i društva.

Stvarni temelj svih ovih iskrivljenih pogleda na svijet je ljudsko poricanje sopstvenog Stvoritelja. Jedno društvo koje, podlijeganjem zabludama kao što je materijalizam, okrene glavu od Boga biva pristupno svakovrsnim degeneracijama. A, na kraju toga se sigurno susreću sa bolom, strahom i katastrofom. Na ovu božanstvenu č injenicu Allah upozorava u slijedećem ajetu:

"Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se mete ž i na kopnu i na moru, da im On dâ da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili." (Ar-Rum, 41)

Da bi čovječanstvo moglo živjeti u miru, pravdi i spokojstvu, potrebno je da se oslobodi zabluda poput darwinizma i materijalizma i da postane svjesno smisla svog stvaranja. Taj smisao leži u okretanju čovjeka prema svom Stvoritelju, Allahu, d ž .š., i življenju prema načelima koja je On odredio.

26.11.2007.

STRPLJIVOST (ES-SABRU)


Nezim Halilović Muderris
Braćo i sestre u islamu! Danas 06. zu-l-ka'de 1428.h., što odgovara 16. novembru 2007. godine, u drugoj hutbi zaredom uz Allahovu, dž.š., pomoć govorim na temu "Strpljivost (Es-Sabru)".
Uzvišeni Allah iskušava sve svoje robove: mu'mine i kafire, čestite i razvratne, mlade i stare i svi oni kušaju nedaće; neko je bolestan teškom i dugom bolešću, neko je iskušan sa gubitkom imetka i poroda, neko sa bogatstvom, a neko sa smrću bližnjih. Ljudi se takođe razlikuju u sučeljavanju sa životnim nedaćama: neko to dočekuje sa tugom i strahom, a neko se strpi i drugima preporučuje strpljivost. Ima onih koji se potpuno predaju i razočaraju, a drugi su zahvalni Allahu, dž.š., na Njegovoj, s.w.t., odredbi i priznaju samo Njegovu Moć...
Allah, dž.š., u 153. ajetu Sure El-Bekare naređuje vjernicima strpljivost i obavljanje namaza, pa kaže:
 "يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اسْتَعِينُوا بِالصَّبْرِ وَالصَّلاةِ إِنَّ اللَّهَ مَعَ الصَّابِرِينَ" (سورة البقرة: 153)
"O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i namazu! Allah je doista na strani strpljivih." (Suretu El-Bekare: 153)
U citiranom ajetu nam braćo i sestre naš Gospodar, s.w.t., naređuje da se potpomažemo sa strpljivošću i namazom i On potvrđuje da je sa onima koji su strpljivi, tj. da ih štiti, a koga On, s.w.t., štiti, niko mu ne može nauditi.
U 45. ajetu Sure El-Bekare, Allah dž.š. takođe naređuje strpljivost i namaz, pa kaže:: 
    "وَاسْتَعِينُواْ بِالصَّبْرِ وَالصَّلاَةِ وَإِنَّهَا لَكَبِيرَةٌ إِلاَّ عَلَى الْخَاشِعِينَ" (سورة البقرة: 45)
         "Pomozite sebi strpljenjem i namazom! To je, zaista teško, osim skrušenim." (Suretu El-Bekare: 45)
 Prema citiranom ajetu, strpljivost i obavaljanje namaza su teške obaveze, osim onima koji su skrušeni, tj. oni koji su ponizni svome Gospodaru.
 Allah, s.w.t., u 200. ajetu Sure Ali Imran, naređuje strpljivost pojedinca, ali i međusobnu strpljivost, naređuje da bdijemo nad Njegovim, s.w.t., granicama i naređuje bogobojaznost:
 "       يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اصْبِرُوا وَصَابِرُوا وَرَابِطُوا وَاتَّقُوا اللَّهَ لَعَلَّكُمْ تُفْلِحُونَ" (سورة آل عمران:200)
           "O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste bili spašeni!" (Suretu Ali Imran: 200)
           Uzvišeni Allah nam u citiranom ajetu naređuje strpljivost, za koju On, s.w.t., obaćava posebnu nagradu, pa budimo od onih koji su strpljivi i izdržljivi i koji se nikoga mimo Allaha, dž.š., ne boje! On, s.w.t., nam takođe naređuje međusobno strpljivost, što je veoma težak oblik strpljivosti, koji postižu samo oni koji se Njega, s.w.t., istinski boje i koji su svjesni važnosti džemata i zajednice muslimana. Braćo i sestre, ovaj vid strpljivosti je veoma važan i za nas Bošnjake, koji ovaj imperativ moramo posebno primijeniti u našim životima, ako želimo da  lakše opstanemo na ovoj balkanskoj vjetrometini.
           Iskreni Allahovi, dž.š., robovi su zahvalni Njemu, s.w.t., u svakoj situaciji i njima u konačnici uvijek biva dobro, kao što stoji u slijedećoj predaji koju bilježe imami Buharija i Muslim:
عَنْ صُهَيْبِ بْنِ سِنَاَن رَضِيَ اللهُ عَنْهُ عَنْهَا أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى الله ُعَلَيْهِ وَ سَلَّمَ قَالَ: "عَجَبًاً لِأَمْرِ الْمُؤْمِنِ؛ إِنَّ أَمْرَهُ كُلَّهُ لَهُ خَيْرٌ، وَ لَيْسَ ذَلِكَ  إِلاَّ لِلْمًؤْمِنِ، وَ إِنْ أَصَابَتْهُ سَرَّاءُ شَكَرَ فَكَانَ خَيْراً لَهُ، وَ إِنْ أَصَابَتْهُ ضَرَّاءُ صَبَرَ فَكَانَ خَيْرًاً لَهُ." (بخاري و مسلم)
Prenosi Suhejb bin Sinan, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Čudno li je stanje vjernika! Kod njega je sve dobro i tako nešto nije ni s' kim osim sa vjernikom (mu'minom); ako ga zadesi kakva radost, on zahvaljuje (Allahu, dž.š.) i bude mu dobro, a ako ga pogodi zlo, on se strpi i bude mu dobro!" (Buharija i Muslim)
Sve što vjernike zadesi u životu od nedaća, to im biva otkupom za njihove grijehe, kao što stoji u slijedećoj predaji:
  عَنِ أَبيِ هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ النَّبِيَّ الله صَلَّى الله ُعَلَيْهِ وَ سَلَّمَ قَالَ: "مَا يُصِيبُ الْمُؤْمِنَ نَصَبٌ – أَيْ تَعْبٌ – وَ لاَ وَصَبٌ – أَيْ مَرَضٌ – وَ لاَ هَمٌّ وَ لاَ حُزْنٌ وَ لاَ أَذَى وَ لاَ غَمٌّ حَتَّى الشَّوْكَةُ يُشَاكُّهَا، إِلَّا كَفَّرَ اللهُ بِهَا مِنْ خَطَايَاهُ." (متفق عليه)
Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Muslimana ne pogodi nikakva nedaća ili bolest, tuga ili žalost, niti bilo kakva nezgoda, čak ni obični ubod trna, a da mu zbog toga Allah, dž.š., ne oprosti dio njegovih grijeha." (Muttefek alejhi)
A u drugoj predaji koju bilježe imami Buharija i Muslim, stoji:
"مَا مِنْ مُسْلِمٍ يُصِيبُهُ أَذَى؛ شَوْكَةٌ فَمَا فَوْقَهَا، إِلَّا كَفَّرَ اللهُ بِهَا مِنْ سَيِّئَاتِهِ، وَ حَطَّ عَنْهُ ذُنُوبُهُ كَمَا تَحُطُّ الشَّجَرَةُ وَرَقَهَا." (بخاري و مسلم)
"Ne zadesi muslimana nedaća, koliko ubod trna ili više od toga, a da mu Allah time neće izbrisati grijehe i sa njega spadaju grijesi, kao što lišće spada sa drveća." (Buharija i Muslim)
Vjernici će pred svoga Gospodara stati potpuno čisti od grijeha, nakon strpljenja u iskušenjima koja ih budu zadešavala, kao što bilježi imam Tirmizija:
عَنِ أَبيِ هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ النَّبِيَّ اللهِ صَلَّى الله ُعَلَيْهِ وَ سَلَّمَ قَالَ: "مَا يَزَالُ الْبَلاَءُ بِالْمُؤْمِنِ فِي نَفْسِهِ وَ وَلَدِهِ وَ مَالِهِ حَتَّى يُلْقِى اللهَ تَعَالَى وَ مَا عَلَيْهِ خَطِيئَةٌ." (ترمذي)
Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Vjernik će biti iskušavan: tjelesno, djecom i imetkom, sve dok ne sretne Gospodara, a da pri njemu ne bude niti jednog grijeha." (Tirmizija)
Allah dž.š. iskušava i kažnjava svoje iskrene robove, one koje On, s.w.t., voli, a ostavlja one koji griješe do Dana Određenog, kao što stoji u predaji koju bilježi imam Tirmizija:
عَنِ أَنَسٍ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ النَّبِيَّ صَلَّى الله ُعَلَيْهِ وَ سَلَّمَ قَالَ: "إِذَا أَرَادَ اللهُ بِعَبْدِهِ خَيْرًا عَجَّلَ لَهُ الْعُقُوبَةَ فِي الدُّنْيَا، وَ إِذَا أَرَادَ اللهُ بِعَبْدِهِ الشَّرَّ أَمْسَكَ عَنْهُ بِذَنْبِهِ حَتَّى يُوَافِي بِهِ يَوْمَ الْقِيَامَةِ وَ إِنَّ عِظَمَ الْجَزَاءِ مَعَ عِظَمِ الْبَلَاءِ، وَ إِنَّ اللهَ إِذَا أَحَبَّ قَوْمًًا ابْتَلاَهُمْ، فَمَنْ رَضِيَ فَلَهُ الرِّضَا، وَ مَنْ سَخَطَ فَلَهُ السُّخْطُ." (ترمذي)
            Prenosi Enes, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kada Allah želi robu dobro, požuri mu kaznu na dunjaluku, a kada Allah želi robu zlo, ostavlja ga sa njegovim grijesima dok ne dođe na Sudnji dan. Velika nagrada je sa velikim iskušenjima. Kada Allah zavoli jedan narod, on ga iskuša, pa ko bude time zadovoljan, imaće nagradu za to, a ko se rasrdi, biće kažnjen." (Tirmizija)
           Sabur koji se spominje u Kur'anskim ajetima i hadisima Allahova Poslanika, s.a.v.s, jeste sabur kojeg musliman pokaže u onom najtežem momentu. O tome govori i slijedeća predaja: 
         Prenosi Enes, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., naišao pored jedne žene koja je plakala nad nečijim kaburom, pa  joj reče: "Boj se Allaha i strpi se!" Na to mu ona odgovori: "Idi od mene! Ti nisi pogođen mojom nesrećom!" Kada su joj rekli da je to bio Allahov Poslanik, s.a.v.s., otišla je do vrata njegove kuće i ne zatekavši nikoga od njegovih ukućana obrati mu se riječima: "Allahov Poslaniuče, nisam te prepoznala.” Poslanik, s.a.v.s., reče: "إِنَّمَا الصَّبْرُ عِنْدَ الصَّدْمَةِ الْأُولىَ" "Pravi sabur je onaj pri prvom udarcu!" (Muttefek alejhi)
Braćo i sestre! Budimo strpljivi u podnošenju dunjalučkih iskušenja, drugima preporučujmo strpljivost i budimo spremni da se strpimo radi zajedničkih interesa, obavljajmo namaz i bdijmo nad Allahovim, s.w.t., granicama, u nadi da ćemo postići Njegovu nagradu!
Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, učini nas od onih koji su strpljivi, sačuvaj nas iskušenja koja ne možemo podnijeti, uputi našu djecu i naše potomke i učini ih istinskim pripadnicima islama, budi nam Milostiv na Sudnjem danu i uvedi nas u džennete u društvu sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!

26.11.2007.

Dali ste znali?

Bismillahirrahmanirrahim!
Elhamdulillahi rabbil ´alemin!
Wessalatu wesselamu ´ala sejjidina Muhammedin we ´ala alihi we sahbihi edzme´in!


U hadisima se spominju detalji udahnuc duse u Adema, (a.s.). Kad je udahnuta dusa dosla u glavu, Adem kihnu a meleki mu rekose:

-Reci elhamdulillah

On to izgovori a Allah mu rece:

-Rahimeke Rabbuk -tvoj Gospodar ti se smilovao.

Pogledaj, prije nego je u potpunosti udahnuo dusu, Gospodar se smilovao covjeku.

Kad dusa dode u oci Ademove, poce promatrati dzennetske plodove, a kad dode u trbuh zazeli Adem te plodove. Prije nego je dusa dosla u noge, pohiti Adem plodovima Dzenneta, da ih proba, da jede. Na to se odnose rijeci Uzvisenog: -covjek je brzopletim stvoren.

Uvijek hica, zurba. Prije nego je dusa stigla u noge, pozurio je da okusi plodove.

Kad ga je Allah stvorio potra ga po ledima, te iz njegovih leda izadose potomci Ademovi, koji ce doci do Sudnjeg dana. Ovaj dogadaj poznat kao misak se spominje u brojnim ajetima i hadisima.
Biljezi se od Musilm ibn Jesara, (r.a.), da je Omer, (r.a.), upitan o znacenju ajeta:

I kad je Gospodar tvoj iz kicmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatrazio od njih da posvjedoce protiv sebe: "Zar Ja nisam Gospodar vas?" – oni su odgovarali: "Jesi, mi svjedocimo" – i to zato da na sudnjem danu ne reknete: "Mi o ovome nista nismo znali",

Ili da ne reknete: "Naci preci su prije nas druge Allahu ravnim smatrali, a mi smo pokoljenje poslije njih. Zar ces nas kazniti za ono sto su lazljivci cinili?" (Al-'Araf, 172, 173.)


Pa Omer, (r.a.), rece:

-Cuo sam Poslanika, (sws), da je rekao: "Doista je Allah stvorio Adema pa ga Svojom desnicom potrao po ledima i iz njih izvadio sve potomstvo Ademovo do Sudnjeg dana. Potom mu rece: 'Ove sam stvorio za Dzennet i raditce djela stanovnika Dzenneta, a ove sam stvorio za vatru i raditce djela stanovnika vatre.'''Jedan covjek upita: "Allahov Poslanice, -cemu onda sav nas trud, kad je sve odredeno?" Rece: "Zaista Allah, aze ve dzel,, ako je roba stvorio za Dzenet uputi ga na djela stanovnika Dzenneta sve dok ne umre radeci djela Dzennetlija i uvede ga u Dzenet. A ako je stvorio roba za Dzehennem uputi ga na djela Dzehenemlija sve dok ne umre radeci djela stanovnika Dzehenema."

-svakom je olaksano ono zbog cega je stvoren.

26.11.2007.

Dova i uslovi za primanje Dove

Gospodaru, podari nam iskrenost i ucini da svaka nasa rijec i svako nase delo bude samo radi Tebe i priblizavanja Tebi, a sacuvaj nas ruznih rijeci i losih dela. Ostavi nas u zivotu dok je on bolji za nas od nase smrti.A uzmi nas Sebi kada nas Ahiret bude za nas bolji od naseg dunjaluka. Sacuvaj nas teske bolesti i duge starosti. Usmrti nas na nasim najboljim delima u trenutku najveceg imana i pokornosti Tebi...
Popravi nase stanje i sa nama popravljaj druge.Sacuvaj nas, i druge sacuvaj sa nama. Opskrbi nas nash Gospodaru, ustrajnoscu u Tvojoj veri i postupanju po sunnetu Tvoga Poslanika sallallahu alejhi ve sellem...
Poduci nas nasoj veri i onome sto ce nam koristiti i da nam od koristi bude ono sto naucimo. Sacuvaj i nagradi i oprosti nam ako sta zgrijesimo nehotice u ovom nasem okupljanju ovde...
AMIN YA RABBI...

Hvala Allahu Gospodaru svega zivog i nezivog...


Primjeri primanja dove iz Kur'ana Časnog - Hazreti Zekerijja, a.s.

Ovaj poslanik nije imao djece, žena mu je bila nerotkinja. Kada je ostario, oslabio i posijedio, rastužio se što nema dijete koje će naslijediti njegovo poslanstvo, misiju pozivanja Allahu:
"Gospodaru moj, ne ostavljaj me sama, a Ti si jedini vječan!" (El-Enbija, 89)
"...odazvasmo i, izliječivši mu ženu, Jahjaa mu poklonismo" (El-Enbija, 90)


Primjeri primanja dove iz Kur'ana Časnog - Hazreti Nuh, a.s.

Nuhov narod se neprijateljski odnosio prema svom poslaniku. Ismijavali su se s Nuhom i okretali ledja njegovoj misiji. Jedino je kod Allaha imao utočište:
"I on je Gospodara svoga zamolio: 'Ja sam pobijedjen, Ti se osveti!' "
Molio je Allaha da pomogne njemu i vjerničkoj manjini. Kakav je bio odgovor?
"I Mi smo kapije nebeske pootvarali vodi koja je neprestano lila, i učinili da iz zemlje izvori provru, i vode su se sastajale kako je odredjeno bilo" (El-Kamer, 11-12)
I s neba i iz zemlje je navirala voda; voda s neba se sudarala s preobilnim izvorima... Nevjernici su se utopili, a Nuh i njegovi sljedbenici su se spasili:
"...a malo je bilo onih koji su s njim vjerovali" (Hud, 40)


Primjeri primanja dove iz Kur'ana Časnog - Hazreti Sulejman, a.s.

Allah je Davudovim potomcima podario ogromnu vlast. Sulejman, a.s., je bio kralj-poslanik. Allah mu je podario veliku kraljevinu i široku slavu. Podredio mu je džine, vjetrove i druge stvari... Njemu se desila jedna vrsta iskušenja, pa je zamolio Svog Gospodara:
"Gospodaru moj, oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti uistinu, bogato daruješ!" (Sad, 35)
Allah je odgovorio na njegovu dovu i nije nikome nakon njega toliku vlast i slavu podario. Štaviše, Poslanik, s.a.v.s., je, prema vjerodostojnom hadisu, uhvatio jedne prilike džina i rekao: "Tako mi Allaha, da nije dove mog brata Sulejmana, zavezao bih te za stub džamije i pustio da se ljudi čude i djeca igraju s tobom."

Primjeri primanja dove iz Kur'ana Časnog - Dova hazreti Ibrahima, a.s.

Hazreti Ibrahim, a.s., je došao u golu pustinju, bez ikakve vegetacije i vode. Tu je nastanio svoju ženu i potomstvo, kao što mu je Uzvišeni Gospodar naredio. Učio je slijedeću dovu:
“Gospodaru moj, učini ovo mjesto sigurnim gradom, a snabdij plodovima stanovnike njegove” (El-Bekara, 126).
Allah je odgovorio njegovoj dovi i učinio Mekku i njenu okolinu blagoslovljenom, tako što joj opskrba dolazi sa svih strana.

Primjeri primanja dove iz Kur'ana Časnog - Hazreti Ejjub, a.s.

Ejub je bio izložen teškim boletima. Jedino je mogao srcem I jezikom spominjati Allaha. Kada je patnja postala nesnosna, preostalo mu je samo da se moli Uzvišenom Allahu. Dovu je odlagao do te granice samo iz stida prema Uzvišenom Allahu:
I Ejjubu se, kada je Gospodaru svome savapio: “Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji…”
A Uzvišeni Allah odmah prima dovu Svog roba:
“…odazvasmo I nevolju mu, koja ga je morila, otklonismo I vratismo mu, milošću Našom, čeljad njegovu I uz njih još toliko I da bude pouka onima koji se Nama klanjaju” (El-Enbija, 84)

***

A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravom putu.“ (El-Bekara, 186)

A u jednom slabom hadisu stoji: „Dova je srž ibadeta.“

Za dovu se vezuju odredjeni uvjeti i adabi koji ako se ispune, dova biva primljena, ti uvjeti i adabi jesu sljedeci.

Iskrena namjera
Dovu treba uciti s nijetom ibadeta Uzvišenom, jer je dova ibadet, a ko se obrati Allahu radi neke potrebe, nece ostati praznih ruku.


Cesto uciti dovu

Uzvišeni kaže: „Gospodar vaš je rekao: 'Pozovite Me i zamolite, Ja cu vam se odazvati! Oni koji iz oholosti nece da Mi se klanjaju uci ce sigurno, u džehenem poniženi!'“ (Mumin, 60)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Zaista je dova ibadet“, zatim je proucio prethodni ajet. Abdullah b. Omer, radijalahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, kazao: „Dova utice na ono što se nije desilo, ali i na ono što se vec desilo, zato, Allahovi robovi, cesto ucite dovu.“ (Hakim)

Upucivati dovu dlanovima okrenutih prema nebu

Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, upucuje: „ Kada molite Uzvisenog Gospodara za neku potrebu, dignite dlanove prema nebu.“ (Ebu-Davud ) U predanju koje je zabilježio Taberani stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, uceci dovu okretao dlanove prema licu, a u nekim stoji da je ruke dizao prema nebu toliko da bi ukazala bjelina ispod pazuha, što je ucinio u Bici na Bedru, pa je spao ogrtac s njegovih ramena. Za to nalazimo potvrdu i u njegovim, sallallahu alejhi ve sellem, rijecima: „Svakom covjeku koji, moleci Allaha za nešto, digne ruke da mu se ukaže bjelina ispod pazuha, Allah ce uslišati dovu.“ (Tirmizi)

Poceti sa zahvalom Allahu i salavatom na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem

Sunnet je da covjek pocne moliti sa zahvalom Allahu. Otuda ce Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, na Sudnjeme danu pasti na sedždu ispod Arša, dugo zahvaljujuci Allahu, pa mu Allah, dželle šanuhu, dopustiti da se zauzima za ljude.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, cuo je nekog covjeka kako moli a nije zahvalio Allahu niti je donio salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je rekao: „Ovaj je požurio!“ Zatim ga je pozvao i rekao: „Kada neko od vas moli, neka se prvo zahvali Svevišnjem Allahu, zatim neka donese salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa tek tada neka moli za šta hoce.“ (Ebu-Davud)
Ko ne donese salavat na Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, njegova dova nece biti primljena na osnovu Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, rijeci: „Dova u kojoj se ne donese salavat na Poslanika se ne prima.“ (Dejlemi)

Prvo moliti za sebe

Potvrdu za to nalazimo u Nuhovoj dovi: „Gospodaru moj, oprosti meni, i roditeljima mojim, i onome koji kao vjernik u dom moj udje, i vjernicima i vjernicama, a nevjernicima samo propast povecaj!“ ( Nuh, 28 ) Te u Musaovoj, alejhis-selam, molitvi: „Gospodaru moj, oprosti meni i bratu mom...“ (El-Earaf, 151) Kada bi od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, neko zatražio da moli za njega, on bi to ucinio pocevši od sebe, a zatim bi molio za doticnu osobu. (Ebu-Davud)

Biti uvjeren da ce dova biti primljena

Covjek mora da bude uvjeren da ce dova biti primljena, to nam Svevišnji Allah obecava: „A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli...“(El-Bekara, 186), ali i Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: „Molite Allaha uvjereni da ce vam se odazvati, i znajte da Allah nece primiti dovu od nemarnog, odsutnog srca.“ (Tirmizi)
covjek mora vjerovati u Allahovo obecanje, jer Uzvišeni Gospodar održava obecanje; dovom se postiže samo dobro.

Da ne moli za grijeh ili kidanje rodbinskih veza

Dova za grijeh nije primljena: „Sve dok covjek moli, Allah ce mu davati ono što traži ili ce od njega otklanjati nevolju u istoj mjeri, sve dok ne bude molio za grijeh ili kidanje rodbinskih veza.“ (Tirmizi)

Da ne moli protiv sebe ni porodice ni imetka

Moramo se cuvati da ne dovimo protiv sebe, svoje porodice ili imetka, što cini vecina ljudi u srdžbi. Ovo zato, jer covjek u trenutku srdžbe može da pogodi vrijeme kada je dova kabul pa ce ga zadesiti ono šta je tražio: „Ne molite protiv sebe ni protiv djece ni protiv imetka, ako pogodite vrijeme kada se dova prima, Allah ce vam dati ono što ste tražili.“ (Muslim)

Umjerenost u dovi

Allah, dželle šanuhu, ne voli one koji pretjeruju: “Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previše glasno mole.“ (El-Earaf, 55) Sad b. Ebu-Vekkas cuo je svoga sina kako moli: „Allahu, daj mi Džennet, njegove blagodati, njegove ljepote, a sacuvaj me džehennemske vatre, njenih lanaca i okova!“ Obratio mu se: „Uistinu sam cuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori: 'Doci ce vrijeme kada ce neki ljudi pretjerivati u dovi.' Sinko, nemoj biti od njih: ako dobiješ Džennet, uživat ceš sve njegove blagodati, a ako budeš spašen od Vatre, bit ceš poštedjen svega što se u njoj nalazi.“ (Ahmed).
Takodjer je Abdullah b. Mugaffel cuo kako njegov sin moli: „Allahu, daj mi bijeli dvorac u desnoj strani Dženneta!“ Pa je rekao: „O sine, traži od Allaha Džennet, a utici se Vatre, cuo sam Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, gdje govori: 'Doci ce vrijeme kada ce neki ljudi pretjerivati u dovi.'“ (Ibn-Madže) U pretjerivanje u dovi ulazi i to da covjek moli Allaha za nemoguce, da postane melek ili da može ponijeti brdo i sl.

Ne tražiti kaznu na dunjaluku

Neki ljudi zbog velikog straha od kazne na ahiretu traže od Allaha, dželle šanuhu, da ih kazni na dunjaluku. To je vid neznanja; može ih zadesiti kazna koju nece moci podnijeti. Bolje je moliti za oprost i zdravlje. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posjetio je nekog muslimana koji je bio toliko smršao da je izgledao kao pile, upita ga: „Da nisi od Allaha tražio to?!“ Odgovori: „Jesam, molio sam: Allahu, kaznu koju si mi odredio za ahiret, kazni me njome na dunjaluku!“ Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ga ukori: „Slavljen neka je Allah! Ne možeš to podnijeti, nemaš snage za to, zašto nisi molio: Allahu, podari nam dobro na dunjaluku i ahiretu, a sacuvaj nas patnje u Vatri!“ Zatim je zamolio Svevišnjeg Allaha da ga izlijeci, pa je ozdravio. (Muslim) Ovdje možemo još napomenuti da covjek treba moliti kur'anskim dovama i onima koje su prenesene od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem.

Cesto tražiti oprost od Allaha i zaštitu

Ne postoji ništa bolje od toga da Allah, dželle šanuhu, oprosti covjeku. Kome se On smiluje i oprosti mu na ovome i buducem svijetu, postigao je svako dobro. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: „Mnogo tražite oprosta od Allaha.“ (Ebu-Davud) A Abbasu, radijallahu anhu, je preporucio: „O Abbase, amidža moj, moli da ti Allah oprosti na ovome i buducem svijetu.“ (Tirmizi)

Moliti najvecim Allahovim imenom

Jednom prilikom Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, cuo je covjeka kako moli: „Allahu, molim Te time što si ti Allah, Jedan, utocište svakom, nisi rodio i rodjen nisi i niko Ti ravan nije...“, pa je rekao: „On je zamolio Allahovim najvecim imenom kojim ako se zamoli, želje se ostvaruju i dove primaju.“ (Ebu-Davud) Takodjer je cuo drugog covjeka kako moli: „Allahu, tražim od Tebe, Tebi pripada sva zahvala, nema boga osim Tebe, Ti si Jedan, saušesnika nemaš, Ti si darežljivi, Ti si tvorac nebesa i Zemlje, Ti si Veliki i plemeniti...“, te je rekao: „On je zamolio Allahovim najvecim imenom kojim ako se zamoli, želje se ostvaruju i dove primaju.“ (Ahmed) Odredjujuci Allahovo najvece ime, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao: „Najvece Allahovo ime je u sljedecim ajetima: 'A vaš Bog- jedan je Bog! Nema boga osim Njega, Milostivog, Samilosnog!' (El-Bekara, 163) i na pocetaku sure Alu-Imran: 'Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vjecni!'“

Upucivati dovu u odabranim vremenima

Odabrana vremena jesu sljedeca: izmedju ezana i ikameta, na sedždi, nakon namaza (selama), u zadnjoj trecini noci, poslije džume, a najbolje je moliti pred zalazak Sunca.

Ne požurivati rezultate

Požurivanje rezultata je pokuðeno, to je razlog da dova bude odbijena. Zabranjeno je gubiti nadu u Allahovu milost. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “Dova ce biti uslišavana sve dok covjek ne bude požurivao govoreci: molio sam ali mi dova nije uslišana!“ (Buhari) Treba se znati da Allah ili usliša dovu, ili je sacuva za Sudnji dan, ili od covjeka otkloniti nevolju u istoj mjeri: „Niko nece moliti Allaha a da mu Allah nece udovoljiti: ili ce mu dati na ovome svijetu što je tražio, ili ce mu dovu odgoditi za Sudnji dan, sve dok ne bude molio za grijeh ni kidanje rodbinskih veza niti bude požurivao.“ Neko upita: „Allahov Poslanice, kako se požuruje dova?“ On odgovori: „Tako što se požali: molio sam ali mi Allahu nije uslišao!“ (Tirmizi)

Cesto moliti Svevišnjeg Allaha u blagostanju

Allahova je mudrost da odredi nevolju kako bi cuo covjekov glas i traženje utocišta od Njega: „A poslanike smo i narodima prije tebe slali i neimaštinom i bolešcu ih kažnjavali ne bi li poslušni postali.“ (El-Maida, 42) Ako se covjek mnogo obraca Allahu u blagostanju, On ce mu se odazvati u nevolji, kao što se desilo sa Junusom, alejhis-selam: „I da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale, sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad ce svi biti oživljeni.“ (Es-Saffat, 143-144) Na to nas je uputio Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekavši: „Ko želi da mu se Allah odazove u nevolji neka cesto moli u blagostanju.“ (Tirmizi)

Izbjegavati poroke zbog kojih se dova odbija

To su stvari na koje je upozorio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: pretjerivanje u dovi, cinjenje nepravde, jedenje harama itd. U jednom hadisu Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, spominje covjeka koji je dugo putovao, rašcupan i prašnjav, pruža ruke prema nebu: „Gospodaru, Gospodaru!“, a njegova hrana je haram, pice haram, odjeca od harama, sav u haramu, pa kako ce mu se odazovati. (Muslim)


Ko se bude pridržavao gornjih uvjeta i adaba njegova ce dova, ako Bog da, biti primljena.

26.11.2007.

Hadzijska dova i ispracaj nasih hadzija

U Kur'anu pise:"Hadz i umru radi Allaha izvrsavajte! A ako budete sprijeceni, onda kurbane koji vam se nadju pri ruci zakoljite..."(El-Bekare, 196).

Ashabi su upitali Bozjeg poslanika koje je najbolje ljudsko djelo? - Vjerovati u Allaha i Njegova poslanika - odgovori Poslanik.

- A zatim - upitali su ashabi?

- Boriti se na Allahovom putu - odgovori Poslanik.

- A poslije toga - opet su upitali ashabi?

- Iskreno, u ime Allaha, obaviti hadz, odgovori Poslanik.

Nas dzemat ce, ako Bog da, ove godine ispratiti cetvoro nasih dzematlija da obave ovaj zadnji od pet islamskih sarta, te cemo povodom toga prouciti prigodnu "hadzijsku dovu" kojoj ce prisustvovati i hafiz Sulejman Bugari u mesdzidu Dar Alarqam u Lynnwoodu.

26.11.2007.

Zašto su muslimani tako nemoćni?” - Dr Faruk Salima, freelance kolumnista iz Islamabada.

http://www.hilalplaza.com/images/Intro_Islam.JPG

Zbog mnoštva statističkh podataka čini nam se zanimljivim. Ko bi pomislio da se tekst odnosi na onu pripadanike vjerske zajednice okupljene oko objave koja je započela riječima “Ikre” (Uči!):

“Procijenjeno je da ima 1,476,233,470 muslimana na ovoj planeti: jedna milijarda u Aziji, 400 miliona u Africi, 44 miliona u Evropi i šest miliona u Americi. Svako peto ljudsko biće je musliman; na svakog hindusa dođu dva muslimana, na svakog budistu dođu dva muslimana i na svakog jevreja dođe stotinu muslimana. Jeste li se ikad zapitali zašto su muslimani tako nemoćni?

Evo zašto: Postoji 57 zemalja članica Organizacije islamske konferencije (OIC ) i sve te zemlje zajedno imaju oko 500 univerziteta; jedan univerzitet na svakih tri miliona muslimana. Sjedinjene Američke Države same imaju 5,758 univerziteta , a Indija čak 8,407. U 2004. godini, Shanghai Jiao Tong Univerzitet sproveo je ” Akademsko rangiranje univerziteta u svijetu “ i za čudo, nijedan univerzitet iz zemalja gdje muslimani čine ve ćinu nije ušao me đu prvih 500.

Po podacima UNDP-a, pismenost u kršćanskom svijetu je 90%, a 15 kršćanskih zemalja imaju stopu pismenosti od 100%. Kao oštar kontrast tome, muslimanske zemlje u prosjeku imaju stopu pismenosti od 40% i ne postoji nijedna muslimanska zemlja gdje je pismenost 100%.

26.11.2007.

Dođite i pogledajte naše pretrpane mrtvačnice (Mike Whitney)

Svakodnevno, pod izgovorom Al Kaide, pobunjenika, militanata ili bilo kojeg imaginarnog imena kojeg se sjetite, vi niste prestali, pa makar jedan dan, vršiti pokolj nad našim nevinim.

Već četiri godine, niste prestali to raditi niti jedan dan. Ni za vrijeme blagdana, ni za vrijeme vjerskih obreda i ceremonija, pa čak ni na dan kada je vaš tzv „Bog“ rođen...ako vi uopšte i imate Boga.“ Layla Anwar “A Perfect Baby Formula”

 

Umirovljeni general Ricardo Sanchez pokrenuo je vatrenu oluju nedavno kada je opisao okupaciju Iraka kao „noćnu moru bez kraja na vidiku“. On je dodao da je američko civilno rukovodstvo „ nekompetentno“ i „korumpirano“ , te da najbolje čemu se SAD treba nadati, sa obzirom na sadašnje stanje stvari, jeste „izbjegnuti poraz“. Prirodno, Sanchezove opaske su naišle na aplauz kod liberala i progresivaca koji se protive ratu, ali je njihov entuzijazam bio neosnovan. Sanchez nije ni protiv rata niti je za povlaèenje. On jednostavno ne voli gubiti –a SAD u ovom trenutku gube.



Glupo je tražiti podršku ondje gdje je nema. Sanchez je samo ogorčeni stari vojnik čiji je san o pacifiziranju bijesnog nezavisnog iračkog naroda propao u ovim teškim vremenima. On mnogo toga i priznaje kada kaže: „Nakon više od 4 godine borbi, Amerika nastavlja svoju očajnu borbu u Iraku bez bilo kakavih usklađenih napora da razviju strategiju kojom će se postići pobjeda u ovoj ratom razorenoj zemlji ili u velikoj borbi protiv terorizma.“



On je upravu. Ne postoji plan i okupacija je totalni promašaj. Ali, krivac je prema njemu „nekompetencija“, a ne napad na zemlju koja nije predstavljala nikakvu prijetnju za SAD. Ovo se vrlo teško može nazvati principijelnim stavom. Ali zar trebamo oèekivati principijelnost od čovjeka koji je „predvidio“ aktivnosti i zločine koji su se dešavali u Abu Ghraibu.


U novoj knjizi “Administration of Torture”, koju su napisala dvojica američkih odvjetnika, dokazuje se da su vojni ispitivači „ zlostavljali, mučili ili ubijali“ veliki broj zatvorenika sve od napada 11. septembra.


Prema njihovom izvještaju: “Dokumenti pokazuju da zlostavljanja zatvorenika, poput onih u Abu Ghraibu, nisi bili izoliran slučaj kao što je to tvrdila Bushova administracija i američka vojska. U vrijeme kada je priča o zlostavljanju zatvorenika dospjela u javnost, sredinom 2004.godine, vojska je znala za najmanje 62 druge optužnice o zlostavljanju u drugim zatvorima u Iraku i Afganistanu.“


Sanchez je bio upravitelj Abu Ghraiba 2004.godine i on je odgovoran za ono što se tamo dogodilo. On nije čovjek čijoj moralnoj osuda rata ili bilo čega drugog treba vjerovati. Njegovi nedavni komentari trebaju biti odbačeni kao šuplja tirada izrečena sa namjerom distanciranja sebe od – kako je to general William Odom nazvao – „najveće strateške katastrofe u američkoj historiji.“



Glavna Sanchezova pogreška je njegovo vjerovanje da je moguća pobjeda u nemoralnom ratu. To nije moguæe; dugovječnost okupacije samo pojačava jačinu zločina. Ono što je posebno neugodno kod Sanchezovih primjedbi jeste da one ovjekovječuju mit o tome šta se stvarno dešava u Iraku i zašto su američki napori u Iraku doživjeli neuspjeh. Nisu Rumsfeldova griješenja „potopila“ okupaciju. Niti je to uèinio nedostatak vojnika, debasifikacija, nedostatak bolje zaštite i oklopa, ili lagani rast sektaškog nasilja. SAD gubi u Iraku jer je zaključana u bitku sa žilavim i inventivnim protivnikom koji je poništio američka vojna dostignuća i superiornu vatrenu moć. Postoji velika razlika između nesposobnosti i dobijanja batina. I, po svakoj definicija gerilskog ratovanja- SAD dobija batine. Da li je naše mišljenje o sebi toliko pretjerano da ne možemo priznati sebi istinu?



Prestanimo se oporavdavati i „izvlačiti“. Rat je bio proklet i osuđen na propast od samog početka; Falujja i Abu Ghraib su samo „zapečatili“ ovu propast. Nakon toga, pokret otpora je zauzeo viši moralni položaj i dobio podršku naroda. ( Ima li iko u Pentagonu da poznaje borbu protiv pobunjenika?) U svom zadnjem članku Ali al-Fadhily (“Assassination of Sheikh Shakes US Claims”, Ali al-Fadhily) to sumira ovako: „ Jedini faktor na koji SAD nisu računale jeste da Iračani rađe vole umrijeti od gladi nego živjeti pod prljavom zastavam okupatora.“


Niko ne želi da živi pod okupacijom i sva istraživanja i ankete koje su provedene poslije invazije 2003.godine pokazuju da više od 90% iračkog naroda želi da vidi američko povlačenje iz svoje zemlje. Uzimajući u obzir ove rezultate postaje jasno zašto se irački pokret otpora tako brzo razvija. Uvijek će biti veliki broj mladih nacionalista željnih da se pridruže borbi.
SAD ne može „prevladati“ u Iraku niti može nametnuti i sprovesti „političko rješenje“ –što je još jedan vrlo popularan mit u SAD-u. Jedino prihvatljivo političko rješenje za okupaciju jeste povlačenje – ne marionetski režimi, niti „naftni zakoni“ niti rokovi. Povlačenje i točka.



Ali Bush se neće povući i čini se da ga niko ne može prisiliti na to. Tako će se ubijanje nastaviti neumanjeno, iza čelične medijske zavjese, dok se stanje na terenu sve više pogoršava. Na kraju, nakon godina etničkog čišćenja, sektaških borbi i vojnih operacija pozicija SAD-a æe postati neodrživa i vojnici će doći kući. Ali gubici će biti ogromni. Već je preko miliona Iračana ubijeno u ratu, a četiri miliona su postali izbjeglice. Zasluge pripadaju i američkim medijima zbog skrivanja pravog divljaštva strane okupacije i njenog efekta na iračko društvo. Zemlja je u ruševinama.



Postoje samo tri problema u Iraku - okupacija, okupacija i okupacija. Mimo toga, irački narod sposoban je nositi se sa sopstvenim problemima i planirati sopstvenu budućnost. Američka kontrola nema osnove u Iraku i nema popularne baze za podršku. Proizvodnja nafte je u opadanju, irački narod je većinom protiv dijeljenja države, dok autoritet Malikijeva vlade ne prelazi zidine Zelene zone. Ništa od ovoga ne predskazuje neki napredak ili bolju budućnost za okupaciju. Ustvari, SAD čini sve što je u njenoj moći da se ikako održe u Iraku. Bagdad je pretrpio veliko etničko čišćenje koje je promijenilo sliku grada- od nekadašnjeg grada sa oko 70% sunija sada je grad sa 70% šija. Kao što je ustvrdio novinar Nir Rosen: “Šije sada
posjeduju Irak. Sunije ga više nikad neæe vratiti. Šta Amerikanci mogu uraditi po pitanju ovoga... Mi smo uništili Irak i Amerikanci moraju to da znaju.“



U intervjuu za “Democracy Now“, koji je vodila Amy Goodman, Rosen je iznio i sljedeće staloženo predviđanje:“ Doći će dan kada neće biti niti jednog sunije u Bagdadu. Saudijska Arabija i Jordan paniče zbog ovoga, i nadaju se da će SAD na neki način naoružati ili podržati sunijske milicije. Teško mi je zamisliti da će sunijske nacije u regionu stajati po strani i gledati kako sunije potiskuju iz Bagdada...Zbog toga će te vidjeti veću podršku iz Saudijske Arabije, od Jordana, možda iz Jemena, Egipta, za sunijske milicije....građanski rat će se raširiti i postati regonalni.


Ne postoji rješenje. Mi smo uništili Irak i uništavamo cijeli region, i Amerikanci ovo moraju znati... Nije bilo građanskog rata u Iraku prije nego što smo mi došli. Nije bilo građanskog rata u Iraku, dok mi nismo poduzeli neke korake na nahuškamo sunije na šije. Sada je jednostavno prekasno. Ali, mi moramo da znamo da smo odgovorni za ono što se desilo i dešava u Iraku danas. Mislim da Amerikanci nisu svjesni ovoga..Ovo će se raširiti po cijelom regionu i region se od ovoga neće oporaviti decenijama. A Amerikanci su odgovorni za to.“


Cijeli gradovi – Sammara, Tal Afar, Ramadi – okruženi su sa bodljikavom žicom tako da je ulaz i izlaz ograničen na teško naoružane kontrolne točke. U Falujji – gdje je 65% grada spaljeno u brutalnom odgovoru na ubistvo četiri plaćenika – sav promet vozila je zabranjen, stanovnici svo vrijeme moraju nositi dokumente odobrene od strane američkih snaga, a u grad se ne može ući bez potpunog tjelesnog pregleda i skeniranja. To je zatvor.




Cijeli Irak je praktično pod vojnim zakonom popraćenim sa Bushovim obećanjem da će „demokratizirati“ Bliski istok. Još jedna laž. SAD su uključene u petogodišnji konflikt protiv labave i opuštene nacionalne armije obučene u urbanom ratovanju. Mi nećemo prevladati.



Kao što Rosen kaže: „ Svaki Amerikanac koji umre u Iraku - umire za ništa. On nije umro za slobodu; on nije umro za odbranu svoje zemlje. On je umro da bi okupirao Irak.“


Rosenove analize iračke noćne more su upadljivo drugačije od onih Sanchezovih. On razumije da pobjeda nije nikad bila moguća i da će efekti invazije i okupacije biti destabilizacija cijelog regiona i poremećaj odnosa snaga u cijelom svijetu.



Rosen kaže: “Irak je neopozivo promjenjen. Mislim da čak i ne možeš reći da Irak još uvijek postoji.. Ono što vidimo je praktično Mogadish u Iraku – različiti „gospodari rata“ kontroliraju mala susjedstva i kvartove. A oni koji imaju važne resurse, kao što su naftne instalacije, očigledno je da će biti „gospodari rata“ koje će sponzorirati stranci i koji će biti sposobni da zaključuju poslove sa nama ili Kinezima. Ali Irak je uništen, i mislim da ćemo vidjeti da će se to raširiti na cijeli ovaj region.“



I dok Nir Rosen je obezbijedio najozbiljnije i najoštroumnije analize o iračkom ratu, iračka pjesnikinja Layla Anwar dala je glas mnogim žrtvama ovoga rata. Ona je plodonosna blogerica i njeno pisanje nije za osjetljive. Njezin web site “An Arab Woman Blues, Reflections in a sealed Bottle” često se nalazi pod napadima. Njena iskrenost, humor, inteligencija i osjećajnost prave od nje najboljeg iračkog blogera, kao i jednog izuzetnog pisca. Njena zapažanja daju nam ono što su nam mediji oduzeli – prozor u patnju prosječnog Iračanina koji je skrhan američkom agresijom.



Layla Anwar piše:
„Moj otac i majka su me stalno podsjećali. Govorili su: “Layla, Irak je kičma arapskog svijeta.“ Da budem iskrena, nikad nisam potpuno razumjela implikacije ove izjave, tada. Danas razumijem.
Irak nije samo „kolijevka civilizacija“; on je također stup...kičma arapskog svijeta. Sad kad je smrvljen, kada je slomljen, ostalo će slijediti...Jedna po jedna...druge zemlje će se stropoštati...jedna po jedna, efekat vala iz Bagdada... ide prema ostatku svijeta.“



Njena predviđanja slična su Rosenovim. Uništavanje Bagdada je samo početak velikog vala koji će oboriti gradove širom Bliskog istoka stvarajući potpuno novi svjetski poredak. Kako su glupi i tašti naši lideri.



Njena proza često je mješavina suosjećanja i gnjeva. Niko nije pošteđen – pogotovo ne Amerikanci. Ona stavlja lice milionima ljudi koji su ili ubijeni ili izbjegli zbog borbi:


“ Dođite i vidite naše pretrpane mrtvačnice i pronađite naše malene za nas... Možete ih naći u ovom ili onom kutu, malena ručica kako viri, pokazujući na tebe... Dođite i potražite ih u kršu koji ostaje iza vaših „hirurških zračnih napada“, možda ćete pronaći malenu nogicu ili malenu glavu...kako moli za vašu pažnju.
Dođite i vidite kako se okupljaju na smetlištima, prekapajući po ostacima hrane...
Više od pola naših malenih su pothranjeni ili umiru od bolesti. Kolera, dizenterija, infekcije svih vrsta... Pothranjenost ne znači dijetu kao kod vaše male, predebele djece ...to znači umiranje od gladi. Dođite i pogledajte, dođite i pogledajte... (“Flying Kites” Layla Anwar)




Sanchez bi trebao prihvatiti pozivnicu Layle Anwar i posjetiti „pretrpane mrtvačnice“ koje je pomagao da budu takve. Makar onda bi mogli njegove zamjerke shvatiti ozbiljno.

26.11.2007.

12-godišnjica mučkog ubistva Elvedina Smajića, pripadnika Odreda “El-Mudžahidin” ( Ismail Ibrahim )

Ubistvo Elvedina samo je jedan u nizu slučajeva koji su namjerno gurnuti u zaborav. Zbog toga je danas sve manje znakova na putu pomoću kojih su oni kojima je stalo do istine o svemu štose događalo tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu lahko mogli doći do nje. Zaborav kod nas skoro uvijek završi smrtonosnim ishodom.



Uskoro se navršava dvanaest godina od prestanka agresije na Bosnu i Hercegovinu. Iako
je to tako, svjedoci smo da se domaća, ali i svjetska javnost danas na posebani ekskluzivistički način bavi tim ratnim periodom. Za ovih dvanaest godina o agresiji na BiH ispričano je i napisano svašta. Osim istine koja je dodatno potvrđena, moćni špekulanti uspjeli su tokom spomenutog perioda ozvaničiti mnoge laži o agresiji na BiH. U mnogim slučajevima laž je zamijenila istinu, zaborav je potisnuo sjećanja. U zaborav su pali mnogi veliki događaji, ali i oni
manji događaji koji su jasni znakovi na putu, znakovi koji jasno govore o onome što se događalo tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Radi istine ovom prilikom prisjećamo se jednog malog događaja koji se zbio pri kraju agresije, događaja koji otkriva suštinu zla koje je tada pogodilo Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake.



Ja ne četnik, ja mudžahid

Da nismo toliko zaboravni sjetili bismo se da se ovih dana, tačnije 5. oktobra, navršava dvanaest godina od mučkog ubistva mudžahida Elvedina Smajića, pripadnika Odreda “El-Mudžahidin’’, kojeg su na kućnom pragu i na majčine oči ubili vojnici britanskog UNPROFOR-a.

Elvedin je
ubijen samo nekoliko dana ranije prije nego što je uspostavljeno primirje koje je označilo završetak agresije na BiH. Ubistvo Elvedina Smajića jedan je od onih jasnih znakova na putu koji govore o svim licima i naličjima agresije na BiH. Prema svjedočenjima očevidaca ovog ubistva, prema zvaničnim izvještajima sigurnosnih službi Armije BiH i Ministarstva unutarnjih poslova
RBiH kojima raspolažemo, te na osnovu stanja na terenu, britanski vojnici su bez opravdanog razloga ubili Elvedina Smajića. Elvedin se s porodicom tek vratio u oslobođeno selo Rudina
kod Donjeg Vakufa (Donji Vakuf je oslobođen od četnika nekoliko dana prije Elvedinovog ubistva). U tom kraju bio je jedini pripadnik Odreda “El- Mudžahidin’’.

Elvedin je u to vrijeme
bio na kućnom oporavku nakon ranjavanja u borbama na vozućkom ratištu. Preko Elvedinovog ubistva britanska vlada nastojala je uvući Odred “El-Mudžahidin’’ u sukobe sa međunarodnim snagama kako bi se na taj način stvorio negativni imidž Armije RBiH i bosanskohercegovačkih vlasti u svijetu, i kako bi se oslabile njihove pregovaračke pozicije u nadolazećim mirovnom pregovorima. Haotična situacija u tek oslobođenom Donjem Vakufu pogodovala je Britancima
da krenu sa izvršenjem svog plana. Dakle, britanski vojnici iz sastava UNPROFOR-a posjetili su 5. oktobra 1995. godine u jutarnjim satima selo Rudina. Prema svjedočenju Elvedinove
supruge Mirnese i njegove sestre Elvedine, toga dana nekoliko britanskih vojnika došlo je transporterom pred njihovu kuću, gdje su se parkirali očekujući nekoga. “Odjednom smo čuli
jaku lupu na našim vratima. Nismo htjele otvoriti, jer nije bilo muškaraca u kući, pa smo se bojale. Vojnici su počeli kružiti oko kuće. Prestravile smo se, bojeći se da ne provale. Nakon
njihove ponovne lupnjave, otvorile smo vrata. Navodno su tražili vodu, a ispred kuće je bila česma iz koje je curila voda. Bila je tu i čaša. Ipak, donijele smo im čašu vode, ali ju je jedan vojnik samo pomirisao. Nakon što su vidjeli da, osim nas dvije, nema nikog, brzo su se vratili do transportera, gdje su se i dalje zadržali očekujući nekoga.’’

Rahmetli Elvedin je toga dana sa majkom Ramizom otišao na njivu – da nakopaju malo krompira. Nešto poslije podne vraćali su se s njive. Majka i on su vozili po kolica krompira. Majka Ramiza je u svojoj izjavi za press-službu “El-Mudžahidina’’ rekla: “Vraćali smo se s njive. Ugledala sam ispred nas golemo bijelo vozilo. Sin mi reče: ’Otkud UNPROFOR-ov transporter ovdje?’ On je s kolicima malo požurio prema njima. Ugledavši nas, a Elvedin
je imao gustu crnu bradu, podigli su oružje, koje su do tada držali spušteno niz tijelo… Došavši do njih, pitao ih je otkud i zašto su ovdje. Vidjela sam onog na transporteru kako okreće oružje
prema mome sinu. Dvojica su stajala ispred vozila. Elvedin je tada rekao: ’Ja ne četnik, ja mudžahid.’ Nije prošao ni tren kad se iz oružja s transportera razlomio snažan pucanj. Pogodio je
mog Elvedina. Dok je padao, Elvedin je samo uspio reći: ’Allahu ekber!’, na što mu je jedan od dvojice koji su bili ispred vozila, prethodno prošavši iza leđa, ispalio još dva metka u leđa, dok
je nepomično ležao na zemlji. Ja sam se ukopala. Tek kad su oni žurno otišli, uspjela sam reći: ’Ubiše mi sina. ’’’

U informaciji Uprave službe vojne bezbjednosti Armije RBiH ponav ljaju se navodi iz prethodnih izjava, te dodaje: “Rahmetli Smajić Elvedin jedini je pripadnik Odreda “El-Mudžahidin’’ u svom selu i u tom kraju, te se smatra indikativnim cjelokupno ponašanje britanskih pripadnika UN snaga i prije i poslije ubistva Smajić Elvedina.’’




Britanska strana neistine

Dva mjeseca nakon što su britanski vojnici ubili Elvedina Smajića Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine šalje dopis Upravi vojne bezbjednosti Armije RBiH u kojem se navodi: “Izvještaj BRITBAT-a o incidentu u mjestu Rudina od 5. 10. 1995. godine. Služba državne bezbjednosti raspolaže pouzdanim saznanjima o sadržaju izvještaja BRITBAT-2 o događaju u mjestu Rudine, koji se zbio 5. 10. 1995. godine i kojom prilikom je ubijen pripadnik Armije RbiH Elvedin Smajić. Akt nosi naslov ’Pucnjava sa smrtonosnim ishodom koja se dogodila 5. oktobra 1995. godine u mjestu Rudina, Donji Vakuf’.

U sadržaju se navodi da je
ujutro, 5. oktobra, jedna patrola RRF-BRITBAT-2 bila u posjeti selu Rudina radi ustanovljavanja opće situacije u selu. Patrola od nekoliko vojnika predvođena oficirom (imena se uopće ne spominju) i u društvu sa oficirom za vezu Armije RBiH bila je u posjeti selu i razgovarala sa stanovnicima sela, dok su tri vojnika ostavljena da čuvaju vozilo SAXON. U pogledu kritičnih momenata navedeno je da je u 11,20 sati jedan od vojnika bio van vozila kad se približio jedan lokalni čovjek. Pošto je on prišao, vojnik ga je pozdravio rekavši zdravo. Poznati i prijateljski srpsko-hrvatski pozdrav. Ovo je naljutilo čovjeka jer jeon izgleda bio musliman tvrde linije,
a mnogi od njih smatraju da ovaj pozdrav nije odgovarajući za Bošnjake muslimane. Prijetio je vojniku i rekao im da imaju jednu minutu da napuste selo ili će ih ubiti. Vojnik je učinio umirujuću kretnju i razgovarao s jednim od svojih kolega koji je došao naprijed, na udaljenost od dva metra od Bošnjaka. Čovjek je ponovio svoje kretnje. Vojnik je pokušao da objasni da ne mogu otići jer je komandir njihovog voda u posjeti selu. U tom momentu Bošnjak je izvukao pištolj, repetirao ga, i uperio u vojnikovu glavu, rekavši ponovo: ’Jedan minut, ti umireš’, zatim
je ponovo uperio pištolj u drugog vojnika rekavši: ’Sada ti umireš’, zatim je ponovo uperio pištolj u prvog vojnika. Drugi vojnik, vjerujući da će prvi vojnik biti pogođen, sklonio se iza SAXON-a, tako sakrivši svoje radnje, repetirao svoju SA80 pušku. A zatim se okrenuo natrag. Dok je Bošnjak još držao uperen pištolj u glavu prvog vojnika, drugi vojnik je nanišanio i
ispalio jedan metak, pogodivši čovjeka u grudi. Čovjek se djelimično okrenuo i pao na prsa. Počeo je da se podiže, još uvijek držeći pištolj. Pogledao je u pravcu prvog vojnika i uperio pištolj u njega. Drugi vojnik je ispalio drugi hitac u čovjeka, ali to nije utjecalo na njegov položaj. Pošto je čovjekov pištolj još bio uperen u pravcu prvog vojnika, drugi vojnik je ispalio treći i
posljednji metak, koji je oborio čovjeka na zemlju.

U daljem tekstu iznesena je ocjena atmosfere u komandi 770. BBR Armije RBiH, gdje su vođeni razgovori u vezi sa ubistvom pripadnika ARBiH, koja je opisana kao mirna i korektna, a tako
se opisuje i odnos pripadnika ARBiH prema britanskoj patroli prilikom napuštanja područja općine Donji Vakuf’’, navodi se na kraju dopisa Ministarstva unutarnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine.

Mnogo je šupljina u britanskom izvještaju. Prva neistina iz njihovog izvještaja je navod da je sa njima u selu Rudina bio oficir za vezu Armije RBiH.
U razgovoru za naš magazin spomenuti oficir za vezu ARBiH, čije ime ne iznosimo na njegov zahtjev, tvrdi da nije istina da je tada bio sa Britancima. Druga slabost britanskog izvještaja odnosi se na citiranje rahmetli Elvedina. Elvedin je citiran kao da se radilo o bosanskim vojnicima, a ne o Britancima koji ne znaju bosanski jezik. Britanci ne navode ni informacije o svjedocima događaja, Elvedinovu majku.Ne čudi nas što su Britanci sastavili ovakav izvještaj. Ono što čudi jeste činjenica da donjovakufske vojne i policijske institucije nisu uopće poduzele
nikakve aktivnosti na rasvjetljavanju istine o ovom doga đaju. Nisu čak ni napisali izvještaj
o ubistvu Elvedina. Nema nikakvog pisanog traga da su uopće tretirali ovo ubistvo.
Jedini trag o njihovim aktivno stima nalazimo u izvještaju BRITBAT-a u kojem se navodi da su
Elvedinove komšije u Donjem Vakufu sa njegovim ubicama pričali ko da se ništa nije dogodilo.
Ubistvo Elvedina samo je jedan u nizu slučajeva koji su namjerno gurnuti u zaborav. Zbog toga je danas sve manje znakova na putu pomoću kojih su oni kojima je stalo do istine o onome što
se događalo tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu lahko mogli doći do nje.Zaborav kod nas skoro uvijek završi smrtonosnim ishodom.

25.11.2007.

VRIJEDNOST UČENJA KUR'ANA

Kur'an

Mnogo je argumenata koji ukazuju na vrijednost učenja Kur'ana, druženja sa njime, zbog skučenosti s vremenom spomenut ćemo samo neke od njih. Kada ne bi bilo drugih argumenata osim hadis Allahovoh Miljenika od Ibn Mesuda r.a., bilo bi više nego dovoljno.

Rekao je Allahov Poslanik: “Ko prouči jedan harf-slovo- iz Kur'ana biće nagrađeni za svaki harf dobrim djelom, a svako dobro djelo se desetorostruko nagrađuje. Ja ne kažem „Elif-Lam-Mim“ je jedan harf, već kažem: Elif je slovo, Lam je slovo, Mim je slovo.“(Tirmizi br. 2910 vjerosdostojnim ga je ocjenio šejh Albani) Allahu Ekber!!! Kako je ova vjera lijepa, lagahna i savršena. Svaki proučeni harf smatra se dobrim djelom, a čovjek će biti nagrađen za svako dobro djelo desetorostruko.

Učenje Kur'ana nosi sa sobom dvije velike koristi. Prvo, za svaki proučeni harf čovjek će biti nagrađen, s druge strane, na taj način se upoznaje sa smijernicam Uzvišenog Allaha, Stvoritelja zemlje i nebesa, na osnovu kojih bi trebao svaki musliman da organizira i kreira svoj svakodnevni život.  Rekao je Allahov Poslanik: “Učite Kur'an, zaista će se on zauzimati za svoga sahibiju na Sudnjem danu.“ (Muslim od Ebu Umame r.a.)...


Neki ljudi će na Sudnjem danu imati zagovorača-šefadžiju, u danu kada će ljudi bježati od svojih najmilijih, u danu kada će se ljudi kupati u znoju svojih grijeha, u danu kada se sunce približi ljudima na udaljenost jedne milje, tog teškog dana će doći Kur'an i zauzimati se za njegovog sahibiju. Ne za onoga koji je imao Kur'an na polici, lijepo zamotan u peškir, ili onoga koji je okačio mali format Kur'ana u obliku hamajlije u auto s ubjeđenjem da ga to čuva od nesreće, već za onoga  koji je učio Kur'an, razmišljao o njemu, prakticirao njegove savršene principe, ostavljao ono što zabranjuje, a činio ono što naređuje. To su oni za koje će se na Sudnjem danu zauzimatu Kur'an.

 Mi bi trebali, iskreno sami sa sobom, da se zapitamo gdje smo mi od ovih hadisa u kojima se obećavaju velike nagrade onima koji budu učili Kur'an. Gdje je mjesto Kur'ana u našoj porodičnoj knjižnici. Da li je on knjiga čije korice su ispucale i otrcale se od neprestanog korištenja ili je nov, novcat, neotvoren, pomno zamotan u peškir ostavljan na policu kako bi se na njemu skupljala prašina. Da li je zaista moguće povjerovati ljudima koji kažu da nemaju vremena da uče u Kur'anu. A za sve ostalo imaju vremena i na pretek.

Žalosnije  od svega spomenutog je činjenica koliko ljudi koji se deklarišu kao muslimani ne znaju da uče u Kur'anu, knjizi koja bi trebala da bude njihov vodič u svakodnevnom životu. Zamislite kako bi izgledalo da čovjeku date upustvo korištenja neke mašine na stranom jeziku, kako bi se on snašao?! Kako onda očekivati od ljudi da idu pravim putem –siratul-mustekimom- ako ne koriste prilikom kretanja upustvo Onoga koji ih je stvorio. Ljudi se stide da kažu kako ne znaju neki od svijetski priznatih jezika, da ne znaju koristiti kompjuter, internet i druga tehnološka dostignuća. Ali se ne stide da kažu da su sljedbenici vjere Islama od svoga rođenja pa sve do smrti, i u tom periodu, koji nekada prelazi i šezdest godina, nije našao vremena da se poduči kur'anskom pismu, sufari.

Svake godine je  mogao naći i odvojiti vremena da ode sa porodicom na ljetovanje, čitav mjesec dana, a u šezdeset godina nije mogao da odvoji petnaest dana u kojima prosječno inteligentan insan može da savlada Kur'ansko pismo-sufaru. Je li toliko volimo našeg Gospodara koji nas je tolikim blagodatima obasu da nismo mogli odvojiti u životu petnaest dana da naučimo čitati Njegovo govor. Svakim danom satima i satima buljimo u televiziju i ono što nam drugi serviraju, u velikom broju slučajeva beskorisne stvari, a nismo mogli da odvojimo jedan dio vremena za druženje sa Gospodarovim Govorom, za čije učenje ćemo biti nagrađeni na Sudnjem danu. Čudno, zar ne?!

 Da imamo ljude koji prihvate Islam –konvertiraju- u poznim godinama, ali u kratkom periodu nauče, ne samo kur'ansko pismo, već i arapski jezik kako bi bolje razumijevali ono što uče, a mi koji smo rođeni u Islamu, toliko godina smo njegovi sljedbenici, to nismo učinili. To bi mogao biti veliki pokazatelj da smo mi mnoge stvari prihvatili kao tradiciju i običaj, a ne iz ubijeđenja. S druge strane, imamo one koji znaju da uče u Kur'anu, ali kada posluša njihovo učenje onaj ko bilo šta zna o pravilnom učenju Kur'ana shvata koliko je njihovo učenje potrebno nadogradnje. To je opet pokazatelj njihovog neredovnog druženja sa Kur'anom. Jer, kada bi se čovjek svakodnevno družio sa Kur'anom, to bi se odrazilo na njegovo učenje. On bi učio tečno, pa makar imao određenih grašaka. Jer, tečno učenje-čitanje-  ne može doći preko noći, samo po sebi, već je plod dugog i napornog rada.

 Ovo ne važi samo za čitanje Kur'ana, već je opće pravilo sa svaki jezik i svako čitanje. Ljudi koji se malo druže sa literaturom njihovog maternjeg jezika imaju problema sa tečnim čitanjem, a da ne govorimo onda o čitanju-učenju nečega na stranome jeziku, mnogo više truda treba uložiti da bi čovjek dostigao neki zavidan nivo.
16.11.2007.

Pismo kršćanima, ortodoksima i jevrejima...

 

U ime Gospodara svjetova koji je stvorio svako živo biće i koji će usmrtiti svako živo biće kada On to bude htio, jer On Gospodar svega što postoji zato samo kaže " budi " i ono bude.

O k
ršćani, ortodoksi i jevreji....

Allah je Jedan i Jedini Bog i drugo božanstvo nepostoji. Allah (Bog) nema sina niti je ikada imao, Allah (Bog) nema ženu niti je ikada imao a sve neistine koje krčšani i ortodoksi zajedno sa jevrejima židovima izmišljaju i lažu na Allaha (Boga) su neistine zbog kojih će goriti u paklu zauvjek i nikada iz njeg neće izaći ako se ne pokaju i ne prihvate Islam, to je obećanje Uzvišenog Allaha (Boga). Allahu (Bogu) je jedina ispravna i priznata vjera Islam a sve druge vjere su iskrivljene i njih Allah (Bog) neće primiti tj. biće odbačene na Danu Sudnjem.

Mi nekažemo da su vaše vjere iskrivljene što vas mrzimo ili što želimo imati nadmoć nad vama nita pak što smo vam zavidni već što su ljudi iz vaših redova knjige vaše prepravljali i dopisivali ono što njima odgovara a cijepali stranice i bacali one koje njima nisu odgovarale, to su knjige koje je Allah (Bog) slao Isau sinu Merjeminu (Isusu) i Musau (Mojsiji)  neka je Allahov (Božiji) mir i spas na njih, amin. Zato.....

i iz tog razloga je Allah (Bog) poslao zadnju objavu Kur'an i Poslanika Muhammeda neka je Allahov (Božiji) mir i spas na njeg, da opomene narod i obavjesti o tome da su priješnje vjere iskrivljene od strane loših ljudi i da je Kur'an objava koja potiskuje sve te prepravljene knjige i ostaje samo Kur'an kao objava tj. uputa svim svjetovima do Sudnjeg Dana a Allah (Bog) je obećao i uzeo sebi u obavezu da će Kur'an zaštiti od takvih ljudi i nikada neće biti promjenjeno ni jedno slovo, oduzeto ili dopisano u Kur'an.

Zato koristimo ovu priliku i pozivam krčšane i ortodokse zajedno sa jevrejima da se okane i ostave iskrivljenih vijera i da prihvate Islama jedinu vjeru priznatu kod Allaha (Boga), vjeru istine koja prestavlja jedini ispravni put vašeg života.

Vjeru koja izvodi ljudi iz mraka na svjetlo, koja izvodi ljude iz robovanja ljudima da robuju samo Allahu (Bogu), izvode ljude iz očaja u normalan život, daje pravo djetu, žani, siromahu pa i životinji. Vajeru koja traži od nas da poštujemo komšiju i starijeg, da nahranimo gladne, da ne nanesemo nepravdu siročetu, da budemo dobri prema svojim roditeljima, da ne krademo, da ne lažemo, da ne budemo nepravedni prema drugima pa makar ne bili muslimani, da uvjek istinu govorimo, da... da... da..

Vjera koja traži od nas da činimo dobro i da pozivamo druge da čine dobro a da ostavimo sve što je zlo i loše i da pozivamo druge da ostave  sve zlo i što je loše.

O kršćani, ortodoksi i jevreji....

Pa zar ćete ostati ravnodušni posle ovih riječi o vi koji pameti imate, zar ćete Gospodara vašeg zamjeniti sa nekim ikonama koje nemogu nikakvo dobro ni sebi učinit a kamoliti vama, zar da obožavate ono što je ljudska ruka napravila a i sami znate da ljudi griješe i umiru i da sebe nemogu pomoči a Allah (Bog) je Vječan i Savršen.

Da bi saznali što više o Allahu (Bogu) i istinitoj vjeri Islamu pozivamo vas da posjetite našu stranicu i da se sa nama družite i zajedno učite o našem i vašem Gospodaru koji je Uzvišen i Čist od svega što drugi lažu na Njeg. Budite pametni i ne nasjedajte na medijsku propagandu protiv islama i muslimana koju vam danas nude razni mediji već dođite i sami se uvjerite, zašto da vam serviraju drugi ono što žele a mi vas pozivamo da dođete i uvjerite se sami da li smo mi to što oni govore protiv nas i da li je to istina.

Priznajemo da postoje pojedinci kao i u svim drugim grupacijama i društvima koji su ekstremni i rade ono što nije u skladu Islama i pokušavaju da svoje loše ponašanje prikažu kako je to dio Islama ( Islam je čist od takvih radnji i takvih ljudi i nema ništa sa njima), mi vas pozivamo da na takve ljude neobraćate pažnju jer su to pojedinci ili male grupice, već vam savjetujemo da pogledate u knjigu Allaha (Boga) šta ona poručuje i kako daje izlaz iz svake teške situacije i odgovara na sva pitanje koja niko nemože odgovoriti.

Mi smo muslimani, iskerni Allahovi (Božiji) robovi i ponosni smo na to a na taj ponos imaju pravo svi ljudi  bili bijeli, crni, žuti, iz Bosne ili Hrvatske iz Srbije ili Saudije, Rusije, Amerike... ma odakle oni bili.

Zato iskoristite pamet koji vam je Allah (Bog) dao i upotrebiti je tamo gdje vam je najviše potrebna, odaberite istinski i ispravni životni pravac, olakšajte sebi i svojim najmilijim.

O vi koji pročitate ovo pismo uputite ga drugima i poručite im neka ozbiljno o ovom pismu razmisle i nek se upitaju da li su zadovljni životom kojim žive i da li je ta vjera u kojoj žive zaiste životni pravac kojim žele živjeti i odgajati svoju djecu.

Neka je Božiji mir i spasa na Vas.

16.11.2007.

Tvoj pokoran rob...

 

Allah dž.š., kaže: “I nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori ko će oživjeti kosti kad budu truhle?’ Reci: ’Oživit će ih Onaj koji ih je prvi put stvorio, Onaj Koji vam iz zelenog drveća vatru stvara i vi njome pripaljujete!’ Zar Onaj Koji je stvorio nebesa i zemlju nije kadar da stvori njima slične? Jeste, On sve stvara i On je sveznajući.” (Jasin, 78-81)

Komentator Tahavije, komentirajući ove ajete, kaže: “Kad bi najznaniji čovjek i najveći govornik, koji je najsposobniji u izražavanju, pokušao doći s boljim dokazom od ovog, ili s njemu sličnim po riječima, po svojoj sažetosti i jasnoći dokaza, ne bi to bio u stanju učiniti. Allah, dž.š., započeo je ovaj dokaz pitanjem koje postavlja nevjernik i traži odgovor. U Allahovim, dž.š., riječima (a zaboravlja kako je stvoren) dovoljan je odgovor i dokaz, kao i otklanjanje svake sumnje...

A kada je Allah, dž.š., htio potvrditi dokaz i još ga više obrazložiti, onda je rekao:”Reci: ’Oživit će ih Onaj Koji ih je prvi put stvorio.”, uzimajući stvaranje iz ničega kao dokaz moći povratka u prijašnje stanje. Dokazujući, dakle, prvim stvaranjem mogućnost ponovnog stvaranja, jer svaki razuman čovjek zna da onaj ko je mogao uraditi prvo, zasigurno može uraditi i drugo, a ako nije u stanju uraditi drugo, onda pogotovu nije u stanju učiniti prvo. A pošto čin stvaranja također zahtijeva moć Stvaraoca za stvaranje stvorenja i potpuno poznavanje svih detelja njegovih stvorenja, Allah, dž.š., nastavlja: “i On je sveznajući.” On zna sve detalje vezane za prvo stvaranje, dijelove materije i oblik.
 
Isto tako je i sa drugim stvaranjem. Pa, ako je Gospodar savršenog i potpunog znanja i svemoćan, kako onda da ne bude u stanju oživiti truhle kosti zatim to potvrđuje neoborivim i jasnim dokazom, koji u sebi sadrži odgovor na pitanje drugog nevjernika koji kaže: “Kad kosti postanu prašina, onda one postaju suhe, tvrde prirode, a poznato je da nosilac života mora biti vruće i vlažne prirode.“ Pa, kaže Allah, dž.š.: ”Onaj koji vam iz zelenog drveća vatru stvara i vi njome potpaljujete.” Allah, dž.š., obavještava nas o izvođenju ove izuzetno vruće (i suhe) tvari (vatre) iz zelenog drveta koje je prepuno vlage i hladnoće.

Pa Onaj koji iz nečega izvodi nešto suprotno i kome se potpuno pokoravaju sva stvorenja, i njihovi sastojci ne predstavljaju nikakvu poteškoću za Njega; On je taj koji će učiniti ono što poriču i niječu nevjernici. Zatim sve to potvrđuje uzimajući dokaz iz daleko većih i težih primjera, jer svaki razuman čovjek je svjestan da je onaj ko je u stanju načiniti nešto veliko i komplicirano, svakako je u stanju načiniti nešto lakše i jednostavnije od toga.

Onaj ko je u stanju ponijeti tonu, svakako da je daleko prije u stanju ponijeti tovar. Allah, dž.š., kaže: ”Zar onaj koji je stvorio nebesa i zemlju nije kadar stvoriti njima slične?” Onaj koji je dakle, stvorio nebesa i zemlju, njihove savršenosti, veličine, velike uloge i čudesan način funkcioniranja je, svakako, daleko prije u mogućnosti oživiti kosti koje su postale prašina i povratiti ih u njihovo prijašnje stanje.” 
 

16.11.2007.

Fetva: Zabranjeno je koristiti kur´anske ajete kao telefonske melodije

meka.jpgIslamski pravni kolegij iz Saudijske Arabije, član Svjetske muslimanske lige (MWL), je u čet
vrtak zabranilo upotrebu Kur´ana kao zvona na mobitelima (i sličnim uređajima).
„Zabranjeno je koristiti ajete Kur´ana kao mobilne telefonske melodije,“ navodi se u fetvi Kolegija koju prenosi AFP. Fetva je izdata tokom 19. sesije Kolegija u Mekki, na kojoj je bilo prisutno 70 učenjaka. Oni su naveli da takva upotreba krši svetost Kur´ana. Kolegij je sastavljen od odabrane grupe pravnika iz cijeloga svijeta.
Ono je glavno tijelo za fikh u MWL-u, međunarodnoj islamskoj nevladinoj organizaciji. Fetva se, međutim, donijela glatko.

Saudijske dnevne novine Al-Hayat pišu kako je kontroverzna upotreba Kur´ana kao mobilne melodije bila u središtu „jedne turbulentne debate“ tokom šestodnevnog susreta.
One navode kako su se učenjaci podijelili kod pitanja upotrebe Kur´ana kao zvona na mobitelu.
Tokom živahne diskusije, neki su učenjaci osudili mobilna zvona sa Kur´anom kao „neozbiljne“.
U fetvi se ne spominje upotreba Kur´ana kao teksta ili audio snimaka na mobitelima.
Zvona na mobitelima sa kur´anskim ajetima ili ezanima su popularni među muslimanima u arapskom i muslimanskom svijetu.
Mnogi korisnici istih smatraju kako su takva zvona podsjetnici na njihovu vjeru.
Prošlih godina su mnogi islamski učenjaci, posebno iz Egipta, zabranjivali upotrebu kur´anskih ajeta kao zvono na mobitelu.

16.11.2007.

Kraljica svoga doma

zena.jpgIslam preporučuje, nekada i naređuje, a i sama ljudska priroda zahtijeva da se porodica zasniva. Osnova začetka porodice je brak. Nije rijetkost da se brak zamišlja kao velika poljana prepuna raznolikog cvijeća koje ubiremo do kraja preostalog života. Naravno, kada se sami uvjerimo da to baš i nije tako, pojave se problemi koji se, ovisno o situaciji, rješavaju nekada brže, a nekada se mnogo više zakompliciraju. Običaj je da mnogi govore o samim problemima, dok je prioritetnije da se prije toga govori i razlozima njihove pojave, tj. preventivi, kako to medicina kaže – bolje spriječiti nego liječiti. Nepravedno je da za nastanak problema samo optužujemo jednu ili drugu stranu, muža ili ženu, jer obje strane snose odgovornost, neka više, a neka manje.

S obzirom da su moji tekstovi namijenjeni sestri muslimanki, namjera mi je da se baš njoj direktno po ovome pitanju i obratim.
Kur'an veli: ''I od Njegovih ajeta je da vam je žene od vas samih stvorio kako biste se uz njih smirili…“ (Er-Rum, 21.)
Hajde nakratko da se družimo sa ovim ajetom i razmislimo o njegovoj poruci. Iz njega učimo da je žena stvorena od muškarca i da je dio njega, odnosno da je usko vezana za njega i da je muškarac u nemogućnosti da formira zajednicu bez žene. I koliko god neki pokušavali da dokažu da je žena ''šejtanske'' prirode indirektno to i za sebe tvrde. Drugi dio ajeta izrazito je zanimljiv za ono o čemu govorimo. Ajet jasno govori da muškarac smiraj nalazi kod žene. U suprotnom, ako ga ne bude imao ili mu bude uskraćen, pojavit će se negativni efekti sa njegove strane. Hajde da kažemo da je to jedan vid njegove ovisnosti o ''ženskom svijetu''. Iz tog razloga islam je pooštrio mjere po pitanju odbijanja postelje od strane supruge, a isto tako naredio muškarcima da postelju ne napuštaju sve dok žena ne zadovolji svoje potrebe.
Čovjekov smiraj uz ženu nije samo seksualne prirode, nego je i jednoj i drugoj strani potreban neko na koga može nasloniti svoje rame i s njim podijeliti svaki vid radosti ili žalosti.
Sestro muslimanko, znaj da si kraljica svog doma ukoliko to budeš zaista željela biti. Ruku na srce, često puta povod problema bude upravo žena zbog nekakvih bezvrijednih stvari poput pitanja gdje si bio i sl. Žena je ta koja kontrolira situaciju u svom dvoru i koliki god on bio ona treba da ga učini dvorom. Muškarac voli da se osjeća poštovanim i cijenjenim i da se pita za ono što se događa oko njega. Iako se tvoja uloga i tvoj trud ne smije nikako zanemariti, moraš shvatiti da je tvoj muž upravo proveo dan sa raznim ljudima i da je možda deset ili više sati vukao ''k'o sivonja'' da biste vi kod kuće mogli da uživate. Zar je teško tome pridodati malo poštovanja!? Mnoge odmah kažu: A zar i moj rad ne treba cijeniti!? Slažem se! Ali, ti kontroliraš situaciju pa načini prvi korak. Pokušaj ga dočekati laganim osmijehom, slatkim pitanjima, kao: kako si, šta ima, ima li ukora i sl. Da priupitaš o njegovim željama, jelo ili kahvica? S tim kratkim uvodom situacija je već u tvojim rukama. Neka to tako teče i pusti ga da se sam ''otvori'', možda se izjada, pa ako čuje koju utješnu riječ, ti sigurno uspijevaš. Neka tvoj odnos tako traje jedan period pa će nakon toga doći i ono što ti želiš – da se uoči i tvoj trud. Priupitaj ga kako mu se sviđa sređivanje kuće, da li on ima nešto predložiti i sl., pa će i on početi da primjećuje promjene koje praviš. Nekada uz laganu kahvicu moći ćeš i da kažeš kako si mnogo radila, kako si se umorila i tako da će i on početi cijeniti tvoje obaveze i doprinos u podizanju porodice.
Pokušaj da mu ispuniš želju, npr. da smiriš situaciju u kući kada želi da se malo odmori i sl.
Možda će biti prigovora, a što da to ja radim?! Pa odgovor je jednostavan – sve ćeš vrlo brzo ''naplatiti''. Većina muškaraca ''pada'' na takve stvari pa će uslijediti pokloni, izlasci, raznovrsna ugađanja i drugo. Pa zar se ne isplati?!
Kuća u kojoj se situacija kontrolira na ovakav način je kuća u kojoj se rijetko čuje svađa, pa i ako se ona pojavi, vrlo brzo nestane ukoliko žena zna da malo zašuti, i ponovo će se čuti lijepe riječi. Pa zar se ne isplati?!
Ti oblikuješ situaciju u svojoj kući, pa odluči, sestro, da li želiš biti kraljica svojih dvora ili obična sluškinja na koju će se istresati svaki prolaznik!?

16.11.2007.

UVOD U POVIJEST ISLAMA

Kada su prvi čovjek Adem (a.s.) i njegova ?ena hazreti Havva zakoračili u stvoreni svijet - dunjaluk, oni su zakoračili u povijest. Svaki čovjekov trag, otisak i ostvarenje u stvorenom svijetu, u okviru vremena i prostora, naziva se povijest. Tako su vrijeme i prostor jedina dva čovjekova zora, dva okvira i dvije tačke, između kojih i unutar kojih čovjek, kao svjesno, slobodno, umom, razumom i savje?ću obdareno biće, ostavlja svoje tragove i otiske u vremenu i prostoru. Jedan okvir - vrijeme, čovjek saznaje sistematskim i metodolo?kim proučavanjem povijesti pomoću komparacije i analogije, a prostor ili prirodu onakvu kakva jest, stvorenu od Boga, proučava zemljopis ili geografija. Ideal povijesti je da proučava događaje onakve kakvi jesu, kako su se stvarno dogodili i njihovo razumijevanje i smisleno povezivanje. Historija ima u?e značenje od povijesti, jer historija skoro da nije ni?ta drugo nego hronologija dr?avno-političkih događaja u vremenu i prostoru.
S druge strane, savremeni ili moderni čovjek o tri osnovna izvora spoznaje: Objavi, Univerzumu i Povijesti skoro da ne zna ni?ta, ili sve ?to zna, zna na pogre?an način, kroz ideolo?ko-političku sliku. Tako je u Evropi, posebno zbog mita i mitologije, nemoguće stići do Objave, zbog magije do Religije, zbog bogova do jednog jedinog Boga, zbog stvorenja do Stvoritelja i zbog historije do povijesti. Naime, Evropa poznaje i priznaje historiju, a ne priznaje i odbacuje povijest. To se najbolje ogleda kroz osnovnu evropsku premisu, od Humanizma i Renesanse (Viko) do danas, da Tvorac povijesti nije ni Bog ni Sudbina, već čovjek i ljudi pi?u historiju i to kao pobjednici. Mora se znati bitna razlika između historije i povijesti da bi se shvatilo da Evropa ne poznaje i ne priznaje povijest već historiju kao ?to ne poznaje i ne priznaje ni Bo?iju Objavu, već mit i mitologiju. Dok je povijest razumijevanje i smisleno povezivanje događaja, kroz vrijeme i prostor, onakvi kakvi jesu, kakvi su se zbili i dogodili, historija je samo poku?aj čovjekove eksplikacije tih događaja, prilagođen ideolo?ko-političkim i dr?avnim interesima, namjerama i ciljevima pobjednika u ratu. Tako za Evropu događaji nikada nisu ono ?to sami po sebi jesu, već ono ?to evropski pobjednici ?ele i hoće da budu. ?Pobjednici pi?u historiju? uzvikuje evropski čovjek već pet stoljeća bez prestanka od humanizma i renesanse. Da bi Evropa pre?la iz historije u povijest, ona prije toga, mora iskoračiti iz mitologije u Objavu, i iz magije u religiju. Kao sljedbenici Objave Kur?ana muslimani poznaju i priznaju povijest koja hoće da sazna istinu o događajima onakvim kakvi jesu i kakvi su uistinu bili, a ne kako ih slikaju pobjednici. Učenje o vjerovjesnicima i njihovim narodima, o načinu ?ivota, kraju i sudbinama tih naroda kao i: Kelimama, Poslanicama, Suhufima i Kitabima koje su primali raniji poslanici naziva se Hijeropovijest - Kasas i to je velika tema Kur?ana. Sve te Poslanike i njihove narode Kur?an tretira kao jedinstvenu i neprekinutu Hijeropovijest - Kasas, kao istinite i stvarne događaje, a ne kao historiju ili ljudsko kazivanje; na temelju mita, izmi?ljanje i konstruiranje uljep?anih, pobjednicima prilagođenih, slika o tim događajima. Ti događaji kao istina, izneseni u Kur?anu svevremenska su pouka i poruka svim ljudima zato ?to se osnovni zakoni ljudskog ?ivota i naravi ne mijenjaju:
?U kazivanjima o njima (vjerovjesnicima i pro?lim narodima) pouka je za one koji su umom obdareni. Kur?an nije izmi?ljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i obja?njava sve, i putokaz je i milost narodu koji vjeruje.? (12:111)
Iskonska tradicija, jezgra, srčika i bit je, svjedoči Kur?an, u neizmjenjivoj i nezamjenjivoj formi podjednako objavljena svakom narodu u svakom vremenu i prostoru:
?Mi objavljujemo tebi Muhammede kao ?to smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega, a objavljivali smo i Ibrahimu, i Ismaiu i Ishaku i Jakubu i unucima i Isau i Ejjubu i Junusu i Harunu i Sulejmanu, a Davudu smo dali Zebur - i poslanicima o kojima smo ti prije kazivali i poslanicima o kojima ti nismo kazivali, a Allah je sigurno s Musaom razgovarao, o poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali, a Allah je silan i mudar.? (4:163-165)
U okviru iskonske neprekinute tradicije, jedinstvene, neizmjenjive, i nezamjenjive pouke i poruke Allah od svih vjerovjesnika isti Zavjet, Ugovor ili Testament uzima, koji su sve du?e dale Allahu kada su stvorene:
?I kad je Gospodar Bog iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatra?io od njih da posvjedoče protiv sebe: Zar Ja nisam Gospodar va??, oni su odgovarali: Jesi, mi svjedočimo - i to zato da na Sudnjem danu ne reknete - mi o ovome nismo ni?ta znali. Ili da ne reknete: Na?i preci su prije nas druge Allahu ravnim smatrali a mi smo pokoljenje poslije njih. Zar će? nas kazniti za ono ?to su la?ljivci činili.? (7:172 i 173)
Taj iskonski zavjet, i neprekinuti ugovor koji su sve du?e zajedno dale Allahu na dan stvaranja su morali prenositi svi bo?iji poslanici, kroz svako vrijeme i prostor, neovisno od cijene ko?tanja i to potpuno besplatno:
?Mi smo od Vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od Tebe, i od Nuha i od Ibrahima, i od Musaa i od Isaa, sina Merjemina, čvrst zavjet smo uzeli.? (33:7)
Osnovna načela, principi, temelji i stubovi koji su preno?eni preko svakog poslanika svakom narodu, u svim vremenima, jesu:

1. Iman - vjerovanje:
?Recite: Mi vjerujemo u Allaha i u ono ?to se objavljuje nama, i u ono ?to je objavljeno Ibraimu, i Ismailu, i Ishaku i Ja?kubu i unucima, i u ono ?to je dato Musau i Isau, i u ono ?to je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova. Mi ne pravimo nikakve razlike među njima i mi se samo Njemu pokoravamo.? (2:136)
?Poslanik vjeruje u ono ?to mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici - svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove. Mi ne izdvajamo ni jednog od poslanika Njegovih. I svi oni govore: Allahu, čujemo i pokoravamo se: Oprosti nam, Gospodaru na?, Tebi ćemo se vratiti.? (2:284)

2. Tevhid - monoteizam:
?Prije tebe, Muhammede, nijednog poslanika nismo poslali a da mu nismo objavili: Nema Boga osim Allaha, zato se Meni Allahu klanjajte.? (21:25)
?Reci! On je Allah Jedan Jedini! Allah je utoči?te svakom i Njemu se sve obraća. Nije nikog rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije.? (112:1-4.)
Princip monoteizma je osnovni princip jedinstva svijeta ?ivota, stvanja i opstanka. Da nije tako, poremetila bi se ravnote?a u kozmosu, prirodi i ljudskom dru?tvu.
?Da zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se. Pa nek je uzvi?en Allah, Gospodar svemira, od onoga ?to Mu pripisuju!? (21:22)

3. Robovanje Allahu i zavisnost o Njemu
Na principu vjere u Allaha i Tevhida ili monoteizma svaki poslanik, po Objavi, pozivao je ljude i narode da robuju i ovisni budu samo od Allaha.
?I Adu - poslasmo brata njihova Huda. O, narode moj!, govorio je on. Samo Allahu robujte i klanjajte se, Vi drugog Boga osim Njega nemate, Vi samo neistine iznosite.? (11:50)

4. Četvrti princip jest organizacija cjelokupnog ?ivota na temelju robovanja Allahu i negaciji ?irka (politeizma ili kufra - nevjerovanja).
?Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu se klanjajte i način ?ivota na tom principu organizirajte, a kumira i idolatrije se klonite kao i ?ivota na tim osnovama! I bilo je među njima onih kojima je Allah na pravi put ukazao, a i onih koji su zaslu?ili da ostanu u zabludi, zato putujte po svijetu da vidite kako su zavr?ili oni koji su poslanike u la? utjerivali.? (16:36)
?U vjeru - islam nije dozvoljeno silom nagoniti - pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u ?ejtana, a vjeruje u Allaha i organizira svoj ?ivot na toj vjeri - dr?i se za najčvr?ću vezu, koja se neće prekinuti - a Allah sve čuje i zna.? (2:256)

5. U okviru univerzalne Allahove Pravde, Reda i Poretka Allah je svakom čovjeku i narodu dao istu mogućnost da vjeruje putem slanja Objava i poslanika.
?Svaki narod je imao poslanika, i kad poslanik njihov dođe među njih, njima će biti pravedno presuđeno, nasilje im neće biti učinjeno.? (10:47)
?A mi nijedan narod nismo kaznili dok mu poslanika nismo poslali.? (17:15)
Osnovna du?nost poslanika je bila da ljudima prenesu Allahove Objave, vjerozakone, moralna načela, upute, pouke i poruke.
?I prije tebe smo poslanike slali i ?ene i porod im davali. I nijedan poslanik nije donio nijedno čudo sa sobom već Allahovom voljom. Svako doba imalo je Knjigu. Allah je dokidao ?to je htio, a ostavljao je ?to je htio, u Njega je glavna Knjiga.? (13:38-39)

6. Sve poslanike Allah je svojom Voljom i Odredbom izabrao ljudima
Kao Allahov izbor svi poslanici i vjerovjesnici su primjeri, ogledala i uzori vjernicima u svim stvarima vjere i po svim pitanjima etike:
?Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje? (33:21)
?Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kad su narodu svome rekli: Mi s vama nemamo ni?ta, a ni sa onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate.? (60:4)
?Vama su Allahovi poslanici divan uzor - onima koji ?ele Allaha i Onaj svijet, a onaj koji leđa okrene - pa Allah zaista nije ni o kome ovisan i On je Jedini hvale dostojan!? (60:6)
U pravu je jedan mislilac kada ka?e: ?Kada vjerovjesnici ne bi bili uzori ljudima čovječanstvo bi izgubilo svaku nadu.? (Ro?e Garodi). Vjerovjesnici su jedini ljudi koji su u potpunosti radili ono ?to su učili i govorili. To su jedini ljudi na stalnom dobitku ?to se o njima vi?e sazna, a svi drugi gube. Zato mi ljudsku povijest i ne razumijevamo drukčije nego kao ljudske reakcije, u vremenu i prostoru, na Bo?ije poslanike i poruke koje su oni, od Allaha, ljudstvu dostavljali. U osnovi sve ljudske reakcije, na te poruke i poslaničke misije bile su negacija i odbijanje od većine i prihvatanje od manjine.
Kur?an Kasasom - hijeropovije?ću i jedinim ispravnim metodom u dru?tvenim disciplinama, komparacijom i analogijom, ukazuje na sudbine tih naroda, kroz povijest i vrijeme, na Bo?ije Objave i vjerovjesničke misije. U okviru sociolo?kog plana, na temelju Kasasa - hijeropovijesti, analogijom i komparacijom, najlak?e se uočavaju i kolektivne stereotipije, zablude, poroci, magija, idolatrija, pogubni običaji, slijepi tradicionalizam i njihov utjecaj na čovjekovu ličnost, svijest, um, razum, osjetila, srce i du?e, kao i krajnje posljedice koje one izazivaju. Da bi čovjek vidio svoje lice, on se mora ogledati u ogledalu. Kur?anski Kasas ili hijeropovijest, metodom komparacije i analogije, to je ogledalo, ibret, pouka, poruka i učiteljica:
?Prije vas su mnogi narodi bili i nestali, zato putujte po svijetu i posmatrajte kako su zavr?ili oni koji su poslanike u la? ugonili.? (3:137)
- ili historia est magistra vitae - historija je učiteljica ?ivota, pouka i poruka samo za one koji pameti, srce, du?u, um, razum i neblokirana osjetila imaju. Temelj povijesti u islamu jest hijeropovijest - Kasas ili sveukupni ?ivot bo?ijih poslanika i sudbine njihovih naroda kojima se nadodaje ljudski razum, osjetila i teorija povijesnog proučavanja, putem komparacije i analogije, svih događaja kroz vrijeme i prostor onakvi kakvi su bili i dogodili se.
Zato, ne slučajno, ovaj ud?benik započinje sa hijeropovije?ću ili ?ivotom bo?ijih poslanika u Kur?anu navedenih: adema, Idrisa, Nuha, Huda, Saliha, Ibrahima, Luta, Ismaila, Ishaka, Jakuba, Jusufa, Ejjuba, ?u?ajba, Musaa, Haruna, Davuda, Sulejmana, Iljasa, Eljesea, Junusa, Zul-Kifla, Uzejra, Zul-Karnejna, Lukmana, Zekerijjaa, Jahjaa, Isaa i Muhammeda a.s. Dakle, povijest nije ni?ta drugo nego proučavanje ?ivota i događaja svih naroda, kroz vrijeme i prostor, na osnovu Kur?anskog Kasasa - hijeropovijesti i dva bitna metoda komparacije i analogije, u ime Allaha, i na korist ljudi. To je islamska povijest ili Sira. Kada tako pristupimo povijesti uz, Allahovu pomoć i kori?ćenje povijesne metodologije, dolazimo do razumijevanja i smislenog povezivanja o događajima i sudbinama pro?lih naroda. Oni koji su potpuno odbijali Allahove Objave i vjerovjesničke misije, kazuje Kur?an, zavr?avali su ovako:
?I koliko smo naselja uni?tili, čiji su ?itelji grije?ni bili, i ona su opustjela, samo su ru?evine ostale! I koliko bunareva ima zapu?tenih, i koliko visokih palata ima praznih! Za?to oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono ?to treba da shvate i da u?i njihove čuju ono ?to treba da čuju, ali oči nisu slijepe, već srca u grudima.? (22: 45-46)
Vi?e na zemlji ima uni?tenih i nestalih naroda nego ?ivih i postojećih. Uglavnom, svi narodi koji su u potpunosti poricali Bo?ije poslanike i odbacivali Objave, uni?teni su. Takvi su: ad, Semud, Medjen, Ejka, Tubba, Irem, Ress, Nuhov, Ibrahimov itd.
?I Ad je smatrao la?nim poslanike. Kad im brat njihov Hud reče: Kako to da se Allaha ne bojite? Ja sam vam sigurno poslanik pouzdani, zato se bojte Allaha i slijedite moj put! Za ovo od vas ne tra?im nikakve nagrade. Mene će Gospodar svjetova nagraditi.? (26:123-127)
Kur?an poziva sve ljude da putuju i da na osnovu razuma i osjetila povijesnom teorijom - Nezarom proučavaju događaje i sudbine naroda kroz vrijeme i prostor:
?Za?to ne putuju po svijetu pa da vide kako su zavr?ili oni prije njih? Oni su bili od njih jači. I zemlju su orali i obrađivali je vi?e nego ?to je obrađuju ovi, i poslanici su im donosili jasne dokaze. Allah im nije učinio nepravdu, sami su sebi nepravdu nanijeli. Oni koji su zlo činili, zavr?it će naju?asnijom patnjom, zato ?to su Allahove riječi poricali i ?to su ih ruglu izrugivali.? (29: 9-10)
?Za?to oni ne putuju po svijetu da vide kako su zavr?ili oni prije njih, koji su bili jači od njih - Allahu ne mo?e ni?ta umaći ni na nebesima ni na Zemlji, On uistinu sve zna i sve mo?e? (35:44)
?Vi ste kao i oni prije vas! Oni su jači od vas bili i vi?e su blaga i djece imali i slatkim ?ivotom su ?ivjeli, a i vi slatkim ?ivotom ?ivite isto kao ?to su oni prije vas ?ivjeli, i vi se upu?tate u nevaljal?tine kao ?to su se i oni upu?tali. To su oni čija će djela biti poni?tena i na ovom i na onom svijetu: Njima propast predstoji. Zar do njih nije doprla vijest o onima prije njih: O narodu Nuhovu, i o Adu i o Semudu, i o narodu Ibrah쭯vu, i o stanovnicima Medjena, i o onima čija su naselja izvrnuta? Poslanici njihovi su im jasne dokaze donosili i Allah im nije učinio nikakvu nepravdu, nego su je oni sami sebi nanijeli.? (9:69-70)
U okviru Allahove Svemoguće, Sveznajuće i Sveobuhvatne Volje Sveodređenja, Reda i Poretka, svaki narod kao i čovjek pojedinac, ima svoje vrijeme i rok trajanja.
?Reci sam od sebe ne mogu nikakvu ?tetu otkloniti, a ni neku korist sebi pribaviti, biva onako kako Allah hoće! Svaki narod ima konac i kraj i kad konac njegov dođe - ni za tren ga neće moći ni odlo?iti ni ubrzati.? (10:49)
Dok narodi postoje i ?ive na dunjaluku u vremenu i prostoru, u okviru univerzalnog Reda, Poretka i Ravnote?e - ekvilibrijuma, Allah suzbija i zaustavlja narode jedne drugima i tako odr?ava Red, Poredak i ravnote?u u ljudskom svijetu.
?I oni ih Allahovom voljom, porazi?e, i Davud ubi D?al?i Allah mu dade i vlast, i vjerovjesni?tvo, i nauči ga onome čemu je on htio, a da Allah ne suzbija ljude, jedne drugima, na Zemlji bi, doista nered nastao - ali Allah je dobar svim svjetovima.? (2:252)
?A da Allah ne suzbija neke ljude drugima, do temelja bi bili poru?eni: manastiri i crkve i havre a i d?amije u kojima se mnogo spominje Allahovo ime. A Allah će sigurno pomoći one koji vjeru njegovu poma?u - ta Allah je zaista moćan i silan.? (22:40)
U okviru ravnote?e u svijetu i suzbijanja jednih naroda drugima, Allah uz svoju Odredbu, pomoć i milost često učini pobjednicima manje skupine ljudi koji su na pravom putu nad skupinama ljudi koji su mnogobrojniji ali u zabludi.
?Mi danas ne mo?emo izići na kraj s D?alutom i vojskom njegovom! Ali oni koji su tvrdo vjerovali da će pred Allaha izići reko?e: Koliko su puta malobrojne čete, Allahovom voljom nadjačale mnogobrojne čete - a Allah je na strani izdr?ljivih.? (2:249)
Kako je Allah (d?.?.) vjerovjesnike i poslanike izabrao, odredio, i učinio ogledalima, primjerima i uzorima ljudima u svim stvarima vjere i po svim pitanjima etike tako je muslimane ili njihove ummete učinio ogledalima i primjerima drugim ljudima i narodima.
?Vi ste ummet najbolji od svih koji se ikada pojavio: Tra?ite da se čine dobra djela a od nevaljalih odvraćajte i u Allaha vjerujete. A kad bi sljedbenici Knjige ispravno vjerovali bilo bi bolje za njih. Ima ih i pravih vjernika, ali su većinom nevjernici.? (3:110)
?I tako smo od vas (ummeta) stvorili pravednu zajednicu - zajednicu srednjeg puta, da budete svjedoci i ogledala protiv ostalih ljudi, i da poslanik bude protiv vas svjedok.? (2:143)

Cijena ?ivljenja i svjedočenja Allahove Objave, Upute i Poruke kao i ogledala u stvarima i pitanjima vjere i etike je bolna, visoka, te?ka, ali i časna i jedini Ugovor koji na oba svijeta donosi dobro i korist: na dunjaluku častan, uspravan i dostojanstven ?ivot, a na Ahiretu Allahovu nagradu i milost.
O visini te cijene neka kao ilustracija poslu?i činjenica kroz komparaciju i analogiju da Zapadna Evropa od XI. stoljeća nikada ni od koga nije izvana napadana i ugro?avana, a islamske zemlje i narodi u XI. stoljeću pretrpjeli su inkviziciju i devastaciju na Siciliji, Sardiniji, Korzici i Ju?noj Italiji, deset kri?arskih ratova. U XII. i XIII. stoljeću na tlu Sirije, Palestine, Egipta i Tunisa organiziranih od Crkve, najezdu Mongola u XIII. stoljeću i njihova razaranja i ru?enja pa čak i dvomilionskog Bagdada kakva do tada ljudski rod nije zabilje?io, najezdu i ru?enja od strane Tatara u XIV. i početkom XV. stoljeća svega na Istoku ?to Mongoli nisu poru?ili, potpunu i totalnu inkviziciju nad muslimanima ?panije u XIV., XV. i XVI. stoljeću, deset genocida na Balkanu od XVII. do XX. stoljeća kao i kolonijalizaciju svih islamskih zemalja i naroda.
Tako 11. novembra 1918. godine, kada je zavr?en Prvi svjetski rat, nije postojala nijedna nezavisna islamska zemlja i muslimanski narod u svijetu.
Dvadeseto stoljeće je period borbe islamskih zemalja i muslimanskih naroda za političku, privrednu, kulturnu, ekonomsku i dru?tvenu emancipaciju i oslobođenje. Pa ipak, islam je jedina religija čiji broj pripadnika nikada jučer nije bio koliki je danas, a sutra koliki je jučer. Uvijek ih je vi?e. Ta činjenica, pored Kur?ana i Sunneta, najbolje je svjedočanstvo koliko se islam ne ?iri interesima i silom kao ?to mu to pripisuju oni koji to sami čine zaboravljajući ili neznajući izričito mi?ljenje La ikrahe fi dinn (2:256)
Pored svih isku?enja, muslimani svijeta, kao primjeri i ogledala ljudima, u svojim ?ivotima promiču i svjedoče i one poruke iskonske, jedinstvene i neprekinute tradicije ljudskog roda koje najvi?e iritiraju neprijatelje islama i muslimana, a to su: ?erijat, etiku i obrede.
?Allah vam u vjeri propisuje isti ?erijat koji je propisan Nuhu i onaj ?to je objavljen Tebi Muhammede i ono ?to smo kao ?erijat naredili Ibrahimu, Musau i Isau. Pravu vjeru ispovijedajte i slijedite i u tome se ne podvajajte.? (62:13)
?I učinismo ih vjerovjesnicima i imamima da upućuju prema zapovijedi na?oj i objavismo im da čine dobra djela i da zekjat udjeljuju, a samo su se nama klanjali.? (21:73)
Islam i muslimani, pokazuje povijest unazad IX stoljeća, ne ugro?avaju nikog. Na?alost, muslimane ugro?avaju i napadaju mnogi i to samo zato ?to su muslimani. Islam i muslimani priznaju druge religije, a njihovi pripadnici ne priznaju muslimane, njihovu Objavu i Poslanika. U tome je sigurnost za nemuslimane od muslimana, i neizvjesnost muslimanima od nemuslimana.

16.11.2007.

Za Allaha se zna s razlogom

Harun Yahya - Za Allaha se zna s razlogom
16.11.2007.

Neprimjereno tumačenje islama

IABNA, kao krovna vjerska organizacija Bošnjaka u Sjevernoj Americi, daje na znanje je već duže vrijeme suočena sa pojavom neprimjerenog tumačenja islama od nekih pojedinaca i grupa koje uznemiravaju muslimane i od postojećeg dobra koje se ogleda u jedinstvu kelime-i tevhida i tevhid-i kelime potiče se fitneluk koji vodi razdoru i raskolu među muslimanima. Te grupe, udruženja i pojedinci djeluju van sistema naše Islamske zajednice ovdje, a samim time i Rijaseta u čijem sastavu djelujemo.


IABNA je odlučna u namjeri da zaštiti originalnost vjekovne tradicije islamskog organiziranja u BiH, a i ovdje, koja se pokazala životnom u svim prilikama kroz koje su prolazili bosanskih muslimani zadnjih stoljeća, posebno u kriznim trenucima za njihov opstanak kakva je bila zadnja agresija na našu zemlju i naš narod.
IABNA je odlučna u namjeri da zaštiti originalnost vjekovne tradicije islamskog organiziranja u BiH, a i ovdje, koja se pokazala životnom u svim prilikama kroz koje su prolazili bosanskih muslimani zadnjih stoljeća, posebno u kriznim trenucima za njihov opstanak kakva je bila zadnja agresija na našu zemlju i naš narod. Stoga, IABNA poziva sve svoje aktiviste, članove i simpatizere da u svom radu u džamiji, mektebu, školi i na bilo kojem drugom javnom mjestu budu dosljednji u tumačenju institucionalnog učenja islama na temeljima Kur'ana, Sunneta i našeg bosansko-hercegovačkog iskustva.



IABNA
islamska zajednica Bošnjaka u Sjevernoj Americi



IABNA osuđuje svaku vrstu klevete i etiketiranja bilo koga u Islamskoj zajednici, posebno na osnovu mezhebske ili ideološke predrasude. IABNA je jedinstvena u svom doktrinarnom i institucionalnom učenju islama i odbija bilo kakve podjele po mezhebima.

Zapažajući i osjećajući opasnost od sračunate podjele i razdora među bosanskim muslimanima, kao i neprimjerenu agresivnost pojedinaca i grupa u tumačenju islama, želimo naglasiti da se dešavalo da pojedini pisani i internet mediji objave članak koji promoviše ove grupe i pojedince koji ne samo da djeluju van sistema nego i aktivno rade protiv sistema.
Zapažajući i osjećajući opasnost od sračunate podjele i razdora među bosanskim muslimanima, kao i neprimjerenu agresivnost pojedinaca i grupa u tumačenju islama, želimo naglasiti da se dešavalo da pojedini pisani i internet mediji objave članak koji promoviše ove grupe i pojedince koji ne samo da djeluju van sistema nego i aktivno rade protiv sistema. Takve pojave zbunjuju naše članove, uvode razdor i legitimišu njihovo djelovanje...

Radi bolje i korektnije saradnje, pravovremene reakcije i tačne informacije, da se ne bi svjesno ili nesvjesno ponavljale greške, obavještavamo vas da sljedeći imami, pojedinci i džemati djeluju u sastavu IABNA-e:


• Dr. Senad ef. Agić - Imam u Chicagu i gl. imam za SAD (dekret)
• Kemal-ef Karić - Imam u Chicagu, II (ovlast)
• Dr. Bajram ef. Mulić – Imam u New Yorku (dekret)
• Ismet ef. Zejnelović – Imam u Atlanti (dekret)
• Dzenan-ef. Kaljanac – Imam u Detroitu (dekret)
• Muhamed ef. Hasic – Imam u St. Louisu (dekret)
• Enver-ef. Kunić – (v.d.i.) u St. Louisu (II) (ovlast)
• Sabahudin ef. Ćeman – Imam u Phoenixu (dekret)
• Muaz ef. Redzić – Imam u Nashville-u (ovlast)
• Azam ef. Efendira – Imam u Louisvilleu (dekret)
• Ahmet ef. Alic – Imam u Grand Rapidsu (ovlast)
• Abdulah ef. Polovina – Imam u Seattleu (dekret)
• Mensur ef. Masnopita – Imam u San Joseu (dekret)
• Jasmin ef. Huskić –( v.d.i.) u Portlandu (ovlast)
• Ibran ef. Salkić –( v.d.i.) u Charlotteu (ovlast)
• Senahid Halilović – ( v.d.i.) u New Yorku (II) (ovlast)
• Ahmed-ef. Cerić – (v.d.i.) u Jacksonvilleu (ovlast)
• Hfz. Nermin-ef. Spahić – Imam u Des Moines (dekret)
• Mehmed Elezović v.d.i. u Washington (DC) (ovlast)
• Mirzet-ef. Mehmedović – Imam u Hartfordu (ovlast)
• Jasmin Latifović – (v.d.i.) u St. Petersburg (ovlast)
• Aziz-ef. Zulum – (v.d.i.) u Houstonu (ovlast)
• Muhamed ef. Brka – Imam u Chattanoogi (ovlast)
• Fejlem ef. Salkić – Imam u Detroitu (dekret)
• Bilal ef.Merdan – Imam u Bowling Green-u (dekret)



Ostali pojedinci i grupe koji nisu na navedenoj listi nisu u sastavu IABNA-e. Mi se nadamo, ako Bog da, da će i oni jednog dana shvatiti da trebaju biti dio institucionalnog organiziranja Bošnjaka ovdje i staviti se na raspolaganje IABNA-i i biti njen dio. Molimo vas da ovo saopštenje shvatite na najbolji i najpozitivniji mogući način, a radi očuvanja našeg jedinstva i islamskog bratstva i sestrinstva ovdje daleko od naše domovine Bosne i Hercegovine.

Mi vas mahsuz selamimo i želimo vam sve najbolje, te vas pozivamo da budete uz IABNA-u!

16.11.2007.

Porodica - tvrdjava islama

Vjernik je zaduzen upucivanjem svoje porodice i popravljanjem svoga doma, kao sto je zaduzen popravljanjem samog sebe i popravljanjem svoga srca.
Islam je vjera porodice, pa otuda utvrdjuje odgovornost vjernika u njegovoj porodici i njegovu obavezu u njegovom domu. Muslimanski dom je jezgro muslimanske zajednice i celija iz koje se, zajedno sa drugim celijama, sastoji to zivo tijelo-islamsko drustvo.

Jedan dom je tvrdjava ove vjere. Tvrdjava mora biti kompaktna iznutra, cvrsta sama po sebi; svaki pojedinac u njoj stoji kao na otvoru kroz koji se ne smije uci unutra.
Duznost je vjernika da poziv prvo usmjeri na svoj dom i porodicu. Njegova je obaveza da osigura tvrdjavu iznutra. Duznost mu je da zacepi rupe u njoj prije nego ode iz nje svojim pozivom daleko.

Neophodna je i majka muslimanka. Sam otac nije dovoljan za osiguranje tvrdjave. Neophodni su i otac i majka da vode brigu o sinovima i kcerima. Uzalud je covjeku da pokusa osnovati muslimansko drustvo sa grupom muskaraca. Neophodno je da su zene u ovom drustvu, jer su one cuvari podmlatka, a on je sjeme buducnosti i njegovi plodovi.

Stoga je Kur'an objavljivan i za muskarce i za zene. Uredjivao je domove i uspostavljao ih na islamskom programu. Na vjernike je stavio posebnu odgovornost: „ O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje cuvajte od vatre.“(66/6)


Ovo je stvar koju trebaju shvatiti oni koji pozivaju u islam i to dobro shvatiti. Prvi napor treba biti usmjeren na dom, na suprugu, na majku, potom na djecu i porodicu opcenito. Puna paznja mora biti posvecena obrazovanju muslimanke kako bi mogla podici muslimanski dom. Ko zeli izgradnju muslimanskog doma treba na prvom mjestu traziti suprugu muslimanku. U protivnom, dugo ce kasniti izgradnja muslimanske zajednice. Zgrada ce ostati trosnom sa puno rupa.

U prvoj muslimanskoj zajednici stvar je bila mnogo laksa nego sto je u danasnjem vremenu. U Medini je vec bilo osnovano muslimansko drustvo kojim je dominirao islam. Dominirao je njime svojim cistim konceptom ljudskog zivota i dominirao je njime svojim zakonodavstvom proisteklim iz ovog koncepta. Autoritet je u njemu za sve muskarce i zene pripadao Allahu i Njegovom Poslaniku, Allahovoj presudi i presudi Njegovog Poslanika. Kada se objavi propis, on je konana presuda. S obzirom na postojanje ovog drustva i dominaciju ovog koncepta i obicaja zivotom, zeni je bilo lahko da sebe oblikuje kako zeli islam.

Mi smo sada u promijenjenoj poziciji. Mi zivimo u dzahilijjetu, dzahilijjetu drustva, dzahilijjetu sudstva, dzahilijjetu morala, dzahilijjetu obicaja, dzahilijjetu ustanova, dzahilijjetu etikecije i dzahilijjetu kulture.

Zena komunicira sa ovim dzahilijjetskim drustvom i osjeca tezinu njegova ogromnog pritiska kada naumi da se odazove islamu, bez obzira da li se sama uputila njemu ili je uputio njen covjek, Njen suprug ili otac ili brat.
Tamo su i muskaraci zena i drustvo, svi su se obracali na jedan koncept, jedan zig, jednu presudu. A ovdje se covjek obraca na jedan apstraktan koncept koji ne postoji u realnom svijetu. Zena se povija pod teretom drsutva koje se suprostavlja tom konceptu zestokim dzahilijjetskim suprostavljanjem. Nema sumnje da je pritisak drustva i njegovih obicaja na osjecanja zene mnogostruko veci nego na osjecanja covjeka.

Ovdje se udvostrucava obaveza vjernika. Na njemu je da sebe sacuva od vatre. Zatim, na njemu je da sacuva svoju porodicu, a ona je pod ovim ogromnim pristiskom i zestokim privlacenjem.

On treba da shvati tezinu ove obaveze kako bi ulozio izravan napor u nju, mnogostruko veci od onog koji je ulagao njegov brat u prvoj muslimanskoj zajednici.
Obaveza je onda onom ko osnuje dom da na prvom mjestu trazi cuvaricu tvrdjave koja svoje poimanje crpi iz izvora njegovog poimanja, a to je islam. Na tom putu zrtvovat ce neke stvari: zrtvovat ce lazni sjaj kod zene; zrtvovat ce ljepotu nastalu na losoj podlozi; zrtvovat ce bljestav izgled plutajucih lesina u drustvu. Neka trazi vjernicu koja ce mu pomoci u izgradnji islamskog doma i u podizanju islamske tvrdjave. Ocevi vjernici koji zele islamski preporod moraju znati da su zive celije ovog preporoda emanet u njihovim rukama i da je na njima da usmjere i jednima i drugima sa pozivanjem, odgajanjem i pripremanjem prije bilo kome drugom.

I da se odazovu Allahu koji ih poziva: „ O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje cuvajte od vatre.“ (66/6).

16.11.2007.

Moja prva godina kao musliman

Otvoreno pismo napisano od strane Jeremiah D. McAuliffe, Dr., Ph.D. upuceno muslimanskoj zajednici Pittsburgh-a jednu godinu nakon njegova prelaska na islam

Draga moja braco i sestre,
Molim Allaha da spusti Njegov mir na vase razume i srca. Nekako sam nervozan dok pisem ovo pismo zbog dva razloga. Jedan je manjak moga islamskog znanja, drugi je zbog navika i ponasanja u nasoj zajednici a koje pronalazim veoma uznemiravajucim.


Ja sam clan ove zajednice samo jednu solarnu godinu, ali iskreno, vidim malu razliku od krscanskih zajednica ciji sam clan bio.

Kao i u ovim zajednicama, samo mala grupa ljudi, uvijek isti ljudi, pokusava organizovati i pokretati aktivnosti i svakodnevne operacije. Cuo sam muslimane kako pitaju o iskrenosti drugih muslimana, nazalost, cuo sam muslimane koji impliciraju rijec ‘kjafir’ za drugog muslimana.



Cuo sam tako mnogo komentara punih mrznje u vezi neke odredjene zajednice medju narodom Knjige, da jednostavno ne znam kako da se postavim. Gledao sam muskarce kako trce vani, igraju frizbija i fudbala, druze se i opustaju dok dvije sestre sjede satima same i ni sa cime se ne zanimaju i ne imajuci nikoga sa kime bi razgovarale. Ovo je zamisljeno kao ‘njihova protekcija’. Od koga? Od cega? Ja licno znam sta znaci seksualni napad – dva clana moje porodice su bile zrtve ovakvog kriminala, ali i dalje kada sam sa mojom bracom muslimanima osjecam se kao da nisam povjerljiv. Iskreno, ono sto sam vidjeo, nije bila ‘protekcija’ nego vrsta brutalnosti i omalovazavanja.

Idem prema mesdzidu i vidim na tlu: maramice, nedovrsenu hranu, opuske, konzerve, cokoladne omote, itd. i pitam se, ‘Koliko je muslimana proslo ovuda i niko nije sklonio ovo? Zasto odmah nije bilo baceno na smetljiste?’

Zaduzio sam se editovanjem novina i primio sam kritike, sto je u redu. Pitam osobu da napise zalbu – ja cu to objaviti (da, iako kritikuje mene sta radim!) i ne dobijem nista.

Kada sam tu i radim na novinama, jedino su dvije ili tri osobe za vrijeme namaza. Za nove muslimane, izvinite braco i sestre, vi ne dajete vrlo dobar primjer! Kazem vam, ako je ovo islam, nista ne zelim da cinim od toga.
Ali ja znam da ovo nije islam. Islam je lijep i njezan. Islam je jaka vjera u postojanje Allaha, iako ga je nemoguce vidjeti, vjera da je Qur’an objava nama od Jednog Boga. Islam slijedi najbolji primjer Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ali sta je Sunnah tacno? Je li to kako je on obukao svoju odjecu, ili kosu, bradu ili je to vrsta osobe kakvom je bio. I ako je oboje, koje je vaznije? Niko od nas ne koristi kamenje da se ocisti, ali zar i to nije Sunnah?

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je bio tako veoma, veoma dobar, fleksibilan, njezan, osjecajan, lahak. Izgleda da vecina nas samo istice vanjsku formu Sunneta a na ustrb unutrasnje forme – pa je zato nasa unutarnja forma ispunjena odvratnostima.

Ali naravno, ovo je samo jedna mala grupa muslimana Pittsburgh-a. Zbog toga sto sam vidjeo mnogo ljudi koji su ono pokuasli biti ono kako bi muslimani trebali biti. Njihove licnosti su njezne i dobre. Imaju osmijeh na licima – osmijeh koji pokrijeva bol gledajuci na stanje naseg ummeta. Oni cesto pokusavaju najbolje sto mogu I primaju strijele kriticara sa mnogo vise strpljenja nego sto ja imam! Kako tezak je njihov put od kulturnih uslova ka univerzalnom ljudskom zivotu – stilu islama. Oni su primjer za mene. Bez njih ja bih prestao dolaziti u bilo koji mesdzid u Pitssburgh-u prije mnogo mjeseci. Mnogi od njih dolaze samo na dzumah namaz. Kada ih pitam zasto ne pokusate izmijeniti situaciju, tuzno klimaju glavom I odlaze. Kako su oni mogli biti tako de-moralizirani?

Ja vam predlazem tri sugestije:

1.) Moramo prestati usredsredjivati nasu paznju na to sta je pogresno kod druge osobe i skoncentrisati se na ono sto je pogresno sa nama kao jedinkama. Trebamo uzeti nas licni moralni inventar umjesto sto se skoncentrisavamo na druge. Kao dio ovoga, moramo podsticati na vrijednosti strpljenja u sebi. Trebamo pitati, ‘Sta ja mogu uciniti?’, umjesto sto se pitamo ‘Sta druga osoba cini?’.

2. Administrativna struktura mesdzida treba izmjene: nacin kako se ljudi ovdje biraju treba obnoviti. Mozda ljudi koji ce sluziti u ovoj poziciji treba da ostanu dvije godine i da su to ljudi koji tu zive zastalno.

3. Moramo citati, citati, citati! Moramo uciti, uciti, uciti! Moramo znati o sociologiji, antropologiji, psihologiji, da bismo se mogli uhvatiti u kostac sa izazovima kada mnogo razlicitih kulturnih grupa dodju da zive zajendo. Moramo imati hrabrosti odbiti aspekte nase licne culture koja nije islamska I prihvatiti iz druge culture ono sto bi moglo biti vise u islamskoj liniji. Ovo ce dobiti dosta na hrabrosti i otvorenosti. Allah nam moze dati ove poklone ako Ga molimo i ako smo iskreni...

16.11.2007.

RUŠENJE PORODICE I INTERNACIONALIZACIJA NEMORALA

Iz Njujorka pokrenut novi atak na porodicu i moral
Ujedinjene nacije organizovale su u Njujorku od 5. do 9. juna kongres, s ciljem da se uobliče odluke i preporuke kongresa posvećenih problemima porodice, žene i braka, održanih u Kairu, Pekingu, Istanbulu, Holandiji i Njujorku tokom pet prethodnih godina. Suština dosadašnjih odluka i preporuka usmjerna je ka daljoj razgradnji porodice i destrukciji morala, na što još uvijek nema pravog odgovora iz islamskih zemalja.

Neke arapske i islamske zemlje bile su rezervisane prema određenim preporukama dosada odražanih kongresa (stavljene su zagrade uz konstrukcije u vezi s kojima je izražena suzdržanost), da bi postale obavezujuće u konačnoj formi koju će donijeti Kongres, ono što će se u svijetu uvažavati i na osnovu čega će se suditi državama i narodima. Pored toga, Kongres je imao i sljedeće ciljeve: rušenje porodice, širenje nemorala stalnim i kontinuiranim nastojanjima promjene definicije porodice, jer se porodica više ne ograničava samo na brak između muškarca i žene, dozvoljavaju se zabranjene intimne veze van braka, abortusa i seksualne nastranosti, te brak između muslimanke i nemuslimana, sa ranim prakticiranjem seksa i brakom u poznim godinama, nepriznavanjem roditeljima prevlasti nad djecom, drugim rušilačkim agensima, ne samo po porodicu, nego i po čovječanstvo općenito, a islamski ummet posebno.
Shodno dokumentima Ujedinjenih nacija, grad Njujork, kao sjedište UN-a bio je svjedok održavanja posebnog zasjedanja, koje je organizovala Glavna skupština UN pod nazivom«Women 2000: » Gender, Equality, Development & Peace in the 21st century ili »Pekin + 5«.To zasjedanje održano je povodom pete godišnjice Pekinškog kongresa, a za cilj je imao preispitivanje i sagledavanje postignutog napretka u primjeni odluka prethodnih kongresa koje su organizovale UN. Na zasjedanju je razmatrana i strategija za prosperitet žene i program rada četvrtog svjetskog kongresa posvećenog ženi.
Glavna skupština UN dala je Komisiji centra za ženu (CSW), kao tijelu koje će pripremiti kongres 'Peking +5', zadatak da koordinira međunarodne pripreme tog skupa. Podijeljeni su i vladama upućeni obrasci, koje je pripremio Odjel za progres žena u ime UN(DAV), koji sadrže okvire za pripremu nacionalnih izvještaja koji će se odnositi na ocjenu primjene praktičnog programa Pekinškog kongresa tokom posljednjih pet godina. Predaja nacionalnih izvještaja tom odjelu završena je u aprilu 1999. godine. Na jednom mjestu objedinjeni su sadržaji svih izvještaja i taj izveštaj ponuđen je za 44. sjednicu Komisije za položaj žene (mart 2000. godine, Njujork). Nakon usvajanja, objedinjeni izvještaj ponuđen je za razmatranje posebnom zasjedanju Generalne skupštine u junu 2000.godine.
CILJEVI JUNSKOG KONGRESA

Cilj kongresa bio je donijeti konačnu i obavezujuću formu za države, koja će se posebno odnositi na pitanja predviđena na razmatranje na zasebnim sjednicama kongresa, radi kojih su izdate preporuke i odluke u prethodnim svjetskim kongresima, koji su se održali pod pokroviteljstvom UN. Saglasnost za to nije data zbog odbijanja nekih arapskih i islamskih izaslanstava. Mišljenje asocijacija i organizacija učesnica kongresa stavljeno je u zagrade. Zato je određen taj novi termin da bi se završila rasprava o ostalim okvirima te povelje, a posebno problematičnim.

ŠTA ĆE SE DESITI?

Doktor Salim Nedžm, prijašnji zastupnik Egipatskog sindikata ljekara, smatra da bi se moglo razumjeti šta će se dešavati na sjednicama Kongresa i šta UN žele postići ovim i njemu sličnim kongresima. Neophodno je da razmotrimo položaj porodice, posebno u islamskom društvu. Islamska porodica prva je na meti održavanja ovog i njemu sličnih kongresa. Razlog je u tome što je porodica najvažnija ćelija izgradnje islamskog društva, što je porodica još uvijek osovina odgoja, izgradnje, pripadnosti i očuvanja identiteta. Kada se kaže porodica, onda se misli na muža, suprugu i djecu koja se odgajaju tamo gdje je pokornost i pobožnost Allahu, dž. š, gdje su dajdže i amidže, tj. gdje je povezanost sa vjerom, zemljom, kulturom i gdje se iz Kur' ana i sunneta uzimaju znanje i životne upute. Znači, muslimanska kuća ili porodica smatraju se osovinom, tj. budućnošću islamske države i islamskog ummeta. Bez islamske porodice društvo će postati nestabilno, zavladat će egoizam i anarhija, i biće bez osjećaja pripadnosti vjeri, domovini i tradiciji. Pojedinac u takvom društvu biće slobodan i neće osjećati pripadnost, niti vjeri niti moralnim vrijednostima.U takvom stanju sada je Zapad, dodaje dr.Nedžm. Izgubio je vrijednost porodice, samilosti i suosjećanja, osnovne osobine koje su odlikovale islamsku porodicu u odnosu na druge. Zbog toga se sada koncentrišu da unište temelje naše porodice, da olabave njene veze i skladnost, da izgrizu njene kosti i da je odvoje od vjerskih vrijednosti. Tu se skriva opasnost. Porodica koja čuva islam, muža, ženu, sina, kćerku… islamsko društvo, koja je kroz historiju sačuvala islam prilikom njegova suočavanja sa žestokim ateističkim i sekularističkim napadima, posebno u srednjoazijskim zemljama za vrijeme vladavine komunizma. Porodica koja je odgajala i štitila, te kroz historiju bila živi islam, postala je meta dušmana. Pored spomenutog, natalitet muslimana u stalnom je porastu. Zapadnjaci se boje kontinuiranog porasta broja muslimana i u svojoj borbi koriste različite parole, najčešće pod plaštom unapređenja (tenmije), i vjerovanja da povećanje broja stanovnika zahtijeva veću potrošnju i još više usluga, škola,bolnica itd. Osim toga, raširenost nemorala, odbojnost prema porodici, legalnost seksualne nakaradnosti i homoseksualizma, odlike su njihovih neislamskih društava, bilo to na zapadu ili istoku
.
CILJEVI KONGRESA

Kao primjer za namjere u vezi sa rušenjem porodice može se navesti i nastojanje da se internacionalizuju i eksportuju u svijet razne vrste nemorala, nakon što su na kongresima koji su održani pod pokroviteljstvom UN-a dozvolili ono o čemu Allah nikakav dokaz nije objavio.
Njujorški kongres imao je za cilj da utemelji sljedeće:
1. Brak nije zasnovan samo legalnim ugovorom muža i žene već to može biti
svaka zajednica muškarca i žene i bez legalnog ugovora.Shodno tome, brak se može sklopiti i između dva muškarca, kao i između dvije žene. Znači, legalizovani su lezbijstvo, homoseksualizam i slobodni spolni odnosi djevojaka i mladića.Prvo su dozvolili seksualne slobode djevojci starijoj od dvadeset godina, zatim su tu starosnu dob smanjili na osamnaest godina, da bi je zatim smanjili na šesnaest a u nekim evropskim zemljama i na četrnaest godinama.
2. Podsticanje na sticanje ranog seksualnog iskustva i sklapanje braka u poznim godinama negativno se odražava na moral u društvu.
3. Legalizuje abortus. Djevojka koja ostane ostane u drugom stanju, po njima, ima pravo da abortira, a ima pravo da sačuva fetus i da rodi dijete, pa ako ga ne želi odgajati, daće ga na njegu i odgoj za to specijalizovanim ustanovama.
4. Smanjenje roditeljske vlasti i staranja, tako da otac ili majka nemaju pravo da se usprotive ako njihova kćerka dovode ljubavnika u kuću. Ako bi se jedan od roditelja tome usprotivio, ona ima pravo da ga tuži policiji koja će od roditelja uzeti garanciju da se neće protiviti dovođenju ljubavnika u roditeljsku kuću.
Ukratko rečeno, ciljevi kongresa bili su: rušenje morala, razgrađivanje porodice i ograničavanje potomstva. Sve to upereno je, prije svega, protiv muslimana. Mi muslimani bili smo suzdržani prema takvim direktivama i preporukama na kongresima koji su se održani u Pekingu, Kairu i Istanbulu. Međutim, što se tiče sadašnjeg zasjedanja UN-a, neophodno je da se tamo nađe skupina nevladinih nacionalnih organizacija koje će pratiti te direktive i preporuke prema kojima smo bili suzdržani, kako ih ne bi priznali, nakon što budu potpisani i na osnovu toga postanu obavezne međunarodne odluke za sve države članice, a među njima i za nas muslimane.

KOORDINACIJA I ODLUčNOST

U skladu sa prethodnim viđenjem, doktor Abdullah Salih el-Abid, generalni sekretar Svjetske islamske lige, pozvao je da se zajednički podrži program islamskih asocijacija učesnika Kongresa, pozivajući muslimane, pojedince i udruženja, da u njemu zajedno učestvuju, organizovano, solidarno i u potpunoj koordinaciji kako bi se osigurao jedinstven stav prema tim pitanjima, sukladan Allahovom zakonu. Potrebno je osigurati i koordinaciju sa ostalim međunarodnim asocijacijama i organizacijama čiji se pogledi o spomenutim pitanjima ne razlikuju od muslimanskih pogleda. Doktor Abdullah podvukao je važnost zauzimanja odlučnog stava pred pokušajima nametanja vjerske, moralne i porodične disocijacije putem odluka UN-a.
Gospođa Kamilija Hilmi, izvršni direktor aasvjetske islamske komisije za pitanja žene i djeteta, koja pripada Svjetskom islamskom savjetu za dawu i pomoć, sa sjedištem u Kairu, pozvao je islamske organizacije da učestvuju u radu Kongresa, jer je svakoj organizaciji dozvoljeno da učestvuje sa dva do tri predstavnika, a naglašena je i vrijednost pripreme alternativnog izvještaja sa islamskog stanovišta, kao i njegova disribucija svim organizacijama i delegacijama koje učesnicima Kongresa.
Na Kongresu su učestvovale:
1.Službene delegacije iz različitih zemalja.
2.Nevladine organizacije, među kojima su i sljedeća udruženja:
a) Feministkinje (FEMINISTS)
b)Nevladine organizacije iz nekih arapskih zemalja, kao npr. Islamska svjetska komisija za ženu i dijete, kao predstavnik Islamske svjetske lige (RABITA), Udruženje sudanskih žena, kao predstavnik Udruženja žena islamskog svijeta.
c) Udruženja koja se zalažu za neke moralne vrijednosti, kao što je organizacija-WORLD CONGRESS OF FAMILEES- koja je predstavnik američke asocijacije MONNONS.
d) Asocijacije: PRO-FAMILY i PRO-LIFE, koje su se udružile u kršćanski savez koji zastupa porodicu, borit će se protiv abortusa i zalagati za čednost, gledajući na to sa pozicije crkve.Taj savez obuhvata veliki broj kršćanskih organizacija. Sve, u vezi sa navedenim pitanjima, imaju stavove približne stavovima koje zastupaju islamske zemlje i islamske organizacije.

15.11.2007.

Švajcarski sud protiv poligamije

Brak sa tri žene u Švajcarskoj ostaje san jednog Turčina iz Andaluzije. Njegova tužba upućena švajcarskom saveznom sudu "da mu je nepravedno onemogućeno da dovede sve svoje tri žene i trinaestoro djece", bila je odbijena.



"Ako hoćeš sve njih pod isti krov, možeš to da uradiš tako što ćeš se vratiti u Tursku. Ovde je poligamija zabranjena", glasilo je obrazloženje.

Turčin je čekao na presudu četiri godine, jer ni sudijama nije bilo lahko da odluče. Priča ovog čovjeka, koji u Švajcarskoj ima status priznatog izbjeglice, počela je prije desetak godina kada je iz Turske, zbog političkih razloga, pobjegao u Rumuniju.

Tamo je upoznao Rumunku sa kojom je dobio djete. Poslje dvije godine vratio se u domovinu, da bi se tamo oženio rodjakom. Njih dvije izrodile su mu jedanaestoro djece, i obje su živjele u istoj kući sa njim.
Morao je opet da bježi iz Turske, pa je uspio da se dokopa Švajcarske, gdje je dobio status izbjeglice.

U Švajcarsku je potom stigla i Rumunka sa djetetom i živjeli su kao porodica. Za mnoge je bilo iznenadjenje kada je na ime spajanja porodice (što je moguće dok djeca ne napune 18 godina) zatražio dozvolu da se njemu i njegovoj Rumunki, odobri dolazak sve djece i njihovih majki. Pošto je bio odbijen, žalio se.

Savezni sud odbacio mu je zahtev. Turčin je odbio da se njegovo ime saopšti u javnosti, ali je izjavio "da je to neljudski", jer se sve tri žene dobro slažu i žele da žive zajedno sa njim.

15.11.2007.

Nefunkcionalnost novih džamija

Već više od deset godina u našoj lijepoj Bosni i Hercegovini, pored obnove u ratu razorenih džamija, tamo gdje su i potrebne grade se i nove. U tom smislu, ovaj tekst izraz je jedne kritike koja je i prije iskazivana, no očito bez većih rezultata, a upravo se odnosi na nove džamije. Mnogo je toga što bi se tu moglo kazati, no sve se može sažeti u jednu riječ: njihova nefunkcionalnost.

Kao što mi reče jedan moj ahbab, problem je, izgleda, u tome što se projektovanje džamija daje ljudima koji nemaju naviku odlaska u džamiju na namaze, nemaju osjećaj za njezin živući ambijent, a uzgred budi rečeno, žele da dokažu svoju „kreativnost“ i „inovativnost“ nekim novim i neobičnim izvedbama.

Ta „kreativnost“ nekada odlazi i predaleko. Inovacije jesu poželjne, ali ne i tamo gdje su neke stvari dokazane kao dobre, iskustveno oprobavane stotinama godina. Prije svega, to je prostorno uređenje. Čovjek je imao iste potrebe prije hiljadu godina kao i danas. Svoj ambijent življenja, u konkretnom slučaju boravka u džamiji, jednako dobro je mogao urediti i prije hiljadu godina kao i danas. Inovacije u tom smislu poželjne su, uglavnom, samo u novim građevinskim materijalima, tehnici gradnje i sl. Izmišljajući toplu vodu mi je učinimo čak i prevrelom.

Ta „inovativnost“ u organizaciji džamijiskog prostora ide dotle da u mnogim novima džamijama, usljed kojekakvih ćoškova i oštirh uglova, ne mogu se adekvatno formirati čak ni safovi, tj. jedan dio prostora ostaje neiskorišten, a vjernici koji idu na džumu-namaz znaju koliko je važno i vrijedno svako mjesto za obavljanje namaza. Ta nelogičnost posebice se odnosi na izvitoperene izvedbe musandarâ.
Zijareteći nedavno jednu novu džamiju u Sarajevu, prvo što se dalo primijetiti bijaše ogromni minber nasred džamije, bespotrebno širok oko 1,5 metar. Kao da se uz njega trebaju penjati sve džematlije a ne samo imam. Korisni prostor time je samo umanjen. Čak i estetski takva zgoropadnost ne uklapa se u jedan džamijski ambijent. U istoj džamiji, u dnu kupole, odmah su se dala zamijetiti i velika staklena okna oštrih uglova, izravno izložena kiši i snijegu. Već su se počeli skupljati vlaga i kondenz, a visina tog staklena polukrova ne dozvoljavaju da se adekvatno čisti. Pogotovo je onemogućeno njegovo čišćenje od prašine i čađi koja se nakuplja svana. U istoj džamiji čak i abdesthana urađena je izuzetno nefunkcionalno. Šadrvan, s tek nekoliko česmi, opet oštrih kutova, u obliku zvijezde, postavljen je na sredinu ogromne i opet neiskorištene prostorije. Tom šadrvanu čak i mlađe osobe prilaze oprezno. Ne daj Bože pasti i polomiti se o jedan od tih čoškova. I pred samim česmama nema sjedalica, tako da je starim osobama, a njih je ponajviše u našim džamijama, praktički nemoguće se abdestiti. Kako su samo o svim tim starima vodili računa stari Turci, koji stotinama godina imaju iskustva u gradnji džamija i stvarnim potrebama džematlija! I danas u Turskoj sve nove džamije, skoro po pravilu, imaju tradicionalan izgled.

Jedan od posebnih problema tih mnogih novih džamija čini i njihovo prozračivanje. Naime, većina prozora koji daju potrebnu svjetlost ne mogu se otvarati. Za toliko veliki prostor, pogotovu za vrijeme džume-namaza, teravijâ i drugih namaza gdje se vjernici okupljaju u velikom broju, prozračivanje džamije od velike je važnosti. Samo jedan prozor koji se može otvarati ni izbliza nije dovoljno. U nekim džamijama nema čak ni tog jednog prozora. Svi su postavljeni visoko pod plafonom, pa se prema tome ne mogu ni otvarati, gdje čak imate utisak da se nalazite u podrumu, pod zemljom.
U nekim džamijama prilikom projektovanja zaboravi se npr. na grijanje, u drugimna adekvatan odvod kišnice i snijega koji se topi na krovu, itd. Modernističke munare posebna su priča. Mnoge od njih više liče na sve drugo a ne munaru. Vrhunac tih egzibicionizama posebno se manifestira u bespotrebnom trošenju novca na rugobatne i bespotrebne izvedbe, kako munarâ, tako i ostalih dijelova džamije. Jedna od rijetkih novih džamija koja praktično zadovoljava potrebe vjernika, koja je nova ali ipak i tradicionalna, jeste džamija kralja Fahda na Alipašinu polju.

Zašto po svaku cijenu svaka nova džamija mora biti temeljito drugačija od svih ostalih?! Očito da estetika postaje važnija od praktične, upotrebne vrijednosti. U mnogim slučajevima i sama estetika biva krajnje neukusnom.

Voljeli bi da ovaj tekst bude dobronamjernim savjetom i smjerokazom za projektante svih budućih džamija koje će se, ako Bog da, i dalje graditi u ovoj našoj lijepoj domovini, koje će pored praktičnog značaja za vjernike, biti i simbolom naše lijepe i bogate tradicije. Često zaboravimo da nešto jednostavno može biti tako lijepo.

15.11.2007.

Pomozi...

Fuad.halilovicDesetog odisnjak, Halilovic Fuad Boluje od leukemij e. Njegovi nalazi i kompletna dokumentacija je predata u Italiju, gdje mozda postoje neke sanse za terapije. Medjutim Fuadovim roditeljima potreban je podrska, posto nemaju dovoljno sredstava za zivot u cekanju vijesti iz Italije.

Ako zelite pomoci Fuadovim roditeljima javite se preko kontakt osobe Semir Mesinovic:

+49 (0)2327320878

14.11.2007.

KAKO JE TO RUŽAN PUT!

U kontekstu govora Uzvišenog o zabranjenim radnjama koje se, s aspekta šerijata, karakteriziraju kao teški grijesi, spominje se i blud ili zinaluk. Blud je svaki spolni čin koji se ostvari izvan legalne bračne zajednice. Allah, dž.š., ga je okarektizirao kao «razvrat i ružan put.» Budući da uzrokuje nesagledive štetne posljedice, kako za pojedinca tako i širu društvenu zajednicu, taj grijeh je žestoko sankcioniran.

Allah Uzvišeni je u svojoj časnoj Knjizi kazao:
«I ne pribli`avajte se bludu, jer to je razvrat, kako je to ružan put!». (El-Isra', 32.)

Uz ostale obaveze, čovjek je zadužen i za produženje svoje vrste na Zemlji. Da bi čovjek ispunio tu zadaću, Allah, dž.š., je u njegovo biće usadio skup nagona i pobuda koje ga svojom silinom vode osiguranju egzistencije kao individue i kao vrste. Pored nagona za jelom, pićem, spavanjem... pomoću čega čovjek održava svoj život, on seksualnim nagonom održava svoju vrstu. Seksualni nagon čovjeka kao i u svih vrsta životinja, izražen je u velikom intenzitetu. Čovjek kao Božiji halifa na Zemlji, ne smije tom nagonu pružati neograničenu slobodu kako se ne bi srozao na stepen životinje, niti ga ekstremno obuzdavati kako to čine predstavnici nekih asketskih i pisimističkih učenja, već ga mora postaviti u granice unutar kojih će biti zadovoljene njegove potrebe na dozvoljen i prirodan, islamski način.
Prirodan i islamski način udovoljenja seksualnim strastima muškarca i žene jeste - brak. Da nije braka seksualni nagon ne bi mogao ispuniti svoju ulogu na planu produžetka vrste niti bi se mogla obuzdati seksualna anarhija koja vodi propadanju ljudske zajednice u svakom pogledu.
Navedeni ajet iz sure El-Isra ukazuje na blud kao štetnu socijalnu kategoriju, koja je zabranjena i okarektizirana u svim objavama koje je Uzvišeni slao ljudima. Kur'an upozorava i na samo približavanje bludu radi mjera predostrožnosti, kako ne bi došlo do izvršenja samog djela.
Imam El-Kurtubi u svom tefsiru navodi da je stilski potpunije i s jačom porukom kada se kaže: 'i ne pribli`avajte se bludu' nego da je rečeno: 'ne činite blud', jer se tako zabranjuje sve što prethodi bludu i dovodi do njega.1
Islam kao propisani sistem življenja na Zemlji, kada nešto označi zabranjenim, u cilju prevetivnog djelovanja, odmah stavlja barijere na sve puteve koji vode tome činu. On se, poput savremenih ideologija, ne bavi posljedicama jednog socijalnog zla, već uzrorocima koji rezultiraju to zlo. Islam ne rasplamsava u ljudima prirodne strasti koje otvaraju nebrojene mogućnosti za vanbarčni život i proizvode brojne anomalije u društvu. On ne stimuliše ljude na raskalašenost i seksualne slobode, da bi potom ulagao ogromna materijalna sredstva za liječenje i socijalno zbrinjavanje žrtava takvog ponašanja.
Islam osuđuje miješanje između spolova, ukoliko nije neminovno, zabranjuje osamu spolova, zabranjuje pretjerano šminkanje i uređivanje, bodri sklapanje braka - ko može to da učini, preporučuje onome ko nema sredstava za skalapanje braka da posti, osuđuje svaku smetnju koja sprečava sklapanje braka, kao npr. pretjerano visoki mehr (ženidbeni dar), negira strah zbog siromaštva i bijede uzrokovane rađanjem djece, bodri da se pomažu oni koji žele sklopiti brak da bi očuvali čistotu, propisuje najveću kaznu ukoliko se dogodi čin prostitucije, kao i kaznu protiv potvore udatih i čistih žena, potvorenih bez dokaza. Islam predviđa i druga sredstva za zaštitu i tretman tog problema da bi se sačuvalo islamsko društvo od propasti i raspadanja.2
Kada bismo analizirali svaku od spomenutih radnji koja vodi ka bludu, to bi zahtijevalo mnogo više pažnje i prostora nego što je predviđeno za ovaj rad. No, mi ćemo se, ipak, ovlaš osvrnuti na neke od njih, kako bismo ukazali na njihov neposredni utjecaj u izvršenju zinaluka.

Osamljivanje sa tuđim ženama
Svako osamljivanje muslimana sa ženom koja mu nije supruga ili osoba koju po šerijatskim propisima ne bi mogao oženiti, je haram (zabranjeno). Osamljivanje podrazumijeva boravak u zatvorenom ili otvorenom prostoru izvan očiju drugih lica. To je najbolji oblik prevencije protiv šejtanskog navođenja na zlo koje je uvijek prisutno kada se muškarac i žena osame. Allahov Poslanik, s.a.v.s, je rekao: «Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka se nipošto ne osamljuje sa ženom bez njezina pratioca, mahrema; jer je, zaista, s njima treći šejtan.»3
U drugoj predaji posebno se apostrofira osamljivanje žene s djeverom ili s amidžićem i dajdžićem, odnosno muževom rodbinom. Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao: «Klonite se osamljivanja sa ženama! Jedan ensarija je je upitao: 'Allahov Poslaniče, da li se to odnosi i na muževe rođake? A on je odgovorio: 'Njegovi rođaci su za nju smrt.»4
Seksualni nagon, emocionalna razdražljivost i ljubavna želja koje ga prate nisu samo razlog tom riziku i opasnosti nego se tome dodaje i strah za opstanak porodice i življenja supružnika, zatim strah za njihov intimni život kojim bi se mogli poigrati brbljivci i nametljivci, odnosno ljubitelji razaranja porodica. (...) To znači da je osamljivanje muževljevih rođaka s njom opasnije od osamljivanja sa muškarcima koji mu nisu rodbina.5

Strastveno gledanje
Oko je ključ srca, a pogled je vjesnik zavođenja. Stoga je Uzvišeni naredio i muškarcima i ženama da se čuvaju strastvenog gledanja rekavši: Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim, to im je bolje, jer Allah usitinu zna ono što radite. A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim, i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje... (En-Nur, 30, 31.)
Obaranje pogleda ne znači zatvaranje očiju da ne gledaju, niti poginjanja glave ka zemlji, jer je to skoro nemoguće izvesti, kao što ni riječi Uzvišenog «Spusti svoj glas» (Lukman, 19.) ne znače zatvaranje usta da ne govore uopće, već «U govoru ne budi grlat». Obaranje pogleda znači obično, a ne požudno i strastveno gledanje kojim se «gutaju» prolaznice ili sagovornice, niti doslovno buljenje u određeni dio tijela. Pohotno gledanje osobe suprotnog spola Resulullah, s.a.v.s., je okarakterizirao bludom rekavši: «I oči čine zinaluk. Njihova preljuba je strastveno gledanje.»6

Gledanje stidnih dijelova tijela (avret)
Islamskim propisima regulisano je, koja su to stidna mjesta za muškarca i za ženu. Te dijelove tijela nije dozvoljeno gledati drugima, bili oni muškarci ili žene, bez obzira bilo to strastveno gledanje ili ne. Avret muškarca je predio od pupka do koljena, a avret žene je cijelo njeno tijelo osim lica i šaka. Poslanik, s.a.v.s., je u vezi s navedenim rekao: «Muškarcu je zabranjeno da gleda u avret muškarca, a ženi je zabranjeno da gleda u avret žene. Neka se ne priljubljuje muškarac uz muškarca pod jednim pokrivačem, a ni žena uz ženu pod jednim pokrivačem.»7
Više od propisanog avreta imaju pravo vidjeti supružnici i bliži srodnici.
Međutim, i pokazivanje avreta pred spomenutim osobama je različito. Primjerice, ženi nije dozvoljeno pokazivati bilo kome od rodbine ono što joj je dozvoljeno pokazivati mužu, pošto muž ima pravo da vidi sve na njenom tijelu, a i ona ima isto pravo. Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao: «Čuvaj svoj avret od svakog osim od svoje žene.»8 Dijelovi tijela koje smije vidjeti mahrem (bližnji rođak) protežu se na: uši, vrat, kosu, ruke do lakata i noge do cjevanica. Iz toga se izuzimaju privlačna intimna mjesta kao što su: grudi, leđa, stomak, bedra i stidna mjesta, koja nije dozvoljeno izlagati bilo kom muškarcu ili ženi, osim supru`nika.

Isticanje ženstvenosti i zavođenje
Jedan od puteva koji vodi bludu je svakako i pokazivanje ženstvenosti i koketan odnos, posebno žene, u svakodnevnom komuniciranju. Osnovne odlike žene muslimanke trebalo bi da budu: sramežljivost, čednost, čestitost, skromnost... Obraćajući se ženama Vjerovjesnika, s.a.v.s., koje trebaju biti uzor ostalim vjernicima, Uzvišeni kaže: O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite! U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte.. (El-Ahzab, 32, 33.)
Skretanje pažnje govorom, po Ibn Kesiru, znači: «nemojte se nježnim i utanjenim glasom obraćati drugim muškarcima kao što razgovarate sa svojim mužem.»9
Kur'anski termin teberrudž spomenut u ajetu, znači otkrivanje, pokazivanje očima. Isti korijen ima i kur'anski termin burudž što znači sazviježđe koje se za vedre noći otkriva i gleda očima. Teberrudž istaknut u ajetu, po mišljenju čuvenog mufessira Zamahšerije, je namjerno, namješteno pokazivanje onoga što treba sakriti, pa se kaže sefinetun baridže za lađu koja je otkrivena i koja nema krova. Ovaj kur'anski izraz u konkretnom slučaju označava ženu koja se razotkriva pred muškarcima tako što pred njima ističe svoj nakit i čari svoje ženstvenosti. Po istom mufessiru, tome se pridodaje isticanje pojedinih dijelova tijela, pokreti, hodanje, koketan govor i neskriveno gizdanje.
Teberrudž po mišljenju Katade znači koketan i zavodnički hod, dok Mukatil kaže da se pod tim misli da žena stavi prekrivač na glavu ne vezujući ga, koji samo prividno skriva njezine ogrlice, naušnice i grlo, a koji ustvari sve to ističe i otkriva.10
Isticanje dijelova tijela na mjestima gdje to nije dozvoljeno Poslanik, s.a.v.s., je ovako okarakterizirao: «Koja god žena skine svoje haljine izvan kuće svoga muža, skine se zastor između nje i njenog Stvoritelja.»11 Sljedeći hadis dodatno govori o tome: «Koja god žena skine svoju odjeću izvan kuće svoga muža, Allah joj uskrati svoju daljnju zaštitu.»12

Zinaluk se ubraja u pogubne grijehe
Sve nabrojano vjernik i vjernica treba da imaju na umu tokom svoga života kako ne bi zapali u grijeh koji se ubraja u katastrofalne grijehe. Abdullah bin Mes'ud, r.a., je jednom prilikom upitao Alejhisselama: «Koji je grijeh najveći», pa mu je on odgovorio: «Da Allahu pripisuješ druga (širk) a on te je stvorio.» Ibn Mes'ud reče: «To je stvarno veliki grijeh, a šta je poslije toga?» Poslanik, s.a.v.s., odgovori: «Da ubiješ svoje dijete iz straha da nećete imati šta jesti.» Ibn Mes'ud upita: «A koji grijeh dolazi poslije toga: «Da učiniš blud sa suprugom svoga komšije.»13 Nakon tih riječi Uzvišeni je objavio: I oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kad pravda zahtjeva, i koji ne bludniče; - a ko to radi, iskusiće kaznu, patnja će mu na onom svijetu udvosručena biti i vječno će u njoj ponižen ostatit, ali oni koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je, a onaj ko se bude pokajao i dobra djela činio, on se, uistinu, Allahu iskreno vratio.» (El-Furkan, 68-71.)

Na težinu ovoga grijeha ukazuju i sljedeće predaje. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: «Bludnik, dok čini blud, prestaje biti vjernk.»14 «U vremenu izvršenja bluda čovjeka napusti njegov iman i bude iznad njegove glave kao sjena, pa kada se pokaje i prestane, ponovo mu se vrati»15
«Kada čovjek čini blud ili pije alkohol, Allah s njega skine i udalji iman kao što čovjek svuče košulju sa sebe.»16
Širenje prostitucije u društvu proizvodi nesagledive posljedice kao što su:
- poplava strasti,
- rušenje moralnih vrijednosti
- slabljenje bračne zajednice,
- rastakanje porodice,
- uspostavljanje nezdravih odnosa među rodbinom supružnika,
- širenje spolnih bolesti i dr.

Razne vrste bluda
U citiranom hadisu Alejhisselam je posebno apostrofirao zinaluk sa komšijinom suprugom, kako se ne bi narušili dobrosusjedski odnosi koji se toliko potenciraju u islamskom učenju. U predaji koju bilježi Ahmed bin Hanbel stoji da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: «Da čovjek učini deset puta blud lakše je nego da učini blud sa suprugom svoga komšije.» Iz ovog hadisa razumijemo da islam ne gleda isto na svaku vrstu bluda. Alejhisselam je uz komšijinu suprugu još istaknuo i mudžahidovu suprugu, suprugu borca na Allahovom putu, rekavši: «Supruge mudžahida su svete i zabranjene onima koji nisu otišli u borbu, poput svetosti njihovih majki. Ko god od njih iznevjeri mudžahida u njegovoj porodici doći će na Sudnji dan pa će mudžahid od njegovih dobrih dijela uzimati koliko god htjedne. Potom se Resulullah okrenuo prema nama i rekao: - Šta mislite o ovome?»17 U predaji koju bilježi En-Nesai stoji da je Alejhisselam još rekao: Eterevne jede'u lehu min hasenatihi šej'en «Mislite li da će mu ostaviti išta od njegovih dobrih djela?»
Ibnul-Kajjim navodeći kategorije bluda rekao je: «Bluda ima nekoliko vrsta, sve gori od goreg. Blud sa neudatom ženom je težak grijeh, ali je još teži grijeh blud sa ženom koja ima muža. Još teže od toga je blud sa ženom koja ti je mahrem (majka, sestra, kćerka, tetka, pastorka itd.) Blud oženjenog je teži od bluda neoženjenog, blud starca gori je od bluda mladića, blud slobodnog čovjeka gori je od bluda roba, a blud alima veći je grijeh od bluda običnog čovjeka.»18

Šerijatske kazne predviđene za blud
Veličina i opasnost ovog grijeha, kako za pojedinca tako i društvo upće, ogleda se i u kazni koja je predviđena islamskim propisima, za one koji ga počine. Kakva će kazna za počinjeni blud biti zavisi od toga ko ga je i pod kakvim uslovima počinio. Za neoženjenog i neudatu predviđena je kazna - stotinu udarace bičem po golom tijelu. Podijeljena su mišljenja učenjaka treba li ih, nakon bičevanja, protjerati godinu dana iz mjesta njihovog boravka. Ukoliko je bludnik ženjen ili bludnica udavana, bit će kažnjen tako što će javno biti kamenovati sve dok ne umre.
Da bi kazna za blud mogla biti izvršena, moraju biti ispunjeni određeni uvjeti:
1. Da je bludnik musliman, pametan, punoljetan i slobodan u izboru, tj. da je blud počinio po slobodnom izboru i volji, a ne da je na to bio prisiljen, shodno Alejhisselamovim riječima: «Sa moga ummeta skinuta je odgovornost za nenamjernu grešku, zaborav i za ono što budu silom natjerani.»19
2. Da blud bude dokazan neoborivim dokazima, tj. da osoba, sama od sebe, u potpuno zdravom i normalnom stanju prizna da je počinila blud ili da četverica svjedoka posvjedoče da su vidjeli da spolni organ muškarca ulazi u spolni organ žene kao što ulazi štapić za nanošenje surme u surmedan ili kao što se uvlači bunarsko uže u otvor bunara, jer je Uzvišeni rekao: Kada neka od žena vaših blud počini, zatražite da protiv njih četverica od vas posvjedoče (En-Nisa', 15.). Poslanik, s.a.v.s., je upitao Maiza: «Jesi li sa njom imao snošaj?» - pa je odgovorio: «Da, jesam!» - a zatim ga je upitao: «Da li kao što ulazi štapić za nanošenje surme u surmedan ili kao što bunarsko uže ulazi u otvor bunara...?»20
Da se na ženi primijeti trudnoća, pa da upitana za nju ne navede razlog zbog kojeg bi se mogla poštedjeti kazne kao što je silovanje, nepoznavanje propisa o zabrani bluda i sl. U slučaju da navede kakvo opravdanje koje baca i najmanju sumnju u ispravnost dokaza, kazna nad njom neće biti izvršena shodno Alejhisselamovim riječima: «Ne izvršavajte hududske kazne ukoliko postoji i najmanja sumnja u kompletnost potrebnih uvjeta.»21
3. Da se bludnik prije izvršenja kazne ne predomisli i ne porekne prvobitno priznanje da je počinio blud. Ukoliko se predomisli i pobije prvobitno priznanje, kazna nad njim neće biti izvršena, kao što se navodi u vjerodostojnoj predaju u Maizovom slučaju, jer je on bio priznao svoj grijeh. Kada su ga počeli gađati kamenjem, on je pokušao pobjeći, ali prisutni su ga sustigli i udarali kamenjem sve dok nije umro. Poslije je Poslanik, s.a.v.s., rekao: «Zašto ga niste ostavili?»22

Položaj bludnika na ahiretu
Kao što je istaknuto u ranije citiranom ajetu, bludnice će, uz kaznu na ahiretu, doživjeti i poniženje. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: «Sa trojicom Allah na Sudnjem danu neće govoriti, niti će ih pogledati, a ni očistiti od grijeha nego će im dati bolnu kaznu; starcu bludniku, vladaru lašcu i oholu siromahu.»23
U drugoj predaji navodi se da se Vjerovjesnik jednom obratio prisutnim ashabima rekavši: «O muslimani, sustežite se od bluda jer je u njemu šest atributa od kojih su tri u vezi sa ovim svijetom a tri se odnose na ahiret. Što se tiče ovosvjetskih, oni se ogledaju u odstranjivanju ljepote (svjetla vjere) sa lica, kratkoći životnog vijeka i trajnom siromašenju. Druga tri atributa su: srditost Allaha, dž.š., teškoće pri polaganju računa i patnja u vatri.»24
Komentarišući 44. ajet sure El-Hidžr Leha seb'atu ebvab – «Na njemu (Džehennemu) su sedmera vrata, veliki islamski učenjak iz reda tabi'ina 'Ata' kaže: «Najgora od tih vrata su: Vrata brige, Vrata vreline i Vrata potištenosti, na koja će navaljivati smrad koji će dopirati od onih koji su lahkomisleno učinili blud, iako su bili svjesni težine toga grijeha.»25
Ma koliko zinaluk bio činjen pod velom tajne, on će na Sudnjem danu, ukoliko ga Svevišnji ne oprosti, biti obznanjen tako što će ljudski organi o tome govoriti. U Kur'anu se kaže: Na Dan kada će protiv njih svjedočiti jezici njihovi i ruke njihove i noge njihove za ono što su radili. (En-Nur, 24.)
Svakako da se distanciranjem od bluda doprinosi uspostavljanju moralnog života na Zemlji, dok njegova raširenost srozava čovjeka na nivo animalnog egzistiranja praćenog brojnim bolestima i poremećajima u društvu. U eri opće otuđenosti od islamskih moralnih načela savremeni čovjek, udovoljavajući svojim strastima, sve izraženije hodi ivicom ponora. Prostitucija je davno u zapadnim «civiliziranim» društvima zadobila status legalnog čina, ravnopravne djelatnosti s ostalim poslovima. Skoro smo mogli pročitati da žena u Njemačkoj, koja je prijavljena na birou za zapošljavanje, ukoliko odbije posao u nekoj javnoj kući ili noćnom klubu, može biti skinuta sa liste nezaposlenih i ostati bez svojih socijalnih prava. Nažalost, model zapadnog uređenja života, s neskrivenim ambicijama i sve beskrupuloznije, nameće se i Bošnjacima. Zanesen materijalističkim dostignućima Zapada naš čovjek s neskrivenim oduševljenjem prihvata sve što otuda dolazi, pogotovo ono što srozava ljudski moral i dostojanstvo.
Molim Uzvišenog da prosvijetli naš um, očisti naše duše, omrzne griješenje i ukaže na pravi put. Amin!

14.11.2007.

Djela džennetlija i djela džehennemlija

Djela džennetlija i djela džehennemlija

Šejhul-islam Ahmed Ibnu Tejmijje rhm.


Šejhul-islam Ahmed Ibnu Tejmijje rhm., je bio upitan o tome koja su djela džehennemlija, a koja su to djela džennetlija, pa je odgovorio:

„Djela džehennemlija su:

• Širk - obožavanje nekog drugog mimo Allaha dž.š..
• Tekzib - utjerivanje Allahovih dž.š., poslanika u laž.
• Kufr – nevjerstvo.
• Hased – zavist.
• Kezib – laganje.
• Hijanet – varanje.
• Zulum – nasilje.
• Fevahiš – poroci.
• Gader – izdaja.
• Kidanje rodbinskih veza.
• Strah od džihada i borbi.
• Buhl – cicijaštvo.
• Razlika između nutrine i vanjštine.
• Pesimizam po pitanju Allahove milosti.
• Sigurnost od Allahove zamke.
• Padanje u očaj prilikom nesreća.
• Fahr – uzdizanje.
• Betar – azgamluk u ni'imetima.
• Neizvršavanje Allahovih farzova.
• Prekoračenje Allahovih granica.
• Nepoštivanje Allahovih svetinja.
• Strah od stvorenja za razliku od Stvoritelja.
• Pretvaranje pri radu dobrih djela.
• Želja za popularnošću.
• Kontriranje Kur'anu i Sunnetu u ubjeđenjima i djelima.
• Pokornost stvorenju u nepokornosti Stvoritelju.
• Privrženost batilu i neistini.
• Izrugivanje s Allahovim ajetima.
• Poricanje istine.
• Skrivanje onoga što se inače mora iznijeti na vidjelo poput svjedočenja nečemu ili znanja.
• Sihr – magija.
• Neposlušnost prema roditeljima.
• Nepravedno ubistvo insana.
• Nepravedno jelo siročetovog imetka.
• Riba – kamata.
• Bježanje s bojnog polja.
• Potvaranje čistih i čednih vjernica...

Djela džennetlija su:

• Iman – vjerovanje u Allaha dž.š..
• Iman – vjerovanje u meleke.
• Iman – vjerovanje u knjige.
• Iman – vjerovanje u poslanike.
• Iman – vjerovanje u Sudnji dan.
• Iman – vjerovanje u određenje bilo ono dobro ili loše.
• Šehadet: La ilahe illallah – svjedočenje da niko nema pravo na to da bude obožavan mimo Allaha dž.š..
• Šehadet: Muhammedu Resulullah – svjedočenje da je Muhammed s.a.w.s., Allahov poslanik.
• Salat – obavljanje namaza.
• Zekat – davanje zekata.
• Savm – post mjeseca Ramazana.
• Hadždž – posjeta Bejtullahu.
• Obožavati Allaha dž.š., kao da ga vidiš, jer ako ti njega ne vidiš – On tebe vidi.
• Sidk - istinit govor.
• Emanet – povjerljivost.
• El-vefa' – ispunjavanje ugovora.
• Dobročinstvo prema roditeljima.
• Spajanje rodbinskih veza.
• Dobročinstvo prema komšijama.
• Dobročinstvo prema siročetu.
• Dobročinstvo prema siromahu.
• Dobročinstvo prema robu.
• Dobročinstvo prema životinjama.
• Ihlas – iskrenost prema Allahu dž.š..
• Tevekkul – oslanjanje na Allaha dž.š..
• Ljubav prema Allahu i Poslaniku.
• Hašjeh – strah od Allaha dž.š..
• Redža' – nadanje u Allahovu milost.
• Inabet – kajanje Allahu dž.š..
• Strpljivost na Njegovim propisima.
• Zahvalnost na Njegovim blagodatima.
• Iščitavanje Kur'ana.
• Zikrullah – često spominjanje i sjećanje na Allaha dž.š..
• Du'auhu ve mes'eletuhu – doviti i moliti Allaha dž.š., za svoje potrebe.
• Ragbet – želja za Allahom dž.š..
• Naređivanje dobra.
• Zabranjivanje zla.
• Džihad na Allahovom putu, a protivu nevjernika i licemjera.
• Spajati prekinute veze.
• Davati onome ko mu ne daje.
• Oprostiti onome ko mu je nasilje učinio.
• Dijeliti imetak u lahkoti i teškoći.
• Gašenje srdžbe i ljutnje.
• Opraštati ljudima.
• Pravednost u svemu i prema svima pa čak i prema nevjernicima.
• Nezavedenost prolaznom kućom – dunjalukom.
• Stremljenje ka vječnoj kući – džennetu.

Dakle, djelo džennetlija je iman/vjerovanje, i ta'ah/pokornost, dok je djelo džehennemlija kufr/nevjerstvo, fusuk/griješenje i 'isjan/neposlušnost. Nije moguće izdetaljizirati ove dvije rečenice ali je lahko opisati djela džennetlija time da su sva ona vid pokornosti prema Allahu dž.š., i Njegovom Poslaniku s.a.w.s., dok su djela džehennemlija ona koja su vid nepokornosti prema Allahu dž.š., i Njegovom Poslaniku s.a.w.s.. „Ko se pokorava Allahu dž.š., i Njegovom Poslaniku s.a.w.s. – biće uveden u bašče ispod kojih rijeke teku, vječno u njima boraveći – a to je veliki uspjeh, a ko je nepokoran Alahu dž.š., i Njegovom Poslaniku s.a.w.s. – biće uveden u vatru, vječno u njoj boraveći; njemu patnja bolna pripada.“ (Pogledaj: Sura: el-Nisa', 13-14.)“


14.11.2007.

Alkoloholizam

Alkohol je najrasprostranjenija i jedna od najstarijih droga koje čovječanstvo poznaje. Spominje se u svim epohama čovječanstva, uvijek gutajući ogrome žrtve. Žrtve, koje se dobrovoljno i ostrašćeno nude i darivaju, za ljubav krajnje problematičnog i kratkotrajnog užitka, plaćajući obmanu tjelesnim i psihičkim propadanjima, materijalnom i socijalnom bijedom, moralnim padom do prostitucije i krađe, uronjavanjem u blato ljudskog taloga, u negativističko ništavilo čovjeka. Visok procenat alkoholiziranih počinitelja teških krivičnih djela upućuje na sumnjiv kriminogeni efekat alkohola. Alkohol je, inače, vrlo toksično sredstvo sa osobitim štetnim djejstvom na centralni nervni sistem, jer direktno utiče na vrlo osjetljive moždane ćelije. Stoga, alkohol izaziva oštećenja na svim nivoima ličnosti: psihičke promjene, zatim u karakterološkoj, moralnoj i socijalnoj sferi, utiče na ekonomsko (materijalno) osiromašenje, do potpunog kraha ličnosti ovisnika o alkoholu i njegove porodice. Nema sumnje, alkoholizam, u sprezi sa ostalim destruktivnim faktorima, izaziva niz kriminološko-viktimoloških i sociopatoloških pojava: seksualne delikte, ubistva, razbojništva, imovinske delikte, krađe, zatim prostituciju, brakolomstvo itd. Kako alkohol izaziva neke od navedenih sociopatoloških pojava, vidjet ćemo u daljem toku teksta.

Seksualni delikti i alkohol
Djejstvo alkohola na seksualni nagon dovodi do pojačane pohotljivosti osobe, kao snažan ekscitirajući efekt. Međutim, nije uopće u pitanju podsticajno djejstvo, već posljedica potiskivanja inhibitornih kočnica u moralnoj sferi. U istraživanjima seksualnih delikata, zastrašujuća je zastupljenost alkohola, kod izvršioca, ali i kod žrtava. Tako, u Hrvatskoj, preko 70 posto alkoholiziranih osoba počinili su silovanje. Prema istraživanjima obavljenim u Njemačkoj, u 75 posto slučajeva silovanje su izvršili zločinci u alkoholiziranom stanju. Veliki broj seksualnih kontakata u alkoholiziranom stanju znatno je povećan, a poznato je da alkohol potiskuje intelektualne, odnosno moralne kočnice, što znači da bez djejstva alkohola do toga ne bi ni došlo. Poslije takvog čina, a kao ishod tog kontakta, obično slijedi abortus, ako dođe do začeća, a ako se pak s tim zakasni, čedomorstvo ili dijeteubistvo.

Alkoholizam i ubistvo
Postoji snažna sprega između alkoholiziranosti i ubistva. Prema serioznim istraživanjima oko 70-80 posto ubistava izvršena su u alkoholiiranom stanju, bilo da je izvršitelj ubistva bio pod utjecajem alkohola ili, pak, njegova žrtva, a često i oba aktera. Smatra se da je 2/3 do 4/5 aktera u ubistvu pod djejstvom alkohola. Ono što je bitno u činu ubistva pod utjecajem alkohola, vrlo lahko dolazi do oslobađanja agresivnosti, budući su inhibitorni mehanizmi prigušeni. U istraživanju ubistva u Hrvatskoj, izvršioci su bili alkoholizirani u 65 posto slučajeva. U Švedskoj u 85 posto slučajeva sudionici u aktu ubistva bili su pod utjecajem alkohola, u Njemačkoj je taj procenat 42, u Rusiji 70, a jedne godine u Vojvodini čak 90 posto aktera ubistva bili su pod djejstvom alkohola. Također su poznat slučajevi da su notorne pijanice ubijale cijelu svoju porodicu, kao i ubistva očeva, odnosno muževa, od strane porodice, kada su njegova zlodjela prelazila svaku mjeru.

Razbojništvo i alkohol
Razbojništvo je gnusno, vrlo složeno i izuzetno teško krivičnodjelo. Sastoji se u oduzimanju tuđih stvari (otimačine) uz prinudu. Ovdje je u pitanju izravno ispoljavanje nasilja, bilo da je upotrijebljena sila ili se radilo samo o prijetnji silom. Izvršioci razbojništva su nepopravljive psihopate, hladnokrvni zločinci, uvijek spremni na sve vrste grozomornosti, skloni alkoholu. I prilikom izvršenja razbojništva, u vrlo visokom procentu su pod djejstvom alkohola. U istraživanju u Hrvatskoj, prilikom izvršenja razbojništva u alkoholiziranom stanju bilo 74,4 posto izvršilaca, a u Njemačkoj u 78 posto slučajeva su počinitelji razbojništva bili u alkoholiziranom stanju. U ovom ispitivanju, također su i žrtve bile u vrlo visokom procentu pod utjecajem alkohola, čak u 80 posto slučajeva.
Alkohol i saobraćaj
Prema stepenu alkoholiziranosti, različito je i ponašanje osoba, posebno u saobraćaju. Tako se kod alkoholemije od 0,5 do 1,0 promila dešava i najveći broj nesreća. Pri toj koncentraciji ispoljava se djelovanje alkohola u krvi kroz psihomotornu eksitaciju, pa su vozači živahnog temperamenta sa pojačanim dinamizmom postaju neustrašivi, euforični, dok su im, s druge strane, psihička koncentracija i refleksi znatno oslabljeni. Iako su refleksi jako živahni, usljed eksitacije alkoholom, vozači pod djejstvom i malih koncentracija, prave česte greške pri upravljanju motornim vozilom, upravo zbog nekoordiniranosti pokreta. Rastom koncentracije alkohola u krvi, vozačeva pažnja se progresivno smanjuje. Ta činjenica je od velike važnosti zbog tzv. psihičke sekunde, koja predstavlja trenutačno uočavanje iskrsle opasnosti i promptno reagiranje da se ona izbjegne. Naprimjer, dvije čašice žestokog alkoholnog pića produžavaju psihičku sekundu za 50 posto (na trajanje od 1,5 sekunde), a daljnjim povećavanjem doze alkohola produžava se i interval psihičke sekunde. Stoga, mora se naglasiti, da prolongiranje psihičke sekunde djejstvom alkohola ima sudbonosno značenje u saobraćajnom udesu.
To su samo neke od kriminalnih radnji koje uzrokuje alkohol, a svakako da su njegove štetne posljedice još šire i izražajnije i u drugim sferama. S toga ćemo navesti dvije psihopatološke osobine koje se tiču samog konzumenta, tačnije dvije vrste oboljenja koja se javljaju nakon dužeg konzumiranja alkohola.
Alkoholna halucinoza
Alkoholna halucinoza javlja se kod osoba koje su duže vrijeme konzumirale alkoholna pića. Kod alkoholne halucinoze kliničkom slikom dominiraju slušne halucinacije pri bistroj svijesti. Oboljenje počinje postepeno, a prvi halucinatorni doživljaji javljaju se predveče i noću. U početku se javljaju elementarne slušne halucinacije, a kasnije bolesnik čuje glasove drugih ljudi koji, čini mu se, obično o njemu govore u trećem licu. Obično bolesnik čuje psovke i uvrede. Pod uticajem patološkog doživljaja može da izvrši samoubistvo ili ubistvo.
Alkoholna paranoja
Alkoholičari često optužuju suprugu za nevjerstvo i ispoljavaju ljubomoru. Alkoholna paranoja je psihoza koja se karakteriše sumanutim idejama ljubomore prema supruzi. Poremećaj nastaje postepeno kod predisponiranih osoba sa dugogodišnjim alkoholičarskim stažom. Pacijenti sa dijagnozom alkoholne paranoje traže dokaze za svoje optužbe, postavljaju zamke, uhode suprugu, kontrolišu njeno kretanje i intimni veš. Njihov odnos prema supruzi ne ograničava se samo na ispitivanje, sumnjičenje i optužbe, nego često, da bi iznudili priznanje, fizički maltretiraju supruge, a moguće su i brojne negativne posljedice po moral, društvo, na kraju, i državu.
Zbog toga su neke zemlje pokušale zabraniti konzumiranje alkohola. Upravo zbog štetnih posljedica koje alkohol uzrokuje, islam muslimanima zabranjuje njegovu upotrebu, kao i upotrebu drugih opojnih pića i droga. Zato su islamske sredine koje danas, iole, drže barem do tog Allahovog zakona, sačuvane od narkomana, alkoholičara i drugih problematičnih ličnosti i problema s kojima se Zapad susreće. Stoga, neka je hvala Allahu, dž.š, koji nas je učinio muslimanima, učinio nam dostupnom uzvišenu knjigu Kur'an, a njegove propise razumljivim, svetim i koji nikada ne zastarjevaju!

14.11.2007.

Sve ce ovo jednom proci

Allah dž.š. je rekao Davudu a.s.:

"Ti hoćeš jedno, a Ja drugo i dešava se onako kako Ja hoću. Kad se prepustiš onome što Ja hoću, pružiću ti ono što ti hoćeš. A ako se ne pokoriš Mojoj odredbi, namučićeš se sa onim što ti hoćeš, a ipak će biti onako kako Ja hoću."


Prošlo je jučer i bit će pouzdan svjedok,
a za njim i novi dan došao je.

Pa ako si jučer loše djelo uradio -
danas dobrim zamjeni bit ces hvaljen.

Danas ako u dobru provedeš,
korist ćeš vidjet, a juče vratit ne možeš.

Ne odgađaj dobro djelo za sutra -
možda sutra dođe, a tebe nema...


. Ko voli, taj će naći mogućnost. A nekome možeš džennetsku huriju podariti, ali on će joj naći mahane - jer traži mahane.

Uzvišeni Allah kaže...

"Kadgod mi dođeš, primit ću te. Ako Mi dođeš noću, prihvatam te. Ako mi dođeš danju, opet te primam. Ako Mi se primakneš koliko pedalj, Ja se tebi primaknem koliko rukohvat. Ako ti ideš običnim hodom, Ja žurim prema tebi. Kad bi Mi došao sa grijesima kolika je cijela Zemlja, a potom Me sreo ne pripisujući meni druga, Ja bih ti došao sa oprostom kolika je Zemlja. Kad bi tvoji grijesi napunili nebesa, a potom od Mene oprost zatražio, Ja bih ti oprostio. Ima li iko milostiviji i plemenitiji od Mene?

Moji robovi se teškim grijesima bore protiv mene, a Ja ih u posteljama čuvam. Između Mene i džina i ljudi događa se nešto krupno. Ja stvaram, a obožava se mimo Mene, opskrbu dajem, a drugom se zahvaljuje. Moje dobro se spušta ljudima, a njihovo zlo se podiže Meni. Ukazujem im ljubav preko Svojih blagodati, iako sam Ja potpuno neovisan od njih, a oni činjenjem grijeha pokazuju mržnju prema Meni, a od Mene najviše ovise.

Ko krene prema Meni, Ja ga dočekam izdaleka, a ko se okrene od Mene, Ja ga pozovem izbliza. Ko nešto radi Mene ostavi, Ja ga darujem boljim od onoga što je ostavio. Ko želi Moje zadovoljstvo, Ja želim ono što on poželi. Onaj koji se u svojim postupcima pomogne Mojom snagom i moći, Ja mu željezo učinim mehkim.

Oni koji Me se zikrom sjećaju, Meni su blizu. Onima koji zahvaljuju, Ja ću dati još više. Onima koji su pokorni, Ja ću dati posebne počasti. One koji su mi neposlušni, neću obeshrabriti u pogledu Svoje milosti. Ako mi se pokaju, pa Ja sam njihov voljeni. Ja zaista volim one koji se često i mnogo kaju i koji se često čiste. A ako mi se ne pokaju, pa Ja sam njihov liječnik. Iskušam ih kušnjama kako bi ih očistio od mahana.

Ko Mi dadne prednost nad drugima, I ja njemu dadnem prednost nad drugima. Dobro djelo vrjednujem od deset do sedam stotina puta, pa i mnogo više A loše djelo pišem samo kao jedno učinjeno. Ako se za njega pokaje i od Mene zatraži oprost, Ja mu oprostim.

Zahvaljujem za malo truda, a praštam mnoga posrtanja. Moja milost je veća od Moje srdžbe. Moja blagost je veća od srdžbe, a Moj oprost je veći od Moje kazne. Ja sam milostiviji Svome robu nego majka svome djetetu."
13.11.2007.

Ophođenje prema roditeljima

Ono čime su muslimani plijenili stanovništvo područja koja su osvajali u svojoj blistavoj prošlosti jeste njihov edeb (vladanje, odnos). Pod edebom muslimana mislimo na njiihovo vladanje (odnos) prema ljudima u šta se ubraja:
a) vladanje prema bratu muslimanu
b) vladanje prema inovjercu
c) vladanje prema: roditeljima, komšijama, rodbini, prijateljima, bračnom drugu, saradnicima, djeci i drugima.
Zatim dolazi vladanje (odnos) muslimana prema drugim Allahovim stvorenjima i vladanje prilikom činjenja određenih postupaka kao što su: jedenje, pijenje, odijevanje, međusobno posjećivanje i tome slično.
U svemu tome muslimani su slijedili prvaka čovječanstva i najčasnijeg poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji je pretekao druge u lijepom vladanju.
O lijepom vladanju nužno je govoriti iz više razloga:
1. Da bi nakon što poznamo načela lijepog vladanja radili po njima sa namjerom da oponašamo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
2. Da bi predstavili sljedbenicima drugih vjera i ideologija uzoritog sljedbenika čiste i jedine isparavne vjere Islama pozivajući ih na taj način da uđu u islam.
3. Da bi se popravilo stanje u muslimanskoj porodici u užem i u muslimanskom društvu u širem smislu. Govor na ovu temu počet ćemo sa govorom o lijepom vladanju (odnosu) prema roditeljima.

BUDI ZAHVALAN ALLAHU I RODITELJIMA SVOJIM

Musliman vjeruje da njegovi roditelji kod njega imaju prava i da je obavezan da im čini doborčinstvo i da im se pokorava. Razlog toga što je Allah, dželle šanuhu, naredio upoređujući njihovo pravo sa svojim pravom kada kaže: “Gospodar tvoj zapovjeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima doborčinstvo činite.” (Prijevod značenja - El-Isra', 23.) I kaže: "Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi i odbija ga u dvije godine. Budi zahvlan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti." (Prijevod značenja - Lukman, 14.)
Kaže Abdurrahman es-Sa'di tumačeći ovaj ajet: "Budi zahvalan Meni" tj. tako što ćeš Me obožavati, ispunjavati moja prava i nećeš se, blagodatima kojima sam te obasuo, potpomagati u griješenju prema Meni. "i roditeljima svojim" tako što ćeš im činiti dobročinstvo riječju i djelom; blagom rječju, lijepi postupkom, poniznošću pred njima, plemenitim odnosom, uvažavanjem, izdržavanje i izbjegavanjem ružnih postupaka prema njima bilo riječima bilo djelima. Prenosi Imam Muslim u poglavlju Davanje prednosti doborčinstvu prema roditeljima nad dobrovoljnim namazom i drugim dobrovljnim djelima, od Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, da je rekao:
"Jednog dana Džurejdž je otišao do svoje isposničke ćelije sa namjerom da čini ibadet, a za njim je došla njegova majka. Ebu-Rafi' je prenoseći od Ebu-Hurejre, pokazao kako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisao da je izgledala njegova mati kada ga je zvala. Stavila je šake iznad obrva, zatim digla glavu prema njemu zovući ga: "O, Džurejdže! Ja sam tvoja majka. Odgovori mi!” U tom trenutku on je klanjao i govorio: “Gospodaru moj, mati ili namaz.” Odabrao je namaz. Mati se vratila kući. Zatim mu je došla po drugi put i treći put i uvijek se isto ponavljalo. Nakon što se nije odazvao na njen poziv rekla je: “Gospodaru moj, učini da ne umre sve dok svojim očima ne vidi prostitutke, bludnice koje javno čine blud!” Kaže (Ebu-Hurejre): "Da je zamolila Allaha da ga iskuša iskušao bi ga."
Kaže imam Nevevi u komentaru ovoga hadisa: "Kažu islamski učenjaci: Ovo je dokaz da je ispravno bilo da se odazove na njen poziv, jer je obavljao dobrovoljni namaz kojeg je mogao završiti do kraja a nije na to bio obavezan, dok mu je odazivanje i dobročinstvo prema majci bilo obavezno a neposlušnost prema njoj zabranjena. Bio je u mogućnosti da skrati namaz, da joj se odazove, zatim se ponovo vrati namazu." (Šerh sahihi Muslim, 16/321)
VELIKODUŠNO PONAŠANJE
Nakon što čovjek shvati da roditelji kod njega imaju pravo koje mora ispunjavati pokoravajući se time Allahu, dželle šenuhu, na njemu je da se odnosi prema njima na sljedeći način:
1. Da im se pokorava u svemu što narede ili zabrane ako to što mu naređuju ili zabranjuju nije grijeh i otvoreno suprotstavljanje šer'iatu. Poznato je da nema pokoravanja prema stvorenju u onome što predstavlja nepokornost prema Stvoritelju. Kaže Allah, dželle šanuhu: "A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovome svijetu, velikodušno ponašaj." (Prijevod značenja - Lukman, 15.)
Navodi Nejsaburi u "Esbabu-n-nuzuli" hadis kojeg je zabilježio Imam Muslim a čiji se lanac prenosilaca završava kod Mus'aba ibn-Sa'da ibn-ebi-Vekkasa koji kaže: Rekao je moj otac: "Ovaj ajet je objavljen zbog mene."
Kaže Mus'ab: "Sa'dova (babina) majka se zaklela da neće sa njim razgovarati sve dok ne zaniječe vjeru u koju je bio ušao i da neće jesti i piti. To je potrajalo tri dana kada je od iznemoglosti pala u nesvjest. Sa'd je otišao do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i požalio mu se na to, pa je objavljen ovaj ajet.
2. Da im čini dobročinstvo na sve moguće načine u što ulazi: hranjenje, odijevanje, liječenje kada se neko od njih razboli, neuznemiravanje, i žrtvovanje za njih. Blagost prema njima; na taj način što će biti ponizan i smiren pred njima.
3. Da pažljivo sluša ono što govore sa okrenutim licem prema njima, da ih ne prekida u govoru i da maksimalno pazi da ih ne utjera u laž ili odbije ono što govore.
4. Da pred njima sjedi učtivo i sa poštovanjem izbjegavati sve iz čega bi mogli zaključiti da ih omalovažava kao što je pružanje noge, grohotno smijanje, ležanje, razgolićavanje i činjenje ružnih postupaka pred njima i sve ono što je suprotno lijepom vladanju prema njima.
5. Da ne prigovara za uslugu koju im učini ili hediju koju im pokloni. Prigovor ruši djela i ubraja se u ružno ponašanje a naročito kada je upućen roditeljima. Prenosi se da je čovjek došao kod Allahovog Poslanika i rekao mu: "Allahov Poslaniče, da li sam se odužio majci nakon što sam je nosao dok je obavljala tavaf?" “Kada bi je čitav život nosao na sebi ne bi joj se odužio za samo jedan napor pri porođaju," - reče mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
TRIPUT MAJKA, PA ONDA OTAC
6. Davanje prednosti majci nad ocem u dobročinstvu i samilosti prema njoj kao što se prenosi u hadisu Ebu Hurejre da je rekao: "Došao je čovjek kod Allahovog Poslanika pitajući ga: -Allahov Poslaniče ko je najpreči da se prema njemu lijepo ophodim? Tvoja majka - reče mu Poslanik? Zatim? - upita. "Tvoja majka" - reču mu Poslanik? Zatim? - upita ponovo. Tvoja majka - odgovori mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.. "Zatim - Tvoj otac reče Poslanik sallallahu alejhi ve sellem. (Prenosi ga Buhari)
Kaže Ibn-Bettal, komentarišući ovaj hadis: "Ono na što upućuje ovaj hadis jeste da majka zaslužuje trostruko više dobročinstva nego otac. To zbog tegobe trudnoće, zatim porođaja, zatim dojenja. Sve ove stvari svojstvene su samo majci i ona je ta koja ih podnosi. Poslije toga učestvuje zajedno sa ocem u odgoju djece.” (Fethul-Bari)
Kažu neki islamski učenjaci: "Majci se daje prednost u dobročinstvu, milosrđu i samilosti a ocu se daje prednost u pokornosti, jer je otac gazda kuće.” Da se odazove na njihov poziv što je brže moguće bez obzira bio zauzet ili ne.
7. Da navikava suprugu i djecu na dobročinstvo prema njima na taj način što će im on biti uzor u tome i da što je više moguće, učvrsti vezu između njih.
8. Da od njih traži dozvolu i savjetuje se sa njima bez obizra da li izlazio sa prijateljima ili putovao van svoga grada ili namjeravao da ide u džihad na Allahovom putu (kada mu džihad nije stroga obaveza - fard a'jn). Ako mu oni dozvole otići će, a ako ne ostat će i ostaviti ono što je namjeravao pogotovo onda kada je njihovo mišljenje pronicljivo i proizilazi iz znanja. Dobročinstvo prema njima nakon njihove smrti. Ovo nam govori koliko je pravo roditelja kod nas i koliko je Allahova milost prostrana, te da dobročinstvo prema roditeljima ne prestaje njihovom smrću. Neki ljudi zakažu u pravima roditelja za njihova života, te kada umru požele da ih Allah vrati na dunjaluk kako bi prema njima činili dobra djela koja su propustli. I u tom slučaju musliman je u mogućnosti da nadoknadi ono što ga je prošlo i da bude dobročinitelj prema svojim roditeljima i to na sljedeći način:
Da nastoji da bude dobar;
Da puno upućuje za njih dovu i traži za njih oprost;
Da posjećuje familiju koju su oni posjećivali;
Da ispuni ono što su oni ugovorili;
Da na mjesto njih udjeli sadaku.
Ovo su bile neke stvari koje spadaju u lijepo vladanje (edeb) prema

13.11.2007.

Nemoral na nasim ulicama

Šta je moralno u ocima generacije koju umjesto majke odgaja televizija. Da li smatrate da je u redu to da 90% tinejdžerki u našim školama smatra sasvim normalnim vanbracne spolne odnose.

Šta je uzrok pojavi da se djeca sve cešce pocinju baviti prostitucijom i pornografijom. Da li je rješenje u uvodenju seksualnog obrazovanja u osnovnim školama.

Svi vjerovatno znamo šta je moral i koje su to moralne norme. Kada bi zamislili ljudsku zajednicu bez ikakvih moralnih normi, uvjerili bismo se da ona ne bi mogla opstati kao takva. Ipak moderni covjek sve više odbacuje moralno kao nešto što ga sputava i oduzima mu slobodu. Prednost se daje nauci i naucnom koje sve više postaje suprotnost moralnom. Umjetna oplodnja, eutanazija, kloniranje, geneticki inžinjering su velika dostignuca nauke, ali su suprotni principu na kojem je zasnovan ljudski život. Sve više se gube ljudske vrijednosti, a covjek postaje samo objekat kojim nauka manipuliše kako želi. Nauka ne uci ljude kako treba da žive i kako da formiraju stavove. Nauka nudi proracunata matematicka rješenja koja nam cesto u praksi ne mogu pomoci. Jedan francuski mislilac to je objasnio na primjeru: “Ako rizikujuci život, udem u zapaljenu kucu da spasim život susjedovom djetetu i vratim se noseci u narucju mrtvo dijete. Može li se reci da je moj postupak bez vrijednosti jer je izostao svaki rezultat. Moral je ono što daje vrijednost ovoj beskorisnoj žrtvi. Ovom pokušaju bez rezultata. Kao što je arhitektura, ono što ruševine cini lijepim. “

Covjek je istovremeno sposoban za najodvratnije zlocine i najuzvišenije žrtve. Njegova je velicina upravo u mogucnosti izbora. U tome da on ima svijest i slobodu da izabere ono što je dobro. Ta svijest se postiže odgojem, koji ukljucuje naše vlastito ucešce i naš vlastiti napor. Odgoj utice na ljudsku dušu, ljubavlju, primjerom, praštanjem pa i kaznama. Tek kada sve to primjenimo on je ispravan. Ipak sve je to teorija koju sudeci po rezultatima ne provodimo u praksi. Iako u suštini svako želi da njegovo dijete bude dobar i ispravan covjek, a ne lopov, ubojica, narkoman, prostitutka, niko ne ulaže dovoljno truda da to i postigne.

Da ne bismo previše teoritizirali i pricali o apstraktnim ciljevima, vratit cemo se u našu stvarnost. U život koji živimo svakodnevno.

Ko danas odgaja našu djecu?! Roditelji, škola, društvo. A kako ih odgajaju? Umjesto da im usaduju radne navike i da ih uce na nema uspjeha bez truda, roditelji ih uce lagodnom životu i lahkom dobijanju novca kojeg su oni opet uz ogromna odricanja zaradili. Djeca tako od malih nogu nauce da su roditelji tu da im ciste cipele, spremaju sobu, pokupuju sve što požele i uopce rade sve za njih. Tako umjesto vrijednih, poštenih i društveno korisnih ljudi roditelji odgoje parazite, koji su lijeni, neodgovorni i spremni na sve samo da zarade što više novca sa što manje truda. Pošto takvi roditelji moraju mnogo da rade da bi zadovoljili prohtjeve svoje djece kao cuvara im daju televiziju. Ona je tu da nadomjesti razgovor sa majkom ili ocem. A na televiziji imaju šta i vidjeti. Filmove strave i užasa, prepune nasilja u kojima si negativci pozitvni, a žene samo predmeti koji vrijede jedino dok su u službi zadovoljavanja muških prohtjeva. A za moralni odgoj djeteta, umjesto roditelja brinu se serije. Po mogucnosti španske kojih ima toliko da djeca jedva stignu zadacu uraditi. Roditelji su mirni, jer djeca nisu na ulici. Mirni su jer djeca iz serija mogu nauciti da samo bogati ljudi nešto vrijede. Da se može obogatiti, a da ništa ne radiš. Zatim, mogu nauciti kako razoriti tudi brak, kako zavesti svoju macehu, kako sakriti od muža vezu sa njegovim bratom ili ocem. Kako navesti sestrinog muža da spava sa tobom, jer ga zapravo ti voliš. Kako lagati, ucjenjivati, trovati. Sve “divne” osobine za jedno dijete. Kao rezultat toga, javlja se cinjenica kao npr.: ucenice treceg razreda osnovne škole u anketi “Šta želiš biti kada porasteš?” odgovaraju: plesacica, pjevacica, konobarica, pa cak i služavka.

Naravno tu su i reklame, koje im te snove podsticu, pa djevojcicama jedini san postaje imati lijepo tijelo i što više ga pokazivati, makar kao i reklamu za automobilske gume. Pošto roditelji nemaju vremena da razgovaraju sa djecom o serijama i svemu ostalom što im daje televizija to bi trebala da preuzme škola. A tamo o tome ni govora. Nema vremena, cuj da škola još i o tome brine. Za to je kažu krivo društvo. Škola je tu da im da znanje, što više cinjenica, zakona i pravila. A šta ce sa tim kasnije i kako ce to primjeniti, to nije njen problem. Djeci je dosadno u školi. Pa šta! Onda neka bježe sa casova i drogiraju se iza školske zgrade i u školskom WC-u, a za takve ce se kasnije brinuti društvo. I na kraju se krug zatvara, pa troškove svega ponovo placaju roditelji, a društvo, šta društvo radi na tome. Umjesto abortusa, propagira kontarcepciju, a da bi djecu na vrijeme naucili kako da spavaju sa više partnera, a da ne dobiju sidu ili ne zatrudne u osnovne škole uvodi se novi predmet – seksualno obrazovanje. I tako djeci samo ostaje da ono što su naucili od roditelja, škole i društva primjene u praksi.

Naravno nije to sve što im se nudi. Tu su i razliciti casopisi, pornografska literatura, porno filmovi cija je proizvodnja deset puta jeftinija od ostalih, kampanje u korist promjene spola, propagiranje abnormalnih sklonosti kao što su homoseksualizam, lezbijstvo i njihovo izjednacavanje sa normalnim, opravdavanje nezakonitih djelatnosti koje se koriste za zabavu ljudi kao što su kockarnice i javne kuce. Odbacivanje braka i porodicnog života kao neceg što više nije moderno i sl. Cak i ako se odluce za brak, mladim ljudima se kao najjeftinija i najjednosatvnija varijanta umjesto djece namece trend usvajanja kucnih ljubimaca. Sve to kvari dušu i odgaja mlade generacije koje su poljuljane, nestabilne i razocarane.

Nabrojali smo samo dio savremenih moralnih normi koje se kroz medije usaduju u savjest mladih ljudi. Pošto se mladi neprestano bombarduju tim novim trendovima neizbježno je da oni odluce i da ih isprobaju u praksi. Novac koji su njihovi roditelji teškim radom zaradili, koriste za kupovinu cigareta, droge, nabavku porno casopisa, razlicite tretmane na tijelu kao što su tetoviranje i pirsing, ili cak -vježbaju kako postati kockar na sportskim kladionicama. Naravno nema ni govora o štednji za školovanje ili kupovinu odjece i obuce, za to ce vec nekako roditelji naci novac. Ako i roditelji taj novac prokockaju na lotu ili kladionici ili ga potroše na alkohol ili duhan, za to ce okriviti državu i društvo. Valjda zato što im nije obezbjedila dovoljno novca za sve prohtjeve. Ono što su naucili iz serija i filmova primjenice na svom vlastitom životu i to tako što ce otimati novac mladim i slabijim od sebe, lagati i varati svoje prijatelje, vrijedati i ponižavati svoje roditelje i sl. Prakticna nastava najlakše se provodi na zabavama i dernecima gdje su muškarci i žene potpuno izmješani; u diskotekama gdje je gužva tolika da se tijela nesmetano dodiruju, a alkohol i droga i one najstidljivije podsticu da se ponašaju raskalašeno. Po ugledu na junakinje iz španskih sapunica djevojcice od jedanaest, dvanaest, trinaest godina izvode striptiz i plešu polugole medu svojim vršnjacima, a uskoro sticu i prva seksualna iskustva. Ako neki savjesniji roditelj upita svoje dijete gdje je provelo noc, uglavnom ih zadovolje odgovori tipa: ucila sam kod drugarice. Da bi zadovoljili glas savjesti mnogi roditelji primjenjuju potpuno pogrešne mjere, kao što su drasticne zabrane, fizicke kazne i slicno. A da prije toga nikad nisu ozbiljno razgovarali sa svojim djetetom. Naravno balkansko pravilo: AKO ŽELIŠ DA NEŠTO USPIJE, ONDA TO ZABRANI – važi i ovdje kod nas. Takvo je naše društvo u ovom trenutku. Na nama je da li cemo ga kao takvog prihvatiti ili cemo se potruditi da ga promjenimo.

Nije nimalo neobicno kad vidimo da se sve objavljene vjere bore protiv bluda i zabranjuju ga, a što je islam tu zabranu još više pooštrio, jer blud uništava rodbinstvo, nanosi udarac potomstvu, dovodi do raspadanja porodice, slabi medusobne veze i odnose, širi venericne bolesti, ruši moral, cast i ljudsko dostojanstvo. Kad god islam nešto zabranjuje on nije samo pri tome ostao. Da bi ta zabrana imala uspjeha islam je poduzeo sve mjere da zatvori sve puteve koji vode tom haramu.

Zabrana bluda temelji se na Qur’anu i Hadisu. Qur’an govori o ovom poroku, koji je danas uzeo velikog maha, na nekoliko mjesta, a narocito u oci upadaju sljedeci ajeti:

“I nemoj se približavati bludu, jer to je, zaista, više nego obicno gnusno djelo, a njegov je put hrdav.” (AL-Isra 32)

A u 68. Ajetu sure “Furkan” stoji:

“…i oni, koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zahtjeva, i koji ne bludnice; a ko to radi, iskusit ce kaznu.”

Seksualni nagon kod covjeka jeste ono u cemu se on najviše približava životinji, jer pri nastupu toga nagona kod malo koga vlada razum, zbog toga nam je jasno što Uzvišeni Allah kaže u gornjem ajetu “...i ne približavajte se bludu”, a nije rekao “ne cinite blud.”

Znaci Qur’an nam zabranjuje sam put koji vodi tome, i faktore koji utjecu na seksualne pohote, koje opet, bezuvjetno dovode do samog akta bluda, a to su prije svega pohotni pogledi, osamljivanje muškarca i žene koji nisu bliži rod, zatim razgolicavanje žena i njihovo slobodno ponašanje.

Stoga Allah dž.š. kaže u Qur’ani kerimu:

“I reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onog što je i onako spoljašnje i neka vela svoja spuste na grudi svoje…”

Dakle islam se prvo bavi uzrocima koji vode do grijeha i svojim zabranama on ustvari pomaže covjeku da se sacuva od poroka koji mu život uništavaju. Kao što smo rekli osamljivanje je jedan od uzroka koji vodi ka bludu zato je a.s. kazao:

“ Ko vjeruje Allaha i Sudnji dan neka se ne osamljuje sa tudom ženom ako s njom nema bližeg rodaka, jer je tada sa njima treci šejtan”.

Nadalje islam zabranjuje pohotno gledanje muškarca u tudu ženu i obratno. Poznato je da je oko kljuc srca a pogled kurir ljubavi, te da svaki dogadaj nastaje od pogleda, a požar od iskre male. Stoga je Allah dž.š. naredio vjernicima i vjernicama sljedece:

“I reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima , to im je bolje, jer Allah uistinu zna ono što oni rade”.

Ovu naredbu o obaranju pogleda ne treba shvatiti kao zatvaranje ociju nego kao obaranje pogleda i ne zagledanja u ljepotu i ukrase koji u covjeku izazivaju strast, kao i to da se ne baca pogled za pogledom, jer je Muhamed a.s. rekao: “Nemoj stalno motriti i pogled za pogledom bacati, jer ti je prvi dozvoljen a drugi nisu.” Muhamed a.s. je pohotno gledanje okarakterisao kao zinaluk oka zato što je i pohotno gledanje jedna vrsta nasladivanja i jedan vid zasicivanja prirodnog nagona na nedozvoljen nacin, rekavši:

“Oci cine blud gledanjem, ruke dodirom, noge hodom, blud jezika je izgovaranje, blud duše je želja i pohota za tim, dok sramotno tijelo to osvjedocava ili iznevjerava” (prenose Buharija i Muslim)

Dopušteno je da žena može gledati tijelo muškarca iznad pojasa i ispod koljena. Muškarac kod žene može vidjeti samo ono što je i onako spoljašnje kako i Qur’an kaže, a spoljašnje su lice šake i stopala dok se sve ostalo ubraja u stidno mjesto koje nije dozvoljeno gledati osim onima kojima je dozvoljeno kako stoji u ajetu:

“… neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili ocevima svojim, ili ocevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braci svojoj, ili sinovima brace svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrbne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se cuo zveket nakita njihova koji pokrivaju”. (al- Nur:31.)

Evo šta je Poslanik rekao za pokrivanje žene: Aiša r.a. veli: “Jednom je moja sestra Esma ušla kod Allahova Poslanika u prozirnoj haljini pa je on okrenuo glavu i rekao:

“ Esma kada žena sazrije i dobije menstruaciju ne treba da se od njena tijela išta vidi osim lica i šaka.” (prenosi Ebu- Davud)

A u drugom hadisu stoji:

“Žene koje nose prozirnu odjecu, kao da su gole, okrecuci se od Allahovih zapovjedii radeci loša djela, dok su im glave kao grbe od deva. Takve žene nece uci u dženet, niti ce osjetiti njegov miris, a miris dženeta se širi na toliku i toliku udaljenost.” (Prenose ga Muslim, Ahmed Taberani u Muademu sagiru)

Razgolicena žena koja je otvoreno izložila svoju tjelesnu ljepotu je iskra koja zapaljuje, sablažnjava i namamljuje svojom ljepotom ljude i širi oko sebe moralnu izopacenost. Jer mnogi koji je gledaju su slabici i neženje koji se nalaze u dobu i godinama u kojima njima vlada i upravlja mladenacka nepromišljenost i cija duša osjeca glad kada vidi njenu tjelesnu ljepotu.

Moramo biti svjesni da je pristojna odjeca simbol islama i da je ona dokaz urednog života i pristojnosti. Pristojna odjeca je kruna ženske ljepote i najveci dokaz njenog odgoja i vjere.

Allah dž.š. je rekao: “i neka spuste vela svoja na grudi svoje.”

Ona je takoder, dužna da cuva svoje dostojanstvo, svoj ponos i cast u hodu, vladanju i govoru jer Allah dž.š. kaže u 33. Suri u 32. ajetu:

”Nemojte umiljato govoriti pa da vas zaželi onaj koji u srcu ima bolest”.

I da pokretima svoga tijela ne cini ništa što bi moglo skrenuti pažnju muškarca, jer je uvrtanje i okretanje u hodu posao razvratnih, a nije osobina cestitih muslimanki.

Takoder, jedan od faktora koji rasplamsava strasti jeste namirisavanje žene van kuce, jer je Allahov Poslanik takvu ženu uporedio sa bludnicom, rekavši sledece u hadisu:

“ Žena koja se namiriše pa prode pored skupa ljudi, ona je kao ona koja je pocinila blud.”

Namirisavanje je zabranjeno i onoj ženi koja ide u džamiju, jer je Poslanik a.s. rekao:

“Kada neka od vas želi da prisustvuje namazu u džamiji – neka ne upotrebljava miris.” ( Prenose Muslim, Malik i Ebu Awame)

Žena muslimanka treba da ima osobine po kojima ce se razlikovati od drugih razuzdanih žena, ona treba da svoju dušu ukrasi stidom jer u hadisu stoji da je stid pola imana, i da se odlikuje skromnošcu.

Znamo da je Allah dž.š. propisao i strašnu kaznu kamenovanja za muškarca i ženu koji su u braku a pocinili su blud dok je kazna za blud kod mladica i djevojke koji nisu u braku javno udaranje stotinu batina bicem.

Isto tako uslovi za izricanje kazne i njeno izvršavanje su vrlo strogi i uvjetivani su cetiri puta ponovljenim priznanjem samog krivca ili zajednickom izjavom cetiri svjedoka muškarca koji moraju posvjedociti da su griješnike vidjeli na samom djelu. Ovako stroge mjere pribavljanja svjedocanstva ima svoju veliku važnost jer se unaprijed iskljucuje mogucnoist potvore ili sumnje da je neko to ucinio.

Šta je istinski lijek za ocuvanje od bluda i drugih poroka? Istinski lijek je krepost.A prvo i najvažnije sredstvo kreposti je iman i islam, jer kada covjek uzvjeruje u Allaha i pocne da se vlada po Njegovim naredbama te se kloni Njegovih zabrana, onda se on zaštitio najvecom zaštitom protiv svih poroka.

Drugi vid zaštite jeste brak koji je tipicna islamska ustanova. Kao i citav islam, brak je rješenje koje cilja na to da se pomire duhovne težnje i tjelesne potrebe, da se spasi cednost bez odbacivanja ljubavi i da se osigura zdravo potomstvo.

Allah dž.š. kaže u Qur’anu:

“Udavajte neudate i ženite neožemjene i cestite robove i robinje svoje.” (An-Nur, 32.)

A u 25. Ajetu sure An- Nisa Allah dž.š. kaže:

“I ženite se s njima, s dopuštenjem vlasnika njihovih, i podajte im vjencane darove njihove, kako je uobicajeno, kada su cedne i kada javno ne cine blud i kad tajno ne žive s ljubavnicima.”

Muhamed a.s. je zabranio celibat koji je odlika kršcanskog ucenja, u svojim hadisima gdje kaže:

“ O mladici, ko je od vas u stanju da se oženi, neka to uradi, jer ce tako lakše sacuvati svoj pogled i svoj polni organ. A ko od vas nije u stanju da to uradi neka posti jer mu je post taštita.”

Nadalje u jednom hadisu a. s. kaže:

” Ženite umiljate, one koje puno radaju jer cu se ja vašim mnoštvom ponositi na Sudnjem danu pred drugim narodima.”

Izlaganje hadisa o ovoj temi završit cemo hadisom i kome Poslanik kaže:

” Ovaj svijet je kratki užitak, a najbolji užitak na njemu je hairli žena.”

Znaci islam ne zabranjuje halal užitak. Naprotiv on nagraduje za njega jer je a.s. rekao:

” I u spolnom organu nekog od vas je sadaka. Ashabi rekoše:”Poslanice zar ce neko od nas biti nagraden zato što je spolno opcio sa svojom suprugom?!” On odgovori:” Da, šta mislite da to uradi na zabranjen nacin, bi li bio kažnjen? Isto tako ce biti nagraden ako to uradi na halal nacin.”

Živimo u vremenu poremecenih i neispravnih gledanja na osnovne životne vrijednosti, u vremenu u kojem se ono što je strogo zabranjeno smatra dozvoljenim i normalnim, jer svi mediji to podržavaju i na neki nacin proklamuju.

Tako se na tv, internetu, štampi, radiju i drugim sredstvima javog informisanja sasvim normalno prica o seksualnom odnosu prije braka i što je još gore to se ne smtra nikakvim porokom niti to društvo osuduje. Naprotiv, mogu se cuti samo savjeti i upute mladima kako da se zaštite od neželjene trudnoce i zaraznih bolesti. Sve ovo kako smo vidjeli iz našeg izlaganja vodi ka degradaciji društva i rušenju osnovnih moralnih principa koji su stari taman toliko koliko i sam covjek.

Danas u modernom svijetu prica se o tome da se žena izborila za svoju ravnopravnost sa muškarcem. Vidimo da je civilizacija od žene napravila objekat divljenja ili upotrbe, ali je ženi oduzela licnost koja jedina može biti nosilac vrijednosti i poštovanja.

Ovu situaciju susrecemo sve cešce, ali ona je najociglednija u izborima raznih mis i u specificnim ženskim pozivima manekenki i fotomodela. Ovdje žena nije više licnost, da ne kažemo covjek. U najboljem slucaju ona je nešto malo više od “lijepe životinje”.

Civilizacija je posebno unizila majcinstvo. Ona je bez dvoumljenja majcinskom pozivu pretpostavila poziv prodavacice, manekenke, odgajateljke tude djece, sekretarice, cistacice, gardaroberke i da ne nabrajamo šta sve još.

Žene na Zapadu upiru se svom snagom i bore se kroz razne feministicke pokrete želeci steci ravnopravnost sa muškarccima.

Evo šta francuska spisateljka Simone de Bovoire, (Bovuar) istaknuti aktivista feministickog pokreta u Francuskoj i svijetu kaže za emancipaciju žene: “Sve dok mit o porodici, mit o materinstvu i majcinskom instiktu ne bude uništen, žene ce i dalje biti potlacene”.

Ustvari zašto se to žena izborila? Mnoge ankete na Zapadu pokazuju da ima zastrašujuce veliki broj silovanih žena, veliki broj žena koje se zloupotrbljavaju u pornografiji na kojoj neki zaraduju ogroman novac, veliki broj žena prisiljen je na prostituciju, žena je ponižena više nego ikada.

Sestro muslimanko da li smatraš da i ti nisi ravnopravna i da li smatraš ispravnim da slijepo oponašaš i misliš da je sve ono što drugi rade i cine istina.

Nažalost danas su mnoge muslimanke usvojile nacin nepropisnog oblacenja i ponašanja koji dolazi sa Zapada kroz filmsku produkciju i druge nacine kontakata.A sve ovo dešava se zbog slabe vjere i slabog ili skoro nikakvog poznavanja osnovnih vjerskih propisa.

Mnogi roditelji nažalost smatraju, da ako se njihove kcerke budu odjevale moderno i budu hodale polugole i izlazile na razne nocne zabave po kaficima i disko- klubovima da ce tako brže naci osobu pogodnu za brak. To je upravo najocitija zabluda u koju mnogi danas upadaju. Jer je upravo to nacin da ih šejtan zavede u cvijetu mladosti i da od njih napravi ljude koji ce robovati njemu i svojim strastima.

Žena muslimanka ne mora da se bori za svoja prava i ravnopravnost jer je sve to islam ženi dao još u 7. stoljecu upravo onda kada je žena bila potlacena i necjenjena.

Žena je prije pojave islama bila prodavana kao stoka i druge obicne stvari, prisiljavana je na neželjeni brak i na prostituciju, nije bila tretirana kao ljudsko bice, nije imala pravo naslijeda i da ne nabrajamo šta sve još.

Islam izmedu ostalog kaže da je vjera žene kao i vjera muškarca, da ce žena biti nagradena za svoja djela isto kao i muškarac, ona ima pravo na naredivanje dobra i odvracanje od zla, ima pravo na prosvetu i obrazovanje, ima pravo na vjencani dar- mehr, pravo na izdržavanje, pravo na izbor bracnog druga, pravo da nasleduje i bude naslijedena i da ne nabrajamo dalje.

Takoder moramo napomenuti da u našoj sredini vlada jedna zabluda kada je rijec o muškom i ženskom grijehu. Poznata je krilatica; muškarcu sve pristaje, on može pociniti ono što žena ni u kom slucaju ne bi smjela, a ustvari ne smiju to uraditi ni jedno ni drugo. Tacno je i to da je žena ta na kojoj ce se prije vidjeti posljedice takvih radnji, nego kod muškarca, medutim zaboravljamo da Allah dž.š. vidi grijehe i muškarca i žene i da i jedno i drugo kažnjava prema njihovom grijehu a isto tako i nagraduje.

Kazna za blud je ista i za muškarca i za ženu.

Ako ovo muslimanka i musliman shvate i primjene u životu onda ce oni biti najcistija i najplemenitija stvorenja kojima je Allah obecao blagodati i ovoga i onoga svijeta. ...

13.11.2007.

Ukrasi koji ce se podici sa zemlje

U smrtnoj bolesti, dolazi melek Dzibril a.s., melek koji je bio zaduzen za dostavljanje objave Poslaniku a.s., pa Muhammed s.a.v.s. ga pita: "O, Dzibrilu, hoces li silaziti na Zemlju poslije moje smrti?" Znaci, Muhammed a.s. pita meleka koji je zaduzen za dostavljanje objave, da li se njegova misija na Zemlji zavrsava zavrsetkom objave, odnosno smrcu Poslanika s.a.w.s..

"Da", odgovori Dzibril. "Sici cu na Zemlju deset puta kako bi sa Zemlje podigao deset ukrasa."

""Sta ces podici, Dzibrilu!" "

Prvo sto cu podici sa Zemlje je ljubav iz ljudskih srca." Ljudi se medjusobno nece voljeti niti ce se uvazavati i svoje odnose ce uredjivati samo na razini medjusobnih interesa.

-"Drugo, podici cu bereket sa Zemlje." Ljudi ce imati razlicita meterijalna, dunjalucka dobra, ali u tome nece imati bereketa. I mi danas imamo mnogo vise materijalnih dobara nego sto su imali nasi ocevi ili nasi djedovi, nase majke i nene. Ali, u isto vrijeme, u tome sto imamo nemamo bereketa. Isto kao sto nemamo bereketa u vremenu, jer mi danasnji muslimani nemamo vremena jedni za druge. Svi negdje zurimo,a nemamo vremena jedni drugima da pomognemo, odnosno jedni drugima da priteknemo u pomoc.

-"Trece: Podici cu samilost od rodbine." Rodbina se nece medjusobno paziti, nece se voljeti, nece se uvazavati, nece se obilaziti, pa cak se nece ni poznavati. Stalno cemo se iznova upoznavati onda kada dodjemo na dzenazu jedni drugima. I onda cemo obecavati kako nam se to vise nece desavati, kako cemo mi koji ostajemo u zivotu jedni druge posjecivati i ta obecanja ostaju do sljedece dzenaze.

-"Cetvrto: "Podici cu stid od zena." Zene se nece plasiti Allaha dz.s. niti ce se plasiti bilo koga od ljudi.

-"Peto: podici cu darezljivost od bogatasa." Oni koji budu imali imetak, taj imetak nece trositi na Allahovom putu. U mnogim akcijama koje smo mi vodili i vodimo, nisu ucestvovali bogati Bosnjaci, pojedinci i firme. Ne zele da ucestvuju i misle kako taj imetak, kojim ih je Allah iskusao, pripada samo njima i kako samo oni za to imaju zaslugu. Zaboravljaju da ce jednoga dana sve to morati ostaviti. Jer Poslanik s.a.w.s. u hadisu kaze: -"Ti od dunjaluka imas samo ono sto pojedes i prodje kroz tebe."

Jer ono sto ne pojedes, sto imas od hrane u zamrzivacima, friziderima, u spajzima, u podrumima, to ne pripada tebi, to pripada drugom... "Ili ono sto obuces pa poderes." To pripada tebi. Ono cak sto oblacis, pa ne poderes, ne pripada tebi, jer ce to opet neko drugi koristiti, -"...ili das trajnu sadaku. To vjecno ostaje."
Zaboravljaju da onda kada se odvoji dusa od tijela, da sa sobom nista covjek nece moci da ponese osim svojih dobrih djela, ono sto je dao kao sadaku. Cak gassali, oni koji gasule umrlog, ne dozvoljavaju da na sebi odnese i one haljine u kojima je bio kad je umro. I njih mora ostaviti na dunjaluku, osim sehida koji sa sobom nose odjecu u kojoj su postigli sehadet.

-"Sesto: Podici cu strpljivost od fukare, strpljivost od siromaha", pa ce pribjegavati onome sto je Allah dz.s. zabranio.

-"Sedmo: podici cu pravednost od vladara", oni koji ce u predizbornim kampanjama imati silna obecanja, a nakon toga zaboraviti sve sto su obecali.

-"Osmo: podici cu skrusenost i poboznost od uleme." Od onih koji tumace islam. Mi zivimo u vremenu u kojem mnogi pojedinci tumace islam na razlicite nacine. Ali, vecina njih nisu ubedljivi u svom tumacenju. Zbog toga sto postoji kontradikcija izmedju nasih rijeci i nasih djela.

-"Deveto: Podici cu Kur'an iz Mushafa." Kako se Kur'an moze podci iz Mushafa? zar nas ulema ne uci da nema sumnje niti u jedan harf, niti u jedan hareket (vokal). Pa kako ce onda Kur'an biti podignut? Ostat ce Kur'an, odnosno Mushaf napisan i nece biti sumnje niti u jedan harf, ali ce sadrzina Kur'ana biti podignuta, jer ce se mnogi Bosnjaci danas hvaliti koliko razlicitih stampi, izdanja Mushafa imaju u svojim regalima i kako su boje Mushafa prilagodili svojim regalima i vitrinama. A u isto vrijeme, na Mushafe je pala prasina i Bosnjaci i Bosnjakinje ih i ne doticu. Znaci, bit ce podignuta sadrzina Kur'ana, jer ljudi nece zivjeti po Kur'anu , po kur'anskim propisima,

-"...i deseto: podici cu iman iz ljudskih srca", odnosno, ljudska srca ce ostati prazna.

13.11.2007.

PRENOŠENJE TUĐIH RIJEČI - NEMIMET

Prenošenje tuđih riječi je jedna od najružnijih osobina koju čovjek može posjedovati. One potpiruju smutnju, trgaju veze, siju mržnju, razbijaju zajednicu, prijatelje čini neprijateljima i braću strancima. Čak rastavlja voljene i dovodi do ubistva.

U priči koju bilježi imam Semerkandi el-Hanefi stoji da je neki čovjek prodavao dječaka. Prodavac je mušteriji rekao: ''Dječak nema nikakve mahane osim što prenosi tuđe riječi.'' Smatrajući to neznatnim, mušterija ga kupi. Nakon nekoliko dana boravka kod novog gazde, dječak reče njegovoj ženi: ''Tvoj čovjek te ne voli i on se samo velikodušnim pravi, pa hočeš li da ti bude naklonjen – da te voli? ''Hoću'' - reče ona. Zatim joj je dječak rekao da uzme britvu i da obrije nešto dlaka sa unutrašnje strane njegove brade. Poslije toga dječak je otišao čovjeku i rekao: ''Tvoja te je žena samo za ljubavnika uzela. Hočeš li da ti se to obistini? ''Hoću'' – reče čovjek. ''Pravi se da spavaš'' – reče dječak. Tako se čovjek napravi da spava, a žena uze britvu da obrije nešto njegove brade. Vidjevši je čovjek pomisli da hoće da ga ubije, pa uze od nje britvu i ubi je. Čuvši to, njeni bližnji ubiše čovjeka, zatim dođoše njegovi bližnji i tako među njima nastade krvoproliće. (''Tenbihul-gafilin'', Semerkandi el-Hanefi, str.82)

Prodavac je mušteriju upozorio na nešto opasno (na prenošenje tuđih riječi), međutim, mušterija neznajući opasnost prenošenja tuđih riječi i nemogavši to shvatiti iz razloga prodavanja dječaka (prodavan je zbog nemimeta) je doveo sebe do propasti.

Definicija nemimeta

Nemimet je prenošenje tuđih riječi s ciljem sijanja nereda među ljudima. Čovjek čuje da neko o nekome nešto ružno govori i požuri da to prenese onome ko je bio predmet priče: ''Taj i taj o tebi priča to i to''. Nemimet nije samo to već se ogleda i u razotkrivanju nečega što govornik ili osoba kojoj je govor prenešen ili neko treći ne voli, svejedno bilo to riječima, pismom, davanjem znakova ili mimikom. («Šerhu sahihi muslim», 2/181.).

Kur'an o nemimetu

Allah, dželle šanuhu, u suri El-Kalem kaže: ''Oni bi jedva dočekali da ti popustiš, pa bi i oni popustili i ne slušaj ni jednog krivokletnika, prezrena, klevetnika, onoga koji tuđe riječi prenosi, škrca, nasilnika, velikog grješnika.'' (El-Kalem, 9 – 12)

''Oni bi jedva dočekali da ti popustiš.'', tj. mušrici; ''da ti popustiš'', tj. da se složiš sa nečim od onoga na čemu su oni, bilo govorom ili postupkom ili šutnjom; ''pa bi i oni popustili'', tj. ti što javnije Allahovu vjeru ispovjedaj i obznani ono što joj je suprotno; ''i ne slušaj nijednog krivokletnika, prezrena'', tj. onoga koji se mnogo kune za nešto, a to nije osim laž; ''prezrena'', tj. škrca bez imalo mudrosti i ikakve brige za dobrom, nego mu je sva briga oko prohtjeva njegove škrte duše; ''klevetnika'' tj. onoga koji ljudima puno mahana nalazi i puno ih vrijeđa ogovaranjem, izigravanjem itd.; ''koji tuđe riječi prenosi'', tj. onaj koji prenosi riječi nekih ljudi drugim ljudima s ciljem sijanja fesada, izazivanja neprijateljstva i mržnje. («Tefsir sa'di», 962. – 963.).

Kada bolje razmislimo o navedenim ajetima i njihovom komentaru, možemo uvidjeti neke od osobina onoga koji prenosi tuđe riječi. Jedna od tih osobina jeste da se mnogo kune kako bi uvjerio onoga kome prenosi u ono što prenosi. Zatim je prezren zbog toga što nema nimalo mudrosti pa ljudi razotkriju njegove namjere i preziru ga. Može se još prepoznati što ljudima puno mahana nalazi, i puno ih vrijeđa.

Hadisi o nemimetu

1.Poslanik sallallahu alejhi we sellem je rekao: ''U džennet neće ući onaj koji prenosi tuđe riječi.'' (Muttefekun alejhi). U jednoj verziji ovog hadisa spominje se ''nemmam'', a u drugoj ''kattat''. Obje riječi imaju isto značenje – prenošenje tuđih riječi. Međutim, neki učenjaci među njima prave razliku pa kažu da je «nemmam» onaj koji prisustvuje govoru pa ga prenese, a da je «kattat» onaj koji prisluškuje (načuje) pa prenese.'' («Fikhul-hanefi fi sevubihil-džedid», str.459.). Imam Nevevi kaže da se ovaj hadis odnosi na onoga koji je ohalalio nemimet, a znao je da je zabranjen, ili se odnosi na onoga koji neće ući u džennet kao što će ući uspješni.

2. Od Ibn Abbasa se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naišao pored dva kabura i rekao: ''Njih dvojica se sada kažnjavaju, a ne zbog nečeg velikog: jedan je prenosio tuđe riječi, a drugi se nije čuvao od mokraće. (Muttefekun alejhi).

3. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Hoćete li da vam kažem koji najgori među vama? «Hoćemo!» – odgovorili su. ''Oni koji tuđe riječi prenose, oni koji voljene rastavljaju i oni koji nedužne potvaraju'' – odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem (Ahmed). Kazna za nemimet nije određena samo za onaj svijet, nego dolazi i na ovom svijetu. Prenosi se da je Musa, alejhi selam, tri puta izlazio sa svojim narodom radi upućivanja molbe Allahu, dželle šenuhu, da spusti kišu – Benu-israil je bio zahvaćen sušom. Allah, dželle šanuhu, im nije udovoljio pa je Musa, alejhi selam, rekao: '' Bože moj, Tvoji robovi tri puta te mole, a Ti im ne udovoljavaš.'' Allah, dželle šanuhu, mu je objavio da im dova nije primljena zbog čovjeka koji je prenosio tuđe riječi, a bio je među njima. Musa, alejhi selam, je obavjestio narod o tome, ovaj čovjek se iskreno pokaja i Allah dželle šanuhu, spusti kišu. («Tenbihul-gafilin», 83.).

Onaj ko čuje prenošenje tuđih riječi dužan je:

1. Ne povjerovati onome ko ih prenosi, jer je dotični nepošten čovjek. Potvrda za to su riječi Uzvišenog Allaha: ''O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vjest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite.'' (El-Hudžurat, 6.).

2. Spriječiti onoga ko to čini, posavjetovati ga i ukazati mu na pogubnost toga što radi.

3. Prezirati ga u ime Allaha, jer je i kod Allaha prezren.

4. Ne sumnjičiti svoga odsutnog brata, jer je to grijeh, kao što stoji u riječima Uzvišenog: ''...klonite se mnogih sumnjičenja neka sumnjičenja su, doista, grijeh.'' (El-Hudžurat, 12.).

5. Ono što je čuo ne smije ga na uhođenje navesti, to je zabranjeno riječima Uzvišenog: ''... i ne uhodite jedni druge!'' (El-Hudžurat, 12.).

6. Ne osjećati nikakvo posebno zadovoljstvo, zatim ne pričati o tome nikome, kako na taj način i sam ne bi postao klevetnik i prenosilac tuđih riječi. Neka se zato, oni sa oštrim jezikom pripaze i neka govore samo ono što je za Allahova stvorenja dobro! Dovoljne su im Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ''Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori samo dobro ili neka šuti.'' (Muttefekun alejhi). («Šerhu sahihi muslim», 2/181.; «Tenbihu-l-gafilin», str. 82. – 83.).

13.11.2007.

Osobe koje ne poste u Ramazanu

Ebu Malik Kemal b. el-Sejjid Salim



Osobe koje ne poste u mjesecu Ramazanu se dijele na tri grupe:

1. Oni kojima je dozvoljeno i da jedu i da poste.
2. Oni kojima je obaveza da ne poste.
3. Oni kojima nije dozvoljeno da ne poste.

Oni kojima je dozvoljeno i da jedu i da poste.

1. Bolesnik:

 koji nije mnogo bolestan, i na kojeg post ne djeluje štetno poput slabe prehlade ili kijavice i sl.. Ovakvom nije dozvoljeno da ne posti.

 kojemu se bolest pojačava i čije ozdravljenje se ne očekuje odmah, i kome post smeta ali ne djeluje štetno na njega. Ovome je bolje da ne posti, i mekruh mu je postiti.

 na kojeg post djeluje štetno i može ga odvesti u smrt. Ovakvoj osobi je post zabranjen.

2. Musafir/putnik:

 Osoba kojoj post smeta i ometa je od rada. Ovakvom je preče da ne posti.

 Osoba kojoj post ne smeta i ne ometa je od rada. Ovakvom je preče da posti.

 Osoba kojoj post mnogo smeta, što se ne može podnijeti, i što možda može odvesti u smrt. Ovakvome je obaveza da jede i da ne posti.

3. Starac ili starica koji nisu u stanju postiti. Islamska ulema je složna na tome da starac i starica koji nisu u stanju postiti da im je dozvoljeno da jedu za ramazan i da za njih nema napošćavanja posta (na kaza').

Učenjaci se razilaze u tome šta ih sljeduje zbog nepošćenja ramazanskih dana:

a) Za svaki propušteni dan će obavezno nahraniti siromaha. Džumhur – većina islamskih učenjaka.

b) Lijepo je da za svaki propušteni dan nahrane siromaha, ali im nije obaveza. Imam Malik rhm..

Mišljenje većine islamske uleme je jače, na osnovu ajeta: „Onima koji ga jedva podnose – otkup je da jednog siromaha nahrane.“ (el-Bekara, 184.)

4. Bolesnik čije se ozdravljenje ne očekuje ima status starca koji nije u stanju postiti.

5. Trudnica i dojilja – ako se plašu po svoje dijete imaju pravo nepostiti dane ramazana, shodno riječima Allahova Poslanika s.a.w.s., koji kaže: „Allah dž.š., je oslobodio musafira od jednog dijela namaza, i musafira, trudnicu i dojilju od posta!“ (Hadis je hasen, a bilježi ga imam Ahmed, 4/347.)

Islamska ulema se razilazi u tome šta trudnicu i dojilju sljeduje zbog nepošćenja dana ramazana:

1. Obaveza im je napostiti propuštene dane i za svaki dan nahraniti po jednog siromaha. Ovog stava je imam Malik, imam Šafija i imam Ahmed.

2. Obaveza im je samo napostiti propuštene dane, a nije im obaveza za propuštene dane hraniti siromahe. Ovog stava je imam Evza'ija, Sevri, Ebu Hanife i njegovi učenici, Ebu Sevr, Ebu 'Ubejd, koji su analogno musafiru i bolesniku riješili problematiku trudnice i dojilje.

3. Obaveza im je da za svaki dan nahrane siromaha, a nije im obaveza napostiti propuštene dane. Ovog stava je Ibnu Abbas, Ibnu Omer, Ishak, i odabrano je mišljenje šejha Albanija rhm..

Od Abdullaha ibnu Abbasa r.a., se bilježi predaja: „Bila je data olakšica starcu i starici da ne poste i da za svaki propušteni dan nahrane siromaha i da kasnije neće napaštati propuštene dane, i ako su mogli izdržati post, nakon čega je ta olakšica derogirana ajetom: „Ko od vas u ramazanu bude kod kuće neka ga isposti!“ (el-Bekara, 185.) – tako da je olakšica ostala samo za starca i staricu koji nisu u stanju izdržati post, kao i trudnica i dojilja ako se budu plašile po svoje dijete, gdje će nahraniti za svaki propušteni dan siromaha.“ (Predaja je sahih, a bilježi je Ibnul-Džarud, br.381.)

Abdullah ibnu Abbas r.a., je naredio ćerki koja je bila trudna, da ne posti, rekavši joj: „Ti imaš status starca koji nije u stanju postiti, stoga jedi (nemoj postiti), i za svaki propušteni dan udjeli pola sa'a ražnja.“ (Predaja je sahih, a bilježi je Abdurrezzak, br.7567., i Darekutni, br.2/206.)

Nafi'a rhm., kaže: „Ćerka od Abdullaha b. Omera r.a., je bila udata za jednog kurejšiju i bila je trudna. Jednog ramazanskog dana je mnogo ožednila, pa joj je Ibnu Omer r.a., naredio da jede i da za svaki propušteni dan nahrani siromaha.“ (Predaja je sahih, a bilježi je imam el-Darekutni, 2/207.)

4. Trudnica će samo napostiti propuštene dane, dok će dojilja napostiti propuštene dane i za svaki taj dan će nahraniti siromaha. Ovog je stava imam Malik, i jedno je od mišljenja šafijske pravne škole.

5. Trudnica i dojilja – niti će naknadno postiti a niti će hraniti siromaha zbog propuštenih dana ramazana. Ovog je stava imam Ibnu Hazm.

Najjače mišljenje, od spomenutih, po meni, jeste to da trudnica i dojilja neće postiti, i da neće naknadno napošćavati propuštene dane, ali da će nahraniti siromaha za svaki propušteni dan posta, što je stav Ibnu Abbasa i Ibnu Omera r.a., i ne bilježi se da im se iko od ashaba suprostavio u mišljenju. Hadis Ibnu Abbasa ima status „ref'a“, jer je to hadis ashaba koji je izrečen u povodu tefsira vezanog za povod objave ajeta, tako da je ovaj hadis u isto vrijeme i musned-hadis, kako je to poznatije u nauci „mustalaha“, a Allah najbolje zna.

(Stalna komisija za fetve u Saudijskoj Arabiji, br.1144., kaže: „Ako se trudnica bude plašila po svoj život ili dijete, neće postiti, ali će morati napostiti propuštene dane. Ona će imati status bolesnika koji nije u stanju postiti, ili se plaši da će post štetno djelovati na njegovo zdravlje. Allah dž.š., kaže: „A ko bude bolestan ili bude na putu – onda neka naposti kasnije isti broj dana!“ (Abdullah b. Meni', Abdullah b. Gudejjan, Abdurrezzak 'Afifi, Abdul-Aziz b. Baz rhm.))

Oni kojima je obaveza da ne poste


Islamska ulema je složna na tome da ženi u menstruacionom ciklusu (hajzu), ili postporođajnom pranju (nifas), nije ispravan post, i da im nije obaveza postiti, i da im je haram postiti, nakon čega im je obaveza napostiti propuštene dane ramazana. Ajša r.a., je rekla: „Imale smo menstruaciju, u toku Ramazana, za vrijeme Poslanika s.a.w.s., pa nam je bilo naređeno da napostimo propuštene dane posta, ali nam nije bilo naređeno da naklanjavamo propuštene namaze zbog toga.“ (Muslim)


Oni kojima nije dozvoljeno da ne poste!


Nije dozvoljeno svakom:

1. Muslimanu
2. Punoljetnom
3. Razumnom
4. Zdravom
5. Koji nije putnik
6. Kao i ženi koja nije u hajzu ili nifasu,

...da ne isposte mjesec Ramazan!

13.11.2007.

Pomozite Allah vas pomogao...

Esselamu alejkum,

Sestra Rahima Misut rodjena 1963 je oboljela od teskog oblika leukemije. Znamo vec kako su skupe velike operacije. Za njenu operaciju su njeni suprug, prijatelji i rodjaci skupili 30 000Km a potrebno je 300 000Km.
Radi se o spasavanju jednog zivota, a time i jedne citave porodice. Rahima ima dvoje djece koja idu u osnovnu skolu. Djecak je mladji, a djevojcica starija. Mozemo samo zamisliti da smo u kozi tog djecaka ili djevojcice, koji tiho, skrivajuci se, placu na odmoru u skoli ili pak ponoci prije spavanja jer ih stalno prati strašna misao: "Sta ako mama umre...".

U prilogu Vam saljem ziro racun. Svaki vas prilog, zaista ce biti od ogromne pomoci. Pozivam da ucestvujemo u ovoj akciji sopstvenim prilogom, i time sto cemo proslijediti svim nasim poznanicima, svakoj organizaciji koju znamo (stranoj, bosanskoj..uopste nije bitno) koja bi
mogla pomoci. Za nas - mozda mali korak , a za ovu porodicu, za necije
zivote - tako veliki. . .
Sve najbolje

Racun kod ProCreditBank
Broj 194-101-03926001-27 (uplate u KM)
ili direkto u sekretarijat osnovne skole "Isak Samokovlija"

13.11.2007.

POZIV ZA POMOĆ MALOM VEDAHU

Trogodišnjem Vedahu Ramiću (otac mu je Mehmed Ramić, 100% ratni vojni invalid i otac petero djece) je potrebna pod hitno novčana pomoć? Obolio je od krvnog tumora zvani “APLAZIJA CRVENIH KRVNIH ZRNACA”, koji uništava eritrocite. Veddahu je uništena koštana srž i morat će izvršiti transplantaciju koštane srži (najvjerovatnije) u Beču (Austrija). Doktori na pedijatrijskom odjelu bolnice Koševo u Sarajevu kažu da im je ovo prvi slučaj ove vrste tumora u posljednjih 15 godina i da se ovaj sastav liječnika po prvi put susreće sa ovakvim slučajem. O ovom slučaju obavijestili su i ostale klinike i njihovo savjetovanje sa njima je još u toku.

Svakodnevno prima venozne terapije i kontroliše krvne nalaze radi primanja transfuzije, koju prima svakih 6 dana. Transfuzijom ljekari podignu ERIT na 3,3 dok ih tumor ne uništi i ne spadnu na 2,0 nakon čega se opet pristupa transfuziji. Samo Uzvišeni Allah zna šta će biti dalje. U ovom momentu Vedahov život se svodi na održavanje transfuzijama i pripremama za transplantaciju, inša’Allah.

„Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže; a bilo šta vi udijelili, Allah će, sigurno, za to znati.“ (Prijevod značenja Kurana Ali-Imran 92.)...


Od Abdullaha b. Amra b. 'Asa, radijallahu 'anhuma, se prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Onima koji su milostivi, će se smilovati Milostivi, pa budite samilosni prema onima na zemlji, smilovat će vam se Onaj koji je na Nebesima! (Ahmed, Ebu Davud i Tirmizi)


MOLIMO KO GOD JE U MOGUČNOSTI DA POMOGNE NEKA TO I UČINI JER ZAISTA KO ZNA KOME OD NAS MOŽE SUTRA BITI POTREBNA POMOĆ NA OVAJ ILI NEKI DRUGI NAČIN. LIČNO POZNAJEM TU PORODICU I ODLIČNO ZNAM U KAKVOJ JE SITUACIJI MALI VEDDAH, VIŠE JE U BOLNICI NEGO U KUĆI, VRLO DOBRO ZNAM SITUACIJU PRED BAJRAM KADA GA DOKTORI OTPUŠTAJU KUĆI, IZ ODJELA PEDIJATRIJE GDJE LEZE DJECA KOJA BOLUJU OD LEUKEMIJE, MISLEĆI KAKO SE NEĆE VRATITI. MISLEĆ' VALDA DA ZADNJI BAJRAM PROVEDE KUĆI SA SVOJIM NAJMILIJIM, ALI ALLAHOVA VOLJA PA SE ON VRAĆA ALI ETO ... OPET DA SE LIJEĆI.

MOLEĆ ALLAHA DŽ.Š. ZA ZDRAVLJE OVOG DJETETA I NAS SVIJU NADAM SE DA ĆE SE IZNAĆI I OVA LJUDSKA MOGUČNOST NAS SAMIH DA POMOGNE MALOM VEDDAHU.

AKO NIŠTA UČINITI NE MOŽETE MAKAR U DOVI ZAMOLITE UZVIŠENOG ALLAHA DŽ.Š. ZA MALOG VEDDAHA.

U ALLAHOVOJ DŽ.Š. VOLJI JE SVE!!!

12.11.2007.

UZROCI I POSLJEDICE HOMOSEKSUALNOSTI

AvatarMnogi naučnici, pogotovo psiholozi i sociolozi, istraživali su prisutnost homoseksualnnosti u ljudskoj prirodi i u društvu. Neka od ključnih pitanja na koja su pokušali naći odgovor su sljedeća :

- Kako dolazi do homoseksualnih poriva u ljudskoj prirodi?
- Da li je to pitanje izbora?
- Da li je to urođeno?
- Da li je takvo ponašanje naučeno?
- Da li je zdravo ili štetno za ljudski organizam i psihu?
- Da li je zdravo ili štetno za ljudski rod?
- Da li se može reći da je to normalno ili abnormalno ponašanje?
- Da li se treba/može mijenjati?


Uzroci homoseksualnosti su još uvijek relativno neistraženi. Naučnici se razilaze u vezi s tim pitanjem. Naime, neki tvrde da su za to odgovorni isključivo biološki uzroci, dok drugi kažu da se homoseksualnost razvija pod utjecajem okoline. Svaka od tih grupa još uvijek dokazuje svoju teoriju, a nerijetko ćemo naići i na mnogo naručenih naučnih analiza. Kad se govori o ljudskoj prirodi i njenom utjecaju na razmišljanje, ponašanje i donošenje odluka u društvenom okruženju, onda je jako teško biti isključiv i reći da je samo genetika ili da je samo okolina odgovorna. Ako se osvrnemo na analizu definicije homoseksualnosti, koja kaže da se radi o “emocionalnoj, duševnoj i seksualnoj privlačnosti prema istom spolu”, onda se može lahko zapaziti zanimljiv redosljed razvoja homoseksualnosti. Na prvom mjestu se javlja emocionalna privlačnost, zatim duševna, pa tek na kraju seksualna. Kad se dvije osobe emocionalno privuku onda ne možemo tvrditi da je to urođeno jer emocije su podložne promjenama i aktiviraju se zavisno od okruženja u kojem se nalazimo pa, s vremena na vrijeme, volimo nekog ili nešto ili ne volimo. Zato je nelogično izjaviti “ja volim tu i tu osobu zato što sam tako rođen/rođena”, već zato što “sam iz iskustva naučio/la da se lijepo osjećam u društvu te osobe i da imamo dosta toga zajedničkog”. Emocionalni i duševni dio u definiciji homoseksualnosti je glavni ključ međuljudskog privlačenja, što pobija teoriju da je homoseksualnost urođena. Međutim, tu je, na kraju, i seksualnu privlačnost što, opet, ide u korist urođenog ili biološkog utjecaja, što znači da, i genetika i okolina igraju veliku ulogu u seksualnoj orijentaciji. Ono što društvo podrži, bez obzira bilo urođeno ili ne, tome će ljudi težiti i smatrati ga za ispravno, a ono što društvo ne podrži ili ne odobri, bilo urođeno ili ne, neće biti definisano kao ispravno i, najvjerovatnije, ni javno manifestovano. Danas smo svjedoci gay-parada, gay udruženja, javnih gay-vjenčanja, odlikovanja gay-osoba viteškim titulama, što nas vodi do zaključka da društvo u kojem živimo podržava homoseksualnost i smatra je ispravnom, uprkos tvrdnjama iz nekih medicinskih krugova da je “homoseksualnost psihičko i psihijatrijsko oboljenje, koje kao raskošna opasnost prijeti pravilnom dizajnu spolnih razlika u društvu.” To su, ustvari, riječi kliničkog psihologa i profesora Charlesa Socaridesa koje su objavljene u Washington Postu. Profesor Socarides predaje psihijatriju na uglednom medicinskom koledžu Albert E. i intenzivno se bavio naučno-istraživačkim radom pokušavajući da odgonetne bio-socijalno-psihološku bazu homoseksualnog ponašanja. On tvrdi da je takvo ponašanje uzrokovano određenim psihičkim poremećajem ili hendikepom i da nalazi svoj korijen u odgoju, okolini i utjecaju onih koji su važni u našim životima. Ima dosta onih koji se ne bi složili sa mišljenjem profesora Socaridesa. Oni imaju svoje argumente koji idu u prilog homoseksualnosti kao zdravom izboru seksualne orijentacije. Jedan od njih je i Sigmund Freud.

Podrška homoseksualnosti u psihoanalizi i svijetu životinja
Sigmund Freud tvrdi da su svi ljudi biseksualci, što znači da teže istom i suprotnom spolu u isto vrijeme. Na prvom mjestu, Freud nije temeljio svoj rad na empirijskom dokazu i iz tog razloga u modernom krugu psihologa njegov stav ne važi kao validna referenca. Drugo, njegova psihoanaliza je utemeljna na pretpostavkama, što se može vidjeti iz prethodno navedene generalizacije. Tvrditi da su svi ljudi biseksualci znači isto što i reći da svi ljudi imaju težnju da kradu ili ubijaju. Šta smo postigli tom izjavom? Dali smo zeleno svjetlo krađi i ubijanju jer su biološki opravdani, a da se nismo upitali ima li to negativnih posljedica. Ako su nam jasne negativne posljedice određenog ponašanja, onda se taj poriv ljudske prirode stavlja pod kontrolu. Činjenica da svi ljudi ne kradu niti ubijaju govori o većoj moralnoj svijesti i obavezi prema kompletnom društvenom redu i harmoniji. Danas često viđamo novinske natpise koji ukazuju na činjenicu da homoseksualnost postoji i u životinjskom svijetu. Niko to ne spori. Ali, da li dešavanja u životinjskom svijetu mogu biti ljudima od razuma moralna referenca!? U životinjskom svijetu ženka pauka, poznata kao crna udovica, ubije svoga mužjaka nakon oplodnje. Hoće li ljudi i taj primjer slijediti? Možda, ako nam naučnici kažu da nam je to urođeno. Mačka, kad okoti mačiće, one prve ubija. Možda da i taj primjer iz životinjskog svijeta počnemo da slijedimo!

Razlozi preferiranja istog spola
Dr. Paul Cameron (Istraživački Institut za Porodicu, Colorado Springs), istraživao je među homoseksualnom populacijom razloge njihove seksualne orijentacije od 1940. do 1970. godine i dobio je sljedeće rezultate istrage:
- 22 posto imalo je rano homoseksualno iskustvo sa vršnjacima (pubertet)
- 16 posto imalo je homoseksualne prijatelje
- 15 posto imalo je slabu vezu sa majkom
- 15 posto imalo je neobično djetinjstvo (tretiran kao suprotni spol; zlostavljanje)
- 14 posto imalo je slabu vezu sa ocem
- 12 posto bili su im nedostupni heteroseksualni partneri (fizički neprivlačni)
- 9 posto društveno nesposobni (nisu se uklapali u društvo)
- 9 posto rođeni smo takvi.

Postoje bezbrojne teorije koje govore o nastajanju seksualne orijentacije. Da li ćemo biti heteroseksualni, homoseksualni ili nešto treće zavisi od kompleksne interakcije bioloških, kognitivnih i društvenih faktora. Dr. Cameron je zaključio, na osnovu rezultata istrage, da preferiranje homoseksualnosti najviše podliježe uticaju ranog iskustva (22 posto), tačnije rečeno mladi ljudi imaju potrebu da eksperimentišu sa svojim tijelom i seksualnošću jer im se, u tom periodu, aktiviraju spolni hormoni koji proizvode određene biološke nagone. Ukoliko su djeca prepuštena sama sebi, bez roditeljskog upućivanja i savjetovanja, ona srljaju iz avanture u avanturu ne razmišaljajući o posljedicama i dajući prednost nagonima i strastima. Drugi najjači faktor utjecaja je druženje sa homoseksualnim prijateljima (16 posto). U takvom društvu odobrava se ono što prijatelji rade i vremenom se počne raditi isto. Dokaz za to imamo u jednom naučnom istraživanju koje je sprovela ekipa psihologa (Russell, Switz i Thompson, 1977). Oni su uspjeli dokazati direktnu vezu između čula mirisa i menstrualnog ciklusa putem efekta zvanog feromon (gr. pherein = nositi, horman = potaknuti – znači nosimo nešto na sebi što potiče druge). Feromon je hemikalija koju ispušta ljudski organizam i naše tijelo poprima određeni miris s ciljem da privuče i utječe na promjene u organizmu druge osobe. Najčešće se detektuje putem čula mirisa. Naime, njihovo istraživanje je pokazalo, da je grupa žena, koje su određeni period zajedno živjele u jednoj kući, imale usklađen menstrualni ciklus jer su putem centra za miris prepoznavale hormonalne promjene drugih žena i dobivale menstruaciju skoro istog dana. Drugim riječima, mi udišemo miris tijela osobe s kojom se družimo i to vrši promjene u našim moždanim centrima. Ako putem mirisa poprimamo bioritam bliske nam osobe, onda je velika vjerovatnoća da poprimamo i navike ali i životne orijentacije. Ovo potvrđuje staru izreku “s kim si, takav si”. Dr. Cameron je zaključio da je genetika najmanje odgovorna za homoseksualnost, ali isto tako da je ne smijemo potpuno negirati, makar bila i minimalna (9 posto). Prilično velik je značaj roditeljskog pristupa odgoju djece. Nedovoljna briga, nepoklanjanje pažnje i ljubavi može biti jedan od uzroka, a da ne spominjemo opake posljedice prisutnosti seksualnog ili bilo kojeg drugog vida zlostavljanja djece.

Genetika vs. okolina
Jedan mladić izjavio je: “Ja nisam birao da budem gay, niti sam naučen da budem gay, to se samo pojavilo u pubertetu”.
Kako objasniti situaciju tog mladića? Kako shvatiti njegov osjećaj i potrebu? Postoji više razloga koji su oblikovali njegovu seksualnu orijentaciju:
1. genetski materijal od oca
2. defeminizacija ili maskulinizacija hormona
3. reorganizacija hormona tokom odgoja
4. slijeđenje društvenih prilika

Bitno je spomenuti da muško dijete nasljeđuje XY hromozom i da u tom sastavu ima X ženski hromozom, koji nasljeđuje od majke i Y koji nasljeđuje od oca. Tim putem roditelji prenose određene karakteristike na svoje dijete. Ovdje igra značajnu ulogu ono šta otac prenosi na dijete jer upravo njegov Y hromozom čini to dijete muškim nasljednikom. Dokazano je da na sadržaj muške sperme utječe ishrana, podneblje, klima, socijalno iskustvo, emocionalno iskustvo i sve drugo sa čim je otac dolazio u dodir. Ako se otac intenzivno družio sa ženama, usvajao njihov način pričanja, razmišljanja, gestikulacije i slično, to je ostavilo traga na njegov reproduktivni sistem, a koji započinje lučenjem gonaldotropina iz hipotalamusa, pa sve do testisa gdje se luči muški spolni hormon testosteron, i u žena do jajnika gdje se luči ženski spolni hormon estradiol. Intenzivno druženje sa ženama za odraslog muškarca znači nizak nivo testosterona i dominantan prenos ženskih karakteristika na muškog nasljednika. Dok, u slučaju žena koje se intenzivno druže sa muškarcima raste nivo testosterona i one postaju seksualno agresivnije, pa čak i muškobanjaste. Među ostalim vanjskim faktorima koji utiču na nizak nivo očevog testosterona ubraja se i nošenje zlata, svile, izbrijavanje i razuzdano seksualno ponašanje.
Spolni hormoni imaju dvije funkcije: da se organizuju i aktiviraju. Oni se organizuju od momenta začeća pa sve do puberteta kada se aktiviraju. Pojavljuju se još dva fenomena, jedan je defeminizacija putem ponašanja i maskulinizacija putem ponašanja. Postoji velika razlika između organizacije hormona u djevojčica i u dječaka. Ljudski reproduktivni sistem počinje se razvijati još u prenatalnom periodu. Tada svaka beba ima sistem, koji se zove Mullerov sistem, koji čini bebu ženskim nasljednikom, tek kad se aktivira anti-Mullerov sistem možemo govoriti o razvoju muškog nasljednika. To objašnjava postojanje defeminizacije i razliku između muške i ženske homoseksualnosti. Drugim riječima, ako u kritičnom periodu razvoja primijenimo na dječaku žensku odgojnu metodu, znači tretiramo ga kao djevojčicu (oblačimo, oslovljavamo), može doći do reorganizacije hormona ili neuspjele defeminizacije. Nakon što se hormoni reorganizuju do puberteta, njihovom aktivacijom u pubertetu dječak ne osjeća privlačnost prema djevojčicama, što bi bilo normalno, nego prema dječacima ili istom spolu. Tada se javlja osjećaj homoseksualne orijentacije. Dosta djece to krije iz straha da ne budu osuđivana ili socijalno odbačena, na nesreću, to se ponese dalje u život i, krijući od drugih, proizvodi u njima osjećaj manje vrijednosti i slično. U ovom slučaju ne možemo kriviti dijete što osjeća, nego roditelja koji je primijenio pogrešnu odgojnu metodu ili je i sam živio neprikladnim stilom, što se odrazilo i na njegovog sina ili kćerku. Ali, možemo ga kriviti što se povodi za takvim osjećajem, umjesto da ga - iz moralne odgovornosti - kontroliše i ispravno tretira. Slično se dešava i sa djevojčicama kad otac, iz silne želje da dobije sina, tretira svoje žensko dijete kao muško, oslovljava je sa ”sine moj”, uvodi je u tipično mušku priču, tipično muško ponašanje i razmišljanje, pa čak i odnos prema drugima. Česti su slučajevi kada otvoreno kažu kćerci: “Mi bismo voljeli da si muško”. To su jaki emocionalni udari za djecu. Normalno da hormonalni sistem detektuje takav tretman i vrši reorganizaciju do puberteta, kada djevojčica kaže da ne osjeća ništa prema dječacima, zapravo kada se smatra da je jedna od njih, i kada zazire od svega što je žensko (suknje, šminka, priča i sl.).
Imamo još jedan faktor utjecaja na seksualnu orijentaciju, a to je slijeđenje društvenih prilika. Jedan od njih je neograničeno vanbračno uživanje u suprotnom spolu, koje vodi u razne vidove perverznog egzibicionizma. U slučaju muškaraca formira se odbojnost zbog lahke dostupnosti različitih profila žena za seksualne usluge, a u slučaju žena zbog nepravednog i bezosjećajnog odnosa muškaraca prema njima. Postoji jos jedan fenomen modernog doba koji utiče na porast homoseksualne populacije, a to je sljeđenje trenda. Trenutno je cool isprobati i tu vrstu seksualnog nagona ili imati podršku seksualnog lobija da dobijemo bolje radno mjesto, bolju poziciju u društvu, položimo neke ispite i slično.
Uzroci su različiti, u većini slučajeva vidimo da homoseksualna orijentacija nije nešto što padne iz vedra neba, nego se generacijama prenosi genetskim materijalom. Sodoma i Gomora nije odjednom nastala, nego se generacijama prije gajila samo u drugom obliku, u obliku potcijenjivanja Allahovih, dž.š., zakona koji kažu da muško nije kao žensko i koji zabranjuju oponašanje suprotnog pola. Ne možemo kriviti samo jednu generaciju koja očito pokazuje znake homoseksualnosti, nego i njihove pretke koji su živjeli oprečno Allahovim, dž.š., naredbama.


12.11.2007.

DALI SU ASHABI BILI PRAVEDNI?

I ako je ehlul sunna jednoglasna u stavu da su svi ashabi bili pravedni, pouzdani kao i da su bili najbolji dio umeta, ovakav stav je nama tesko prihvatiti pogotovu kada se imaju pouzdani dokazi u suprotno.

Pogledajmo sljedeci primjer

    Az-Zubeir mi je pricao da se on parnicio sa jednim Ensarijom koji je bio ucesnik (bitke) Bedra, pred Allahovim poslanikom u vezi vode koju su obojica upotrebljavali za navodnjavanje. Allahov poslanik je rekao Az-Zubeiru: O Zubeir! Navodnjavaj (tvoj vrt) prvo, a onda pusti vodu i tvome komsiji". Ensarija se zbog toga naljuti pa rece: "O Allahov poslanice! Jeli to zato sto je on tvoj rodjak? Poslanikovo lice promjeni boju (jer se naljutio), pa rece Zubejru: Navodnjavaj (tvoj vrt) i zadrzi vodu sve dok ti ne pocne prelijevati zid (ogradjen od palmi). Tako Allahov poslanik dade az-Zubejru njegovo puno pravo. Prije toga je je Allahov poslanik dao jednu darezljivu odluku kako za az-Zubejra tako i za Ensariju, ali kada je Ensarija naljutio Allahovog poslanika on je dao az-Zubejru njegovo puno pravo koje mu je pripadalo po zakonu. Az-Zubejr je rekao: "Tako mi Allaha! Mislim da su sljedeci ajeti bili objavljeni u vezi tog slucaja: "I tako Mi Gospodara tvoga, oni nece biti vjernici dok za sudiju u sporovima medusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore." (Qur'an 4:65)"

Sahih Buhari, dio 3, knjiga 49, hadis 871

Po sunni ucenju poslanikovi (s) ashabi se bez pogovora prihvataju kao primjer u sprovodjenju sunneta, i njihova djela su primjer koji treba slijediti. Sunnije insistiraju na ovakvom ucenju uprkos cinjenici da ashabi ne samo da su odbijali da prihvate poslanikove odluke, vec bi njihov odnos kod njega izazivale toliki bol a sto bi rezultiralo na kraju da u vezi toga budu objavljeni Qur'anski ajeti.

Nazalost, Islamska istorija je prepuna prijmerima gdje takvi ljudi, cak i ako se oni po sunni kriterijumima ubrajaju u ashabe, cine ne-islamske stvari. Takvo njihovo ponasanje je bilo kako za vrijeme poslanikovog (s) zivota tako i nakon njega

Al-Walid bin 'Uqbah


(Qur'an 32:18)

Pa zar je onaj koji je vjernik, isti kao onaj koji je grijesnik?
Oni nisu isti


Vodeci sunni komentatori nam prenose da je povod objave ovog ajeta bio incident zbog koga se rijec "vjernik" odnosila na imama 'Ali ibn Taliba dok se rijec grijesnik (fasiq) odnosila na poslanikovog (s) ashaba zvanog al-Walid bin Uqba bin Abi Mu'ayat
Sunni reference:
al-Qurtubi, Tefsir, (Kairo, 1947), dio 14, str 105
al-Tabari, Tefsir Jami al-Bayan, pod komentarom tog ajeta
Al-Wahidi, Asbab al-Nuzul, (izdavac Dar al-Diyanli-Turath), str. 291


Citirat cemo takodje i Qur'anski ajet koji zabranjuje vjernicima da slijepo vjeruju u vijesti prenesene od grijesnika (fasiqa)

(Qur'an 49:6)

""O vi koji vjerujete! Ako vam grješnik dode sa viješcu - tad provjerite, da ne pogodite ljude iz neznanja, pa da budete zbog onog što ste ucinili, pokajanici."


Interesantno je pomenuti da tefsir toga ajeta upucuje na drugi incident u kojem je isti al-Walid lagao u vezi stvari a koje su dovele do objave tog ajeta, deklarisuci ga i ovdje kao grijesnika (fasiqa)
Sunni reference:
Ibn Kathir, Tefsir Qur'an al- 'Azim, (Beirut, 1987), dio 4, str 224
al-Qurtubi, Tefsir, (Kairo, 1947), dio 16, str 311
al-Suyuti i al-Mahalli, Tefsir al-Jalalayn, (Kairo, 1924), dio 1, str 185
Abu Ameenah Bilal Philips, Tafseer Soorah al-Hujuraat, (Riyadh), str 62-63


Kao sto i Selefijski/Wehabijski alim Abu Ameenah Bilal Philips kaze: "Sa velikim oprezom se mora pristupiti informacijama koje su prenesene od ljudi sumnjivog karaktera, onih cija iskrenost nije dokazana ili koji su poznati kao grijesnici."
Istovremeno, mi u sunni zabirkama hadisa nalazimo i one koje su prenesene od al-Walida.
Abu Dawud, Sunan, (1973), Kitab al-Tarajjul, bab fi'l-khuluq li'r-rijal, dio 4, str 404, hadith broj 4181
Ahmad bin Hanbal, al-Musnad, awwal musnadal madaniyyin ajma'in, hadith 15784


Al-Walidovo grijesenje nije prestalo za vrijeme poslanika (s). On je od Osmana (treceg halife) bio naimenovan guvernerom al-Kufe, gdje je nastavio svoje grijesenje. Jednom je predvodio sabahski namaz u pijanom stanju klanjajuci cetiri umjesto dva rekeata. Kasnije je po Osmanovom naredjenju kaznjen zbog toga..".
Taj incident je pomenut u mnogim izvorima od kojih pominjemo:
Sahih Buhari (engleska verzija) dio 5, knjiga 57, hadis 45
Sahih Buhari, dio 5, knjiga 58, hadis 212
Sahih Buhari (Bosanska verzija) dio 4, Glava lijepih (pohvalnih) djela Iseljenika i njihove vrline
ili na link http://www.dzemat.org/knjige/Bukhari/4/buharija_4_10.pdf (sredina 25 i pocetak 26 strane)
Al-Tabari, Ta'rikh al-Tabari, (krize ranog halifata), dio XV, str 120


Sunni serijatski experti su upotrebili taj slucaj tog grijesnika (fasiqa) tj od ashaba al-Walida da bi dozvolili obavljanje molitve iza osobe koja otvoreno cini grijehe
Sunni izvori:
'Ali al-Qari al-Harawi al-Hanefi, Sharh Fiqh al-Akbar, u poglavlju "dali je dozvoljeno klanjanje iza dobre osobe ili iza jedne grijesne osobe) str 90
Ibn Taymiyyah, Majmu Fatawa, (Riyadh, 1381), dio 3, str 281


ZASTO I DALJE POMINJETE ONO STO SE TADA DESILO?

Kada mi otkrivamo i govorimo o mahanama ashaba poput ove o al-Walidu, to nije radi toga sto ih mi zelimo ogovarati, vec je to zato sto zelimo naglasiti da muslimani trebaju obratiti posebnu paznju na karakter i dijela onih od kojih dobijaju i prihvataju znanje o nacelima islama i o poslanikovom (s) sunnetu. Takvo sto se jedino moze odrediti kroz analizu i brizljivo obracanje paznje o zivotu tih poslanikovih (s) ashaba, gdje nam njihovi postupci govore o njihovom karakteru i povjerljivosti. U vezi toga, je poslanik (s) rekao:

    "Doci cu do vrijela prije vas, i oni koji prodju pokraj mene ce piti, i oni koji piju odatle nikad vise nece ozedniti. Tada ce doci narod kojeg poznajem a i oni koji poznaju mene, ali mi cemo biti odvojeni, pa cu reci: "Moji ashabi", i odgovorit ce mi se: "Ti neznas sta su oni ucinili nakon sto si ih ostavio". Tada cu reci: "Vodite oni koji su se promijenili nakon mene"

Sunni reference
Sahih al-Bukhari; dio 8, knjiga 76, hadis 585


SHI'ISKI POGLED NA ASHABE

Shi'ie vole ono iskrene poslanikove (s) ashabe, one koji su kao takvi pominju i velicaju u Qur'anu. Ali to velicanje ne ukljucuje i osobe poput al-Walid bin 'Uqbah-a koji uprkos sto se po sunni kriterijumima smatra ashabom, ne moze biti primjer za slijedjenje ili povjerljivi prenosioc sunneta. Shi'ie zato ne vjeruju u opsti ispravnost svih ashaba, vec ispituju zivot i djela svakog od njih ponaosob, da bi saznali kako su se oni odnosili prema poslanikovoj (s) poruci.

Bilo je mnogo poslanikovih (s) ashaba koji nakon pomnog ispitivanja zasluzuju da se pominju, vole i velicaju a poput 'Ammara, Miqdada, Abu Dharra, Salmana, Jabira, Ibn 'Abbas itd.

Zavrsicemo dovom cetvrtog shi'iskog imama Zeyn al-Abidina (as) u cast tih plemenitih ashaba, nek je Allahovo zadovoljstvo sa njima

    Boze, a narocito što se tice drugova Muhammedovih,
    koji se dobro vladaše u drugarstvu,
    koji izdrzaše teško iskušenje u pomaganju njemu,
    odazvaše mu se kad cuše dokaz poslanica njegovih,
    odvojiše se od supruga i djece u uzdizanju rijeci njegove,
    boriše se protiv oceva i sinova u snazenju vjesništva njegovog,
    i preko njega postigoše pobjedu;
    koji bijahu posve obuzeti odanošcu njemu,
    nadajuci se trgovini koja ne propada u ljubavi prema njemu,
    koji napustiše porodice svoje
    kad se uhvatiše cvrsto za rukohvat njegov
    a porekoše rodjaci njihovi
    kad se oni smiriše u okrilju srodstva njegovog,
    ne zaboravi, Boze, šta oni napustiše Tebe radi i u Tebe,
    i zadovolji ih dobrim zadovoljstvom Tvojim za stvorove koje Ti dovedoše,
    dok bijahu s Poslanikom Tvojim, pozivatelji Tebi Tebe radi.
12.11.2007.

STA HADISI KAZU O ASHABIMA

Osim Qur’anski ajeta postoji niz hadisa od Bozijeg poslanika (s) u kojima on kritikuje neke ashabe.

HADISI O HAVDU (izvoru na Sudnjem danu)

    Poslanik je rekao:
    "U snu vidjeh grupu (mojih sljedbenika koji su mi bili vrlo bliskih) i ja ih prepoznah, kada jedan covjek (melek) stade izmedju mene i njih, pa im rece: "Hajde nastavite ici". Ja upitah "Gdje", on rece: "U dzehenem, u Vatru, tako mi Allaha". Ja upitah: "Sta su skrivili?, on odgovori "Oni su se vratili i otpali, nakon sto si ih ti ostavio". Tada je druga grupa od mojih sljedbenika provedena ispred mene, i ja ih prepoznah, i jedan covjek (melek) stade izmedju njih i mene pa im rece: "Hajde nastavite ici" Ja upitah "Gdje", on rece: "U dzehenem, u Vatru, tako mi Allaha". Ja upitah: "Sta su skrivili?, on odgovori "Oni su se vratili i otpali, nakon sto si ih ti ostavio". Tako da nisam vidio skoro nikog od njih da je izbjegao, osim njih nekoliko (mali broj) koji su lutali poput kamila bez pastira"

    (Sahih Buhari dio 8, knjiga 76, hadis 587)

    Poslanik (s) je rekao:
    "Ja cu biti prvi na Havdu, ko prodje kraj mene, napice se, a ko se napije nece nikad vise ozedniti. Docice narod koji ja poznajem, a i oni poznaju mene, zatim cemo biti razdvojeni i ja cu reci: "Drugovi moji!", a ondace mi biti receno: "Ti ne znas sta su oni izmislili novo poslije tebe.", a ja cu im reci: "daleko bio, daleko bio onaj ko se promjenio poslije mene."

    (Sahih Buhari, dio 8, knjiga 76, hadis 585, Sahih Muslim - 4 dio)


HADIS O DVIJE PRATNJE (grupe)

    Rekao je poslanik (s):
    "Allah dz.s. nikad ne posalje poslanika ili dadne halifat nekom halifi, a da nisu sa njim (poslanikom ili halifom) bile dvije grupe, jedna grupa koja mu preporucuje dobro i podstice ga da to cini, i druga grupa koja mu preporucuje zlo i podstice ga da to cini. Ali spasena je osoba (usljed onih koji ga podsticu na zlo) je je ona osoba koju Allah sacuva od grijeha."

    (Sahih Buhari, dio 9, knjiga 89, hadis 306)

I ovaj hadis je kao i prethodni hadisi jasan dokaz da su bile dvije grupe ashaba i da svi ashabi nisu bili na istoj deredzi kao sto to tvrde ucenjaci ehli sunneta.

Prva grupa ashaba su oni koji su vjerovali u Allaha i Njegovog poslanika, koji su svoje poslove i svoje vodjstvo prepustili Njemu, tj. Allahu dz.s., i Njegovom poslanku (s). To su bili poslusni Allahovi robovi koji su se vjeri svojoj posvetili cijelim svojim bicem, zrtvujuci sebe za Boziju stvar. To su uspjesni, oni cine, bez sumnje, manjinu. Kur’an ih je nazvao "uspjesnim".

Druga grupa ashaba su oni koji su na izgled vjerovali u Allaha i Njegova poslanika, ali su bili bolesnoga srca, oni se nisu pokorili Allahu i Njegovom poslaniku, izuzev kada su bili u pitanju njihovi osobni dunjalucki interesi. To su oni koji su izgubljeni i oni predstavljaju vecinu. Allah dz.s., je ukazao na ovakve objavljujuci:

(Ez - Zuhruf : 78)

"Mi vam istinu saljemo, ali vecini vam je istina odvratna."
12.11.2007.

KRIZA INSTITUCIJE MATERINSTVA

pedag.jpgVeličinu i razmjeru odgojnog procesa u nekom društvu možemo razumjeti i spoznati na osnovu ponašanja koje se manifestira kod osoba- članova toga društva.
U vremenu čiji smo sudionici, možemo primijetiti da se čovječanstvo sve više udaljava od značenja pojma odgoja, a on je postepeno razvijanje svih strana ljudske ličnosti, s ciljem da se ona dovede na najviši stupanj ljudskog savršenstva.Ali, gdje je danas moralno ljudsko savršenstvo? I gdje je duhovno ljudsko savršenstvo? Rezultati savremenog odgojnog procesa manifestuju se kroz međusobno uništavanje ljudi, odnosno profanisanje moralne devijacije.

Razlog tome treba možda tražiti u tome što je kod većine ljudi preovladalo uvjerenje da je materija sama po sebi, cilj koji čovjek treba ostvariti. Odgajatelji tako odgajaju osobu da samo voli svoj posao i proizvodnju (materijalnih dobara), a zapostavljaju društvene vrijednosti i mjerila. Oni u odgajanikovu percepciju usađuju samo njegove materijalne potrebe kako bi odgajanik – ako zadovolji te potrebe - živio ugodnim i lagodnim životom.
Takav odnos prema materiji, gdje je ona cilj a ne sredstvo, doveo je do toga da ljudi  sav svoj trud usmjere ka sakupljanju materijalnih dobara. Mnogi ljudi i omladina na svom su se putu susreli sa drogom, pa su joj se odali. Za nabavku droge stalno im je bio potreban novac, te pred sobom nisu vidjeli drugog izlaza osim krađe. Tako su počeli krasti, a materija je postala ta koja upravlja i vlada njihovom ličnošću. Oni koji nisu došli u dodir sa drogom, nisu uspjeli pobjeći iz ralja kapitalizma, pa su danonoćno radili kako bi povećali svoj bankovni konto, a u postizanju toga cilja uništavali su sve one koji su bili slabiji od njih. Ljudi koji se nisu spasili kapitalizma nisu se spasili ni koristoljublja, pa su u svim svojim poslovima, trgovačkim (i drugim) transakcijama za cilj imali samo svoj vlastiti interes. Siromašni i oni koji nemaju ništa, nisu vrijedni niti značajni u očima ovih ljudi.

ULOGA MATERINSTVA I POLOŽAJ DJECE NA ZAPADU

Veliki tehnološki razvoj zapadnih zemalja nosi sa sobom opasnost uništenja (budućnosti) čovječanstva, a ogleda se u moralnom, materijalnom, duhovnom i porodičnom uništenju mladih naraštaja i djece.
Službene statistike i studije (o tim statistikama vidi; časopis: ”El-Mudžte’”, 2o.XII 1994., br., 1139., str. 26.)  koje  su izvršili centri za istraživanja u zapadnim zemljama, alarmirale su javnost na Zapadu i ukazale na opasnost propasti, pada i nestanka prema kojem idu zapadna društva.
U protivnom, šta znači podatak da je, u jednoj razvijenon zemlji poput Njemačke, trećina djece nahočad (smješteno u dječije domove), a trećina djece je rođeno iz izvanbračnog odnosa!?
Primjera koji ukazuju na propast djece na zapadu - pa i u našoj Bosni – ima veoma mnogo. Oni ukazuju na to da su djeca uglavnom žrtve seksualnog zlostavljanja - čiji procenat se u posljednje vrijeme kod nas drastično povećava – kao i fizičkog maltretiranja, a ono je opet rezultat raspada porodice i moralnih vrijednosti. Ovdje ćemo kao ilustraciju raspada institucije materinstva i alarmantnog položaja djece na Zapadu navesti situaciju u Njemačkoj, a slična situacija je i u ostalim ekonomski razvijenim zemljama Zapada.
Brojke i statistike (od prije 6-7 god.) govore da je broj seksualnog zlostavljanja djece u Njemačkoj oko 17 000 slučajeva godišnje. Odnosno, svakog sahata se dešavaju dva slučaja seksualnog zlostavljanja djece. Ova brojka obuhvata samo one slučajeve koji su prijavljeni policiji, dok je stvarna brojka mnogo veća. Neki izvori u Njemačkoj smatraju da ova brojka dostiže skoro 300 000 slučajeva seksualnog zlostavljanja djece mlađe od 15 godina. To predstavlja oko 2,5% od ukupnog broja djece kojih u Njemačkoj ima 12 miliona.
Na drugom mjestu dolazi fizičko zlostavljanje djece koje se dešava u krugu porodice. Statistički podaci kažu da u Njemačkoj više od 1000 djece godišnje umre od posljedica tog zlostavljanja. Kod oko 300 000 djece ostaju trajne tjelesne posljedice tog zlostavljanja.
 Djeca u Njemačkoj nisu došla u ovakav položaj preko noći. Stanje u kojem se nalaze rezultat je razuzdanosti i razvrata koji su razrušili i potkopali temelje porodice, a koje je dopustilo i društvo, a i sam zakon.
Službeni statistički izvori navode:
1)  da je procenat legalnog sklapanja brakova opao za 25%, samo u jednoj generaciji;
2)  da 12 miliona osoba žive kao samci, a od tog broja 43% nisu nikako stupali u bračnu vezu;
3)  da se raširila pojava življenja u izvanbračnim zajednicama i ona obuhvata 12 miliona osoba, dok 23 miliona živi u takozvanoj tradicionalnoj porodičnoj vezi ( zajednici);
4)  da od ukupno 404 000 brakova 34% godišnje završi razvodom, a broj razvoda izme|u 1992. i 1993.godine porastao je za 15,9%;
5)  da 125 000 djece godišnje ostane bez svojih porodica zbog razvoda braka;
6)  da trećina njemačke djece žive u socijalnim ustanovama i domovima;
7)  da je trećina njemačke djece rođeno u  izvanbračnoj zajednici u kojoj živi oko 25% njihovih majki.
U istraživanju se na kraju kaže: da nema drugog rje{enja za ovaj problem, osim povratka izgubljenog porodičnog odgoja!!!
Nažalost, slična je situacija i u drugim zemljama na zapadu, a također, situacija je alarmantna i u našoj BiH. Upravo zbog ove činjenice i govorio sam o stanju na Zapadu, jer Zapad i naši političari žele da Bosna bude dio te i takve zapadne (evropske) zajednice. Bojim se da se Bosni želi ovaj tzv. “progres nemorala”, za koji smo naveli primjere, a ne progres u tehnološkom, ekonomskom i svakom drugom razvoju. Uticaji zapada su već sada veoma vidljivi u BiH, a kakvi će tek biti kada BiH postane članica Vijeća Evrope!?
Dovoljno je samo da čitamo dnevnu štampu, pa da vidimo kako u oblicima kriminala, nemorala i nasilja ne zaostajemo puno za Evropom i Zapadom.
Seksualno i fizičko zlostavljanje djece u BiH sve je češća pojava. Incest (seksualni odnos između krvnih srodnika), koji je nezamisliv u muslimanskoj porodici, sve se češće dešava i u BiH. Sve je više narkomana, sve je više pobačaja, silovanja i dječije prostitucije, pornografije na internetu i drugog. Jednom riječju, muslimanima u BiH prijeti pošast nemorala koja nas – poštovani odgajatelji i poštovani roditelji – može lahko uništiti, ako to već nisu uništila ratna zbivanja.
Neki će reći: uzrok ovakvoj situaciji je to što smo zemlja koja je skoro izašla iz rata, ekonomska situacija je veoma teška i ljudi ne vide nikakvu ekonomsklu perspektivu. U takvoj situaciji se uvijek pove}a razmjera svih vrsta kriminala i poroka..!
Ne treba tvrditi da u ovome nema istine, ali smatram da je ovakva situacija posljedica jednog općeg načina života koji nije u skladu sa onim načinom života kojeg ljudima nalaže njihov Gospodar i Stvoritelj.
Pored onoga što sam prethodno rekao kada sam govorio o situaciji u njemačkom društvu, želim, isto tako, da ukažem na nekoliko činjenica koje ukazuju na to da Zapad, a i muslimani, ne žive po programu koji nam je postavio Allah, dž.š., što je uzrok propasti morala, a time i cijelog čovječanstva.

12.11.2007.

KAKO SI OSVANUO?

ahlak.jpgEbu Bekru el-Siddiku rhm., bi rečeno: „Kako si osvanuo? Reče: Osvanuo sam kao ponizni rob veličanstvenog Gospodara; osvanuo sam samo pod njegovim naredbama!“
Imamu Šafiji rhm., bi rečeno: „Kako si osvanuo? Reče: Osvanuo sam jedući nafaku koju mi je moj Gospodar dao, a nisam mu zahvalan na njoj!“
Malik b. Dinaru rhm., bi rečeno: „Kako si osvanuo? Reče: Osvanuo sam u godinama koje kraćaju, s grijesima koji se većaju!“

Ebu Temime rhm., bi upitan: „Kako si osvanuo? Reče: Osvanuo sam s dvije blagodati, a ne znam koja je bolja od koje? Osvanuo sam s grijesima koje mi je Allah dž.š., skrio, pa me zbog njih niko ne može kuditi, i s ljubavlju koju je Allah u srca robova usadio a koju djelo moje nije postiglo!“ (el-Šukr, br.40.)

Mugire b. Muhammed rhm., je bio upitan: „Kako si osvanuo? Reče: Osvanuli smo utopljeni u blagodatima, a slabo smo zahvalni. Allah dž.š., nam se umiljava a neovisan je o nama, a mi smo osori i grubi prema Njemu a u potrebi smo za Njime!“ (el-Šukr, br.45.)

Mejmun b. Mehran rhm., je bio upitan: „Kako si osvanuo? Reče: Ka' muka za mene! Koliko li je lijepih svojstava i lijepih djela potonulo u zemlju!?“ (Mekarimul-Ahlak, br.46.)

Omer b. Abdul-'Aziz rhm., je bio upitan: „Kako si osvanuo? Reče: Nikakav, spor i uprljan od grijeha, gajeći prazne nade u (oprost od) Allaha!“ (Muhasebetun-Nefs, br.139.)

Ibrahim b. Edhem rhm., je bio pitan: „Kako si osvanuo? Reče: Dobro, sve dok me ne izdržava drugi!“ (Islahul-Mal, br.510.)

12.11.2007.

Prava žene

porod.jpgSve češće imamo priliku da slušamo o pravima žene i o jednoj vrsti borbe za njena prava. Time se želi, kako kažu, oslobađanje žene iz vjekovnih okova ugnjetavanja. Jačanje jednakosti i ravnopravnosti između dva pola u svakom segmentu ljudskog života. I kao što je i očekivati ideja dobiva sve veći broj pristalica, nažalost i iz reda muslimana. Njeni začetnici se, kao što je i očekivati, predstavljaju kao iskreni prijatelji «ljepšeg pola», oni kojima je istinski stalo da se poštuju prava svih, pa i žena.


Začetak borbe za ravnopravnost polova

Ukoliko se desi da nam nešto nije baš najjasnije ili ako nismo u stanju da razumimo srž problema vratimo se na razlog njegovog nastanka. Do pred početak prošlog stoljeća prava žene kod nemuslimana su uveliko bila oskrnavljena. U vjerskim krugovima vladalo je ubjeđenje da je žena izvor svakog zla  i put ka vatri-džehennemu. Ona nije imala pravo  na mišljenje ili svoj glas kada su bile u pitanju društvene promjene. Neki su je smatralo nečistom za vrijeme mjesečnice pa sa njom nisu jeli niti zajedno sjedili ili spavali u istom krevetu. Bila je predmet koji se mogao prodati i posjedovati kao bilo koja vrsta materijalne imovine. Ovo je samo jedan dio onoga što je bilo prisutno kod njih. Pojavom intelektualaca koji su bili van kruga vjerskih ubjeđenja, kod nemuslimana, začinje se borba oslobađanja društva iz okova vjerskih ubjeđenje gdje se i začinje sekularizam a između ostalog i borba  za  prava žene. Mnogi bi i složili da je bilo potrebe da iznikne jedna takva ideja.


Borba za ravnopravnost polova prerasta u borbu protiv islama

Tokom svih spomenutih dešavanja muslimani nisu imali potrebe za nečim sličnim. Dolaskom islama žena dobiva potpuna prava koja su u skladu njene prirode. Islam ženi daje puna prava, od posjedovanja lične imovine, prava na izbor bračnog druga, pravo na mišljenje i sl. Mišljenje žene se toliko cijenilo da se prenosi slučaj iz vremena vladavine halife Omera radijellahu anhu da je žena proturječila halifi kada je htio ograničiti vjenčani dar  pa se on povukao od svog mišljenja i priznao svoju grešku. Čovjek i žena u islamu su ravnopravni i u nagradi i dobrim djelima, « I Gospodar njihov im se odaziva: Nijednom trudbeniku između vas trud njegov neću poništiti, ni muškarcu ni ženi…» (Ali-Imran 195). Nakon okončanja bitke među ne muslimanskim redovima ista ideja se u skorašnje vrijeme koristi kao metoda borbe protiv islama, ili preciznije morala žene muslimanke. Počinje se zamjeriti muslimanskim zajednicama na njihovom načinu života i očuvanja čestitosti žene i društvenog morala uopćeno. Svakako razlozi toga su, prije svega mržnja prema islamu a potom zavist prema očuvanju morala društva i jakim temeljima porodice kojoj islam itekako daje odabrano mjesto u svojoj zajednici, « Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi dočekali da vas, pošto ste postali vjernici, vrate u nevjernike, iz lične zlobe svoje, iako im je Istina poznata….» (el-Bekare 109)


Značenje ravnopravnosti polova u pravom smislu

Ravnopravnost polova se u današnje vrijeme shvata i tumači kao jednakost u svemu, pa i u svakodnevnim obavezama i samoj ulozi muškarca i žene i izgradnji jedne zajednice. Prostije rečeno žena je ravnopravna sa muškarcem ako joj dozvolimo da radi u rudniku, fabrici, kao policajac i sl. Zagovarači ove ideje se diče spomenutim primjerima. Zdrav razum to ne može prihvatiti. Ako se ravnopravnošću smatra da tražimo i od maloljetnog djeteta da podigne isti teret kao zreo muškarac, ili da od istog djeteta tražimo da bude ministar i sl. onda pojam ravnopravnosti treba ponovo jezički objasniti prije nego o njemu počnemo govoriti. Neshvatljivo je da auto staro dvadeset godina vozimo istom brzinom kao i tek proizveden novi model koji ima mnogi bolje karakteristike od starijeg. Golim okom je vidljivo da postoje velike razlike u tjelesnoj građi i razmišljanju muškarca i žene. Pa kako od njih da tražimo da nose isti teret. Mi društvenu cjelinu kompletiramo tako što muškarcu dajemo njegovo mjesto a ženi njeno. Stavljati ženu na mjesto muškarca nije pravda nego zulum prema njoj. To se i počelo uočavati nakon određenog perioda kada smo mogli čuti na televiziji i čitati u novinama izreke pojedinih žena poznatih na svjetsko sceni kako od svega u životu žele da imaju porodicu da vrijeme provode u kući odgajajući svoju djecu. I ne samo to mnoge su shvatile da time nije samo ugrožen položaj žene nego je ona iskorištena radi ostvarivanja raznovrsnih materijalnih ciljeva. Pa je danas žena, slobodno rečeno, najjeftinija roba. Gdje god se izloženi neki proizvod do njega je polu gola žena kao mamac. Slike nagih žena se mogu naći na mnogim mjestima džabe, dok jedna obična žvakaća guma ima svoju cijenu koliku toliku. Žene se time nisu izborile za prava nego su ih oskrnavile.


Ko kritikuje muslimanku ?

Riječi čestitost, čednost, moral, djevičanstvo su još poznate i žive među muslimanima. Naravno, to su osobine koje su pohvaljene u bilo kojem društvu, mjestu ili vremenu. Oni koji su ih davni već izgubili željeli su i dan danas žele da ih i muslimani izgube. Iz dana u dan mi slušamo kako je muslimanka ugrožena, kako nema osnovnih sloboda itd. Neki nisu u stanju da sakriju svoju mržnju pa muslimanku nazivaju najružnijim imenima i ismijavaju na različite načine. Govoreći da je nazadna, konzervativna, nepismena neupućena u život, prikaza i sl. Mi muslimani, kao što smo i navikli, samo se branimo i pravdamo da to nije tako. Da, žena u islamu ima svoja prava, pa onda pravimo emisije o tome, pišemo studije i štošta drugo samo da bi se odbranili. Zar ne bi trebalo prvo pogledati od koga dolaze te kritike ? Od čestitih žena ili prostitutki ? Da li je uopšte potrebno da se muslimanka pravda takvim «prostakušama». Odakle pravoj jednoj «beštiji», kako naš narod običava kazati, da priča o čestitoj muslimanki ?  Zar o čestitoj muslimanki da govori žena koja je davno ukaljala svoju čast i čast svoga oca i familije. Osobu čija stidna mjesta svaki dan gledaju milioni ljudi. Zar imaju pravo oni koji nisu ni sigurni ko im je otac da nešto govore o moralnim ljudima ? Svašta ! Takvima se nije potrebno nekada ni pravdati. Sličnim je čast da prođu pored čestite muslimanke a kamoli da govore o njoj.


Hidžab je tvoj ponos i štit

« A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim, i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje…» (en-Nur31). Sumnjanje u Allahove propise je sumnja u Uzvišenog Allaha. Propis hidžaba-pokrivanja žene ima veliku ulogu u izgradnji morala zajednice muslimana. Ako uspije skinuti hidžab sa tvoje glave, sestro, ti počinješ gubiti stid. Skidanje hidžaba je prvim korak ka nemoralu. Njegovim nošenjem položaj žene u društvu biva većim i jačim. A njena čast vrjednijom. Svi zajedno moramo raditi na njegovom širenju i očuvanju. Ne obazirimo se na mišljenja drugih koji nisu dostojni da o njemu komentarišu i raspravljaju o njegovoj koristi ili šteti. To je Allahova naredba, Onoga koji je stvorio nebesa i zemlju. Onoga pred Kojim ćemo svi jednog dana stati i odgovarati za svoja djela i nedjela. Sveznajućeg i Svemogućeg. Zar mi slaba i nejaka stvorenja sumnjamo u Njegovo znanje i mudrost ? Zar da vjerujemo onima koji su nam otvoreni neprijatelji a zaboravljamo govor i naredbe Gospodara ljudi ? Islam je dao veća prava robovima nego što današnje demokrate daju slobodnim ljudima. Pa zar da kod njih tražimo svoja prava ? Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo. Dovoljan nam je Allah Gospodar i zaštitnik. Zadovoljni smo Allahom Gospodarem, Muhamedom alejhi-s-selam poslanikom i vjerom islamom. Omer radijellahu anhu bi govorio: «Mi smo narod koga je Allah uzvisio ovom vjerom pa ako budemo ponos tražili negdje drugo On će nas poniziti». Istinitost Omerovih riječi vidimo svuda oko sebe. I to je odgovor na pitanje, zašto je stanje muslimana danas ovako kakvo jeste, loše ?

12.11.2007.

Pomozi...

DSC0008smallOvo je tužna prića iz Kotorska kod Doboja. U omanjoj kući žive: Nusret 55 god., Raza 59 god. Njih dvoje imaju sina Nusreta koji ima 25 god. Sin je trajni invalid. U 7 mjesecu života poceo da dobija epileptične napad i od tada je ostao zauvijek nepokretan i u mentalnom stanju koje iziskuje stalnu i kompletnu pomoć. Sasvim je ovistan o svojim roditeljima, ne može ništa sam da uradi, osim da sjedi kada ga stave u invalidska kolica. Roditelji se brinu o njemu, kupaju ga, mjenjaju mu pelene itd. Otac, Nusret Nijemčević, trajno nesposoban za rad, ima problema sa kičmom tako da se nemože uopšte ispravit, nego hoda poguren. Radio je 19 god. u Enrgoinvestu Rudanka opština Doboj. Prije par mjeseci je u Banja Luci dobio odbijenicu za penziju koju je tražio. Žive od 41 - 56 KM koje njihov sin dobija kao socijalnu pomoć. Troškovi mjesečno koje imaju za lijekove i pelene iznose oko 150 KM. U kući im je bilo uredno i čisto, lijepo su nas primili a na šporetu se kuhao samo krompir za večeru. Pomozimo skromnim donacijama i olakšajmo im...

Za uplate putem pošte (bez provizije Banaka)
Sadake.e.V.  
Postfach 75 08 03
81338 München
Deutschland

12.11.2007.

Kenan Hodžić

Kenan-sa-majkom-smallKenan Hodžić je momak koji ima 30 godina i malo više od 30kg. Živi zajedno sa majkom, sestrom i njezinom kćerkicom u četri vlažna zida u sred Travnika. Da Kenan nema šta jesti i da se curica smrzava dok se igra u vlažnom čošku na hladnom podu skoro niko ne zna, jer Kenan ne traži pomoć. Mi smo za njega saznali od njegovog suborca koji nam je ispričao kako je Kenan svo vrijeme u Armiji BiH provodio u patikama i sa još manje kila nego danas.. Inaće Kenan je miran, povučen, veoma pobožan i stidan. Dan provodi u molitvama i sa nadom da i taj dan obezbjedi nešto svojima da jedu.  Spomenu nam kako se zimi trudi da sedmično uz hranu nađe i vreču drva, a onda mora da plati 3KM da mu taksista preveze drva do kuće, jer mu je vreća preteška. Kaže: “ imam čir i on mu pojede sve što stavim u usta” te da se ne može udebljati, iako bi želio, jer tada bi mogao više poslova raditi i lakše obezbjediti svoju familiju Kenanu smo za ovaj prvi put ostavili odmah 400 KM iz fonda i pozivamo vas da mu pomognemo zajedno.Ubrzo smo ponovo u Travniku

12.11.2007.

Roditelji male Belme trebaju pomoć

Mrakanovic Belma1Esselamu alejkum! Javaljamo se sa velikom nadom, da nam pomognete u našoj veoma teškoj situaciji..."
Ovako počinje pismo koje smo dobili od Šabana i Selme Mrakanović iz Živinica. Njih dvoje su obadvoje na birou za zapošljavanje i žive od preostale invalidnine koja je ostala iza rahmetli Šabanobog brata. Podstanari su i imaju kčerkicu koja ima bolesnu jetru. Jedna operacija je urađena, međutim bez uspjeha. Potrebna je kompletna transplantacija jetre. Da li će se iskupiti potrebna sredstva ili neće to je trenutno teško prognozirati, ali mi smo poslali našu saradnicu Azru A. na lice mjesta da posjeti porodicu Mrakanović i odnese pomoć iz fonda, kako bi barem donekle olakšali teško finansijsko stanje Belminih roditelja. Ukoliko želite učestvovati u pomoći Belminim roditeljima, putem nas ili direktno u Živinicama javite nam se.

Za uplate putem pošte (bez provizije Banaka)
Sadake.e.V.  
Postfach 75 08 03
81338 München
Deutschland

11.11.2007.

ISLAMSKO DRUŠTVO POMAŽE ŽENI

zena islamuA šta se to danas desilo ?!
„I on im je napoji, a onda ode u hladovinu i reče:“Gospodaru moj, ma kakvu im hranu dao, zaista im je potrebna!“ (el-Kasas, 24)
Kada je Musa alejhis-selam naišao na dvije žene bez muškarca, primorane da rade, poveo im je stoku i napojio je umjesto njih. A to je dužnost muslimana. Kada žena bude prinuđena izaći zbog posla, dužnost čovjeka je da taj posao obavi što brže, jer je to vjerska dužnost koju je učinio Musa alejhis-selam. Ovako je postupio Musa alejhis-selam, a kako se samo danas postupa!?

Piše: Muhamed Ikanović
Ova, od mnogobrojnih, kur'anska priča nam pojašnjava status žene u islamskom društvu i jednu od dužnosti muškarca prema ženi. U nekoliko ajeta ova priča nam daje smjernice o jednostavnom ali prirodno najprihvatljivijem uređenju društva i samom položaju žene u njim. Osnova je da teret poslova i fizičkih obaveza bude na muškarcu a da je na ženi odgoj i briga o porodici. Naravno, kao i mnogi islamski principi i ovaj je jedan od onih koji se više ne primjenjuju u našim sredinama onoliko koliko je to potrebno i čak ne samo to nego se i samo takvo razmišljanje često puta smatra nazadnim i neodgovarajućim za naše vrijeme. Kako god da bilo to je stvarnost koja će se morati priznati kad tad.
Sve češće možemo čuti žalopojke mnogih žena o teškom vremenu, o tome kako je žena prepušten sama sebi,  kako se često puta osjeća iskorištenom ili kako se zloupotrebljava  njena nemoć i slabost. Tome se ne treba čuditi zbog principa na kojima se uređuje današnje društvo. Žena je napravila katastrofalnu grešku „borbom za izjednjačavanje polova“ čime je sebi stavila teret koji nije u stanju da nosi i posljedice toga će snositi i trpiti generacije koje dolaze.
Lijepo je čuti kako žena želi biti koristan član društva ali ne smije zaboraviti da je najkorisnija onda kada je u ulozi majke i žene.
Postoji jedna narodna izreka : cijeni sam sebe da bi te drugi cijenili! Da bi nas drugi cijenili, ili da bi cijenili naša djela, prvo mi moramo to da cijenimo. I samu našu ličnost i naš položaj u društvu moramo sami cijeniti da bi to i drugi vidjeli. Problem i jeste što je to samopoštovanje žena davno izgubila pa je sve manje slučajeva koji sliče postupku Musa alejhis-selam. To se nije desilo namjerno, nego zbog lijepo upakovane ideje koja je došla od onih kojima odgovara nemoral u društvu i koji u ženskom tijelu i raskalašenosti vide jednostavnu i lahku zaradu. Bolje rečeno robovlasništvo u novom ruhu. Takvi su uspješno iskroristili slabost žene i njenu nezaštićenost u današnjem društvu da bi je učinili podčinjenom tuđim prohtjevima i ciljevima.
O ovome bi mogli i dugo i naširoko ali je cilj ovih nekoliko redaka da nas podstakne na razmišljenje o postupku Musa alejhis-selam i današnjem vremenu. I da sami sebi postavimo pitanje zašto je to tako? I da li društvo ide u ispravnom smjeru? Šta nas čeka poslije ? i može li se ovako dalje ?!

11.11.2007.

Božije ime Allah

AvatarRahmetli hadži šejh Fejzullah efendija Hadžibajrić rekao je:
“Allah je jedan. Allah je onaj osim koga nema drugog Boga. Allah je jedna iskonska Istina. Napuni svoje srce sa ‘Hu’ i ‘Allah’, napuni svoje srce sa ‘Huvallahom’. Od vazda je jedna Istina. Samo je On dostupan da se obožava, da Mu se ibadet čini. Ismi Allah je Njemu najbliže ime, to je posebno ime Njegovog uzvišenog Bića. ‘Allah’, to je Lafzi-Dželal (Veličanstveno ime), ime koje sakuplja sva ostala Njegova Imena. Ko je Ehli-zikr, od ovoga Njegovog Imena, ima veliki tesirat (olakšanje).”
S ovim Božijim Imenom “Allah” (الله) započinje Kur'an, bilo da se u obzir uzme učenje bismille prije prve kur’anske sure Fatiha (bismillahir-rahmanir-rahim, u ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog), bilo prvoga ajeta Fatihe s kojim Kur’an počinje:
Hvala Allahu… (Fatiha, 1.)
Ovo Božije Ime, “objavljeno je”, ljudi su njime podučeni, još od vremena prvoga čovjeka na Zemlji, hazreti Adema, alejhisselam, odnosno još od života drevnih naroda.
Naprimjer, narod hazreti Nuha (Noe), alejhisselam, kaže:
Da je Allah htio, meleke bi poslao; ovako nešto nismo čuli od naših predaka davnih. (Mu’minūn, 24.)
Nisu vjerovali hazreti Nuhu, alejhisselam, ali su i oni i njihovi preci znali za Božije Ime “Allah”.
Narod Hudov (Eberov), alejhisselam, rekao je:
“Zar si nam došao zato da se jedino Allahu klanjamo, a da one kojima su se klanjali preci naši napustimo?” (A‘rāf, 70.)
Također, na kraju sure Mu’min (Vjernik), Allah uzvišeni nam otkriva da su stari narodi, koji ne bi vjerovali poslaniku koji im je bio poslat, našavši se pred Božijom kaznom, također očitovali poznavanje Božijega Imena “Allah”, štaviše i vjerovanje u Njega:
A kad bi kaznu Našu doživjeli, onda bi govorili:“Mi vjerujemo u Allaha,u Njega jedinog,a odričemo se onih koje smo Mu ravnim smatrali”(Mu’min, 84.)
Stoga se može reći da je Božije Ime “Allah”, objavljeno s prvim životom na Zemlji. Također, ono će biti poznato ljudima sve do Sudnjega dana. Kada više niko ne bude znao za Božije Ime “Allah” i kada Ga više niko ne bude zazivao tim Imenom, nastupit će Kijametski dan.
Sudnji dan neće nastupiti dok na Zemlji bude neko ko izgovora “Allah”.
(hadis, govor hazreti Muhammeda, alejhisselam, bilježe Muslim, Tirmizi i Ahmed)
Uzvišeno Ime “Allah”, kako kaže hadži šejh Fejzulah-efendija, sakuplja sva ostala Božija Imena. U Kur’anu se kaže:
Allah ima najljepša Imena i vi Ga zovite njima. (A‘rāf, 180.)
Hazreti Pejgamber, alejhisselam, rekao je: Allah ima devedeset i devet Imena…
Tako su sva Imena pridružena Imenu “Allah”, pa se kaže da ovo Božije Ime (ism) objedinjuje sva druga Božija Imena (esmā’), sva Božija svojstva i osobine (sifāt ve nu‘ūt).
Dva su mišljenja poznavalaca arapskoga jezika, o tome da li korijen iz kojega je izvedeno Ime “Allah” ima svoje porijeklo u arapskome ili u nekome drugome jeziku.
Jedni smatraju da je porijeklo korijena ovoga Imena arapsko (‘arebī), a drugi da vuče porijeklo iz hebrejskoga jezika (‘ibrānī), te da su ga Arapi prenijeli i u svoj jezik, a u novijem dobu ustaljen je nakon objave Kur’ana.
Poznati učenjak arapskoga jezika Sibevejh, tvrdi da je imenica “Allah” izvedena od korijena e-l-h, odnosno od imeničnoga oblika el-Ilāh. Nakon toga je arapski glas hemze zamijenjen elifom i lamom, pa je imenica dobila oblik “Allāh”. Slično je i sa imenicom “en-nās” (ljudi), čiji osnovni oblik glasi “el-unās”.
Prenosi se i druga predaja od istoga učenjaka Sibevejha, koju su prihvatili i zadržali učenjaci iz Kufe, da korijen imenice “Allah” čine harfovi l-elif-h, odnosno da je prvobitno ova imenica glasila “lāh”. Nakon toga joj je pridodat određeni član “el”, iz poštovanja, pa je nastalo “Allāh”.
Imam Kurtubi ističe da Božije Ime “Allah” ima deset svojstava kojima se izdvaja među ostalim Božijim Imenima.
Prvo, ono se prvo navodi u hadisu o devedeset i devet lijepih Božijih Imena.
Drugo, ono je najveće Božije Ime.
Treće, na njega se najviše upućuje Kur’anom i hadisom.
Četvrto, nema kraja nabrajanju stvari koje upućuju na ovo Božije Ime.
Peto, ono se prvotno oslovljava, dočim se druga Božija Imena prvotno opisuju.
Šesto, sâm uzvišeni Allah naredio je zazivanje ovoga Imena, a i tradicija starih naroda prenosi da su stvorenja uzvišenoga Boga oduvijek ovako oslovljavala.
Sedmo, niko se ne usuđuje sebi nadjeti ovo ime.
Osmo, ono se uči prije svakoga posla u kojemu se želi bereket, i kada se daje zakletva.
Deveto, svi znaju za ovo Ime, nijedan od drevnih niti od suvremenih naroda ga ne negira.
Deseto, kada se ono podigne sa Zemlje, nastupit će Sudnji dan.
Imenica “Allah”, sastoji se iz pet slova, svako od njih predstavlja jedno svojstvo uzvišenoga Gospodara.
Prvo slovo u Imenu jeste elif (أ). Kako se prenosi, elif simbolizira Božije svojstvo jedinosti (ehadijjet) – samo On jeste, sve drugo ovisi isključivo o Njemu. Stoga je, kako se prenosi, elif u Imenu “Allah” izdvojen, kao što je dragi Bog uvijek uzvišeni, uvijek iznad, svega drugoga. Svojstvo ehadijjeta prvo je manifestirano svojstvo Bīti.
Drugo slovo u Imenu jeste lām (ل). Slijedi odmah nakon elifa, i, kroz vezu s elifom, Imenu ističe poštovanje, veličanstvenost (dželāl). Za ovo svojstvo dželāl kaže se da predstavlja najuzvišenije manifestiranje Bīti.
U jednome hadisi-kudsiju se veli:
Veličanstvenost (‘azama) je Moj ogrtač, a uzvisitost (kibrijā’) Moj je plašt.
(hadisi kudsi govor uzvišenoga Allaha koji nam je također prenijeo hazreti Pejgamber, alejhisselam, ali koji nema status Kur’ana već predstavlja Poslanikovo prepričavanje Allahovoga govora, prenosi Hennad, a bilježi Ebu Davud)
Stoga se kaže da svojstvo Božije veličanstvenosti (dželāl) prethodi u općemu manifestiranju svojstvu Božije ljepote (džemāl). Oba svojstva smatraju su najuzvišenijim manifestiranjima, pojavljivanjima, tragova Božijega postojanja i djelovanja.
Treće slovo u Imenu jeste ponovno lām (ل), odnosno drugi lām u Imenu. Izravno je vezan za prvi lām, pa se kaže kao da je riječ o istoj stvari, samo drugačije iskazanoj. Stoga ovo slovo simbolizira Božije svojstvo ljepote (džemāl). Ta dva svojstva, dželāl i džemāl, djeluju na način, da se njihovo spoljno manifestiranje, otkrivanje stvorenjima, naziva ljepota veličanstvenosti (džemālul-dželāl), a unutarnje, skriveno, manifestiranje predstavlja ustvari veličanstvenost ljepote (dželālul-džemāl). Žele li se ova dva svojstva razlikovati u imenu a na jednostavan način, za svojstvo veličanstvenosti ljepote kaže se samo dželāl, a za svojstvo ljepote veličanstvenosti kaže se apsolutna ljepota (el-džemālul mutlak).
Svojstva dželāla i džemāla manifestiraju se kao što se pojavljuje Sunce nakon zore. I zora i suton predstavljaju pojavljivanje Sunca, samo u različitim vremenima, na različite načine, baš kao što se ova dva svojstva pojavljuju na srcu čovjeka pa ih čovjek osjeća različito mada zna da su oba trag Božije savršenosti i ljepote.
Četvrto slovo u Imenu jeste elif (ا), koje se izgovara ali se ne piše. Ovaj harf predstavlja svojstvo potpunosti (kemāl), jer čovjek želeći postići potpunost, ne može reći da ga je dosegao, budući je potpunost nešto što se stalno stječe a nikako ne može biti okončan, završen, proces. Zato se kaže da istinska potpunost, nepogrješivost, pripada isključivo Allahu (el-kemālu lillāhi vahdeh).
Konačno, peto slovo u Imenu jeste he (ه) koje predstavlja svojstvo onstva (huvijja), svojstvo neprisutnosti Božije Bīti u stvorenome svijetu, iako je uzvišeni Allah Svojim djelovanjem u svijetu prisutan. Na to se, između ostaloga, aludira kur’anskim ajetima:
Reci: “On (Hū) Allah, Jedan (Ehad) je.” (Ihlās, 1.)
On, misli se na Božiju Bīt, koju niko ne poznaje, koja se ne pojavljuje, a Allah, misli se na Božije djelovanje u svijetu, na Božiju prisutnost (hadret).
Nastojeći se uzvišenome Allahu što više približiti kroz djelovanje Božijega Imena “Allah”, čovjek se za ovo Ime vezuje kroz stalnu želju da u sebi objedini sve najljepše, sva najpohvalnija svojstva duše koja predstavljaju odraz djelovanja ovoga Imena, budući da, kako smo već rekli, Ime Allah označava okupljanje svih drugih Lijepih imena, svojstava i osobina.
U tesavvufu postoje dva različita mišljenja, da li čovjek može svoju dušu okititi odrazom svojstva Božijega Imena “Allah”.
Jedan dio mutesavvifa kaže da ne može, da se čovjek može okiti odrazom svojstva svakoga Božijega Imena, osim Imena “Allah”.
S druge strane, hazreti šejhul ekber Ibn Arebi izričito kaže da onaj ko smatra da se čovjek ne može okititi odrazom svojstva ovoga Božijega Imena, taj u startu sâm sebi priječi to kićenje. Kićenje odrazom svojstva jednoga od Božijih Imenâ znači sticanje (iktisāb) određenih pohvalnih svojstava (nu‘ūt).
Zadobiti pohvalna svojstva kroz djelovanje svojstava Imena “Allah”, znači okititi se (tehalluk) nebrojeno mnogim pohvalnim osobinama, od kojih su mnoge nepoznate stvorenjima.
Mnogi ljudi, makar bili veoma pobožni, nisu u stanju prepoznati veoma tanahne razlike između pojedinih svojstava, naročito u slučaju kićenja djelovanjem svojstava Božijega Imena “Allah”, budući da ovo Ime objedinjuje hama baš sva svojstva (sifāt). Stoga i kićenje odrazima svojstava Božijega Imena “Allah” znači stalan napor ka stjecanju, ne samo iz razloga što je svako svojstvo svakoga Božijega Imena neizmjerno bremenito (bogato) za čovjekovu dušu, već što se sve te dubine prilikom kićenja kroz djelovanje Božijega Imena “Allah” uvećavaju shodno odnosu: bremenitost svakoga svojstva puta svako svojstvo svakoga Imena.
Ozbiljenje prelamanja djelovanja svojstava Božijega Imena “Allah” u čovjekovoj duši (tehakkuk) predstavlja jednu neopisivu sposobnost (isti‘dād) predočenja osjećaja podnošenja Božijega izravnoga pogledanja (nazar) u čovjekovu dušu.
Istinsko svjedočenje djelovanja Božijega Imena “Allah” na čovjekovu dušu ogleda se u tome da ta osoba u svemu prvo razmišlja o Allahu pa onda o konkretnoj stvari.
Šejh Tustari veli da se za krv istinskoga vjernika, sufije, kaže da je beznačajna, a njegov imetak da je svakom dozvoljen, jer osoba koja se kiti odrazima svojstava Božijega Imena “Allah” svoju dušu konstantno uljepšava pohvalnim osobinama, jednom za drugom, pa se prema svakome stvorenju ophodi na najljepši mogući način. U svemu polazi od propisa Šerijata.
Prenosi se da je hazreti Ebu Hasan Nūrī sedam dana stajao na jednome mjestu, ništa ne jedući, ništa ne pijući i ne spavajući. Samo je izgovarao: “Allah, Allah!” Njegovi bližnji javili su hazreti Džunejdu Bagdadiju šta se događa. Na to hazreti Džunejd reče:
“Da li pazi na namaze ili ne?”
“Pazi, klanja samo farze”, odgovoriše mu.
Hazreti Džunejd reče:
“Elhamdulillah, hvala Allahu koji je šejtanu zapriječio pute!”
Nakon izvjesnoga vremena, šejh Bagdadi reče:
“Ustanite, idemo ga posjetiti, pa ili ćemo se mi okoristiti od njega, ili će se on okoristiti od nas.”
Kada je stigao, hazreti Džunejd upita:
“Ebu Hasane, šta ti je?”
Nuri odgovori:
“Izgovaram ‘Allah, Allah’, i sve mi je draže.”
Hazreti Džunejd mu kaza:
“Pazi dobro. Da li izgovaraš ‘Allah’ sa Allahom ili tek govoreći? Ako kažeš da to izgovaraš sa Allahom, pa nisi Mu ti ‘govornik’. A ako to tek tako izgovaraš, pa onda si svjestan, priseban si. Pa gdje je tu veleh (klonulost srca pred Božijim ljepotama) ili hajra (zbunjenost uslijed silnoga manifestiranja Božijih Imena)?”
Ebu Hasan odgovori:
“Predivan si ti odgajatelj.” Potom se umiri i vrati u uobičajeno stanje.
Kićenje odrazima djelovanja Božijega Imena “Allah” stalan je i nepredvidljiv proces, niko se ne može u njemu ustaliti. Stoga je i hazreti imam Džunejd nakon nekoga vremena reagirao jer je zadatak učitelja pravilno usmjeriti učenikov razvoj, kako bi ga sačuvao od oholosti koja nastaje kada osoba srčane osjećaje djelovanja nekoga od Božijih Imena počinje odavati po šablonu, racionalno.
Tako je druge prilike, kada je hazreti Šibli sjedio u društvu s imamom Džunejdom i krenuo uzvikivati naglas Božije Ime “Allah”, hazreti Džunejd rekao:
“Haram ti je.”
Svi se začudiše, kako će spominjanje Božijega imena biti haram. Znajući za stanje (hal) hazreti Šiblija, te da je vrijeme da “krene dalje” s kićenjem odraza djelovanja Božijega Imena “Allah”, hazreti Džunejd Bagdadi objasni:
“Ako nisi sa Allahom već s nama, a govoriš o Allahu, znaš da je spominjanje nekoga u njegovome odsustvu ustvari ogovaranje (gibet), a ono je zabranjeno (haram). A ako si s nama a spominješ tek tako Ime uzvišenoga Allaha, onda to znači nepoštivanje svetosti, a što je također haram.”
Nakit čovjekova srca kojega oformljuje djelovanje Božijega Imena “Allah”, ogleda se u potpunoj utopljenosti čovjekovoga srca i himmeta (duhovne energije) u razmišljanja o uzvišenome Allahu. Tako čovjek ne vidi nikoga osim Njega, ne okreće se ni za kim osim za Njim, njegovi i strah i nada vezani su samo za Njega. U jednoj izreci se kaže:
“Najtačnija rečenica koju je izgovorio neki pjesnik jeste ona Lubejdova: ‘Zar nije stvar svaka u kojoj nema razmišljanja o Allahu neispravna?’ ”
U Kur’anu trideset i tri ajeta počinju s Božijim Imenom “Allah”, i, kako kaže rahmetli doktor Abdul Halim Mahmud, objedinjuju sve potrebe stvorenja.
Rahmetli hadži šejh Fejzulah efendija Hadžibajrić kaže:
“Ko ovo Ime uči stotinu puta na dan, sigurno će preko ovoga Imena izaći na kemal.”
Rahmetli doktor Abdul Halim još dodaje: “Kaže se da ko prouči ovo Ime hiljadu puta, izgovarajući ‘jā Allah jā Hū’, dat će mu se potpunost ubjeđenja (kemālul jekīn), a to znači ustaljenje imana i spoznaje u srcu. A dragi Allah najbolje zna.”

11.11.2007.

Dženaza Davuda, alejhisselam

Davudu, alejhisselam, bilo je suđeno da na dunjaluku živi stotinu godina. U vezi sa dužinom njegovog ovosvjetskog života Ibn Kesir u ''Kazivanjima o vjerovjesnicima'' bilježi veoma interesantno predanje, zasnovano na hadisu, kako je Adem, alejhisselam, poklonio Davudu, alejhisselam, četrdeset godina od svoga zemaljskog života. Prenosi se kako je dragi Allah iz Ademove, alejhisselam, kičme izveo svo njegovo potomstvo (duše svih ljudi) i pokazao mu ga. Adema, alejhisselam, su fascinirala svjetla njegovih potomaka, prije svih ostalih Allahovih vjerovjesnika i poslanika, a potom i evlija, šehida i ostalih dobrih ljudi i mu'mina, ali je jedno svijetlo posebno uočio. Upitao je dragog Allaha čije je to svijetlo i dobio odgovor da je to svjetlost njegovog potomka Davuda, alejhisselam, kome je zapisano da bude Allahov vjerovjesnik i poslanik. Adem, alejhisselam, je tada upitao koliko će Davud, alejhisselam, živjeti na Zemlji i dobio odgovor da je to šesdeset godina. Zamolio je dragog Allaha da od njegovog života oduzme četrdeset godina života i doda ih Davudu, alejhisselam, tako da on napuni stotinu godina zemaljskoga života. Dragi Allah, Gospodar svih svjetova je prihvatio tu dovu te tako i odredio, pa je Adem, alejhisselam, na dunjaluku živio, umjesto hiljadu godina koliko mu ranije bi određeno, ukupno devet stotina i šesdeset godina, a Davud, alejhisselam, umjesto šesdeset, na dunjaluku je živio punih stotinu. Ova predaja demantira tvrdnje jevreja i kršćana da je Davud, alejhisselam, živio sedamdeset i sedam godina pri čemu je četrdeset godina vladao nad Benu Isralom. Mi vjerujemo u istinitost hadisa te smatramo da je Davud, alejhisselam, na ovom svijetu živio ukupno stotinu godina od kojih je vladao nekih šesdeset i tri godine, a dragi Allah najbolje zna.

Prenosi se da je Davud, alejhisselam, umro iznenada, bez toga da je bio bolestan ili na postelji. Žalost kod Benu Israila bila je velika i ogroman broj ljudi se sakupio da klanja dženazu svome kralju, Allahovom miljeniku i poslaniku. Dženazi je, kako se to prenosi, prisustvovalo četrdeset hiljada pobožnjaka i isposnika Benu Israila, obučenih u ogrtače sa kukuljicama. Naravno da je tu bio prisutan i veliki broj svećenika Levita kao i ostalog svijeta, pripadnika svih plemena Benu Israila. Prenosi se da do tada niko, nakon Musâa i Haruna, alejhimesselam, među Israilćanima nije toliko žaljen. Njegovo mubarek tijelo je okupano, zamotano u ćefine i ponešeno na dženazu. Tada je zasijalo Sunce i nastupila velika žega, pa je postalo veoma vruće. Primijetivši to Sulejman, alejhisselam, je pozvao ptice i naredio im da rašire krila iznad dženaze i tako naprave hlad Davudu, alejhisselam, i svima onima koji su došli da ga isprate. Ubrzo su mu se odazvala nepregledna jata raznih ptičijih vrsta i rasporedila se na nebu iznad Kudsa (Jerusalema) tako da su se okupljeni ljudi sada nalazili u sjeni. Kako je bio ogroman broj ptica koje su se rasporedile sa svih strana, ljudima uskoro postade sparno i zagušljivo. Kada su se požalili Sulejmanu, alejhisselam, on je naredio pticama da oslobode stranu sa koje dolazi vjetar što su one, na očigled svih prisutnih, i učinile. Ptice su raširenih krila lebdile sve dok se dženaza nije završila. Tim velikim čudom se simbolički izvrši smjena vlasti i Benu Israil upoznaše svoga novog vladara i ujedno Allahovog vjerovjesnika, Sulejmana, alejhisselam, koji je u obome naslijedio svog oca, Davuda, alejhisselam.

Kabur Davudov, alejhisselam, nalazi se u Kudsu (Jerusalemu), svetom gradu koji bi njegova prijestonica.


11.11.2007.

Samuel, alejhisselam

Još od onih davnih vremena kada su se, nakon izlaska iz Egipta i lutanja pustinjom u trajanju od četrdeset godina, pod vodstvom Jošue ibn Nuna, nasljednika Musaâ i Haruna, alejhimesselam, naselili u Ken'anu, Svetoj zemlji koju je dragi Bog, Allah darovao Svome prijatelju Ibrahimu, alejhisselam, i svim njegovim valjanim potomcima, Israilćani (Benu Israil) su živjeli životom koji je, između ostalog, bio karakterisan povremenim ratovima protiv mnogobožačkih naroda koji su živjeli u regionu (Amalićani, Filistejci, Moabćani i drugi). Israilćani, Allahov odabrani narod, kao jedini muslimani u regionu, bili su nosioci Allahove vjere i očuvanja njezine čistoće. Pošto je status odabranog naroda nosio i svoju odgovornost, to su bili u stalnoj obavezi džihada, borbe da Allahova Riječ bude gornja, da dobro, pravda i moral nadjačaju zlo, nepravdu i nemoral. Njihova ''ratna sreća'' direktno je bila ovisna o čistoći i iskrenosti njihove vjere, pa bi oni u ratovima sa mnogobožačkim narodima pobijeđivali uvijek onda kada je njihova vjera bila jaka i, obratno, uvijek su ih stizale kušnje poraza kada bi njihova vjera oslabila.

Tako je bilo vijekovima.

Za svo to vrijeme njihova vodilja bio je Tevrat, Allahova Knjiga, koja je objavljena Musau, alejhisselam, na Sinajskoj gori. To je bila cjelovita Uputa koja ih je upućivala kako da budu u Allahovom zadovoljstvu i milosti u svim segmentima života. Gospodar svih svijetova im je slao Svoje poslanike, jednog za drugim, koji su im Knjigu ispravno tumačili i koji su ih predvodili, kako u duhovnom, tako i u svjetovnom životu. I to je bila još jedna njihova specifičnost jer su oni bili jedini narod u regionu koji vijekovima nije imao kralja.

Tevrat je bio prvobitno objavljen na kamenim pločama i još je Musa, alejhisselam, dao da se napravi drveni Kovčeg optočen zlatom u kojem su se čuvale i nosile kamene ploče sa Tevratom. Taj Kovčeg je, bez obzira na to što je kasnije Tevrat bio prepisan na papir, ostao jedna od najvećih Allahovih svetinja jer je bio obasut Allahovim bereketom i svetošću. Benu Israil su ga zvali Zavjetnim kovčegom i za njih je on predstavljao simbol stalnog Allahovog prisustva. Čuvali su ga u posebnom Šatoru, koji je za njih u stvari bio Sveti Allahov Hram. Emanet hizmeta tom Hramu su čuvali pripadnici posebno odabranog plemena Levita, koji su imali svoj poseban zakonik, strožiji nego li drugi Israilćani. Kada bi duže boravili na nekom području oni bi tu postavili Šator i hodočastili ga čineći ibadet dragom Allahu, prinoseći Mu žrtve paljenice i upućujući Mu dove. Moguće da im je Sveti šator predstavljao i kiblu, pravac kuda su okretali svoja lica prilikom svakodnevnih molitvi dragom Allahu, a On najbolje zna da li je uistinu bilo tako. Kada bi išli dalje onda bi ga sklopili i nosili sa sobom. Posebna čast, ali i odgovornost, je pripadala onim svećenicima Levitima koji su bili zaduženi da nose Sveti kovčeg. Tako je bilo za vrijeme njihovog boravka u pustinji i za vrijeme osvajanja Ken'ana. Nakon što su se skrasili u Ken'anu oni su prvobitno podigli Šator na Betelu u Jerusalemu i tu čuvali Zavjetni kovčeg, gdje je ostao neko vrijeme, odnosno sve dotle dok sveti grad nije bio osvojen od nekih njihovih neprijatelja (nije nam poznato kojih), nakon čega su Sveti šator sa Zavjetnim kovčegom, prema biblijskoj tradiciji, jedno vrijeme čuvali u Gilgalu da bi ga potom prenijeli u Šilo.

S obzirom na centralno mjesto i najveći duhovni značaj koji je u tradiciji Benu Israila Sveti šator zajedno sa Zavjetnim kovčegom unutra pohranjenim imao, svećenici koji su hizmetili Svetište su imali privilegovan status među svim plemenima Israila. Naročito je cijenjena i, dakako, odgovorna bila funkcija vrhovnog svećenika.

Negdje na samom kraju povijesnog perioda koji je judeo-kršćanska tradicija nazvala Doba sudaca funkciju vrhovnog svećenika Israilćana obavljao je čovjek poznat po imenu Helije (Eli). U to doba Sveti šator je bio postavljen u mjestu Šilo i bilo je uobičajeno da ga tamo, u vrijeme određeno propisima Tevrata, hodočaste svi Israilćani. Helije je tako za vrijeme svoje dugogodišnje svećeničke službe imao prilike promatrati mnoge ljude kako vrše ibadete dragome Allahu u Njegovom svetištu i vidjeti najrazličitije stvari, ali mu je ponašanje jedne žene posebno zapalo za oko. Ona je u skrušenom molitvenom položaju ostala izuzetno dugo, mnogo duže nego što je Helije ikada prije vidio. Glas joj se uopće nije čuo, samo se moglo primijetiti micanje njezinih usana koje je, moguće, bilo praćeno i blagim gibanjem tijela. Sve se to Heliju učini sumnjivim i on pomisli da je žena pijana. Vrhovni svećenik osjeti u sebi ljutnju zbog ''drskog'' ponašanja ''pijane'' neznanke na tom svetom mjestu, pa je odluči opomenuti zbog toga. Međutim, kad joj se obrati, Helije vidje da to uopće nije pijanstvo već duboka molitva iz srca praćena velikom ljubavlju prema dragome Bogu. Plemenita vjernica se zvala Ana i došla je na to mjesto da bi se u osami pomolila dragom Allahu u uputila Mu dovu da joj podari sina. Ana je bila ojađenja svojom sterilnošću i molila je dragog Allaha da joj podari sina, zavjetovavši se da će ga, čim ga odbije od dojenja, predati da bude čitavog svog života na službi Svetom šatoru. Dragi Allah je ispunio dove ove čestite vjernice, pa su ona i njezin muž uskoro bili blagoslovljeni rođenjem sina. Srećna majka mu je dala ime Samuel. Čim dijete bi odbijeno od dojenja, Ana ga, ispunjavajući svoj zavjet, odnese u Šator i povjeri ga Heliju na čuvanje i odgoj. S obzirom da je plemenita vjernica, samo zato da bi ispunila svoj zavjet, imala snage da u sebi zatomi majčinsku ljubav i svojeg toliko iščekivanog jedinca bez imalo dvoumljenja trajno odvoji od sebe davši ga na hizmet Svetom šatoru, dragi Allah je nagradi između mnogih drugih blagodati i tako da je ona kasnije dobila još tri sina i dvije kćeri.

Tako je mladi Samuel od svog rođenja bio pod posebnom skrbi dragog Allaha, a od najranijeg djetinjstva živio u Svetištu pripremajući se da jednog dana postane svećenik. Međutim, dragi Allah je čestitom i plemenitom Samuelu odredio mnogo značajniju ulogu od svećeničke, ulogu Njegovog vjerovjesnika. Prvu Objavu Samuel je primio jedne noći dok je spavao u Svetištu. Iz sna ga je probudio glas koji ga je zvao po imenu. Pomislivši da ga to zove njegov učitelj Helije, Samuel se odmah odazvao i požurio ka odaji velikog svećenika. U prvi mah Helije nije prepoznao bit Samuelovog doživljaja i samo mu rekao da ga on nije zvao te ga poslao nazad na spavanje. Međutim, kako se ovo ponovilo iste noći još dva puta, Helije je konačno shvatio o čemu je riječ i uputio savjet Samuelu da se, ako ponovo čuje poziv, odazove na njega uz veličanje dragog Boga i zahvalu Njemu te pažljivo sasluša ono što mu bude rečeno. Samuel je poslušao savjet svog učitelja i kada je ponovo iste noći čuo poziv odazvao mu se ... i tako dobio svoju prvu Objavu kojom je Samuel, alejhisselam, dobio čast, emanet i odgovornost statusa Allahovog vjerovjesnika narodu Benu Israila.

10.11.2007.

KUR'ANSKE l SUNNETSKE OSNOVE IZVRŠAVANJA VJERSKE

Odavno se kod nas i u ostalom islamskom svi­jetu osjetila potreba za širim proučavanjem izvrše­nja obaveze kurbana. Ova potreba je u novije vri­jeme postajala sve nametljivija, najprije zbog pro­mjene životnih uslova, zatim zbog tendencija ujed­načenosti među ljudima, potom zbog razvijenih urbanih sredina, onda zbog mogućnosti čuvanja mesa u hladnjačama i, na kraju, zbog prakse kon­zerviranja i prenosa prehrambenih, pa i mesnih ar­tikala uopšte.

     Ako navedenom dodamo još i to da Islamska zajednica dugi niz godina koristi izvršenje ove vjer­ske obaveze za izdržavanje Gazi Husrevbegove med­rese u Sarajevu i pomaganje prehrane njenih uče­nika, a od ove škol. 1977/78. god. i studenata Is­lamskog teološkog fakulteta u Sarajevu, i od iduće školske 1978/79. godine, ako Bog da, i učenica GHM, onda izučavanje ovog pitanja postaje obavez­no, pa i nužno, jer je poznata činjenica da naš vjernik želi, u granicama svojih mogućnosti, da sve svoje vjerske obaveze izvrši onako kako treba i ona­ko kako bi njihovo izvršavanje bilo što je moguće svrhovitije, korisnije, šeriatskije i namjenskije. On na tom putu ne žali ni truda, ni ulaganja, a ni napora. Čini nam se da on u tom pogledu može biti uzor vjerničke privrženosti u islamskom svijetu.

     Dodamo li spomenutom još i to, da više nije u pitanju lično konzumiranje mesa, jer se isto nalazi u izobilju na domaku ruke svakog našeg čovjeka, pa prema tome i na domaku ruke svakog našeg vjernika, onda pitanje izvršenja vjerske obaveze kla­nja kurbana postaje samo po sebi prioritetnog ka­raktera, jer je u tom slučaju u pitanju izvršenje jedne vjerske dužnosti kojoj musliman sam od sebe mora da posveti posebnu pažnju obzirom da ona ima svoje kur'anske i svoje sunnetske kategoričke osnove.

     Polazeći isključivo sa kur'anskog i sunnetskog stanovišta rješavanja izloženog problema, pokušaćemo mu, ovdje, prići teoretski i praktično, vodeći računa o našim svakodnevnim uslovima i stvarnim mogućnostima primjene ovog obaveznog vjerskog propisa, jer je samo tako moguće pravilno primije­niti datu ustanovu i obavezati se na njeno ostva­rivanje rječju i djelom, sagledavajući najprije kur'anske, a onda sunnetske osnove izvršavanja ove vjerske obaveze.

 

Kur'anske osnove izvršavanja obaveze kurbana

"Bog (dž.š.) je učinio Kabu svetim hramom koja je utočište svakome; odredio mjesece u kojima je zabranjeno prolijevanje krvi, kao i žrtve koje su na­ročito obilježene. To sve zato da vi znate da Allah dž.š. zna sve što je u kosmosu, kao što savršeno zna svaku stvar. Znajte da On kažnjava za nevaljala djela, da oprašta što hoće i da je milostiv. Poslanikova (a.s.) dužnost je da samo prenese i po­duči. Bog (dž.š.) zna šta vi javno, a šta tajno radi­te. Reci: nije jednako zlo i dobro, makar se i čudio mnoštvu pojava zlog. O razumni! Izvršavajte svoje obaveze prema Allahu dž.š. da bi ste se spasili." (Maide 97-100)

     Objašnjenje navedenih ajeta treba tražiti u cje­lokupnom kontekstu njihovog mjesta u navedenom poglavlju koje sadrži različite propise, a koji se od­nose na raznovrsnost prirode islamskog života i nje­govih pojava, između kojih je uočljivo upozorenje koje se odnosi na Kabu kao sveti Božji hram, oda­brane mjesece, žrtve i obilježja, kao i ljudsku potre­bu za mirom i sigurnošću, te ukazivanje vjernicima da uvijek trebaju imati na umu da Allah dž.š. zna sve, kao što potpuno zna i interes ljudi koji snose odgovornost za svako svoje djelo, dodajući tome i upozorenje svakom čovjeku da i sam Božji posla­nik a.s. ima određeni zadatak, a to je da prenese Objavu, da je objasni i da istoj pouči ljude, da je Allah dž.š. posmatrač njihovih djela i da zna sve što čine, registrujući svako od njih bilo da je tajno ili javno učinjeno. Potom naređuje Svome Poslani­ku a.s. da svim ljudima prenese da se ni u kom slučaju ne može smatrati da je zlo djelo isto što i dobro, odnosno da dozvoljeno i zabranjeno nisu je­dno te isto, bez obzira na mnoštvo pojava nevalja­log, i obraća se razumnim i objektivnim ljudskim duhovima da budu bogobojazni ako žele svoj spas.

     Iz datog objašnjenja proizilazi jasno značenje spomenutih ajeta da islamski propisi imaju za cilj materijalni i duhovni interes ljudi i da, kur'anski shvaćeni, predstavljaju konačnu uputu čovjeku u njegovom vječitom traganju za svim onim što god je korisno za ljude i što god je u njihovom općem interesu. Jednostavno rečeno, oni predstavljaju naj­bolje sredstvo za stalno razvijanje snage muslima­na, izgradnju njihovih zemalja i podizanje standar­da, uz čuvanje Božjih svetosti i granica koje je On postavio određujući što je dozvoljeno, a što je štet­no, što je dobro, a što je zlo, što je pravda i dobro­činstvo, a što je nasilje i eksploatacija.

     Očito je da su ajeti u potpunoj skladnosti s općim kur'anskim propisima koji jasno potvrđuju svoju vječnost, jer su uvijek u skladu s interesima čovječanstva, njegove časti, koristi, dobra, duha i razuma, i da ih niko ne može zanemariti i ignorisati.

     Mir i sigurnost u vjeri obuhvataju sve i s obzirom na tu osobenost čovjek može da nađe svoj mrr i da u njemu izvrši obračun sa samim sobom, svojim htjenjem, nadom, kolebanjem i koračanjem, požu­dama i odricanjima, lažima i istinama.

"Tako je to, jer ko god poštiva Božje zapovjedi radi to od srca koje je sačuvano od nevaljalština." (Hadždž 32)

     Poštivati Božje zapovjedi znači izvršavati ih dje­lom i osjećati ih dušom, odnosno živjeti s njima i raditi za njih. Kur'anski izraz "še'airullahi" treba shvatiti kur'anski, što znači izraz koji se ne odnosi samo na izvršenje svih Božjih odredaba i naredaba, poštivanje njegovih zapovjedi i klonjenje od njegovih zabrana i čuvanje od njegovih upo­zorenja, već se odnosi i na sve Božje propise bilo u kom pogledu date u Kur'anu i obrazložene u Sunnetu.

     Jedan od Allahovih propisa, še'arirullah, je i oba­veza klanja kurbana. Ovaj šeriatski propis ustanov­ljen je druge godine po hidžri, odnosno po dolasku Muhameda a.s. u Medinu. Te godine su muslimani prvi put prisustvovali Muhamed a.s. izvršenju ove vjerske obaveze, koji se, odmah nakon klanjanja bajramskog namaza i završene hutbe, vratio kući i zaklao dva kurbana: prvi je zaklao za sebe i svoju porodicu, a drugi je zaklao za svoj ummet učeći za vrijeme oba klanja: "Allahumme inne haza minke ve ilejke" što znači "Bože ovo je od Tebe i Tebi", jer je ispravno smatrao da sve što čovjek posjeduje, da mu je to Allah dž.š. dao, a niko drugi, imajući u vidu svoje kur'ansko shvaćanje i izvršenje oba­veze da to pripada samo Allahu dž.š. i nikom dru­gom.

     Ugledajući se na svoj jedini i najveći ljudski uzor, Muhameda a.s., muslimani su odmah počeli primijenjivati ovaj propis koji, po svojoj biti, predstavlja sjećanje na nagradu koju je Allah dž.š. dao Ibrahimu a.s. u zamjenu za njegovu nepokolebljivu sprem­nost: žrtvovanje svog sina Ismail a.s. i iskrenu zah­valnost i ljubav prema Allahu dž.š.

     Žrtvovanje kurbana bilo je poznato u životu i istoriji svih ranijih naroda. Svaki je narod imao svoj put i način kako ide kroz život i kako živi: "Mi smo svakom narodu odredili put kojim ide" — (Hadždž 75). U kontekstu življenja naroda rađaju se određene osobenosti koje ga odlikuju, dajući mu karakteristike koje određuju i njegov identitet, od­nosno karakterišu njegovu ličnost.

 

Mudrost kur'anskih propisa u svjetlu kurbanske obaveze

     Prateći izvršenje vjerske obaveze kurbana kroz istoriju, dolazi se do zaključka da je ona stara ko­liko je staro i samo čovječanstvo i da je tek u Islamu osmišljena u pravom smislu riječi. Ona tek u njemu dobija svoje pravo mjesto i ukazuje na mudrost njegovog izvršenja i propisa.

     Kurban je u prvom svom stadiju bio poznat pod ovim izrazom. Prvo su ga u praksi primijenili Adem a.s. sinovi Habil i Kabil kao što Kur'an govori:

"Ispričaj im događaj dvojice Ademovih sinova. Obojica su prinijeli kurban, od jednog je bio prim­ljen, a od drugog nije. Tada onaj reče: "Sigurno ću te ubiti." Ovaj odgovori: "Bog dž.š. prima samo od bogobojaznih." (Maide 31)

     Stariji komentatori Kur'ana proučavajući pomenuti ajet ukazuju na to da je onaj od koga je kur­ban primljen bio Habil, a onaj od koga je odbijen bio je Kabll. Na osnovu kur'anskog teksta moguće je jedino tvrditi da se ovdje radi o izvršenju vjer­ske obaveze kurbana u materijalnom pogledu, a da se uopće ne radi o kurbanu života i djeteta. Interesantno je ovdje napomenuti da se kod nas ustalio kur'anski izraz "kurban", a ne fikhski "udhije".

     Znači da je osnovna mudrost izvršenja vjerske obaveze kurbana približavanje Allahu dž.š. kao što se to Kur'anom potvrđuje kad god se govori o ovom propisu. Takav je slučaj, kako se vidi, i u ovom ajetu. Od tada pa do dolaska Ibrahima a.s. institucija kurbana prošla je kroz svoje različite fa­ze, na šta nam ukazuje i sam Kur'an. Govoreći o Ibrahim a.s. koji izvršavajući svoje obećanje pre­ma Allahu dž.š, bira najdraže što ima za kurban, bira sina Ismaila a.s. za izvršenje ovoga obećanja.

"Pošto je odrastao da može zajedno s ocem da radi i zarađuje, reče mu otac: "Sine! vidio sam u snu da te dajem kao kurbana, pa razmisli šta ćeš na to reći! Reče: "Oče! čini što ti je naređeno! Naći ćeš me, ako Bog da, od onih koji su strpljivi." Obojica su se pokorili Božjoj volji i njegovoj za­povjedi i Ibrahim a.s. je povalio svoga sina na stra­nu kako bi izvršio svoju obavezu. Mi smo ga zvali: "Ibrahime, ti si ispunio Božju zapovjed koja ti se u snu pokazala. Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine. Ovo je bilo jedno veliko iskuše­nje. Mi smo mu u zamjenu dali velikog kurbana." (Saffat 103-110)

     Teško je u ovom kratkom radu govoriti o ajetima koji se u Kur'anu nalaze prije i poslije navedenih ajeta, a koja u prvom slučaju govore o opštoj ljudskoj čežnji za porodom i nasljedstvom, o urođenoj i prirodnoj sklonosti čovjeka za djecom, a u drugom slučaju o veličanstvenoj nagradi koja pripada čo­vjeku i da mu pred jednim teškim, tako reći nepo­vratnim gubitkom, vraća sve! Reći ćemo o tome sa­mo kratko da se u oba slučaja radi o neponovlji­voj ljudskoj poemi kur'anskog kazivanja koje potvr­đuje kako se sa nepokolebljivim vjerovanjem u Allah dž.š. prevazilaze sve teškoće, tragedije i ne­daće. Takav je slučaj bio s Ibrahimom a.s., kur'an'skim primjerom dolaska do vjerovanja i kur'anskom snagom podnošenja svega za očuvanje stečenog vjerovanja.

     Zadržaćemo se kratko na ajetima koja su ovdje navedena, a koja nam ukazuju na vjerovanje dviju generacija: generacije kaja odlazi, predstavljene u ličnosti Ibrahima a.s., i generacije koja dolazi, pred­stavljene u ličnosti Ismaila a.s. Obje generacije, od­nosno obje ličnosti pokazuju svoju nepokolebljivu privrženost vjerovanja u Allaha dž.š. Žrtvovanje za vjerovanje ne zna za granice, ljubav prema vjero­vanju ne zna za nedaće, čežnja za zadovoljstvom Allaha dž.š. ne zna za cijenu. Otac žrtvuje za kurban najdraže što posjeduje, a sin opet daje od sebe najviše što ima. Zar može postojati veličanstvenija priča ljubavi prema Istini, odnosno prema Allahu dž.š.? Zar je onda čudo što je Ibrahim a.s. prozvan Halilullah— Božji prijatelj! Kur'anski simbol zamjene kurbana u slučaju Ibrahim a.s. ostao je uzor svim vjernicima koliko treba davati za rad na putu ostva­rivanja vjerovanja, koliko treba ulagati na putu stva­ranja uslova za očuvanje vjerovanja i koliko treba biti nepokolebljiv na putu potvrđivanja svoga vjero­vanja. Zar se može na nečemu drugom više učiti nego što to treba da se čini na Kur'anu? Zar su nam potrebni drugi uzori i primjeri? Naučimo se učiti na Kur'anu i naučimo se živjeti s tim učenjem svim svojim bićem!

     Ono što nas ovdje dalje interesuje jeste izvrše­nje vjerske obaveze kurbana. Smatramo, da smo ovdje naučili dosta. Jednostavno smo ukratko vidje­li šta je Islam učinio na ovom planu i kolika je čo­vjekova svetost o njegovom shvatanju. Učeći nas požrtvovanju, Kur'an nam govori kako je izvršenje obaveze kurbana došlo kategorički jasno u svakom pogledu. U poglavlju Kevser se kaže:

"Klanjaj Allahu dž.š. i žrtvuj kurban", koje riječi većina islamskih komentatora i pravnika smatraju da se odnose na obavezu izvršavanja namaza i obavezu izvršavanja kurbana, pa bi s tog stanovišta gotovo svaka muslimanska porodica bila dužna iz­vršiti vjersku obavezu kurbana, što po ovom gle­danju čini obaveznu vjersku dužnost, a po drugima ova obaveza bi bila samo pretvrđenog sunnetskog, odnosno vadžibskog karaktera. Smatramo, da i jed­no i drugo shvatanje obavezuje savremenog vjer­nika, s obzirom na standard uslova njegovog života i njegovih mogućnosti.

     Bilo kako bilo, jedno je sigurno: Kur'an traži njeno izvršenje od strane muslimana s jedne, a i sam Muhamed a.s., kao što ćemo to vidjeti, izvr­šavao ju je s druge strane. Prema tome, kur'anske i sunnetske osnove izvršenja ove obaveze su očito, u granicama mogućnosti svakog muslimana, obli­gatne. Jednostavno rečeno da se shvatiti, nakon iskrenog i zrelog razmišljanja, da se mudrost izvr­šenja ovog propisa ogleda u tome da se čovjek nauči žrtvovati na putu svoje vjere, svoje zajednice, svoje zemlje i svoje sredine, vodeći uvijek računa o humanističkim interesima i zajedničkim potreba­ma. Ako se vjernik na to navikne, a uz to i na izvr­šavanje ostalih islamskih obaveza, onda takvom vjerniku sve teškoće postaju lahke, kao što mu i sve drugo u radu na Božjem putu, na putu vjere, na putu domovine i na putu ostvarivanja općeg ljud­skog dobra postaje milo i lahko.

     Nadovezujući se na izloženo, postaje jasno da je ljudsko društvo znalo od svog nastanka i svoje spo­znaje Boga dž.š. za izvršenje vjerske obaveze kurbana, nastojeći se približiti Bogu dž.š. i postići Njegovu nagradu. Uostalom, na to nas Kur'an kate­gorički upozorava i opominje, jer je očito da su svi narodi u istoriji poznavali i da poznaju ustanovu približavanja Bogu dž.š. posredstvom izvršavanja vjerske obaveze kurbana. Kur'an nam to potvrđuje riječima:

"Svakom narodu odredili smo mjesto da spominje Allaha dž.š. za sve ono što smo mu dali da žrtvuje. Bog dž.š. je samo Jedan, Njemu se predajte i obraduj ponizne. To su oni kojima, kad se spomene AIlah dž.š. srca zatrepere, strpljivi su kad god ih snađu nevolje i teškoće, klanjaju namaz i dijele od svega što smo im dali."  (Hadždž 34 i 35)

     Iz navedenih kur'anskih riječi ovdje se jasno vidi upozorenje da je AIlah dž.š. zadužio svaki narod na izvršenje obaveze kurbana kako po vrsti, tako i po mjestu, a onda i po formi, jer kur'anski izraz "menseken", ovdje ima takav smisao da ljudi spominju Allaha dž.š. kod svakog, pa i takvog klanja, zah­valjujući Mu se za sve ono što im je dao na upotre­bu, pa i životinje koje je odredio da se mogu upo­trebljavati za izvršenje obaveze kurbana. Komentar ovim riječima daje sam Kur'an, ukazujući da je po samoj prirodi života Gospodar svih ljudi jedan, bez obzira na njihova shvatanja, pripadanja, opredjeljenja i ubjeđenja, i da je mnogoboštvo, sa prirodno-logi-čkog stanovišta, ljudska zabluda, i da je sa islamskog stanovišta dužnost svih ljudi da sami sebe obavežu na iskrenost, istinu i poniznost. Takvo predavanje Allahu dž.š. obavezuje Muhameda a.s. da obraduje iskrene pripadnike s tim da ih čeka Allahova nagra­da i Njegovo zadovoljstvo. Ta nagrada pripada oni­ma čija srca, kad se spominje AIlah dž.š. zatrepere od iskrenosti, zadovoljstva i skromnosti pred Njego­vom veličinom, Njegovom milosti i ljubavi kojom oba­sipa čovječanstvo; a ako ih zadesi nesreća i teškoća, strpljivi su i prevazilaze ih, redovno izvršavajući obavezu namaza i pozitivno djeluju na različitim po­ljima čovjekovog materijalno-duhovnog izražavanja.

     Oba ajeta se tako uklapaju u kur'ansku sistemat­sku predmetnu cjelinu svojih pred i post ajeta, pa se može kategorički zaključiti da imaju za cilj objasniti ono čime je AIlah dž.š. obavezao čovjeka da radi u prethodnim ajetima, potvrđujući da to što se od njega traži nije ovlaš spomenuto, nego je to jedna od Božjih odredaba koje je AIlah dž.š. propisao svakom narodu, obavezujući ga na njihovo izvršavanje. Ova zakonitost je potpuno u skladu s prirodom Božjeg jedinstva. Isto tako imaju i za cilj da neposredno podstaknu čovjeka na pridržavanje, angažovanje i sprovođenje ajetskog značenja i iskrene ljubavi prema Allahu dž.š. kao i pozivanje na one koji su iskreni vjernici i koji se pridržavaju Allahovih granica, izvršavaju Njegove odredbe i ulažu koliko god mogu na sprovođenje kur'anskih odredaba.

     Mnogi komentatori Kur'ana na osnovu konteksta citiranih ajeta zaključuju da im je najvjerovatniji uzrok pitanje upućeno Muhamed a.s. koje se nepo­sredno odnosilo na instituciju obaveze kurbana i izvršenje propisa koji se odnose na tu materiju.

     Kako se vidi, Islam usmjerava svako ljudsko djelovanje u pravcu približavanja Allahu dž.š., što znači da svaka naša radnja i obožavanje, riječ i djelo, kretanja i običaj, treba da budu usmjereni u tom jedinstvenom pravcu, čime se mora karakterisati čitav život jednog muslimana.

     Na bazi ovog shvatanja, svaki kurban koji za svoj osnovni cilj nema navedeno, predstavlja jednostrano zadovoljavanje materijalne potrebe ljudskoga života. To nam potvrđuju i kur'anske riječi u citiranim ajetima, koje nas obavezuju na spominjanje Allaha dž.š. kao osnovnog cilja izvršenja ove vjerske duž­nosti, uz neposrednu akciju žrtvovanja na Njegovom putu.

     Neposredno iza toga dolazi kur'anski zaključak i kur'anski odgovor na obavezu izvršenja spome­nutog vjerskog obreda: Zašto? Kategorična potvrda i upozorenje čovjeku da je samo Jedan Bog dž.š. i da Mu se čovjek kao najsavršenije stvorenje treba angažovano predati, kako bi u tome našao svoje smirenje, spokojstvo i oslobađanje od robovanja bilo kome i bilo čemu drugom do Njemu Jedinome! Spominjanje Allaha dž.š. pokreće cjelokupno vjernikovo biće, aktivirajući sva njegova osjećanja, sud­binu i razmišljanja i podsjeća ga da u životu treba i mora imati strpljenja, snage i volje, kako bi potpuno izvršio svoju zadaću, opravdao svoj život i potvrdio svoje postojanje.

     Odmah iza navedenih ajeta slijede dva druga ajeta:

"Stoku smo vam učinili od obilježja Božje vjere. Za vas u njima ima dobra. Spominjite Božje ime nad njima kad ih postavite u redove. Kad padnu na stranu, jedite njihovo meso i hranite skromna siro­maha i prosjaka. Tako smo vam ih podčinili da bi bili zahvalni. Bogu dž.š. neće nikada stići njihovo meso ni njihova krv. Njemu će stići bogobojaznost".  (Hadždž 36 i 37)

     Prvi ajet upozorava muslimane da je Allah dž.š. izabrao da deve, goveda, ovce i koze mogu biti upotrebljeni za kurban i da su višekorisne, zatim se u njemu govori o načinu klanja uopšte i čovje­kovog ponašanja za to vrijeme prema kurbanu, uz njegovo obavezno spominjanje Allahovog imena prije vršenja klanja, kao i o načinu raspodjele kurbanskog mesa, upozoravajući na kraju pomenutog ajeta da je Allah dž.š. stvorio pomenute životinje i namijenio ih za određenu čovjekovu upotrebu, kako bi isti osjetio svoju obavezu zahvalnosti za Allahovu nagradu i milost.

     Drugi ajet opet naglašava da je Allah dž.š., odre­đujući izvršenje ove vjerske obaveze, odredio da je njen osnovni cilj duhovno-moralnog karaktera koji treba da rezultira preporađanjem srca izvršioca ove vjerske dužnosti i njegovu samoobavezu na žrtvovanje, rad i čuvanje islamskih propisa i izvr­šavanje kur'anskrh obaveza, jer drugačije nema koristi od svoga kurbana, a Allah dž.š. je Kur'anom objasnio sve obaveze, odredio granice dozvoljenog i uputio čovjeka na koristan, svrhovit i pošten život na čemu Mu čovjek treba da zahvali. Izvršavanje kur'anskih obaveza, poštivanje njegovih granica i žrtvovanje na dobrom putu, zaslužuju da budu na­građeni. Muhamed a.s. je naređeno da obraduje one koji rade dobro, a najveća nagrada za učinjeno dobro je postignuto Allahovo zadovoljstvo.

     Kur'anski odgovor na osnovni cilj izvršenja oba­veze kurbana dat je kategorički u riječima: "Bogu dž.š. neće nikada stići njihovo meso ni njihova krv. Njemu će stići bogobojaznost".  (Hadždž 36 i 37)

     Tragajući za osnovnim ciljem izvršavanja ove vjerske obaveze, jasno je da ga prije svega treba tražiti u Kur'anu, a njegov odgovor na to je kategoričan. Očito je da Allahovo zadovoljstvo čovjek ne može postići žrtvovanjem kurbana ni u užem ni u širem smislu riječi, osim ako izvršilac ove vjerske obaveze ne shvati da je osnovni cilj izvršenja svake islamske obaveze, pa i izvršenja obaveze kurbana, da se čovjek etički usavrši, prekali, obogati i huma­nizira, da osjeti ljubav prema istini, pravdi i svemu lijepom i humanom. Da osjeti da treba da živi, radeći za dobro i boreći se protiv zla. Sasvim je jasno da je osnovno mjerilo za valorizovanje svakog ljudskog djela po islamskom gledanju postignuti etički efekat potvrđivanja čovječnog u čovjeku, realizovanje nje­gove ljudskosti i usavršavanje njegove bogobojaznosti, čiji cilj treba da bude na umu svakom iskrenom, dobronamjernom i rodoljubivom vjerniku, koji stalno ulaže svoje napore za postizanje Božjeg zadovoljstva. U drugom poglavlju Kur'an kaže:

"Reci: Moja molitva, moj kurban, moj život i moja smrt pripadaju samo Allahu dž.š. Gospodaru svih svijetova" (En'am, 162.) Do AIlaha dž.š. ne dopire meso, ni krv, niti bilo koja druga materijalna žrtva, već bogobojaznost, a ona predstavlja ljepotu, pošte­nje, ljubav prema ljudima, rad za dobro i rad protiv zla, pravednost, lijepo ponašanje, iskrenost i sl. Zato musliman ne može u životu bilo šta da učini, a da ne živi srcem, umom i dušom, ispunjavajući svaki pokret mislima na AIlaha dž.š. i nastojeći da postigne Njegovo zadovoljstvo, u želji da doprinese društvu i zajednici u kojoj živi, radi i djeluje. To je smisao izvršenja obaveze kurbana: čežnja za duhovno-etičkim preporađanjem samoga sebe, želja za huma­niziranjem svoga života i altruiziranjem svoga pona­šanja i odnosa prema svakom. Izvršenje obaveze kurbana predstavlja posebnu pouku vjerniku kako treba da se založi u radu na ostvarivanju kur'anskih propisa i njihovom istinskom sprovođenju rječju i djelom.

 

Sunnetske osnove izvršavanja obaveze kurbana

     U okvirima datog kur'anskog obilježja propisano je i muslimanima da izvršavaju obavezu žrtvovanja kurbana onako kako je to čino i sam Muhamed a.s. koji je, kad god bi kupovao kurban, kupovao dva: jednog je klao za čitav svoj ummet, izgovarajući prilikom izvršenja ovog značajnog vjerskog obreda slijedeće:

Ebu Raifa r.a. prenosi da je Božji poslanik a.s., kada bi kupovao kurban, tražio da izabere najljepšeg, a kada završi sa hutbom na Bajram, izabrao bi od dva kupljena kurbana jednog i sobom ga zaklao izgovarajući: "Bože, ovo je od mog čitavog ummete za svakog onog ko svjedoči da si Ti samo Jedan i ko svjedoči meni da sam prenio Objavu", a potom bi uzeo drugog i sobom ga zaklao izgovarajući: "Ovo je od Muhameda i Muhamedove porodice", a zatim bi ga podijelio siromasima i uzeo nešto za sebe od oba kurbana. Proteklo je dugo vremena a da niko od Benu Hašima nije klao kurban, jer se zadovoljio da je to učinio Muhamed a.s. za njega.

     Daleko bi nas odvelo ako bi navedeni hadis objasnili onako kako bi to sami ovdje željeli, jer bi trebalo prije svega navesti njegovo proučavanje od strane učenjaka Nevevije, Hambela, Madže, Malika, Maverdija, Hejsemija, Sujutija i drugih velikana ovog područja islamske misli. To treba uraditi drugi put. Međutim, ne može se propustiti ova prilika a da se ne ukaže na jedan veliki smisao ovog hadisa, a to je kurban Muhamed a.s. za čitav ummet, što ukazuje na njegovu posebnu brigu za njega i njegov položaj, što nam potvrđuje i dio samog hadisa.

     Mnogi od spomenutih učenjaka smatraju da će siromašni muslimani, koji nemaju mogućnosti da izvrše svoju obavezu kurbana, imati nagradu za kurban zato što ga je Muhamed a.s. činio za čitav svoj ummet. To nam potvrđuju i riječi koje prenose pomenuti i drugi islamski učenjaci u svojim značajnim naučnim djelima, jer je Božji poslanik a.s., izvršava­jući ovu obavezu, nad jednim od svojih kurbana govorio i riječi:

Ovo je od mene i od onih koji ne mogu zaklati kurban od moga ummeta." Po ovom hadisu znači da se jedan kurban može zaklati i za cijelu porodicu, kako nam ovu praksu iz Muhamed a.s. vremena pre­nosi poznati ashab Ebu Ejub EI-Ensari govoreći:

"Čovjek je, u Muhamed a.s. doba, klao u kurban jedno bravče za sebe i svoju porodicu".

 

Mišljenje profesora Muhameda Hasana Abdulaziza

     Spomenuti i poznati savremeni islamski naučnik smatra da je pri sprovođenju kur'anskih i sunnetskih osnova izvršavanja vjerske obaveze kurbana potrebno uraditi slijedeće:

1.    poduzeti sve mjere za čuvanje  kurbanskog mesa,  kako bi se  kasnije mogla   izvršiti  njegova podjela onima kojima ono i pripada i onima kojima je potrebno;

2.   da se u savremenim uslovima klanje kurbana vrši na određenim i za to stručno pripremljenim mje­stima koja  omogućuju pravilno i, ako je moguće reći, bezbolno klanje, uz zaštitu kurbanskog mesa u hladnjačama, što omogućava dugotrajnije korište­nje mesa;

3.   zaštititi kože kurbana i osigurati njihovu pro­daju za najkorisnije islamske svrhe, tj. za potrebe siromašnih u islamskom, pa i u čitavom svijetu;

4.   ukazati na današnju lošu praksu klanja kur­bana na Mini, i na sve ono što se dešava u vezi s tim, jer se najveći dio kurbanskog mesa, kao i koža, na tom velikom hadžskom mjestu spali ili zatrpa buldožerima, što je suprotno od osnovne duhovno-materijalne svrhe izvršavanja ove vjerske obaveze;

5.  zahtijevati zajedničku akciju islamskih učenja­ka na ovom polju, jer su oni i  najodgovorniji za sve propuste vezane za izvrašvanje ove značajne vjerske obaveze.*)

 

Akcija Islamske zajednice na prikupljanju kurbana i kurbanskih kožica i njeno iskustvo, potrebe i obaveze

     Shodno izloženom, kao i pomenutom mišljenju islamskog naučnika, akcija koju je preduzela IZ-a na našem području za sakupljanje kurbana, čuva­nje njihovog mesa i upotrebu istog za prehranu učenika Gazi Husrevbegove medrese, zatim za pri­kupljanje kurbanskih kožica i prodaju istih za po­trebe pomenutog našeg islamskog zavoda, najbolji je primjer kako, u savremenim uslovima, treba sprovoditi kur'anske i sunnetske osnove oko izvršavanja ove vjerske obaveze, uz omogućavanje vjerniku da izvrši svoju vjersku dužnost. Ta akcija, kao i njena primjena u našim sadašnjim uslovima potvrđuje ko­liko IZ vodi računa o pravilnoj i korisnoj primjeni određenog islamskog propisa, što istovremeno omogućava našem vjerniku da praktično i stvarno pri­mijeni sve islamske propise i izvrši ovu vjersku od­redbu za najbolje svrhe.

     Islamska zajednica je od svega spomenutog po­duzela sve što je bilo u njenoj moći kako bi omo­gućila vjerniku da uz najbolje ispunjenje šeriatskih odredaba izvrši svoju vjersku obavezu kurbana, a potom da najbolje iskoristi i upotrijebi kurbansko meso i kurbanske kožice. Sadašnja akcija sakup­ljanja kurbana i kurbanskih kožica za Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu i prehranu njenih uče­nika, a zatim i za prehranu studenata Islamsko-teo-loškog fakulteta u Sarajevu, a, od iduće školske godine, ako Bog dž.š. da, i učenica pomenute med­rese, predstavlja primjer za kojim bi se trebao po­vesti čitav islamski svijet. Jer, dugogodišnja praksa IZ na našem području prerasla je u istinsku pri­mjenu kur'anskih i sunnetskih osnova izvršavanja pomenute obaveze koja je, po prvi put, ovdje, a i u ostalom islamskom svijetu, na jedan ovakav stru­čan način prezentovana i određena, a pri čijem se ostvarivanju najviše vodilo računa o vjerskom ka­rakteru izvršavanja ove kur'anske obaveze, koja u osnovi ima svoj vjerski i duhovni smisao, vrijednost i značaj.

     Eto, u navedenom svjetlu, pokušano je na ovom mjestu da se razmotre, koliko god je to ovog puta bilo moguće, kur'anske i sunnetske osnove izvršavanja pomenute vjerske obaveze, u želji da primje­na spomenutih kur'anskih i sunnetskih riječi zauzme svoje pravo mjesto u našem vjerskom životu i radu.

10.11.2007.

PREDRASUDE O ISLAMU

O islamu kao i o njegovom pravnom sistemu postoje različite predrasude i raširene su laži i neistine. Satanizacija islama i muslimana normalna je pojava na Zapadu, a također i dvostruki aršini i standardi prilikom prezentacije istina o islamu i muslimanima. Zbog toga je neminovno da o tome imamo ispravan stav i mišljenje.

Vjera je došla zbog koristi ljudima. Da bi uredila i uravnotežila ljudski život. Dragi Allah nema nikakvu potrebu za našom vjerom, žrtvom, milostinjom, molitvom, hodočašćem niti bilo kakvom drugom obredoslovnom aktivnošću.
Međutim, sve te vjerske aktivnosti, nekom svojom funkcijom, služe za dobrobit čovjeka. Ustvari, vjera je objavljena upravo da bi vjernike fizički i duhovno održala u životu na dunjaluku, spasila na ahiretu i bila orijentir za normalan i uravnotežen načina života. Time postaje smisao i svrha življenja, kao što to Kur’an i konstatuje:
Džinove i ljude stvorio sam samo zato da Mi se klanjaju.

Želimo progovoriti o islamu i njegovom sistemu objektivno i bez predrasuda koje su naturene s kršćanskog Zapada. Zato se u metodologiji prezentacije nećemo libiti da upotrijebimo i filozofska apstrahiranjai.
Islam se obraća razumu, traži da se upotrijebi iskustvo, empirija. Budi kritičko-istraživački duh.
Da se traga za istinom, ali za naučnom istinom, ne kvaziistinom i lažnim teorijama koje su ateističke i ne vode Kreatoru.
A najveća istina je Kreator istine.
Kreator pojavnog i tajnog svijeta.
Naravno, nikome se ideja vjere ne može silom naturiti jer ona je bit i svrha življenja na dunjaluku.
Zbog toga vjeru treba naučavati i poučavati.
U traganju za Istinom prvo što treba da se iskoristi jesu razum - logika, nauka i empirija. Vjerniku se ona otkriva u božanskom svjetlu. Sve što iskreni tragalac za Istinom susretne na tom puta sija Njegovim svjetlom. Za ,,slijepe“, koji to božansko svjetlo ne otkriju, radi se o ,,opijumu za narod“, o praznovjerju i mitovima.
Kako je, samo, nit aksiologijskih istina tanka! Kako koprena i sljepilo mogu promašiti Istinu!
U ovim danima ramazanskih fadileta i bereketa božansko svjetlo je posebno vidljivo. Mi ćemo ga pokušati otkriti i drugima na primjeru dva ramazanska događaja.

Noć kadra i Dan Bedra
Lejletul-Kadr je najvrednija noć tokom čitave godine, a dokaz za to su Allahove, dž.š.: riječi
- Mi smo ga (Kur'an) objavili u Noći kadr.
- Noć kadr je bolja – vrednija od hiljadu mjeseci. /El-Kadr:1,3/
Odnosno, ibadet u taj noći, tj. klanjanje učenje i zikr bolji su i vredniji od ibadeta hiljadu drugih mjeseci u kojima nema te noći.
Lijepo je tražiti tu noć u neparnim noćima posljednje trećine ramazana jer su se islamski učenjaci razlišli u njenom određivanju. No, oni ne izlaze iz okvira da je Noć u nekoj od neparnih noći zadnje trećine ramazana:
1. dvadeset i prvoj;
2. dvadeset i trećoj;
3. dvadeset i petoj;
4. dvadeset i devetoj;
5. ili, da ova noć prelazi iz jedne u drugu neparnu noć posljednje trećine ramazana.
Većina smatra da je Lejletul-kadr (Noć kadr) dvadeset i sedma noć ramazana.
Ahmed bilježi hadis s vjerodostojnim lancem prenosilaca od Ibn Omera, r.a., da je Poslanik, a.s., rekao:
Ko je bude tražio, neka je traži dvadeset i sedme noći.
Buharija i Muslim bilježe hadis koji prenosi Ebu Hurejre po kojem je Poslanik, a.s., rekao:
Ko provede Noć kadr na kijamu s imanom, iskreno, tražeći Allahovo zadovoljstvo i nagradu, bit će mu oprošteni učinjeni grijesi.
Ahmed, Ibn-Madždže i Tirmizi (koji hadis koji slijedi smatraju vjerodostojnim), prenose od Aiše, r.a.:
Rekla sam: Poslaniče, što misliš ako saznam koja je to Noć kadr, šta da učim u njoj?
Poslanik reče: Reci: ,,Allahumme inneke 'afuvvun tuhibbul'afve fa'fu 'anni.'' (O moj Gospodaru, Ti si Taj Koji oprašta, voliš oprost pa mi oprosti.)
Treba posebno naglasiti da nema nikakve posebne nafile pod nazivom ''Lejletul- kadr' s posebnim nijetom i posebnim učenjem.
Nafila te noći je obična noćna nafila koja se nijeti srcem i klanja kao bilo koji dvorekatni namaz. Cilj je što veći dio noći provesti klanjajući nafilu, učeći Kur'an i čineći zikr Allahu, dž.š.
Ovo su uvodne napomene da bismo se upoznali s pravnim aspektom ove noći. Međutim, ono što želimo istaći ovdje, u kontekstu naše teze islama kao pravog izbora za sve stanovnike Kosmosa, sa svim njegovim različitostima jeste da Noć kadr pregraničava značaj ramazana samo za populaciju muslimana i ne vezuju se samo za trenutni, aktualni mjesec nego ima epohalan kosmički i kosmopolitski značaj. Noć kadr, ali i događaj Bedra imaju zajedničko svojstvo – kosmički razmjer i značaj.
Bitka na Bedru odigrala se u ramazanu. Koliki značaj za muslimane ima ta bitka govori činjenica da se ona spominje u Kur'anu i naziva Danom rastavljanja' (Jevmul-furkan), odnosno danom kada se rastavljaju dvije epohe u historiji ljudskog roda. Bio je to dan kada su se sukobile dvije skupine; vjernička i ateistička i od kada započinje epoha vjere, ispravne monoteističke vjere u Jednog i Jedinog Boga koja će trajati do Sudnjega Dana.
Koje bi nesagledive posljedice i konsekvence globalnog karaktera za islam i muslimane donio poraz u toj bici i šta bi sve bilo dovedeno u pitanje ukoliko bi ta bitka bila izgubljena?
Bitka na Bedru se, zbog svog značaja, raznih poruka, koristi i ibreta spominje u Kur'anu i muslimani se u svom ibadetu, klanjanju i učenju Kur'ana (posebno ramazanom kada se uči i mukabela) stalno podsjećaju na to. To je škola koju pohađaju muslimani prilikom susreta s Kur'anom i zato ćemo se fokusirati na neke segmente iz kojih se razumije značaj Bedra.
Kur’an nije objavljen i poslan samo plemenu Kurejš, iz kojega potiče Muhammed, a.s., niti je poslan samo Saudijcima, niti samo Arapima.
Nije poslan samo jednoj zemlji niti samo jednom narodu, niti samo jednoj rasi.
Nije poslan samo vjernicima, niti samo muslimanima.
Nije poslan samo ljudima, niti samo Zemljanima.
On je poslan Allahovim stvorenjima u Kosmosu.
Prema tome, Alahova Objava (Kur’an) je multidržavnog, multinacionalnog, multirasnog i kosmičko-svemirskog karaktera!
Kur’anu i islamu su se praksom odazvali stanovnici nebesa i Zemlje:
Njega veličaju sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na njima; i ne postoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo.- On je doista blag i mnogo prašta. /El-Isra': 44/
Zar ne znaš da se i oni na nebesima i oni na Zemlji Allahu klanjaju, a i Sunce, i Mjesec, i zvijezde, i planine, i drveće, i životinje, i mnogi ljudi, a mnogi i kaznu zaslužuju.../El-Hadždž:18/
Muslim bilježi predanje:
„Svaki pojedinac koji čuje za mene, bilo da se radi o židovu ili kršćaninu, a ne povjeruje u moju misiju, ući će u vatru pakla.''
Kur’an se obraća čovjeku: (O, čovječe!), ali i džinima: (O, džini i ljudi!).
Dakle, Kur’an ne korespondira samo sa Zemljanima, nego i sa stanovnicima svemira, melekima i džinima.
Zbog čega sve ovo navodimo? Zato da bi se razumjelo kako konsekvence koje bi nastupile porazom muslimana na Bedru ne bi bile ograničene na tu malobrojnu grupu ashaba (ne više od 317 članova) koji su direktno učestvovali u borbi. Konsekvence bi imale kosmički karakter, jer da je ova grupa ashaba pobijena i zatrana zajedno s Allahovim Poslanikom, a.s, na čelu, kao zadnjim pečatom poslanstva, značilo bi to da se zatire i posljednja kosmička vjera a time gubi nada u spas svih onih koji bi trebalo da budu objekt ove vjere. I danas ne bismo govorili o jedinoj ispravnoj vjeri u kosmosu.
Zbog ove istine i činjenice muslimani nisu mogli i nisu smjeli da izgube ovu bitku. Ulog je bio suviše velik. Ne samo fizičko-biološki opstanak Poslanika, a.s., i ove grupe njegovih ashaba, nego opstanak vjere u Kosmosu.
Zato Allah, dž.š., nije prepustio ovu bitku slučaju ili snazi grupe prvih muslimana nego se direktno umiješao u ishod šaljući svoje meleke koji su odlučili bitku. I u Kur'anu se spominju meleki i pomoć koju je Allah, dž. š., direktno poslao.
I kad ste od Gospodara svoga pomoć zatražili; On vam se odazvao: ,,Poslaću vam u pomoć hiljadu meleka koji će jedni za drugima dolaziti.' /El-Enfal:9)
Vi njih niste ubijali nego Allah; i nisi ti bacio, nego je Allah bacio... /El-Enfal:17/
Na bojnom polju ashabi su bili u čudu. Dešavalo se da se bore s neprijateljem kojemu glava sleti s ramena, iako ga niko od njih ne stigne udariti. Tako Ebu Davud el-Mazini pripovijeda:
Zaokupio sam jednog mušrika, kada mu glava odleti s ramena prije nego ga je moja sablja dosegla. Znadoh da ga je ubio neko drugi.
Dakle, događaj Bedra je, ustvari, zemaljsko rastavljanje dvije epohe historije čovječanstva. Epohe kufura – paganstva, i epohe vjere – monoteizma u kojoj su učestvovali, na istoj strani, insani kao materijalna bića ali i meleki kao duhovna bića koja su im, Allahovom naredbom, došla upomoć.
Iz navedenih tekstova razumije se da je čitav kosmos primio i prihvatio islam, Allahu je pokoran, slavi Ga, veliča i ibadet mu čini. Samo dio ljudi i džina se ne pokorava, ne zato što su u stanju da Allahu, dž.š., prkose ili da iziđu ispod njegove kontrole.
Ne!!!
Nego samo zato što im je On dao slobodnu volju da se odrede i prema tome budu nagrađeni ili kažnjeni. To što je dio ljudi i džina nepokoran Allahu, dž.š., ne vjeruju i ne praktikuju islam, u globalnom pogledu malo je i zanemarljivo, u odnosu na pokornost i vjeru čitavog Kosmosa.
Uzvišeni Allah ljude ne prisiljava na vjeru. U Kur'anu se proklamuje:
Nema prisile u vjeru, Pravi put se jasno razli¬kuje od zablude! /El-Bekare: 256/

Zbog toga Uzvišeni Alllah u Noći kadr šalje objavu Kur'ana da pozove one koji ga hoće prihvatiti da im se pokaže Put i Uputa. Te noći Kur'an je spuštan do Dunjalučkih nebesa do «Bejtul-'izze», a poslije toga u Noći kadra započinje i njegova distribucija na Zemlju tokom dvadeset i tri godine. Poslaničke misije. Noć kadr je, dakle, noć objave Kur'ana u kosmičkom i zemaljskom smislu.
U Kur'anu se kaže:
Mi smo ga objavili u Noći kadr, /1/
Noć kadr je bolja od hiljadu mjeseci, /Ed-Duhan:3/
U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima, jasan dokaz Pravog puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga posti, a ko bolestan bude ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti. Allah hoće da vam olakša, a ne da teškoće imate, da određeni broj dana ispunite i da Allaha veličate za uputu koju vam je dao, te da zah¬valni budete. /El-Bekare:185/

Ovo je kosmička dimenzija Noći kadr.
I kao što je Bitka na Bedru označila prekretnicu u zemaljskom-dunjalučkom smislu rastavljajući povijest ljudskog roda na dvije epohe, isti takav značaj ima i Noć kadr, ali u kosmičkom smislu. Te noći dolazi do potpune derogacije i stavljanja van snage svih prijašnjih nebeskih religija, objava i vjera. Objavljuje se Kur'an kao pečat svim dotadašnjim objavama. I ovdje se može napraviti epohalna granica. Granica koja rastavlja epohu objave u jednog Jedinog Boga i epohu politeizma, paganstva i širka, ali u kosmičkom smislu. To je historijska uloga Noći kadra u kojoj je Kur'an prvo objavljen/spuštan do dunjalučkih nebesa a onda, također u Noći kadr započinje njegovo postupno objavljivanje, prizemljenje i distribucija čovječanstvu.
Objavu Kur'ana do dunjalučkih nebesa pratili su meleki kroz nebeske sfere. Bio je to jedan od najznačajnijih kosmičkih događaja.
Tim činom Objave derogirane su i dokinute sve prijašnje vjere i religije i propisana
obaveza slijeđenja Kur'ana.
Ovim činom ukazuje se na posebnu odlikovanost misije Kur'ana i zadnjeg Allahovog Poslanika koji je poslan svjetovima:
...a Tebe smo samo kao milost svjetovima poslali. /El-Enbija:107/

Tim činom spuštanja Objave (Kur'an) trebalo je da prođe vijest kroz nebeske sfere i da je saznaju nebeski stanovnici.
Da se pročuje među njima o veličanstvenoj Objavi, o posljednjem odabranom Poslaniku, i o njegovom ummetu koji je najodabraniji ummmet izveden na lice Zemlje.
Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio: tražite da se čini dobro, a odvraćate od zla, i vjerujete u Allaha!' /110/

Taj ummet razlikuje se od ranijih subjekata objave. Prije su objave slane grupama, narodima, stanovnicima jednog kraja, jednom plemenu ili jednoj naciji. Ova Objava poslana je multietničkoj, multirasnoj i multinacionalnoj kategoriji. Poslana je insanu, čovjeku bilo kojeg roda, plemena nacije, rase i boje. Ali ne samo čovjeku nego i ostalim bićima kao što su džini.
Nebeski stanovnici su doživili tu kosmičku svečanost objave Kur’ana. Kur’an je objavljen u pratnji velikog broja meleka do dunjalučkih nebesa.
A u dunjalučkom smislu bereket i značaj tog događaja sačuvao je Uzvišeni Allah i za ljude. Odredio je da ta noć ne bude samo jedan historijski trenutak koji bude i prođe, nego da se Noć kadr obnavlja svake godine i da to bude u korist onih Allahovih robova koji su Mu odani i koji hoće tražiti tu noć ibadetom u zadnjoj trećini ramazana. Zato je odredio, također, da ta noć bude vrijedna kao hiljadu drugih mjeseci, kao što kaže Kur'an:
- Noć kadr je bolja- vrednija od hiljadu mjeseci. /El-Kadr:3/ Odnosno, ibadet u toj noći vredniji je od ibadeta hiljadu mjeseci, što je, otprilike, prosječan ljudski vijek. Dakle, onaj koji pogodi izbor Noći kadra - čiji smo i pravni aspekt spomenuli navodeći različita mišljenja i mogućnosti izbora - iskreno u ime Allaha, dž.š, kao da je izibadetio čitav zemaljski život u vremenu kada nema te noći. I to je ta zemaljska dimenzija ove noći.

09.11.2007.

Primjeri istinskog pokajanja

satellite_-lejletulkadr.jpg''Ne krivim roditelje, jer znam da me vole i da žele najbolje za mene, iako su u ovom iskrivljenom svijetu, pronašli pogrešan put i pogrešan način. A ja, sve svoje izgubljeno vrijeme, pretjeranu radoznalost i temperament, mogla sam na puno bolji, plemenitiji i ljepši način, kroz pozitivniju energiju iskoristiti''.

- Pa prepustimo sada priliku našoj cijenjenoj sestri, neka nam sama ispriča svoju priču:

Počeh Bismillom, moleći Uzvišenog Allaha, s.w.t., da da_ dobro u ovoj priči, koju ću vam sada ispričati i Njega Uzvišenog ovom prilikom molim, da se njome okoristimo.

Živjela sam životom, koji se nije posebno razlikovao od drugih, jer mnoge koje poznajem, živjeli su slično kao i ja. Imali smo slično društvo, slične roditelje, imali smo sličan odgoj. U toj kolotečini života, postoje mnogi propusti, kojih sam tek sada svjesna. Sami smo svjedoci toga, jer smo također svjedoci i stradanja onog najvrijednijeg u našem društvu, naše omladine, koja pijana i nadrogirana hoda ulicama naših gradova, ponoseći se time i misleći da su, kako to oni kažu ''COOL''. Da dragi moji, ali to nije sve! Svjedoci smo također i djevojčica koje povraćaju po školskim wc-ovima i ne znajući da su trudne. Eh, kako li su samo žalosne činjenice ove! A šta im samo njihovi najmiliji, šta im njihovi roditelji nude?! Danonoćno su zauzeti, umorni, ili ukoliko i pronađu taj trenutak slobodnog vremena, preporučuju nam da hodamo i provodimo se dok smo mladi i tako izigravaju ''moderne roditelje'', preslikane iz nakakvih TV sapunica. Eh, i taj nemoralni zapad! Dokle tako? Gdje je izlaz, da li je to rješenje?!

U mome odgoju, često sam puta bila u prilici da čujem: ''A šta će narod reći''! I zaista, tako je i bilo. Stidjela sam se naroda, kao i onoga šta će roditelji reći, ali onda, kada bih uradila neki grijeh, tada tu ne bi bilo ni tog naroda ni mojih roditelja. Ipak, grizla me je savjest, jer sam osjećala da postoji Neko, Neko Ko me svakoga trenutka gleda i od Koga ne mogu, ama baš ništa skriti. Znala sam da je to ružno i da to nije u redu i potajno bih se u dubinama sebe kajala. Dugo vremena sam razmišljala o tome i pitala se: ''Kako da prestanem činiti grijeh, nakon kojeg sam se osjećala jadno?!''

Jedne prilike sam se sjetila efendijinih riječi, koje sam još kao mala slušala u mektebu: ''Allah sve vidi, Allah sve čuje''!!! I, tada bi me zaista bilo stid i strah, jeza bi prolazila kroz mene i jako sam se loše osjećala. Kako sam samo toliko dugo, mogla da zaboravljam na Uzvišenog Allaha, na moga Plemenitog Stvoritelja, na moga Rabba?! Kao da se nalazi stotinu godina između onog doba, kada sam kao namjanja u mektebu, sjedila u klupi i netremice slušala ono što efendija tako lijepo priča, i tog doba kada sam sjedila u klupi srednje škole i neprestano gledala na školski sat, nestrpljivo čekajući školsko zvono, jer život, tj. kafići, društvo i cigarete, sve je počinjalo tada.

Ne sjećam se kada sam definitivno odlučila prekinuti takvim načinom života, ali se sjećam da sam se dugo stidjela onoga što sam radila i da je iz tog stida proizilazio i strah. Jer, roditelji nisu vidjeli ono što sam radila i njima bih se mogla lahko opravdati, ali šta ja sa Velikim Allahom, Koji sve vidi, sve čuje i Koji sve zna?! Kako da se Njemu Uzvišenom i Mudrom opravdam?! Kako da se opravdam za sve, sve svoje javne i tajne grijehe? ESTAGFIRULLAH!

Jedino mogu da Mu se iskreno, od sva srca pokajem i da Mu zahvalim što me je izvukao iz tog nemilosrdnog vrtloga, te da se trudim da uradim što više dobrih djela, koja će inšaAllah pobrisati loša.
Sada me često pitaju: ²Ma ti si bila moderna djevojka, a vidi te sada, sva si se bolan umotala kao kakva nena…²
A moja mama, - da joj se dragi Allah smiluje! Moja mama mi je rekla, kada sam se pokrila, da skinem, kako već ona reče: ''TO'' sa glave, dok još narod nije vidio, miseći time na mahramu, koja je sada moj štit i moj ponos.
Zaista, čudan smo mi narod, svoje nećemo, a tuđem hrlimo. Kada kćerka dođe kući trudna i ne znajući s kim, kažu joj da nije ni prva ni zadnja, a kada dođe sa mahramom?! - kao da je uradila nešto najnečuvenije i time osramotila svoje roditelje. A Boga mi, Boga mi nije tako!!!

Oni ne znaju da je meni moja odjeća, kao što rekoh ponos i štit. Nema više ni onih vulgarnih dobacivanja na ulici, svega toga sam se hvala Allahu, svojim vraćanjem islamu riješila. Tek sada se osjećam kao prava žena, a ne kao uličarka, kojoj svaki muškarac može da vidi gotovo sve i da razgleda od njenih ljepota sve što želi, baš kao na pijaci, ne morajući na kraju, nakon što je robu pregledao ništa da kupi! Drago mi je da sam shvatila, da svoje ukrase trebam čuvati, kako bi ih pokazivala samo svome mužu, a da ih trebam skrivati od drugih muškaraca, jer je jedino to odlika moralnih. I, kao što reče jedna naša sestra u Islamu, ona ne želi da oblači usku, kratku i zanosnu odjeću vani, pred ostalim svijetom, i to iz dva razloga. Prvi je; zato što ne želi da tuđi muž, ili ona osoba koja nema uslove za ženidbu, ugledavši nju, osjeti strast i tako dođe u veliko iskušenje. A drugi razlog je; zato što ne bi voljela da je stigne uzdah žene, koja na njoj vidi nešto lijepo od njenih prirodnih ukrasa, ili nešto od njene odjeće, a ona to nema i nije u prilici da sebi priušti.

Zato, neka je neizmjerna hvala Allahu s.w.t., Koji me je počastio jedino-ispravnom vjerom, vjerom Islamom i Svojim savršenim zakonom! Hvala Onome Koji ljudska srca okreće kako On Uzvišeni hoće i Koji je moje srce okrenuo ka sebi Uzvišenom. Molim Ga da se smiluje svima nama i uvede nas u Džennetul-Firdews! Amin!

I za kraj, voljeni moji!!!
Ne krivim roditelje, jer znam da me vole i da žele najbolje za mene, iako su u ovom iskrivljenom svijetu, pronašli pogrešan put i pogrešan način. A ja, sve svoje izgubljeno vrijeme, pretjeranu radoznalost i temperament, mogla sam na puno bolji, plemenitiji i ljepši način, kroz pozitivniju energiju iskoristiti.
  A vama, drage moje sestre, koje se još niste ogrnule štitom koji se zove ISLAM, vama savjetujem da dobro razmislite, da li vrijedi prihvatiti danas prisutnu praksu u društvima u kojim egzistiramo, koja vrednuju ženu samo onda kada je ona mlada, lijepa i privlačna, a čim ostari i na njenom se licu pojave bore, koje svjedoče iznemoglost i izvjestan kraj, ona, žena, tj., ti i ja, ne zavrjeđujemo više apsolutno nikakvu pažnju. RAZMISLI!!!

09.11.2007.

Nošenje hamajlija

hamajlija.jpgKažu u stalnoj komisiji za fetve, na čelu sa Abdulazizom ibn-Bazom, Allah mu se smilovao: ''Dvije su vrste hamajlija: hamlije čiji je sadržaj Kur'an i hamjalije koje sadrže nešto drugo. U prvim generacijama postojala su dva mišljenja oko hamajlija koje sadrže Kur'an:
Prvo: mišljenje Ibn-Mesu'da, Ibn-Abbasa, Huzejfe, Ukbeta ibn-Amira, Ibn-Ukejma, i skupine tabiina načelu sa Ibn-Mes'udovim učenicima, po kojem su takve hamjlije zabranjene, predanje od imama Ahmeda kojeg su odabrali pozne generacije hanbelijske pravne škole, da su takve hamalije zabranjene.

Dokaz su im opće Poslanikove riječi: ''Nošenje hamajlije, talismana, i ''tivele'' (sihr kojim se muž omiljava ženi) spada u širk (pridruživanje partnera Allahu, dželle šenuhu) (Hadis su zabilježili: Ahmed: 1/381., Ebu-Davud: 4/212., Ibn-Madže: 2/1167., Hakim: 4/418.). Rekao je šejh Abdurrahman ibn-Hasan Alu-š-šejh u Fethul-medžidu: ''Ovo mišljenje je ispravno sa tri aspekta: prvo, zbog toga što je zabrana opća; drugo, time se zatvra svaki prilaz nošenju hamajlija koje ne sadrže Kur'an i treće, čuvanje Kur'ana od nečega što mu ne priliči, i što predstavlja njegovo omalovažavanje, kao što je ulazak u WC s njim (onome ko nosi hamajliju neće uvjek biti na umi da se tu nalazi Kur'an, tako da će ga često unijeti u WC i slična mjesta).
Drugo: mišljenje Abdullaha ibn Amra, Aiše od ashaba, Abdullaha ibnu-l-Bakira od tabiina, i stav Ahmeda ibn-Hanbela po jednom predanju, po kojem je to dozvoljeno. Oni kažu da se hadisi koji zabranjuju nošenje hamalija odnose na hamajlije koje sadrže širk (pripisivanje druga Allahu).
Druga vrsta hamjlija su hamjlije koje ne sadrže Kur'an niti Allahova savršena svojstva, one su u svakom slučaju zabranjene, na osnovu Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ''Nošenje hamajlije, talismana, i ''tivele'' (sihr kojim se muž omiljava ženi) spada u širk (pridruživanje partnera Allahu, dželle šenuhu) (Hadis su zabilježili: Ahmed: 1/381., Ebu-Davud: 4/212., Ibn-Madže: 2/1167., Hakim: 4/418.). (Fetava-l-ledžneti-d-daime: 1/314. – 316.).

 
08.11.2007.

Vehabizam - ekstremizam ili povratak korijenima

SlikaNeslužbena šerijatska policija prošle je sedmice šokirala Sarajlije rastjerujući zaljubljene parove te tako pokušavajući sekularnim građanima nametnuti stroga pravila ponašanja ekstremnog islama po kojem svoju ljubav ne bi smjeli iskazivati u javnosti.

Javna je tajna da u Sarajevu postoje tajne patrole ili tzv. šerijatska policija vehabija koja rastjeruje mlade parove s njihovih okupljališta. Vehabije su već otprije poznate po blago rečeno ekscesnom ponašanju.

Najpoznatiji slučajevi koji su se povezivali s ovim ekstremnim islamskim pokretom su ubistvo porodice Anđelić na Badnjak, čiji je ubica Muarem Topalović bio njihov član, kao i problem sela Bočinje gdje su se nastanile vehabije arapskog porijekla živeći po svojim, a ne po zakonima Bosne i Hercegovine.

Vehabiti su često spominjani u kontekstu terorizma te njihovo širenje po Bosni i Hercegovini može imati negativne konotacije po ugled te zemlje u inozemstvu. Nedavno objavljeni zajednički američko-hrvatski izvještaj o regrutiranju 'bijelih muslimana' kroz kulturne centre koji su pod utjecajem islamske ideologije s Bliskog istoka. Poznato je da je i vođa globalne terorističke mreže Al Kaida Osama bin Laden sljedbenik vehabitskog učenja.

Slika

KO SU VEHABIJE?

Termin vehabizam je naziv koji se upotrebljava za sljedbenike religioznog islamskog pokreta koji je osnovao arabijski filozof Muhamed bin Abudl Wahab (1703-92). Pripadnici se nazivaju mudžahedini ili unitaristi. Njihovo učenje se čvrsto drži doktrine da je bog samo jedan i jedini. Sami sebe nikad neće nazvati vehabijama i taj naziv smatraju pogrdnim.

Glavna karakteristika kojom sebe opisuju pripadnici ovoga pokreta je protivljenje bilo kakvom uvjerenju koje bi narušilo ideju o postajanju i slavljenju samo jednoga boga. Oni smatraju protuzakonitim, tj. protivnim Kuranu, jedinom zakonu koji poštuju, praksu upotrebe imena bilo kojeg proroka, sveca ili anđela u molitvi, zazivanje ili zavjetovanje, kao i hodočašća grobnicama svetaca. Sljedbenici inzistiraju doslovnoj, bukvalnoj interpretaciji Kurana i striktnom poštivanju doktrine predodređenosti. Riječ je o tumačenju islama koje i muslimane koji drukčije razmišljaju karakterizira kao nevjernike, posebno šiite.

MUHAMED IBN ABDUL WAHAB

Utemeljitelj ovog i za islamski svijet kontroverznog učenja život je proveo u Medini i gradovima po Iraku i Iranu. Nakon što je 1744. godine izgnan iz rodnog grada Uyayne, pod svoje okrilje ga je uzeo Ibn Saud, vladar grada Najda. Iz Uyayne je izgnan zbog kontroverznog učenja koje je iznio u svojoj 'Knjizi jedinstva' iz kojeg se kasnije izrodio vehabizam. Od 1763. do 1811. godine pleme Saudijaca vehabija uspostavilo je kontrolu nad gotovo cijelom Arabijom, ali je tijekom idućih godina bilo mnogo uspona i padova. Nakon što je 1932. utemeljena Saudijska Arabija, vehabijsko učenje islama postaje državna ideologija čiji je cilj služenje interesima obitelji Ibn Sauda.

Slika 

Derviš Senad Mičijević je u razgovoru za BH Dane spomenuo neke primjere doslovnog tumačenja Kurana kod vehabija. Oni se u svom učenju, kaže on, pozivaju kontroverznu osobu, Ibna Tejmiju koji je doslovno tumačio Kuran, tako da je jednom u Damasku izjavio: 'Bog silazi s nebesa na zemlju onako kako ja sad silazim dolje', i sišao je niz stepenice. Još je jedan primjer sirovog pristupa islamu, karakterističnog za vehabijsko učenje, Abdullah bin Baz, rektor islamskog sveučilišta u Medini, koji je šezdesetih godina prošlog stoljeća izdao fetvu da svakoga tko tvrdi da se Zemlja okreće oko Sunca treba proglasiti krivovjernim, što znači pogubiti. Nema islamskog učenjaka ni autoriteta kojega vehabije nisu proglasile nevjernikom.

Da bi znali procijeniti utjecaj u stranim zemljama, ideolozi sekte obilježavaju svoje sljedbenike brijanjem brkova, zavijanjem hlača i zakrabuljivanjem žena. U Bosni stvaraju vlastitu infrastrukturu džamija, u kojima se zagovara i provodi ideologija sekte, s ciljem da se jednog dana osnuje posebna vjerska zajednica. Vehabistički pristup islamu počiva na ideji njegova vraćanja korijenima, rigidnom teokratskom režimu koji svoje pobornike ima najviše među raznim militantnim islamističkim organizacijama, koje vode sveti rat (džihad).

MUSLIMANSKA AKTIVNA OMLADINA

Vehabizam kao islamska vjerska sekta - fundamentalistički ogranak sunitskog islama, među bosanskohercegovačkim muslimanima počeo se širiti tijekom 1993. i 1994. godine. Od završetka rata u Bosni i Hercegovini povremeno se u medijima pojavljuju natpisi o opasnosti koju donosi vehabizam. U Bosnu i Hercegovinu su ga sa sobom donijeli borci koji su se na u ratu u sklopu odreda El Mudžahid. Unutar odreda djelovali su arapski borci, ali su primali i Bošnjake. Oni bi prije ulaska u odred morali proći šerijatski tečaj.

Slika 

Vehabističku verziju islama u BiH propagira organizacija Aktivna islamska omladina. S vremenom su se proširili po cijeloj Bosni i Hercegovini. Organizaciju su osnovali Bošnjaci, bivši borci odreda El Mudžahid koji su vehabizam primili od arapskih suboraca. Aktivna islamska omladina je čisto bošnjačka organizacija koja tumači islam na izvoran način. Njihovi radikalni stavovi često su zapanjivali bosanskohercegovačku javnost. Tako je bilo s njihovim zalaganjima za uvođenje šerijatskog zakona u BiH ili namjerama da bosanskim ženama podare slobodu poput one koje su imale Afganistanke pod Talibanima. Najveća koncentracija vehabijskih udruženja dosad je zabilježena u okolici Zenice, Travnika, Bugojna, a velik ih je broj i u Sarajevu.

Bosanske vehabije imaju i velikog protivnika u liku svoga bivšeg člana Adnana Mešanovića. On je, uz Jasmina Merdana, autor i priređivač knjige Vehabizam/selefizam. Nakon objavljivanja knjige našli su se na udaru nekih krugova radikalnih islamskih struktura koji su im otvoreno prijetili. Adnan Mešanović bivši je pripadnik odreda El Mudžahid. Tijekom rata prihvatio je vehabijsko učenje islama. Nakon rata otišao je studirati u Jordan i shvatio da vehabije zagovaraju ekstreman i prilično radikalan oblik islama koji je nespojiv s tradicionalnim učenjem koje je stoljećima bilo prihvaćeno kod muslimana u Bosni.

Otad se bori protiv širenja vehabijskog učenja u Bosni i Hercegovini te upravo knjigom raskrinkava mit o vehabijama kao o pravim iskrenim muslimanima. Zbog svog sudjelovanja u odredu El Mudžahid Mešanović je trn u oku vehabijama, posebno domaćima, okupljenima oko Aktivne islamske omladine nastale iz odreda El Mudžahid. Iako se vehabizam vješto ukorjenjuje u među muslimanske vjernike u Bosni i Hercegovini, tamošnja javnost postaje sve svjesnija opasnosti koju sa sobom nosi ovaj radikalni islamski pokret.

08.11.2007.

Imena 40 knjiga koje pobijaju vehabizam...

Alimi ehli sunneta su napisali mnogo knjiga u kojima su opovrgnuli vehabizam. Ovdje navodimo imena četrdeset knjiga i njihovih autora:

1 - Vrlo cijenjena knjiga koja se zove Fetva koju je napisao alim šafi’i mezheba iz Medine munevvere, Muhammed ibni Sulejman rahmetullahi alejh.

2 - Knjiga koja se zove Eddurerussenijje firreddi alel-vehhabijje koju je napisao Ahmed Zejni Dahlan Šafi’i, Reis-ul-ulema Mekke mukerreme. Kopija ove knjige se nalazi u Gradskoj biblioteci u Istanbulu pod brojem 1079. Knjigu je ofsetom reprodukovala Izdavačka kuća Hakikat Kitabevi iz Istanbula.

3 - Knjiga čije je ime Risalet-us-sunnijjin firreddi alel-mubtedi’in, a koju je napisao Mustafa Kirimi rahmetullahi alejh. Ova knjiga se nalazi u Gradskoj biblioteci pod brojem 992.

4 - Knjiga pod naslovom Minhat-ul-vehbijje koju je napisao Davud bin Sulejman Bagdadi rahmetullahi alejh koji je u knjizi Mundžid registrovan pod imenom Halidi. Knjiga Mundžid se nalazi u Gradskoj biblioteci pod brojem 292. Ovu knjigu je ofsetom reprodukovala Izdavačka kuća Hakikat Kitabevi iz Istanbula.

5 - Muhammed Ebu Zuhre u svojoj knjizi Tarih-ul-mezahib-il-islamijje detaljno objašnjava činjenicu da su vehabije ehli bid’at (inovatori, otpadnici).

6 - Allame Ibni Abidin rahmetullahi teala alejh piše na tri stotine i devetoj stranici trećeg toma svog objašnjenja (hašijeta) knjige Durr-ul-muhtar, “Nemezheblije sebe nazivaju muslimanima, a one, koji nemaju njihovo vjerovanje (i’tikad), mušricima odnosno kafirima. Oni kažu da ubijanje ehli sunnet muslimana i njihovih alima donosi sevab. Pripadnici ehli sunneta su 1233. po Hidžri pobijedili nemezheblije koje su postale žalosne i bijedne.” Izdavačka kuća Hakikat Kitabevi iz Istanbula je napravila fotokopiju gore navedenog teksta i objavila ga je pod imenom Kitab-ul-ejman.

7 - Muftija od Zebida, Sejjid Abdurrahman rahmetullahi teala alejh je rekao, “U istočnoj Arabiji će se pojaviti izvjesni ljudi. Oni će učiti Kur’ani kerim. Ali, Kur’ani kerim neće ići dalje od njihovih grla. Oni će izaći iz islama kao što strelica napušta luk. Njihova lica će uvijek biti obrijana.Da opovrgnem one koji napustili ehli sunnet (vehabije) i pokažem da su oni krivovjerci dovoljno je da samo citiram ovaj hadisi šerif. Naš Pejgamber sallallahu alejhi ve sellem je rekao, “” Najvažnija dužnost većine njih je da briju glavu. Oni briju lice, a na bradi imaju tanku i zašiljenu bradicu. Ovaj hadisi šerif nam govori da su oni napustili pravi put.”

8 - U knjigama Essejf-us-sakil i Makalat koje je napisao Zahid-ul-Kevseri rahmetullahi teala alejh Ibni Tejmijjine i Ibni Kajjimove ideje su objašnjene i pobijene.

9 - Čuvena knjiga Vehhabilere reddijje koju je napisao devedeset šesti šejh-ul-islam, sejjid, Muhammed Ataullah-efendija.

10 - Knjiga Muslimana nasihat (Savjet muslimanu - koja je djelomično prevedena i na bosanski jezik) je na turskom jeziku. U njoj su dati odgovori iz knjiga alima islama na citate koji su izvađeni iz vehabijske knjige Feth-ul-medžid. Izdavačka kuća Hakikat Kitabevi iz Istanbula je pripremila prvo izdanje ove knjige 1970. godine. Izdavačka kuća Hakikat Kitabevi je ovu knjigu takođe prevela i na engleski jezik.

 

11 - Knjiga Ševahid-ul-hak pobija Ibni Tejmijju jakim dokazima. Nju je napisao Jusuf Nebhani rahmetullahi teala alejh. Dio teksta koji je na arapskom jeziku ove cijenjene knjige je 1972. godine odštampan u knjizi pod naslovom Ulema-i muslimin. Dio prijevoda njenog teksta je 1972. godine dodan na kraj knjige Ashab-i kiram, pod imenom Jusuf Nebhani broj 253. Knjiga Ashab-i kiram je na turskom jeziku.

12 - Knjiga Es-siham-us-saibe koju je napisao Jusuf-i Nebhani rahmetullahi teala alejh. Ova knjiga opovrgava nemezheblije i vehabije upotrebljavajući dokaze iz ajeti kerima.

13 - Ahmed Dahlan odgovara jakim dokumentima nemezheblijama u svojim knjigama Hulasat-ul-kelam i El-futuhat-ul-islamijje. Drugi dio prve knjige je Izdavačka kuća Hakikat Kitabevi iz Istanbula ofsetom reprodukovala.

14 - Imam Subki rahmetullahi teala alejh u svojoj knjizi pod naslovom Šifa-us-sikam pokazao dokazima da je dozvoljeno zijaretiti Resulullaha i evlije i činiti istigasu njihovih duša (odnosno činiti dovu kroz njihove duše). Ovu knjigu je 1318/1900. godine štampala Izdavačka kuća Bulak iz Egipta. Knjigu je Izdavačka kuća Hakikat Kitabevi iz Istanbula nekoliko puta ofsetom reprodukovala.

15 - Šejh Sulejman je Muhammedov bin Abdulvehhabov brat. On je jedan od alima ehli sunneta. Kada je vidio da je njegov brat Muhammed započeo novi i zao put on je napisao odgovore na njegove pokvarene knjige. Od ovih opovrgavanja, knjiga Sevaik-ul ilahijje fir-redd-i alel-vehhabijje, je štampana 1306. godine. Izdavačka kuća Hakikat Kitabevi iz Istanbula je 1395/1975. godine ofsetom reprodukovala ovu knjigu.

16 - Kadija iz Haleba, alim šafi’i mezheba, Muhammed bin Ali Zemlikani rahmetullahi teala alejh je dokazao u svojoj knjizi Durret-ul-madijje firreddi-ala-ibni Tejmijje da je dozvoljeno činiti istigasu Pejgamberovih kaburova (to jest, činiti dovu kroz grobove Pejgambera).

 

17 - Rumeli Kadija-askeri Ehi-zade Abdulhalim bin Muhammed rahmetullahi teala alejh dokazuje u svojoj knjizi Fi-isbat-il-keramati-lil-Evlija halelhajat ve ba’delmemat da evlije i nakon svoje smrti imaju keramete. On je preselio na ahiret 1013. po Hidžri.

18 - Knjiga El-akaidussahiha fi terdid-il-vehhabijje koju je napisao Hasen Džan Faruki dokazuje da vehabije iznutra uništavaju islam. Knjigu je ofsetom reprodukovala Izdavačka kuća Hakikat Kitabevi iz Istanbula.

 

19 - Veliki alim i Velijji kamil sejjid Abdulhakim-efendi rahmetullahi teala alejh ovako opovrgava vehabije u svojoj knjizi Keškul: Milioni zaljubljenika (ašiklija) koji su bili posjednici kešfova i šuhuda su zijaretili Fahr-i alema sallallahu alejhi ve sellem i dobijali od Allaha teala bezbrojne ni’mete. Umjesto da navodimo razne primjere biće dovoljno da pročitamo početak čuvene kaside koju je napisao hazreti imam-ul-eimme i siradž-ul-umme Ebu Hanife Nu’man bin Sabit kada je zijaretio Pejgambera sallallahu alejhi ve sellem. On piše, “O Sejjidu svih sejjida! Ja sam ovdje došao radi tebe. Molim te budi razi (zadovoljan) sa mnom. Moje zaklanjanje za tebe je moja odbrana!”

20 - Knjiga Sebil-un-nedžat je na arapskom jeziku. Ona odgovara na pokvarena i kriva vjerovanja vehabija i dokazima ih opovrgava. Ova knjiga je 1394. godine prvi put štampana u Indiji. Izdavačka kuća Hakikat Kitabevi iz Istanbula je ovu knjigu ofsetom reprodukovala.

21 - Knjiga El-mesail-ul-muntehabe je na arapskom jeziku. Ona nam iznosi pokvarena vjerovanja koja vehabije nastoje da rasprostrane među omladinom i dokumentovano ih pobija. Prvo je 1391. godine objavljena u Pakistanu. Izdavačka kuća Hakikat Kitabevi iz Istanbula je i ovu knjigu ofsetom reprodukovala.

22 - Knjiga El habl-ul-metin je na arapskom jeziku. Ona nam govori da moramo slijediti jedan od četiri postojeća mezheba, objašnjava keramet i kako se možemo možemo okoristiti (istifade) dušama evlija rahmetullahi teala alejhim edžma’in. Ova knjiga je prvo izdata u Pakistanu. Izdavačka kuća Hakikat Kitabevi iz Istanbula je i ovu knjigu ofsetom reprodukovala.

23 - Knjigu Fetva-jil-haremejn je napisao Ahmed Riza han Berilevi rahmetullahi teala alejh jedan od velikih alima Indije. Ova knjiga dokumentovano odgovara vehabijama i svim nemezheblijama. Ona nam takođe i detaljno objašnjava organizaciju koja se zove Nudvet-ul’ulema koja nanosi islamu štetu i koja je smještena u gradu Luknov u Indiji. Ova knjiga, koja je 1317. godine napisana na arapskom jeziku, je objavljena u Pakistanu. Izdavačka kuća Hakikat Kitabevi iz Istanbula je ovu knjigu 1977. godine ofsetom reprodukovala.

24 - Knjiga El medaridž-us-senijje firreddi alel-vehhabijje-ji Hindijje odgovara vehabijama i na urdu i na arapskom jeziku. Izdavačka kuća Hakikat Kitabevi iz Istanbula je i ovu knjigu 1994. godine ofsetom reprodukovala.

25 - Knjiga Tarik-un-nedžat koju je napisao Muhammed Hassen Džan Faruki je 1931. godine štampana u gradu Sind Hajdarbadu. Izdavačka kuća Hakikat Kitabevi iz Istanbula je 1994. godine ofsetom reprodukovala ovu knjigu i na arapskom i na urdu jeziku.

26 - Sun’ullah Halebi rahmetullahi teala alejh je jedan od alima Mekke mukerreme. On je dokazao u svojoj knjizi Sejfullah ala men kezzebe ala Evlijaillah da evlije kaddesallahu teala esrarehumul’aziz imaju keramete i nakon svoje smrti. On je 1117. po Hidžri napisao ovu knjigu. U knjizi Fetavaji Hajrijje, u poglavlju o kerahetu, piše da je keramet i tevessul dozvoljen.

27 - Hazreti Šah Ahmed Sa’id Dehlevi u svojoj knjizi Tahkik-ul-hakkil mubin odgovara čvrstim dokazima na četrdeset pogrešnih izjava vehabija iz Indije. On piše u četrdesetom odgovoru da je Abdul’Aziz Dehlevi rekao, u tefsiru na (objašnjavajući) sure Fatiha, “Haram je tražiti nečiju pomoć, uzdati se samo u njega, i ne pomisliti da je Allah dželle-šanuhu počastio tu osobu tom pomoći. Dozvoljeno je tražiti nečiju pomoć, ako se - dok tražimo tu pomoć - uzdamo samo u Allaha teala, mislimo da samo Allah dželle-šanuhu sve stvara preko posrednika (sebeba), da je ta osoba samo jedan od tih Njegovih posrednika (sebeba) i da je ona (ta osoba) počašćena Allahovom teala pomoći. Pejgamberi i evlije su takođe, ovako misleći, tražili pomoć od drugih. Ovako od nekog tražiti pomoć, misleći ovako, je isto kao i tražiti pomoć od Allaha teala.” On kaže u tefsiru sure Abese, “Kada se mrtvac spali duša je ostavljena bez mjesta. Kada se mrtvac zakopa duši se dodijeli mjesto. Mi se iz ovoga razloga možemo okoristiti zakopanim evlijama i drugim salih (dobrim) muslimanima. Takođe je ovako moguće i mrtvacu pomoći. To nije slučaj sa mrtvacem koji je spaljen.” Hazreti Abdulhak Dehlevi piše u prijevodu Miškata, “Najveća broj šejhova (mešajih-i izam) i alima fikha su rekli da je dozvoljeno tražiti pomoć od Pejgambera i evlija i nakon njihove smrti. Posjednici kešfa i savršenstva su kazali da je to tačno. Mnogi od njih su se postigli viši nivo dobijanjem fejza od duša. Oni koji su se ovako uzdigli se nazivaju Uvejsi. Imam Šafi’i je rekao da je kabur imam Musa Kazima terijak (čuveni protivotrov) za uslišavanje njegovih dova i da je to on često iskusio. Imam Gazali je rekao da onaj, kojme je dato da bude sebeb za tevessul i fejz, može biti sebeb za tevessul i fejz i nakon svoje smrti. Jedan od velikih mešajih-i kiram je rekao da je vidio da četiri velike Velije imaju tesarruf i nakon svoje smrti isto onako kao što su ga imali i kada su bili živi. Dvojica od ovih Velija su hazreti Ma’ruf-i Kerhi i hazreti Abdulkadir-i Gejlani. Ahmed bin Zerruk, jedan od alima i velikih evlija sa zapada je rekao, “Hazreti Ebul’Abbas-i Hadremime me je jednom upitao, ‘Šta misliš da li evlija više pomaže kada je živ ili kada je mrtav?’ Ja sam odgovorio, ‘Svako kaže živ, a ja kažem da mrtav više pomaže.’ On je rekao, ‘U pravu si, pošto je on, kada je živ, među ljudima, a kada je mrtav on je u Hakkovom huzuru (odnosno sa Allahom teala).’ ” Ahmed bin Ukbe Hadremi je veliki evlija. Njegova biografija je napisana u knjizi Džami’u keramat-il-Evlija pod imenom Demirdaš. On jasno objašnjava kroz ajeti kerime i hadisi šerife da ljudska duša ne umire kada čovjek umre. On dodaje da je duša svjesna, da prepoznaje posjetioce i da zna šta oni rade. Ruhovi kamila (savršenih muršida) i evlija kaddesallahu teala esrarehumul’aziz su na visokom stepenu i kada su mrtvi isto onako kao i kada su bili živi. Duhovno (ma’nevi) oni su bliži Allahu dželle-šanuhu. Evlije ispoljavaju keramete i na dunjaluku i nakon svoje smrti. Duša je ta koja čini keramete. Duša ne umire kada čovjek umre. Samo Allah dželle-šanuhu stvara i čini keramete. Sve se dešava samo sa Njegovim kudretom. U poređenju sa Allahovim dželle-šanuhu kudretom (moći) niko nije ništa, živ ili mrtav. (Niko ne može ništa učiniti. Allah dželle-šanuhu sve čini.) Zato, nije začuđujuće da Allah dželle-šanuhu šalje usluge (ihsan) posredstvom (vasitom) onih koje On voli. Mi uvijek možemo vidjeti da Allah dželle-šanuhu sve stvara i daje posredstvom (vasitom) onih koji su živi. Čovjek ne može ništa stvoriti, ni kad je živ ni kad je mrtav. On samo može biti sebeb i vasita (uzrok i posrednik) za Allahovo teala stvaranje.

Hazreti mevlana Abdulhakim Sijalkuti ovako piše u svojoj knjizi Zad-ul-lebib, na osnovu citata iz Abdulhak Dehlevijeve knjige Eši’at-ul-leme’at, “Puno svijeta ne vjeruje činjenicu da se možemo posredstvom ehli kabr (mrtvih) okoristiti i dobiti pomoć (istifade). Oni kažu da je cilj posjete kabura da mrtvim proučimo nešto i da im učinimo dovu. Većina velikana tesavvufa i alima fikha je rekla da je iskušena pomoć onih koji su u kaburu. Ovo isto su takođe jednoglasno rekle i evlije koje posjeduju kešf. U stvari, mnogi su kazali da su (duhovno) uznapredovali dobivanjem fejza od duša. Oni se zovu Uvejsi.” Nakon ovoga je hazreti Sijalkuti dodao, “Ja ne razumijem šta su naumili oni koji kažu da mrtvi ne mogu pomoći. Ko čini dovu on traži od Allaha teala. On stavlja Allahovog teala dragog roba kao posrednika (vasitu) da mu dova bude kabul. On kaže, ‘Ja Rabbi! Daj mi radi hatra i hurmeta (ljubavi i poštovanja) ovog Tvog roba kojem si Ti dao obilan ihsan’. Ili, pozivajući Allahovog teala roba, za kojeg vjeruje da ga Allah dželle-šanuhu puno voli kaže, ‘O Allahov Velija učini za mene šefa’at! Učini za mene dovu! Budi vasita (posrednik) da mi Allah dželle-šanuhu ispuni želju!’ Samo Allah dželle-šanuhu sam sve stvara i samo od Njega sve tražimo. Velija je samo razlog i posrednik (vesile i sebeb). Evlija je takođe prolazan. On će takođe biti uništen. On ništa ne može napraviti. On nema snagu i moć da čini tesarruf (da pomaže). Kada bi bilo širk ovako reći ili vjerovati ili vjerovati nekome drugom pored Allaha teala onda bi takođe bilo zabranjeno i od živih tražiti dovu ili nešto drugo. U našoj vjeri nije zabranjeno tražiti dovu ili nešto drugo od živih. Naprotiv, rečeno je da je mustehab. To je uvijek bilo uobičajeno. Ako oni, koji ovo ne vjeruju, misle da kažu da nakon smrti ne postoji keramet oni će morati dokazati ovu svoju predpostavku. Tačno je da su neke evlije, nakon svoje smrti, uzdignute do alem-i kudsa. Oni su u huzur-i ilahi (Allahovom teala prisustvu) sve zaboravili. Oni su nesvjesni dunjaluka i svega šta se dešava na dunjaluku. Oni ne čuju dove. Oni neće biti ni sebeb ni vasita ni za šta. Ovakve medžzub (zanesene, ushićene) evlije takođe postoje i na dunjaluku. Ako neko ne vjeruje keramet to ne mijenja stvar. On ne može dokazati svoju predpostavku. Kur’ani kerim, hadisi šerif i događaji, koji su se desili i koji su viđeni, i stoljećima poznati, pokazuju da oni nisu u pravu. Ako neki džahil (neznalica) ne očekuje nešto od Allaha teala već kaže da evlija radi i stvara i ako on, ovako misleći, od njega nešto traži, to mu treba zabraniti i čak ga treba kazniti. Ali, ovakvom tvrdnjom ne možemo kaljati i klevetati alime islama i arife (alim islama, ekspert u vjerskom znanju koji zna ma’rifet tesavvufa kroz srčani kešf i koji zna veličinu i sifate Allaha teala) pošto je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem zijaretio kaburove i mrtve i nazivao im selam. On nam nikada nije zabranio da nešto tražimo od mevta (mrtvaca). Ovisno od stanja (hallova) posjetilaca, i onih koje posjećujemo, za neke učimo dovu dok od drugih tražimo pomoć. Svaki musliman zna da su Pejgamberi salevatullahi teala alejhim edžma’in živi u svojim kaburima. Niko ovo ne može poricati. Međutim, mi smo čuli o onima koji ne vjeruju činjenicu da evlije mogu pomoći iz svojih kaburova kao i to da se od njih može zatražiti pomoć.”

Abdulhak Dehlevi kaže u svojoj knjizi Džezb-ul-kulub, “Ibni Ebi Šejbe nam prenosi: U hazreti Omerovo vrijeme je u Medini bila velika suša. Neko je otišao kod Resulullahovog alejhisselam groba (Kabr-i Nebevi) i rekao, ‘O Resulullah! Učini dovu da padne kiša inače će tvoj ummet biti uništen!’ Resulullah sallallahu alejhi ve sellem mu se pojavio snu, i rekao, ‘Idi i od Omera traži muštuluk, pašće kiša.’ Ibni Dževzi kaže, ‘U Medini je bila velika suša. Ashabi su otišli hazreti Ajši i zamolili je da im pomogne. Ona im je rekla da naprave rupu na plafonu Resulullahovog turbeta. Oni su tako i učinili. Pala je velika kiša. Kabr-i šerif je bio sav mokar.’ ” Ova dva izvještaja su dokaz da su ashabi kiram tražili pomoć od kabra. Čak im je i hazreti Ajša radijallahu anha, koja je bila mudžtehid, naredila da traže pomoć od kabura. Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je dao osobi, koja je tražila pomoć od njegovog kabra, vesele vijesti da će pasti kiša. Iz ovog razloga, ne vjerovati da se od Resulullahovog kabra može tražiti pomoć, znači poricati idžma’ ashaba kiram. Kako piše u knjizi Hisn-ul-hasin Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je rekao, “Ko je izgubio životinju treba da kaže, ‘O Allahovi robovi! Pomozite mi! Neka i vama Allah dželle-šanuhu dadne merhamet!’” U jednom drugom hadisi šerifu se kaže, “Na mjestu gdje se plašimo trebamo tri puta reći, ‘O Allahovi robovi! Pomozite mi.’” Ova dova je često iskušena. U drugom hadisi šerifu se kaže, “Neko ko zbog nečeg ima gubitak treba da uzme abdest i da klanja dva rek’ata namaza! Nakon namaza treba da kaže, ‘Ja Rabbi! Od Tebe tražim. Preklinjem Te uzimajući kao posrednika (vesile) Tvoga Pejgambera Muhammeda alejhisselam koji je Tvoj rahmet za sve svjetove (aleme). O Muhammed! Ja te uzimam kao posrednika (vesile) da mi moj Rabb primi (ukabuli) moju želju. Ja Rabbi! Učini ga mojim šefa’atdžijom (posrednikom)!’” Svaki musliman zove Resulullaha kada kaže u namazu, “Esselamu alejke ejjuhen-Nebijju!” Samo ovo je dovoljno da odgovori onim koji poriču ovu činjenicu. Istovremeno, ovo nam pokazuje i činjenicu da je Rabita dozvoljena (džaiz). Uspostaviti rabitu sa evlijama-kaddesallahu teala esrarehumul’aziz-je slično upotrebi naočara starijoj osobi koja ne vidi dobro. Ajeti kerim, “Tražite posrednika (vesilu)!” ističe činjenicu da je potrebno tražiti muršid-i kamila (velikog alima) da bi dobili fejz od Allaha dželle-šanuhu.

U knjizi Tavali’ ul-envar piše, “Kada idete Resulullahu sallallahu teala alejhi ve sellem u posjetu trebate iz svog srca izbaciti dunjalučke misli. Trebate samo od Resulullaha očekivati pomoć. Dunjalučke misli sprečavaju pomoć. Trebate razmišljati o tome kako je on živ u kabru, kako on prepoznaje one koji ga zijarete, kako mu je Allah dželle-šanuhu dozvolio da dadne ono što se od njega traži i kako se samo preko njega može približiti Allahu dželle-šanuhu.”

Imam a’zam Ebu Hanife nam u svojoj knjizi Musned prenosi vijest koja nam dolazi od Abdullaha ibni Omera, “Kada zijaretimo Kabr-i se’adet, približavamo mu se sa strane koja gleda prema kibli. Leđa okrećemo prema kibli. Okrenućemo se prema kaburu i nazvaćemo selam, ‘Esselamu alejke ejjuhen-Nebijju ve rahmetullahi ve berekatuh.’” Ibni Hadžer Mekki kaže da je bolje (efdalnije), kada zijaretimo, činiti dovu stojeći nego sjedeći. Ruknuddin Ebu Bekr Muhammed Kirmani, hanefi alim fikha je rekao, “Za vrijeme zijareta ćemo preklopiti desnu ruku preko lijeve, isto kao u namazu.” Musteheb je biti od šebaka (rešetki) udaljen četiri zra’ (dva metra). Ovdje se završava prijevod iz knjige Tahkik-ul-hakkil mubin. Ovo nije Šemsuddin Muhammed Kirmani koji je preselio na ahiret 786/1384.

28 - Knjiga Feth-ul-medžid piše na 66., 107. i 386. stranici da je u svakoj prilici potrebno učiniti idžtihad. Na 387. i 390. stranici piše da oni koji slijede (čine taklid) mezheb moraju da znaju delile (dokaze) svog mezheba i da postaju mušrici ako ih ne znaju. Knjiga sama sebi kontradiktira na 432. stranici i kaže da džahili ne mogu činiti idžtihad. Na 78., 167., 183., 503. i 504. stranici piše da onaj ko od mrtvaca (mejjita) traži šefa’at postaje mušrik (kafir). Takođe je napisano i to da je očekivanje kerameta i fajde (koristi) od mrtvaca širk. Na 115., 140., 173., 179. i 220. stranici ova knjiga piše da su muslimani obožavali evlije. Na 133., 134., 136., 139., 140., 484. i 485. stranici piše da je očekivanje bereketa i koristi (fajde) od kabura širk. Na 143., 146., 191. i 503. stranici piše da je traženje dove od mrtvaca (mejjita) širk. Na 169., 179., 416. i 503. stranici piše da mrtvac ništa ne osjeća i ne čuje. Na 222., 223., 234., 247., 274. i 486. stranici piše da je posjećivanje kaburova evlija, i dobijanje od njih fajde (koristi), širk. Na 181. i 211. stranici piše da je traženje šefa’ata pripisivanje šerika (zajedničara, ortaka, druga) Allahu dželle-šanuhu. Na 258., 259. i 260. stranici piše da je zabranjeno približavati se Resulullahovom Hudžre-i se’adetu da bi mu nazvali selam. Na 486. stranici piše da su ashabi kiram radijallahu teala alejhim edžma’in činili dovu okrenuvši leđa Resulullahovom kabru.

Alimi ehli sunneta su, nekoliko stotina godina prije nego što su se vehabije i pojavile, odgovorili na ove njihove izmišljene laži i krivotvorine. Ovdje navodimo imena knjiga koje u sebi sadrže odgovore na njih i koje su postale čuvene među učenim ljudima. One su: Knjiga Šifa koju je napisao hazreti kadi Ijad; knjiga Ettergib vet-terbih koju je napisao alim hadisa Abdul’azim Munziri; knjiga Miškat-ul-Mesabih koju je napisao Velijjuddin Tebrizi; knjiga Mevahib-ul-ledunnijje koju je napisao imam Kastalani; knjiga Džami’us-sagir koju je napisao imam Sujuti; knjiga Eljevakit-vel-dževahir koju je napisao Abdul-Vehhab Ša’rani; knjiga Hulasat-ul-vefa koju je napisao imam Semhudi; knjiga Džem’ul-esrar koju je napisao Abdulgani Nablusi; knjiga Takrib-ul-usul koju je napisao sejjid Ahmed Dahlan; knjiga Metalib koju je napisao Fahruddin Razi; knjiga Tuhfet-uz-zuvvar koju je napisao Ibni Hadžer Mekki; knjiga Feth-ul-bari koju je napisao Ibni Hadžer Askalani; knjiga Šerh-i šifa koju je napisao Šihabuddin Haffadži; knjiga Mensek koju je napisao allame Halil Maliki; knjiga Šerh-ul-mevahib koju je napisao Muhammed Zerkani Maliki; knjiga Šerh-i šemail koju je napisao imam Munavi; knjiga Nukul-uš-šer’ijje firreddi alelvehhabijje koju je napisao Mustafa Šatti Hanbeli; knjiga Nešr-ul-mehasin koju je napisao Abdullah Jafi’i; knjiga Šehr-ul-ihja koju je napisao sejjid Murteda Hanefi; knjiga Se’adet-i darejn koju je napisao Jusuf Nebhani; knjiga Mesalik-ul-hunefa koju je napisao imam Kastalani; knjiga Kitab-uz-zuhd koju je napisao imam Ahmed; knjiga Hilje-tul-Evlija koju je napisao Ebu Muhammed Halil; knjiga Safvet-us-safve koju je napisao Ibni Dževzi; knjiga Keramet-ul Evlija koju je napisao Lalkai; knjige Fetva-i hadisijje i El-dževher-ulmunzam koje je napisao Ibni Hadžer Mekki; knjiga Misbah-uz-zulam koju je napisao allame Ebu Abdullah Maliki; knjiga Misbah-uz-zulam koju je napisao Kila’i; knjiga Bugjet-ul-ahkam koju je napisao Nureddin Ali Šafi’i; knjiga Hudžet-ullahi alel-alemin koju je napisao Jusuf Nebhani; knjiga El-intisar lil-Evlija-il-ebrar koju je napisao Tahir Sunbul-efendija; knjiga Dževahir-ul-akdejn koju je napisao Nureddin Ali Semhudi; knjiga Nefehat-i Šazilijje koju je napisao Hasen Advi Misri; knjige Edžvibet-ul-merdijje i Bahr-ul-mevrud koje je napisao Abdulvehhab Ša’rani; knjige Ber’ul-eskam i Lem’u-berk-il-makamat koje je napisao Mustafa Bekri; knjiga Kešf-un-nur koju je napisao Abdulgani Nablusi; knjiga Šerh-i Hizb-il bahr koju je napisao Ahmed Zerruk Maliki; knjiga Džila-uz-zulam firreddi alen Nedždilleziedallel-avam koju je napisao allame sejjid Alevi; knjiga Sejf-ul-Džebbar koju je napisao Fadl-i Resul Bedajin; knjiga Tarih-i Vehhabijjan koju je napisao Ejjub Sabri paša na turskom jeziku koja je 1296. godine štampana u Istanbulu.

Kada posjećujemo nečiji mezar, duša onog koji leži u kaburu se odražava na dušu posjetioca, kao u ogledalu. Ako je duša posjetioca na visočijem nivou, njegovo srce se počne sikirati (nelagodno osjećati), postane uznemireno i ošteti se. U početku islama je iz ovog razloga bilo zabranjeno posjećivati kabur. Kasnije je postalo dozvoljeno posjećivati kabur (grob), kada je bilo i mrtvih muslimana. Hadis, “Onome ko posjeti moj kabur je isto kao da me je posjetio i dok sam bio živ” nam naređuje da posjećujemo Resulullahov alejhisselam blagoslovljeni grob (Hudžre-i se’adet) i da se njime okoristimo. Oni koji su ga posjećivali (Resulullaha) dok je bio živ bi od njega vraćali sa puno fajde (koristi). Ovaj hadisi šerif nas informiše da će se i oni koji zijarete njegov mubarek kabur ovako vratiti.

Veliki alimi islama kao što su Abdulkadir-i Gejlani, Muhjiddin-i Arabi, Takijjuddin-i Ali Subki, Ahmed ibni Hadžer-i Mekki i Abdulgani Nablusi rahimehumullah su davno dokazima pokazali, prije nego što su se vehabije i pojavile, da je džaiz (dozvoljeno) posjećivati kaburove (mezareve) evlija, činiti im tevessul (okoristiti se upotrebljavajući ih kao posrednike) i moliti (tražiti) za Allahov teala afv (uslugu, oprost) i merhamet (milost). Hazreti Jusuf Nebhani u svojoj knjizi Ševahid-ul-hak citira duge izvode i dokaze iz knjiga uzvišenih alima rahmetullahi teala alejhim edžma’in i tako ponižava vehabije. Pedeset stranica ove knjige, koja je na arapskom jeziku, je 1972. godine štampano u knjizi Ulema-ul-muslimin (Ulema-ul-muslimin ve-l-vehhabijjun). Jedan drugi dio ove knjige je preveden na turski jezik i dodan našoj knjizi na turskom jeziku Faideli Bilgiler pod naslovom Dogruya inan, Bolucuye aldanma (i našoj knjizi na engleskom jeziku koja se zove The Religion Reformers in Islam - koja je djelomično prevedena na bosanski jezik pod naslovom Vjerski reformatori u islamu). Pametna omladina, koja ga pročita, će odmah shvatiti da su vehabije neiskrene, na putu dalaleta i vrlo glupi.

Hazreti Alauddin-i Attar-kuddise sirruh-piše u svojoj knjizi Rešehat, “Onaj ko posjeti mezar evlije rahmetullahi teala alejhim edžma’in se okoristi direktno proporcionalno koliko je shvatio veliku osobu koja leži u kaburu i proporcionalno količini tevedždžuha (lijepih misli koje je usmjerio) prema Veliji to jest, direktno proporcionalno koliko je uz njega priljubio svoje srce. Iako zijaret kabra ima puno koristi daljina ne pravi prepreku onome ko može učiniti tevedždžuh duši evlije. Behauddin-i Buhari naređuje [onim koji su u stanju da Allahu dželle-šanuhu direktno učine tevedždžuh] da direktno učine tevedždžuh (okrenu se prema, priljube svoje srce) Haku teala. Kada posjećujemo kaburove evlija trebamo zanijjetiti da činimo tevedždžuh prema Allahu dželle-šanuhu. Ruh Velije treba da bude posrednik (vesile) za potpuni tevedždžuh prema Allahu dželle-šanuhu. Isto tako trebamo Allahu dželle-šanuhu učiniti tevedždžuh dok smo skromni prema drugim ljudskim bićima. Zato što je skromnost prema ljudskim bićima, radi Allaha teala, makbul (kabul, magbul, cijenjena, usvojena, primljena, uslišana).”

Da bi, čineći tevedždžuh Allahu dželle-šanuhu, dobili fejz-i ilahi, koji konstantno, svakog momenta teče, srce mora biti očišćeno od gafleta (nehaja, nemara, indolencije) i dunjalučkih interesa. Srce koje nije ovakvo, i koje je pocrnjelo od kufra, bid’ata i grijeha ne može ni Allahu dželle-šanuhu učiniti tevedždžuh ni dobiti fejz-i ilahi. Ovakvi ljudi trebaju da slijede hadisi šerif, “Lajese’uni…”, trebaju da nađu muršid-i kamila ve mukemmila (velikog alima) odnosno pravog Resulullahovog nasljednika (varisa) koji je stekao Allahov teala fejz, da edebli sjede u njegovom prisustvu i da dobiju dio fejz-i ilahi koji dolazi u njegovo srce. Kada ne možemo naći pravog muršida moramo se dobro čuvati da ne slijedimo i da nas ne prevare lažni šejhovi i tarikatdžije koji nisu u stanju da razdvoje iman od kufra.

Hazreti Abdullah-i Dehlevi piše u svom osmom pismu, “Učinite tevedždžuh duši ovog fakira! Ili, otiđite kod mezara Mirze Mazher-i Džan-i Džana i učinite tevedždžuh njegovom ruhu! Allahov teala fejz se može dobiti čineći njemu tevedždžuh. On je korisniji od hiljada ljudi našeg vremena.” Na pedeset osmoj stranici knjige Makamat-i Mazherijje piše, “Zijaretite mezareve evlija i preklinjite ih da vam daju fejz! Proučite Fatihu i Salavat i pošaljite njihove sevabe njihovim mubarek dušama. Uzmite ih kao posrednike (vesile) da dobijete Allahovo teala zadovoljstvo (rizaluk) što je i zahir (jasan, vidljiv) i batin (sakriveni) put se’adeta (sreće). Međutim, vrlo je teško dobiti fejz od srca evlija bez čišćenja srca (činjenja kalbi tasfije). Hadže Behauddin-i Buhari kaddesallahu teala sirrehul’aziz je zato rekao da je bolje tražiti direktno od Allaha teala a ne kroz srca evlija.

Vehabije i izvjesni vjerski ljudi, koje su vehabije prevarile, kažu da je bid’at učiti mevlid (mevlud). Pored toga što je napisao knjigu, kao dokument i kao odgovor njima po ovom pitanju, hazreti Ahmed Sa’id-i Faruki dokazuje u trideset sedmom pismu u knjizi Mektubat-i Ahmedijje da je dozvoljeno učiti mevlid i da donosi puno sevaba što je takođe dokazano i na dvije stotine trideset trećoj stranici knjige Hudždžet-ullahi alel’alemin fi mu’džizat’i Sejjid-il-Murselin koju je napisao Jusuf-i Nebhani kaddesallahu teala sirrehul’aziz, na kraju knjige El-besair li-munkirit-tevessul-i bi’ehlil-mekabir, u knjizi En-ni’met-ul kubra alel-alem fi-mevlid-i sejjid-i veled-i Adem. Ove tri knjige kao i sljedeće četiri navedene knjige je Izdavačka kuća Hakikat Kitabevi iz Istanbula ofsetom reprodukovala. Mi ne trebamo zabranjivati mevlud već učenje mevluda sa tegannijom (tj. melodično pjevanje kao kad pjevamo pjesmu), sjedenje žena i muškaraca zajedno, u istoj prostoriji i gledanje jednih u druge.

29 - U knjizi, Ette’akkub-ul-mufid koju je napisao alim iz Damaska, Ebu Hamid bin Merzuk kaddesallahu teala sirrehul’aziz, i u knjizi Et-tevessul-u bin Nebi ve bis-Salihin koja je skraćena verzija dva toma knjige pod naslovom El-beraet-ul-eš’arijjin, je odgovoreno na Ibni Tejmijjine ideje i ideje Ibni Kajjima i Muhammeda bin Abdulvehheba.

30 - Knjiga El-fedžr-us-sadik fir-redd-i alel-munkiri-t-tevessul-i vel-havarik koju je napisao bagdadski alim Džemil Sidki efendija ponižava vehabije.

31 - Knjiga Nur-ul-jakin koju je napisao alim iz Tajlanda hazreti Mustafa bin Ibrahim Sijami. Knjiga je izdata 1345. godine, a Izdavačka kuća Hakikat Kitabevi iz Istanbula ju je 1396/1976. godine ofsetom reprodukovala. Ova knjiga dokumentovano odgovara tajlandskim vehabijama.

32 - Alim iz Indije, Muhammed Abdurrahman Silheti, je u svojoj knjizi Sejf-ul ebrar-il-meslul… pokazao čvrstim dokazima da su vehabije u Indiji licemjeri.

33 - Muftija Mahmud Sahib, još jedan alim iz Indije, i u svojoj knjizi Reddi vehhabi-ji Hindi odgovara vehabijama i podučava ehli sunnet.

34 - Mevlana Muhammed Kuttu rahmetullahi teala alejh profesor na Faruk Koledžu u gradu Kalkuti, republika Kerala, Indija, je dokazima odgovorio vehabijama u svojoj knjizi Kitab-us-sunni koja je napisana na malajskom jeziku. Knjiga ima tri toma.

35 - Knjiga Mizan-uš-šeri’a Burhan-ut-tarika koju je napisao Muhammed Hilmi-efendi rahmetullahi teala alejh piše o napadima izvjesnih ljudi na alime tesavvufa i onda na svaki od njih, pojedinačno, piše predivan odgovor. Knjiga je na turskom jeziku i u rukopisu je. On je prvo dobio fejz od Zijauddina Gumušhaneli-efendije u Istanbulu, zatim od Hadži Ahmed-efendije iz Sivasa. Hadži Ahmed-efendija je bio halifa Ašik-efendije a Ašik-efendi je bio halifa Halid-i Bagdadija. On je 1334/1916. godine u Mar’ešu preselio na ahiret. Njegove halife, a naročito njegovi sinovi Bahir i Abdurrahman, njegov zet Vehbi i autor ove knjige, Muhammed Nef’i efendi su nastavili da prosvjećuju (iršad) narod.

36 - Direktor koledža Medresat-ul-irfan u gradu Koutiala u državi Mali piše u svojoj knjizi El-hakaik-ul-islamijje da su vehabije, koje žive u Africi, razdornici i daje im lijep savjet.

37 - Muderris-i allame i hatib (imam) u Hamada Sultan Džami’i, Muhammed Hamid, detaljno objašnjava hanefi mezheb u svojoj knjizi Luzum-u ittiba’i mezahib-il-eimme i dokazuje da je vadžib slijediti (taklid) jedan od četiri mezheba. Ova knjiga je napisana 1388/1968. godine a 1984. godine je u Istanbulu ofsetom reprodukovana i stavljena na kraj knjige Miftah-ul-felah.

38 - Knjiga Nefehat-ul-kurb vel-ittisal bi-isbat-it-tesarrufi li-Evlija-illahi teala vel-kerameti ba’del-intikal je čuvena. Napisao ju je hanefi alim sejjid Ahmed Hamevi.

 

39 - Ahmed Babe, alim afričke države Gana i direktor Medrese-i vatanijje, u svojoj knjizi Sejf-ul-Hak dokazima i dokumentima opovrgava vehabije.

40 - Englezi su, sa ciljem da iznutra unište islam, osnovali misionarske organizacije. Ovi misionari su napisali knjige u kojima ponižavaju islam i (prave) alime islama. Englezi stavljaju na ove knjige, koje oni besplatno dijele po islamskim zemljama, imena potplaćenih ljudi kao tobožnjih autora ovih knjiga. Ehli sunnet alimi su odgovorili na ove knjige i potpuno uništili ovu njihovu podlu taktiku. Habib Alevi bin Alevi Haddad je u svojoj knjizi Mizbah-ul-enam ve džila-ul-zulam napisao na njih odgovore. Ova knjiga je 1216. godine po Hidžri napisana, a 1325. godine u Istambulu štampana. Tu je takođe i knjiga Dževazut-tevessul, Ahmeda bin Zejni Dahlana. Nju je Izdavačka kuća Hakikat Kitabevi iz Istanbula 1416/1995. godine po drugi put odštampala sa ciljem da je rasprostrani po cijelom svijetu.

08.11.2007.

vehabizam

U osamdeset drugom ajetu sure Maide je jasno rečeno da su mušrici i jevreji najveći neprijatelji islama. Abdullah bin Sebe’ jedan jevrej iz Jemena je bio prvi koji je zapalio baklju fitne sa ciljem da iznutra razori islam. On je protiv pravih muslimana, muslimana ehli sunneta, uspostavio grupu (firku) ši’ija. Najpokvarenija od svih šijiskih grupa je nusajri grupa. Ovi kafiri kažu da je Allah ušao (hulul) u Aliju i njegovu djecu, i da samo oni znaju tajnu (bit). Poslije Drugog svjetskog rata je jedan nusejri jeretik, Hafiz Esad, postao krvavom pobunom u Damasku predsjednik Sirije. On je prvo na jedan krvoločan način pobio na hiljade sunni muslimana u gradovima Hama (Hamah) i Humus. Engleska vlada je u Londonu, u dogovoru sa jevrejima, osnovala Ministarstvo komonvelta čiji je zadatk bio da se bori protiv islama. [Mi smo na početku naše knjige već rekli da je engleska vlada pod upravom sveštenika i da Engleskom upravljaju sveštenici. Mi smo takođe rekli i to da su hrišćani postali mušrici zato što vjeruju da Isa alejhisselam posjeduje božije atribute (uluhijjet sifate), što ga obožavaju, i što obožavaju njegove kipove.] Hemfer, jedan od njihovih špiuna, kojeg su oni obučili jevrejskim trikovima i poslali u sve zemlje je u Basri ulovio i prevario Muhammeda od Nedžda i 1125/1713. godine osnovao vehabizam. U našoj knjizi Confessions of a British Spy (Ispovijesti britanskog špijuna) je o ovom opširno napisano.

Muhammed bin Abdulvehhab je, čitajući knjige Ibni Tejmijje i njegovog učenika ibni Kajjima Dževzijje, povećao svoje razdorno i separatističko znanje koje je naučio od (britanskog špijuna) Hemfera.

Muhammed bin Abdulvehhab je umro 1206/1792. godine. Njegove pristaše se nazivaju nedždije ili vehabije. Oni se takođe zovu i firka-i mel’une (izdajnička grupa). Pogledajte petu stranicu ove knjige! (tj. knjige Vjerski reformatori u islamu) Abdulvehhabov sin kaže:

“Svi muslimani koji su se u toku šest stotina hiljada godina raširili po svijetu su bili mušrici. Pošto je farz direktno ibadetiti Allaha, niko i ništa se ne smije uzeti kao posrednik (vesile) za ibadet. Činiti dovu (ikom drugom), ili tražiti pomoć (i od kog drugog) osim od Allaha je biti širk koji neće nikada biti oprošten. Svi oni, koji spominju imena Pejgambera i evlija, i koji od njih traže pomoć, i koji zavjetom (adak), sadakom i drugim stvarima poštuju turbeta, su mušrici. Ispričavajuće riječi kao što su, ‘Mi tražimo njihov šefa’at. Mi ih uzimamo kao posrednike (vesilu) da se približimo Allahu dželle-šanuhu’ ih neće spasiti od širka. Mušrici su, kada su bili u nevolji, takođe i u Resulullahovo vrijeme činili Allahu dovu. A kada su bili u udobnosti, oni su činili dove melecima, evlijama i kumirima (idolima). Isto tako, i današnji mušrici, mole tog i tog pira i tog i tog šejha. Ovi mušrici su gori od drevnih mušrika. Da i ne spominjemo mušrike koji mole šejha, oni koji kažu, ‘O Resulallah! Budi mi šefa’atdžija, spasi me,’ su takođe mušrici.”

Alimi ehli sunneta rahmetullahi teala alejhim edžma’in su ga opovrgli i rekli da je on na krivom putu. Muhammedov mlađi brat, Sulejman bin Abdulvehhab, je čak napisao i jednu veliku knjigu da ga opovrgne. Ta knjiga, koja se zove Savaik-i ilahijje, je izdata u Istanbulu. U knjigama Fasl-ul-hitab i Kešf-ul-hidžab koje je napisao Ali bin Ahmed Basri, jedan od alima šafi’ijiskog mezheba koji je poznat pod imenom Kabani, se dokazuje da je on skrenuo sa pravoga puta. Ahmed Kabani je preselio na ahiret 1235/1819. g.n.e.

Knjiga Delail-i hajrat je izazvala vatru zato što u sebi sadrži riječi kao što su sejjidina i mevlana. Međutim, sultan Abdulhamid Han Drugi ju je svaki dan čitao. Abdulvehhabov sin je često govorio, “Kad bih mogao, ja bih porušio Hudžre-i se’adet (Poslanikovo turbe). Ja bih bacio zlatni oluk Kabe i umjesto njega stavio drveni.” On je nazivao kafirima one koji mu nisu vjerovali. On je često govorio da su hazretlije Omer bin Farid i Muhjiddin-i Arabi bili kafiri. On se ismijavao s hadisi šerifom koji glasi, “Podjela mog ummeta na mezhebe je [Allahov džlle-šanuhu] rahmet.” On nije vjerovao u vakufe. On je rekao da u islamu nema vakufa. On je rekao da su plate koje se plaćaju mita. Kabani Ali efendija je ovo sve, jedno po jedno, dokazima pobio.

Ibni Tejmijje je rekao da je grijeh otići na liječenje na obalu rijeke, u banjsko lječilište, u šumu, na planinu, u pećinu i.t.d., ili, nešto zavjetovati (adak) grobu. On je rekao da je - posjećivanje kaburova, klanje kurbana kod turbeta, i traženje pomoći od mrtvih - širk.

Prema alimima ehli sunneta, posjećivanje (zijaret) Resulullahovog sallallahu teala alejhi ve sellem kabura je sunnet. U stvari, neki od njih su čak rekli da je posjećivanje vadžib. Ibni Abidin je ovako napisao u komentaru knjige Durr-ul-muhtar, “Prije Ibni Tejmijje nijedan alim nije zabranjivao posjetu groba. On je izumio jedan novi bid’at. On je pao pred svim muslimanima u nepoštovanje.” Hadisi šerif koji prenosi Muslim kaže, “Ja sam ranije zabranio posjećivanje groba (zijaret mezara). Od sada ih posjećujte (zijaretite)!” Nedžmeddin Omer bin Hadždži je u svojoj knjizi El-dževab fi reddi ala Ibni Tejmijje je opovrgao Ibni Tejmijju jakim dokazima i dokazao da je dozvoljeno zijaretiti (posjećivati) turbeta. Burhaneddin Ibrahim bin Muhammed je takođe napisao jednu predivnu knjigu pod istim nazivom. Ove dvije knjige se nalaze u biblioteci Sulejmanijje, u dijelu koji se zove “Bešir aga”, pod brojem 142.

Abdulvehhabov sin je rekao da je ono što je Ibni Tejmijje zabranio kufr. Po njemu su svi oni, koji se kod turbeta zavjetuju, ili kod njih čine dove, kao i oni koji oko njih obilaze, ljube njihove prekrivače, uzimaju zemlju sa njih i koji traže pomoć od evlija rahime-humullahu teala, kafiri. On je rekao da su takođe kafiri i oni koji ovo ne smatraju kufrom. Muhammed bin Abdulvehhab je napisao u knjizi Kešf-uš-šubuhat, koja je prevedena na turski jezik, “Krv i imovina onih koji traže istigase od Poslanika i evlija, odnosno tevessul sa nijjetom šefa’ata ili približavanja Allahu je halal,” i naredio ubijanje muslimane i pljačkanje njihove imovine. Međutim, činjenica je da oni, koji ne vjeruje u dobro poznata nužna vjerovanja postaju kafiri, kao na primjer, da Allah dželle-šanuhu postoji i da je jedan, i da je farz pet puta dnevno klanjati namaz. Musliman koji vjeruje ono što je jasno rečeno se ne može zvati kafirom samo zbog sumnje. Ako je Ibni Tejmije i rekao da je to širk, on je mislio da kaže mali širk. Međutim Muhammed bin Abdulvehhab (i njegove pristaše) kažu da je to širk koji je ravan kufru. Obožavanje kipova je otvoreni širk. Ali, tražiti nešto od nekog drugog, osim Allaha dželle-šanuhu, je širk-i hafi (tj. sakriveni ili prikriveni širk). Ljudi ne mogu izbjeći sakriveni širk. Čak su i Pejgamberi alejhimusselam molili Allaha dželle-šanuhu da ih zaštiti od njega. Slijeđenje nefsa, seksualni prohtjevi i hvalisanje (rija) su sve primjeri sakrivenog širka. Sakriveni širk briše sevabe ibadeta. Nijedan alim nije nikada rekao, “Oni koji se hvale i razmeću su kafiri. Halal ih je ubiti i oteti im njihovu imovinu.”

Učiniti sedždu (sa nijjetom obožavanja) suncu, mjesecu, zvijezdama, idolima (kumirima, statuama) je kufr. Učiniti sedždu pred stvarima, iz poštovanja, a ne sa ciljem obožavanja, nije kufr. Zaklati kurbana (životinju) nečemu što neko obožava je kufr. Ako neko ko obožava Allaha dželle-šanuhu zakolje kurbana nečemu drugom što ne obožava on nije učinio kufr. On je učinio haram. Obožavati (ibadetiti) nekoga znači moliti mu se i vjerovati da od njega dolazi sve i da on daje sve, i korisno i štetno. Izvjesni alimi su rekli da je mekruh onima koji obožavaju Allaha dželle-šanuhu da uzmu zemlju s turbeta, ili da obilaze oko turbeta. Međutim, prema Vehhabovoj knjizi, ovo je sve širk i kufr. On kaže da su milioni muslimana koji su došli i umrli kafiri. On se loše izražava i o ashabima kiram ridvanullahi teala alejhim edžma’in zato što su oni izdizali mezareve šehida, koji su se borili protiv Musejleme-i kezzaba, jedan aršin iznad zemlje, radi raspoznavanja (mezara) i učenja Fatihe. Ove njegove riječi nam pokazuju da on slijedi Musejlemov put.

Oni kažu da je - gradnja turbeta na grobu, munare na džamiji, i jedenje kašikom - novotarija (bid’at). Oni su u Kerbeli porušili hazreti Husejnovo turbe i pokrali dragocjene stvari koje su se u njemu nalazile. Oni su spalili i porušili grad Taif i poklali ehli sunnet muslimane, uključujući žene i djecu, i opljačkali njihovu imovinu. Najdragocjenije knjige kao što su Buharija i Muslim i mnoge knjige hadisa, fikha i drugih naučnih disciplina, pa čak i Kur’ani kerim, su pobacani na zemlju i pogaženi. Niko ih od straha nije smio podići. Oni su čak i kopali zemlju i tražili imovinu. Oni su zapalili grad. Oni su u Mekki mukerremi razorili turbeta i mubarek kuće u kojima su rođeni Pejgamber alejhisselam i hazreti Ebu Bekir, hazreti Omer i hazreti Fatima radijallahu teala anhum edžma’in. Oni su rekli da je mujezzinima širk poslije ezana učiti salat i selam (Poslanikovoj, alejhisselam, mubarek duši). Oni su zabranili pušenje i spalili sve lule, nargile, cigaret-kutije i muzičke instrumente. Zlostavljanja i mučenja koja su vehhabije sprovele nad muslimanima grada Ta’ifa su detaljno opisana u knjizi Kijamet ve ahiret na 388. stranici.

Oni su iznijeli značenja ajeti kerima, “Ne činite dovu nikom drugom ko nije ni koristan ni štetan, osim Allahu dželle-šanuhu!” i, “Ne činite dovu nekom drugom zajedno sa Allahom dželle-šanuhu!” i hadisi šerif, “Dova je srž ibadeta,” i rekli, da onaj, ko traži nešto od nekog drugog osim Allaha postaje kafir. Međutim, dova koju ajeti kerim zabranjuje je dova u jeziku znanja. To znači dova koja se čini kao ibadet. Ova dova se može učiniti (uputiti) samo Allahu dželle-šanuhu. Onom ko zna da se samo Allah dželle-šanuhu može obožavati, da se samo Njemu može učiniti dova, da niko drugi osim Njega ne stvara, da samo On sve čini, je dozvoljeno činiti vesilu Pejgamberima i evlijama, kao posrednicima, i tražiti pomoć od njihovih duša imajući na umu da su oni Allahova dželle-šanuhu draga stvorenja, čijim je dušama On dao moć da pomognu ljudima. Oni su žive u svojim mezarevima životom koji mi ne znamo. Njihovim dušama je dat ihsan (dobročinstvo) kerameta (natprirodnih čuda) i moć tesarrufa (dejstva). Onaj ko tako vjeruje se ne može zvati mušrikom. Muslimani traže od duša evlija da im pomognu da očiste svoja srca i da im daju fejz i ma’rifet, i znanje koje teče u njihova srca iz Resulullahovog sallallahu teala alejhi ve sellem mubarek srca. Oni ne traže ovosvjetske prolazne stvari, položaje i imovinu. Oni čak o njima ni ne misle.

Značenje ajeti kerima sure Zumer glasi, “Oni koji obožavaju druge stvari osim Allaha dželle-šanuhu kažu, ‘Mi ih ibadetimo da nam oni učine šefa’at kod Allaha dželle-šanuhu,’” i ističe da ih ovaj njihov izgovor neće spasiti od džehennema. Ehli bid’atdžije povezuju pripadnike ehli sunneta s kafirima koji obožavaju kipove i kumire (idole) i kažu da riječi, “Mi, da bi se približili Allahu dželle-šanuhu, stavljamo Njegove predrage robove kao posrednike (vesilu),” neće osloboditi pripadnike ehli sunneta od širka. Tačno je da riječi mušrika neće spasiti mušrike koji obožavaju idole od kazne širka. Ali, upotrijebiti Allahove dželle-šanuhu drage robove kao posrednike (vesile) nije širk. Zašto bi se onda pripadnici ehli sunneta morali oslobađati od širka? Ako neko ko ubije nekoga kaže na sudu, “Ja nisam toga čovjeka mislio ubiti. Ja znam da je zabranjeno ubiti čovjeka,” njega neće niko slušati i on će biti kažnjen. Njega neće kazniti radi njegovih riječi, koje su tačne, već zato što je ubio čovjeka. Ako neko nevin kaže iste riječi, i njegov neprijatelj se založi protiv njega, i kaže, “Pošto si kaznio ovog za te iste riječi kazni i ovog,” on neće biti kažnjen jer je onaj pređašnji kažnjen zato što je on ubio čovjeka. Isto tako i kafiri neće otići u džehennem zbog njihovih prethodno navedenih riječi već zato što su obožavali nekog drugog osim Allaha dželle-šanuhu.

Mu’mini se ne mogu nazivati kafirima na osnovu analogije s ovim ajeti kerimom koji se odnosi na mušrike zato što, iako kafiri, mušrici, kažu da je Allah dželle-šanuhu stvorio dobro i zlo i sve drugo oni su obožavali kipove koji se zovu Lat i Uzz, i meleke, i vjerovali su da su oni vrijedni obožavanja i da mogu učiniti da Allah dželle-šanuhu stvori sve što oni hoće (haša primorati Allaha dželle-šanuhu). Oni su im sa ovakvim vjerovanjem činili sedždu, klali kurbane, i zavjetovali. Muslimani ne kolju kurbane dušama Resulullaha i evlija. Oni kolju kurban samo Allahu dželle-šanuhu. Oni šalju (kao poklon) sevab duši evlije. Riječi, “Šefa’at ja Resulallah” znače, “O Resulallah! Ja te puno volim zato što nam Allah dželle-šanuhu naređuje da te volimo. Pošto te ja volim neka mi Allah dželle-šanuhu dadne da dobijem tvoj šefa’at.” Ovo je ukratko rečeno kao ajeti kerim, “Pitaj selo!”, u Kur’ani kerimu. Hazreti Omer radijallahu teala anh je za vrijeme hadždža rekao pred Hadžer-i esvedom, “Ti ne možeš ništa učiniti! Ali ja te ljubim zato što slijedim Resulullaha.” Kada je to hazreti Alija radijallahu teala anh čuo on je rekao, “Resulullah sallallahu teala alejhi ve sellem je rekao, ‘Hadžer-i esved će na dan kijameta činiti šefa’at za ljude.’” [Ovaj hadisi šerif nam prenose Tirmizi, Nesai, Bejheki, Taberani i Buhari u svojoj knjizi Istorija.] Hazreti Omer se zahvalio hazreti Aliji na tim riječima. Kada će jedan kamen biti koristan zar nije moguće da Pejgamberi, i oni koje Allah dželle-šanuhu voli, ne budu korisni? Allah dželle-šanuhu je rekao da će on ukabuliti (uslišati) dove i šefa’ate onih koje On voli. [Materijal od početka 43. članka dovde je uzet iz sedmog toma Istorije koju je napisao Ahmed Dževdet paša rahmetullahi alejh]

Duboki alim, riznica kerameta, hazreti Mevlana Halid-i Bagdadi je ovako napisao u svom radu Risale-i Halidijje, “Kada se muslimani čvrsto uhvate za posrednika (sebeb) oni misle da će on biti povod (sebeb) za Allahovo dželle-šanuhu stvaranje onoga što oni žele. Oni ne vjeruju da su posrednici stvaraoci. Mušrici, s druge strane, vjeruju da će njihovi kipovi stvoriti ili će učiniti da Allaha dželle-šanuhu dadne (haša primorati Allaha dželle-šanuhu). Oni koji nisu u stanju da uvide razliku između ova dva vjerovanja ginu u vrtlogu poricanja.”

Knjiga Ševahid-ul-hak, koju je napisao Jusuf Nebhani, crpi podatke iz knjige Hulasa-tul-kelam koju je napisao Sejjid Ahmed Dahlan, i kaže, “Neki ljudi kažu da onaj, ko uzme Resulullaha ili nekog drugog Poslanika, ala nebijjina ve alejhimussalatu vesselam, ili evliju kao posrednika (čini tevessul), i kaže, na primjer, ‘O Resulallah, ja tražim tvoj šefa’at,’ postaje mušrik. Oni iznose značenja ajeti kerima koji su poslani za kafire, koji kažu, ‘Nemoj činiti dovu nikom drugom osim Allahu.’ i ‘Ko je veći sapik (heretik) od onog ko čini dovu nekom drugom osim Allaha?’ i ‘Oni kojima osim Allaha činiš dovu ne mogu ništa učiniti. Ako išta od njih tražiš oni te neće čuti. Čak i kad bi te čuli oni ti ne bi odgovorili. Oni će na dan Kijameta poricati vaš širk.’, i nazivaju mu’mine mušricima. Abdulvehhabov sin Muhammed je rekao, ‘Ovi ajeti pokazuju da je onaj ko se obrati (oslovi) mezaru i traži šefa’at mušrik. I drevni mušrici su takođe vjerovali da njihovi kipovi ne mogli ništa učiniti, i da samo Allah dželle-šanuhu sve stvara. Oni su govorili naši kipovi će za nas činiti šefa’at kod Allaha. Oni su postali mušrici zato što su tako rekli. Isto tako i oni koji traže šefa’at na mezarevima i turbetima su postali mušrici.’ Ove riječi su potpuno netačne. Jer, mu’mini ne obožavaju Pejgambere i evlije. Oni ih ne pripisuju Allahu dželle-šanuhu kao šerike. Oni vjeruju da su oni (Allahova dželle-šanuhu) stvorenja i (Njegovi) nemoćni robovi. Oni ne kažu da oni imaju hakk (pravo na) ibadeta (To jest, oni ne kažu da oni zaslužuju da budu obožavani). Oni ne kažu da oni mogu stvoriti nešto, koristiti i štetiti. Oni (vjernici, mu’mini) se žele okoristiti njima zato što su oni Allahovi dželle-šanuhu odabrani i dragi robovi i zato što Allah dželle-šanuhu njihovim bereketom sažaljeva Svoje robove. Međutim, mušrici koji se spominju u ajeti kerimu vjeruju da su njihovi kipovi vrijedni ibadeta (obožavanja, molitve). Oni su postali mušrici radi ovog svog pogrešnog vjerovanja. Kada im se kaže da kipovi nisu ni korisni ni štetni oni kažu da ih oni obožavaju da bi im oni činili šefa’at kod Allaha. Zaista je iznenađujuće da se mu’mini porede s kafirima koji obožavaju kipove. Kada bi činjenje tevessula (traženje šefa’ata) bio širk Resulullah sallallahu alejhi ve sellem i ashabi kiram i selefi salihin ne bi nikada činili tevessul. Međutim Resulullah je ovako činio dovu, ‘Ja Rabbi (O moj Gospodaru)! Daj mi radi hakka (prava) onih Tvojih robova kojima si Ti dao kada su tražili!’ Očigledno je da je on ovim riječima činio tevessul. On je podučavao svoje ashabe ovoj dovi i govorio im, ‘Ovako činite dovu!’ Hadisi šerif koji nam prenosi Ibni Madže, kaže, ‘Kada idete iz kuće u džamiju proučite ovu dovu!’ Dželaleddin Sujuti citira ovaj hadisi šerif u svojoj knjizi Džami’ul-kebir. Alimi islama su rekli da svaki dan učimo ovu dovu. Taberani, Ibni Habban i Hakim nam prenose da je Resulullah sallallahu teala alejhi ve sellem, kada je ukopavao hazreti Alijinu majku Fatimu binti Esad u kabur, rekao, ‘Ja Rabbi! Oprosti majci Fatimi bint Esad radi hakka Tvog Pejgambera i Tvojih drugih Pejgambera koji su došli prije mene!’ Kako piše u Sujutijevoj knjizi Džami’ul kebir ovaj hadisi šerif takođe detaljnije prenose i Ibni Ebi Šejbe i Ibni Abdil-Berr. Hadisi šerif koji pripovijeda Osman bin Hanif, koji smo gore spomenuli, je napisan u knjigama hadisa koje se zovu Tirmiziji, Nesai, Bejheki i Buhari istorija. Dova koju je Resulullah sallallahu teala alejhi ve sellem podučio slijepca je očigledan tevessul. Ovi (bid’atdžije), suprotno tome, zabranjuju ovu Resulullahovu dovu, i kažu, da oni, koji je prouče, postaju kafiri. Ashabi kiram su za vrijeme Resulullahovog sallallahu alejhi ve sellem života stalno učili ovu dovu.

Dža’fer Mensur, drugi abbasidski halifa je, dok je zijaretio Mesdžid-i nebevi (Pejgamberovu alejhisselam džamiju u Medini), upitao imama Malika, ‘Hoću li se, dok činim dovu, okrenuti prema kibli ili prema Resulullahovom kaburu (Hudžre-i seadet)?’ [Kada stojimo u Mesdžidu Nebevi, stojimo između kible (Kabe) i Resulullahuvog mubarek kabura.] Imam Malik mu je odgovorio, ‘Kako češ se okrenuti od Resulullaha? On je vesila (uzrok) za tebe i za tvog oca Adema ala nebijjina ve alejhissalatu vesselam! Okreni se prema Njemu i kroz Njega traži šefa’at (istišfa’)!’ Hazreti Ibni Hadžeri Mekki je napisao u svojoj knjizi Dževher-ul-munzam da je ovaj izvještaj toliko autentičan da se ne može odbaciti. Oni koji kažu da je imam malik rekao da je, dok se je okrenuto prema Resulullahovom kaburu, mekruh činiti dovu kleveću ovog velikog imama.

Nije tačno da se samo Pejgamberima može činiti tevessul (to jest da se samo Pejgamberi mogu uzeti kao posrednici u dovi) i da se tevessul može činiti samo kroz Pejgambere jer je hazreti Omer, kada je činio dovu da padne kiša, činio tevessul hazreti Abbasu (to jest uzeo hazreti Abbasa kao posrednika). Nijedan od prisutnih ashaba kiram nije ništa rekao protiv njega. Naš efendija Resulullah sallallahu teala alejhi ve sellem je rekao ‘Allah dželle-šanuhu je stavio u Omerov jezik i srce istinu,’ hazreti Omerovo činjenje tevessula sa hazreti Abbasom je očevidan dokaz i jak dokument. Hazreti Omerovo uzimanje hazreti Abbasa kao posrednika (činjenje tevessula sa hazreti Abbasom), a ne Resulullaha, je bilo s ciljem da svakoga poduči da je dopušteno uzimati i druge osim Pejgambera kao posrednike (činiti tevessul i sa drugim). Jer, svako je znao da je dozvoljeno uzimati Pejgambere kao posrednike (činiti tevessul kroz Pejgambere). Ali, bilo je onih koji nisu bili nasigurno je li dozvoljeno uzimati i druge kao posrednike. Hazreti Omer ih je podučio da jeste. Da je hazreti Omer učinio tevessul kroz Resulullaha sallallahu teala alejhi ve sellem (to jest da se molio kroz Resulullaha, da je uzeo Resulullaha kao posrednika) razumilo bi se da nije dozvoljeno činiti dovu za kišu kroz druge. Međutim, to ne pokazuje da se mrtvi ne mogu uzeti kao posrednici. Ashabi kiram su činili tevessul kroz Resulullaha (odnosno činili dovu kroz Resulullaha, uzimali Resulullaha kao posrednika) nakon njegovog prelaska na ahiret.

Oni s jedne strane kažu ‘Niko i ništa drugo osim Allaha nema te’sir (nije djelotvoran, nema efekat). Ko kaže da nešto drugo ima te’sir postaje kafir.’ S druge strane oni kažu, ‘Živi mogu biti tevessul (to jest mogu se uzeti kao posrednici) a mrtvi ne mogu. Živi mogu imati te’sir (biti djelotvorni) a mrtvi ne mogu.’ Njihove riječi su kontradiktorne. Pravovjerni (mu’mini) vjeruju da su i mrtvi i živi samo posrednici i sredstva (vesile i sebebi) i da sam Allah dželle-šanuhu i stvara sve i utiče na sve.

Kada jeretici kažu da je širk činiti tevessul oni navode riječi džahila koji, na primjer kažu, ‘Uradi to i to’ okrenut prema grobu mrtvog evlije, ili, koji smatraju obične ljude evlijama i koji od njih očekuju keramet. Međutim, čak ni takvi džahili, koji tako pogrešno govore i misle, ne vjeruju da iko drugi - osim Allaha dželle-šanuhu - može stvoriti ikakvu korist i štetu. Oni znaju da oni tevessule da dobiju Allahov dželle-šanuhu bereket. Jeretici kažu da oni nastoje da spriječe njihove pogrešne i sumnjive riječi. Mi potsjećamo jeretike da niko od onih koji izgovaraju te pogrešne i sumnjive riječi čak ni ne misli da iko drugi, osim Allaha, može stvoriti ikakvu korist i štetu. Oni svi čine tevessul samo da se oberićete (dobiju bereket). Oni pribjegavaju evlijama da dobiju udio od njihovog bereketa. Kada oni kažu ‘evlija je uradio, učinio’ oni ne misle ‘evlija je bio djelotvoran’. Zašto jeretici, ako hoće da spriječe sumnjive riječi, zašto oni onda nazivaju sve mu’mine kafirima? Oni kažu da svaki onaj, ko iz bilo kog razloga nekom pribjegne (učini tevessul), postaje kafir. Da su oni iskreni u svojim riječima oni bi zabranjivali samo riječi koje smatraju sumnjivim! Oni bi podučavali edebe tevessula! Šta više, riječi koje oni zabranjuju su metafore koje imaju dva različita značenja. Alimi ehli sunneta rahmetullahi teala alejhim edžma’in su objasnili riječi kao na primjer, ‘Ova hrana me je nahranila’ ili ‘Ovaj lijek me je izliječio’ u skladu sa razumom i islamom, kao, ‘Šta čovjeka nahrani i izliječi, nije hrana i lijek već Allah dželle-šanuhu. Hrana i lijek su samo posrednici koje je Allah dželle-šanuhu stvorio.’ Kada mu’min ili musliman kaže da je nešto djelotvorno (čini te’sir), onaj ko ga čuje treba da to tako protumačiti (shvatiti). Sama činjenica da je onaj koji to kaže musliman nam pokazuje da je on to izrazio u tom značenju, onako kako su to alimi me’ani nauke (semantike) jednoglasno zaključili.

Ibni Tejmijje i njegovi učenici su rekli da je tevessul haram. Vehhabije kažu da je on širk. Međutim, činjenica je da su i naš Poslanik sallallahu teala alejhi ve sellem, i njegovi ashabi kiram ridvanullahi teala alejhim edžma’in, i svi muslimani činili tevessul. Nemoguće je da je sav ummet činio haram i kufur. Hadisi šerif kaže, ‘Moj ummet se neće složiti na zabludu (dalalet)!’ Stotinu deseti ajet sure Al-i Imran kaže, ‘Vi ste postali najbolji od svih ummeta!’ Je li moguće zamisliti da se sav ummet ili većina jednog takvog ummeta mogla složiti na zabludu i jeres?

Ibni Humam, jedan od alima hanefi mezheba, je rekao, ‘Kada učimo dovu biće bolje ako se okrenemo prema Kabr-i šerifu (Pejgamberovom alejhisselam mezaru), a ne prema Kibli.’ Reći da je imami a’zam Ebu Hanifa rekao, ‘Bolje se okrenuti prema Kibli’ je velika kleveta protiv ovog velikog imama. Jer, on je napisao u svojoj knjizi Musned da je Abdullah ibni Omer je rekao, ‘Sunnet je okrenuti se prema Kabr-i šerifu, i okrenuti leđa prema kibli.’ Svi alimi hanefi mezheba su nas izvijestili da je imami a’zam rekao, ‘Okrenuti se prema Kabr-i šerifu je mustehab.’ Resulullah je živ u svom mubarek kaburu. On prepoznaje one koji ga posjećuju (zijarete). Oni koji su ga zijaretili u hajatu (životu, dok je bio na ovom svijetu) su se okretali prema njegovom mubarek licu. Njima je Kibla bila za leđima. Bez sumnje je da je isto tako i kada posjećujemo njegov mubarek grob. Ako se neko u Mesdžid-i haramu okrene prema svom hodži ili ocu, koji je okrenut prema Kibli (Ka’bi), da mu nešto kaže, on će se bez sumnje okrenuti prema njemu i Ka’ba će mu biti za leđima. Nema sumnje da je potrebnije okrenuti se prema Resulullahovom mubarek licu od okretanja prema ocu ili hodži. Alimi četiri mezheba su jednoglasno rekli da je potrebno, kada zijaretimo Kabr-i šerif, da se okrenemo prema mubarek mezaru. Imam Subki u svojoj knjizi Šifa-us-sikam nabraja njihova pisanja, jedno po jedno. [Knjiga Šifa-us-sikam je 1395/1975. godine preštampana ofsetom u Istanbulu.] Nije tačno da je imam a’zam bio protiv tevessula kako piše u Alusi tefsiru. Nijedan alim hanefi mezheba se nije nikada složio s ovim vijestima. Svi alimi hanefi mezheba su izjavili da je tevessul mustehab. Mi ne smijemo vjerovati Alusijevu izjavu.

Zerkani je napisao u svom objašnjenju knjige Mevahib-ul-ledunnijje, “Kada neko kaže, ‘Ja Rabbi! Ja Ti činim šefa’at kroz Tvog Pejgambera. O ti Pejgamberu, rahmetu čovječanstva! Učini mi šefa’at kod Rabba!’ Dženab-i Hak (Allah dželle-šanuhu) će uslišati ovaku dovu.” Zerkanijevo objašnjenje na knjigu Mevahib-ul-ledunnijje ima osam dijelova. Ono je izdato po treći put u Libanu 1393/1973. godine.

Gore napisani dokazi iskorjenjuju bid’at koji su vehhabije izmislile. Jedan seljak je, kako nam imam Bejheki prenosi, došao Resulullahu i zamolio ga da učini dovu da padne kiša, i rekao, ‘Mi se nemamo ni u kog drugog osim tebe pouzdati. Ljudi će se skloniti za svoje Pejgambere.’ Resulullah sallallahu alejhi ve sellem nije rekao ništa protiv njega i, kako nam Enes bin Malik kaže, Resulullah sallallahu alejhi ve sellem se odmah popeo na minber i počeo činiti dovu da padne kiša. Kiša je počela padati prije nego što je završio s dovom. U Buhariji piše da je jedan seljak došao Resulullahu i da mu se požalio na nestašicu. Resulullah je učinio dovu. Kiša je počela padati. Na to je Resul alejhisselam rekao, ‘Da je Ebu Talib živ bi ovo puno volio.

Veliki alim hazreti Ibni Hadžer-i Mekki je napisao u svojoj knjizi Hajrat-ul-hisan, ‘Imam Muhammed Šafi’i je u danima kada je bio u Bagdadu zijaretio imamov a’zamov kabur i nazivao mu selam. On je uzimao imama kao posrednika (činio vesilu) za svoje dove, da mu budu kabul.’ Imam Ahmed je upotrebljavao imama Šafi’iju u svojim dovama (činio tevessul). U stvari, kada je njegov sin, Abdullah, tim bio iznenađen, on mu je rekao, ‘E, moj sine. Imam Šafi’ija je kao sunce među ljudima. On je za tijela kao zdravlje.’ U zapadnim zemljama je bio imam Malik uziman kao tevessul u dovama. Imam Šafi’ija je to čuo i nije se tome protivio. Imam Ebul-Hasan-i Šazili je rekao, ‘Ko hoće da nešto dobije od Allaha dželle-šanuhu treba uzeti imama Gazalija kao tevessul!’ U Ibni Hadžer-i Mekkijevoj knjizi Sava’ik-i muhrika piše da je imam Šafi’ija uvijek uzimao kao tevessul ehli bejti nebevi, rahmetullahi teala alejhim edžma’in.

Allah dželle-šanuhu je, kao što je dao da ta’ati (dobra djela) i ibadeti budu vesila (posrednici) za sticanje sreće i visokih stupnjeva, isto tako dao i da Njegovi predragi i odabrani robovi, Nebiji, evlije i salih robovi, koje nam je naredio da volimo, budu posrednici za uslišavanje dova. Ovo je razlog zašto su svi ashabi kiram i svi alimi kada su činili dove činili tevessul. Nijedan od njih se nije tome suprotstavio. Vjerski reformatori su dali ajeti kerimima i hadisi šerifima i mnogim tačnim izjavama pogrešna značenja i tako pokvarili i oskrnavili iman muslimana. Oni se trude da udalje pripadnike ehli kible (muslimane) od pravoga puta. Kome god je Allah dželle-šanuhu podario hajr i sreću on će naučiti gore navedene dokaze. On će tako izbjeći propast i neće dozvoliti da ga zavedu heretici (sljedbenici bid’ata).” Ovdje se završava prijevod odlomka iz knjige Ševahid-ul-hak. Drugi dio gore spomenute knjige Hulasat-ul-kelam je ofsetom izdat 1395/1975. godine u Istanbulu.

08.11.2007.

VEHABIZAM I NJEGOVO POBIJANJE OD STRANE ALIMA EHLI SUNNETA

Iako kažu da su muslimani, vehabije, koji se takođe zovu i nedždi, su jedna od grupa ljudi koje nemaju veze sa ehli sunnetom.

Ahmed Dževdet paša, državnik u vrijeme Trideset četvrtog Osmanlijskog padišaha sultana Abdulhamid hana II [1258./1842.-1336./1918.) koji je ukopan u Istanbulu u Turbetu sultana Mahmuda], je u sedmom tomu njegove knjige Tarih-i Osmani, koja ima dvanaest tomova, opširno pisao o vehabijama. Istovremeno je i Ejjub Sabri Paša, kontra-admiral toga vremena rahmetullahi teala alejhim, opširno objasnio vehabizam, počevši od 99. stranice trećeg toma njegove knjige Mir’at-ul-haremejn. Ova knjiga ima pet tomova. Knjiga Mir’at-ul-haremejn je napisana na turskom jeziku. Ona se nalazi u Sulejmanijje biblioteci. Ovdje navedeni članak je uglavnom uzet iz Pašine knjige. Paša je preveo ovu informaciju iz Ahmedove Zejni Dahlanove knjige Fitne-tul-vehhabijje (Vehabijska smutnja). Ejjub Sabri Paša je preselio na ahiret 1308/1890. godine.

Vehabizam je osnovao Muhammed bin Abdulvehhab. On je rođen 1111./1699. godine u oblasti Nedžda, u jednoj kasabici koja se zove Hurejmile. Umro je 1206/1791. godine. On je putovao kao trgovac u Basru, Bagdad, Iran, Indiju i Damask. On je bio u Basri kada je upao u klopku koju mu je postavio Hempher, jedan od mnogobrojnih engleskih špijuna, i poslužio je kao instrument u prljavim planovima koje su Englezi skovali da unište islam. On je objavio besmislice koje je pripremio engleski špijun kao vehabizam. Naša knjiga Confessions of A British Spy (Ispovijesti Engleskog Špijuna) detaljno govori o utemeljenju vehabizma. On je tamo došao u kontakt sa knjigama koje je napisao Ibni Tejmijje iz Harrana [661./1263.-728./1328. koji je umro u Damasku] i pročitao ih. Sadržaj Ibni Tejmijjinih knjiga nije bio u skladu sa učenjima alima ehli sunneta. Pošto je (Abdulvehebov sin) bio jako prepreden čovjek, on je postao jako poznat kao šejh od Nedžda (šejh-i Nedždi). Alimi Mekke-i mukerreme su 1221. godine napisali predivan odgovor na njegovu knjigu Kitab-ut-tevhid koju je on pripremio u saradnji sa engleskim špijunom Hempherom. Ovaj odgovor alima je opovrgao ovu njegovu knjigu jakim dokazima. Zbirka njihovih pobijanja, koja je kasnije štampana u Pakistanu pod naslovom Sejf-ul-džebbar, je 1395./1975. godine reprodukovana u Istanbulu. Abdulvehhabov unuk, Abdurrahman, je napisao komentar na ovu njegovu knjigu koji je nazvao Kitab-ut-tevhid. Jedan vehabija, Muhammed Hamid, ga je dotjerao i izdao ga u Egiptu pod naslovom Feth-ul-medžid. Abdulvehhebove ideje su se raširile među seljacima, stanovnicima Der’ijje. Njihov poglavar, Muhammed bin Sa’ud, ih je takođe prihvatio. Oni koji su objeručke prihvatili njegove ideje, koje je on nazvao vehabizam, su nazvani vehabije ili nedždi. Pošto se broj pristalica počeo povećavati on je sebe proglasio kadijom a Muhammeda ibn Sa’uda emirom i hakimom. On je uspostavio novi zakon da ih samo njihovi potomci mogu zamijeniti.

Muhammedov otac je bio salih (dobar) musliman i alim Medine. On je predosjetio da će njegov sin Abdulvehheb započeti jedan novi i izopačeni pokret pa je svakoga savjetovao da sa njim ne razgovara. Usprkos svega, Abdulvehhabov sin je 1150./1737. godine objavio vehabizam. On se jako loše izražavao o idžtihadu alima islama. Naime, on je otišao do te mjere, da je počeo nazivati muslimane ehli sunneta vel-džema’at kafirima. On je rekao da oni koji posjete grob Pejgambera ili evlije, ili kažu, “Ja Nebijjallah!” ili “Ja Abdelkadir!” postaju mušrici (politeisti, kafiri).

Vehabije vjeruju da su oni, koji kažu, da je neko drugi osim Allaha dželle-šanuhu nešto uradio, mušrici. Na primjer, po njima neko, ko kaže, “lijek mi je pomogao i ublažio bolove” ili, “Allah dželle-šanuhu mi je uslišao dovu kod groba tog i tog Pejgambera ili evlije”, postaje kafir. On je, da bi potvrdio ove svoje ideje, uzeo kao dokaz ajeti kerim “Ijjake neste’in” iz sure Fatiha, to jest, “Samo Tvoju pomoć tražimo” i ajeti kerime koji objašnjavaju tevekkul (uzdanje u Allaha dželle-šanuhu). U drugom poglavlju knjige Se’adet-i ebedijje su iscrpno napisana ispravna značenja ovih ajeti kerima, koje je dala ulema ehli sunneta, kao i pitanja tevhida i tevekkula. Oni koji znaju ispravno značenje tevhida će shvatiti da vehabije, iako oni sebe smatraju muvahhidima, nisu nikakvi muvahhidi (oni koji vjeruju u tevhid, da je Allah dželle-šanuhu jedan).

U knjizi na perzijskom jeziku El-Usul-ul-erbe’a fi-terdid-il-vehhabijje na kraju drugog poglavlja piše, “Vehabije i druge nemezheblije nisu u stanju da shvate medžaz (figurativni govor, simbolični smisao riječi) i isti’are (metaforu). Kad god neko kaže da je nešto učinio, oni ga zovu mušrik i kafir, iako se on izražava u medžazi (figurativnom i simboličnom) obliku. Međutim, Allah dželle-šanuhu je u Kur’ani kerimu na mnogim mjestima rekao da je On istinski proizvođać svega a da su ljudi samo medžazi proizvođaći (proizvođaći u figurativnom smislu riječi). Meal (značenje) pedeset sedmog ajeta sure Jusuf i četvrtog ajeta sure Nisa, “Odluka (hukm) je samo Allahova.” To znači da je samo Allah dželle-šanuhu onaj koji odlučuje (hakim). Meal šezdeset četvrtog ajeta sure Nisa kaže, “Oni neće biti vjernici sve dok tebe (Pejgambera) ne uzmu kao hakima za svoje nesporazume.” Prvi ajeti kerim nam kaže da je samo Allah dželle-šanuhu istinski hakim. Drugi ajeti kerim nam kaže da se i čovjek može metaforično (u medžazi stilu, to jeste simboličnom smislu riječi) nazvati hakim.

Svaki musliman zna da samo Allah dželle-šanuhu daje i uzima život. Jer On kaže u mealu (značenju) pedeset šestog ajeta sure Junus, “Samo On daje i uzima život,” i u mealu četrdeset drugog ajeta sure Zumer, “Allah dželle-šanuhu ubija u vrijeme čovjekove smrti.” Allah dželle-šanuhu kaže, simbolično (medžaz), u mealu jedanaestog ajeti kerima sure Sedžde, “Melek, koji je postavljen kao vekil (zastupnik), vas ubija.

Znamo da samo Allah dželle-šanuhu daje bolesniku ozdravljenje (šifa) zato što meal osamdesetog ajeti kerima sure Šu’ara kaže, “Kada se razbolim samo mi On daje ozdravljenje.” Allah dželle-šanuhu citira Isa alejhisselama u mealu četrdeset devetog ajeta sure Imran koji kaže, “Ja liječim sa Allahovom dželle-šanuhu dozvolom slijepe i baras, i povraćam mrtvaca u život.” [Baras je bolest kože (albinizam ili vitiligo, potpuno ili djelomično nestajanje pigmenta u koži) i nastajanje velikih bijelih mrlja na koži]. Samo Allah dželle-šanuhu istinski daje čovjeku dijete. U mealu osamnaestog ajeta sure Merjem Džebrail alejhisselam kaže u medžazi obliku, “Daću ti čistog sina.

Allah dželle-šanuhu je čovjekov istinski sahib (čuvar, gospodar, vlasnik). Meali šerif (časno značenje) dvije stotine pedeset sedmog ajeta sure Bekara to otvoreno kaže, “Allah dželle-šanuhu je velija (čuvar, zaštitnik) onih koji vjeruju.” Govoreći u mealu šestog ajeta sure Maide, “Allah dželle-šanuhu i Njegov Resul su vaše velije,” i šestog ajeta sure Ahzab, “Pejgamber štiti mu’mine više nego što oni sebe mogu zaštititi”, Allah dželle-šanuhu nam kaže da i rob (čovjek) može, simbolično i figurativno (medžaz) govoreći, takođe biti velija. Slično ovom, istinski pomočnik je samo Allah dželle-šanuhu. Allah dželle-šanuhu, kada kaže u mealu trećeg ajeta sure MaidePomozite jedni drugima u dobroti i u takvi!”, naziva i čovjeka (pomočnikom) u simboličnom i figurativnom (medžaz) obliku mu’in. Vehabije nazivaju mušricima (kafirima) muslimane koji nazivaju nekoga robom nekog drugog osim Allaha dželle-šanuhu, kao na primjer, Abdunnebi, Abdurresul. Međutim, u mealu trideset drugog ajeta sure Nur Allah dželle-šanuhu kaže, “Ženite vaše salih robove i udajite neudate žene i džarije (robinje)!” Istinski Gospodar (Rabb) ljudi je samo Allah dželle-šanuhu. Međutim, dozvoljeno je u simboličnom smislu riječi, i figurativno govoreći (odnosno u medžazi smislu te riječi), reći da su i drugi rabb (gospodar). Meal četrdeset drugog ajeti kerima sure Jusuf kaže, “Spomeni me u prisustvu svoga rabba.

Istigase znači tražiti pomoć ili zaštitu od bilo koga drugog osim Allaha dželle-šanuhu. Vehabije to nazivaju istigasu širkom (mnogoboštvom) i jako joj se protive. Nema sumnje da istinska istigasa (pomoć i zaštita) dolazi samo od Allaha dželle-šanuhu. To zna svaki musliman. Međutim, dozvoljeno nam’ je i reći, u metaforičnom smislu riječi, da možemo i od nekoga drugog zatražiti pomoć i zaštitu (odnosno i nekog drugog učiniti istigasu) zato što meal petnaestog ajeta sure Kasas kaže, “Pripadnici njegovog plemena su mu učinili istigasu (to jest, zatražili su od njega pomoć) protiv neprijatelja.” Hadisi šerif kaže, “Oni će na Mašheru tražiti pomoć (činiti istigasu) od Adema (alejhisselam).” Hadisi šerif koji se nalazi u knjizi Hisn-ul-hasin glasi, “Onaj kome je potrebna pomoć treba da kaže, ‘O Allahovi robovi pomozite mi!’” Ovaj hadisi šerif nam naređuje da tražimo pomoć od onih koji nisu blizu.” Ovdje se završava prijevod citata iz knjige El-Usul-ul-erbe’a fi-terdid-il-vehhabijje. Ova knjiga je napisana na perzijskom jeziku. Ovo je prijevod sa kraja drugog dijela knjige koja je 1346./1928. godine izdata u Indiji. Ona je 1395./1975. godine fotografski reprodukovana u Istanbulu. Nju je napisao Muhammed Hasen Džan sahib, jedan od unuka hazreti Imama Rabbanija rahmetullahi teala alejhima. Autor Džan sahib je takođe odgovorio i vehabijama i svim drugim nemezheblijama, i opovrgao ih, i u svojoj drugoj knjizi koju je napisao na arapskom jeziku i nazvao Tarikat-un-nedžat. Ova knjiga je 1350. (sa prijevodom na urdu jezik) izdata u Indiji. Ona je 1396./1976. godine u Istanbulu fotografski reprodukovana. [Hasan Džan je 1349./1931. godine preselio na ahiret.]

[Svaka riječ ima svoje pravo značenje. To značenje je pravo značenje te riječi i ono je razlikuje od drugih riječi. Riječ će biti medžaz kada se ta riječ ne upotrijebi u svom pravom značenju već u bilo kom drugom značenju koje se na nju odnosi. Kada se neka riječ, koja je specifična za Allaha dželle-šanuhu, upotrijebi u medžaz obliku (tj. figurativno ili simbolično) za ljudska bića vehabije misle da je ta riječ upotrijebljena u njenom pravom značenju. Oni nazivaju mušrikom i kafirom onoga ko upotrijebi tu riječ. Oni trebaju znati da su ove riječi i u ajeti kerimima i hadisi šerifima upotrijebljane za ljudska bića u svom figurativnom (medžaz) značenju.]

Tražiti šefa’at (zauzimanje, zastupanje, posredovanje) od Resulullaha alejhisselam i evlija ne znači okrenuti se od Allaha dželle-šanuhu, i zaboraviti da je On stvaralac. To je isto kao što od Allaha dželle-šanuhu očekujemo kišu posredstvom (vasitom) oblaka; kao što od Allaha dželle-šanuhu očekujemo ozdravljenje (šifa) uzimanjem lijeka; kao što od Allaha dželle-šanuhu očekujemo da nam dadne pobjedu upotrebljavajući topove, bombe, rakete i avione. To su sve samo sebebi (sredstva, posrednici). Allah dželle-šanuhu sve stvara preko posrednika. Prionuti za posrednike, i čvrsto ih se držati, nije širk. Pejgamberi alejhimusselam su se uvijek čvrsto držali za posrednike i sredstva. Kada idemo na česmu da se napijemo vode koju je Allah dželle-šanuhu stvorio, i u pekaru da kupimo hljeb koju je opet On stvorio, i dok pravimo oružje, vježbamo, i treniramo naše trupe, da nam Allah dželle-šanuhu dadne pobjedu, mi isto tako - da bi nam Allah dželle-šanuhu uslišao našu dovu - želimo da povežemo naše srce sa dušama Pejgambera i evlija. Upotrijebiti radio i čuti zvuk koji je Allah dželle-šanuhu stvorio preko elektromagnetskih talasa ne znači zaboraviti na Allaha dželle-šanuhu i utjecati se kutiji, jer, On je taj koji je dao - tom aparatu u radio kutiji - tu specifičnost i moć. Allah dželle-šanuhu je sakrio Svoju svemoć (kudret) u svemu. Mušrik obožava idole. On ne misli na Allaha dželle-šanuhu. Međutim, musliman, kada upotrebljava i koristi posrednike i sredstva (sebebe i vasite) koja daju efekat i specifičnost posrednicima i stvorenjima, misli na Allaha dželle-šanuhu. Musliman očekuje sve, što poželi, od Allaha dželle-šanuhu. On zna da sve što dobije dolazi od Allaha dželle-šanuhu. Značenje gore pomenutog ajeti kerima pokazuje da je to tačno. To znači, kada mu’min uči na svakom namazu Fatihu sure, on kaže, “Ja Rabbi! Ja prianjam za materijalne i naučne posrednike da dobijem moje dunjalučke želje i potrebe, i molim Tvoje voljene robove da mi pomognu. I dok ja to tako činim, ja uvijek vjerujem da si samo Ti davalac i stvaralac želja. Ja samo od Tebe očekujem!” Mu’mini koji ovako svaki dan govore se ne mogu nazivati mušricima. Traženje pomoći od duša Pejgambera i evlija znači čvrsto prionuti za ove posrednike, koje je Allah dželle-šanuhu stvorio. Ovaj ajet sure Fatiha nam jasno kaže da oni, koji ovako rade, nisu mušrici već čisti (halis) mu’mini. I vehabije se grže materijalnih i naučnih posrednika. Oni zadovoljavaju svoje strasti i upotrebljavaju sva moguća sredstva i posrednike (vesile). Međutim, kada se duše Pejgambera i evlija upotrijebe kao sredstvo (vesila) oni to zovu širkom.

Pošto su Abdulvehhabove riječi bile u skladu sa željama nefsa vjerski neuki ljudi su mu lako povjerovali. Oni nazivaju kafirima alime ehli sunneta i muslimane pravoga puta. Emiri (vođe) su osnovali vehabizam jer je on bio u skladu sa njihovim željama da povećaju svoju moć i prošire svoje zemlje i teritorije. Oni su prisilili arapska plemena da postanu vehabije. One, koji im nisu vjerovali, su ubijali. Seljaci su iz straha da ne budu ubijeni slušali Muhammeda ibni Sauda, emira Der’ijje. Kada su oni postali emirovi vojnici oni su mogli zadovoljiti svoje želje i napasti imovinu, živote i čednost onih koji nisu bili vehabije.

Šejh Sulejman koji je bio brat Muhammeda ibn Abdulvehheba je bio alim ehli sunneta. Ovaj mubarek čovjek je u svojoj knjizi Sava’ik-ul-ilahijje firred-i alel-vehhabijje opovrgao vehabizam i spriječio širenje njegovih krivovjernih principa. Ova cijenjena knjiga je izdata 1306. godine. Ona je takođe 1395./1975. godine ponovo ofsetom reprodukovana u Istanbulu. Kada su Muhammedove hodže (učitelji) vidjele da je on otvorio zao i naopak put i oni su takođe opovrgli njegove pokvarene knjige. Oni su proglasili da je on skrenuo sa pravoga puta. Oni su dokazali da vehabije daju pogrešna značenja ajeti kerimima i hadisi šerifima. Međutim, ovo sve, je samo povećalo ozlojeđenost i neprijateljstvo seljaka protiv vjernika (ehli imana).

Vehabizam se nije raširio znanjem i naukom. Njega su raširile neznalice nasiljem, engleskim parama, oružjem i krvoprolićem. Jedan od onih koji su ovako natopili svoje ruke krvlju je bio emir Der’ijje, zalim kamenog srca, Muhammed bin Saud. Ovaj čovjek je pripadao plemenu Beni Hanifa. On je bio potomak onih idiota koji su vjerovali da je Musejlemat-ul-kezzab pejgamber. On je umro 1178./1765. godine. Njega je naslijedio njegov sin Abdul’aziz kojeg su ši’ije ubile 1217. godine. Njega je naslijedio njegov sin Saud koji je umro 1231. godine. Sauda je naslijedio Abdullah. On je 1240. godine pogubljen u Istanbulu. Njega je naslijedio Terki bin Abdullah, Abdul’azizov unuk. Njega je 1254. godine naslijedio njegov sin Fajsal, kojeg je 1282. godine naslijedio njegov sin Abdullah. Njegov mlađi brat Abdurrahman se nastanio sa svojim sinom Abdul’azizom u Kuvajtu. Abdul’aziz je 1319./1901. godine preselio u Rijad i tamo postao emir. On je u dogovoru sa englezima napao 1918. godine Mekku. On je 1351./1932. godine osnovao Saudi arabijsku državu. Mi smo 1991. godine pročitali u novinama da je Fahd, Saudi emir, poslao četiri milijarde (bilijuna) američkih dolara kao pomoć ruskim kafirima koji ratuju protiv ehli sunnet mudžahida u Afganistanu.

Vehabije tvrde da samo oni iskreno vjeruju u Allahovo dželle-šanuhu jedinstvo, da su samo oni izbjegli kufr, i da oni pokušavaju da spase sve muslimane koji su šest stotina godina bili u širku. Oni, da bi dokazali da su u pravu, i da su svi muslimani bili šest stotina godina u širku i kufru, iznose kao dokument peti ajeti kerim sure Ahkaf i stotinu i šesti ajeti kerim sure Junus. Međutim, svi tefsiri jednoglasno pišu da su ova dva ajeti kerima poslata za mušrike. Meal prvog ajeti kerima kaže, “Niko nije krivovjerniji od onog koji se okrenuo od Allaha dželle-šanuhu i čini dovu (moli se) predmetima (stvarima), koje neće nikada čuti, do kijameta.” Meal drugog ajeti kerima glasi, “Reci mekkanskim mušricima! Meni je naređeno da se samo Allahu dželle-šanuhu molim (činim dovu) i da se ne molim (ne činim dovu) predmetima (stvarima) koji nisu ni korisni ni štetni! Vi ćete nanijeti sebi zulm i štetu (gubitak) ako se budete molili (činili dovu) ikome osim Allaha dželle-šanuhu!

Knjiga Kešf-uš-šubuhat [koju je napisao Muhammed bin Abdulvehhab] obrađuje treći ajet sure Zumer. Meal ovog ajeta je, “Oni, koji uzmu nešto drugo osim Allaha dželle-šanuhu kao veliju (zaštitnika) kažu: ‘Mi ih obožavamo samo zato da bi nas što više približili Allahu dželle-šanuhu, oni će za nas učiniti šefa’at (posredovati)” Ovaj ajeti kerim citira riječi mušrika koji obožavaju idole (kipove). Knjiga poistovjećuje pravovjerne (mu’mine), koji traže šefa’at, sa ovim mušricima i namjerno kaže, “Ni mušrici nisu vjerovali da njihovi idoli (kipovi) mogu stvarati. I oni su vjerovali da je samo Allah dželle-šanuhu stvaralac.” Interpretirajući ovaj ajeti kerim knjiga Ruh-ul-bejan kaže, “Ljudska stvorenja imaju sposobnost da priznaju Stvaraoca koji je i njih i sve drugo stvorio. Svako ljudsko biće osjeća želju da obožava (ibadeti) svoga Stvaraoca i da Mu se približi. Međutim, ova želja i sposobnost su bezvrijedni jer nefs, šejtan, ili loše društvo, mogu prevariti čovjeka [i kao rezultat ova urođena želja će biti uništena] pa će čovjek postati [ili nevjernik u Stvaraoca i kijametski dan, kao komunisti i masoni,] ili mušrik. Mušrik se ne može približiti Allahu dželle-šanuhu i ne može Ga spoznati. Ma’rifet je ono što je dragocjeno. Ma’rifet je znanje koje nastaje, i slijedi, nakon što smo eliminisali širk i prionuli za Tevhid. Znak ma’rifeta je vjerovanje i slijeđenje Pejgambera i njihovih kitaba. Ovo je jedini način približavanja Allahu dželle-šanuhu. Šejtan je imao sposobnost da padne na sedždu. Ali, on je, slijedeći svoj nefs, odbio da je učini. Grčki filozofi su postali kafiri zato što su se htjeli približiti Allahu dželle-šanuhu svojim razumom i nefsom, a ne slijedeći Pejgambere. Mu’mini slijede islam da bi se približili Allahu dželle-šanuhu. Njihova srca se na ovaj način pune nurom. Njihovim dušama se manifestuje Allahov dželle-šanuhu sifat Džemal (Ljepota). Mušrici ne slijede Pejgambera i islam da bi se približili Allahu dželle-šanuhu, već svoje nefsove, svoje manjkave i defektne mozgove i bidate (bid’ate). Njihova srca postaju crna. Njihove duše postaju mračne. Allah dželle-šanuhu kaže, na kraju ovog ajeti kerima da oni lažu kada kažu da će za njih kipovi učiniti šefa’at.” Kako vidimo, jako je nepravedno uzimati meale - dvadeset petog ajeti kerima sure Lokman koji glasi, “Ako upitaš kafire ko je stvorio zemlju i nebesa oni će ti svakako reći da ih je Allah dželle-šanuhu stvorio”, i osamdeset sedmog ajeta sure Zuhruf koji glasi, “Ako upitaš one koji obožavaju nešto drugo osim Allaha dželle-šanuhu ko je ovo stvorio oni će ti sigurno reći da je to sve Allah dželle-šanuhu stvorio” - kao dokaze, i reći, “I mušrici su takođe znali da je samo Allah dželle-šanuhu Stvaralac. Oni su obožavali idole (kipove) da oni za njih učine na kojametu šefa’at. Oni su zato postali mušrici i kafiri.

Mu’mini ne obožavaju Pejgambere i evlije i ne kažu da su oni Allahov dželle-šanuhu šerik (drug, ortak, zajedničar). Mi vjerujemo da su Pejgamberi i evlije stvorenja i ljudska bića, i da oni nisu vrijedni ibadeta. Mi vjerujemo da su oni Allahovi dželle-šanuhu dragi robovi i da će se On sažaliti na Svoje robove radi bereketa (berićeta, blagoslova) onih koje On voli. Allah dželle-šanuhu sam stvara svaku korist (faidu) i gubitak. Samo On ima pravo (hak) da Ga ibadetimo. Mi kažemo da je On merhametli (sažaljiv) prema Svojim robovima radi onih koje On voli. Mušrici, s druge strane - pošto oni nisu slijeđenjem Pejgambera ojačali (tj. razvili) ovaj svoj prirodni ma’rifet - iako kažu da njihovi idoli ne mogu ništa stvoriti vjeruju da su njihovi idoli, zahvaljujući svom ma’rifetu koji je prirodan njihovom stvaranju, vrijedni obožavanja i obožavaju ih. Oni su postali mušrici zato što su rekli da idoli imaju pravo na obožavanje (ibadet) i da su oni vrijedni obožavanja. Oni nisu postali mušrici zato što su rekli, “hoćemo da nam oni budu posrednici (učine šefa’at)”. [Očekivati posredstvo (šefa’at) od idola je pokvareno vjerovanje. Nije dozvoljeno tako vjerovati. Ali, tako vjerovanje nije širk. Obožavanje idola je širk.] Kako vidimo, poistovjećivanje pripadnika ehli sunneta sa kafirima i idolopoklonicima, je potpuno pogrešno. Svi ovi ajeti kerimi su poslani za idolopoklonike, kafire i mušrike. Knjiga Kešf-uš-šubuhat pogrešno objašnjava ajeti kerime, daje im pogrešna značenja, i kaže da su ehli sunnet muslimani mušrici, da ih treba ubiti, i da od njih treba oduzeti njihovu imovinu.

U knjizi El-fedžr-us-sadik firredd-i ala munkiri-t-tevessuli-velkeramati-vel-havarik je protumačen osamdeset sedmi ajeti kerim sure Zuhruf. Tefsir u ovoj knjizi nam služi kao dokaz da je ovaj ajeti kerim pogrešno protumačen. Ovu knjigu je napisao jedan alim iz Iraka koji se zove Džemil Sidki Zehavi rahmetullahi alejh. Knjiga je 1323./1905. godine izdata u Egiptu. Ona je u Istanbulu je 1396./1976. godine ponovo ofsetom reprodukovana. Džemil Sidki je bio profesor Ilm-i kelama na Univerzitetu u Istanbulu. On je 1355./1936. preselio na ahiret. U knjizi Mundžid (1956. izdanje) je objavljena njegova slika. On piše:

Dva hadisi šerifa koje nam prenosi hazreti Abdullah ibni Omer radijallahu teala anhuma kažu, “Oni su napustili pravi put. Oni pripisuju mu’minima [značenja] ajeti kerima koji su poslani za kafire.”, i, “Ono čega se ja najviše plašim da će se desiti mojim sljedbenicima je to da će oni početi tumačiti Kur’ani kerim po svom ličnom mišljenju i lažnim prevodima.” Ova dva hadisi šerifa nam najavljuju da će se pojaviti nemezheblije koje će upotrebljavati protiv mu’mina pogrešna tumačenja ajeti kerima koja su poslana za kafire.

Jedan od velikih alima Medine, šejh Muhammed bin Sulejman Medeni rahime-hullahu teala je takođe shvatio da Muhammed bin Abdulvehhab ima izopačene ideje koje će kasnije biti štetne. On ga je savjetovao da ih ostavi. On je bio alim fikha u šafi’i mezhebu. On je napisao puno knjiga. Njegovo objašnjenje knjige Tuhfet-ul-muhtać, koju je Ibni Hadžer-i Mekki rahime-hullahu teala napisao kao komentar na knjigu Minhadž, je jako čuven. On ovako piše u svojoj knjizi El-fetva, koja ima dva dijela, “O Abdulvehhabov sine! Ne kleveći muslimane. Ja te savjetujem radi Allahovog dželle-šanuhu zadovoljstva. Onom, ko kaže da neko drugi osim Allaha dželle-šanuhu stvara djela, svakako treba reći istinu! Ali, mi ne smijemo nazivati kafirima one koji su se čvrsto uhvatili za sebebe (uzroke, razloge, posrednike, povode, sredstva, načine) i koji vjeruju da je Allah dželle-šanuhu stvorio i ove sebebe i njihovu moć. I ti si, takođe, musliman. Ispravnije je nazvati jednog muslimana krivovjernikom nego sve muslimane krivovjernicima. Onaj ko napusti zajednicu će najvjerovatnije zalutati. Meal stotinu petnaestog ajeta sure Nisa kaže. ‘Onoga ko se suprotstavi Poslaniku, a poznat mu je Pravi put, i koji skrene sa puta vjerovanja i ibadeta vjernika, Mi ćemo ga na ahiretu oživjeti u kufru i irtidadu (otpadništvu) i bacićemo ga u Džehennem.’” Ovaj ajeti kerim potvrđuje da su moje riječi tačne. Iako vehabije imaju puno pogrešnih vjerovanja, ona se sva uglavnom temelje na sljedeća tri principa.

1 - Vehabije kažu da su djela i ibadeti sastavni dijelovi imana. Oni kažu da, “Onaj ko ne radi farz, iako vjeruje da je to farz, postaje kafir. Na primjer, ako neko ne klanja, zato što je lijen, iako vjeruje da je namaz farz, ili, ako ne daje zekat zato što je škrt, iako vjeruje da je zekat farz, on postaje kafir, mora biti ubijen i njegova imovina se mora oduzeti i podijliti među vehabijama.

Ebul Feth Muhammed bin Abdulkerim Šihristani rahmetullahi teala alejh [rođen 479./1086. u Horasanu, preselio na ahiret 632./1234. u Bagdadu], alim fikha i kelama, ovako piše u svojoj knjizi Milel ve nihal, “Alimi ehli sunneta su jednoglasno rekli da ibadet (molitva) nije sastavni dio imana. Onaj ko vjeruje za nešto da je farz, ali ga iz ljenosti ne izvršava, ne postaje kafir. Međutim, ova jednoglasnost, ne postoji u pogledu onih koji ne obavljaju namaz (salat). U hanbeli mezhebu onaj ko iz ljenosti ne klanja postaje kafir.” [Turska verzija knjige, šezdeset treća stranica, kairsko izdanje 1070. godine po Hidžri.] [Senaullah pani-puti rahmetullahi alejh ovako piše u na početku svoje knjige Ma-la-budde, “Musliman koji učini veliki grijeh ne postaje kafir. Ako on ode u Džehennem on će iz njega kad-tad izaći i otići u Džennet. On će ostati vječno u Džennetu.” Ova knjiga je na napisana na perzijskom jeziku. Ona je izdata 1376./1956. u Delhiju. Izdavačka kuća Hakikat kitabevi iz Istanbula ju je 1410./1990. reprodukovala. U hanbeli mezhebu je rečeno da samo onaj ko ne klanja postaje kafir. Nije rečeno da oni, koji ne rade druge vrste ibadeta, postaju kafir. Dakle, vehabije u ovom pogledu nije ispravno smatrati hanbelijama. Kao je već prethodno objašnjeno, oni koji ne pripadaju ehli sunnetu ne mogu biti hanbelije. Oni koji ne pripadaju nijednom od četiri mezheba nisu ehli sunnet.

2 - Vehabije kažu, “Onaj, ko traži šefa’at od duša (ruhova) Pejgambera alejhimusselam i evlija, i ko posjećuje njihova turbeta, i ko ih uzima kao vesilu (posrednike) kada čini Allahu dželle-šanuhu dovu, postaje kafir. Oni isto tako vjeruju i to da mrtvac (mejjit) ne osjeća ništa.

Kada bi se postajalo kafir zato što se razgovara na grobu sa mrtvacem naš Pejgamber sallallahu alejhi ve sellem i veliki alimi i evlije ne bi tako činili dovu. Naš Pejgamber je posjećivao (zijaretio) groblje Baki u Medini i uhudske šehide. U stvari ovo je takođe napisano i na 485. stranici vehabijske knjige Feth-ul-medžid. U ovoj vehabijskoj knjizi piše da je on nazivao selam i razgovarao sa onim koji su u grobu.

Naš Pejgamber je ovako učio dovu, “Allahumme inni es-eluke bi-hakkissailine alejke.” To znači, “Ja Rabbi (O moj Gospodaru)! Ja tražim od Tebe radi onih kojima si dao kada su od Tebe tražili!” On nam’ preporučio je da ovako tražimo od Allaha dželle-šanuhu. Kada je on svojim mubarek rukama ukopavao hazreti Alijevu majku Fatimu, radijallahu anhuma, on je ovako proučio na mezaru, “Igfir li-ummi Fatimate binti Esad ve vessi’ alejha medhaleha bi-hakki nebijjike vel enbijaillezine min kabli inneke erhamurrahimin.” To znači, “Ja Rabbi! Oprosti mojoj majci Fatimi binti Esad njene grijehe! Proširi joj mjesto gdje se nalazi! Molim te, o Ti koji si erhamurrahimin (milostiviji od svih milostivih), uslišaj ovu moju dovu radi hakka [ljubavi] Tvoga Pejgambera i svih drugih Pejgambera koji su prije mene došli!” Hadisi šerif koji nam prenosi Osman bin Hunejf radijallahu anh, jedan od najvećih ensarija, nam govori kako je Pejgamber naredio slijepcu, koji je od njega tražio dovu za svoje izliječenje. On mu je rekao da uzme abdest i da klanja dva rek’ata namaza i da prouči sljedeću dovu, “Allahumme inni es’eluke ve etevedždžehu ilejke bi-Nebijjike Muhammedin nebijjirrahme, ja Muhammed inni etevedždžehu bike ila Rabbi fi hadžeti hazihi li-takdije-li Allahumme šeffi’hu fijje.” U ovoj dovi je naređeno slijepcu, da bi mu dova bila uslišana (kabul), da uzme Muhammeda alejhisselam kao posrednika (vesilu). Ashabi kiram su često učili ovu dovu. Ova dova je citirana u drugom tomu knjige Eši’at-ul leme’at, i u knjizi Hisn-ul hasin sa svim senedima (dokazima) i znacima upućivanja (referencama) i objašnjena kao, “Ja Ti se okrećem i uzimam Tvog Pejgambera kao posrednika (vesilu).”

Ove dove nam jasno i glasno pokazuju da je dozvoljeno činiti dovu radi ljubavi (hatra) i poštovanja (hurmeta) onih koje Allah dželle-šanuhu voli.

Šejh Ali Mahfuz je umro 1361./1942. godine. On je bio jedan od velike uleme na Univerzitetu Džami’ul-azhar u Egiptu. On puno hvali Ibni Tejmijju i Abduha u svojoj knjizi El-ibda’ koja je 1375./1956. godine izdata u Kairu. Međutim, on ovako piše na dvije stotine trinaestoj stranici iste knjige, “Nije ispravno reći da evlije kiram rahime-humullahu teala nakon svoje smrti utjiču na, ili određuju (čine tesarruf), dunjalučke poslove kao na primjer, ozdravljenje bolesnika, spašavanje onih koji se tope u vodi, pomaganje onim koji se bore protiv neprijatelja, i pronalaženje nečeg izgubljenog. Nije ispravno reći da je Allah dželle-šanuhu njima ostavio ove zadatke zato što je njihov stepen (merteba) visok, ili da oni mogu raditi šta hoće, ili da oni, koji ih slijede u stopu, ne mogu pogriješiti. Allah dželle-šanuhu odabire izvjesne Svoje evlije i daje im počast (ikram). On onda, bez obzira bili oni živi ili mrtvi, preko njihovih kerameta, izlijeći bolesnika, spasi onog koja se topi u vodi, pomaže onim koji se bore protiv neprijatelja, i vraća izgubljenu stvar. Ovo je logično. I Kur’ani kerim nam takođe otkriva ove činjenice.” Abdullah Desuki i Jusuf Dedžvi, profesori na Džami’ul-azharu, su na kraju knjige Ibda napisali pohvalu ove knjige.

Abdulgani Nablusi rahime-hullahu teala piše ovako na stotinu osamdeset drugoj stranici svoje knjige Hadika (Hadikat-un-nedijje), koja je 1290. godine izdata u Istanbulu, “Hadisi kudsi koji nam Buharija prenosi od Abu Hurejre kaže: Allah dželle-šanuhu kaže, ‘Moj rob mi se ne može ni sa čim više približiti kao sa farzom. Ako Moj rob obavlja nafilu ibadet Ja ga puno volim. Ja ga toliko volim da on sa Mnom čuje, sa Mnom vidi, sa Mnom sve drži, sa Mnom hoda. Ja mu dadnem šta god on od Mene zatraži. Ako se on u Mene pouzda Ja ga zaštitim.’” Nafila ibadet koji se ovdje spominje se odnosi na sunnete i druge nafile onih koji redovno obavljaju sve farzove. [Ovo je vrlo jasno napisano u knjizi Merakil-felah, i u njenoj anotaciji koju je napisao Tahtavi. Molimo čitaoca da pogleda stranicu pod brojem 428.] Ovaj hadisi šerif nam kaže da ćemo, ako nakon što smo obavili sve farzove još dodatno obavljamo i nafilu ibadet, zaraditi Allahovu dželle-šanuhu ljubav i da će nam’ naše dove biti uslišane (kabul).” Kada ovakvi - Allahu dželle-šanuhu dragi robovi - za nekog učine dovu, bez obzira bili oni živi ili mrtvi, želja (murad) onih za koje su oni učinili dovu se ispuni. Ovakvi ljudi čuju čak i kada su mrtvi. Oni ne vraćaju praznih ruku one koji traže, kao što ih nisu vratili praznih ruku ni kada su bili živi. Zato hadisi šerif kaže, “Kada imate problema u svojim poslovima tražite pomoć od onih koji su u grobu (mezaru)!” Značenje ovog hadisi šerifa je jasno i nije ga dozvoljeno drukčije tumačiti (te’viliti). Alusijevo objašnjenje nije ispravano.

U knjizi Hadikat-un-nedijje piše ovako na dvije stotine devedesetoj stranici, “Mu’mini (pravojerni) su vjernici i kada spavaju i kad su mrtvi. Pejgamberi su i dalje Pejgamberi i kada spavaju i kada su mrtvi zato što je duša (ruh) ta koja je mu’min ili Pejgamber. Kada čovjek umre njegova duša se ne mijenja. Ovo isto je napisano i u knjizi Umdet-ul akaid koju je napisao imam Abdullah Nesefi. [Ova knjiga je izdata 1259./1843. u Londonu.] Isto tako su i evlije i dalje evlije i kada spavaju i kada su mrtvi. Ko ovo ne vjeruje je vjerski neuk i tvrdoglav. Ja sam pokazao i u jednoj drugoj knjizi da evlije, takođe i nakon svoje smrti, posjeduju keramete.” Alim hanefi mezheba, Ahmed bin sejjid Muhammed Mekki Hamevi, i alimi šafi’i mezheba Ahmed bin Ahmed Šudža’i i Muhammed Ševberi Misri, su napisali knjižice u kojima su jakim dokazima potvrdili da evlije i nakon svoje smrti imaju keramete, i da se njihovi kerameti nastavljaju i nakon njihove smrti, i da je dozvoljeno na njihovim grobovima činiti tevessul i istigasu [vidi malo kasnije]. Ove tri knjižice su 1319./1901. izdate u Kairu zajedno sa Ahmed Zejni Dahlanovom rahime-hullahu teala knjigom Ed-durer-us-senijje fi reddi alel-vehhabijje. U Istanbulu je 1396./1976. godine ofsetom napravljena njihova fotografska reprodukcija.

Muhammed Hadimi ef. rahimehullahu teala iz Konje, koji je 1176/1762. preselio na ahiret, je ovako napisao u svojoj knjizi Berika na njenoj dvije stotine šezdesetoj stranici, “Kerameti evlija su istina (hak). Evlija je musliman koji je arif-i billah. To znači da on zna što je moguće više Allaha dželle-šanuhu i Njegove atribute. On puno ibadeti i radi ta’ate (djela koja Allah dželle-šanuhu voli). On vrlo pažljivo izbjegava grijehe i šehvete (požude, strasti) nefsa. Harik-ul’ade (tj. izvanredne ili neobične pojave) je ime pojava koje Allah dželle-šanuhu stvara izvan Svog običaja (adeta) i naučnih zakona. Harik-ul’adeta ima osam vrsta. One su: Mu’džiza, keramet, i’anet, sihr, ibtila, isabet-i ajn ili nazar (urokljive oči), i irhas. Keramet je harik-ul’ade koji se dešava preko mu’mina, muttekije (veoma pobožne osobe koja se čuva svakog grijeha), koji je arif-i billah. Ovakva osoba je evlija a ne Poslanik. Alim šafi’i mezheba, Ebu Ishak Ibrahim Isferani, je poricao izvjesne keramete. Svi sljedbenici grupe mu’tezile poriču keramete. Oni kažu da se keramet može pomiješati sa mu’džizom tako da se vjerovanje u Pejgambere može otežati. Međutim, evlija koji ima keramet ne tvrdi da je Pejgamber. On ne žudi za kerametom. Od Allaha dželle-šanuhu je dozvoljeno tražiti upotrebljavajući Pejgambere i evlije kao posrednike (odnosno vasitu). Čak je od Allaha dželle-šanuhu dozvoljeno tražiti kroz Pejgambere i evlije i nakon njihove smrti. Jer, njihove mu’džize i kerameti ne prestaju sa njihovim prelaskom na ahiret. Ovakvo dova se zove tevessul i istigasa. Isto tako je i Remli rekao. Imam-ul-haremejn je rekao, ‘Samo ši’ije poriču nastavak kerameta nakon smrti.’ Ali Edžhuri, glasoviti alim maliki mezheba iz Egipta, je rekao, ‘Na ovom svijetu je evlija kao sablja u koricama. Njegov uticaj (tesarruf) i efekat (te’sir) poslije njegove smrti postaje jači, kao kada izvučemo sablju iz korica.’ Ove riječi je takođe citirao i Ebu Ali Sendži u svojoj knjizi Nur-ul-hidaje. Kitab (Kur’ani kerim), Sunnet (hadisi šerif) i idžma’ ummeta potvrđuju da je keramet istina (hak). Mnoge važne i dragosjene knjige nam govore o kerametima stotina hiljada evlija.” Ovdje se završava prijevod iz knjige Berika.

Na stotinu šestoj stranici knjige Mir’at-i Medine piše, “Sahih hadis koji nam prenose alimi hadisa Ibni Huzejme, Dar-i Kutni, i Taberani, a koji nam dolazi preko Abdullaha bin Omera, kaže, “Postalo mi je vadžib činiti šefa’at onim koji su posjetili moj grob.” Ovaj hadis takođe citira i imam Munavi u svojoj knjizi Kunuz-ud-dekaik. On pored ovoga hadisa takođe citira i sljedeći hadisi šerif, koji nam dolazi preko Ibni Hibbana, “Kada nakon moje smrti posjetite moj mezar to je isto kao da ste me je posjetili dok sam bio živ,” kao i hadisi šerif od Tebranija, “Ja ću posredovati (biti šefa’atdžija) onim koji posjete moj mezar.” Sljedeća dva hadisi šerifa su poznata svakom muslimanu. Imam Bezzar citira prvi hadisi šerif koji nam prenosi Abdullah ibni Omer, “Moj šefa’at je halal onim koji posjete moj kabur.” Drugi je napisan u Muslim-i šerifu a prenosi ga Abdullah ibni Omer. On kaže, “Postalo mi je obavezno (hakk) da budem šefa’atdžija onim onim koji dođu u Medinu munevveru da posjete moj kabur.” Ovaj hadisi šerif je merfu’. (Merfu’ je vrsta hadisi šerifa, tj. hadisi mevsul, tj. hadisi šerif koji je ashab radijallahu teala anhum edžma’in prenijeo govoreći, “Čuo sam Resulullaha da je rekao.”)

Ko obavi hadž, pa onda posjeti moj kabur, on me je posjetio kao da sam živ.” Ovo su predivne vijesti koje se citiraju u hadisi šerifu koji nam prenose Taberani, Dar-i Kutni, i [Abdurrahman] Ibnul-Dževzi. Hadisi šerif, “Onaj ko me ne posjeti poslije svog hadža me je uvrijedio,” koji nam prenosi Dar-i Kutni, aludira na one koji su, iako za to nemaju uzura (šerijatski opravdanog razloga), zanemarili da poslije hadža posjete Kabr-i se’adet (Resulullahov sallallahu alejhi ve sellem grob).

Abdul’aziz, rektor islamskog univerziteta Medine-i munevvere ovako piše u svojoj knjizi Tahkik ve izah, “Nijedan od [gore] navedenih hadisi šerifa [koji preporučuju posjetu] nema sened i delil (oslonac, dokaz, evidenciju). Šejhul-islam Ibni Tejmijje je rekao da su oni svi mevdu’ (izmišljeni).” Međutim, njihovi senedi su detaljno napisani u osmom tomu Zerkanijevog komentara na knjigu Mevahib, i na kraju četvrtog toma Semhudinove knjige Vefa-ul-vefa. U ovim knjigama je takođe napisano i to da su ovi hadisi šerifi hasen [vrsta hadisi šerifa u kojem su prenosioci vjerni i povjerljivi] i da je Ibni Tejmijjin komentar neosnovan. Rektor i instruktor na univerzitetu u Medini pokušava da okleveće pisanja alima ehli sunneta. On ne želi da preko svojih knjiga raširi po cijelom svijetu pisanja alima ehli sunneta već principe vehabizma. Vehabije su, da bi uvjerile muslimane i nemuslimane da su oni pravi muslimani, započele novu politiku. Oni su osnovali islamski centar koji su nazvali Rabitat-ul-alem il-islam (Muslimanska svjetska liga). Oni su iz svake zemlje odabrali i sakupili izvjesne neuke i lako podmitljive muslimane s vjerskim obrazovanjem kojima su dali basnoslovne sume novaca. Ovi neuki ljudi na vjerskim položajima, koji nemaju pojma šta piše u knjigama alima ehli sunneta, su onda upotrijebljeni kao marionete. Oni iz ovoga centra šire po cijelome svijetu svoje principe koje nazivaju “Fetve svjetskog islamskog jedinstva.” U jednoj takvoj, lažnoj fetvi, koja je izdata u Ramazani šerifu 1395./1975. godine, oni kažu, “Ženama je farz klanjati džumu namaz. Hutba džume, i bajram namaza, se može održati na maternjem jeziku svake države.” Jedan od Mevdudijevih sljedbenika, krivovjernik, Sabri, koji je bio član ovog centra koji unosi (među muslimane) smutnju (fitnu) i nered (fesad), i čije je sjedište u Mekki, je odmah odnijeo ovu fetvu u Indiju. Oni koji su obilno plaćeni (od strane vehabija), i kojima su dati luksuzni stanovi u stambenim zgradama, su silom natjerivali žene u džamije i držali hutbe na svojim maternjim jezicima. Alimi ehli sunneta, pravi vjerski ljudi rahime-humullahu teala su, da bi zakočili ovaj pokret (smutnje i nereda) pripremili fetve iz cijenjenih i uvaženih izvora i raširili ih. Vehabije nisu bile u stanju da pobiju ove fetve - istinu. Na stotine vjerskih ljudi iz grada Kerale, koji se nalazi u južnoj Indiji, se pokajalo (došlo na tevbe) i ponovo vratilo ehli sunnetu, kada su vidjeli da su bili prevareni. Četiri od ovih fetvi, koje se temelje na jako pouzdanim izvorima, su ofsetom umnožene i prikovane na javnim mjestima u svim islamskim zemljama. Pravi vjerski ljudi u svakoj državi skreću muslimanima pažnju na nemir koji iznutra razjeda islam, i nastoje da ga ugase. Elhamdu-lillah (hvala Allahu dželle-šanuhu), čista i oprezna mladež u svakom kutku svijeta je u stanju da razdvoji istinu od neistine.

Ibni Abidin rahime-hullahu teala je u svojoj knjizi Redd-ul muhtar ovako napisao kod objašnjenja elemenata koji se odnose na hutbu džume i namaski iftitah tekbir, “Reći hutbu na bilo kom drugom jeziku, osim na arapskom, je isto kao što i na početku namaza donijeti iftitah tekbir (reći Allahu ekber na početku namaza) nekom drugom jeziku. Iftitah tekbir je isto kao i zikr u toku namaza. Činiti zikr i dove u namazu na svakom drugom jeziku, osim na arapskom, je mekruh tahrim (grijeh). To je Hazreti Omer zabranio.” On piše ovako u poglavlju o vadžibima namaza, “Učiniti tahrimen mekruh znači učiniti manji grijeh. Ako nastavimo s ponavljanjem tahrimen mekruha mi ćemo izgubiti adalet (pravednost, to jest takvoj osobi se neće vjerovati u vjerskim stvarima i ona ne može biti svjedok). U knjizi Tahtavi piše, “Onaj ko stalno ponavlja manji grijeh postaje fasik (griješnik). Mi trebamo otići u drugu džamiju i klanjati za imamom koji nije fasik i koji ne radi bidate (bid’ate, novotarije).” Pošto je učenje ili dijela ili cijele hutbe na bilo kom drugom jeziku mekruh i bidat, ashabi kiram i tabi’in-i izam rahime-humullahu teala su uvijek u Africi i Aziji držali cijelu hutbu na arapskom jeziku, iako oni, koji su je (hutbu) slušali, nisu ni znali arapski jezik niti su ga razumjeli. Bidat je veliki grijeh. Oni su držali cijelu hutbu na arapskom jeziku usprkos činjenici da vjersko znanje još nije bilo rasprostranjeno i da su ih oni morali podučavati. Pošto su znali da nije dozvoljeno držati hutbu na turskom jeziku, šejh-ul-islam efendije Osmanlijske države, kao i čuveni i veliki svjetski alimi, iz ovoga razloga nisu šest stotina godina dozvoljavali da se hutba uči na turskom jeziku, iako su stvarno željeli da je džemat (džema’at) razumije.

Hadisi šerif koji nam imam Bejheki prenosi od Ebu Hurejre radijallahu anh kaže, “Kada mi neko nazove selam Allah dželle-šanuhu mome tijelu dadne dušu i ja čujem njegov selam.” Imam Bejheki rahimehullahu teala je rekao, oslanjajući se na ovaj hadisi šerif, da su Pejgamberi alejhimusselam živi, na nama nepoznat način, u svojim grobovima.

Abdul’aziz bin Abdullah iz Medine citira ovaj hadisi šerif na šezdeset šestoj stranici svoje knjige El-Hadž vel-Umre i komentariše da se ovaj hadisi šerif odnosi na Pejgamberovo mrtvo tijelo (mejjit). Međutim, on takođe piše - na istoj stranici - da je on živ u svom kaburu (mezaru) na nama nepoznat način. Njegove riječi su kontradiktorne. Ovaj hadisi šerif nam u stvari pokazuje da se njegovom tijelu daje njegova mubarek duša i da on odgovara na selam. Štaviše, dva hadisi šerifa, koja se citiraju na sedamdeset trećoj stranici iste knjige, nam naređuju da kada posjećujemo kabur kažemo, “Esselamu alejkum ehl-el-dijar-i minel mu’minin.” Ovaj hadisi šerif nam naređuje da nazovemo kaburima svih muslimana selam. Selam se naziva onom ko čuje. Selam se naziva onom sa kim se može razgovarati. Iako nemezheblije citiraju ove hadisi šerife, oni kažu da mrtvac (mejjit) ne čuje. Oni nazivaju mušricima one, koji vjeruju da mejjit čuje. Oni pogrešno tumače ajeti kerime i hadisi šerife.

Ima puno hadisi šerifa koji nam govore da je Resulullah živ u svom grobu na nama nepoznat način. Sama činjenica da ih je toliko je znak njihove vjerodostojnosti. Od ovog velikog broja hadisi šerifa sljedeća dva se nalaze u kutubi sittama (šest čuvenih knjiga hadisa): “Ja čujem salavat koji je proučen na mom mezaru. Salavat koji je donesen na mene iz daljine će mi biti prenešen” i, “Ako neko kod mog kabura na mene prouči salavat, Allah dželle-šanuhu pošalje meleka i on mi prenese taj salavat. Ja ću mu na kijametskom danu (sudnjem danu) biti šefa’atdžija (posrednik za oprost njegovih grijeha).

Kada musliman dođe na grob muslimana kojeg je poznavao dok je bio živ i poselami ga onaj u grobu će ga prepoznati i odgovoriće mu na njegov selam. Hadisi šerif koji nam prenosi Ibni Ebiddunja kaže da mrtvo tijelo (mejjit) muslimana prepoznaje onog ko mu naziva selam, odgovara mu na njegov selam, i razveseli se. Ako neko poselami one koje nije poznavao oni se razvesele i odgovore mu na njegov selam. Kada su salih osobe (dobri muslimani) i šehidi rahime-humullahu teala u stanju da prepoznaju i odgovore onima koji ih selame da li je moguće da to Resulullah sallallahu teala alejhi ve sellem nije u stanju učiniti? Kako god sunce sa neba obasjava cijeli svijet isto tako i on, istovremeno, odgovara na sve selame.

Jedan hadisi šerif kaže, “Ja ću čuti i nakon moje smrti isto onako kao što čujem kada sam živ.” Drugi hadisi šerif koji nam prenosi Ebu Ja’la kaže, “Pejgamberi alejhimusselam su živi u svojim grobovima. Oni u njima klanjaju namaz.” Ibrahim bin Bišar, sejjid Ahmed Rifa’i i mnoge druge evlije su rekle da su čule odgovor kada su nazvale selam Resulullahu sallallahu alejhi ve sellem.

Hazret-i Dželaleddin Sujuti je u svojoj knjizi Šeref-ul-muhkem odgovorio na pitanje, “Je li istina da je sejjid Ahmed Rifa’i poljubio Resulullahovu mubarek ruku?” On je u ovoj knjizi dokazao razumnim (akli) i naučnim (nakli) dokazima da je naš efendija, sejjid, Resulullah sallallahu alejhi ve sellem živ u Kabr-i se’adetu, na nama neshvatljiv način, da čuje selam, i da na njega odgovara. On je u ovoj svojoj knjizi takođe objasnio i činjenicu da je Resulullah vidio u Mi’radž noći Musa alejhisselama kako klanja namaz u svom grobu.

Hadisi šerif koji nam dolazi od naše majke, Aiše siddike radijallahu anha, kaže, “Ja još uvijek osjećam užasan bol od otrovnog mesa koje sam pojeo na Hajberu. Od otrova mi skoro moja aorta (ebher damar) ne radi.” Ovaj hadisi šerif nam dokazuje da je Allah dželle-šanuhu dao Muhammedu alejhisselam, najodabranijem od svog čovječanstva, pored poslanstva, i šehidski stepen (deredžu). Allah dželle-šanuhu kaže u mealu stotinu šezdeset devetog ajeta sure Imran, “Nisu mrtvi oni koji su ubijeni na Allahovom putu! Oni su živi kod svog Rabba (Gospodara). Oni dobijaju svoj rizk (opskrbu).” Nema sumnje da je ovaj veliki Pejgamber, koji je na Allahovom dželle-šanuhu putu i kojem su njegovi neprijatelji dali da pojede otrov, viši od svih onih kojima je dat ovaj počasni stepen - koji je definisan u ovom ajeti kerimu.

Hadisi šerif koji nam prenosi Ibni Hibban glasi, “Mubarek tijela (vudžudi) Pejgambera alejhimusselam ne trunu. Ako mi mu’min prouči salavat melek mi donese taj salavat i kaže da mi ga je proučio taj i taj iz mog ummeta, sin tog i tog i da me je poselamio.

Hadisi šerif koji nam prenosi Ibni Madže kaže, “Puno mi donosite salavat na dan džume! Salavati će mi biti preneseni čim se prouče.” Od onih koji su bili tu u tom momentu prisutni, Ebudderda radijallahu anh, je upitao, “Hoće li ti biti preneseni i nakon tvoje smrti?” On je odgovorio, “Hoće, takođe će mi biti preneseni i nakon moje smrti pošto je zemlji haram (zabranjeno) da trune tijela Pejgambera. Ona žive i nakon njihove smrti, ona se hrane.” [Ovaj hadisi šerif je takođe napisan i u zadnjem poglavlju knjige Tezkiret-ul mevta vel-kubur koju je napisao Senaullah Pani-puti. Ova knjiga je na perzijskom jeziku. Ona je izdata 1310./1892. u Delhiju. Izdavaćka kuća Hakikat kitabevi iz Istanbula je 1990. godine reprodukovala ovu knjigu].

Hazreti Omer radijallahu anh je nakon osvajanja Jerusalima (Kudus-i šerifa) ušao u Hudžre-i seadet i posjetio Kabr-i nebevi (Pejgamberov alejhisselam grob). Hazreti Omer bin Abdul’aziz, koji je bio veliki evlija, je uobičajavao slati državne predstavnike iz Damaska u Medinu da prouče salat i selam kod Kabr-i se’adeta. Hazreti Abdullah ibni Omer je nakon povratka sa svakog putovanja prvo išao u Hudžre-i se’adet. On ga je prvo posjećivao, i nazivao Resulullahu selam, zatim Ebu Bekiru Siddiku, a onda svom ocu. Imam Nafi’ je rekao da je vidio, da je hazreti Abdullah ibni Omer više od stotinu puta (ušao u turbe i) posjetio Grob sreće (Kabr-i se’adet), i rekao, “Esselamu alejke ja Resulullah!” Jednoga dana je hazreti Ali radijallahu anh ušao u mesdžid-i šerif i zaplakao kada je vidjeo mubarek makam (grob) hazreti Fatime radijallahu anha. On je još više plakao kada je ušao u Hudžru sreće (Hudžra-i se’adet) gdje je rekao, “Esselamu alejke ja Resulullah ve esselamu alejkum o moja dva brata!” i na taj način poselamio hazreti Ebu Bekra i hazreti Omera radijallahu teala anhuma.

Prema imamu a’zamu Ebu Hanifi trebamo prvo obaviti hadž pa onda otići u Medinu muneverru i posjetiti Resulullaha. Tako isto piše i u fetvi Ebullejsa Semerkandija.

Kadi Ijad - autor knjige Šifa, imam Nevevi - alim šafi’i mezheba, i Ibni Humam - alim hanefi mezheba, rahimehumullahu teala, su rekli da postoji saglasnost (idžma-i ummet) o posjeti Resulullahovog alejhisselam groba (Kabr-i se’adeta). Štaviše, izvjesni alimi su rekli da je ta posjeta čak i vadžib. Zapravo, posjeta groba je sunnet. Ovaj podatak je takođe napisan i u vehabijskoj knjizi Feth-ul-medžid.

Meal šezdeset trećeg ajeti kerima sure Nisa kaže, “Ako ti oni (Moj Pejgamberu) koji su se sami prema sebi ogriješili dođu, i zamole Allaha dželle-šanuhu da im oprosti, i ako i Allahov Poslanik zamoli za njih, vidjeli bi da Allah dželle-šanuhu sigurno prima (kabuli) njihovo pokajanje (tevbu) i da je milostiv (merhametli).” Ovaj ajeti kerim nam pokazuje da će Resulullah sallallahu alejhi ve sellem posredovati (činiti šefa’at) i da će njegovo posredstvo biti primljeno (kabul). Štaviše, ovaj ajeti kerim nam naređuje da dođemo iz daleka, da posjetimo Kabr-i se’adet, i da tražimo šefa’at.

Hadisi šerif kaže, “Dozvoljeno je uputiti se na dugo putovanje da bi se posjetila samo tri mesdžida.” Ovaj hadisi šerif nam ističe da ćemo dobiti nagradu (sevab) samo ako krenemo na dugo putovanje sa ciljem da posjetimo Mesdžid-i haram u Mekki, Mesdžid-i Nebi u Medini, i Mesdžid-i aksa u Jerusalimu (Kudusu). Ovaj sevab će biti uskraćen onim koji su bili na hadždžu a nisu posjetili Kabr-i se’adet u Mesdžidu Nebi (Poslanikov alejhisselam grob u Poslanikovoj džamiji).

Imam Malik je rekao, “Onim koji posjete Resulullahov alejhisselam grob (Kabr-i se’adet) je mekruh ostajati dugo kod Hudžre-i se’adeta.” Imam Zejnel’abidin je, dok je zijaretio Kabr-i se’adet, stajao kod stuba koji je u smijeru prema Ravdi mutahheri. On nije odlazio dalje (nije se više približavao). Sve do hazreti Aišinog prelaska na ahiret zijaret se obavljao stojeći s vanjske strane vrata Hudžre-i se’adet i licem okrenutim prema kibli.

Hadisi šerif kaže, “Ne pravite od mog groba (mjesto za) praznik!” Hazret-i Abdul’azim-i Munziri, jedan alim hadisa, je ovako objasnio ovaj hadisi šerif, “Nemojte misliti da je dovoljno samo jednom godišnje posjetiti moj grob, kao na praznik! Stalno me posjećujte!” hadisi šerif koji kaže, “Ne pravite od svojih kuća groblje” znači da ne smijemo dopustiti da naše kuće - ne klanjajući u njima - postanu kao groblje. Ovo objašnjenje nam pokazuje da je Munzirijevo tumačenje tačno, zato što u groblju nije dozvoljeno klanjati namaz. Rečeno je da bi ovaj hadisi šerif mogao imati i ovo značenje, “Nemojte da označavate izvjesne dane kao praznik, i da me samo na te dane posjećujete!” Jevreji i hrišćani tako posjećuju grobove Poslanika, okupe se iz navike, sviraju, i pjevaju, i prave ceremonije. Ovaj hadisi šerif isto tako uključuje u sebe i to da se mi ne smijemo ponašati kao oni, odnosno da se ne smijemo veseliti na bajram sa stvarima koje su haram, i da ne smijemo svirati nej (vrsta svirale od trske), da ne smijemo udarati uz bubanj, niti se iskupljati za vrijeme naše posjete i održavati ceremonije. Mi trebamo samo posjetiti, nazvati selam, tiho proučiti dovu, i otići bez dužeg zadržavanja.

Imam a’zam Ebu Hanife rahime-hullahu teala je rekao, “Posjeta Kabr-i se’adeta je najcjenjeniji sunnet.” Bilo je i alima koji su rekli da je ta posjeta vadžib. Radi toga je u šafijiskom mezhebu dozvoljeno da se zavjetujemo da ćemo posjetiti Kabr-i se’adet.

U knjizi Mir’at-i Medine, na hiljadu dvije stotine osamdeset drugoj stranici piše, “Kada nam Allah dželle-šanuhu kaže, ‘Ja ne bih ništa stvorio da tebe nisam stvorio,’ On nam ističe da je Muhammed alejhisselam Habibullah i Njegov miljenik. Ovaj hadisi kudsi se takođe citira i u imamovoj Rabbanijevoj rahime-hullahu teala knjizi Mektubat, u trećem tomu, u pismu pod brojem 122. Čak ni obična osoba neće odbiti nešto radi ljubavi (hatra) onoga koga puno voli. Onome, ko voli, je lako uraditi nešto za ljubav voljenog. Neće biti odbijena želja onoga ko kaže, “Ja Rabbi! Ja od Tebe tražim radi ljubavi (hatra) Tvoga Habiba Muhammeda alejhisselam.” Ali, mi ne bi smjeli upotrebljavati Resulullahovu sallallahu alejhi ve sellem ljubav i hurmet kao posrednike (vesilu) za beznačajne dunjalučke želje.”

Imam a’zam Ebu Hanife rahime-hullahu teala je rekao, “Ja sam bio u Medini. Jedan od saliha (dobrih muslimana), šejh Ejjub-i Sahtijani, je ušao u Mesdžid-i šerif. I ja sam ušao za njim. Hazret-i šejh je bio licem okrenut prema Kaburu nebevije (Pejgamberovom alejhisselam grobu). On je bio leđima okrenut prema kibli. Onda je izašao.” Hazret-i Ibni Džema’a je ovako napisao u svojoj knjizi Mensek-i kebir, “Kada posjećujemo, nakon što smo klanjali dva rek’ata namaza kod mimbera i učinili dovu, trebamo otići na stranu Hudžre-i se’adeta koja gleda prema kibli. Njegova mubarek glava će nam biti na lijevoj strani. Trebamo stati dva metra udaljeni od zida Merkad-i šerifa (Pejgamberovog turbeta). Zatim se trebamo polako okrenuti - tako da smo licem okrenuti prema Muvadžehe-i se’adetu, ostavljajući zid koji gleda prema kibli za našim leđima - i poselamiti ga. Ovo je ovako u svim mezhebima.”

Abdulgani Nablusi rahmetullahi teala alejh ovako piše u svojoj knjizi Hadika, kod objašnjenja dvadeset treće katastrofe izazvane jezikom, “Mekruh tahrim je reći, kada činimo dovu, radi hakka (prava) Pejgambera, ili radi hakka [tog i tog

08.11.2007.

SELEFIJJE (VEHABIJE)

Da odmah na početku naglasimo da u knjigama alima ehli sunneta ne postoji ništa što se zove selefijje ili selefijje mezheb. Ova imena su kasnije izmislile vehabije i nemezheblije (tj. oni koji ne slijede nijedan od četiri hakk mezheba, četiri pravne škole). Ova imena su se raširila među Turcima preko knjiga nemezheblija koje su neuki vjerski ljudi preveli sa arapskog na turski jezik. Prema njima:

Svi sunni muslimani su prije osnivanja Eš’ari i Maturidi mezheba slijedili selefijje mezheb. Oni su bili ti koji su slijedili ashabe i tabi’ine. Selefijje mezheb je mezheb ashaba, tabi’ina i tebe’-i tabi’ina. Velika četiri imama su pripadala ovom (selefijje) mezhebu. Prva knjiga koja je napisana u odbranu ovog mezheba je bila knjiga Fikh-ul-ekber koju je napisao imam-i a’zam. Imam Gazali je napisao u svojoj knjizi Ildžam-ul avam-anil-kelam da sellefijje mezheb ima sedam prijeko potrebnih elemenata. Ilm-i kelam muteahhirina (onih koji su kasnije došli) je počeo sa imamom Gazalijem. Imam Gazali je, nakon što je prostudirao filozofske ideje islamskih filozofa i mezheba ranijih alima nauke kelama, napravio promjene u metodama nauke kelama (ilm-i kelama). On je uveo u ilm-i kelam filozofske poglede sa ciljem da ih pobije. Razi i Amidi su povezali (ujedinili) kelam i filozofiju i napravili ih granom nauke. Bejdavi je napravio da su kelam i filozofija nerazdvojni. Ilm-i kelam muteahhirina je spriječio širenje selefijje mezheba. Ibni Tejmijje i njegov učenik Ibni Kajjim Dževzijje su nastojali da obogate selefijje mezheb koji je kasnije podijeljen na dva dijela: Raniji selefi nisu detaljno obrađivali Allahove dželle-šanuhu atribute (sifate) i nejasne ajeti kerime i hadisi šerife (tj. mutešabih nassove). Kasniji selefi su se za njih detaljno interesovali. Ovo je naročito ozraženo kod kasnijih selefa kao što su Ibni Tejmijje i Ibni Kajjim Dževzijje. Rani i kasni selefi se zajednički nazivaju ehli sunnet-i hassa. Ehli sunnet kelamdžije su interpretirale izvjesne nassove kojima su se selefi usprotivili. Selefi se razlikuju od mutešebbih grupe zato što kažu da Allahovo lice i Njegov dolazak nisu isti kao lice i dolazak Njegovih stvorenja (mahluka).” (Mutešebbih groupa kaže da je Allah dželle-šanuhu sličan Svojim stvorenjima, to jest, da On ima lice, ruke, noge, … .)

Nije tačno da su Eš’ari i Maturidi mezhebi kasnije osnovani. Ova dva velika imama su objasnila znanje vjerovanja (i’tikada i imana) koje nam dolazi od selefi salihina. (Muslimani koji su vidjeli Poslanikovo alejhisselam mubarek lice se zovu ashabi kiram alejhimurridvan. Muslimani koji su vidjeli ashabe se zovu tabi’ini. Svi ashabi i alimi među tabi’inima se zovu Selefi salihin, rahmetullahi teala alejhim edžma’in.) Oni su to znanje kategorisali i objavili na način da ga omladina može razumjeti. Imam Eš’ari pripada lancu učenika imama Šafi’ije. Imam Maturidi je velika spona u lancu učenika imama a’zama Ebu Hanife. Imami Eš’ari i Maturidi nisu izašli iz mezheba svojih hodža, to jest, oni nisu osnovali nove mezhebe. Ova dvojica i njihove hodže i četiri imama, osnivača mezheba, svi pripadaju u vjerovanju jednom te istom mezhebu koji se zove ehli sunnet vel-džema’at. Vjerovanje (i’tikad) ljudi koji pripadaju ovoj grupi je vjerovanje ashaba kiram, tabi’ina i tebe’-i tabi’ina. Imamova a’zamova Ebu Hanifina knjiga Fik-ul ekber brani ehli sunnet mezhebe. Riječ “selefijje” ne postoji niti u ovoj knjizi niti u imamovoj Gazalijevoj knjizi Ildžam-ul-avam-anil-kelam. Ove dvije knjige, kao i knjiga Kavl-ul-fasl , koja je jedno od objašnjenja knjige Fikh-ul-ekber, podučavaju ehli sunnet mezheb i odgovaraju bid’at (inovatorskim, otpadničkim) grupama i filozofima. [Knjige Fikh-ul-ekber, Ildžam i Kavl-ul-fasl je reprodukovala Izdavačka kuća Hakikat Kitabevi u Istanbulu.] Imam Gazali ovako piše u svojoj knjizi Ildžam–ul-avam, “Ja ću u ovoj mojoj knjizi objasniti da je mezheb Selefa (selefi salihina) tačan i ispravan. Ja ću objasniti da su oni koji se odvoje od ovog mezheba otpadnici (bid’at sahibije). Mezheb Selefa (selefi salihina) je mezheb kojem su pripadali ashabi kiram i tabi’ini. Ovaj mezheb ima sedam prijeko potrebnih elemenata.” Kao što vidimo, knjiga Ildžam piše o sedam prijeko potrebnih elemenata mezheba Selefa (selefi salihina). Reći da su oni prijeko potrebni elementi selefijja je izvitoperivanje teksta knjige i kleveta protiv imama Gazalija. Kao što piše u svim ehli sunnet knjigama, kao na primjer u vrlo cijenjenoj knjizi fikha Durr-ul-Muhtar, u poglavlju pod nazivom Šahidluk (svjedočenje), iza riječi “selef”i “halef” piše, “Selef je ime za ashabe kiram i tabi’ine. Oni se takođe zovu i Selefi salihin. Ehli sunnet alimi koji su ih naslijedili se zovu halef .” [Halefi sadikin, koji su nasljedili ashabe kiram i tabi’ine izam, su su alimi ehli sunneta i nasljednici selefi salihina.] Imam Gazali, imam Razi, i kruna alima tefsira, imam Bejdavi, kojeg alimi tefsira vole i cijene iznad svih drugih, pripadaju mezhebu Selefi salihina. Otpadničke (bid’at) grupe koje su se u njihovo vrijeme pojavile su pomiješale znanje kelama s filozofijom. U stvari, te grupe su zasnovale svoj iman na filozofiji. Knjiga Milel ve Nihal nas detaljno informiše o vjerovanju ovih otpadničkih (bid’at) grupa. Ova tri imama su branila mezheb ehli sunneta od ovih pokvarenjaka, pobijala njihove otpadničke ideje, i opširno odgovorila na njihova filozofiranja. Njihovo odgovaranje njima ne znači da su oni pomiješali filozofiju sa ehli sunnet mezhebom. Naprotiv! Oni su očistili nauku kelama (ilm-i kelam) od filozofskih misli koje su se u nju umiješale. Ni u Bejdavijevom tefsiru ni u tefsiru Šejhzade, najcjenjenijem od svih njegovih objašnjenja, nema ni jedna jedina ni filozofska misao ni metoda. Reći da su se ovi uzvišeni imami bavili filozofijom je podla laž i kleveta. Ibni Tejmijje je bio prvi koji je u svojoj knjizi Vasita pripisao ovu sramotu alimima ehli sunneta. Nadalje, reći da su Ibni Tejmijje i njegov učenik Ibni Kajjim Dževzijje nastojali da obogate selefijje mezheb znači istači jednu vrlo važnu činjenicu u kojoj se razlikuju oni koji su na pravom putu i oni koji su pogriješili. Prije ove dvojice niti je postojao selefijje mezheb niti je čak uopšte i postojala riječ selefijje. Kako se onda može reći da su ga oni nastojali obogatiti? Prije ove dvojice je bio samo jedan hakk (istiniti) mezheb, mezheb selefi salihina koji se je zvao ehli sunnet vel-džema’at. Ibni Tejmijje je pokušao da izvitoperi ovaj (čisti i ) istiniti mezheb i da izmisli mnoga pogrešna vjerovanja (bid’ate). (Bid’ati ili novotarije u vjeri su pogrešna vjerska vjerovanja ili djela kojih nema u četiri izvora islama (tj. edille-i šer’ijje). Bid’ati su kasnije izmišljeni. Svi bid’ati su loši i zli.) Izvor za knjige, riječi, i otpadničke i pokvarene misli današnjih nemezheblija i vjerskih reformatora su novotarije (bid’ati) koje je izmislio Ibni Tejmijje. Ovi otpadnici su, da bi prevarili i zaveli muslimane i uvjerili omladinu da je njihov pogrešni put ispravan, izmislili jednu užasnu strategiju. Oni su, da bi mogli opravdati Ibni Tejmijjine novotarije (bid’ate) i pokvarene ideje, i da bi mogli skrenuti omladinu njegovom putu, skovali od imena selefi salihin ime selefijje. Oni su objesili na alime islama, nasljednike selefi salihina, ljagu i sramotu filozofije i bid’ata, i optužili ih za razmimoilaženje i nesuglasicu sa imenom selefijje, koje su oni izmislili. Oni ističu Ibni Tejmijju kao mudžtehida, kao heroja koji je povratio selefijje u život. U stvari, alimi ehli sunneta, koji su halefi (nasljednici selefi salihina), su u svojim knjigama, koje su do danas napisane i koje se i dan danas pišu, odbranili vjerovanje ehli sunneta, mezheba selefi salihina, i informisali nas da su Ibni Tejmijje, Ševkani, i njima slični, skrenuli sa puta selefi salihina i da odvode muslimane u felaket (propast) i džehennem. Oni koji su pročitali knjige Et-tevessul-u-bin-Nebi ve bis-Salihin, Ulema-ul-muslimin vel-muhalifun, Šifa-us-sikam i njen predgovor, i, Tathirul-fuad min-denis-il-i’tikad, će shvatiti da oni, koji su izmislili pokvarena vjerovanja koja se zovu nove selefijje odvode muslimane u propast i nastoje da iznutra (potkopaju i) razore islam.

Ovih dana izvjesna usta često upotrebljavaju ime selefijje. Svaki musliman mora dobro znati da u islamu nema ništa što se zove selefijje mezheb. U islamu postoji samo mezheb selefi salihina. Selefi salihini su bili muslimani koji su živjeli u prva dva stoljeća islama. Oni su u hadis-i šerifima puno hvaljeni i veličani. Dakle, ime “selefi salihin” je ime koje se odnosi na ashabe kiram i tabi’ine izam. Alimi islama koji su došli u trećem i četvrtom stoljeću se zovu halef-i sadikin. Svi ovi časni ljudi su pripadali mezhebu ehli sunneta vel-džema’at. Ovaj mezheb je mezheb imana i principa vjerovanja. Vjerovanje (iman) koji su imali ashabi kiram i tabi’ini je potpuno isti. U njihovom vjerovanju nema razlike. Danas većina muslimana na svijetu pripada ehli sunnet mezhebu. Sedamdeset i dvije otpadničke grupe su se pojavile nakon drugog stoljeća islama. Osnivači nekih od njih su ranije živjeli. Međutim, njihove knjige su napisane iza vremena tabi’ina. Oni su se pojavljivali u grupama i kaljali ehli sunnet.

Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je donijeo vjerovanje (i’tikad) ehli sunneta. Ashabi kiram su dobili to znanje imana sa izvora. Tabi’ini izam su naučili to znanje imana direktno od ashaba kiram. Njihovi nasljednici su ga naučili od njih. Učenje ehli sunneta je tako, tevaturom, došlo do nas. Ovo znanje se ne može razumom pronaći. Razum ga ne može promijeniti. Razum nam samo može pomoći da ga shvatimo. Dakle, razum je potreban da ga shvatimo, da razumijemo da je ono ispravno, i da nam pomogne da vidimo njegovu vrijednost. Svi alimi hadisa su imali ehli sunnet vjerovanje (i’tikad). Imami četiri mezheba u djelima (amelu) su, takođe, bili u ovom mezhebu. Maturidi i Eš’ari, dva imama našeg mezheba u vjerovanju (i’tikadu), su pripadala ehli sunnet mezhebu. Oba ova imama su promulgirala ehli sunnet mezheb. Oni su ovaj mezheb uvijek branili od otpadnika i materijalista koji su se zaglibili u kaljugu filozofije starih grka. Imami Maturidi i Eš’ari su bili savremenici ali su živjeli u drukčijim dijelovima svijeta. Radi toga, načini razmišljanja i postupanja sa prestupnicima koje su sretali su bili drukčiji tako da su upotrebljene metode odbrane kao i odgovori, koje su ova dva alima ehli sunneta dala, bili različiti. Međutim, to ne znači da su oni pripadali drukčijim mezhebima. Na stotine hiljada duboko učenih alima i evlija koji su došli poslije ova dva uzvišena imama su, proučivši njihove knjige, jednoglasno rekli da njih oba pripadaju ehli sunnet mezhebu. Alimi ehli suneta su uzeli Nassove u njihovom zahiri (vanjskom, doslovnom) značenju. To znači, oni su dali ajeti kerimima i hadisi šerifima njihova doslovna značenja. Ako nije bilo zarureta (šerijatski opravdanog razloga) oni nisu ni te’vilili (objašnjavali) niti su mijenjali ova značenja. Oni ih nikada nisu mijenjali po svom ličnom nahođenju, znanju, i mišljenju. Međutim nemezheblije i oni koji pripadaju otpadničkim grupama se ne ustručavaju da promijene znanje imana i ibadeta koje su naučili od neprijatelja vjere kao što su grčki filozofi i pseudonaučnici.

Kada je Osmanlijska država uništena, koja je bila čuvar islama i sluga alima ehli sunneta, i kada je podlegla stoljetnim planovima masona, misionara, i podloj politici bitanske imperije koja je u tu svrhu pokrenula svoju svu materijalnu silu, nemezheblije su ugledale mogućnost. Oni su đavolskim lažima i strategijom počeli da napadaju na alime ehli sunneta i iznutra razaraju islam i to posebno u zemljama kao što je Saudijska Arabija u kojoj alimi ehli sunneta se ne smiju otvoreno izražavati. Nebrojeno blago koje su vehabije potrošile u ovu svrhu je pomoglo da se ova agresija raširi po cijelom svijetu. Kako se razumije iz izvještaja koji nam dolaze iz Pakistana, Indije, i Afričkih zemalja, izvjesni vjerski ljudi, sa malo ili bez ikakvog vjerskog znanja, koji se ne plaše Allaha dželle-šanuhu, su dobili položaje i stanove (kuće za stanovanje) kao protuuslugu za njihovo pomaganje ovim agresorima. Ove gnusne i odvratne nagrade su im naročito davate za izdaju i prevaru omladine i odvraćanje omladine od mezheba ehli sunneta. U jednoj od njihovih knjiga, koja je napisana sa namjerom da se zavedu studenti medresa i djeca muslimana, piše, “Ja sam napisao ovu knjigu sa ciljem da eliminišem netrpeljivost mezheba i da svima pomognem da mirno žive u svojim mezhebima.” Ovaj čovjek misli da je u napadu na ehli sunnet, i omalovažavanju alima ehli sunneta, rješenje za eliminaciju netrpeljivosti mezheba. On zabija nož islam i kaže da on to radi s razlogom da bi muslimani mogli u miru živjeti. U njegovoj knjizi na jednom drugom mjestu piše, “Ako neko ko razmišlja pogodi istinu u svom razmišljanju on će biti desetostruko nagrađen. Ako ne pogodi on će dobiti samo jednu nagradu.” Po ovom će svako za svaku svoju misao biti nagrađen, bez obzira bio on hrišćanin ili višebožac, i dobiće deset sevaba za svoje ispravne misli! Vidite li vi kako on izvrće hadisi šerif našeg Poslanika sallallahu alejhi ve sellem? Hadisi šerif kaže, “Mudžtehid će dobiti deset sevaba ako pogodi (istinu) u donošenju (izvlačenju, izvođenju) propisa (hukma) iz ajeti kerima ili hadisi šerifa. Ako pogriješi on će dobiti jedan sevab.” Ovaj hadisi šerif nam pokazuje da se ovi sevabi neće dati svakome ko misli i razmišlja već samo alimima islama koji su došli na stepen idžtihada. Ovi alimi neće dobiti nagradu za svaku svoju misao već samo za svoj rad dok donose, izvode, ahkame (propise, pravila, naredbe) iz Kur’ani kerima i hadisi šerifa (Nassova), jer je taj rad ibadet. Oni će za ovo dobiti sevabe kao i za svaki drugi ibadet.

U vrijeme Selefi salihina i alima mudžtehida koji su njihovi nasljednici, to jest do kraja četvrtog stoljeća islama, kad god je kao rezultat promjene načina i uslova života iskrsla nova mes’ela (problem, vjersko pitanje koje treba riješiti), alimi mudžtehidi su i dan i noć radili i izveli rješenje (donijeli) za tu mes’elu, iz četiri izvora koji se zovu Edille-i šer’ijje, tako da su svi muslimani radili po tom pitanju u skladu sa zaključkom imama svog mezheba. Onima koji su ovako radili je dato deset ili jedan sevab. Nakon četvrtog stoljeća islama narod je nastavio da slijedi zaključke ovih mudžtehida. U toku ovog dugog vremena nijedan musliman nije bio ni izgubljen ni u dilemi kako će postupati. U toku ovoga vremena nijedan ni alim ni muftija nije bio školovan čak ni za sedmi stepen idžtihada tako da se danas islam mora učiti od muslimana koji može čitati i shvatiti knjige alima jednog od četiri mezheba, i iz knjiga koje je on preveo, i po tome uskladiti naš ibadet i svakodnevni život. [Alimi fikha su svrstani u sedam grupa. Kemal paša zade bin Sulejman efendi rahmetullahi teala alejh je u svojoj knjizi Vakfunnijjat na sljedeći način objasnio ovih sedam grupa: 1 Alimi koji su u islamu apsolutni (mutlak) mudžtehid. Oni su konstruisali metode i principe za izvođenje hukmova iz četiri izvora (edille-i erbe’a) i izveli propis u skladu sa principima koje su osnovali. Među ovim alimima su četiri mezheb imama. 2 Mudžtehidi u mezhebu, to jest alimi koji su slijedeći principe reisa (vođe) mezheba, izveli ahkam iz četiri izvora, delila ili edille-i erbe’a. Među ove spadaju imam Jusuf i Muhammed kao i njima slični rahmetullahi alejhim edžma’in. 3 Mudžtehidi mes’ele, to jest alimi koji su osnovali pravila za mes’ele koje reis mezheba nije tretirao, a koja su na bazi metoda i principa mezheba. Međutim, oni su u ovom morali slijediti imama mezheba. Među ovim su Tahavi (238-321 po Hidžri u Egiptu), Hassaf Ahmed bin Omer (preselio na ahiret 261. u Bagdadu), Abdullah bin Husejn Kerhi (340), Šems-ul-eimme Halvani (456 u Buhari), Šems-ul-eimme Serahsi (483), Fahrul islam Ali bin Muhammed Pezdevi (400-482 u Samarkandu), Kadihan Hasen bin Mensur Fergani (592) i drugi, rahmetullahi teala alejhim edžma’in. 4 Eshab’i tahridž, to jest alimi koji nisu dostigli nivo (deredžu) idžtihada. Oni su bili alimi koji su mogli ukratko objasniti kratke i nejasne hukmove koje su izveli mudžtehidi. Jedan od njih je bio Ahmed bin Ali bin Ebi Bekr Razi (koji je preselio na ahiret 593 po Hidžri u Damasku). On je, rahmetullahi teala alejh, napisao komentar na knjigu Kuduri. 5 Erbab-i terdžih, to jest alimi koji su odabrali jedan od nekoliko rivajeta (priča, haber, naracija ili prenesenih mišljenje mudžtehida). Među njima su bili Ebulhasen Kuduri (362-428 po Hidžri u Bagdadu) i Burhaneddin Ali Merginani autor knjige Hidaje kojega su Džingizovi vojnici učinili šehidom u masakru Buhare 593/1198. 6 Mukallidi (sljedbenici) koji su napisali razne rivajete (priče, habere) o mes’eli u odnosu na njihovu pouzdanost. Oni u svojim knjigama nisu uključili ni jedan rivajet koji je odbijen. Autor knjige Kenz-ud-dekaik Ebulberekat Abdullah bin Ahmed Nesefi (710), autor knjige Muhtar Abdullah bin Mahmud Musuli (683), autor knjige Vikaje Burhanuššeri’a Mahmud bin Sadruššeri’a Ubejdullah (673), autor knjige Medžma’ul-bahrejn Ibnussa’ati Ahmed bin Ali Bagdadi (694) su samo nekoliko njih, rahmetullahi teala alejhim edžma’in. 7 Mukallidi koji nisu u stanju da razluče slabe (za’if) od jakih (kuvvetli) vijesti (habera, rivajeta). [Oni su uračunati među alime fikha zato što mogu shvatiti ono što čitaju i to objasniti mukallidima koji to ne razumiju]. Uzeto iz knjige Stazom sunneta (poglavlje Ehl-i sunnet i’tikad).] Allah dželle-šanuhu je objavio u Kur’ani kerimu propise (hukmove) za sve. Njegov uzvišeni Pejgamber, Muhammed alejhisselam, ih je sve objasnio. Ehli sunnet alimi su ih naučili od ashaba kiram i zapisali u svoje knjige. Ove knjige danas postoje u cijelom svijetu. Svako novo pitanje, koja će se do kijameta pojaviti, u bilo kom dijelu svijeta, se može pokazati primjerom u jednom od učenja koja se nalaze u ovim knjigama. Ova mogućnost je mu’džiza Kur’ani kerima i keramet alima islama. Međutim, bitno je da se nauči pitajući pravog (hakiki) muslimana ehli sunneta. Ako upitamo vjerske ljude koji ne slijede mezheb oni će nas uputiti krivim putem na taj način što će nam dati odgovor koji nije u skladu sa knjigama fikha.

Mi smo već ranije objasnili kako neuke nemezheblije koje se vraćaju u Pakistan ili u Indiju varajuju i zavode omladinu. Oni odu da provedu par godina u arapskim zemljama gdje napabirče malo arapskog jezika, tračeći svoje vrijeme u zabavi, uživanju, i griješenju, i onda dobiju komad papira sa pečatom od nemezheblija, neprijatelja ehli sunneta. Kada mladež vidi njihove pseudodiplome i čuje ih da govore arapski jezik oni pomisle da su oni vjerski ljudi. Međutim, oni čak nisu u stanju ni da razumiju knjigu fikha. Oni nemaju pojma sa učenjima fikha u knjigama. U stvari, oni i ne vjeruju u ova vjerska učenja. Oni ih nazivaju netrpeljivost. Alimi islama su od uvijek nalazili u fikhskim knjigama odgovore na postavljena pitanja i davali ih onima koji su ih pitali. Međutim vjerski ljudi koji ne slijede ni jedan mezheb, pošto nisu u stanju da čitaju i razumiju knjige fikha, će zavesti (obmanuti) one koji ih pitaju na taj način što će im reći šta god im padne na njihovu neuku i defeknu pamet. Oni će biti povod (sebeb) da oni koji ih pitaju odu u džehennem. U ovom smislu je Pejgamber sallallahu alejhi ve sellem rekao, “Dobri alimi su najbolji od svog svijeta. Loši alimi su najgori od svog svijeta.” Ovaj hadisi šerif nam pokazuje da su alimi ehlii sunneta najbolji od svog svijeta i da su nemezheblije najgore od svakog drugog. Alimi ehli sunneta upućuju narod da slijedi Resulullaha, to jest u džennet, a nemezheblije ih vode svojim krivovjernim mislima, to jest u džehennem.

Profesor (ustad, muallim) Ibni Halife Alivi, koji je diplomirao na islamskom univerzitetu Džami’ul-ezher u Egiptu, je ovako napisao u svojoj knjizi Akidet-us-selef-i vel-halef, “Kako allame (veliki alim, svestrano obrazovan alim) Ebu Zuhre piše u svojoj knjizi Tarih-ul-mezahib-il-islamijje, izvjesni ljudi, koji su se u četvrtom stoljeću po hidžri odvojili od hanbeli mezheba, sebe nazivaju selefijjin. Ebulferdž Ibnuldževzi rahmetullahi teala kao i mnogi drugi alimi hanbeli mezheba su pokušali da spriječe ovu fitnu, da se ne bi širila, i proglasili su da ovi “selefi”ne slijede Selefi salihine nego da su oni otpadnici i jeretici (bid’at ehli) koji pripadaju grupi mudžessime. Ibni Tejmijje je u sedmom stoljeću ponovo raspalio ovu fitnu.” U ovoj knjizi, koja ima 340 stranica, je detaljno odgovoreno na nekoliko novotarija (bid’ata) selefa i vehabija kao i na njihove laži i klevete protiv ehli sunneta. Ova knjiga je izdata 1398/1978. godine u Damasku.

Nemezheblije su usvojile ime selefijje. Oni nazivaju Ibni Tejmijju velikim imamom selefa. Ovo je ispravno u jednom smislu zato što izraz selefi nije prije njega postojao. Bili su su Selefi salihini čiji je mezheb bio ehli sunnet. Ibni Tejmijjino otpadništvo i jeres služi kao izvor vehabijama i drugim nemezheblijama. Ibni Tejmijje je bio prvobitno obučen u hanbeli mezhebu, to jest on je prvobitno pripadao ehli sunnetu. Međutim, kada se kasnije njegovo znanje povećalo, i kada je on došao na stepen (mekam) fetve, on je zavolio svoje ideje i počeo je da zamišlja da je on iznad alima ehli sunneta. Porast njegovog znanja je prouzrokovao njegovo otpadništvo i jeres. On više nije bio u hanbeli mezhebu. Da bi se bilo u ehli sunnet mezhebu prvo se mora imati vjerovanje (i’tikad) ehli sunneta. Ko nema vjerovanje ehli sunneta ne on ne može reći da je on u ehli sunnet mezhebu.

Nemezheblije koriste svaku priliku da u svojoj zemlji slažu na i okleveću vjerske ljude sljedbenike ehli sunneta. Oni pribjegavaju raznoraznim lukavštinama kako bi omeli čitanje njihovih knjiga i podučavanje znanja ehli sunneta. Na primjer, jedan nemezheblija je, spominjuči ime ovog fakira (hazreti Husejn Hilmi Išik, rahmetullahi alejh misli na sebe), rekao “Šta ima farmaceut i hemičar s vjerskim znanjem? On treba da radi u svojoj struci i da se ne petlja u naše poslove.” Kako je neuka i glupa ova tvrdnja! On misli da naučnik nema vjerskog znanja. On je potpuno nesvjestan činjenice da muslimani, naučnici, svakog momenta posmatraju Allahovo dželle-šanuhu stvaranje (sun’-i ilahi), shvataju Halikove (Stvaraočeve) savršene atribute koji se ogledaju u knjizi stvaranja, i, uočavajući nemoć stvorenja u poređenju sa Allahovim dželle-šanuhu kudretom, stalno zapažaju da Allah dželle-šanuhu nije ničemu sličan i da nema mana. Njemački naučnik u nuklearnoj fizici Max Planck je ovo u svom djelu Der Strom vrlo lijepo izrazio. Međutim, ovaj nemezheblija, neznalica, koji se oslanja na dokument i položaj koji je dobio od jeretika sličnog njemu, možda još i razdragan maštanjem o zalihi zlata koja dolazi iz inostranstva, predpostavlja da je vjersko znanje samo njegov monopol. Molimo Allaha dželle-šanuhu da poboljša ovog bijednika i sve nas. I opet Ga molimo da On takođe zaštiti i nedužnu omladinu od zamki ovih kradljivaca vjere s diplomama! Amin.

U stvari, ovaj gore pomenuti fakir (hazreti Husejn Hilmi Išik, rahmetullahi alejh misli na sebe) je više od trideset godina ponizno služio svoju domovinu kao farmaceut i inžinjer hemije. On je istovremeno, izučavajući sedam godina vjersko znanje i radeći dan i noć, odlikovan idžazetom (diplomom o završenim vjerskim naukama) koje mu je dao veliki alim islama. Zdrobljen pod veličinom naučnog i vjerskog znanja on je potpuno uvidio svoju nemoć. On je u ovom svom shvatanju nastojao da bude sluga u pravom smislu te riječi. Najveći strah i briga su mu bili da ne bi predpostavo, očaran svojim diplomama i idžazetom, da je on autoritet u ovim predmetima. On nije imao hrabrosti da ni u jednoj od svojih knjiga piše svoje lične ideje i mišljenja. On je uvijek nastojao da ponudi svojoj mlađoj braći važne i cijenjene radove alima ehli sunneta na taj način što ih je prevodio sa arapskog ili perzijskog jezika, kojima su se divili oni koji su ih razumjeli. Pošto se on puno plašio Allaha dželle-šanuhu on, mnogo godina, nije ni razmišljao o pisanju knjiga. Kada je on vidio na prvoj stranici knjige Savaik-ul-muhrika hadisi šerif koji kaže, “Kada se fitna rasprostrani onaj ko zna hakikat (istinu, stvarnost) mora ga reći drugim! Ako ga ne kaže Allah i svi ljudi će ga prokleti!”, on je počeo da razmišlja. On je, u jednu ruku, dok je učio o superiornosti alima ehli sunneta i shvatio njihov mentalni kapacitet u vjerskom i naučnom znanju njihovog vremena, kao i njihovu ustrajnost u ibadetu i takvaluku, vidio svoju poniznost. On je smatrao da je njegovo znanje, u poređenju sa znanjem koje su ovi veliki alimi imali, kao kap vode u poređenju s morem. U drugu ruku, kada je vidio da je sve manji i manji broj ljudi u stanju da čita i razumije knjige koje su napisali alimi ehli sunneta, i kada je vidio da su se neuki i dvolični otpadnici umiješali među vjerske ljude i počeli da pišu pokvarene i otpadničke knjige, on je bio pun tuge i žalosti. Prijetnja prokletstvom koja je izjavljena u hadisi šerifu ga je užasavala. Takođe su ga i sažaljenje i naklonjenost, koje je osjećao prema svojoj cijenjenoj mlađoj braći, natjerali da im bude od usluge. On je počeo da neumorno prevodi i objavljuje odabrane citate iz knjiga alima ehli sunneta. On je, pored bezbrojnih pisama u kojima su mu čestitali, i zahvaljivali se, ponekada je naišao i na kritiku i klevetu nemezheblija. S obzirom da on nije imao sumnje u svoju iskrenu namjeru (ihlas) i odanost (sadakat) njegovom Rabbu, i svojoj savjesti, on je čineći tevekkul u Allaha dželle-šanuhu i tevessul u mubarek duše Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem i (drugih Allahovih dželle-šanuhu) salih robova nastavio svoje služenje (hizmet). (Tevessul je traženje stvari od Allaha dželle-šanuhu preko Pejgambera alejhimussalavatu vetteslimat ili onih koje Allah dželle-šanuhu voli) Da nas Allah dželle-šanuhu sve održi na pravom putu i da je zadovoljan sa nama! Amin.

Muhammed Bahit-ul-muti’i, veliki alim hanefi mezheba i profesor (muderris) na Univerzitetu Džami’ul-ezher u Egiptu, je ovako napisao u svojoj knjizi Tathir-ul-fuad min-denisil-i’tikad, “Poslanici alejhimussalatu vesselam su od svog naroda imali najuzvišenije i najzrelije duše. Nemoguće je da oni nisu u pravu, da pogriješe, da su gafil (nesvjesni), da su podmukli, su netrpeljivi (da imaju te’assub), da su tvrdoglavi (inaddžije), da slijede svoj nefs, da se ljute na nekog, ili da nekog mrze. Poslanici alejhimussalatu vesselam su saopštili, informisali, i objasnili ono što im je Allah dželle-šanuhu nagovijestio. Svo šerijatsko znanje, sva naređenja i zabrane koje su nam oni saopštili su istina. Ne postoji mogućnost da je išta (od onoga što su nam oni saopštili) neispravano ili netačno. Poslije Poslanika najuzvišeniji i najzreliji ljudi su njihovi ashabi. Oni su istrenirani, sazreli, i očišćeni u sohbetu (društvu, razgovoru) Poslanika. Oni su uvijek govorili i objašnjavali ono što su čuli od Poslanika. I oni nemaju gore navedene mane pa je sve što su oni prenijeli istina. Oni nisu nikad protivuriječili jedni drugima iz netrpeljivosti (te’assuba) ili tvrdoglavosti (inada) i nisu nikad slijedili svoj nefs. Objašnjavanja ajeti kerima i hadisi šerifa od strane Ashaba kiram, i njihov idžtihad, su bili uvijek samo sa ciljem da obavijeste i poduče Allahove dželle-šanuhu robove Njegovoj vjeri a to sve nam samo pokazuje Allahovo dželle-šanuhu veliko dobročinstvo (ihsan) i milost (merhamet) prema ummetu Njegovog dragog Pejgambera Muhammeda alejhisselam. U Kur’ani kerimu se kaže da su ashabi kiram bili oštri prema kafirima a međusobno blagi i puni milosti (merhameta) i da su marljivo obavljali namaz i da su očekivali i Džennet i sve ostalo samo od Allaha dželle-šanuhu. Svi njihovi idžtihadi su tačni. Na njima je bazirana idžma’. Oni su svi su dobili sevabe. Hakk (istina) je jedan.

Nakon ashaba kiram najuzvišeniji su oni muslimani koji su ih vidjeli i koje su oni u svom sohbetu istrenirali. Oni se zovu tabi’in. Oni su dobili svoje vjersko znanje od ashaba kiram. Poslije tabi’ina najuzvišeniji su oni muslimani koji su vidjeli tabi’ine i koje su oni u svom sohbetu istrenirali. Oni se zovu tebe’-i tabi’in. Među ljudima koji su dolazili u vijekovima iza njih, sve do Kijameta, najuzvišeniji i najbolji su oni koji su im se najbolje prilagodili, koji su naučili njihova učenja i koji ih slijede. Među vjerskim ljudima koji su došli nakon selefi salihina, inteligentna i mudra osoba, čije se riječi i djela poklapaju sa učenjima Resulullaha i selefi salihina i koja se nikada ne odvaja od njihovog puta i koja ne prelazi granice islama, se ne plaši tuđih kleveta. Takva osoba neće podleći njihovom zavođenju. Ona neće slušati riječi neznalica (džahila). Ona će upotrijebiti svoj razum (akl) i neće izaći iz okvira mezheba četiri mudžtehid imama. Musliman mora naći takvog alima, pitati ga, i od njega naučiti ono što ne zna, i u svemu što radi slijediti njegov savjet jer alim takvog kapaciteta će znati i podučiti narod duhovnim lijekovima (ma’nevi ilaću) koji je Allah dželle-šanuhu stvorio sa ciljem da zaštiti Svoje robove od griješenja i da im dadne da uvijek rade ispravno, to jest, ovakav alim će znati kako će izliječiti dušu. On će izliječiti one čija je duša bolesna i one koji ne znaju. Ovakav alim slijedi šerijat u svojoj svakoj riječi, svom svakom djelu, i u svom vjerovanju. Njegovo shvatanje će uvijek biti ispravno. Allah dželle-šanuhu je zadovoljan sa njegovim svakim djelom. Allah dželle-šanuhu će uputiti one koji istražuju i žude za putevima Njegovog zadovoljstva. Allah dželle-šanuhu će one koji imaju iman i koji ispune uslove imana zaštititi od opresije i problema. On će im dati da oni dobiju nur, huzur (duševni mir), i se’adet (sreću). U svemu što oni rade će biti rahatluk (udobnost, ugodnost) i huzur. Oni će na Kijametskom danu biti sa Poslanicima, siddicima (iskrenim), šehidima (onim koji su poginuli na Allahovom dželle-šanuhu putu i salih (dobrim) muslimanima. Ako vjerski čovjek ne slijedi Poslanika i ashabe, ako se njegove riječi, djela, i vjerovanja ne slažu sa njihovim učenjima, ako on slijedi svoj nefs pa pređe granice šerijata, i ako prekorači četiri mezheba u naukama u koje se ne razumije - bez obzira u kom on vijeku živio - smatraće se da je on pokvarenjak na vjerskom položaju. Allah dželle-šanuhu je zapečatio njegovo srce. Njegove oči ne mogu vidjeti pravi put. Njegove uši ne mogu čuti tačnu riječ. Za njega će na kijametu biti velika kazna (azab). Allah dželle-šanuhu njega ne voli. Ovakvi ljudi su neprijatelji Poslanika. Oni misle da su oni na pravom putu. Oni vole svoje ponašanje. Međutim, oni slijede šejtanov put. Rijetko se koji od njih urazumi i vrati na pravi put. Sve što oni kažu izgleda ljubazno, prijatno, ili korisno, međutim, sve što oni misle i vole je zlo. Oni mogu prevariti idiote i odvesti ih pogrešnim putem u propast (felaket). Njihove riječi su kao snijeg, svjetle i bez mrlje, ali se tope kada se stave na sunce istine. Ovi zlikovci na vjerskim položajima, čija je srca Allah dželle-šanuhu pocrnio i zapečatio, se zovu bid’at ehli, to jest, vjerski ljudi nemezheblije. To su ljudi čija vjerovanja (i’tikad) i djela (amel) nisu u skladu ni sa Kur’ani kerimom ni sa hadisi šerifom ni sa idžmom ummeta. Oni, skrenuvši sa pravoga puta, odvode muslimane na put zablude i propasti. Oni koji ih slijede će otići u džehennem. Ovakih otpadnika je bilo puno i u vrijeme selefi salihina i među vjerskim ljudima koji su došli iza njih. Njihovo postojanje među muslimanima je kao gangrena [ili rak] u jednom dijelu tijela. Zdravi dijelovi tijela neće izbjeći katastrofu sve dok se ne otarase bolesti. Oni su slični onim koji boluju od zarazne bolesti. Oni koji kontaktiraju sa njima će se razboljeti. Mi se moramo što više udaljiti od ovakvih ljudi da nam oni ne naškode.”

Ibni Tejmijje je bio najštetniji od svih drugih otpadnika i pokvarenih vjerskih ljudi. On se u svojim knjigama, naročito u svojoj knjizi El-vasita, ne slaže sa idžmom muslimana (Idžma’ul-muslimin), ne slijedi selefi salihine, i kontradiktira jasnim izjavama Kur’ani kerima i hadis-i šerifa. On je slijedeći svoj manjkavi i nepotpuni razum i pokvarene ideje skrenuo u krivovjerstvo. On je imao puno znanja. Allah dželle-šanuhu je dao da njegovo znanje bude povod (sebeb) za njegovu propast (felaket) i otpadništvo (dalalet). On je slijedio svoj nefs. On je pokušao da ove svoje pokvarene i otpadničke ideje rasprostrani kao istinu.

Veliki alim Ibni Hadžer Mekki rahmetullahi teala alejh je napisao u svojoj knjizi Fetavel-hadisijje, “Allah dželle-šanuhu je dao da Ibni Tejmijje zađe u otpadništvo (delalet) i propast (felaket). On ga je učinio slijepim i gluhim. Mnogi alimi su nas informisali, upozorili, i dokumentovano dokazali, da su njegova djela pokvarena a njegove riječi netačne. Oni koji pročitaju knjige velikih alima islama kao što su Ebul Hasen-il-Subki, i njegov sin Tadž-ud-din Subki, i imama Iza bin Džema’a, i koji prostudiraju izjave šafi’i, maliki i hanefi alima, koje su mu upućene i napisane kao odgovor, će dobro vidjeti da smo mi u pravu.”

Ibni Tejmijje kleveće i sramno blati alime tesavvufa. Šta više, on se ne ustručava ni da napadne na stubove islama kao što su hazreti Omer i hazreti Alija. Njegove riječi su prekršile sva pravila pristojnosti jer on odapinje svoje otrovne strelice čak i na najstrmije litice. On naziva alime pravoga puta otpadnicima (sljedbenicima bid’ata), licemijerima, i neznalicama.

On kaže, ‘U knjigama velikana tesavvufa se ima pokvarenih ideja grčkih filozofa koje nisu u skladu sa islamom’, i pokušava da to dokaže svojim pogrešnim i otpadničkim mislima. Omladina koja ne zna istinu može biti zavedena njegovim užarenim i lažljivim riječima. Na primjer, on kaže, ‘Tesavvufdžije kažu da vide Levh-il-mahfuz. Izvjesni filozofi kao Ibni Sina ga nazivaju Nefs-ul-felekijje. Oni kažu da se ljudska duša, kada postane savršena, u snu ili na javi, ujedini sa Nefs-ul-felekijjom, to jest sa Akl-ul-fe’al(om) tako da, kada se ona (duša) ujedini sa ova dva, koji izazivaju dešavanje svega na svijetu, ona (duša) bude informisana o onom što je u njima. Ovo nisu rekli grčki filozofi. Ovo je rekao Ibni Sina i njemu slični koji su se kasnije pojavili. Slično su rekli takođe i imam Ebu Hamid Gazali, Muhjiddin-ibnul Arabi, i andaluzijski filozof Kutbuddin Muhammed ibnu Seb’in. Ovo su filozofske izjave. U islamu nema ovakvih stvari. Oni se odvajaju od islama sa ovakim riječima. Oni postaju mulhidi (kafiri) kao mulhidi koji se zovu ši’i, isma’ili, karamiti i batini. Oni su napustili pravi put alima ehli sunneta, hadisa, i istinitog (hakk) puta ehli sunnet tesavvufdžija kao što je Fudajl bin Ijad. Oni su se, dok su u jednu ruku zaronili u filozofiju, u drugu ruku borili protiv grupa kao što su mu’tezile i kuramijje. Postoje tri grupe sufija (tesavvufdžija). U prvoj grupi su oni koji slijede hadis i sunnet. U drugoj grupi su krivovjernici kao što su kuramijje. U trećoj grupi su sljedbenici knjiga Ihvan-us-safaa i riječi Ebul Hajjana. Ibni Arabi, Ibni Seb’in, i njima slični, su usvojili filozofske riječi i napravili ih izjavama ljudi tesavvufa. Ibni Sinina knjiga Ahirul-išarat ala-makamil arifin u sebi sadrži mnoge takve izjave. Takođe je i imam Gazali rekao ovakve stvari u nekim od svojih knjiga, kao na primjer u knjizi El-kitabul-madnun i Miškat-ul-envar. U stvari, njegov prijatelj Ebu Bekr ibnul-Arabi mu je rekao da se je on odao filozofiji, i pokušao je da ga neuspješno spasi od toga. S druge strane imam Gazali je rekao da su filozofi kafiri. On je pred kraj svoga života pročitao [Sahih] Buhari. Neki su rekli da ga je to navelo da on odustane od svojih ideja koje je pisao. Izvjesni drugi su rekli da su ove izjave pripisane imamu Gazaliju sa ciljem da ga okleveću. U ovom pogledu postoje različiti izvještaji o imamu Gazaliju. Maliki alim, Muhammed Mazeri, koji je obrazovan u Siciliji i andaluzijski alimi Turtuši, Ibn-ul-Dževzi, Ibnu Ukajl, kao i mnogi drugi, su rekli mnoge stvari.’ [Molimo vas da, za detaljnu informaciju o Levh-il-mahfuzu, pogledate trideset šesto poglavlje u knjizi Seadet-i Ebedijje (ili Endless Bliss, III).]

Gore navedene Ibni Tejmijjine riječi nam jasno pokazuju njegove pokvareno i zlo mišljenje o alimima ehli sunneta. On čak ljaga i one najveće među ashabima kiram. On ožigosao većinu alima ehli sunneta kao otpadnike. U međuvremenu - dok je on teško ocrnio velikog veliju, kutba arifa, hazreti Ebul Hasen-iš-Šazilija, na račun njegovih knjiga Hizb-ul-kebir i Hizb-ul-bahr, i dok je blatio velikane tesavvufa kao što su Muhjiddin ibnul Arabi, Omer-ibn-il-Farid, Ibnu-seb’in i Halladž Husejn bin Mansur - alimi njegovog vremena su jednoglasno izjavili da je on grešnik i jeretik, otpadnik (bid’at sahibija). U stvari, bilo je i onih koji su izdali fetvu u kojoj su rekli da je on kafir. [Duboko učeni alim islama Abdulgani Nablusi nabraja na 363. i 373. stranici svoje knjige El-Hadikat-un-nedijje imena ovih velikana tesavvufa. On onda dodatno piše da su oni Evlije i da su oni koji se o njima loše izražavaju, neznalice (džahili) i u nesvjesni (gafili).] Pismo koje je 705/1305. godine napisano Ibni Tejmijji glasi, ‘O moj brate po vjeri koji sebe smatraš velikim alimom i imamom ovog vremena! Ja sam te volio samo radi Allahovog zadovoljstva. Ja nisam odobravao alimima koji su bili protiv tebe. Međutim, kada sam čuo neprikladne riječi ja sam bio zapanjen. Sumnja li pametna osoba u početak noći kada sunce zađe? Ti kažeš da si na pravom putu i da činiš Emr-i bil ma’ruf i Nehji-anil-munker. (Nehji-anil-munker znači prenositi Allahove dželle-šanuhu zabrane drugima i ne biti zadovoljan kada se one rade. Emri-i ma’ruf je naređivanje onoga što islam odobrava.) Allah dželle-šanuhu zna šta je tvoj cilj i namjera. Međutim, ihlas se razumije iz čovjekovih djela. Tvoja djela su skinula koprenu sa tvojih riječi. Prevaren od strane onih koji slijede svoj nefs, i čije su riječi nepouzdane, ti ne samo da blatiš svoje savremenike već takođe nazivaš i mrtve kafirima. [Nefs-i emmare je zla sila u čovjekovoj prirodi koja želi sve ono što je Allah dželle-šanuhu zabranio i koja nerado izvršava Allahova dželle-šanuhu naređenja. Nefs-i emmare je čovjekov najveći neprijatelj.] Nezadovoljan sa napadom na nasljednike selefi salihina ti takođe lažeš i na ashabe kiram, posebno na one koji su među njima najveći. Zar ti ne možeš zamisliti u kakvoj češ ti biti situaciji na Kijametskom danu kada ovi divovi islama od tebe zatraže svoje pravo (hakk). U gradu Salihijje si u Džami’ul-džebelu sa mimbera rekao da je hazreti Omer radijallahu teala anh imao pogrešnih riječi i belaja (katastrofa). Koji su to belaji? O kojim su te to belajima izvjestili selefi salihini? Ti si rekao da je hazreti Alija imao više od tri stotine grešaka. Kad bi to bilo tačno o hazreti Aliji bi li tvoja ijedna riječ bila tačna? Od sada ću biti protiv tebe. Ja ću nastojati da od tvoje pokvarenosti zaštitim muslimane jer si ti prevršio svaku mjeru. Tvoja tortura je takla sve, i živo i mrtvo. Mu’mini moraju izbjegavati tvoje zlo.’

Tadžuddin-us-Subki je nabrojao sljedeća vjerska pitanja (mes’ele) u kojima se Ibni Tejmijje ne slaže sa selefi salihinima:

1 Ibni Tejmijje je rekao, ‘Talak (razvod braka u islamu) nije stvaran. [U slučaju da se desi] treba platiti keffaret (koji je ravan onome koji se plaća) za zakletvu.’ Nijedan od alima islama koji došli su prije njega nije rekao da se plaća keffaret.

2 On je rekao, ‘Razvod braka (talak) koji je dat ženi koja ima menstruaciju nije stvaran.

3 On je rekao, ‘Namjerno propuštene namaze ne treba naklanjavati (tj. klanjati na kaza).

4 On je rekao, ‘Ženi koja ima haid (menstruaciju) je mubah (dozvoljeno), činiti tavaf (obilaziti) oko Ka’be. [Ako to uradi] ona neće trebati platiti keffaret.

5 On je rekao, ‘Jedan talak u ime tri talaka je i dalje jedan talak.’ Međutim prenešeno je da je on, prije nego što je ovo rekao, dugim nizom godina više puta rekao da idžma muslimana nije ovaka.

6 On je rekao, ‘Takse koje nisu u skladu sa šerijatom su halal onim koji ih zahtijevaju.

7 On je rekao, ‘Kada se od trgovaca ubiru takse one su zekat iako ih oni nisu nanijjetili [kao zekat].

8 On je rekao, ‘Voda ne postaje prljava (nedžs) kada u nju upadne miš ili slična životinja i u njoj se udavi.

9 On je rekao, ‘Čovjeku koji je džunub je dozvoljeno (džaiz) po noći bez gusula klanjati nafilu namaz.

10 On je rekao, ‘Uslovi koje vakif (onaj ko je posvetio imovinu vakfu) stipulira (tj. ugovara, uslovljava) se ne uzimaju u obzir.

11 On je rekao, ‘Osoba koja se ne slaže sa idžmom ummeta ne postaje nevjernik ili grešnik (kafir ili fasik).

12 On je rekao, ‘Allah dželle-šanuhu je mahall-i havadis i On se sastoji od čestica koje su se sastavile.

13 On je rekao, ‘Kur’ani kerim je stvoren od Allahovog dželle-šanuhu zata (bića, biti).

14 On je rekao, ‘Alem, to jeste, stvorenja (mahluk) su kadim (vječna) sa svojim vrstama.

15 On je rekao, ‘Allah dželle-šanuhu mora da stvara dobre stvari.

16 On je rekao, ‘Allah dželle-šanuhu ima tijelo i smijer. On mijenja svoje mjesto.

17 On je rekao, ‘Džehennem nije vječan. On će se na kraju ugasiti.

18 On je nijekao podatak da su Poslanici bezgrešni (ma’sum).

19 On je rekao, ‘Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je kao i drugi ljudi. Njega nije dozvoljeno upotrijebiti u dovi kao posrednika (vasitu).

20 On je rekao, ‘Grijeh je otići u grad Medinu da se posjetiti Resulullah sallallahu alejhi ve sellem.

21 On je takođe rekao, ‘Haram je ići tamo i tražiti šefa’at (zauzimanje, posredovanje).

22 On je rekao, ‘Tevrat i Indžil nisu promijenjeni u riječima. One su promijenjene u značenjima.

Neki alimi su rekli da većina od gore navedenih izjava ne pripada Ibni Tejmijji. Niko nije porekao činjenicu da je on rekao da Allah dželle-šanuhu ima smijer i da je napravljen od ujedinjenih čestica. Međutim, svi su rekli da je on imao puno znanja, dželaleta (veličine), i dijaneta (religioznosti). Čovjek koji ima fikh, ilm (znanje), adl (pravednost) i insaf (razum) mora prvo da razmotri stvar pa da onda o njoj obazrivo sudi. Naročito je potrebno jako detaljno promatranje i potpuna opreznost kada se sudi o muslimanovom kufru, irtidadu (apostasiji, otpadništvu, odmetanju), dalaletu, ili ako on treba da bude ubijen.” Ovdje se završava dio prijevoda članka iz knjige Fetavel-hadisijje koju je napisao Ibni Hadžer Mekki.

Ovih dana je postalo moderno imitirati Ibni Tejmijju. Njegovi imitatori brane njegova otpadnička pisanja i izdaju njegove knjige a posebno njegovu knjigu koja se zove Vasita. Ova knjiga je od početka do kraja puna njegovih ideja koje nisu u skladu sa Kur’ani kerimom, Hadisi šerifom i idžma’om muslimana. Ova knjiga je probudila veliku fitnu (razdor, nered) i podjelu među čitaocima i izazvala neprijateljstvo među braćom. Vehabije koji žive u Saudijskoj Arabiji i neuki vjerski ljudi iz drugih muslimanskih zemalja koji su upali u njihove zamke uzimaju Ibni Tejmijju kao svoju zastavu i daju mu imena kao što su ‘veliki mudžtehid’ i ‘šejh-ul-islam’. Oni su objeručke prihvatili njegove otpadničke ideje i pokvarena pisanja kao vjeru i iman. Mi moramo, da bi zaustavili ovaj užasni tok koji cjepka muslimane i iznutra razjeda islam, čitati cijenjene knjige koje su napisali alimi ehli sunneta koje sa dokazima pobijaju i opovrgavaju ove krivovjernike. Među ovom cijenjenom literaturom je knjiga na arapskom jeziku koja se zove Šifa-us-sikam fi-zijareti-hajril-enam a koju je napisao veliki imam i duboki alim Takijjuddin-us-Subki rahmetullahi teala alejh. Ova knjiga do nogu pobija Ibni Tejmijine otpadničke ideje, potpuno otklanja njegovu smutnju, i objelodanjuje njegovu tvrdoglavost. Ona sprečava širenje njegovih zlih namjera i pogrešnih vjerovanja.

07.11.2007.

Pušenje je haram porok

Povodom medjunarodnog dana borbe protiv pušenja, izvjesna braca su me zamolila da nešto kažem o pušenju.
Pušenje je jedan od poroka kojim su u današnjem vremenu pogodjeni svi ljudi. Njime su,pogodjeni svi muslimani, a posebno Arapi. Pusenje je postalo virus kojeg ljudi prenose jedan od drugog. Pušenje slici epidemiji koja se širi kao vatra u ljuskama. Ova naviku preuzimaju mladi od starih, sinovi od oceva, siromasi od bogataša, a ljudi su postali kao što se veli kopija jedan drugom. Time su postali robovi ovog poroka i navici za koju izgleda nemaju prevenciju...

 

Ranije razilaženje ucenjaka u donošenju propisa o pušenju

Ovaj porok se pojavio u XVI vijeku. Ucenjaci su se razilazili po pitanju donošenja propisa o konzumiranju duhana, pa su neki donijeli fetvu da je ono haram, a neki da je mekruh, dok su neki rekli da je mubah, oslanjajuci se pri tom na pravilu da su u osnovi sve stvari dozvoljene, sve dok se ne dokaže suprotno, što po ovom pitanju nije dokazano.

U našem vremenu moramo donijeti fetvu da je konzumiranje duhana haram

U našem vremenu moramo donijeti nedvojben propis u kojeg nece biti sumnje, a on je da je pušenje duhana cisti haram. Ovaj stav je baziran na mišljenju lijecnika. Kada lijecnik kaže da je neka stvar štetna i da u njoj nema koristi, onda islamski pravnik mora slijediti tu uputu i reci da je doticna stvar nesumnjivo haram. Ovo je upravo i mišljenje islamskih pravnika koji su rekli, i sada kažu, da je konzumiranje duhana haram.

Svoje mišljenje su bazirali na nekoliko stavki:

-Pušenje je u oprecnosti sa pet neophodnih komponenti za covjeka

Prva:
Pušenje je štetno po život, razum, vjeru, imetak i potomstvo. To su ustvari štetnosti koje uticu na pet osnovnih komponenti, kako ih islamski pravnici nazivaju, koje cine ljudsko življenje i bivstvovanje.

Pušenje je štetno po dušu, život i zdravlje

Pušenje je pogubno po dušu covjeka i njegovo zdravlje. Na tome su složni svi svjetski ljecnici i naucni instituti, pa su zato naredili fabrikama duhana, ili cigareta, nazovite ih kako god hocete, da informiraju potrošace da je pušenje stetno po zdravlje.
Konzumiranje duhana je štetno po zdravlje covjeka, jer prouzrokuje razne karcinome u plucima, grlu, itd., kao što takodjer, negativno utice na kardiovaskularni sistem. Dakle, konzumiranje cigareta je štetno po život i zdravlje ljudi. Tacno je da pušenje nije automatska šteta, vec se iza njega krije sporo uništavanje zdravlja. Postoje otrovi koji odmah ubijaju, a postoje otrovi koji ubijaju nakon godinu, dvije ili deset. Duhan je ubitacni otrov. U njemu postoje supstance kao što su: katran, crni mak, nikotin, kao i druge hemijske i otrovne materije koje dugorocno štete ljudskom organizmu. Covjek koji konzumira duhan upija otrov kojim sebe lagahno ubija. A da li je dopušteno covjeku da sebi oduzme život kad Allah, dž.š., u Kur'anu veli:
"I jedni druge ne ubijajte! Alah je, doista, prema vama milostiv." (Nisa: 29)
Ucenjaci su suglasni na tome, da muslimanu nije dopušteno konzumirati bilo šta što ce naškoditi njegovom stanju i imetku, pa makar se radilo o nebitnoj stvari, jer Allah, dž.š., veli:

"I imetak na Allahovom putu žrtvujte, i sami sebe u propast ne dovodite, i dobro cinite, Allah, zaista, voli one koji dobra djela cine." (Al-Bekare: 195)

"I jedni druge ne ubijajte! Alah je, doista, prema vama milostiv." (An-Nisa: 29)

Poslanik, a.s., kaže:
"Nema štete, ni oštecenog."
Ne šteti sebi, a ni drugima. Kako može biti dozvoljeno muslimanu da naškodi sebi?!

Filozofija islama je u ovom slucaju jasna kao Sunce u proljetnom danu. Covjek nije sebi svoj vlasnik, pa da sebe naudi kako želi. Ti nisi sebe stvorio, vec te je stvorio Allah:
"O covjece, zašto da te obmanjuje to što je Gospodar tvoj plemenit, koji te je stvorio –pa ucinio da si skladan i da si uspravan – i kakav je htio lik ti dao? (Al-Infitar: 6-8)
Kako možeš svojim izborom sebi nauditi?
Da li može to uraditi razuman covjek?
Sigurno ne može. Kako onda pušac šteti i sebi i drugima??!
Nauka i medicina su potvrdili da pušac nemilosrdno šteti drugima. Ja nisam pušac, ali kada sjedim sa pušacem i ja sam u nekoj mjeri pogodjen dimom uprkos mojoj volji, jer udišem dim cigareta. Pušac negativno utice na okolinu, svoju ženu, djecu i sve u susjedstvu. Dakle, on šteti sebi i drugima. Zato kažemo da je šteta po dušu, zdravlje i život od ove navike potvrdjena. Razumnom covjeku nije dopušteno konzumirati duhan, jer je negativan utjecaj od duhana evidentan. Nije dopušteno, iole razumnom covjeku, da uvlaci otrov u organizam, pa makar to bilo i samovoljno.

Pušenje je štetno po razum

Allah nam je podario razum da bi njime razmišljali, pa je suludo da covjek bez icije prisile sebi naudi?! Pušenje je štetno po razum i negativno ne njega utice, jer sadrži u sebi vrstu opijuma kojeg covjek osjeca prilikom prve cigarete. Dovoljan dokaz tome je ponašanje pušaca, mislim onih pušaca koji bezobzirno troše svoje imetke u onom što im šteti, a možda su njihovim familijama i djeci potrebne osnovne životne namirnice
Da li je takav covjek normalan?
Nikako ne mislim da je on i njegov postupak normalan, ne uzimajuci u obzir šta suvremena nauka i medicina kaže o utjecaju pušenja na mozak covjeka.

Pušenje je štetno po vjeru

Kao što pušenje šteti duši i razumu, takodjer, šteti i vjeri. Poznajem mnogo ljudi koji ne poste, a razlog tome je, kako jedan od njih rece, cigareta.
On konstatira: "Ne mogu bez cigareta. One su moj život."
Puno ljudi se u vremenu posta iftari upravo ovom necisti, odnosno cigaretom. Pored ovoga, pušenje vodi pušaca cinjenju djela koje je Allah zabranio. U njih spada rasipanje imetka, pricinjavanje štete drugima, neizvršavanje vjerskih i dunjaluckih obaveza koje je Allah naredio. Pušac ne može biti spreman na borbu na Allahovom putu, da odbrani vjeru, zemlju, ili cast, jer ga duhan fizicki slabi i sprjecava dotok snage koja mu je potrebna za mobiliziranje i podnošenje teškoca tokom džihada.

Pušenje je štetno po potomstvo

Poznato je da pušenje škodi potomstvu. Ono škodi djeci i porodici, što je evidentno. Najnovija izucavanja potvrdjuju da djeca koja odrastaju u pušackom ambijentu imaju slabije srcane arterije, odnosno kardiovaskularni sistem, od druge djece koja ne odrastaju u takvom ambijentu. Oni takodjer bivaju izloženi bolestima ciji broj samo Allah zna. Ukoliko djeca žive sa roditeljima koji konzumiraju duhan, oni žive u zagadjenom društvu i okolini u kojoj nasilno udišu dim duhana i takoreci s nevoljom puše. Pored toga, oni slijede oca pušaca, misleci da je pušenje znak muškosti. Zbog toga puno djece se hvata za cigaretu i kutiju duhana, kako bi naznacili da su vec odrasli i postali dio ljudi. Uzrok tome su roditelji koji konzumiraju duhan.

Pušenje je štetno po imetak

Pušenje je štetno po svih pet neophodnih komponenti za život medju kojima spada i imetak. Pušac troši novac u ono što ne koristi ni na dunjaluku, ni na Ahiretu. Ucenjaci su složni da je uništavanje imetka na takav nacin haram. Uništavanje imetka nije dozvoljeno, jer je to Poslanik, a.s., svojim hadisom zabranio. Imetak pripada Allahu, a ti si opunomocen da ga trošiš, a nije ti dopušteno da ga trošiš u necem što nije korisno. Takvo trošenje ne koristi tvojem duhu, tijelu, razumu, duši, porodici i ummetu. Pušac licnim imetkom kupuje sebi štetu. Da barem to besplatno cini, nego uz placanje cijene, sebi škodi.
Da li to predstavlja razumski ili vjerski cin?!
Od koga kupuje taj duhan?
Kupuje ga od svjetskih duhanskih firmi poput Marlbora, idr. koje su kolonizatorske firme. Njihovi vlasnici su u vecini slucajeva Židovi, ili su njihovi podanici koji samo na xafsingu ulažu po nekoliko milijardi dolara. Ja sam skoro to procitao, ali ne mogu se sjetiti tacne cifre, medjutim, radi se o enormnoj sumi novca.
A kada toliko utroše, koliko li tek zarade?!
Sigurno je da zarade basnoslovne sume novca. A mi muslimani od njih kupujemo i cinimo im milijarditi prihod. Neke islamske države imaju najveci procent pušaca. U njih spada Pakistan i Egipat. U njima ljudi sa apetitom puše, a skoro da nemaju hljeba da jedu. Zacudjujuce je vidjeti ljude kako kupuju cigarete i puše, a njihova djeca možda su željna za cetvrt kilograma mesa, ili kilogram voca kojeg bi pojeli. Možda djeca toga pušaca nemaju odjece ili školskog pribora, udžbenika i osnovnih stvari, a njihov roditelj odlazi da usred te drame kupi sebi cigarete, ostavljajuci svoju familiju u muci koju muce. Ovo se dešava ummetu. Mi pospješujemo promet artikala koje prodaju neprijateljske kompanije, placajuci im godišnje milijarde dolara, i pri tom odvajamo novac od hrane naše djece i zarade. Ovo predstavlja financijski deficit i gubitak.

Pušenje ne spada u konzumiranje ukusnih jela ili pica

Druga:

Islam prezire pretjerivanje u konzumiranje lijepih jela i pica, odnosno halala:
"I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju". (Al-A'raf: 31)
Šta je tek sa ovom pojavom koju ne možemo svrstati u lijepa i ukusna jela? Poslanik, a.s., je u prijašnjim Knjigama opisan da "ce im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti." (Al-A'raf: 157)
U koju vrstu staviti cigarete?
Da li ih uvrstiti u lijepa i ukusna ili u necista i neukusna jela?
Onaj koji ima zdravu logiku, normalno je da ce duhan uvrstiti u neukusna jela, jer u njima nema ništa korisno i lijepo. Da nije navike kod ljudi za pušenjem oni ne bi nikada okusili cigarete radi njihove ružnoce i smrada, ali covjek kada nešto uobicaji, to mu postane normalno i ukusno, pa makar i blato bilo u pitanju.

I to spada u pošasti.

Bojkotiranje covjekove volje

Treca:

Negativno svojstvo pušenja je što ono bojkotira ljudsku volju. Pušac je rob tom poroku i navici. On nije liberalan i ne može se oduprijeti pušenju, osim jakom i ozbiljnom prijetnjom kao što je lijecnicka dijagnoza koja bi glasila: "Ili ceš ostaviti pušenje, ili ceš umrijeti." Ima slucajeva da ljudi nakon 30,40, i 50 godina pušenja, ostave se te navike, nakon lijecnickog upozorenja, jer ne žele umrijeti.

Ignoriranje ove navike

Zašto pored Allaha obožavaš sebe samog?
Zašto dušu ciniš odgovornom za ono što nije osnova, nužda, neophodnost i poslastica, vec je stvar bez koje se potpuno može. Ta stvar cak škodi i ima neprijatan miris koji je sam škodljiv. Ja sam od onih koji ne podnose miris duhana. Ako sam slucajno u blizini pušaca hocu gotovo da se ugušim, pa kažem doticnom bratu: brate smiluj mi se. Zapadnjaci znaju da postoje oni koji ne podnose duhan, pa su u avionima napravili posebne kabine za pušace, a posebne za nepušace. Ovo takodjer postoji u vozovima i autobusima, kako se ne bi drugome naškodilo. Naša država ih je u tome slijedila, ali na žalost to se ne poštuje. Puno ljudi pripali cigaretu u nepušackoj zoni, bezbrižno se ophodeci na ostale ljude.

Cetvrta:

Ima ljudi koji govore da je pušenje mekruh, a ne haram, jer haram zahtijeva jasan tekst cega u ovom slucaju ne postoji. Ja tim ljudima velim: tekst postoji, a ogleda se u svemu što oharamljuje škodljivost covjeku bilo personalnim ili drugim ucinkom i sve što zabranjuje rasipanje imetka i trošenje u nekorisne stvari i sve što je haram i što su necista jela, pica i sl. Recimo da smo složni sa njima da je pušenje mekruh, ali taj mekruh je mekruh-tahrimen bez sumnje. Rekao sam jednom od njih: koliko puta dnevno ciniš taj mekruh? On odgovori: cetrdeset i možda i više puta. Rekoh mu: sastavi ih jedno sa drugim i zasigurno ce postati haram. U hadisu se veli: "Cuvajte se malih grijeha, jer se oni nagomilavaju covjeku sve dok ga ne unište." Ovo je znaci za mekruh koji se cini u kontinuitetu.

Usluživanje cigaretama nije dozvoljeno

Trgovci na žalost hrabre pušace na kupovinu raznih stvari vezanih za konzumiranje duhana: pepeljare, tabakere, upaljace, itd., što u stvari nije dozvoljeno. Muslimanu nije dozvoljeno da ima u kuci pepeljaru, a onaj koji dodje u kucu mora je poštivati tako što nece pušiti i škoditi drugima. Necemo stimulirati ljude na konzumiranje duhana držanjem pepeljara u našim kucama i sijelima i na taj nacin ucestvovati u grijehu pušaca. Ako moraju da puše onda neka snose svoj grijeh sami, a neka nas ne uvlace u tu tragediju. Draga braco, nije nam dopušteno da ucestvujemo u ovaj porok zbog kojeg su ljudi nesretni. Radi ocuvanja zdravlja, porodice, razuma, vjere, djece, komšija, financija, i snage društva, moramo stati protiv pušenja. Posljedica ovog poroka je slabljenje ummeta i njegovo cjelokupno narušavanje.

Prodaja i sjetva duhana nije šerijatom prihvacena

Nije nam dozvoljeno konzumirati, niti prodavati duhan i cigarete, jer u tom slucaju prodajemo haram artikl, a onaj koji prodaje haram ucestvuje u njemu. Kada je islam zabranio alkohol sa njime je uz to prokleo deset osoba koje su sa alkoholom vezane izbliza i izdaleka. Islam je prokleo: onog koji proizvodi alkohol, kome se proizvodi, koga pije, koga nosi, kome se nosi, koga toci, ko ga prodaje, ko se njegovim novcem hrani, ko ga kupuje i kome se kupuje. Sve navedene kategorije su jezikom Muhammeda, a.s., proklete. Zato kažemo da je uzgajanje duhana zabranjeno. Na žalost postoje neke islamske zemlje koje sade duhan. Ne smijemo saditi, niti prodavati ili trgovati njime. Zbog velike zarade u xafsima i prodavaonicama se prodaju cigarete, ali to je nedozvoljena trgovina u kojoj su velike zarade, ali u njima nema Allahovog blagoslova, jer je to zarada od štete i muke ljudi. Tako mi Allaha, bolje ti je da malo zaradiš, ali da ti je u tome bericet od Allaha, nego da zaradiš mnogo putem ovog poroka. Vlasnici superxafsa i prodavaonica su dužni prekinuti prodaju cigareta, a onaj koji hoce da ih kupi neka traži i neka se u tome zamara. Ko želi uci u džehennem, neka sam udje, a ti ako paziš na džennet i spas od vatre i muke, nemoj ucestvovati u ovom poroku.

Uvoz duhana nije dozvoljen

Ako možemo zabraniti uvoz duhana to bi trebali uraditi, jer je uvoz cigareta šteta. To nije dozvoljeno šerijatski, sociološki i eticki. Kamo srece da je naša vlada donijela zabran uvoza ovog malignog artikla.

Zabrana pušenja na javnim mjestima

Obradovao me je katarski zakon koji zabranjuje pušenje u bolnici Hamdu-l-am, i u katarskom Univerzitetu, školama ministarstva, kulture i obrazovanja, kao i zabrana pušenja na javnim mjestima kao što me je obradovalo i to što je ovaj zakon na snazi i u zaljevskim letjelicama koje saobracaju na relacijama zemalja koje su potpisnice Savjeta za pomoc. Ovaj zakon moramo što više afirmirati kako bi suzili krug onima koji sebi pricinjavaju neprilike, a bahato to cine i drugima. Oni su bolesnici i ne smijemo im dozvoliti da sebi i društvu škode. Problem je što oni ne škode samo sebi vec se ispostavilo da štete i drugima htjeli oni to ili ne.

Apel pušacima na samoobracun

Nama je potreban samoobracun. Apeliram na bracu i sinove koji konzumiraju duhan da u svom samoobracunu imaju odlucnosti i volje u ostavljanju ovog poroka. Samo je volja potrebna. Zar musliman u toku posta može bez ikakvih problema izdržati 15 sahata bez ovog poroka, a da mu se ništa ne dogodi. Volja je tome doprinijela. Želimo jaku volju kojom ce covjek odluciti da se više ne vrati tom poroku. Isprva ce osjecati poteškoce, ali cijena toga je velika, jer ce se spasiti pošasti koja mu nanosi mnoge bolesti. Spasti ce sebe i familiju i cjelokupnu zajednicu. Nama je potrebna ta volja o kojoj je davno pjesnik ispjevao:
"Ako vladaš oštroumnošcu, vladaj i odlucnošcu, jer od ideje možeš odustati. Ako vladaš odlucnošcu, odmah je iskoristi, jer od nje ne možeš odustati."
Neki kažu da se od pušenju može postepeno odviknuti. Ako si pušio 30 cigareta, puši 20, a potom 10, pa 5 i sve tako redom. A ima onih koji kažu da ostavljanje duhana zahtijeva jaku volju što je i ispravnije.
A kada se odluciš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega. (Alu Imran: 159)
Apeliram na bracu i sinove muslimane da ugrabe ovakvu volju vjernicku i iskrenu odlucnost i da se oslone na Allaha, namjeravajuci da ostave taj porok kao i da s strpe na poteškoce na koje ce nailaziti danima i nedjeljama, jer ce nakon toga stvar postati obicna. Što se tice žena koje puše, to je velika inovacija za naše društvo.
U arapskim i muslimanskim zemljama nije bilo poznato da žena puši. Ima li gore žene od one koja drži cigaretu i puši, a zubi su joj požutjeli i cijela zaudara. Poslanik, a.s., u hadisu veli: "Ko pojede bijeli ili crni luk, neka se ne približava našim mesdžidma, i neka sjedi u svojoj kuci."
Nekim ljudima je Poslanik, a.s., naredio da izidji iz džamije zbog neprijatnog mirisa bijelog ili crnog luka kojeg su pojeli.
I pored toga što je luk zdrav i pun vitamina i drugih supstanci, napustili su džamiju zbog njegovog neprijatnog mirisa. Covjek ne smije štetiti društvu, pa kako da covjek našteti svojoj ženi neprijatnim mirisom i kako žena da to uradi mužu ili svojoj djeci?!
O svemu ovom moramo razmisliti i sebe preispitati, te cvrsto odluciti da se necemo vratiti ovom poroku nikada.
"I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite." (Nur: 31)

Ovo kažem i molim Allaha da meni i vama oprosti.

Molite Ga i vi za oprost, jer On prašta i milostiv je.

Molite Ga odazvat ce vam se.

06.11.2007.

Intimni zivot u islamu

 
Kada prodjete gradom i pogledate u najobicniji kiosk s novinama, sigurno cete vidjeti bar nekoliko casopisa na cijim se naslovnim stranicama nalaze fotografije razgolicenih zena. Gledajuci TV zasuti ste reklamama, kao i serijama koje sadrze mnogo scena erotskog sadrzaja ili sadrzaja koji sugerira erotiku.
Ukoliko koristite internet kao savremeno sredstvo komuniciranja, bez obzira sto ste otvorili stanicu sa receptima ili ste pokusali pronaci stranicu sa najcitanijim knjigama, vjerovatno ce vas neki od linkova odvesti na pornografske stranice ma koliko vi to pokusali izbjeci.
Otkud toliko price o seksu i toliko pornografije? Seksolozi smatraju da je svemu razlog cinjenica da je tabua nestalo ili ih je sasvim malo. Seks koji vidimo na filmu ili u reklamama najcesce nema veze sa seksom kao takvim, nego sluzi samo u komercijalne svrhe, da se pokrije slaba prica, los proizvod ili nedostatak bilo kakvih ideja.

Neki psiholozi smatraju da ta poplava pornografije nista bitno ne mijenja u nasem zivotu, kao i da su glavna ciljna grupa pornografije parovi kojima je dosadno, narocito ako zive u provinciji. No, cijela poplava pornografskog sadrzaja u nasem drustvu odrazava se na mnoge sfere naseg zivljenja.

Nekada je bilo neobicno javno pricati o seksu prije /van braka, a danas se cini da je seks u braku postao svojevrsni tabu, dok se o vanbracnim odnosima govori nadugacko i nasiroko, bez ikakvih ograda. Lakse je sakupiti literaturu koja govori o seksualnosti prije i van braka negoli naci onu koja ce reci nesto i o seksualnom zivotu u braku.

Umjesto da danasnji strucnjaci priznaju kako je savremeno drustvo u seksualnom ponasanju dobrano zastranilo i da su neophodne promjene, oni i dalje istrajavaju u tom da pod parolom "lijecenja" zapravo odrzavaju u zivotu "bolest" drustva.

U Velikoj Britaniji je nedavno zbog velikog broja abortusa medju tinejdzerima donesen zakon u Donjem domu da se u skolama posveti posebna paznja nastavi kroz koju bi se ukazivalo na zastitu od nezeljene trudnoce. Na transparentnim i posebno odstampanim lecima omladina se poziva na koristenje sredstava za zastitu od trudnoce i to na nacin da im se sugerise "oralni" seks kako bi se izbjegle nezeljene posljedice. Normalan bi covjek pomislio da se radi o nekoj sali, ipak, nije sala, receno predstavlja rezultat istrazivanja stanovitog broja "strucanjaka" koje je vlada angazovala da rijese problem.

Moderni "naucnici" uglavnom kvazi-sociolozi i kvazi-psiholozi, jos jednom potvrdili su cinjenicu da se uvijek bave posljedicama a nikada uzrocima koji dovode do ovako ozbiljnih poremecaja u drustvu.

Islamski propisi tretiraju cjelinu ljudskog zivota, te smo stoga, kao vjernici, duzni upoznati se sa islamskim stavovima i propisima vezanim za seksualnost, kao bitan segment naseg svakodnevnog zivota.

Danasnji nacin zivota u cijelom svijetu tezi slobodi seksualnosti. Shvatanje da je brak zastarjela institucija i da sputava slobodu izbora pocinje se siriti i u podrucjima u kojima imenom, pretezno zive muslimani.

Mladici i djevojke sve ranije ulaze u seksualne odnose, a starosne se granice pomjeraju, tako da mozemo ustvrditi da je seksualna aktivnost vec dobrano prisutna i u djecijoj sobi.

Primjer iz dnevnih novina...

- djevojcica iz ukrajinskog grada Harkova, koja ima samo 11 godina postala je mama. Ucenica sestog razreda osnovne skole rodila je djecaka teskog 3, 8 kg. Ljekari, koji tvrde da je trudnoca u tom uzrastu krajnja rijetkost, bili su prinudjeni da porodjaj obave carskim rezom. Imajuci u vidu neuobicajenost situacije, operaciju je izveo akademik Valentin Grisenko. Jedanestogodisnja mama je vec vidjela sina a otac je mladic iz susjedstva.

U suvremenom drustvu ovakvo je ponasanje sve prihvacenije. Ekonomski razvijene zemlje svijeta, pod snaznim djelovanjem duha ljudskih prava, zakonima su legalizirale slobode upraznjavanja homoseksualnih odnosa, te se ovakvi oblici seksualnog ponasanja javno uvode u drustvo na velika vrata.

Islam za svoje sljedbenike nudi, izmedju ostalog i propise iz moralne i licne sfere ljudskog zivota. Bracni odnos medju kojima su i intimni odnosi supruznika, nisu u islamu tabu tema, nego potpuno prirodni odnosi regulirani serijatskim propisima.

Kada su u pitanju moral i privatnost, islam ima specificne odrednice i pravila koja se ticu ishrane, higijene, nacina oblacenja, kao i pravila o zasnivanju bracne zajednice, razvodu, i nasljedjivanju.. Islamski bracni zakoni ne zaustavljaju se na tome sto objasnjavaju kako i kime se treba zeniti, oni se takodjer bave seksualnim moralom covjeka.

Kao sto cemo vidjeti u narednim poglavljima o seksualnom moralu govori se u Kur'anu a sasvim otvoreno su o njemu diskutovali Poslanik a.s. , clanovi njegove porodice i ashabi. Zbog toga nema mjesta sumnji u dozvoljenost otvorene diskusije o seksualnom moralu u islamu.

Poslusajmo rijeci Uzvisenog Allaha upucene ljudima, koje predstavljaju potpunu slobodu u intimi supruznika i njihovoj mogucnosti da razvijaju njima najprivlacniju atmosferu, bez ikakvih ogranicenja:" Zene su vase njive vase i vi njivama svojim prilazite kako hocete !"

Poslanik a.s. je rekao" I kad imate snosaj sa svojom zenom, to je kao podijeliti sadaku.'Rekose :" Allahov Poslanice, zar u zadovoljavanju strasti nekog od nas ima sadake? " Allahov Poslanik odvrati " A sta mislite da li imate grijeh, ako to ucinite na ne dozvoljen nacin? (vanbracni )... " Naravno!" Prema tome , ako to ucinite na dozvoljen nacin, onda imate nagradu . ( Muslim )

Islamski propisi jedino zahtijevaju da se u intimnom cinu izbjegava svaki vid neprirodnog odnosa, perverzije i nasilja. Seks mora biti cin u kojem se opustamo i prepustamo nasim urodjenim nagonima. Samo tu se postavlja pitanje kojem se nivou nase prirode zelimo prepustiti - zivotinjskom ili ljudskom? Ako hocemo dobru uskladjenost s partnerom, veca i kompletnija uzivanja, tada moramo nesto i nauciti. Ispravnim ucenjem o seksu nasa seksualnost ne gubi, nego dobija na snazi. Poslije perioda ucenja, seks postaje cin potpune relaksacije, opustanja i dosezanja vrhunskih uzitaka.

Moramo shvatiti prirodu profinjavanja seksualnosti da bi je sa zivotinjskog podigli na ljudski nivo.

Cesto se misli da je prvo sto nam padne na pamet spontanost ili da je prvi poriv sponatanost. Ali nije! Spontanost nije impulsivnost. Spontanost je dubok kontakt sa sobom, a ne prepustanje svakom tjelesnom impulsu. Implusivnost je povrsnost i nerijetko patologija, a spontanost je kontakt sa srzi. Profinjavanje seksualnosti dovodi do zblizavanja partnera i do produbljivanja medjusobne ljubavi. Partneri se izrazavanjem i zadovoljavanjem raznih zelja bolje upoznaju, stjecu povjerenje i bliskost, sigurnost da mogu pruziti jedno drugome sve sto im je potrebno a to iskljucuje potrebu za trazenjem drugih partnera. Ucenjem vodjenja ljubavi otvaramo dublje nivoe prirodnosti.

Tek kada se sirovi, seksualnosti impulsi, integrisu s osjecanjima i moralnim sistemom u ljubav, otvaraju se mnogo dublji nivoi praznjenja, otvara se blazenstvo kao dozivljaj koji traje i najdublje moguce opustanje koje regenerise cijeli covjekov sistem.

U redovima koji slijede ponudit cemo, nadam se, dosta valjanih informacija vezanih za ovu temu, koje ce vam pomoci da je jasnije sagledate i izgradite svoje stavove, kako u medjusobnim odnosima, tako i u odgoju svoje djece.

S obzirom da je potreba za seksom jedan od ljudskih prohtjeva, u nastavku cemo prije svega reci nesto o ljudskim prohtjevima opcenito.

UOPCENO O PROHTJEVIMA

Zbog specificnosti svoje sustine i nacina na koji je stvoren, covjek ima dvije vrste prohtjeva:

- zajednice sa zivotinjama i
- specificne

Posto covjek ne egzistira samo na duhovnoj nego i na fizickoj razini, koja mu je zajednicka sa zivotinjama, logicno je da u tom smislu covjek ima neke osobine proistekle iz njegove osobenosti kao fizickog bica koje su zajednicke sa zivotinjama.

Sami po sebi, prohtjevi zajednicki covjeku i zivotinji ne mogu biti razlog superiornosti covjeka, no ako im se udovoljava s namjerom da posluze ccovjekovim uzvisenim ciljevima, oni mogu postati vrline. Ukratko receno, treba im udovoljavati vodeci racuna o njihovoj svrsi.

U drustvu u kojem postoje prohtjevi i razlicite zelje sasvim je prirodno da postoje i sukobi, a gdje god dodje do sukoba te vrste, neizbjezno je odluciti se za jednu stranu a proci se druge. Ovo pravilo vazi i za pojedinca i za drustvo. Sasvim je prirodno zateci se u neodlucnosti izmedju cuvanja casti i obraza s jedne i trpljenja gladi i siromastva s druge strane, kao i u drugim slicnim situacijama u zivotu.

Spolni nagon kao jedan dio nase primordijalne prirode (fitreta) mora biti pod punom paznjom u pravom smislu te rijeci. Samo se tako moze u sklopu lanca zakona i propisa koje je Allah propisao i precizirao normalno razvijati. Ukoliko zelimo zastiti svoju djecu od svake vrste zastranjenja i lutanja, tada moramo, korak po korak, slijediti svoj primordijalitet (fitret) uz punu svijest i paznju da bi ih na taj nacin uputili na put spasa i time bili njihovi pomagaci i usmjeritelji.
06.11.2007.

Surat Ghafir

06.11.2007.

"shvatiše da ne bi na muci sramnoj ostali da su budućnost prozreti mogli"/Saba, 14.

U tmurnoj atmosferi logora smrti u Mehuriću najveselija vijest je bila kada kažu: “Ubili su Saliha”, “Preselio je Admir”, i slične vijesti. Oni koji bi čuli vijest bi počeli da plaču iz žalosti jer su oni još tu, u životu, osuđeni da vuku kamionsku prikolicu natovarenu konjima



na brdo iznad logora, upregnuti kao sjevernoamerički haskiji, bosi, skoro sasvim goli, tijela koja su podsjećala na kosturove, čitavu noć i skoro čitav dan. San je bio samo san. Vaške su crpile posljednje kapi krvi iz njih u vrijeme rada, a stjenice su ih pohlepno dočekivale u ona 3 sata koliko su dobivali za spavanje.


Sve je bilo crno i tmurno osim ljubavi. Voljeli su se u ime Allaha i bratsko jedinstvo među njima je bilo uzor kakav je prije samo par decenija bio utopija. Borili su se da olakšaju jedni drugima.

Muhamed iz Beča je nekako uspio izmoliti jednu cigaretu od jednog od čuvara, da je pokloni svome bliskom prijatelju Nasrullahu iz Sarajeva, jer Muhamed inače nije pušio. Muhamed je imao dugu, zapuštenu bradu, no imali su je svi, jer u logoru nije bilo moguće da čovjek vodi brigu o svojoj higijeni, niti je ona ikome bila na pameti.Godina je 2021. Tačno 3 godine nakon općeg napada na muslimane svijeta. 2018. godine Iran je poravnat sa zemljom a Malezija okupirana od strane Kine. Međutim najgore od svih su prošli muslimani SAD-a i Evrope. Živjeli su kao manjina i nisu bili u stanju da se odupru žestokom naletu neonacizma koji je godinama tinjao ovim zemljama i polahko se razvio u požar poput onoga u Kaliforniji, oktobra 2007. godine


Naravno, muslimani nisu bili napadnuti pod parolom "mržnje Islama". Od njih su najprije napravljeni demoni koji žele da opsjednu svijet, teroristi koji na svakom koraku postavljaju zasjede "civilizovanom zapadnom čovjeku" i barbari koji nisu željeli da se integrišu u zapadna društva. Neprijateljstva su rasla a reakcija muslimana slaba. Oni su sve do početka ovog genocida svjetskih razmjera, koji je dobio ime "uhdud" ostali podijeljeni na one koji su sebe smatrali čvrstim vjernicima i na one koje su ovi prvi smatrali neznalicama, a zatim su ovi prvi još bili podijeljeni na 1001 frakciju od kojih je svaka bila zadovoljna onim što ispovijeda i uticala se Allahu dž.š. "od onih drugih".


Tako da, kada je civilizovani čovjek počeo da se obračunava sa jednom od ovih grupacija, drugi su trljali ruke, sve dok na njih ne bi došao red.


Dok je Nasrullah, nakon što je uspio da 5 minuta zikri na klasični nakšibendijski način, palio cigaretu šibicom, koju mu je takođe nabavio Muhamed, približiše im se Mustafa, takođe iz Sarajeva, i Muhamed iz Beograda. Njihova napaćena lica se na trenutak ozariše osmijehom kojim su nastojali da olakšaju moralno stanje svojih sudruga u patnji, poselamiše se, bratski se izgrliše, a zatim sjedoše pored njih.


"Muamer je danas preselio", reće Nasrullah.

"Da mu Allah podari lijepi Džennet i da i nas sa njim u njemu spoji!", odgovori Muhamed iz Beograda, a ostali digoše ruke prema nebu i uzviknuše "Amin!"

"Sjećate li se," nastavi Nasrullah, "kada objaviše kauri da na listi osumnjičenih za terorizam imaju 755 000 muslimana?"

Sagovornici se na trenutak zbuniše, u pokušaju da povežu nit, a zatim svi zarcveniše, ušutješe i oboriše glave sa pogledom prema zemlji.


Iz daljine se čulo tužno učenje ajeta "oborenih pogleda i poniženjem oprhvani. To će biti onaj Dan kojim im se stalno prijeti!"


06.11.2007.

Video

 Muhamed Porca - Islamski stav o pusenju

Vrlo korisno predavanje o islamskom nedozvoljenju pusenja. [7,6 MB]

Desni klik - Save target as..

06.11.2007.

Video

 Mudre izreke i savjeti Hasana El-Basrija

Mudre izreke i savjeti Hasana El-Basrija [wmv - 9 MB]

Desni klik - Save target as...

06.11.2007.

Video

Dr. Zakir Naik - Prava žene u Islamunew!

Dr. Zakir Naik u svom prepoznatljivom stilu govori o pravima žene u Islamu. Dr. Zakir Naik je bio učenik rahmetli Ahmeda Didata.

Video je titlovan na bosanski jezik. 

[avi - 191 MB]

06.11.2007.

Ženska muslimanska imena

ABASA (ar) - lavica, namrgođena, surova
ABIDA (ar) - pobožna
ADALETA (ar) - pravedna. čestita

ADEMIJA (ar) - ljudska, čovečna
ADIBA (ar) - priređivačica gozbe, domaćica
ADILA (ar) - pravedna, poštena

ADLA (ar) - vidi: Adila

ADLIJA (ar) - stručnjak pravosuđa
ADVIJA (ar) - brza, hitra

AFA - vidi: Afifa

AFIFA (ar) - skromna, čedna, čestita, puna vrlina
AIBA (ar) - pokajnica
AIDA (ar) - povratnica, posetilac, gost
AIŠA (ar) - živa, postojana, koja udobno živi
AJLA (tur) - mesečinom obasjana

AJETA (ar) - znak, odlomak ili rečenica u Kur'anu

AJKUNA - vidi: Aiša
AJA (ar) - vidi: Aiša

AJNIJA (ar) - prava, nepatvorena, izvorna

AJNA - vidi: Ajnija

AJŠA - vidi: Aiša
ALMA, ELMA (tur) - jabuka
ALEMA (ar) - svet, mir

ALIJA (ar) - otmena, uzvišena
ALMASA (ar) - dijamant, dragulj
ALMEDINA - vidi Elmedina

ALTUNA (tur) - Zlata

AMBERA (ar) - palata, saraj
AMELA (ar) - posao, rad trud
AMILA (ar) - radnica, činovnica
AMINA (ar) - sigurna, pouzdana, verna
AMIRA (ar) - naslednica, domaćica
AMRA (ar) - Život, dugovečna
ANESA (ar) - videti muška imena
ANIDA (ar) - uporna, prkosna
ANISA (ar) - gospođica, koleginica, drugarica

ARFA - vidi: Arifa

ARIFA (ar) - razborita, oštra, upućena

ARZA - vidi: Arzija

ARZIJA (per) - željena

ARMINA - vidi: Ermin
ASIFA (ar) - žestoka, jaka, burna

ASIJA (ar) - lekarka, stub, temelj

ASIMA (ar) - koja čuva, štiti

AŠIDA (ar) - stroga, jaka, močna

AŠIRA (ar) - deseta

ATA - vidi: Atifa i Atija

ATIFA (ar) - milostiva

ATIJA (ar) - dar, poklon

AVNIJA (ar) - pomoć
AZEMINA (ar) - pouzdana, sigurna, verna
AZIJADA - žensko vlastito ime

AZIRA (ar) - pomagačica, zaštitnica
AZIZA (ar) - moćna, dragocena, omiljena
AZRA (ar) - devica, nevina i čista devojka

B

BADEMA (per) - drvo i plod iz porodice ruža, badem

BAHA - vidi: Sabaheta

BAHIRA (ar) - lepa, divna, sjajna
BAHRIJA (ar) - ona koja pripada moru, morska

BAHRA (ar) - vidi: Bahrija

BAJISA - žensko vlastito ime

BAKIRA (ar) - ranoranilica, mnogoznana

BAKŠA (per) - dar, poklon, sudbina

BARAJETA (ar) - oslobođenje, opravdnje, nevina

BEDIJA (ar) - čudesna, retkost, krasnorečiva

BEDRIJA (ar) - uštap, pun mesec

BEGAJETA (ar-tur) - plemićki znak

BEGANA (tur) - izvedena od "beg"

BEGEMINA (tur-ar) - nastala spajanjem "beg" i "Emina"

BEGZADA (tur-per) begovsko dete, plemkinja

BEGZA - vidi: Begzada

BEGZIJA - vidi: Begzada

BEJZADA - vidi: Begzada

BEHARA (ar-per) - proleće, prolećni cvat voća

BEHAUDINA (ar) - vidi: Behaudin

BEHDŽA - vidi: Behdžeta

BEHDŽETA (ar) - lepota, sjaj, radost

BEHIDŽA (ar) - lepa, blještava, radost, lepota
BEHIJA (ar) - lepa, ljupka, otmena

BEHIJA (ar) - dražesna

BEHIMA (ar) - čista, zdrava

BEHIRETA (ar) - poštovana gospođa

BEHKA - vidi: Behija

BEHUDINA - vidi: Behaudin
BEJDA (ar) - čistina, belina, svetlo dana

BEJHA (ar) - opažena

BEJZA - vidi: Begzada

BELĐUZARA (per) - mali poklon, dar

BELMA (ar) - 14. noć lunarnog meseca

BELKA - vidi: Belkisa
BELKISA - ime kraljice od Sabe
BERAJETA (ar) - nevinost, nedužnost, čistoca
BERINA (per) - najviša, najbolja

BESIHA - žensko vlastito ime
BESIMA (ar) - nasmejana, vesela

BIBA - vidi: Habiba i Muniba

BINASA (ar) - ona koja ima uvojke iznad čela

BISERA - žensko vlastito ime

BUSEINA (ar) - žensko vlastito ime

 

Č

ČELEBIJA (tur) - gospođa, otmena

 

Ć

 

ĆAMILA, KJAMILA (ar) - savršena, potpuna

ĆAMKA - vidi: Ćamila

ĆATIBA, KJATIBA (ar) - pisarka

ĆERIMA (ar) - plemenita, velikodušna, ljubazna

ĆIMA - vidi: Kimeta

ĆIMETA - vidi: Kimeta


D

DELILA (ar) - znak, oznaka, vodić
DERVIŠA (per) - siromašna, skromna

DERVA - vidi: Derviša

DERVIJA - vidi: Derviša
DEVLA (ar) - polozaj, sudbina, slava
DEVLETA (ar) - drzava, imperija, imovina

DIBA - vidi: Ediba

DIKA - vidi:Sadika

DILA - vidi: Adila

DILKA - vidi: Adila

DILRUHA (per-ar) - srce i duša
DINA (ar) - poslusnost, dugotrajna kiša
DIŠA vidi: Derviša

DIŠIJA - vidi: Derviša

DIZARA (ar) - zid, bedem

DRAGIJA - žensko vlastito ime

DUDA - vidi: Dudija

DUDIJA (per) - papagaj

DUNĐA - žensko vlastito ime

DUNJAZADA (ar-tur) - uzvišene vere

DUJKA - žensko vlastito ime

DUKATA - žensko vlastito ime



DŽAHIDA (ar) - trudbenica, oprezna, marljiva

DŽANA (ar) - duša, život

DŽANFEZA (per) - ona koja srce razveseljava

DŽELADUDINA (ar) - veličanstvo, uzvišenost vere

DŽELILA (ar) - poštovana, slavna, uzvišena

DŽEMALUDINA (ar) - lepota vere

DŽEMILA (ar) - lepa, krasna, dražesna, ljupka
DŽENANA (per) - voljena, srce, duša
DŽENETA (per) - raj, bašta

DŽESIMA (ar) - velika, ogromna, uzvišica

DŽEVADA (ar) - velikodušna, sjajna, izvanredna

DŽEVAHIRA (per) - dragulj
DŽEVDETA (ar) - dobrota, izvrsnost

DŽEVHERA (per) - dragi kamen, suština bit

DŽIĐA - vidi: Madžida

Đ

 

ĐULA (per) - cvet, ruža

ĐULBA (per) - prub, šav, ožiljak
ĐULBEHARA (per) - ružica

ĐULESMA (per-ar) - dvojno ime "Đula" i "Esma"

ĐULFATMA (per-ar) - dvojno ime "Đula" i "Fatima"

ĐULIZARA (per) - ružičnjak

ĐULSA - žensko vlastito ime

ĐULZULEJHA - dvojno ime "Đula" i "Zulejha"

ĐUMA - vidi: Đumiša

ĐUMIŠA (tur) - Srebrenka

ĐUZELA (tur) - lepa, ugodna

ĐUZIDA (per) - izabrana, probrana

E

EBEDIJA (ar) - večna, beskonačna

EDIBA (ar) - Odgojena, vaspitana, književnica, obrazovana
EDINA (ar) - izvedeno od din- vera

EHLIMANA (ar) - vernica

EJUBA (ar) - vidi: Ejub

EKREMA (ar) - veoma plemenita, najplemenitija

ELIFA (ar) - prijateljica, drugarica
ELMA - vidi: Alma
ELMEDINA (ar) - građanka, kulturna, veri odana

ELVEDINA - vidi: Elvedin
EMINA (ar) - poverljiva, pouzdana, sigurna, verna
EMIRA (ar) - vladarka, vođa
EMŠIRA (ar) - živahna, vesela
ENESA (ar) - društvena, prijazna
ENISA (ar) - drugarica, prijateljica
ENKASUMA (ar) - razdeljena, razdvojena

ENVERA (ar) - veoma sjajna, jasna

ERMINA - vidi: Emin

ESMA (ar) - najuzvišenija, najplemenitijeg karaktera

ESMERA (ar) - smeđa, tamna

ESVEDA (ar) - crna, tamnobojna
EŠREFA (ar) - cenjena, ugledna
EZREMA (per) - stidljiva, skromna, čedna

F

FADILA (ar) - izvrsna, istaknuta, zaslužna, kreposna
FAHIMA (ar) - koja razume, shvata, pametna
FAHIRA (ar) - ponosna

FAHRA - vidi: Fahreta
FAHRETA (ar) - slavna, veličina, sjaj, ponos

FAHRIJA - vidi: Fahira

FAIDA (ar) - sigurna, darežljiva

FAIZA (ar) - pobednica

FAKETA - vidi: Ifakata

FAKIHA (ar) - razborita, oštoumna, učena žena

FATA - vidi: Fatima
FATIMA (ar) - ona koja odbija dete od dojenja, ime kćeri od Muhammeda a.s.
FAZILA (ar) - vrlina

FAZLIJA (ar) - vredna, vrsna
FEHIMA - veoma pametna, razborita, bistra, inteligentna

FEHMA - vidi: Fehima

FERHIJA (ar) - vesela, radosna

FERIHA (ar) - vesela, sretna, zadovoljna
FERIDA (ar) - jedina, jedinica

FETHIJA (ar) - osvajačica, pobednica

FIFA - vidi: Afifa

FIKA - vidi: Šefika
FIKRETA (ar) - misao, ideja, pojam, utisak

FILDUZA - vidi: Firdevsa

FIRDEVSA (ar) - raj, džennet

FIRDUSA - vidi: Firdevsa

FIRUZA (per) - sretnica, pobednica
FUADA (ar) - srce

G

GALIBA (ar) - pobjednica

GANIBA (ar) - obogaćena bogatim plenom

H

HABIBA (ar) - draga, voljena

HADŽERA, HADŽIRA (ar) - žensko vlastito ime, majka Ismaila a.s.

HAFA - vidi: Hafija, Hanifa
HAFIJA (ar) - skrivena, tajna
HAFIZA (ar) - zastitnica Kur'ana, zna ga na pamet

HAFIZADA (ar-per) - hafizova kći

HAFUŠA - vidi: Hafija

HAJRA - vidi: Hajrija

HAJRIJA (ar) - dobra, sretna

HAJRUNISA (ar) - dobra žena

HAJRUŠA - vidi: Hajrija
HALIDA (ar) - trajna, krepka, snazna, čila
HALILA (ar) - verna prijateljica, simpatizer, koplje
HALIMA (ar) - blaga, dobročudna, uviđavna, pažljiva
HALISA (ar) iskrena, istinita
HAMIDA (ar) - koja je Allahu zahvalna
HANA (tur-per) - carica, vladarka

HANČA - vidi: Hana

HANKIJA - vidi: Hana
HANIFA (ar) - pravoverna, iskrena, nevina

HANUMICA (tur) - gospođica

HANUŠA - vidi: Hana

HASENA (ar) - lepa, ljupka
HANIJA (ar) - nezna, brižljiva majka
HANKA (ar) - razumijevanje, iskusna pametna žena
HARISA (ar) - čuvarka, ratarka, lavica
HASIBA (ar) - cenjena, poštovana, uvažena
HASNA (ar) - lepa žena, lepotica

HASIJA (ar) - izuzetna, specijalne vrednosti

HASIMA (ar) - koja spor razrešava

HAŠIJA (ar) - ponizna, skrušena
HAŠA - vidi: Hašija

HAŠEMA - vidi: Hašmeta

HAŠMETA (ar) - jaka, odvažna

HATKA - vidi: Hatidža

HATEMA (ar) - konačna, krajna

HAVA (ar) - žena Adema a.s.

HAVKA - vidi: Hava

HAVUŠA - vidi: Hava
HAZIMA (ar) - razborita, pouzdana
HAZIRA (ar) - oprezna, spremna, gotova
HEDIJA (ar) - dar, poklon

HIBA - vidi: Habiba
HIDAJETA (ar) - ona koja upućuje na pravi put

HIKMETA (ar) - mudra

HATIDŽA, HADIDŽA (ar) - nedonosće, pre vremena rođeno, žena Muhameda a.s.
HURIJA (ar) - dženetska (rajska) lepotica

HURMA (ar) - datula, vrsta južnog voća
HUSNA (ar) - lepota, izvrsnost, čari, vrlina

I

IBRIŠIMA (tur) - svila, svilen konac

IFAKATA (ar) - rastrežnjenje, doći sebi

IFETA (ar) - nevinost, čednost, čistota

IKBALA (ar) - sreća, uspeh

ILDUZA - vidi: Jilduza
ILHANA (ar) - melodija, nadahnuće

ILVANA - žensko vlastito ime

ISMA - vidi: Ismeta
ISMETA (ar) - nevina, od greha sačuvana

ISMIHANA (ar-per) - carica, vladarica

ISMIJA (ar) - imeska

IŠA - vidi: Aiša

IŠKA - vidi: Aiša

IZA - vidi: Izeta
IZETA (ar) - moc, sila, utjecaj

J

JAKUTA (per) - safir, rubin
JASMINA (ar) - cvijet jasmina, proljece
JEMINA (ar) - sretna, napredna

JILDUZA (tur) - zvezdana

K

KADA - vidi: Kaduna

KADIRA (ar) - koja je kadra, sposobna

KADRA - vidi: Kadrija

KADRIJA (ar) - cenjena, sudbinska
KADUNA (tur) - gospođa, ugledna žena

KAJDAFA (ar) - ona koja zahvata, crpi (vodu)

KANA - vidi: Kanita
KANITA (ar) - poslušna, pokorna Bogu, koja klanja
KASEMA (ar) - zakletva, prisega

KJAMILA - vidi: Ćamila

KJATIBA - vidi: Ćatiba

KEJMETA - vidi: Kimeta
KERIMA (ar) - plemenita, velikodušna, milostiva

KEVSERA (ar) - obilje, izobilje

KIJA - vidi: Zekija

KIMETA, ĆIMETA (ar) - vredna

KINANA (ar) - tobolac

KUMRIJA (ar) - grlica

L

LAMIJA (ar) - sjajna, svetla, blistava
LATIFA (ar) - fina, nežna, blaga
LEBIBA (ar) - pametna
LEJLA (ar) - noć, veće

LEMANA - vidi: Ehlimana
LEZETA (ar) - slast, zadovoljstvo

LIDA: vidi: Halida

LUTFIJA (ar) - dobroćudna, ljubazna, stasita, vitka

M

MADŽIDA (ar) - slavna, plemenita, velikodušna
MAHIRA (ar) - vjesta, okretna
MAIDA, MAJDA (ar) - sto sa gozbom, trpeza, jelo

MAKBULA (ar) - simpatična, prihvatljiva, primljena
MAKSUMA (ar) - nevina, sudbinom određena

MALKUNA (ar) - koja trpi nepravdu

MEBRURA (ar) - nepatvorena, istinita, dobra
MEBRULA (ar) - dobra, od Boga primljena
MEDIHA (ar) - pohvalna, hvale vredna

MEDHIJA (ar) - hvaljena
MEDINA (ar) - zadužena, obavezna, dužnica

MEHRIDŽANA (per) - proslava, jesenja ravnodnevica
MEJREMA, MERJEMA, MERIMA (ar) - uporna, gorka, majka Isa a.s.

MELA - vidi: Meliha

MELAHATA (ar) - lepota

MELĆA - vidi: Meleća

MELEĆA, MELEKA (ar) - anđeo

MELEĆHANA (ar-per) - anđeoska kuća
MELIHA (ar) - lepotica

MELIKA (ar) - vladarica, kraljica

MELKA - vidi: Meleka
MEMNUNA (ar) - zadovoljna
MEMSUDA (ar) - čvsta, jaka, solidna
MENSURA (ar) - podpomognuta

MERDŽA - vidi: Merdžana

MERDŽANA (ar) - koral

MERSA - vidi: Mersija

MERSIHA - žensko vlastito ime
MERSIJA (ar) - pristanište, luka

MERVANA (ar) - žiteljka pokrajine Merv

MERZUKA (ar) - opskrbljena
MESUDA (ar) - srećna

MESRURA (ar) - vesela, obradovana

MEŠHURA (ar) - poznata, slavna
MEVDUDA (ar) - voljena

MEVDŽIDA (ar) - osećanje

MEVLA - vidi: Mevlida
MEVLIDA (ar) - rođena na mevlud (rodendan Muhameda a.s.)

MEVEDETA - vidi: Muvedeta
MIDHETA, MIDHATA, MIDHA (ar) - pohvaljena
MIHRA (per) - istaknuta, spretna

MIHRIDŽANA - vidi: Mehridžana

MINA - Semantika nepoznata
MINETA (ar) - velikodušna, milostiva

MIRSA - vidi: Mirsada
MIRSADA (ar) - mesto posmatranja

MIRA - vidi: Amira

MIRZETA (per) - princeza

MISALA (ar) - primer, količina, sličnost

MUAMERA (ar) - koja dugo živi

MUBA - vidi: Mubera i Mubina

MUBAHA (ar) - dobro delo, požrtzvovanje, ljubav (prema roditelju)

MUBINA (ar) - jasna, nesumnjiva

MUBEDŽELA (ar) - veličanstvena, poštobana, cenjena
MUBERA (ar) - dobro delo, dobročiniteljstvo

MUEDIBA (ar) - učiteljica, dadilja
MUFIDA (ar) - korisna, unosna, probitačna

MUHAMEDA - vidi: Muhamed
MUHEDINA (ar) - preporoditeljica vere

MUHIBA, MUHIBIJA (ar) - ona koja voli

MUHTEREMA (ar) - uvažena, poštovana

MUJESIRA (ar) - koja olakšava

MUKADESA (ar) - sveta, neprikosnovena, čistog duha

MUKELEFA (ar) - zrela, punoletna, obavezna, opterećena

MUKEREMA (ar) - poštovana, počašćena

MULA, MULIJA (ar) - učena

MUALIMA (ar) - ona koja podučava
MUNEFISA (ar) - ona koja olakšava
MUNEVERA (ar) - svetla

MUNEZEHA (ar) - čista, očišćena
MUNIBA (ar) - pokajnica, ona koja se Bogu obraća
MUNIRA (ar) - sjajna, blistava, svetla

MUNSIFA (ar) - ispravna, pravedna, karakterna, nepristasna

MURADA, MURADIJA (ar) - želja, cilj, namera

MURTA, MURTIJA (ar) - odabrana, probrana
MURADIFA (ar) - partnerka

MURUVETA, MURVETA (ar) - humana, čovečna, uljudna
MURISA (ar) - ona koja ostavlja nešto u nasleđe
MUSLIMA (ar) - predana Bogu

MUŠIJA - žensko vlastito ime

MUŠKIJA - žensko vlastito ime
MUVEDETA (ar) - ljubav, simpatija, voljena, željena, ljubljena
MUVEHIDA, MUVAHIDA (ar) - ona koja veruje u jednog Boga
MUZAFERA (ar) - koja uspeva, pobedonosna

MUZEJENA (ar) - ukrašena

N

NADIJA (ar) - darežljiva, orošena, sveža
NADIRA (ar) - retka, neobićna, izvrsna, skupocena
NADŽIDA (ar) - pobednica, zaštitnica

NADŽIJA (ar) - spasiteljka

NAFA, NAFIJA (ar) - korisna
NAFIZA (ar) - uticajna
NAHIDA (ar) - aktivna, energićna
NAIDA (ar) - čista, lepa
NAIFA, NAJFA (ar) - visoka, uzvišena
NAILA, NAJLA (ar) - dobitnica
NAIMA (ar) - mekana, nezna, fina

NAKIJA (ar) - čista

NAMIRA (ar) - ljuta, srdita

NAMKA (ar) - ona koja ukrašava, dekoriše (pismo)
NASIHA (ar) - savetnica
NAZA, NAZIĆA, NAZIJA (per) - neznost, blaženost, ugodnost
NAZIFA (ar) - čista
NAZIMA (ar) - pesnikinja

NAZMIJA (ar) - poetična, pesnicki obdarena

NEBIJA (ar) - proročica, istaknuta

NEDIMA (ar) - drugarica, pouzdana prijateljica

NEDRETA (ar) - retkost
NEDIMA (ar) - drugarica
NEDŽADA (ar) - hrabrost, smelost
NEDŽMIJA, NEDŽMA (ar) - zvezdana
NEDŽIBA (ar) - plemenita

NEDŽLA (ar) - potomak lepih očiju

NEFA, NEFIJA (ar) - ona koja poriče (negira)
NEFISA (ar) - dragocena, tražena, dopadljiva

NEJIRA, NEJRA (ar) - blistava, svetla
NERIMANA, NERMINA, NERMA, NERMANA (ar) - junakinja
NESIBA (ar) - poznata porekla, iz fine porodice
NESIMA (ar) - povetarac
NEVRESA (ar) - morski galeb
NEVZETA, NEVZA (ar) - ugodna, novorođenče

NEZAFETA (ar) - čista, uredna

NEZAHETA, NEZHETA, NEZIHA (ar) - poštenje, čestitost

NEZIRA (ar) - propovednica

NIĐARA (per) - draga, ljubljena, lepa kao slika
NIHADA (per) - ona koja ide napred

NIJAZA (per) - blagostanje, želja

NISA - vidi: Anisa
NISVETA (ar) - žena
NIZAMA (ar) - uređena, red

NUDŽEJMA (ar) - zvezdica

NUNA - vidi: Memnuna
NURIJA, NURA, NURKA (ar) - svetlost
NUSRETA (ar) - pomoć, pobeda

NUTFETA (ar) - čista kao kap vode, čisto zrno bisera, čista misao
NUZHA (ar) - čednost

P

PAKIZA (per) - nevina, lepa

PAŠA, PAŠALA, PAŠANA, PAŠIJA (tur) - visoki dostojanstvenik, žensko vlastito ime

PEMBA (per) - pamuk

PLEMA - žensko vlastito ime

R

RABIJA, RUBIJA, RABKA, RAPKA (ar) - proleće, prolećna kiša

RADŽA, RADŽIJA (ar) - ona koja moli, koja se nada
RAHIMA (ar) - milostiva, sažaljiva, saosečajna

RAIFA (ar) - milostiva, dobročudna
RAMIZA (ar) - koja se simbolički izražava
RASIMA, RASEMA (ar) - pisačica, slikarka

RAŠA, RAŠIDA (ar) - pobožna, ona koja ide pravim putem, zrela
RAZIJA, RAZA (ar) - zadovoljna, saglasna
REFIJA (ar) - visoka, uzvišena, nežna
REFIKA, REFKA (ar) - saputnica, drugarica

REJHA, REJHANA (ar) - bosiljak
REFIJA (ar) - visoka, lijepa
REFIKA (ar) - drugarica
REMIZA (ar) - ugledna, cijenjena, postovana
REMZIJA (ar) - simbolična, figurativna

RESMIJA (ar) - zakonita, oficijalna
REŠIDA (ar) - koja ide pravim putem
RUKIJA (ar) - napredovanje

RUJKA - žensko vlastito ime

RUVEJDA (ar) - tiha, lagana

S

SABAHETA, SABAHA (ar) - lepota, ljupkost
SABIHA (ar) - očita, sveža, jasna, nova
SABIRA (ar) - strpljiva
SADETA (ar) - sreća
SADIJA (ar) - srećna
SADIKA, SADKA (ar) - iskrena, prijateljica

SADRUDINA (ar) - srce (prsa) vere

SADŽA, SADŽIDA (ar) - ona koja pada na sedždu
SAFA (ar) - bistrina, vedrina

SAFERA (ar) - ona koja putuje
SAFETA (ar) - čista
SAFIJA (ar) - čista, prava
SAHIBA (ar) - koleginica, prijateljica, vlasnica
SAIDA (ar) - poglavarka, koja obećava srecu
SAIMA, SAJMA (ar) - koja posti, apstinira
SAKIBA (ar) - sjajna, oštroumna
SALIHA, SALKUNA (ar) - dobra, čestita, uredna
SALIMA (ar) - zdrava, potpuna
SAMIJA (ar) - visoka, uzvišena
SAMIRA (ar) - sagovornica

SAMIMA (ar) - prava, istinska
SAMRA (ar) - garavuša, crnoputa
SANIDA (ar) - koja podržava, podupire
SANIJA (ar) - lepa

SEZBERA (ar) - časna, odlikovana, dostojna
SEADA, SEADETA (ar) - srećna
SEHIJA (ar) - velikodušna
SEIDA (ar) - sretna, blažena, uspešna
SEJDA (ar) - gospođa

SEJDEFA - žensko vlastito ime
SELMA, SELIMA (ar) - zdrava
SELVETA, SELVIJA, SELVETA (ar) - uteha
SEMIJA (ar) - uzvišena

SEMIHA (ar) - tolerantna, velikodušna, koja oprašta
SEMINA (ar) - skupocena
SENADA, SENA (ar) - sjaj
SENIHA (ar) - ukras
SENIJA (ar) - visoka, uzvišena, blistava
SEVDA, SEVDAHA (ar) - crna, garava, ljubav

SEVDIDŽANA (tur) - ono što duša voli, ono što je srcu drago

SEVLA, SEVLIJA, SELVA (per) - čempres

SEVIBA - žensko vlastito ime

SIBA - vidi: Nesiba
SIDIKA (ar) - veoma iskrena, pouzdana
SIFETA (ar) - iskrena prijateljica

SIJA - vidi: Asija
SUADA (ar) - srećna, koja ima sreće
SUBHIJA, SUBHA (ar) - zora

SUKEJNA (ar) - staložena, smirena

SULTA, SULTANA, SULTANIJA (ar) - princeza

SUNDUSA (per) - fina svila, saten

SUREJA (ar) - žensko vlastito ime

SURURA (ar) - radost

 

Š


ŠAĆIRA, ŠAKIRA (ar) - zahvalna

ŠADIJA (per) - vesela
ŠAHA, ŠAHIDA, ŠAHINA (ar) - svedokinja

ŠAHSENA (per) carsko veličanstvo
ŠEFA, ŠEFKA, ŠEVKA, ŠEFIKA (ar) - suosecajna, sazaljiva, ljubazna

ŠEHIDA (ar) - mučenica, žrtva
ŠEHZADA, ŠEHZIJA, ŠEHZA (per) - princeza
ŠEHERZADA, ŠEHEREZADA (ar-per) - slobodna, uzvišenog roda

ŠEMSA (ar) - sunce
ŠEJLA (ar) - primorski bor
ŠERIFA (ar) - ugledna, poznata, slavna
ŠEVALA (ar) - 10 mjesec muslimanskog kalendara
ŠEVKETA, ŠEVĆETA (ar) - moć, sila, žestina

ŠIDA - vidi: Ašida

ŠIR A, ŠIRKA - vidi: Šerifa

ŠUHRA, ŠUHRETA (ar) - glasovita, popularna
ŠUKRIJA (ar) - koja se zahvaljuje Bogu

T

TADŽIDA (ar) - krunisana

TAHIRA (ar) - ćista, neporočna, nevina
TAIBA, TAJIBA (ar) - pokajnica, koja se kaje
TAIDA (ar) - čvrsta
TALIBA (ar) - učenica, studentkinja, ona koja traži znanje
TEFIKA, TEFA (ar) - naklonost, milost

TEHVIDA, TEVHIDA (ar) - verovanje u jednoću Stvoritelja

TEMIMA (ar) - puna, savršena

TEMZILA, TENZILA (ar) - spuštanje
TEVABA (ar) - ona koja se kaje

TIDŽA - vidi: Hatidža
TIFA (ar) - milostiva, simpatija
TIMA (ar) - vidi: Fatima

TUFIDA (ar) - korisna

U

UBEJDA (ar) - mala

ULFETA (ar) - ljubav, prijateljstvo

ULVIJA (ar) - uzvišena
UMA, UMIJA, UMUŠA, UMIHANA (ar) - ime jedne od žena Muhammeda a.s. , počasni nadimak sestre Alije r.a.

URFETA (ar) - lavica, skupocena

UZEJFA (ar) - jaka, žestoka

V

VAHDETA (ar) - samoća, jedinstvo
VAHIDA (ar) - jedna, sama, jedinstvena
VALIDA (ar) - majka, porodilja
VASVIJA, VASVA, VASFIJA (ar) - opisna

VEDA - vidi: muvedeta
VEHBIJA, VEHBA (ar) - od Boga darovana
VELIDA (ar) - novorođenće, ćerka
VESIMA (ar) - ljupka, simpaticna
VEZIRA (ar) - pomočnica

VIDŽDANA (ar) - strasna, uzbuđena
VILDANA (ar) - deca

Z

ZADA - vidi: Begzada, Šehzada i Dunjazada

ZAHIDA (ar) - pobožna, umerena, skromna
ZAHIRA (ar) - vidljiva, očita, jasna
ZAIDA (ar) - povećana, velika
ZAKIRA, ZAĆIRA, ZAKA (ar) - koja ćesto spominje Boga, koja pamti
ZARIMA, ZAMIRA (ar) - srce, duša

ZARFIJA, ZARIFA (ar) - nežna, elegantna, ošroumna, dosetljiva
ZEHRA (ar) - žena svetla lica
ZEJNA (ar) - lepota, ukras

ZEJNEBA (ar) - strašivica; drvo lepog mirisa

ZEKIJA (ar) - bistra, oštroumna
ZINETA (ar) - nakit, ukras
ZIBA, ZIBIJA (ar) - lepa, divna, nagizdana

ZILHA, ZILHIDŽA (ar) - 12. mesec hidžretske godine
ZIKRA, ZIKRETA (ar) - sjecanje, uspomena
ZINETA (ar) - nakit, ukras, ornament

ZIZA - vidi: Aziza

ZLATA, ZLATIJA, ZLATKA - žensko vlastito ime

ZUBEJDA (ar) - neven, izbor, elita
ZUHRA (per) - Venera (zvezda)

ZULA, ZULEJHA, ZULEJKA, ZULKA - žensko vlastito ime

ZULKIDA (ar) - pripovedačica
ZUMRETA, ZUMRA, ZUMRUTA (ar) - smaragd

 

06.11.2007.

Muška muslimanska imena

A

ABADIN - vidi: Abidin
ABAS, ABAZ (ar) - lav, veoma namršten
ABDIJA - vidi: Abdulah
ABDULAH (ar) - Allahov rob, sluga, izv:Avdulah, Abdija, Avdan, Avdija,

Avdo, Dukan
ABDULATIF (ar) - rob Dobrog
ABDULAZIZ (ar) - rob Moćnog
ABDULBAKIJA (ar) - rob Večnog
ABDULBASIT (ar) - rob Onoga koji u izobilju deli svoje darove
ABDULDZELIL (ar) - rob Uzvišenog, Veličanstvenog
ABDULFETAH (ar) - rob Onoga koji otvara vrata dobra i sreće
ABDUKGANI (ar) - rob Imućnog
ABDULGAFAR (ar) - rob Onoga koji mnogo prašta
ABDULHAJ (ar) - rob vecito živog
ABDULHALIM (ar) - rob Dobroćudnog
ABDULHAK (ar) - rob Istine, Pravde
ABDULHAMID (ar) - rob Hvaljenog
ABDULKADIR (ar) - rob Moćnog
ABDULKERIM (ar) - rob Plemenitog
ABDULMEDZID (ar) - rob Časnog, Plemenitog, Slavnog
ABDULMELIK (ar) - rob Gospodara
ABDULMUMIN (ar) - rob Onoga koji daje sigurnost
ABDULVEHAB (ar) - rob Onoga koji mnogo dariva
ABDULVAHID (ar) - rob Jedinog
ABDURABIM (ar) - rob Milostivog
ABDURAHMAN (ar) - rob Blagoga
ABDUREZAK (ar) - rob Onog koji daje nafaku
ABUSAMED (ar) - rob Onoga na koga se svako obraća
ABDUSELAM (ar) - rob Onoga koji je čist od svake mane i ograničenja
ABDUSETAR (ar) - rob Onoga koji pokriva mane i grehe
ABEDIN - vidi Abidin
ABEG (tur) - beli beg
ABID (ar) - pobožan
ABIDIN (ar) - pobožni Izv.. ABADIN, ABEDIN
ABUDIM - vidi Abidin
AĆIF - vidi: Akif
ADALET (ar) - pravedan, čestit
ADEM (st.hebr.) - zemlja, zemni prah
ADEMDIN (ar) - komponovano od Adem i din.. vera
ADIL (ar) - pravedan, pošten, čist. Izv: Ado
ADNAN (ar) - ime legendarnog praoca Arapa, ime arap. Plemena iz Hidžasa
ADO - vidi: Adil
ADVAN (ar) - brz, skakač
ADUL (tur- per) - bela ruža, beli cvet
AFAN (ar) - čestit, pošten, čedan, pun vrline
AGAN (izv.od turc. aga) – gospodar, prvak, zapovednik, veleposednik,

Gazda. Izv: Aganlija, Ago, Agica, Aguš
AGANLIJA - složeno ime od Agan i Alija
AGICA - vidi: Agan
AGIB (ar) - divan, cudesan, neobican
AGO - vidi: Agan
AGUS - vidi: Agan
AHMAš - vidi: Ahmed
AHMED (ar) - veoma pohvaljen, najpohvaljeniji. Izv: Ahmaš, Ahmetaš,

Ahmica, Ahmić, Ahmedan, Ahmo
AHMEDAN - vidi: Ahmed
AHMETAš - vidi: Ahmed
AHMICA - vidi: Ahmed
AHMIć - vidi: Ahmed
AHMO - vidi: Ahmed
AID (ar) - posetilac, gost
AJAS (ar) - lav
AJDIN (tur) - sjajan, svetao, jasan, srećan. Izv: Hajdin
AJET - vidi : Ajetulah
AJNIJA (ar) - pravi , nepotvoreni, izvorni
AJNUR (tur-ar) - mjesečev sjaj, svetlost
AJVAZ (tur) - m. vlastito ime
AKIF, AćIF (ar) - povučen, samotan, privržen, marljiv, uporan, ustrajan
AKIL (ar) pametan, razuman
ALADOZ (ar-tur) - konponovano od Ali i doz- oko
ALAJBEG (tur) zapovjednik spahija u sandžaku
ALAUDIN (ar) - uzvišenost vere
ALADIN,ALDIN (ar) - uzvišenost, slava vere
ALE - vidi: Alija
ALEčKO - vidi: Alija
ALEM (ar) - velikan, glavni, putokaz, zastava
ALEMDAR (ar-tur) - bajraktar, zastavnik
ALI - vidi: Alija
ALIDžAN (ar-per) konponovano od Ali i džan- duša
ALIJA, AGANALAGA (ar) - visok, prvorazredan, izvrstan, odličan, plemenit.

Izv: Ale, Alečko, Ali, Aljo, Aljuš
ALIJUDIN (ar) - visok, vrstan, vanredan (u veri)
ALIM (ar) - naučnik, koji je obrazovan
ALIOSMAN – dvojno ime: Alija i Osman

ALIRIZA – dvojno ime: Alija i Riza

ALISIRAH (ar) - visokog morala. odgojen, vaspitan
ALIšAN (per) - uzvišeni car, vladar
ALIšAH (per) ' uzvišeni car, vladar

ALJO - vidi: Alija
ALJUš - vidi: Alija
ALMAS, ELMAS (ar) - dijamant, dragulj
ALMIR (ar) - zapovednik, princ, vladar
AMMAR (ar) - dugoživotni
AMEL (ar) - rad, aktivnost, delo
AMIL (ar) radnik, trudbenik
AMIR (ar) - zapovednik, naredbodavac, ukućanin, napredan, bujan
AMSAL (ar) najbolji, najuzorniji, najzdravlji
ARIF (ar) - razborit, oštar, poznat, upućen
ARSLAN (ar) - lav, heroj, junak
ASAD (ar) - najsrećniji, najuspješniji
ASAF-ASIF (ar) - tužan, osetljiv, koji se često kaje
ASIM (ar) - zaštitnik, branilac, koji svoju neporočnost čuva
ATAULAH (ar) - dar Božiji
ATIF (ar) - milostiv, saosećajan. Izv: Ato, Tifo
ATIK (ar) - plemenit, pušta na slobodu
ATMADž – m. Vlastito ime

ATO – vidi: Atif

AVAM (ar) - plivač, koji dobro plovi, pliva
AVDIJA - vidi: ABDULAH
AVDULAH (ar) vidi:Abdulah
AZAM (ar) - najveći, najznačajniji
AZAUDIN (ar) - uteha vere
AZEM (ar) - velik, ogroman
AZER (ar) - vatra, oganj
AZIB (ar) - neženja, neoženjen
AZIM (ar) - onaj koji odlučuje, odlučan
AZIZ (ar) - moćni, dragoceni, omiljeni

B

BADRAUDIN (ar) - sjaj, vere
BADEM (per) - drvo i plod iz porodice ruža
BAHIR (ar) mornar, mornarski. Izv: Bahro
BAHRIJA (ar) - pomorac, mornar
BAHRO – vidi: Bahrija

BAHRUDIN (ar) - onaj čije je znanje o veri veliko poput mora
BAHTIJAR (per) – srećan čovek, srećko. Izv: Bahtija, Bahto

BAJAZIT (ar) - Jezidov otac, otac onoga koji se povećava, raste
BAJEZID (tur) - otac Jezidov
BAJRAM (tur- per) - ovo ime bi se davalo detetu koje se rodi na taj praznik.

Izv: Bajro
BAJRO - vidi: Bajram
BAKIR (ar) - ranoranilac, proučavalac, oštar
BALABAN (tur) – krupan, nezgrapan čovek

BALI (ar) - pametan, uman, starinac
BARAK (ar) – blještav, prozračan, sjajan

BARIZ (ar) – istaknut, javan, vidan. Izv: Beriz

BEKIR, BEĆIR, (ar) – ranoranilac, prvo dete, prva prolećna kiša
BEDRIJA (ar) – pun mesec, uštap, preteča nečega

BEDRUDIN (ar) - punilo vere
BEGAN - naša kovanica izvedena iz tur. reči-beg Izv: Bego
BEGTO - vidi: Bektaš
BEHADIR (per) - hrabar, smion, snazan
BEHAIJA – krasni, lepotan

BEHADIL (per) – lepota srca, duše

BEHADIR (per) – hrabar, smeo, snažan

BEHAUDIN (ar) – ukras vere (Islama). Izv: Behudin

BEHDžET (ar) – lepotan, lepota, sjaj. Izv: Behdžo

BEHLUL (ar) – nasmejan, darežljiv, veseo

BEHMEN (per) - prijatelj
BEHRAM (per) Mars (planeta)
BEJTULAH (ar) - Božija kuća, Kaba
BEKTAŠ, BEGTAŠ (per) – Vršnjak. Izv: Begtan, Beg(k)to
BENJAMIN (st. heb) - sin sreće i radosti
BERHEM – vidi: Behram

BERIN (per) – najbolji, najviši

BERIZ (ar) - jasan, istaknut, ugledan
BESIM (ar) - nasmejan, veseo
BESIR (ar) - donosilac radosne vijesti
BEŠARET (ar) – veselost, radovanje, nagoveštaj vesele vesti

BEŠIR (ar) – onaj koji donosi radosnu vest

BEšLAGA (tur) – zapovednik odreda Bešlija(plaćena konjica)

BILAL (ar) - svež, prvi mujezin u doba Muhammeda, a.s., natapanje
BURHAN (ar) – jasan dokaz, očit, što se ne da osporiti
BURHANUDIN (ar) – dokaz vere

C

ĆAMIL, ĆAZIM, ĆEMAL, KEMAL, ĆERIM, (ar) - potpun, savršen, zreo
ĆAZIM, KJAZIM (ar) – staložen, ćutljiv, koji se savladava u ljutnji

ĆEJVAN (per) – onaj koji čuva visoki položaj

D,

DAMAD (per) - mladoženja, zet
DAUT – ime Božijeg poslanika(Davud)

DEDAGA – vl. Ime nastalo od dedo i aga

DEHRIJA (ar) – slobodouman, ateista

DEMIR (tur) - gvozdeni, železni
DERVIŠ (per) - skroman i pobožan čovek
DILAVER (per.) - hrabar, vredan, odvažan
DILBER (per.) - dražestan, dragi, voljen
DURAK (tur) - stalan, cvrst

 

DŽABIR (ar) – onaj koji namešta(kosti), ublažava, previja ranu

DžAFER (ar) – mala reka, potok. Izv: Džafo
DŽAHID (ar) - marljiv, oprezan
DŽANAN (per) - voljen, ljubljen, drag
DŽAVID (ar) - darežljivi

DŽEBRAIL (ar) – Božiji čovek, Božiji vojnik, melek preko koga je

Muhammedu, a.s. došla Božija objava

DŽELALIJA (ar) – veličanstveni, veliki, moćni. Izv: Dželal

DŽELALUDIN (ar) – veličanstvo, uzvišenost vere(Islama)

DŽENAN (ar) - srce, duša
DŽEMAL (ar) - lepota, lepo ponašanje
DŽEMALUDIN (ar) - lepota vere. Izv: Džemal, Džemo
DŽEMALIJA (ar) – lep, estetski. Izv: Džemal

DŽEMIL (ar) - lep, krasan, ljubak
DŽEMŠID (per) – sjajni, divni Džem

DŽEVAD (ar) - darežljiv, velikodušan, plemenit
DŽEVDET (ar) - dobrota, izvrsnost, delotvornost
DŽEVLAN (ar) – lutalica, čovek koji je svakome od koristi

DŽIHAD (ar) – borba, sveti rat

DŽIHAN (per) – svet

DŽUHEJR (ar) – glasno govoriti, podići glas

 

Đ

 

ĐULIZAR (per) – ružičnjak

ĐULAGA (per-tur) – naša kovanica izvedena od reči – đul=ruža i aga

ĐULBEG (per-tur) – naša kovanica izvedena od reči – đul=ruža i beg
ĐUZEL (tur) – lep, ugodan

 

E

EBUBEKIR (ar) - otac Bekrov
EDAH (ar) – vršenje, obavljanje, interpretacija

EDBER (ar) - najčvršći, najsnažniji, jedar
EDHEM (ar.) - crn, vran, crnkast
EDIB (ar.) - odgojen, vaspitan, uljudan, obrazovan
EDIN (ar) – vl. Ime izvedeno od din=vera, religija, takođe znači: autoritet
EFRAIM (st.heb) – rodan, plodan

EHLIMAN (ar) - vernik

EJUB (star.Hebr.) - koji se kaje, progonjen
EKBER (ar) – veoma veliki, krupan

EKREM (ar) - najplemenitiji, najpoštovaniji, najugledniji
ELDAR (azer-per) – vladar, gospodar

ELMAS – vidi: Almas

ELMEDIN (ar) - građanin, kulturan; veri odan
ELVEDIN (ar) - dar, poklon, dobročinstvo vere
EMANULAH (ar) - Božija milost, sigurnost
EMIN (ar) - veran, miran, siguran, pouzdan, čestit
EMIR (ar) - vođa, princ, vladar
ENES (ar) - druželjubiv, prijazan, ljubazan
ENIS (ar) - drug, prijatelj
ENSAR (ar) – pomagači, pomoćnici. pristalice
ENVER (ar) - lep, sjajan, blistav, jasan
ERMIN – nepravilno od Jermen

ERTOGRUL, ERTURAL (tur) – pravi muškarac

ESAD (ar) - najsrećniji, najuspešniji
ESED (ar) – lav. Izv: Asad

ESMIN – vidi: Jasmin

ESVED (ar) – crn, tamne boje

EŠREF (ar) – najugledniji, cenjen
EVHAD (ar) – jedini, jedinstveni

EZHER (ar) - covek blistava lica, najupadljiviji, najizrazitiji
EZIB (ar) - visok , vitak

F

FADIL, FAZLIJA (ar) - izvrstan, odličan, zaslužan, istaknut. Izv: Fadlan
FAHIM (ar) - koji razume-shvata
FAHIR, FAHRO, FAHRUDIN, FAHRIJA (ar) - ponosan, gord, hvalisav
FAHRET (ar) - ponos, slava, čast
FAID (ar) - siguran, darežljiv

FAIK (ar) - odabran, izabrsn, nadmoćan, superioran
FARIK (ar) - onaj koji razlikuje dobro od zla

FARIS (ar) - jahač, konjanik, vitez
FARUK (ar) - koji zna razlikovati istinu od laži, uviđajan
FAZLIJA (ar) - vredan, vrstan. Vidi: Fadil

FEHAD (ar) - dreser, vlasnik geoparda
FEHIM (ar) - razuman, bistar
FEHMIJA - vidi: Fehim

FEJLEM (ar) - gorostas, duge kose, velika vojska

FEJSAL (ar) - sudac, vladar, britka sablja
FEJZO (ar) - Allahova milost, darežljivost. Vidi: Fejzulah
FERHAD (ar) - koji pobeđuje, bistar, pametan
FERHAT (ar) - radost, veselje
FERID (ar) - posebno nadaren, jedinstven, jedini, neuporediv
FERIK (ar) - general, komandant divizije

FERIZ (ar) - srećni, srećko

FETAH (ar) - osvajač, sudac
FEVZIJA (ar) - spaseni, srećni

FIKO - vidi: Šefik

FIKRET (ar) - misao, ideja, pojam, utisak
FIKRIJA (ar) - pametan, mudar

FIRDUS, FIRDUZ (per) - Raj/Džennet

FUAD (ar) - srce, um, razum, duh, duša

G

GALIB (ar) - koji savlađuje, pobednik, dominantan
GANIB (ar) - obogaćen obilnim plenom

GANIJA (ar) - bogat, imućan. Izv: Gano
GANO - vidi: Ganija

H

HABIB (ar) - drag, voljen, ljubimac
HADŽAN - naša kovanica nastala od reči - hadžija. Izv: Hadžo

HAFIZ (ar) - koji čitav Kur`an zna napamet, zaštitnik
HAIM (ar) - ludo zaljubljen
HAJDAR (ar) - lav
HAJDIN - vidi: Ajdin

HAJRIJA (ar) - dobri, srećni

HAJRO, HAJRUDIN (ar) - dobrotvoran, izvrstan u veri, sreća vere
HAJRULAH (ar) - Božije dobro

HAKIJA (ar) - istinit, pravi, strog
HAKIM (ar) - sudac, guverner, odlučan
HALDUN (ar) - večan

HALID (ar) - trajan, krepak, snažan, čio.
HALIL (ar) - veran prijatelj, srce, koplje, sablja. Izv: Halko
HALIM (ar) - blag, strpljiv, pažljiv, obazriv
HALIS (ar) - iskren, istinit

HALKO - vidi: Halil

HAMDIJA, HAMED (ar) - hvaljen, pohvaljen. Izv: Hamdo
HAMID (ar) - Bogu zahvalni
HAMO - vidi: Muhammed

HAMZA (ar) - lav
HANEFIJA (ar) - ortodoksan, pravoveran. Vlastito ime izvedeno od -

Hanefije-: pristalice šerijatske pravne škole

Imami Azama Ebu Hanife

HARIS (ar) - čuvar, nadzornik, lav, ratar
HARKAN (ar) - budan, koji bde noću

HASAN (ar) - lep, ljubak, krasan, izvrstan. Izv: Hase, Haso, Hasko
HASIB (ar) - cenjen, poštovan, uvažen, ugledan, plemenit
HAŠIM (ar) - onaj koji drobi, mrvi hleb
HAZIM (ar) - razborit, pouzdan, odlučan, čvrst,
HAZIR (ar) - oprezan, budan
HIDAJET (ar) - onaj koji upućuje na pravi put
HIFZIJA (ar) - sačuvan, zaštićen. Izv: Himzija, Hivzija, Hifzo, Hivzo, Himzo

HIKMET (ar) - mudar, filozof
HILMIJA (ar) - blag, obazriv, strpljiv. Izv: Hilmo
HIMZIJA - vidi: Hifzija

HIMZO - vidi: Hifzija

HIŠAM (ar) - darežljiv

HRUSTAN, HRUSTEM, HRUSTO - vidi: Rustan
HUJDUR (ar) - lav, nadimak h. Alije

HULUSIJA (ar) - iskreni, čisti

HUREM (per) - veseo, srećan, dobar
HURŠID (per) - Sunce. Izv: Rušid, Ruško

HUSEIN (ar) - lepuškast, ljubak. Izv: Huso, Husika, Husin, Husica
HUSNIJA (ar) - lepotan. Izv: Husno
HUSO - vidi: Husein

HUSREF, HUSREV (Per) - vladar, car

I

IBIŠ - vidi: Ibrahim
IBRAHIM (ar) - otac naroda, mnoštva. Ime Božijeg poslanika. Izv: Ibro,

Ibrica, Ibran, Ibiš
IBRIŠIM (tur) - svilen konac, svila
IBRO - vidi: Ibrahim
IDRIS, IDRIZ (ar) - pronicatelj, apokaliptičar. Ime Božijeg poslanika
IFET (ar) - nevin, čedan
IHSAN (ar) - milost, dobročinstvo. Izv: Ishan

IKBAL (ar) - sreća, uspeh

ILDERIN (tur) - munja

ILHAMIJA (tur) - sugestija, nadahnuće, inspiracija

ILHAN (ar) - melodija, kompozicija
ILJAS - Ime Božijeg poslanika

IMADUDIN (ar) - stub, oslonac vere

IMŠIR (per) - brat po mleku. Izvorno: Ibšir

IRFAN (ar) - poznavalac, onaj koji je upućen. Izv: Arfan
IRHAD (ar) - čist, opran
ISA - ime B. Poslanika. Izv: Iso
ISAM (ar) - čist, suzdržljiv od mana

ISAMUDIN (ar) - čistoća vere

ISFENDIJAR (per) - muško vlastito ime

ISHAK, ISAK (ar) - muško vlastito ime, sin Božijeg poslanika Ibrahima a.s.

ISHAN - vidi: Ihsan

ISLAM (ar) - odanost, predanost; veri odan

ISMAIL, ISMAJIL (ar) - Bog čuje, uslišio je. Muško vlastito ime, sin Božijeg

poslanika Ibrahima a.s. Izv.: Smail, Smajo, Smaiš
ISMET (ar) - nevin, sačuvan od greha

ISO - vidi: Isa

IZEDIN - vidi: Izudin
IZET (ar) - moć, sila, ugled, uticaj, slava. Izv: Izo
IZUDIN (ar) - snaga, slava vere. Izv.: Izedin

J

JAHJA (ar) - ime Božijeg poslanika. Izv.: Jahija
JAKUB (ar) - muško ime, sin Isaa a.s., a otac Jusufa a.s.
JAKUT (per) - rubin, safir

JASIN (ar) - naziv 36. kur'anske sure, muško vlastito ime

JASIR (ar) - mali, neznatan, lak, jednostavan

JASMIN (per) - vrsta cveta. Izv.: Esmin
JAŠAR (tur) - živeti
JESAR (ar) - bogatstvo, udobnost, leva strana

JEZID (ar) - muško vlastito ime

JUNUZ, JUNUS - ime Božijeg poslanika, onaj koji je tužan
JUSUF - ime Božijeg poslanika

K

KABIR (ar) - velik, ogroman, važan
KADIR (ar) - sposoban, moćan, jak
KADRIJA (ar) - sposoban, vredan, predodređen, vezan za sudbinu
KAHRIMAN (per) - junak
KAHRO - vidi: Kahriman

KAID (ar) - vođa, zapovednik

KAPLAN (tur) - tigar
KASEM (ar) - zakletva
KASIM (ar) - delitelj, raspoređivač, planer

KAZANFER (ar) - lav, junak. Pravilno: Gadanfer
KEMAL, ĆEMAL (ar) - savršen, zreo. Izv.: Kemo, Ćemo, Kemica

KEMALUDIN (ar) - savršenstvo vere
KENAN (ar) - skriveni, tajni
KERIM (ar) - plemenit, velikodušan, srdačan
KJAMIL - vidi: Ćamil

KJAŠIF - vidi: Ćašif

KJAZIM - vidi: Ćazim

KURT (tur) - vuk
KURTALIJA - dvojno ime: Kurt i Alija

 


L

LATIF (ar) - fin, nežan, drag, blag, srdačan
LEBIB (ar) - pametan, pronicljiv

LUKMAN - m.vl.ime, ime starog mudraca i pisca basni
LUTFIJA, LUTVO (ar) - dobroćudni

M

MADŽID (ar) - slavan, plemenit, velikodušan. Izv.: Medžid
MAHFUZ (ar) - zapamćen, sačuvan
MAHIR (ar) - vešt, okretan, iskusan
MAHMUD, MAHMUT, MAHO (ar) - pohvaljen, hvale vredan
MAID (ar) - sofra, jelo, gozba
MAKBUL (ar) - simpatičan, prihvatljiv, sasvim moguć

MAKSUD (ar) - traženi, željeni, cilj, značenje

MALIK (ar) - posednik, vladalac. Izv.: Malić, Malkan
MALKOČ (tur) - Junak

MAŠO - vidi: Mahmud

MAZHAR, MASHAR (ar) - prikazivanje, spoljašnjost, izgled, manifestacija

MEBRUK (ar) - blagosloven

MEDAGA - Izv. Od hip. Medo(Ahmed) i aga

MEDUBESER (ar) - dalekovidi

MEDŽID - vidi: Madžid

MEHDIJA (ar) - vođa, voditelj

MEHMED, MEHMEDALIJA (ar) - mnogo hvaljen, dostojan hvale, slavljen
MEMDUH (ar) - hvaljen

MEMIJA, MEMO - vidi: Mehmed
MEMUN (ar) - srećan, uspešan, na kojeg se može osloniti

MEMNUN (ar) - zadovoljan, priznat, blagodaran

MEMSUD (ar) - jak, vitak, lep

MENSUR (ar) - pobednik, pobedonosan, pomoć
MERDAN (per) - hrabar, odvažan, plemenit
MERDŽAN (ar) - korali, biseri
MERSAD (ar) - plemenit, osmatračnica
MERSUDIN (ar) - luka vere
MERZUK (ar) - opskrbljen, koji ima sve što mu je neophodno

MERVAN (ar) - stanovnik pokrajine Merv

MESRUR (ar) - veseli

MESUD (ar) - srećan, blažen, uspešan. Izv.: Mesudija, Sudo

MEŠA, MEŠAN, MEŠKO - vidi: Mehmed

METIN (ar) - čvrst, jak, trajan
MEVLUDIN (ar) - prijatelj, rođenje vere
MEVSUD (ar) - čvrst, solidan

MEZID (ar) - uveličan

MIDHAT (ar) - pohvaljeni. Izv.: Midho
MIHRAN (ar) - med, pčela

MIKDAD (ar) - muško vlastito ime
MIRALEM (ar) - zapovednik na zemlji
MIRAT (ar) - ogledalo
MIRZA, MIRSAD (ar) - princ, pisar, sekretar, obrazovan
MIRSAD - vidi: Mersad
MUAMER (ar) - dugovečan, koji dugo živi
MUAZ (ar) - zaštićen

MUBAREK (ar) - blagosloven

MUBEDŽEL (ar) - veličanstven, poštovan, cenjen

MUDŽAHID (ar) - borac za pravo delo

MUDŽAVID (ar) - darežljiv, susretljiv

MUDŽIB (ar) - onaj koji se odaziva

MUFID (ar) - koristan, unosan, probitačan
MUGDIM, MUKDIM (ar) - Hrabar, smeo, preduzetan
MUHAMED (ar) - mnogo hvaljen, dostojan hvale, slavljen

MUHAREM (ar) - zaštićen, nepovrediv, sačuvan, sveti, prvi mesec

muslimanskog kalendara
MUHIDIN - vidi: Muhjidin
MUHJIDIN (ar) - preporoditelj, onaj koji oživljava veru
MUHIB (ar) - koji voli, ljubitelj
MUHSIN (ar) - dobročinitelj
MUJAN, MUJO, MUJČIN, MUJICA, MUJKAN - vidi: Mustafa

MUJESIR (ar) - uspešan, onaj koji olakšava

MUKELEF (ar) - obavezan, zadužen

MUKEREM (ar) - počašćen

MUKIM (ar) - postojan

MUKRIM (ar) - onaj koji poštuje, onaj koji ceni

MULAGA - naša kovanica izvedena od Mula=učen čovek, teolog i aga

MULAIM (ar) - podesan, zgodan, povoljan
MUMIN (ar) - vernik
MUNEVER (ar) - sjajan, svetao, osvetljen
MUNIB (ar) - onaj koji se Bogu obratio ili posvetio, pokajnik
MUNIR (ar) - sjajan, svetao
MUNSIF (ar) - ispravan, pravedan, karakteran, tolerantan

MUNTAZ (ar) - vanredan, odličan

MURADIF (ar) - drug, saputnik

MURAT (ar) - poželjan, nameravan, ono sto se želi
MURID (ar) - učenik
MURIZ, MURIS (ar) - onaj koji nešto ostavlja u nasleđe
MURSEL (ar) - izaslanik

MURTEZA (ar) - odabrani. Izv.: Murtezan, Murto

MURUVET, MURVET (ar) - uljudan, čovečan, human

MUSA - ime Božijeg poslanika, onaj koji pluta po vodi
MUSAIB (ar) - miljenik, blag, drug

MUSANIF (ar) - pisac, autor

MUSAFIR (ar) - putnik, gost

MUSEBIH (ar) - onaj koji slavi Boga

MUSLIHUDIN (ar) - reformator, popravljač vere. Izv.: Muslija

MUSLIM (ar) - predan Bogu

MUSTAFA (ar) - odabran, odlikovan
MUŠIR (ar) - savetnik, feldmaršal

MUVEDET (ar) - ljubav, naklonost
MUVEHID (ar) - monoteista

MUZAFER (ar) - koji uspeva, pobedonosan
MUZEJEN (ar) - ukrašen


N

NABIJA (ar) - protivan, suprotan, oprečan
NABIT (ar) - koji raste, mlad, svež
NADIJA (ar) - nežan

NADIL (ar) - pobednik
NADIM (ar) - pokajnik
NADIR (ar) - redak
NAFIZ (ar) - prodoran, delotvoran
NAHRUDIN (ar) - reka vere

NAIB (ar) - zastupnik, predstavnik

NAIL (ar) - dobitnik, koji je postigao željeni cilj
NAIM (ar) - mekan, nežan, bezbrižan

NAKIJA (ar) - čist

NAKIB (ar) - branilac, zaštitnik
NAMIK (ar) - koji ukrašava, dekoriše, lepo piše. Izv.: Namko

NASAF (ar) - pravičan.

NASER (ar) - pomagač, zaštitnik

NASIB (ar) - vidi: Nesib

NASIF (ar) - sluga, poslužitelj

NASIH (ar) - savetnik

NASIR (ar) - pomagač, koji pomaže drugome
NASRUDIN (ar) - pomoć vere

NAŠID (ar) - pesnik, onaj koji poznaje
NAZIF (ar) - čist, uredan
NAZIH (ar) - dalek, udaljen

NAZIM (ar) - priređivač, organizator, pisac
NAZIR (ar) - inspektor, kontrolor

NAZMIJA (ar) - poetičan, pjesnički, sređen
NEDIB (ar) - koji oplakuje

NEDIM (ar) - prisni prijatelj
NEDŽAD (ar) - spas, izbavljenje, sigurnost. Izv.: Nedžo
NEDŽIB (ar) - plemenitog roda
NEDŽIM (ar) - zvezda, svež, mlad

NEDŽMIJA, NEDŽMO (ar) - vidi: Nedžmudin

NEDŽMUDIN (ar) - zvezda vere

NEDŽVET (ar) - sigurnost, sloboda
NEFIS (ar) - skup, dragocen, tražen
NEHRUDIN (ar) - korito vere

NEKIB (ar) - starešina, glava, predsednik

NERIMAN (per) - junak. Izv.: Nermin
NERKEZ (per) - narcis, vrsta cveta

NERMIN (ar) - hrabar, junak, vitez
NESIB (ar) - sreća, sudbina, plemenit. Izv.: Nasib
NESIM (ar) - povetarac, vetrić

NESKO - vidi: Nezir

NESUH (ar) - otmen, iskren, čist

NEŠAT (ar) - snažan, odlučan
NEVZET, NEVZAT, NEVZAD (per) - novorođenče
NEVRES (per) - mlad, svež
NEZIM, NEZO (ar) - uredan, ljubak

NEZIR (ar) - propovednik, opomena
NIHAD (ar) - karakter, narav, priroda
NIHAZ (ar) - napredak

NIJAZ (per) - onaj koji želi, molba, potreba
NISFET (ar) - polovina

NIZAM (ar) - red, poredak, sistem

NUDŽELIM (ar) - zvezdica

NUH - ime Božijeg poslanika. Izv.: Nuhan, Nuho, Nušo

NUMAN (ar) - crven, krv. Izv.: Numo

NURIDŽIHAN (ar'per) - svetlo sveta

NURIF (ar) - sjajan, svetao

NURIJA, NURUDIN (ar) - svetao, blistav. Izv.: Nurkan, Nurko
NURULAH (ar) - svetlo Allaha

NUSRET (ar) - pomoć, pobeda
NUSRULAH (ar) - Allahova pomoć, pobeda

NUŠO (ar) - vidi: Nuh

 

O

OMER (ar) - ime II halife. Izv.: Omo, Omerica, Oma
ORHAN, OHRAN (tur) - car utvrđenja
OSMAN (ar) - ime III halife, mladunče divlje guske. Izv.: Osmica, Osmo

 

P

 

PAŠAN (tur) - naša kovanica izvedena od - paša=visoki dostojanstvenik i

aga. Izv.: Pašo, Pašukan

PAŠAGA (tur) - naša kovanica nastala od paša i aga

PERTEF, PERTEV (per) - sjaj svetlost

PERVAN (per) - muško vlastito ime

PIRIJA (per) - čovek u godinama, starac, pripadnik derviškog reda

R

RAGIB (ar) - koji žudi, čezne, teži za nečim
RAHIM (ar) - koji je milostiv, sažaljiv
RAHMAN (ar) - premilostiv. Izv.: Rahmo
RAIF (ar) - samilostan, blag, dobroćudan
RAMADAN (ar) - Ramazan. Izv.: Ramo
RAMIZ (ar) - okretan, figurativno se izražava
RASIM (ar) - pisar, beležnik, slikar
RAŠID (ar) - na pravom putu, pravoveran, pobožan
REDŽA, REDŽO, REDŽAD (ar) - nada, očekivanje
REDŽAIJA (ar) - koji se nada

REDŽEP (ar) - redžeb, (sedmi mesec)
REDZIB (ar) - koji uvažava, poštuje
REFIK, REFKO (ar) - pratilac, saputnik, prijatelj
REHAD (ar) - blag, nežan, mekan

REIF (ar) - milostiv, blag, dobrodušan
REJHAN (ar) - mirisna biljka bosiljak
REKIB (ar) - stražar, kontrolor, nadzornik

REMZIJA (ar) - figurativan, simboličan. Izv.: Remzo
RESUL (ar) - vesnik, glasnik
REŠAD, REŠO (ar) - ispravnost, razboritost, spoznaja

REŠID (ar) - pametan, koji je vođen pravim putem
REUF (ar) - milostan, saosecajan, blag
REZAK (ar) - hranitelj
RIFAT (ar) - visok položaj, visost, čast
RIJAD (ar) - vežbanje, treniranje
RIZVAN, RIZO (ar) - zadovoljstvo
RUSTAN, RUSTEM (per) - najveći persijski junak, snažan

RUŠID, RUŠKO - Huršid

RUVEID (ar) - tiho, cvetna zelena livada
RUŽDIJA (ar)-razborit, pravilan, ispravan

S

SABAHET (ar) – lepotan, ljubak

SABAHUDIN (ar) - zora, osvit vere
SABIR (ar) - postojan, strpljiv na nedaće

SABIT (ar) - čvrst, jak, stabilan
SABRIJA (ar) - strpljivi, suzdržan
SADIJA (ar) – srećni. Izv.: Sado

SADIK (ar) - iskren, istinit, veran
SADUDIN (ar) - sreća vere
SADULAH (ar) - Bozija sreća
SADRUDIN (ar) - srce, srž vere, načelo vere
SADŽID (ar) - onaj koji se klanja, divi, Bogu sedždu čini

SAFAUDIN (ar) – čistota vere
SAFER (ar) – II mesec muslimanskog kalendara. Izv.: Sefer

SAFET (ar) - najbolji deo, elita, jezgro, srž, suština. Pravilno: Safvet
SAHIB (ar) - kolega, prijatelj, vlasnik
SAID, SAJID, SAIT, SAJIT (ar) - gospodar, glavar, koji obećava sreću
SAKIB (ar) - prodoran, oštrouman, sjajan
SALAHUDIN (ar) – blago, dobro vere

SALIM, SALEM (ar) - zdrav, čitav, potpun, pravilan
SALIH (ar) - dobar, čestit, uredan, bogobojazan. Izv.: Salko, Salkan, Salčin
SALIM (ar) – zdrav, čio. Izv.: Salem
SAJCIN, SALKAN, SALKO - vidi: Salih
SALKO (ar) – vidi: Salih

SAMED (ar) - prvak, koji podnosi glad i zeđ

SAMID (ar) - čvrst, trajan, koji gordo drži glavu
SAMIJA (ar) – uzvišen, visok

SAMIR (ar) - sagovornik, pripovedač, noćobdija
SAMIT (ar) – koji ćuti, nem

SAUD (ar) – muško vlastito ime

SEAD (ar) - srećni, dobar predznak, uspeh. Izv.: Sejo

SEDAD (ar) - ispravan, tačan
SEFER (ar) - put, putovanje, zora
SEID, SEJID (ar) - srećan, blažen, uspešan
SEJDALIJA (ar) - sastavljeno do Sejd i Alija. Izv.: Sejdo, Sejdija
SEJFUDIN (ar) - mac vere, sablja. Izv.: Sejfo, Sejfija
SEJFULAH (ar) - Bozija sablja
SEJO – vidi: Sead i Seid

SELAM (ar) – spas, mir

SELIM (ar) - zdrav, čist, neokaljan
SELMAN (ar) – zdrav. Izv.: Selmo
SELVET (ar) - uteha, mir
SEMIN (ar) - skupocen, vredan, dragocen
SEMIR (ar) - koji se noću zabavlja, noćobdija. Isto kao i Samir
SENAD, SENADIN (ar) – sjaj, veličina vere.
SENAID (ar) - oslonac, autoritet
SERVET (ar) – bogatstvo, izobilje, čempres

SIDIK (ar) - veoma iskren, pouzdan, istinoljubiv, pravedan
SIFET (ar) - svojstvo, osobina, iskren prijatelj
SINAN (ar) - snaga, moć, sila, železni šiljak na koplju
SINANUDIN (ar) – oštrica, koplje vere

SIRADŽ (ar) – vidi: Siradžudin

SIRADŽUDIN (ar) – svetiljka. Izv.: Siradž

SIRIJA (ar) – tajanstveni, mistični

SKENDER (ar) - Aleksandar

SMAIL, SMAJIL, SMAIŠ, SMAJO – vidi: Ismail

SUAD (ar) - srećan, koji ima sreće. Izv.: Sudo
SUBHIJA (ar) – zora, svanuće. Izv.: Subho

SUDO (ar) – vidi: Mesud i Suad

SULEJMAN (ar) – ime Božijeg poslanika, mudrac, miroljubiv. Izv.: Suljo,

Suliman
SULHIJA (ar) – onaj koji je naklonjen miru, pacifista

SULTAN (ar) – car, vladar

SUNULLAH (ar) – Božija lasta

 

Š

 

ŠABAN (ar) - VIII mesec muslimanskog kalendara. Izv.: Šabo
SAĆIR, ŠAKIR (ar) - koji se Allahu često zahvaljuje
ŠAHBAZ (per) – sivi soko

ŠAHIN (per) - soko
ŠAHSIVAR (per) – konjanik, vešt i okretan jahač

ŠAHSUDIN (per-ar) – čovek vere. Izv.: Šahzo

ŠEBIB (ar) - mlad

ŠEFIK (ar) - saosećajan, brižljiv, nežan. Izv.: Šefko, Šefkija, Fiko
ŠEFKET (ar) - samilost, brižljivost, nežnost. Pravilno: Šefkat
ŠEHALIJA (ar) – dvojno ime Šeh=starešina tekije, prvak, derviš i Alija

ŠEHAB (ar) – meteor, plamen, bakllja. Isto kao: Šihab

ŠEMSO, ŠEMSUDIN (ar) - sunčevo svetlo, zlato, Sunce vere
ŠERIF (ar) - ugledan, čestit, plemenit
ŠEVAL (ar) - IX mesec muslimanskog kalendara
ŠEVKET (ar) – bojna sila, jačina, hrabrost, moć, snaga

ŠEFKIJA (ar) – onaj koji čezne za nečim. Izv.: Šefko, Ševko

ŠIHAB (ar) – meteor, plamen, baklja, smeo čovek. Izv.: Šehab

ŠIHABUDIN (ar) – meteor vere, baklja vere

ŠINAS, ŠINAZ (per) – onaj koji zna

ŠIRMERD (per) – čovek-lav

ŠUAJB – ime Božijeg poslanika

ŠUKRET (ar) – zahvala, pohvala, priznanje

ŠUKRIJA, ŠUĆRIJA (ar) – zahvalan Bogu. Izv.: Šućo, Šućro, Šukro

T

TADŽUDIN (ar) – kruna vere. Izv.: Tadžo

TAHIR (ar) - čist, neporočan, nevin. Izv.: Tale, Tajko
TAHBIN (ar) - omiljen

TAIB, TAJIB (ar) – dobar, ugodan, izvrstan. Izv.: Tajko
TAKSIM (ar) – zakletva, podela

TALAT (ar) – uspinjanje, dizanje, izlazak, izgled, lik

TALIB (ar) - učenjak, student, koji traži znanje
TARIK (ar) - zvezda Danica, onaj koji kuca, udara, noćni gost. Poglavlje iz

Kur'ana
TEUFIK (ar) – naklonost, milost, pomoć od Allaha. Izv.: Tufo
TIFO (ar) – vidi: Atif

TIMUR (tur) ' železo, gvožđe

TOSUN (tur) – zdrav, jedar momak

TURKER (tur) – muško vlastito ime


U

UBEJD (ar) - ropčić
UBEJDULAH (ar) – Božiji ropčić

ULFET (ar) – ljubav, bliskost, prijateljstvo, drugarstvo

UVEJS (ar) – vuk. Izv.: Veis, Veiz, Vejz

UZEIR, UZEJIR – ime Božijeg poslanika, pomoc

V

VADŽID (ar) - imućan, zaljubljen
VAHDET (ar) - jedinac, sam, samostalnost
VAHID (ar) - jedinstven, neuporediv, jedini
VAHJUDIN (ar) – otkrovenje vere

VAKIJA (ar) – čuvar, zaštitnik

VAMIK (ar) – voljeni, drug

VASIF (ar) – onaj koji opisuje

VASIL (ar) - koji spaja, povezuje
VEDAD (ar) - ljubav, naklonost, prijateljstvo, simpatija
VEDŽID (ar) – ravnica, ravan

VEFIK (ar) – skladan, podesan, prijatelj

VEHAB (ar) – onaj koji poklanja, daruje
VEHBIJA (ar) – Bogom dani, od Boga darovani, nadaren, talentovan
VEHID (ar) - jedinstven, usamljen, jedini
VEHIDUDIN (ar) – jedinstvo vere

VEJSIL (ar) – ime duhovnog vođe saračkog esnafa. Izv.: Vejso

VELID (ar) – dečak, novorođenče

VELIJA (ar) - prijatelj, pristalica, pomoćnik

VELIJUDIN (ar) – blizak veri
VEZIR (ar) – ministar, pomoćnik

VIDŽDAN (ar) – saznanje, savest, strast, intuicija

VILDAN (ar) - novorođenčad, deca


Z

ZAFER (ar) - pobeda, trijumf
ZAHID (ar) - uzdržljiv, odan Bogu
ZAHIR (ar) - vidljiv, ispoljava osećanja, otvoren prema drugima
ZAID (ar) - koji se povećava, raste
ZAIM (ar) - vođa, starešina, predvodnik. Izv.: Zajkan, Zajko, Zaja
ZAKIR (ar) - onaj koji zikr čini, koji pominje Božije ime
ZARIF (ar) - ljubak, nežan, elegantan, dosetljiv, oštrouman
ZEHRUDIN (ar) - cveće vere

ZEKIR, ZEĆIR (ar) – ugledan, slavan, koji ima jaku memoriju
ZEJNIL (ar) - ukras poklonika. Skr. od: Zejnulabidin
ZEJNUDIN (ar) - ukras, nakit vere
ZEKERIJAH (ar) – verovesnik, onaj koji se seća Boga
ZEKIJA (ar) – čist od greha, nevin, bistar, dobar

ZERIN (ar) – zlatan, pozlaćen

ZIHNIJA (ar) – talentovani, umni

ZIJAUDIN (ar) - svetlo vere. Izv.: Zijad, Zijah, Zija, Zijo
ZIJAD (ar) - mnogo, iznad svega, suviše. Vidi: Zijaudin

ZIKRIJA, ZIĆRIJA (ar) – onaj kojeg pominju, kojeg se sećaju
ZIKRET (ar) - uspomena, sećanje, slava
ZIRO (ar) – vidi: Nezir

ZUBEJR (ar) – celokupan, lepotan, pismo

ZUFER (ar) – junak, darežljiv čovek, gospodin

ZUHDIJA (ar) – uzdržan, pobožan

ZUHEJR (ar) - cvetić
ZULFIKAR (ar) - oličenje junaštva. Izv.: Zulfo, Zulko

06.11.2007.

El-Quds

Jerusalem , na arapskom EL-KUDS, jedan od najstarijih gradova na svijetu, jedinstven po mnogo čemu. U svojoj drevnoj, bogatoj ali i krvavoj historiji pretrpio je, uz mnoge nesreće, tačno prije devet vijekova svoju najtežu katastrofu. Pljačkaška križarska armada, na putu od Zapadne Evrope do Palestine, u pohodu radi navodnog oslobađanja Kristova groba, opljačkala je i spržila sve što joj se našlo na putu. Samo su još mongolske horde izazvale takvu nesreću u tom regionu.
Ovaj drevni grad imao je tokom historije brojne gospodare. Prije dolaska Jevreja, oko 1400 godina p.n.e. bio je pod vlašću Egipta; 587. godine p.n.e. razorio ga je Nabukodonosor II; 332. godine. p.n.e. osvojio ga je Aleksandar Veliki; 70. godine p.n.e. haraju ga Rimljani. 63. godine p.n.e. zauzimaju ga Rimljani; do dolaska Arapa grad je pod upravom i dominacijom Perzijanaca; 637. godine u Jerusalem, bez borbe ulaze muslimani; 1099. godine grad oslobađa muslimanski vojskovođa tursko-kurdskog porijekla Salahuddin Ejjubi. Od 1517. godine do 1917. godine Kuds je u sastavu Otomanskog carstva kada grad pada pod britansku mandatnu upravu, pod kojom ostaje do 1948. godine, do formiranja cionističke države Izrael.
Jerusalem, hodočasnički grad, jedinstven je, pored ostalog, po tome što su u njemu situirana svetišta triju nejvećih monoteističkih vjera: jevrejske, čiji se Zid plača, najveća jevrejska sakralna svetinja, nalazi u centru staroga grada: kršćanske, čija je Bazilika Isusova groba najveći crkveni hram svih kršćana; i islama, čija se Džami-ul-aksa smatra trećim po značaju Božijim hramom za muslimane.
Muslimanska era historije Jerusalema počinja kada h. Omer dolazi u ovaj grad. Ovaj čuveni državnik bit će zapamćen po svojoj hrabrosti, pravednosti i skromnosti. U početku Poslanikove misije, dok je još bio mušrik, hazreti Omer je bio određen od strane mekanskih idolopokloničkih glavara da ubije Muhammeda, a.s. Idući sa tom namjerom prema Poslanikovoj kući, prošao je pored kuće svoje sestre, odakle se čulo učenje Kur'ana. Bio je toliko opčinjen melodijom i značenjem Kur'ana da je odmah odlučio primiti islam, što je predstavljalo prekretnicu za malu zajednicu muslimana, jer je Omer, r.a, bio veoma autoritativan i uvažen mekanski uglednik. Kakav je bio kao halifa i državnik govore slijedeći historijski podaci. Kada se hazreti Omer približavao Jerusalemu, jahao je kamilu a pratio ga je sluga, pješačeći. Želeći da poštedi teškog napora svog slugu, on je naizmjenično sa slugom jahao kamilu. Slučaj je htio da posljednju dionicu puta do Jerusalema dojaše sluga, uz kojeg je pješačio h. Omer. Tu sliku vidio je jerusalemski patrijarh Sofronije sa svojom svitom, koji je izašao na gradsku kapiju da mu preda ključeve grada i da zamoli milost za svoje podanike. Pošto je dao traženu milost, halifa zatraži od patrijarha da mu pokažu sveta kršćanska mjesta. Dok su obilazili Crkvu svetog groba nastupilo je vrijeme namaza, te hazreti Omer izrazi želju da obavi namaz a patrijarh mu predloži da klanja u crkvi. Međutim, hazreti Omer izađe iz crkve i odabra jedno prazno mjesto, na koje spusti prostirku za namaz. Kasnije će na tom mjestu, njemu u čast, biti sagrađena džamija, koju će križari, po osvojenju grada, zapaliti. Navedeni postupci hazreti Omera, hrabrog i pravednog vladara, mogu biti pouka i opomena mnogim državnicima. Skoro pola milenijuma do dolaska križara, Jerusalem, pod vlašću muslimana, egzistira u obilju, kao trgovački i administrativni centar u kojem je bila glavna raskrsnica karavanskih puteva Bliskog istoka. U njemu su etničke zajednice stanovnika svih vjera uživale potpunu slobodu, živeći zajedno u duhu krajnje tolerancije. Sve etničke kršćanske zajednice imale su svoje crkve. Njihov patrijarh, kao i glavni jevrejski rabin, uživali su sva prava.
Križarsko skrnavljenje Jerusalema
Kada su križari, međutim, 1099. godine osvojili Jerusalem, svi stanovnici koji su ostali u gradu svirepo su pobijeni. Jevreji su se bili sklonili u Veliku sinagogu i njeno dvorište, vjerujući da će u krugu Božijeg hrama biti pošteđeni od pogroma. Svi su živi spaljeni! Oko 70.000 muslimana, koliko ih se bilo sakupilo u Džami-ul-aksau i njegovom ogromnom haremu, koji su se također nadali da će biti pošteđeni u Božijem hramu, bili su isječeni! Masakr muslimana Jerusalema – kako navodi Amin Maalouf u svom djelu 'Križari u očima Arapa' – trajao je sedam dana! Krvavog obračuna nisu bili pošteđeni ni pravoslavni kršćani, čiji svećenici ne htjedoše križarima otkriti tajnu mjesta gdje je bila sakrivena najveća kršćanska relikvija – križ na kojem je Krist umro. Poslije općeg pokolja slijedila je opća pljačka a zatim sistemsko paljenje grada. Jerusalem je postao pust grad.
Šta je uslovilo nagli i pobjednički pohod križarske armade kroz Bizant i Siriju do Palestine? Šta je uslovilo da križari zadrže vlast čitava dva vijeka na području islamskog Bliskog istoka? U najkraćem rečeno, razlog je, u prvom redu, bio bogati plijen, pljačkaški duh i fanatizam, a drugo, mnogo značajnije, bile su razmirice, nesloga, rivalitet i izdajstvo vladara seldžučko-turskih i arapskih malih državica tog područja.
Skoro čitav vijek po dolasku križara, nakon mnogih uzaludnih i zlosretnih pokušaja sa križarskim osvajačima, na muslimanskom Istoku pojavljuje se ratnik koji će uspjeti koliko-toliko objediniti a zatim pokrenuti muslimanske vojne potencijale i preokrenuti sudbinu Istoka u korist muslimana. Bio je to Salahudin Ejjubi, genijalni vojskovođa, mudar i častan a prema protivniku veoma korektan ratnik. Njegove snage opkolile su snažno utvrđeni Jerusalem i napale njegove zidine, potkopavajući ih. Opsada nije trajala ni mjesec dana. Bezuslovna kapitulacija branilaca okončala je ovog puta vladavinu kršćana nad Jerusalemom, što je predstavljalo početak kraja dvovjekovne prisutnosti križara na Bliskom istoku. Za razliku od križara koji su, nakon zauzimanja grada, izvršili masovni pokolj branilaca i stanovništva, Salahuddin Ejjubi, poslije trijumfalnog ulaska u grad, 2. oktobra 1187. godine dopušta braniocima da napuste grad, a stanovništvu koje je željelo ostati zagarantovao je potpunu slobodu. Muslimanski merhamet je ponovo došao do punog izražaja! Kršćanska svetilišta odmah su obezbijeđena stražama da bi bila zaštićena. Sa Džami-ul-aksaa, koji je bio pretvoren u crkvu, skinut je veliki križ!
Savremeni Jerusalem
Neposredno pred nedavnu agresiju na našu zemlju pisac ovih redova boravio je kao turista u Izraelu, posjetivši, pored ostalog, i Jerusalem. I danas je to čudesan grad, oko čijeg starog dijela, opasanog masivnim zidinama, Izraelci izgradiše novi dio grada, a panorame ovih dviju cjelina uočljivo se razlikuju kada se posmatraju sa obližnjeg brda Maslinova gora. Jerusalem se u cjelosti prostire po brežuljcima. Zanimljivo je da grad nema ni jednog vodotoka. U panorami staroga dijela grada primjećuje se upadljivo veliki broj crkvenih tornjeva i svega tri munare. Ni stari ni novi dio grada nemaju uopće onu tipičnu sirotinjsku periferiju, karakterističnu za većinu gradova. Novi dio grada je suvremeno urbanistički koncipirana cjelina sa širokim bulevarima i nmnoštvom trgova, sa zgradama od samo 3-4 sprata. Sve zgrade građene su od tesanog kamena žućkaste boje. Tu se nalazi ogromno zdanje Jevrejskog memorijalnog muzeja, obilježje nacističkog stradanja Jevreja, zatim zgrada Kneseta – izraelskog parlamenta, velika skulptura sedmokrakog svijećnjaka – dar Britanskog parlamenta Knesetu. Stari, arapski dio je na mnogim mjestima zahvaćen opsežnim arheološkim iskopavanjima. U neposrednoj blizini jevrejkog svetilišta - Zida plača, na nešto uzvišenijem platou, nalazi se kompleks impozantne veličine, Haremi šerif, ograđen kamenom ogradom, koja zaštićuje islamske hramove. Tu se nalazi čuvena Džamiu-l-aksa, naša prva kibla, čiji je tlocrt u formi latinskog slova L. Prednja polovina džamije prekrivena je kupolom od srebra. Munara je odvojena od džamije, četvrtaste je forme (kakve su na Magrebu). Na njoj su obavljeni restauratorski zahvati. Pred glavnim ulazom u Džamiju nalazi se ogroman, bogato ukrašen šadrvan. Usprkos upornom i tendencioznom insistiranju izraelskog turističkog vodiča da putnici požure, uspio sam tu klanjati dva rekata ikindijskog namaza. U sklopu tog kompleksa nalazi se i drugi muslimanski hram, oktagonalna građevina pod zlatnom kupolom (toliko prepoznatljivom u panoramskim snimcima Jerusalema). Fasada kao i unutarnja strana zidova prekriveni su raskošnom ornamentikom višebojnog fajansa, uz tkane arabeske, što taj objekat čini jednim od najljepših spomenika islamske dekorativne umjetnosti uopće. U središtu ovog hrama koji se na arapskom zove Kubbet-ul-sahra, što znači Kupola na stijeni, nalazi se ogromna stijena, zaštićena visokom izrezbarenom drvenom ogradom. Sa tog mjesta Muhammed, a.s, je obavio Mi'radž! O svemu ovome govorio je okupljenim turistima (među kojima je bilo najviše Amerikanaca) jedan arapski kustos, elegantni gospodin sa ahmedijom, koji je svoje obraćanje počeo učenjem ašereta Subhanellezi esra bi abdihi, čija je tri-četiri ajeta citirao. Ja, zenesen, poluglasno nastavih učiti to ašere, ne zanjući da je on čuo moje učenje. Kada je završio svoje izlaganje, prišao mi je, nazvao selam i upitao me da li sam Turčin. Zatim mi je ukazao posebnu pažnju pokazavši mi unutrašnjost jedne male pećine, u koju se ulazi izvana, a koja se nalazi ispod stijena. U njoj je Pejgamber, a.s, klanjao! Tlo pećine prekriveno je hasurama i kamiljim kožama. Negdje na sredini prostora između Džamiu-l-aksaa i Kubbetu-l-sahraa nalazi se prekriveni mimber, koji služi za vanredne masovne posjete, kao što je, bajram-namaz. Sa zapadne strane Kubbetu-l-sahra nalazi se potkupolno turbe Salahudina Ejjubije.

 

06.11.2007.

Kad muslimani kradu

Neki muslimani danas cesto pokazuju oduševljavajucu predanost u primjeni nekih oblasti Islama koji mozda cak i nisu obavezni dok olahko uzimaju stav prema neophodnim stvarima u vjeri.

Poslanik (sall-Allahu ‘alayhi wa sallam)je rekao:
”Najgori kradljivci su oni koji kradu od svog namaza.” Zatim su ashabi (radhi Allahu ‘anhum) upitali: ”O Allahov Poslanice, a kako se to krade od namaza?” a Resulullah (sall-Allahu ‘alayhi wa sallam) im odgovori: “Ne upotpunjavajuci ruku’e i sedžde”

U slicnoj predaji Poslanik (sall-Allahu ‘alayhi wa sallam) posmatrajuci covjeka koji klanja ne upotpunjavajuci ruku’e i sedžde, upozorio ga je rekavši da ako bi covjek umro u takvom stanju umro bi u nekoj drugoj vjeri, ne u Islamu.

U bilo kom mesdžidu mogu se primjetiti muslimani pregibajuci se brzo i nazad na ruku’u i sedždi. Neki od nas cine tako brze i nestrpljive pokrete u namazu da covjeku samo preostaje da se cudi kako je uopšte moguce da osoba izgovori “Subhana Rabiyal Aa’la” 3 puta. I iako je završen (namaz), kakva je njegova važnost? Dali zaista mozemo održati naš odnos sa Stvoriteljem ako pravimo tako brze pokrete u namazu? Dali smo razumjeli i razmislili šta smo izgovorili tokom svakog dijela namaza?
Allah (subhanahu wa ta’ala) je rekao u Qur’anu: ”Uspjeli su vjernici. Oni koji su u svojim namazima skurušeni” (Surah al-Mu’minun, 1-2)

Ako žurimo sa svojim ruku’om I sedždom a provodimo dugo vremena u praznom govoru ili cak svakodnevnim skupovima, šta smo postigli?
Poslanik (sall-Allahu ‘alayhi wa sallam) je rekao:
“Prvo za što ce rob biti pitan na Sudnjem Danu jeste namaz; ako on bude dobar - bit ce dobra i ostala djela, a ako namaz ne bude dobar - nece valjati ni ostala djela”.

Ako naši namazi nisu ništa drugo do blaga aerobik vježba, ima li bilo kakvog cudenja da su naša djela bilo individualna ili zajednicka, cesto bez efekta?
Ruku’ i sedžda su simptomi problema koje imamo sa svojim namazom u cjelini. Važno je imati na umu da svaki od nas, ucenjak ili ucenik, iskusni Imam ili novi u Islamu, covjek ili žena, mogu i trebaju izvršavati svoju molitvu od dana kada je naucimo do dana kada umremo.
Stoga drugi put kad se budemo pripremali za ruku’, osigurajmo se da ne budemo uhvaceni u kradi.

05.11.2007.

Poslanikove, S.A.V.S, metode pozivanja u vjeru (1)

Allahov Poslanik, s.a.v.s, ne samo da je dostavio poslanicu koja mu je povjerena, vec je svojim metodoloskimm pristupom nadmasio sve prethodnike, ostao najbolja paradigma do Sudnjeg dana.

Poslanikove, s.a.v.s, metode pozivanja u vjeru bile su rezultat
Allahovog, dz.s, nadahnuca. Odgajao ga je njegov Gospodar, pa su, otuda, i metode koje je koristio bile savrsene i potpune.

Ako sa bilo kojeg aspekta analiziramo da'vetske metode Allahovog
poslanika,
s.a.v.s, otkriti cemo njihovu nedostiznost i beskrajnu mudrost. Njegovo
obracanje, pozivanje i poducavanje ashaba nije imalo svakodnevni klise,
vec
se, shodno okolnostima, mijenjalo i svaki put postajalo nanovo
zanimljivo i
neponovljivo.
Analizirajmo neke njegove metode:

Pitanje kao metoda obracanja ljudima

Poslanikov, s.a.v.s, poziv nije sadrzavao samo puke elemente izlaganja
i
interpretiranja cinjenica. Uz odredene cinjenice, prijetnje kaznom ili
obecavanjem nade u Allahovu milost, proklamiranje odredenih naredbi i
zabrana, Allahov Poslanik, s.a.v.s, veoma je cesto koristio i pitanje
kao
metodu obracanja ljudima, sto je veoma vazno da bi se privukla paznja
slusalaca. Ilustriracemo to sa nekoliko primjera:

Ebu Zerr, r.a, prenosi da ga je jednom prilikom Allahov poslanik,
s.a.v.s,
upitao: "Hoces li da ti kazem koje su najdraze rijeci Allahu? Najdraze
rijeci Allahu su: Subhanallahi ve bi hamdihi! Neka je slavljen i
hvaljen
Uzviseni Allah!"[1]
Ebu Musa, r.a, prenosi da ga je Allahov Poslanik, s.a.v.s, upitao:
"Hoces li
da te uputim na jednu od dzennetskih riznica?" Rekao sam mu: "Da,
Allahov
Poslanice!" On je kazao: "La havle ve la kuvvete illa billah! Nema
snage
niti moci bez Allaha!"[2]

Ebu Derda, r.a, prenosi da je Muhammed, s.a.v.s, upitao: "Hocete li da
vas
obavijestim o najboljim djelima, koja su najodabranija kod vaseg
Gospodara i
na najvisem stepenu, koja su vam bolja od udjeljivanja zlata i srebra,
i
bolja od sukoba sa neprijateljem u kojem bi ih vi ubijali a i oni
vas?!"
"Svakako!," odgovorise oni. Tada on rece: "Zikr/spominjanje Allaha
dz.s.!"[3]

Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, upitao: "Znate
li ko
je bankrot/muflis?" Ashabi su odgovorili: "Bankrot je kod nas onaj koji
nema
ni novaca niti robe!" Vjerovjesnik, s.a.v.s, na to dodade: "Pravi
muflis/bankrot u mome ummetu je onaj ko dode na Sudnji dan sa namazom,
postom i zekjatom, ali je psovao onog, potvorio onog, u imetku zakinuo
onog,
prolio krv onog, udario onog...Pa ce se svakom od njih dati dio
njegovih
dobrih djela, a ako mu nestane dobrih djela prije nego sto se svima
oduzi,
onda ce se uzeti od njihovih losih djela i prebaciti na njega, pa ce
se,
onda, zajedno s njima strovaliti u vatru!"[4]
Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Allahov poslanik, s.a.v.s, upitao: "Zar
necete da vas uputim na ono sto ce izbrisati vase grijehe a uzdici vase
deredze?!" Ashabi odgovorise: "Svakako, Allahov Poslanice!" On rece:
"To je
propisno uzimanje abdesta u otezavajucim okolnostima, mnogo koraka
nacinjenih odlazeci u dzamije, iscekivanje namaza nakon namaza. To je
bdijenje na granicama! To je bdijenje na granicama!"[5]

Pozivanje jedne osobe vise puta

Poslanik, s.a.v.s, pozivao je odredenu osobu vise puta. U tom postupku
do
izrazaja je dolazio psiholoski momenat, a odredena osoba bi takvo
obracanje
daleko bolje zapamtila.

Mu'az b. Dzebel r.a. kaze: "Jahao sam iza Allahovog Poslanika, s.a.v.s.
Razdvajao nas je samo zadnji dio sedla. Zovnuo me je: Mu'aze sine
Dzebelov!
Rekao sam: Odazivam ti se, Allahov Poslanice! On me je pozvao tri puta,
a
nakon moga odziva, rekao je: Znas li kakve su obaveze robova spram
Allaha!
Odgovorio sam: Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju! Rekao je:
Obaveze
robova prema Allahu su da Ga obozavaju i da Mu druga ne pripisuju!
Zatim je
jahao jedan period, a onda me ponovo zovnuo: Mu'aze, sine Dzebelov!
Rekao
sam: Odazivam ti se, Allahov Poslanice! Upitao je: Znas li kakve su
obaveze
Allaha prema Svojim robovima, ukoliko to ucine? Rekao sam: Allah i
Njegov
poslanik to najbolje znaju! Odgovorio je: Da ih ne kazni!"[6]

Ponavljanje bitnih cinjenica

Ponavljanje bitnih cinjenica bila je Muhammedova, s.a.v.s, stalna
metoda,
sto je bilo posebno izrazeno kada je pojasnjavao neke velike grijehe,
kako
bi ljude sto vise od njih udaljio.

Abdurrahman b. Ebi Bekr, r.a, prenosi od svog oca da je rekao: "Bili
smo kod
Allahovog poslanika, s.a.v.s, kada je rekao: "Hocete li da vas
obavijestim o
tri najveca grijeha?! Pripisivanje Allahu druga, neposlusnost prema
roditeljima i lazno svjedocenje ili lazan govor!" Allahov Poslanik,
s.a.v.s,
je bio naslonjen, pa je sjeo i toliko je to ponavljao, da smo mi
pomislili:
Da hoce usutjeti!"[7]

Ponavljanjem nekih cinjenica htio je, nesumnjivo, ukazati na pogubnost
cinjenja odredenog djela, kako bi njegova stetnost postala
prepoznatljiva,
pa da je ni doticna osoba, niti bilo ko drugi do koga dode ta
informacija ne
bi imao snage ponoviti!
Safvan b. Muhriz, r.a, prenosi da je u jednoj bici, jedan od ashaba
ubio
idolopoklonika, koji je, nakon sto je osjetio opasnost od smrti,
izgovorio:
"La ilahe illellah!" Kada je to cuo Vjerovjesnik, s.a.v.s, upitao ga
je:
"Zar si ga ubio?!" Odgovorio je:"Da!" Poslanik, s.a.v.s, mu je, tada,
rekao:
"Kako ces postupiti sa La ilahe illellah kada dode Sudnji dan?!" Taj
ashab
je, tada, zamolio Vjerovjesnika, s.a.v.s: "Allahov Poslanice, moli
oprost od
Allaha za mene!" A Allahov Poslanik, s.a.v.s, samo je ponavljao rijeci:
"Kako ces postupiti sa La ilahe illellah kada dode Sudnji dan?!"[8]

Metoda komparacije

Muhammedov, s.a.v.s, cilj nije bio samo dostaviti vjeru, bez njenog
ubrizgavanju u svijest ljudi. Poslanikova, s.a.v.s, permanentna briga
bila
je, naime, da se principi vjere duboko ukorijene u covjeku, da obuzmu
njegovo tijelo i prozmu njegovo bice. Otuda njegova metoda poredenja
ima
izuzetan efekat u pamcenju i laksem prihvatanju odredenih islamskih
propisa.
Tako Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, jednom
prilikom, upotrebljavajuci ovu djelotvornu metodu, upitao ashabe: "Sta
mislite kada bi pred vratima nekog od vas bila rijeka u kojoj bi se on
kupao
svaki dan?! Da li bi to kupanje ostavilo na njemu bilo sta od
prljavstine?!"
Ashabi su odgovorili: "Ne bi to ostavilo nikakvu prljavstinu!"
Vjerovjesnik,
s.a.v.s, je, tada, zakljucio: "To je slicno obavljanju pet dnevnih
namaza, s
kojima Allah brise manje grijehe!"[9]
Enes b. Malik, r.a, veli da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao:
"Primjer
mojih sljedbenika je kao primjer kise, ne zna se da li je bolji njezin
prvi
ili zadnji dio!"[10]
Nu'man b. Besir, r.a, prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s, da je rekao:
"Primjer vjernika u njihovoj medusobnoj ljubavi, samilosti i ophodenju
je
kao primjer jednog tijela. Kada se potuzi jedan njegov dio ili organ,
odrazi
se to na cijelom tijelu u vidu nesanice ili povisene temperature!"[11]

Dzundub, r.a, prenosi da je Resulullah s.a.v.s, rekao: "Primjer
ucenjaka
koji poucava ljude dobru, a zaboravlja da pouci sebe, je kao primjer
svjetiljke koja svijetli ljudima, a spaljuje samu sebe!"[12]

Ebu Musa El-Es'ari, r.a, prenosi da je Muhammed, s.a.v.s, rekao:
«Primjer
onoga koji zikr Allaha cini i onoga koji to ne radi je kao primjer
zivog i
mrtvog!"[13]
Dzabir r.a. prenosi od Vjerovjesnika s.a.v.s, da je rekao: "Moj i vas
primjer je kao primjer covjeka koji je nalozio vatru i u koju pocnu
padati
musice i skakavci, a on ih odbija od nje. Ja sam kao onaj koji je uzeo
za
vase pojaseve kako bi vas zadrzao i odvratio od vatre dzehennema, a vi
se
otimate i bjezite iz mojih ruku!"[14]

Odgovarajuce obracanje primaocu poruke

U obracanju ljudima Poslanik, s.a.v.s, prilagodavao se stepenu njihovih
spoznajnih mogucnosti, jacini imana i utemeljenosti njihove vjere.
Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, upitan:
"Koji je
posao najvredniji?" Odgovorio je: "Vjerovanje u Allaha i Njegovog
Poslanika!" Zatim je upitan: "A sta potom?" Odgovorio je: "Borba na
Allahovom putu!" Potom je, ponovo, upitan: "A sta onda?" Odgovorio je:
"Hadz
koji je Allah primio!"[15]

Kada, intenzitet imana onoga koji pita nije veliki, onda mu se
odgovara, kao
u primjeru koji navodi Abdullah b. Amr, r.a., da je Vjerovjesnik
s.a.v.s,
bio upitan: "Sta je, po islamu najbolje ciniti?" Odgovorio je: "Da
nahranis
gladnog i da nazivas selam onome koga poznajes i koga ne poznajes!"[16]

Normalno je, da je nahraniti gladnog i nazivati ljudima selam daleko
lakse i
jednostavnije od borbe na Allahovom putu i napornog puta prilikom
izvrsavanja pete islamske duznosti.

Sposobnost procjene: kada i kome sta reci

Muhammedova, s.a.v.s, izuzetna sposobnost da procijeni u kojem momentu
i
kome ce sta reci, bila je odlucujuci faktor u uspjehu da'vetske misije.
Nedostatak spomenute osobine kod mnogih danasnjih da'ija razlog je
njihovog
neuspjeha.
Poslanik islama, s.a.v.s, precizno je poznavao ko je koliko breme mogao
ponijeti. Nejake nije tovario vise nego su njihove mogucnosti
dozvoljavale.
Njegov primjer u hadisu Ebu Hurejre, r.a, na najbolji nacin ilustrira.

Naime, Allahov Poslanik, s.a.v.s, nakon obavljenog sabah-namaza,
obrativsi
se ashabima, govorio im o covjeku koji je pretovario kravu, na sto mu
je
ona, progovorivsi, rekla da ona nije za to stvorena. Ashabi su, u cudu,
povikali: "Subhanallah, krava progovorila!!!" Na to je Vjerovjesnik,
s.a.v.s, konstatovao: "U to vjerujem ja, Ebu Bekr i Omer!"[17]

Dakle, iako su i drugi bili iskreni ashabi Allahovog Poslanika,
s.a.v.s,
ipak, to nisu mogli, odjednom shvatiti i bez napora prihvatiti!
Iz navedenog se jasno vidi da uspjesan da'ija mora poznavati duhovnu,
intelektualnu, politicku i svaku drugu svijest pojedinca i drustva u
kome
djeluje, ako zeli poluciti prizeljkivani uspjeh.

Poslanikovo, s.a.v.s, savrseno poznavanje spomenutih elemenata
pojedinca i
drustva jasno nam to razotkriva.

Sukcesivnost u pristupu ljudima

Njegova sukcesivnost u vjeri bila je komponenta koja je dala izuzetne
rezultate. Takvom metodom Allahov Poslanik, s.a.v.s, osvajao je ljude a
njihova srca je vezivao za ideju koju zagovara.

Najbolji primjer za to nalazimo u hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, r.a,
o
beduinu koji je, ne poznajuci elementarnu kulturu ponasanja, obzirom da
je
tek presao na islam, poceo mokriti u dzamiji, na sto su ashabi ustali
da ga
sprijece. Kada je to primjetio Allahov Poslanik, s.a.v.s, naredio je da
ga
ostave da zavrsi a onda zatrazio posudu napunjenu vodom da preliju
preko
mjesta gdje je beduin mokrio, pozvao ga i na, prijatan, bratski nacin
pojasnio mu da dzamija nije za izvrsavanje fizioloskih potreba, nego da
se u
njoj klanja namaz, zikr cini i uci Kur'an.[18]

Obzirom da su ashabi fizicki zeljeli sprijeciti beduina da izvrsi
namjeravanu radnju, a Poslanik, s.a.v.s, ga je zastitio njihovih
namjera, i
u drugom rivajetu se spominje da je ovaj beduin, nakon namaza, rekao:
"Moj
Allahu, smiluj se meni i Muhammedu i nikome vise!"[19]

Iz ovog primjera na najbolji nacin se vidi da se ljudima moze prici na
vise
nacina. Najbolji nacin je onaj koji ce ostvariti svoj cilj, a to je:
priblizavanje ljudi islamu a ne udaljavanje od islama!

Istina se, dakle, moze na vise nacina saopciti. Poslanik islama,
s.a.v.s,
birao je najljepsi, najpristupacniji i najdjelotvorniji!
(nastavice se)

05.11.2007.

Poslanikove, S.A.V.S, metode pozivanja u Vjeru (2)

ISTINA KAO DJELOTVORNA METODA

Istina je bila prepoznatljivo oruzje Allahovog Poslanika, s.a.v.s, na putu da've. Njegova iskrenost plijenila je ljudska srca. cak i u sali govorio je istinu. Ako pogledamo neke primjere iz njegovog zivota to cemo jasno uociti:
Kada ga starica pita hoce li uci u dzennet, on joj odgovara da nece. Medutim, kada starica pocne plakati na tu Vjerovjesnikovu, s.a.v.s, konstataciju, on joj odgovara da nece starice uci u dzennet, vec sve osobe koje budu sretni nasljednici dzennetskih perivoja bice mladog lika i oblika, kao sto se prenosi u hadisu Mu'az b. dzebela, r.a, u kojem Muhammed, s.a.v.s, kaze: "Stanovnici dzenneta ce uci u dzennet golobradi, bez dlaka po tijelu i sa surmom podvucenim ocima u dobi od trideset i tri godine"![1]

Jednu vrstu potvrde za to nalazimo i u hadisu Zuhejra b. Harba, r.a, u kojem Vjerovjesnik, s.a.v.s, jasno istice: "Ko jednom ude u dzennet vjecno ce uzivati i vise nikada nece nestasicu osjetiti, niti ce mu se odjeca pohabati, niti ce mu mladost proci"![2]

Kada se nasao u veoma nezahvalnoj situaciji da mora odgovoriti jednom od ljudi odakle dolazi, a bio je sa Ebu Bekrom, r.a, u izvidnici i morao je sacuvati tajnu ako zeli uspjeh pohoda u koji su se upustili muslimani, Allahov Poslanik, s.a.v.s, prevazilazi to veoma mudro i na perfektan nacin, u jednom momentu dajuci odgovor, cuva tajnu, ali sto je veoma bitno istinu ne zaobilazi, nego odgovara da su njih dvojica "Mine-l-mai" tj. od vode. To je zadovoljilo zapitanika jer je pomislio da se radi o imenu plemena a njih dvojica su istinu rekli, shodno kur'anskim rijecima: "Sve zivo smo iz vode stvorili"![3]

Briga spram mladih

Lijep odnos prema svim generacijama, a narocito prema mladim, doprinio je jacanju interesa za ideju koju je zastupao. Njegov bratski i ocinski odnos prema mladoj generaciji rezultirao je prelaskom na islam velikog broja mladica. Njegova strategija bila je dalekosezna, jer su mladi snaga, temelj i buducnost jednog drustva.
Najbolji primjer takvog odnosa nalazimo za vrijeme oskudice u Mekki 5-6.god. po Hidzri. Idolopoklonici su zamolili Allahovog Poslanika, s.a.v.s, da ukine zabranu na izvoz namirnica iz islamizirane Jemame u Mekku. Vjerovjesnik, s.a.v.s, ne samo da je to ucinio bez ikakvih uvjeta, nego je i znatnu sumu u iznosu od 500 zlatnika, kao pomoc, dostavio mekkanskoj idolopoklonickoj omladini, na sto je Ebu Sufjan izjavio: "Muhammed time zeli zavesti nase mlade"![4]

To je izuzetno djelotvorno utjecalo na mekkansku omladinu u priblizavanju islamu i smanjivanju neprijateljstva prema muslimanima.

U brojnim hadiskim zbirkama navodi se vise predaja koje ilustriraju Poslanikov, s.a.v.s, izuzetno lijep i prijatan odnos prema djeci.Tako Enes b. Malik, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, jednom prilikom, vidio Ebu Talhinog sina, kako se igra sa malim slavujem, rekavsi mu: "Ebu Umejr, sta je uradio - ili odakle je - nugajr (slavujcic, vrapcic)"?![5]

Poslanikovo, s.a.v.s, igranje sa svojim unucima Hasanom i Husejnom, Allah bio s njima zadovoljan, na najbolji nacin govori o njegovoj ljubavi prema generacijama koje stasavaju.

Obecavanje nagrade

On podstice vjernike na dobro djelo i ostavljanje negativnosti, obecavajuci im za to nagradu. Njegovo obracanje privlacno je a obecanje ljudima blisko i drago.Navedimo neke primjere koji ce nam to pribliziti:

Mu'az b. Enes, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: "Ko savlada srdzbu i onda kada bude u stanju da je ispolji, Allah ce ga pozvati na Sudnjem danu pred cijelim svijetom da sebi izabere koju god hoce od dzennetskih hurija"![6]

Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, kazao: "Vjernika i vjernicu ne prestaju pogadati razne nedace u njima samima, u njihovoj djeci ili imetku, sve dok im se ne izbrisu svi grijesi, tako da ce sresti Allaha bez ijednog grijeha!"[7]

Sa'd b. Ebi Vekkas, r.a, prenosi da je Muhammed,s.a.v.s, rekao: "Zaista neces nista potrositi trazeci s tim Allahovo zadovoljstvo, a da za to neces biti nagraden, pa cak i za ono sto stavis u usta svojoj zeni"![8]

Ebu Hurejre, r.a, prenio je predaju od Poslanika islama, s.a.v.s, u kojoj se kaze: "Pet dnevnih namaza i dzuma do dzume brisu grijehe koji su ucinjeni izmedu njih, ukoliko nisu pocinjeni veliki grijesi"![9]

Burejde el-Eslemi, r.a, kaze da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, izjavio: "One koji po mraku i tami idu u dzamiju, obraduj potpunim svjetlom na Sudnjem danu"![10]

Adekvatna obecanja

Allahov Poslanik, s.a.v.s, precizno zna kada, koga i u kojoj situaciji treba podstaknuti na dobro djelo. Za to, naravno, treba adekvatno obecanje koje ce aktivirati ljude na cinjenje pozitivnih djela.

Tako Abdullah b. Ebi Evfa, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, pred jednu odlucujucu bitku, kada je vec Sunce krenulo ka zapadu, ustao i prisutnima se obratio sljedecim rijecima: "O ljudi! Nemojte prizeljkivati susret sa neprijateljem i od Allaha trazite selamet, a kada se s njima sukobite, onda budite strpljivi i znajte da je dzennet pod sjenama sablji!"[11]

Nije onda cudo sto su ljudi, cuvsi za ovo obecanje, lomili korice sablji i odlazili u borbu sve dok nisu polozili svoj zivot na Allahovom putu.

Moc ubjedivanja

Njegove da'vetske metode dostigle su savrsenstvo. Kratko obracanje ljudima, utemeljeno na cvrstim argumentima i njegovom lijepom odnosu prema svakome, rezultirali su briljantnim uspjesima.

Najbolji pokazatelj toga je kratko Poslanikovo, s.a.v.s, obracanje u kojem je tretirao vrijednost i znacaj borbe na Allahom putu i na afirmiranju istine. Tom prilikom javio se jedan nemusliman upitavsi Vjerovjesnika, s.a.v.s, da li ce prvo preci na islam pa se boriti ili obrnuto, na sto mu je on rekao da prvo treba izgovoriti sehadet pa se onda boriti, sto je on i ucinio i borio se sve dok nije pao kao sehid. Nakon tog slucaja, Poslanik islama, s.a.v.s, rekao je: "Ovaj je malo radio a puno zaradio!"[12]

Angaziranje pojedinca

da'vetske metode Allahovog Poslanika, s.a.v.s, obuhvataju sve uzraste, staleze i spolove. Niko se ne ostavlja po strani bez angazmana. Znajuci da svi ne mogu ici u borbu, da svi nisu hrabri za takve poduhvate i da bi, mozda, vrijeme trosili bez nekih korisnih zadataka, Poslanik, s.a.v.s, svojim, samo njemu poznatim metodama, angazira svakog pojedinca u kojem se moze iskazati.

Zejd b. el-dzuheni, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: "Ko opremi borca na Allahovom putu, ili ga zamijeni u njegovoj porodici, kao da se i on borio"![13]

Ovim Poslanik, s.a.v.s, otklanja psiholoski teret onima, koji iz opravadanih razloga nisu otisli u borbu.

Briga za svakog covjeka

Njegova briga za svakog covjeka konstantno je prisutna. On uvijek trazi rjesenje iz bezizlazne situacije. Koliko li je samo ljudi preslo na islam zahvaljujuci njegovim metodama, a bili su u beznadu?! On im je otvorio vrata nade, izlazak iz bespuca i smirivanje uznemirene strasti.

Pogledajmo hadis koji prenosi Ebu Hurejre, r.a, i to ce nam, itekako, biti jasno. Allahov Poslanik, s.a.v.s, kaze: "Allah se nasmije dvojici ljudi koji ubiju jedan drugoga i obojica udu u dzennet"! Ashabi su upitali: "Kako to,Allahov Poslanice"?! On je odgovorio: "Jedan bude ubijen, pa ude u dzennet, a drugome Allah omoguci pokajanje, uputi ga u islam, a on se,onda, bori na Allahovom putu i pogine kao sehid"![14]

(nastavice se)

[1] Hadis biljezi Tirmizi i kaze da je predaja hasen-garib. sejh Albani je svrstava u hasen-predaje.
[2] Hadis biljezi Muslim.
[3] El-Enbija',30.
[4] Es-Serhasi, serhu sijeri-l-kebir, 1/69. Usporedi: dr Muhammed Hamidullah, Muhammed a.s., 2/272.
[5] Biljezi Buhari u Sahihu i El-Edebu-l-mufredu i Muslim u Sahihu.
[6] Hadis biljeze Ebu davud i Tirmizi.
[7] Hadis biljezi Tirmizi i ocjenjuje ga kao hasen-sahih.
[8] Hadis biljezi Buhari.
[9] Hadis biljezi Tirmizi i kaze da je hasen-sahih.
[10] Hadis biljeze Ebu davud, Tirmizi, Ibn Madze i Hakim.
[11] Hadis biljezi Muslim.
[12] Hadis biljezi Muslim.
[13] Hadis biljezi Buhari.
[14] Hadis biljezi Muslim.

05.11.2007.

Kultura ponašanja žene prema mužu

Žena je dužna prema mužu sljedeće:

Pokornost
Allah Uzvišeni naglašava da žena treba biti pokorna svome mužu. On kaže: «Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu treba da brigu vode, jer i Allah njih štiti!»
Pokornost supruge svome mužu, na način kako to Gospodar svjetova preporučuje, rezultiraće harmonijom u braku, a oponiranje tome rezultiraće disharmonijom i anarhijom.
Koliko je bitna pokornost žene spram njenog supruga najbolje će ilustrirati hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s, u predaji Ebu Hurejre, r.a: «Kada bih ikome naredio da učini sedždu drugome, naredio bih ženi da učini sedždu svome mužu!»
Ukoliko žena pokaže dovoljnu dozu pokornosti svome mužu, Vjerovjesnik, s.a.v.s, joj u predajama Ebu Hurejre, Enesa, r.a, i drugih, obećava ulazak u Džennet:
«Ako žena bude klanjala pet dnevnih namaza, postila ramazan, čuvala svoj moral i bude pokorna svom mužu, reći će joj se: Uđi u Džennet, na koja god vrata želiš!

Zahvalnost
Uz pokornost i poslušnost prema mužu, supruga treba da pokaže svojevrsnu zahvalnost na svemu što joj on učini. Ona ne smije postati nezahvalna ukoliko on uskrati samo jednu od njenih želja. Nažalost, to je služaj s velikim brojem žena. Na to upozorava i Allahov Poslanik, s.a.v.s, u hadisu koji od njega prenose 'Abdullah b. 'Abbas i 'Imran b. Husajn, r.a:
«Pokazan mi je Džehennem, pa sam vidio da su žene njegovi najbrojniji stanovnici, jer skrivaju istinu/jekfurne. Upitan je: Da li one skrivaju vjeru u Allaha? Poslanik, s.a.v.s, je odgovorio: One skrivaju dobročinstvo svog supruga. Nezahvalne su na dobročinstvu. Kada bi joj čitavog života činio dobro, a onda vidjela kod tebe samo nešto neugodno, rekla bi: Nisam kod tebe nikad ni vidjela dobra!»
Imam Nevevi nezahvalnost supruge na dobru i pažnji svoga muža i poricanju njegovih napora ubraja u velike grijehe, a Ibn Bettal tvrdi da će, na temelju prethodnog hadisa, nezahvalna osoba biti kažnjena i napominje da zahvalnost onome koji dobro čini spada u vjersku obavezu daroprimca.

Bdije nad kućom i djecom
Jedna od najvažnijih zadaća žene je da bdije nad kućom svoga muža i da brižljivo nadzire odgoj i odrastanje njihove djece. Naime, žena je, uz to što je majka, i je prvi pedagog, učitelj i ljekar u svome domu.
Muž, s obzirom na prirodu svog zadataka: obavezu opskrbljivanja porodice, često odsustvovanje iz porodičnog doma, kao i manje napore u vezi s rađanjem i neposrednim odgajanjem djeteta, daleko je od mogućnosti da doprinese kvalitetnom odgoju kao što to može supruga. Upravo je Allahov Poslanik, s.a.v.s, najbolje klasificirao dužnosti svakog člana zajednice. On je te dužnosti i obaveze usporedio s pastirom i stadom. Pogledajmo kako lijepo naš Vjerovjesnik, s.a.v.s, definira te dužnosti, u hadisu koji prenosi 'Abdullah b. Omer, r.a:
«Svi ste vi pastiri i svako od vas će odgovarati za svoje stado. Vladar je pastir. Čovjek je pastir u svojoj porodici, dok je žena pastirica u kući svoga muža i njihove djece. Svi ste vi, dakle, pastiri i svi ste odgovorni za svoje stado».

Čuva svoj moral i imetak muža kada je odsutan
Žena je dužna, u odsutnosti muža, da čuva svoj moral i njegov imetak. Allahov Poslanik, s.a.v.s, je, u predajama Ebu Hurejre, Ebu Umame i Abdullaha b. Selama, r.a, naglasio: «Najbolja supruga je ona koja te obraduje kada je pogledaš, koja te posluša kada joj nešto narediš i koja čuva tvoj autoritet, svoj moral i tvoju imovinu kada si odsutan!»

Neće postiti bez dozvole muža
Koliko islam pridaje važnost harmoniji bračnog života najilustrativnije pokazuje hadis koji od Poslanika islama, s.a.v.s, prenosi Ebu Hurejre, r.a: «Ženi nije dopušteno da posti, u prisutnosti svoga muža, bez njegove dozvole»!
Naravno, ovdje se misli na dobrovoljni a ne obavezni post tokom ramazana. Ovaj hadis, eksplicite, ukazuje koliko islam vodi računa da sačuva, njeguje i pojača ljubav između supružnika. Jer, postom žena može izgubiti, eventualno, na svježini ili snazi, pa prilikom prilaska mužu, možda, neće pokazati dovoljno volje za onim što on želi. Ili, možda, muž osjeti potrebu za ženom u toku dana, pa ako ona posti biva uskraćen za to zadovoljstvo, kao što se navodi u predaji Ebu Se'ida el-Hudrija, r.a, u kojoj se Safvanova, r.a, žena tužila Vjerovjesniku, s.a.v.s, da joj ne dozvoljava postiti nafilu-post, pa je Safvan, r.a, na Poslanikovo, s.a.v.s, pitanje o tome rekao: Ona zaposti a ja sam mlad i ne mogu se strpiti (a da joj ne priđem). Tada je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: «Neće žena postiti bez dozvole svoga muža!».
Ženi je dozvoljeno da posti nafilu kada je čovjek odsutan, odnosno na putu. Međutim, ako se vrati i poželi prići svojoj supruzi, njoj nije pokuđeno prekinuti post, jer je udovoljavanje mužu obaveza a post izvan ramazana je nafila.
Pogledajte kako se u ovim hadisima nazire beskrajna mudrost islama, koji ne samo da čuva skladne bračne odnose, već ih podstiče, jača i stabilizira.

Ne pušta nikoga u kuću bez muževe dozvole
Žena neće bez dozvole muža nikoga puštati u kuću, a posebno se ta zabrana odnosi na osobe koje nisu u najbližem srodstvu s njom/mahrem. Allahov Poslanik, s.a.v.s, jasno je to naglasio u nastavku prethodnog hadisa u kojem veli da je ženi, uz dobrovoljni post: «Zabranjeno da pušta u kuću nekoga bez dozvole muža!»
Naravno, tim islam sasijeca zlo u samom korijenu. Jer, ukoliko muškarac uđe u kuću žene s kojom nije u tijesnim rodbinskim vezama, posebno ako se osami s njom, može doći do neželjenih posljedica, do nemorala ili, u najmanju ruku, sumnji. Brojne su predaje u kojima Poslanik islama, s.a.v.s, takvu praksu izričito zabranjuje i oštro je osuđuje.
Tako u Džabirovoj, r.a, predaji Allahov Poslanik, s.a.v.s, naglašava: «Ne ulazite ženama kada su im muževi odsutni, jer šejtan prolazi kroz vas kao što krv cirkulira vašim venama!».
Ibn 'Abbas, r.a, prenosi da je čuo Vjerovjesnika, s.a.v.s, kako kaže: «Neka se muškarac ne osamljuje s drugom ženom bez prisustva njenog mahrema!»
Posebno je Poslanik, s.a.v.s, upozorio na osamljivanje žene s muževom rodbinom, što bi moglo prozvesti još teže posljedice od osamljivanja s drugima. 'Ukbe b. 'Amir, r.a, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, upozorio: «Čuvajte se osamljivanja sa ženama (koje vam nisu bliska rodbina)!» Na to je jedan ensarija upitao: «A šta veliš o hamvu/muževom bratu?» Odgovorio je: «On je kao smrt!».
El-Hamv, prema nekima, označava muževog brata, a prema jezičkim stručnjacima, kako napominje imam Nevevi, označava bližu muževu rodbinu kao što su: njegov otac, amidža, brat, bratić i sl.
Muhammed Fuad Abdu-l-Baki, tumačeći taj hadis kaže, da nije opasnost po ženu od muževe rodbine kao što su njegov otac ili muževi sinovi, koji postaju mahremi njegovoj supruzi i njima je dozvoljeno osamljivanje s njom, već pravu opasnost predstavljaju mužev brat tj. djever, zatim mužev bratić, amidžić i sl., koji se ne mogu osamljivati sa ženom i ne spadaju u mahreme ženi. Velika opasnost leži u tome što su oni bliski mužu, imaju više mogućnosti da se nađu u situaciji da budu osamljeni sa ženom svoga brata ili rođaka i što takva situacija ne navodi ostale ljude na sumnju, kao što bi se to moglo desiti ako se osami s nekim strancem, koji uopće nije u rodbinskim odnosima sa mužem.
Na žalost, takva praksa osamljivanja kod nas je sasvim uobičajena, pa bi trebalo, na temelju Poslanikovih, s.a.v.s, jasnih upozorenja, prestati s tom praksom. Pojedince koji su se, na temelju poznavanja islamskih propisa, pridržavali Poslanikovih, s.a.v.s, uputa, bili su ismijavani i smatrani ekstremima. Međutim, samo striktno slijeđenje Vjerovjesnikovih, s.a.v.s, savjeta može rezultirati harmonijom u braku i prevencijom od nemoralnih radnji i bludnih situacija.

Ne uznemirava muža
Supruga se treba truditi da ne uznemirava i maltretira svoga muža. Allahov Poslanik, s.a.v.s, to je posebno istakao u hadisu koji prenosi Mu'az b. Džebel, r.a: «Nijedna žena neće uznemiriti svog muža na dunjaluku a da džennetska hurija ne kaže: «Ne uznemiravaj ga, Allah te ubio! On je kod tebe samo kratko a uskoro će te ostaviti i doći će kod nas!»

Ne odbija ga
Supruga će strogo voditi računa da ne odbije svoga muža kada je pozove da zadovolji svoje potrebe. Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, upozorio: «Ako čovjek pozove svoju ženu u postelju, a ona to odbije, te on zanoći ljut na nju, meleki će je proklinjati sve do svanuća!»
U druga dva rivajeta (Buhari i Muslim) stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: «Ako žena zanoći van postelje svoga muža, meleki je proklinju sve do svanuća!» i «Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, koji god čovjek pozove svoju ženu u postelju, pa ga ona odbije, srdit je na nju Onaj koji je na nebesima, sve dok se njen muž ne udobrovolji!».

Ne odbija, pa makar ostavila da hljeb izgori
Ukoliko muž zatraži da zadovolji svoje intimne potrebe, žena će mu to ispuniti pa makar hljeb stavila u peć da se peče. To se temelji na hadisu koji Talk b. 'Ali, r.a, prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s: «Ako čovjek pozove svoju suprugu da zadovolji svoje potrebe, neka mu dođe, pa makar hljeb stavila u peć!»
El-Mubarekfuri, tumačeći ovaj hadis, kaže da je žena dužna udovoljiti svom suprugu, pa makar stavila hljeb u peć, budući da se ne smije micati od peći, kako hljeb ne bi zagorio i postao neupotrebljiv. Preče je da hljeb izgori, nego da muž izgubi strpljenje i ode u zinaluk.

Uvjet za Džennet je i muževo zadovoljstvo
Koliko su značajni harmonični odnosi između muža i žene najbolje dočarava hadis Ummi Seleme, r.a, u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s, uvjetuje ulazak u Džennet muževim zadovoljstvom suprugom. On kaže: «Koja god žena umre, a njen muž bude njome zadovoljan, ući će u Džennet!»

Nema poslušnosti mužu u griješenju
Supruga je dužna pokoravati se mužu u svemu onome što ne oponira islamskom učenju. Ukoliko dođe do oponiranja islmamskim propisima, onda supruga neće biti poslušna svome mužu. Imam Buhari je jedno poglavlje naslovio: Neće se žena pokoriti mužu u griješenju. U tom poglavlju on navodi hadis Aiše, r.a, koja kaže da je jedna ensarijka udala svoju kćerku, kojoj je kosa opadala. Muž joj je naredio da upliće tuđu kosu u svoju, tj. da upotrebljava neku vrstu perike, pa joj je Vjerovjesnik, s.a.v.s, to zabaranio rekavši: «Ne! Prokleti su oni koji upliću tuđe u svoje kose!»
Analogno tome, supruga će u svim ostalim situacijama biti neposlušna prema svom mužu, ukoliko od nje zahtijeva da učini neki grijeh.

05.11.2007.

O ti bludnice i bludniku! O ti zinalucaru i zinalucarko!

 

Takre bu zinna (Ne prilazi bludu i zinaluku) rijeci u Poslanika s.a.w.s.

Rekao je jedan istaknuti alim (ucenjak) ove rijeci:

Bludnik i bludnica,su kao mrtav pseci lesh,oko koga su se sakupili crvi,a smrad mu se siri na daleko,pa dali bi voljeli da vashom rukom dotaknete ove leshine?

Zinalucar i zinalucarka (osobe koje imaju odnos nezakonitim bracnim putem) su slicni

leshini magarca,oko kojeg se skupljaju i crvi,i leshinari,i ostale divlje zvijeri,znaci,glupi su i opasni kao zarazne bolesti koje napadaju cijelo tijelo.

Allah s.w.t. ce ove ljude kako u zakonskom serijatu islama stoji (kazniti),jer,Allah s.w.t. je nama kao milost Njegovu poslao poslanika muhammeda s.a.w.s. da nam objasni upute i zakone,dozvoljene stvari i zabranjene stvari,samim tim imamo dokaze ajeta Kur`an-a u kojem se kaze (Sta vam vas poslanik dopusti,to prihvatite,a sta vam zabrani,toga se klonite)

O ti bludnice i bludnice! O ti zinalucaru i zinalucarko!

Zar se ne bojis smrti? Zar vi mislite da drugog zivota poslje ovog nema?!

Ima tako mi Allaha s.w.t. i to je istina bas kao sto je istina da vi  usta i oci imate s kojim vidite i s kojim se medjusobno sporazumjevate.

Ne bio vam ja u kozi vashoj kad vam smrt medju vashe zile kucavice dopre,kaznu ce te kusati,samo zbog toga sto ste granice Njegove zabrane prekoracili,sto sramotu niste imali,sto ste na nedozvoljen nacin po kojekavim smetlistima odjecu sa sebe skidali!

Tako mi Onoga koje stvorio ovaj svijet,i tako mi noci i dana kad zabjeli,zaista cete pred Allaha izaci,a svjedok protiv vas ce Jusuf alejhisselam biti!

Allah s.w.t. nece sakriti bludne radnje na ovom svijetu,zinalucarske ce sakriti,al ce na sudnjem danu to objelodaniti,zbog toga,jer ce to biti pred svim ljudskim rodom receno,uz to ce biti tu i vashe familije i roditelji,i dijeca vasha,tada ce se stid zinalucara i zinalucarke toliko povecati,da ce sami zamoliti Allaha s.w.t. da udju u dzehennem ponizeni.

O ti bludnice! O ti bludnice!

Cemu se nadas?

Zar se ne sjecas boli koje si nanio svojoj zeni,ili zena koja nanese bol svome muzu?!

Tada vas nije bilo sramota,krili ste vijesto stvari psece koje ste radili?

I sta sad? sad mislite Allah s.w.t. je Milostiv i On ce to na Njegov svojstven nacin oprostiti?!

Samo se vi laznom nadom tijesite,i spavajte mirno do jednog trenutka odabranog,kad dodje melek smrti po vashe dushe,kad dodje melek koji milosti prema vama nece imati,dal cete bol ublaziti? ili dali ce te moci mu se negdje sakriti,dali cete ga prevariti?

Nek su daleko bludnik i bludnica od naroda dobrih i poboznih!

O ti zinalucaru! O ti zinalucarko!

Sta vam bi te se tako lahko u vatru baciste a jos vam smrt dosla nije?

Zar te sestro nije sramota? zar te brate nije sramota?

Zar vam na um ne pade Allah s.w.t. dok taj cin zapoceste!

Zar vam na um ne pade da ste Allaha s.w.t. Gospodara svih svijetova zastidili i jos vishe Njegovu gnjev na vas prosuli!

Nek vam Allah poveca kaznu ako stida zbog toga niste imali.

Slicni ste psu i kuji,koji javno pored puta spetljani stoje!

Ne bili vam mi u vashoj kozi,kad se u kabur date spustiti,i ne bili vam mi u vasim tijelima kad se budete iz kabura budili i pred Allaha Velicanstvenog stali!

Nemate se vi bludnice i bludnico,zinalucaru i zinalucarko sta buniti,niti se opravdavati zbog toga sto ste grijeh veliki ucinili,vi treba da sa strahom lezite u vashe postelje,jutrom da se sa sramotom budite,ne znaju ljudi,al zna Allah s.w.t. i kod Njega sve upisano stoji i ceka na vas red kad ce te dushe vase poceti s bolom ispustati!

Nemate vi sta da se raspravljate,ili da trazite nekakve dokaze koji vama na dobit i u vas prilog idu,ne,to su vashe samo sulude obmane dok ste jos uvijek na dunjaluku,nek vam te sulude nade utjehe vashe budu.

Vi pognute glave treba da se krecete,i jos jednom za kraj kazem,svaki put kad krenete u postelju da zaspete,razmislite hocete li se vishe ikada probuditi,i zamislite samo sta vas na buducem svijetu ceka.

Text preuzet sa www.studiodin.blogger.ba

05.11.2007.

Savjet sestri muslimanki

Podsjetimo Muslimat (muslimanku) na njenu časnu ulogu u društvu. Uloga sestre muslimanke je upućivanje, briga i odgajanje djece prema sunnetu Muhamada sallallahu `alejhi we sellem.Tim dobijamo generaciju mladih momaka i djevojaka koji poznaju svoju vjeru i praktikuju je. Ona je odgajateljica društva pa ako je žena časna vjernica, inšallah i društvo će biti odgojeno u duhu islama i obratno. Ovo je bitna uloga i suprotno je onome što medije zapada prebacuju na sestru muslimanku govoreći o potlačenosti i nazadnosti.

Sjetimo se časnih sahaabiyaat (ashabijki), njihovih uloga i njihove važnosti za ovaj ummet. Sjetimo se majke pravovjernih Hadidže i Aiše radiallahuanhuma , pa Esme bint abu Bakr radiallahu anha, časnih žena, čija briga je bila vjera, namaz i lijepo ponašanje njihove djece.

Uloga žene u društvu razlikuje se od uloge muškarca zakonom koji je postavio Allah Sveznajući. Ona se razlikuje svojim karakteristikama i osjećajima, u onome u čemu je jača i u čemu je slabija i to joj daje specifičnu ulogu u društvu. Nesuglasice u braku najčesce su uzrokovane zbog nerazumijevanja žene i njene uloge. Ovo nerazumijevanje ili neznanje može doći kako sa muške tako i sa ženske strane.

Upozorenje upućujemo posebno onim roditeljima koji šalju svoju djecu u nemuslimanske škole. ”Samoubistvo” se ogleda u ovoj odluci, jer djeca će biti pod uticajem onih s kim su. Nije dozvoljeno da se miješaju sa djecom od roditelja ahlul bid`ah i nije pozeljno da se druže sa “bezobraznom” djecom, a šta tek reći na tome da se naša djeca druže sa djecom koja su odgojena u kufru , širku, smutnjama i zlim karakteristikama zapadnog društva!!!

Abu Khadîdžah nastavlja, vaša djeca će biti nosioci vjere, imana i dobrih djela ili će biti nosioci kufra i loših djela. Koje od ovo dvoje želite za vas, sestre?

Oni (kafiri) tebe sestro vide kao potlačenu, skrhanu majku koja čitav svoj život provede u rađanju i odgajanju djece, žena bez snage i prava da donese sama svoju odluku. Ovaj logo stave ispred žene muslimanke i kažu: ”Pogledaj, nemate liberalnosti i slobode, nemate autoriteta, morate se pokriti i nemate pravo na svoje mišljenje, potlačene ste. Zar nećete prihvatiti slobodu koju vam mi nudimo!” I tako joj ponude ovaj svijet i robovanje njemu i ona proda Onaj Svijet za nešto što malo vrijedi i odrekne se robovanja samo Njemu, Uzvišen neka je On.

05.11.2007.

Propisi o hajzu

Postoji više od dvadeset propisa o hajzu, a spomenut ćemo one za koje mislimo da su najpotrebniji.1. Namaz.

 

Zabranjen je namaz, kako obavezni tako i dobrovoljni, ženi koja je u hajzu i ne bi bio valjan ako se obavi. Ona nije dužna naklanjati propuštene namaze, osim onaj namaz u čijem vremenu bude čista onoliko koliko bi mogla obaviti jedan potpuni rekat. Takav namaz žena je obavezna naklanjati bilo da se radi o početku ili kraju namaskog vremena.

Primjer za prvo jeste slučaj kada žena dobije hajz nakon što je od zalaska sunca prošlo vrijeme u kojem je moguće klanjati jedan rekat.

Ona je obavezna taj namaz (akšam) naklanjati nakon što se očisti.

Primjer za drugo jeste slučaj kada se žena očisti od hajza prije izlaska sunca za vrijeme u kojem je moguće klanjati jedan rekat. Ona je obavezna naklanjati sabah-namaz nakon što se očisti.

Međutim, ako to vrijeme ne bude dovoljno za obavljanje jednog potpunog rekata, naprimjer da žena dobije hajz nakon što od zalaska sunca prođe jedan trenutak, ili da postane čista prije izlaska sunca na jedan trenutak, tada nije obavezna naklanjati namaz.

Ovo se temelji na riječima Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem: Ko stigne da klanja jedan rekat od namaza, stigao je cijeli namaz.” (Muttefekun alejhi)

iz ovog se razumije da ko ne stigne na kraju namaskog vremena obaviti u cjelosti jedan rekat nije stigao obaviti namaz.

Ukoliko ženu zadesi od ikindijskog vremena onoliko za koliko je moguće klanjati jedan rekat, da li je dužna klanjati i podne s ikindijom, i ukoliko je zadesi od jacijskog vremena onoliko za koliko je moguće klanjati jedan rekat, da li je dužna klanjati i akšam s jacijom?

U ovome se ulema razišla, a ispravno je da je obavezna klanjati samo onaj namaz u čijem vremenu je bila čista onoliko za koliko se može obaviti jedan rekat u cijelosti. U ovom slučaju, to je ikindija i jacija, na osnovu riječi Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem: Ko stigne da klanja jedan rekat od ikindije, prije nego što zađe sunce, stigao je klanjati cijelu ikindiju.” (Muttefekun alejhi)

Allahov Poslanik salllallahu alejhi ve sellem nije rekao da je takav čovjek stigao i podne i ikindiju, te da je obavezan klanjati podne, a ono što je osnova jeste neobaveznost (dok se ne ustanovi nešto što obavezuje).

Ovo je stav Ebu-Hanife i Malika koji se navodi u komentaru na djelo El-Muhezzeb.

A što se tiče zikra veličanja, slavljenja i hvaljenja Allaha subhanehu ve te’ala  izgovaranja bismille prije jela i u drugim situacijama, čitanja hadisa, fikha, učenja dove i njeno popraćanje riječju amin i slušanja Kur’ana, to nije zabranjeno.

U dva Sahiha i u drugim hadiskim zbirkama potvrđeno je da je Allahov Poslanik salllallahu alejhi ve sellem učio Kur’an, a bio je naslonjen u krilu Aiše, radijallahu anha, koja je bila u hajzu.

Također, u oba Sahiha zabilježeno je da je Ummu Atijje, radijallahu anha, čula Allahovog Poslanika salllallahu alejhi ve sellem  da kaže: Neka izađu starice, djevojke i one u hajzu na Bajram da bi prisustvovale dobru i pozivu upućenom vjernicima, a one s hajzom neka se udalje od musalle.”

Što se tiče toga da žena u hajzu uči Kur’an gledajući ili učeći u sebi bez izgovora jezikom, kao naprimjer da stavi Kur’an na nešto i da gleda u ajete učeći ih u sebi, to ne smeta.

En-Nevevi u komentaru djela El-Muhezzeb kaže da je to dopušteno bez razilaženja. Međutim, ako učenje bude izgovaranjem jezikom, to je po većini uleme zabranjeno.

El-Buhari, Ibn-Džerir et-Taberi i Ibn el-Munzir kažu: “To je dopušteno.”

Takav stav zastupaju Malik i Šafija (prvobitni njegov stav), a bilježi ga autor djela Fethu-l-Bari.

El-Buhari, bez lanca prenosilaca, navodi od Ibrahima en-Nehaija da je rekao: “Ne smeta da prouči ajet.”
Šejhul-Islam
Ibn-Tejmijje u Fetvama koje je sakupio Ibn el-Kasim kaže:

 

“U Sunnetu, u osnovi, nema ništa čime se zabranjuje učenje Kur’ana ženi u hajzu, a izreka:

“Neka žena s hajzom i džunup ne uči ništa iz Kur’ana” jeste slab hadis, oko čega su se složili hadiski učenjaci. S obzirom da su žene u doba Allahovog Poslanika salllallahu alejhi ve sellem dobivale hajz, pa da im je učenje Kur’ana zabranjeno kao što je namaz, to bi Allahov Poslanik salllallahu alejhi ve sellem obznanio svome Ummetu i to bi znale majke vjernika, pa bi se to prenosilo među ljude.

Pošto niko od Allahovog Poslanika salllallahu alejhi ve sellem ne prenosi zabranu o tome, nije dopušteno da se to zabrani, znajući da to on nije zabranio. Ako to on nije zabranio, i pored činjenice da je hajz postojao i u njegovo vrijeme, tada se zna da to nije zabranjeno.”

Ono što trebamo reći, nakon što smo saznali za razilaženje uleme, jeste: preče je da žena u hajzu ne uči Kur’an izgovarajući ga jezikom, osim u nuždi, kao naprimjer da je učiteljica, pa je potrebno da podučava učenice, ili prilikom ispita, kada je potrebno da učenice uče zbog polaganja ispita i tome slično.

2. Post.

 

Zabranjeno je ženi da posti za vrijeme hajza obavezni i dobrovoljni post i on joj ne bi bio ispravan ukoliko bi postila. Međutim, ona je dužna napostiti obavezni post, na osnovu riječi Aiše, radijallahu anha: “Dobivale smo hajz, pa nam je naređivano napaštanje posta, a nije nam naređivano naklanjavanje namaza.” (Muttefekun alejhi)

Ako žena u momentu dok posti dobije hajz, post joj je pokvaren, pa makar hajz dobila na trenutak prije akšama. Ona je dužna napostiti taj dan ako se radilo o obaveznom postu.

Ako žena osjeti dolazak hajza prije akšama, ali ga ne dobije do poslije akšama, post joj je potpun i nije pokvaren. To je ispravniji stav, jer krv u unutrašnjosti stomaka nema nikakvog šerijatskog tretmana (značaja), te zato što je Allahov Poslanik salllallahu alejhi ve sellem kada je bio upitan da li se treba okupati žena koja vidi u snu ono što vidi u snu muškarac, rekao: “Da, ako vidi tekućinu.”

Tako je Allahov Poslanik salllallahu alejhi ve sellem propis učinio ovisnim o viđenju sperme ili tekućine kod žene, a ne o pomjeranju toga u utrobi čovjeka. Takav je slučaj i sa hajzom.

Njegovi propisi važe tek pošto krv izađe iz rodnice, a ne dok je krv još u utrobi.

Ako svane zora, a žena bude u hajzu, nije joj ispravan post tog dana, pa makar se očistila od hajza jedan trenutak nakon svitanja zore.

A ako joj prestane hajz prije zore, pa je postila taj dan, post joj je ispravan, pa makar se i ne okupala do izlaska zore. Takav je slučaj i osobe koja je džunup. Ako zanijeti da posti, a džunup je, i okupa se nakon izlaska zore, post joj je ispravan, na osnovu izreke Aiše, radijallahu anha, koja kaže: “Allahovog Poslanika salllallahu alejhi ve sellem tokom ramazana zaticala je zora, a bio bi džunup zbog spolnog odnosa, a ne zbog snoviđenja, zatim bi postio.” (Muttefekun alejhi)

3. Tavaf’oko Ka’be.

 

Zabranjeno je ženi tavafiti oko Ka’be, bio taj tavaf obavezan ili dobrovoljan, i ne bi joj bio ispravan ako bi ga učinila u vrijeme hajza, na osnovu riječi Allahovog Poslanika salllallahu alejhi ve sellem  upućenih Aiši, radijallahu anha, kada je dobila hajz: Radi što rade hadžije, osim tavafa oko Allahove kuće, dok se ne očistiš.”

Što se tiče ostalih radnji i drugih obreda hadždža i umre, kao što je s’aj između Saffe i Merve, boravak na Arefatu, na Muzdelifi i Mini, bacanje kamenčića i drugo, nisu joj zabranjeni (haram). Ne smeta ako žena obavi tavaf dok je čista, a zatim dobije hajz odmah nakon što je obavila tavaf ili u toku obavljanja s’aja.

4. Oprosni tavaf.

 

 Ako žena upotpuni obrede hadža i umre, a zatim dobije hajz prije odlaska iz Mekke i hajz joj se nastavi sve do odlaska, ona će otići (iz Mekke) bez obavljenog tavafa, na osnovu izreke Ibn-’Abbasa, radijallahu anhuma, koji je rekao: “Naređeno je ljudima da svoje zadnje vrijeme boravka u Mekki provedu kod Ka’be, osim što žena u hajzu ima olakšicu u vezi toga.”

(Muttefekun alejhi)
Ženi u hajzu nije mustehab da prilikom napuštanja Mekke dođe do vrata Harema i da uči dovu, jer se to ne navodi od Allahovog Poslanika salllallahu alejhi ve sellem, a ibadeti se temelje na onome što se od njega navodi.

Ono što se navodi od Allahovog Poslanika salllallahu alejhi ve sellem ukazuje na suprotno. Naime, pošto mu je rečeno da je Safija dobila hajz nakon obavljenog tavaful-ifade, rekao je:

Neka ide.” (Muttefekun alejhi)

On nije naredio dolazak do vrata Harema, a da je to naređeno, bilo bi i obznanjeno.


5.
Boravak u mesdžidu (džamiji).

 

Zabranjeno je ženi koja je u hajzu boraviti u mesdžidu, pa čak i u musalli, gdje se klanjaju bajram-namazi, na  osnovu  hadisa koji prenosi Ummu ‘Atijje, radijallahu anha koja je čula Allahovog Poslanika salllallahu alejhi ve sellem da kaže: “Neka izađu starice, djevojke i one u hajzu na Bajram da bi prisustvovale dobru i pozivu upućenom vjernicima, a one s hajzom neka se udalje od musalle.” (Muttefekun alejhi)


6. Spolni odnos.

 

Zabranjeno je njenom mužu da spolno opći s njom i njoj je zabranjeno da mu to dopusti, na osnovu riječi Uzvišenog: l pitaju te o mjesečnom pranju. Reci: ‘To je neprijatnost.’ Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju.(El-Bekare, 222.)


Pod riječju “el-mehid” - u ajetu misli se na vrijeme
trajanja hajza kao i na mjesto gdje se javlja, a to je ženski spolni organ, jer Allahov Poslanik salllallahu alejhi ve sellem kaže:

Radite šta god hoćete (s ženama u hajzu), osim spolnog akta.” (Muslim)

A i muslimani su se složili oko zabrane općenja u spolni organ žene dok je u hajzu.

 

Ljudima koji vjeruju u Allaha i Sudnji dan nije dopušteno odvažiti se na ovaj gnusni čin, a na čiju zabranu ukazuje Kur’an, Sunnet Allahovog Poslanika salllallahu alejhi ve sellem  konsenzus muslimana, pa da tako budu jedni od onih koji su se suprotstavili Allahu i Njegovom Poslaniku salllallahu alejhi ve sellem i da slijede put suprotan putu vjernika.

U djelu El-Medžmu’ komentaru na djelo El-Muhezzeb, (str.374, tom II) En-Nevevi kaže:

 

“Šafija je rekao: ‘Ko učini tako nešto počinio je veliki grijeh.’”

Učenjaci našeg mezheba, a i drugi, kažu: “Ko dopusti spolni akt sa ženom u hajzu on se tretira nevjernikom.”

Dopušteno je čovjeku, Allahu hvala, udovoljiti svojoj strasti putem ljubljenja, grljenja i snošaja izvan spolnog organa, ali je preče izbjegavati dio tijela između pupka i koljena, osim ako to bude prekriveno.

To se temelji na riječima Aiše, radijallahu anha: “Naređivao bi mi Allahov Poslanik salllallahu alejhi ve sellem da pokrijem donju polovinu tijela, pa bi mi se približio, a ja sam bila u hajzu.”     
(Muttefekun alejhi)

7. Razvod braka.

Zabranjeno je mužu pustiti ženu koja je u hajzu, na osnovu riječi Uzvišenog: O  Vjerovjesniče, ako puštate žene, puštajte ih u vrijeme kada su čiste.(Et-Talak 4.)

To znači, u stanju u kojem mogu stupiti u određeno vrijeme postrazvodnog čekanja.

Znači da je muž pusti trudnu ili čistu od hajza, ali prije odnosa s njom. To je zato što ako se žena pusti u stanju hajza, ona ne stupa u taj period s obzirom da se hajz u kojem je puštena ne računa u period čekanja-iddet.

A ako je pusti čistu, ali nakon odnosa s njom, tada neće biti poznat period kojeg će čekati, budući da on ne zna da li je ona ostala nakon tog odnosa trudna, pa da se broji čekanje na osnovu trudnoće, ili nije ostala trudna, pa da broji period čekanja na osnovu hajza.

Kada nije sigurno o kojoj vrsti čekanja je riječ, njemu je haram pustiti je dok to ne bude poznato.

Razvod je u stanju hajza zabranjen (haram), na osnovu prethodno navedenog ajeta, a i na osnovu onoga što se od Ibn-Omera, radijallahu anhuma, navodi u oba Sahiha, a i u drugim hadiskim zbirkama. Naime, on je pustio ženu za vrijeme hajza, pa je Omer, radijallahu anhu, obavijestio Allahovog Poslanika salllallahu alejhi ve sellem o tome, te se on zbog toga naljutio i rekao:

Naredi mu da je vrati i zadrži dok se ona ne očisti, a zatim dobije hajz, pa se opet očisti. Zatim, ako hoće, neka je zadrži, a ako hoće, neka je pusti, ali prije nego ima odnos s njom. Ovim počinje vrijeme čekanja (iddet) i Allah naređuje da se tako puštaju žene.”

Čovjek koji pusti ženu koja je u hajzu griješan je i on je dužan pokajati se Allahu subhanehu ve te’ala  i vratiti ženu pod svoju zaštitu kako bi je pustio prihvatljivim šerijatskim razvodom koji je naredio Allah i Njegov Poslanik salllallahu alejhi ve sellem. Nakon što ju je vratio, on će sačekati da se žena očisti od hajza u kojem ju je pustio, zatim će nakon što žena dobije hajz drugi put i očisti se od njega, zadržati je, ako hoće, ili pustiti je, ako hoće, ali prije nego što bi imao spolni odnos s njom.

Zabrana razvoda u vrijeme hajza izuzima se u tri slučaja:

a) ako žena bude puštena prije nego se muž osamio s njom ili imao odnos s njom, tada ne smeta daje pusti u stanju hajza i ona ne treba čekati kako bi se ponovo udala. Taj razvod nije u suprotnosti sa riječima Uzvišenog: Puštajte ih u vrijeme kada su čiste.”

b) ako dobije hajz, a bude trudna, čemu smo prethodno objasnili uzrok; c) ne smeta pustiti ženu koja je u hajzu ako taj razvod bude uz nadoknadu, naprimjer da između supružnika bude spor i loš međuljudski odnos.

 

Tada je dopušteno mužu da uzme nadoknadu da bi pustio ženu, pa i ako ona bude u hajzu, na osnovu kazivanja Ibn-’Abbasa, radijallahu anhuma, da je žena Sabita ibn Kajsa došla Allahovom Poslaniku salllallahu alejhi ve sellem  i rekla: “Allahov Poslaniče, ja nemam zamjerki na njegovo ponašanje niti vjeru, međutim, ja u Islamu ne volim nijekanje dobročinstva svome mužu.” Allahov Poslanik salllallahu alejhi ve sellem  upitao je: ‘Da li ćeš mu vratiti njegovu bašču?’ Rekla je: ‘Da.’ Tada je njemu Allahov Poslanik salllallahu alejhi ve sellem rekao:

‘Primi bašču, a nju definitivno pusti.’” (El-Buhari)

Allahov Poslanik salllallahu alejhi ve sellem nije pitao da li je žena u hajzu ili ne. Zbog toga što je ovaj razvod ženino otkupljenje on je i dopušten u bilo kojoj situaciji, ako postoji potreba za njim.

Obrazlažući dopuštenost raskida braka u stanju kada je žena u hajzu, autor djela El-Mugni kaže:

 

“S obzirom da je zabrana puštanja žene dok ima hajz ustanovljena zbog nanošenja ženi štete koja se ogleda u dužem iddetu, a raskid bračne veze jeste zbog uklanjanja štete koja se ogleda u lošem odnosu i suživotu sa onim koga žena ne voli, što je gore od dužeg postrazvodnog čekanja-iddeta, dopušteno je uklanjanje veće štete manjom. Zbog toga, Vjerovjesnik salllallahu alejhi ve sellem ženu koja je tražila raskid bračne veze, nije uopće pitao o njenom stanju.”

Što se tiče samog akta sklapanja braka sa ženom koja je u hajzu, to ne smeta zato što je osnova dopuštenost (toga) i nema dokaza da je to zabranjeno.

Međutim, treba sagledati ulazak muža kod žene koja je u hajzu. Pa, ako bude siguran da neće s njom imati odnos, ne smeta. U suprotnom, neće ulaziti kod nje dok se ne očisti od hajza iz bojazni da neće upasti u haram.

8. Uzimanje u obzir hajza u pogledu iddeta.

 

Ako čovjek pusti ženu nakon što je imao odnos ili se osamio s njom, ona je obavezna čekati tri puna mjesečna pranja, ako bude jedna od onih koje imaju hajz, a ne bude trudna,

na osnovu riječi Uzvišenog: Raspuštenice neka čekaju tri mjesečna pranja.”  (El-Bekare, 228.)

Iddet trudne žene traje sve dok se ne porodi, bez obzira da li to bilo nakon kraćeg ili dužeg vremena, na osnovu riječi Uzvišenog: Trudne žene čekaju sve dok ne rode.(Et-Talak, 4.)

Ako ne bude imala hajz zato što je mlada i nije počela dobijati ga, ili zato što nema hajza zbog starosti, ili zbog toga što je odstranila rodnicu operacijom, ili nema hajz zbog nečeg dragog zbog čega joj se neće povratiti hajz, u tom slučaju iddet traje tri mjeseca, na osnovu riječi Uzvišenog: A one žene vaše koje su nadu u mjesečno pranje izgubile i one koje ga nisu ni dobile, one trebaju čekati tri mjeseca, ako niste znali.(Et-Talak, 4.)

Ako žena bude jedna od onih koje imaju hajz, ali joj on kasni zbog poznatog razloga, kao što je bolest ili dojenje, ona će ostati u iddetu dok ne dobije hajz, makar se to vrijeme oduljilo i računat će čekanje na osnovu njega (tog hajza).

U slučaju da nestane uzrok, ali se hajz ne vrati, onda će ona čekati cijelu godinu od trenutka kada joj je nestao taj uzrok. Ovo je ispravan stav koji je u skladu sa principima Šerijata. U ovom slučaju ovaj problem se tretira kao slučaj žene kojoj je prestao hajz bez poznatog uzroka.

U tom slučaju ženino čekanje trajat će cijelu godinu dana: devet mjeseci u slučaju trudnoće koja najčešće toliko traje i tri mjeseca, inače predviđenih za čekanje-iddet.

Međutim, ako se razvod desi nakon sklapanja braka, a prije spolnog odnosa i osamljivanja sa ženom, tada žena neće uopće stupati u iddet, bilo da je puštena u hajzu ili ne, na osnovu riječi Uzvišenog:

O vjernici, kada se vjernicama oženite, a onda ih prije odnosa s njima pustite, one nisu dužne čekati određeno vrijeme koje ćete vi brojati.” (El-Ahzab, 49.)


9. Propis vezan za utvrđivanje začeća i nepostojanja ploda u rodnici žene.

 

Za ovo se veže nekoliko propisa, kao što je sljedeće: ako umre neko od ženinih bližnjih, a koga njeno dijete ima pravo naslijediti, i ta žena ima muža, njen muž neće imati s njom odnos sve dok ona ne dobije hajz ili se ne pokaže da je trudna. Ako se pokaže da je trudna, propisuje se nasljedstvo na osnovu postojanja trudnoće u vrijeme smrti onoga ko se nasljeđuje, a ako dobije hajz, tada nema naslijeđa na osnovu nepostojanja ploda.


10. Obaveznost gusula-kupanja.

 

Obaveza je ženi kada joj prestane hajz, okupati se tako što će oprati cijelo tijelo, na osnovu riječi Allahovog Poslanika salllallahu alejhi ve sellem upućenih Fatimi bint Ebi-Hubejš:

“…Pa ako ti dođe hajz, ostavi namaz, a kada prođe, okupaj se i klanjaj.” (El-Buhari)

Najmanje što je obavezno u vezi gusula jeste to da se opere cijelo tijelo, pa čak i ispod kose, a najbolje je da to bude onako kako je opisano u hadisu u kojem je Allahov Poslanik salllallahu alejhi ve sellem, kada ga je Esma bint Šekl upitala o gusulu nakon hajza, rekao: Neka uzme svaka od vas svoju vodu i sidr, pa se dobro očisti. Zatim neka polije svoju glavu trljajući dobro tjeme, a zatim neka polije po sebi vodu i uzme pamučni komad platna na kojem je misk i očisti se njime.

Esma je upitala: ‘Kako da se njime očistim?’

On je rekao: ‘Subhanallah?!’, na što je Aiša  rekla: ‘Slijedi trag krvi.’” (Muslim)

Ona nije obavezna rasplitati kosu osim ako je kosa čvrsto upletena tako da se boji da voda neće dospjeti do korijena kose.

U Muslimovom Sahihu stoji da je Ummu Seleme, radijallahu anha, upitala Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem: “Ja sam žena koja upliće svoju kosu, pa da li ću je rasplitati prilikom gusula od dženabeta?” (u drugom predanju stoji: “…prilikom gusula od hajza i dženabeta?”)

Rekao je: ‘Ne, dovoljno ti je da pospeš po glavi tri pregršti vode i da poliješ po sebi vodu i tako se očistiš.’”

Ako ženi prestane hajz u toku nekog namaskog vremena, ona je obavezna požuriti s kupanjem kako bi stigla obaviti namaz u njegovom vremenu. Ako bude na putu i nema vode, ili ima ali se boji da će joj naškoditi ako je upotrijebi, ili je bolesna pa će joj naškoditi kupanje, ona će uzeti tejemum kao zamjenu za gusul, sve dok ne nestane zapreka (za gusul) i tada će se okupati. Nekim ženama prestane hajz u vrijeme nekog namaskog vremena i one odgađaju kupanje do isteka tog namaskog vremena, te kažu da ne mogu upotpuniti kupanje u tom vremenu. Međutim, ovo nije dovoljan razlog, jer one mogu skratiti kupanje na ono što je obavezno pri kupanju i tako mogu obaviti namaz u njegovo vrijeme. A kasnije, kada budu imale vremena, upotpunit će svoje kupanje.

05.11.2007.

PRIDRŽAVANJE KUR`ANA I SUNETA

Zaista je islamsko buđenje ,hvala Allahu, opšte I sveobuhvatno u svim islamskim krajevima.Međutim ono mora biti na čvrstim temeljima iz Kur`ana I Suneta jer ukoliko ne bude tako, onda će biti žestoko I nepromišljeno i možda će rušiti više nego što će da gradi. I ukoliko bude izgrađeno na Kur`anu I Sunetu njegovi tragovi će biti djelotvorniji u islamskim krajevima I van njih.
Kada bi se Islamski umet vratio istinskoj vjeri, njeni podanici I poglavari,uzimajući mu`mine za prijatelje I nevjernike za neprijatelje zasigurno bi zavladali cijelom zemaljskom kuglom.Ne bi pobijeđivali zbog svoje nacionalnosti , ličnosti, pripadnosti određenoj grupaciji,već radi prakticiranja Allahove subhanehu ve te`ala vjere, jer je On Uzviseni uzeo na sebe obavezu da će uzvisiti svoju vjeru iznad svih drugi:" On po Poslaniku Svome šalje uputstvo i vjeru istinitu da bi je uzdigao iznad svih vjera, makar ne bilo pravo mnogobošcima" ( Saff 9). Stim da je između uzdizanja vjere i njenog prakticiranja neraskidiva veza.Međutim na koji način biva povratak Allahovoj subhanehu ve te`ala Knjizi? Temeljno izučavanje Allahove knjige I rad po tome rekao je Uzvišeni :" Knjigu koju ti objavljujemo blagoslovljena je ,da bi oni o riječima njezinim razmislili I da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili" ( Sad 29).
I u tome je sreća dunjaluka I ahireta :" I onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti "( Taha 123-124).
A na koji način biva povratak sunetu Poslanika salallahu alejhi ve selem ? Poslanikov salallahu alejhi ve selem sunet je zapisan I sačuvan čak I onaj koji je izmišljen ili slagan na njega salallahu alejhi ve selem .Učenjaci su pojasnili vjerodostojni I onaj lažni.Tako je sunet jasan I sačuvan i čovjek je u mogućnosti da dođe do njega putem knjiga ,ukoliko je u mogućnosti, ili pitanjem učenjaka.


Na koji način da spojimo između povratka Kur`anu I sunetu I postojanja ljudi koji slijede napisane knjige u mezhebima? I koji govore: Ja sam tog i tog mezheba?Svi mi izgovaramo šehadet. A Ulema kaže da je značenje " I svjedočim da je Muhamed poslanik" : Pokormost u onome što je naredio ,ostavljanje onoga što je zabranio, vjerovanje u ono o čemu nas je obavijestio i da ne obožavamo Allaha subhanehu ve te`ala osim sa onim sa čime je Poslanik salallahu alejhi ve selem došao.Tako onome ko kaže ja sam tog I tog mezheba reci ovo je Poslanikov salallahu alejhi ve selem govor i nemoj mu se suprostavljati sa bilo čim. Čak i sami imami-predvodnici poznati mezheba su govorili : Ukoliko se sazna istina obavezan je povratak njoj.
Međutim cilj ovog govora nije da se umanji vrijednost knjiga fikha i učenjaka. Jer sticanje znanja se neće postići osim sa povratkom tim knjigama radi okorištavanja i spoznaje načina putem kojeg se uzimaju propisi iz njeni dokaza.Tako da nalazimo dosta pogreški kod oni koji ne uče kod učenjaka, jer oni gledaju nižim pogledom od onoga koji bi trebao da se sa njim gleda. Uzimaju Sahihu Buhari i idu onome na što ukazuju hadisi I ako u samim njimu postoje hadisi koji su opšti ili određeni,neograničeni i ograničeni ili opovrgnuti .Međutim oni to ne poznaju i tako dolazi do velike zablude.

ZNANJE I OŠTROUMNOST

Znanje o Allahovom subhanehu ve te`ala šerijatu koje je stečeno iz dva temeljna izvora vjere Kur`ana i suneta kao što je rekao Uzvišeni Allah :" A tebi objavljujemo Kur’an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje, i da bi oni razmislili" ( Nahl 44) I rekao je Uzvišeni :" Tebi Allah objavljuje Knjigu i mudrost i uči te onome što nisi znao; velika je Allahova blagodat prema tebi"( Nisa 113). Znanje je temelj da`ve I njen materijal. I nemoguće je da se da`va upotpuni u obliku sa kojim je Allah subhanehu ve te`ala zadovoljan osim da ta da`va bude izgrađena na znanju. Imam Buhari Allah mu se smilovao u svom Sahihu je spomenuo poglavlje u ovom obliku:
Poglavlje: Znanje prija govora i rada, uzimajući dokaz za to riječi Uzvišenog :" Znaj da nema boga osim Allaha! Traži oprosta za svoje grijehe" (Muhamed 19). Tako da u svakoj da`vi koja bude bez znanja mora doći do odstupanja I zablude. Zbog toga je Poslanik salallahu alejhi ve selem i upozorio na tu stvar kada je rekao salallahu alejhi ve selem : Kada nestane ulema I ostanu prvaci neznalice koji će izdavati fetve bez znanja ,zapadajući u zabludu i dovodeći druge u nju. ( Buhari 100, Muslim 2673).
Uviđa se kod pripadnika ovoga buđenja da su pojurili sa islamskim vjerskim saosjećanjima ,što je bez sumnje dobro,jer ukoliko ne bude saosjećanja I žara neće biti ni odlučnosti, međutim samo saosjećanje nije dovoljno. Naprotiv mora biti I znanje po kojem će čovjek hoditi u svome djelu i da`vi. I zbog toga je rekao Poslanik salallahu alejhi ve selem : "Dostavite od mene pa makar I ajet".( Buhari 3461). Stim da ne možemo dostaviti od Poslanika salallahu alejhi ve selem osim ukoliko znamo da je to od njegove upute, jer značenje" dostavite od mene " znači da nas je on opunomoćio da dostavimo samo ono što je došlo od njega salallahu alejhi ve selem .Daija mora poznavati ono čemu poziva , ispravnim znanjem koje je koncentrisano na Kur`an I Sunet , jer svako stečeno znanje mimo Kur`ana I Sunneta mora se vratiti na njih, prihvatajuči ono što se slaže sa njima ,odbacujući ono što im je suprotno ma od koga došlo. Rekao je Ibnu Abas radijallahu anhuma : "Skoro da vas je pogodilo kamenje sa nebesa,kažem vam rekao je Poslanik salallahu alejhi ve selem a vi rekao je Ebu Bekr I Omer". Tako ukoliko se odbacuje mišljenje Ebu Bera I Omera radijallahu anhuma ukoliko je suprotno govoru Poslanika salallahu alejhi ve selem šta je onda sa govorom onoga koji je niži on njih u znanju, bogobojaznosti, Poslanikovom druženju I hilafetu.Kao što je rekao je Allah subhanehu ve te`ala po istom pitanju :"Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovom, da ih iskušenje(fitna) kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe." (Nur 63).Kao što je rekao Imam Ahmed rahimehullah :Da li znaš šta je iskušenje(fitna? Fitna je Širk.Možda odbaci nešto od poslanikova govora I da se desi u njegovom srcu pokvarenost I da tako strada.
Da`va bez znanja je suprotna onome na čemu je bio Poslanik salallahu alejhi ve selem i njegovi sljedbenici.Obratite pažnju ajetu u kojem Allah subhanehu ve te`ala naređuje svome Poslaniku salallahu alejhi ve selem :" Reci: Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim "( Jusuf 108). Poslanikovi salallahu alejhi ve selem sljedbenici moraju pozivati Allahu subhanehu ve te`ala sa znanjem a na sa neznanjem.O daija razmisli o riječi " besira-znanje, jasni dokazi " I to u trima stvari:
Prvo:U onome čemu poziva.Mora poznavati šerijatski propis kojem poziva.Jer će možda pozivati nečemu misleći za njega da je vadžib dok ono u šerijatu nije vadžib.Obavezavajući Allahove subhanehu ve te`ala robove sa onim sa čime ih On nije obavezao, Ili će pozivati da se ostavi nešto smatrajući ga haramom dok ono u šerijatu nije haram ,zabranjujući Allahovim subhanehu ve te`ala robovima ono što im je dozvolio.
Kao što smatra neke stvari da su vadžibi ,na osnovu svoga pogrešnog idžtihada , ne ograničavajuči se na to ,već svoje ubjedjenje izgradženo na te`vilu( pogrešnom tumačenju) I sumnji čini sredstvom za ljubav ili mržnju. Mrzi čovjeka suprotnog mišljenja iako je samo njegovo mišljenje oprečno onome sto ga iziskuju Kur`anski I Sunetski dokazi, dok onog koji se slaže sa njim u mišljenju voli iako taj isti ima novatarije, međutim on je voljen kod njega zato što se slaže sa njim u mišljenju.Kao što neki vole onoga ko mu izda fetvu onako kako on ima ubjeđenje da je istina ili se odriče osobe koja mu je izdala fetvu oprečno onome što on smatra da je istina. Dok osoba koja izdaje fetve ne čini to kako bi bio pohvaljen, voljen ili mrzak, već to čini shodno onome što smatra da je Allahov subhanehu ve te`ala šerijat. Muftija pojašnjava Allahovu subhanehu ve te`ala vjeru i Njegove propise te je obaveza na njega da gleda gdje će staviti svoje stopalo prija nego ga stavi, I da zna da je to šerijat prija nego što izda fetvu, jer on govori u ime Allahovog subhanehu ve te`ala šerijata.
Drugo: Poznavanje onoga koga poziva. Poslanik salallahu alejhi ve selem govori Muazu radijallahu anhu prilikom njegovog izaslanja u Jemen: "Odlaziš narodu od Ehli-Kitab'( Buhari 1395, Muslim 19), kako bi znao njihovo stanje i pripremio se za njih. Zar ćeš pozivati osobu nepoznavajući njegovo stanje? Možda on posjeduje znanje s kojim će te zaustaviti na početku davetskog puta iako si ti na istini.Moraš poznavati njegov obrazovni stepen I spremnost na raspravu kako bi se pripremio za njegovu raspravu I diskusiju.Jer ukoliko diskutuješ sa onim čiji je stepen obrazovanja visok kao I njegova spremnost za raspravu I situacija bude protiv tebe zbog njegove jačine u raspravi, što će zasigurno predstavljati veliku katastrofu za istinu čiji si ti razlog. Nemoj misliti da sljedbenik neistine neuspjeva u svakoj situaciji.Rekao je Poslanik salallahu alejhi ve selem :"Vi se parničite meni , možda je neko od vas rječitiji u raspravi,kojem presudim na osnovu čega slušam.Onome kome sam presudio neko pravo njegova brata neka ga ne uzima jer sam mu dodijelio komad vatre ". ( Buhari 2680, Muslim1713).Hadis ukazuje da parničar I ako je na neistini biva rječitiji u raspravi od drugoga koji je na istini, gdje je presudi na osnovu govora parničara.
Treće: Poznavanje kakvoće dave. Stvar koju su izgubili pojedine daije . Nalaziš ih posjeduje ljubomoru, žar, zanos tako da sa tim ne mogu sebe spriječiti od onoga sto hoće da ga izvrši.Poziva Allahu subhanehu ve te`ala bez mudrosti a rekao je Uzvišeni :" Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima se na najljepši način raspravljaj" ( Nahl 125). Dobri daija koji je ispunio svoje srce ljubomorom prema svojoj vjeri ne ovladavaši sobom, nailazi na šerijatski prestup na koji napada kao ptica na meso, nerazmišlajući o poslijedicama koje će proisteći iz toga ,koje će se ticati samog njega ili njemu sličnih daija . Jer vi znate da istina ime neprijatelje : "Isto tako smo I dali da svakom vjerovjesniku nevaljalci neprijatelji budu "( Furkan 31). Da`va svakog Poslanika alejhim selam ima neprijatelje od zločinaca. Zbog čega je obaveza na daiji prije nego se pokrene da razmisli o posljedicama I da odmjeri stvari,možda njegovo djelo u dotičnom trenutku će ugasiti plamen njegove ljubomore, međutim sa trezvenošću I mudrošću njegov postupak će ugasiti vatru njegove I ljubomore drugih u budućnosti, I to da se desi u skoroj a ne dalekoj budućnosti.Podstičem moju braću daije da upotrebljavaju trezvenost I mudrost, jer vi znate da je rekao Allah subhanehu ve te`ala :" On daruje mudrost onome kome On hoće, a onaj kome je mudrost darovano - darovan je blagom neizmjernim"( Bekare 269) I rekao je Uzviseni :" Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima se na najljepši način raspravljaj" ( Nahl 125).Tako ukoliko je naoružavanje daije ispravnim znanjem izgrađenim na Kuranu I Sunetu ono na što ukazuju šerijatski tekstovi , isto tako je ono našto ukazuje zdrav razum, u kojem nema strasti I sumnji.Kako da pozivaš Allahu a ti ne poznaješ put koji će te dovesti do Njega, niti poznaješ njegov šerijat. I na kraju kako možeš biti daija? Osoba ukoliko nije znana obaveza je da se poduči a zatim da poziva. Ukoliko bi rekli tvoj govor je suprotan Poslanikovim salallahu alejhi ve selem riječima:" Dostavite od mene pa makar i ajet.'( Buhari 3461).Odgovor je: Ne ,nije suprotan. Poslanik salallahu alejhi ve selem je rekao :" Dostavite od mene" , tako ono što dostavljamo mora doći od Poslanika salallahu alejhi ve selem .Ne tražeći od dajije kada kažemo: Daija treba znanje da on dostigne veliki stepen u znanju ,naprotiv poziva onome što poznaje I ne govori ono što ne poznaje.

RAZUMIJEVANJE

Od pravila islamskog budjenja (sahve):Razumijevanje Allahovog I Poslanikova cilja. Jer nije dovoljno da se napamti Kur`an I što se može od suneta bez razumijevanja.Moramo znati šta Allah subhanehu ve te`ala I Njegov Poslanik salallahu alejhi ve selem hoće. Koliko ljudi uzima neke tekstove za dokaze suprotno onome što Allah I Poslanik hoće I zbog čega nastaje zabluda. Jer ponekad pogrešno razumijevanje je teže od neznanja. Neznalica zna da nezna I pokušava se obrazovati, dok onaj koji pogrešno razumije smatra sebe učenjakom I smatra da je to Allahovog I Poslanikov cilj.Rekao je Allah Uzvišeni :" I učinismo da Sulejman pronikne u to(da bolje razumije), a obojici smo mudrost i znanje dali"( Enbija 78).U ovome ajetu je Allah dao Sulejmanu alejhi selam prednost nad Davudom alejhi selam po ovom pitanju radi razumijevanja,i u tome nema mahane za Davuda alejhi selam jer ih je Uzvišeni obadvojicu pohvalio kada je rekao : "A obojici smo mudrost i znanje dali" ( Enbija 78).Primjer koji ukazuje na to koliko je važno razumijevanje:Imamo dvije posude u jednoj je hladna a u drugoj topla voda u periodu zime.Upitani smo za kupanje poslije polnog odnosa.Odgovaraju pojedini: Bolje je kupanje sa hladnom vodom jer u sebi sadrži poteškoću a rekao je Poslanik salallahu alejhi ve selem : "Hoćeteli da vam ukažem na ono sa čime će vam Allah izbrisati pogreške i uzdignuti vam stepene ?Rekli su : Da o Allahov poslaniče.Odgovara salallahu alejhi ve selem :Propisno uzimanje adbesta čak i sa neugodnostima "( Muslim 251).Da li je greška u znanju ili razumijevanju? Očito da je u krivom razumijevanju jer Poslanik salallahu alejhi ve selem nije rekao abdesti se hladnom vodom dok je ispravno značenje hadisa: Nemoj da te hladnoća vode spriječi od potpunog uzimanja abdesta. Da li Allah subhanehu ve te`ala hoće svojim robovima lahkoću ili poteškoću? Rekao je Allah: "Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate" ( Bekare 185). I rekao je Poslanik salallahu alejhi ve selem :"Zaista je vjera olakšana".( Buhari 39).

MUDROST

Pozivanje Allahu subhanehu ve te`ala biva postepeno.
Prvo:Mudrost.
Drugo:Lijep savjet.
Treće: Rasprava na lijep način
Četvrto:Djelo koje će odvratiti zalima.Dokaz za predhodno nalazimo u riječima Uzvišenog :"Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima se na najljepši način raspravljaj"(Nahl 125).I rekao je Allah subhanehu ve te`ala :"I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na naljepši način – ne sa onima među njima koji su nepravedni" ( Ankebut 46).
Mudrost je preciznost I upotpunjivanje stvari, tako što će se staviti na svoje mjesto.Nije od mudrosti da požuruješ, želeći od ljudi da se promjene iz njihovog stanja u kojem su u stanje u kojem su bili Ashabi u toku dani i noći. Ko želi tako on je umno nestabilan , dalek od mudrosti. Allahova subhanehu ve te`ala mudrost odbacuje to, I na to ti ukazuje Muhamed Božiji poslanik kome je objavljena knjiga ,kojem je šerijat objavljivan postepeno kako bi se ustabilio I upotpunio u ljudima.Namaz kada je objavljen I u kojem obliku? Nakon trinaest godina od njegove naredbe postepeno se upotpunio u obliku kojeg mi poznajemo. Zekijat koji je propisan druge godine po hidžri prolazi kroz razne oblike da bi Poslanik salallahu alejhi ve selem u devetoj godini po hidžri izaslao one koji su ga ubirali.Isto to se desavalo I sa postom .Mudrost odbacuje da se svijet izmjeni u toku dana I noći.Obaveza je dug pogled.Prihvati od svoga brata kojeg pozivaš ono što posjeduje od istine danas I hodi sa njim postepeno da bi ga izbavio iz neistine.Nemoj sve ljude smatrati iste jer postoji razlika između neznalice I prkosnika.
Primjeri mudrosti podsjećanja radi:
Poslanikov postupak sa pustinjakom koji se pomokrio u mesdžidu.Na koji se način Poslanik salallahu alejhi ve selem postavio? Poziva ga nakon što je završio obraćajući mu se:'Zaista u ovim mesdžidima ne prilici mokrenje ili nečistoća.Zaista su oni za Allahov zikr ,namaz i učenje Kur`ana" (Muslim 285), I običavao je reći svojim drugovima:"Zaista ste izaslani da bi olakšali a ne da bi otežali"(Hadis Sahih Ebu Davud,Ahmed ,Tirmizi ). A ovo su riječi pustinjaka nakon što je spoznao:Prišao mi je Poslanik , iskupio bi ga svojim ocem I majkom, i nije me psovao ,korio niti udario (Hadis Sahih Ibnu Madže 529 Sahih Albani).
Poslanikov salallahu alejhi ve selem postupak prema onome koji je nosio zlatni prsten.Poslanik ga je strgao sa njegove ruke i bacio ga na zemlju govoreći:"Neko od vas pribjegava žeravici stavljajući je na svoju ruku "( Muslim 2090).Naravno da u ovom postupku ima žestine jer je Poslanik taj koji je strgao prsten čovjeku I zaprijetio mu.Uviđamo razliku u Poslanikovom postupku prema pustinjaku I onome koji nosi zlatni prsten jer situcija oblikuje postupak.Treba se koristiti mudrošću u onome u čemu se može.Čak I ako se malo zakasni u otklanjanju pogreške jer će završetak biti pohvaljen.Dok ukoliko se postupi suprotno mudrošću,nema sumnje da ćemo se privremeno radovati međutim rezultiraće velikim problemom.Dok ukoliko se razmisli I postupi trezevno nastat će veliki hajr i sačuvat ćemo se mi i nama slični od ružne završnice.Upražnjavanje mudrosti u pozivanju Allahu, izmjeni pogreške I naređivanje ka dobru je ono što ga iziskuje šerijat, međutim dragi moj brate ti ne sprovodiš šerijat na osnovu svoje strasti već na osnovu šerijata:" Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima se na najljepši način raspravljaj"(Nahl 125).
Ljubomora je bolja od smrti srca.Međutim mudrost je bolja od svega.Smrt srca tako da na osobu ne utječe loše djelo ili ostavljanje činjena dobra je tako mi Allaha zlo I to nije od osobina islamskog umeta. Jer islamski umet naređuje dobru I odvraća od zla i poziva Allahu subhanehu ve te`ala međutim neupotreba mudrosti je takođe zlo.Upražnjavanje mudrosti sa živim srcem I pokretanje radi istine je zasigurno dobro.Ne govorim vam:Nemoj te se pokrećati,ne pozivaj te,ostavite ljude,pokvarenjaka kao pokvarenjaka,pokornog pokornim.Naprotiv: Kritiziraj te zlo,učvrstite dobro,pozivaj te Allahu subhanehu ve te`ala koliko možete noću I danju:" O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite" ( Ali Imran 200).

05.11.2007.

VITR-NAMAZ I NJEGOVE KOMBINACIJE

U arapskom jeziku riječ „vitr“ znači nepar poput jedinice, trojke, petice, i u tom značenju se razumjevaju riječi Allahova Poslanika s.a.w.s., koji kaže: „Allah je vitr/nepar, i voli vitr/nepar!“ (Muttefekun 'alejh); ili: „Ko se bude čistio nakon velike nužde neka to učini neparan broj puta.“ (Muttefekun 'alejh)

U šerijatskoj terminologiji vitr je namaz koji se obavlja u intervalu od preklanjanog jacijskog farza pa sve do nastupa sabah-namaza, kojim se udara pečat noćnom namazu, a koji se sastoji od neparnog broja rekata – jedan ili tri ili više.

Islamski učenjaci se razilaze u vezi statusa vitr-namaza, pa kažu:

1. Vitr-namaz je vadžib/obaveza. Ovog je stava imam Ebu Hanife rhm., i po tome je postao specifičan u odnosu na ostale učenjake. Ibnul-Munzir rhm., kaže: „Nije mi poznato da se iko od ostalih učenjaka složio s imamom Ebu Hanifom rhm., u ovom stavu.“ (Pogledaj: 'Avnul-Ma'abud, 4/209.; Nejlul-Evtar, 3/35.)

Svoj stav je utemeljio na slijedećim dokazima:


a) Hadis od Ebu Hurejre r.a.: „Ko ne klanja vitr-namaz taj ne pripada nama!“ (Hadis je da'if, a bilježi ga imam Ahmed u Musnedu, br.9715.)

b) Hadis od Ibnu Burejdeh r.a.: „Vitr je hakk – pa ko ne klanja vitr namaz, taj ne pripada nama; vitr je hakk – pa ko ne klanja vitr namaz, taj ne pripada nama; vitr je hakk – pa ko ne klanja vitr namaz, taj ne pripada nama!“ (Hadis je da'if, a bilježi ga imam Ebu Davud u Sunenu, br.1419.)

c) Hadis od Ebu Ejjuba r.a.: „Vitr je hakk svakog muslimana, pa ko voli klanjati vitr-namaz od pet rekata neka klanja, a ko voli klanjati vitr-namaz od tri rekata neka klanja, a ko voli klanjati vitr-namaz od jednog rekata neka klanja!“ (Hadis je sahih. Bilježi ga imam Ebu Davud u Sunenu, br.1422.)

d) Hadis od Ebu Busreh r.a.: „Allah vam je dodao još jedan namaz – vitr namaz, pa ga klanjajte između jacije i sabaha!“ (Hadis je sahih. Bilježi ga imam Ahmed u Musnedu, br.23002-27272.; Mustedrek, br.6514.; el-Mu'udžem el-Kebir, br.2167.)

e) Hadis od Ibnu Omera r.a.: „Neka vam zadnji namaz kojeg ćete obavljati noću bude vitr-namaz!“ (Muttefekun 'alejh)

f) Hadis od Ebu Se'ida r.a.: „Klanjajte vitr-namaz prije nego li vas sabah uhvati!“ (Muslim, br.754.)

g) Hadis od Ajše r.a.: „Poslanik s.a.w.s., bi klanjao noću, pa bi, kada bi preklanjao vitr-namaz, viknuo: „Ustani Ajša, i klanjaj vitr-namaz!“ (Sahihu Muslim, br.744.; Musned Ahmed, br.25225-25738.)

U djelu Beda'i'ul-Sana'i, 1/605., stoji sljedeće: „Od imama Ebu Hanife rhm., se bilježe tri rivajeta po pitanju vitr-namaza:

1. Vitr-namaz je farz; ovo nam prenosi Hammad b. Zejd.
2. Vitr-namaz je vadžib; ovo nam prenosi Jusuf b. Halid el-Simti.
3. Vitr-namaz je sunnet; ovo nam prenosi Nuh b. Ebi Merjem.“

2. Vitr-namaz je sunnet-mu'ekked/pritvrđeni sunnet. Ovog je stava većina islamske uleme kako ashaba i tabi'ina tako i dvojice učenika imama Ebu Hanife rhm. - Ebu Jusuf i Muhammed, i ovo je stav imama Malika, Šafije i Ahmeda rhm..

Na dokaze imama Ebu Hanife rhm., odgovaraju time da je dobar dio njih tj. dokaza imama Ebu Hanife rhm. - da'if/slab, dok se dokazi koji su sahih razumjevaju u stilu preporuke i nedba, a ne u stilu obaveze i vudžuba, zbog slijedećih predaja:

a) Hadis od Talhe b. 'Ubejdullaha u vezi čovjeka koji je došao Poslaniku s.a.w.s., da ga ispita, pa mu je rekao: „Pet namaza u toku jednog dana i noći!“ Čovjek upita: „Jel' mi obaveza šta drugo mimo njih?“ Poslanik s.a.w.s., mu reče: „Ne, izuzev ako hoćeš šta dobrovoljno činiti!“... Čovjek reče: „Tako mi Allaha, ovome neću ništa niti dodati a niti oduzeti!“ Poslanik s.a.w.s., na to reče: „Spasio se ako je istinu rekao!“ (Hadis je sahih. Musned Ahmed b. Hanbel, br.1390.)

b) Hadis od Ibnu Abbasa r.a., u kojem stoji da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao Mu'azu r.a., onda kada ga je poslao u Jemen: „Ti ideš sljedbenicima Knjige, stoga neka bude prvo u što ćeš ih pozivati 'ibadet i robovanje samo Allahu dž.š., pa kada spoznaju Allaha - obavijesti ih da im je Allah u obavezu stavio pet dnevnih namaza, pa kada i to sprovedu...“ (Muttefekun 'alejh)

Ovo je jedan od jačih dokaza drugom stavu zbog toga što je Mu'az r.a., poslan za Jemen namalo prije smrti Poslanika s.a.w.s., pa da je vitr-namaz bio obaveza ili da je on bio namaz koji je pridodan peto-dnevnim namazima – Poslanik s.a.w.s., bi mu naredio da ih obavijesti da im je Allah dž.š., u obavezu stavio šest dnevnih namaza a ne pet!

c) Hadis od Ebu Hurejre r.a.: „Pet dnevnih namaza i džuma do džume su otkup za grijehe počinjene između njih onome ko se bude čuvao velikih grijeha!“ (Muslim, br.233.)

d) Hadis od Ibnu Omera r.a.: „Poslanik s.a.w.s., je klanjao vitr-namaz na jahalici!“ (Muttefekun 'alejh) Da je vitr-namaz bio obavezan ne bi bilo dozvoljeno klanjati ga na jahalici!

e) Hadis od Ibnu Muhajriza a on od el-Muhaddedžija koji kaže: „Jedan čovjek je pitao Ebu Muhammeda ensariju o vitr-namazu, pa mu je ovaj odgovorio: Vitr-namaz je obavezan kao što je obavezan namaz! On dođe 'Ubadi b. Samitu r.a., i spomenu mu to, što 'Ubade r.a., prokomentarisa riječima: „Slagao je Ebu Muhammed!“ Čuo sam Allahova Poslanika s.a.w.s., kako kaže: „Pet dnevnih namaza koje je Allah Svojim robovima u obavezu stavio...“ (Šejh Šu'ajb Arna'ut ovu predaju ocjenjuje sahihom. Bilježi je imam Ibnu Hibban rhm., u svome Sahihu, br.2417.)

f) Hadis od Džabira r.a.: „Pobojao sam se da vam se vitr-namaz ne stavi u obavezu!“ (Šejh el-E'azami rhm., ovaj hadis ocjenjuje hasenom a šejh Šu'ajb Arna'ut da'ifom. Sahih Ibnu Huzejmeh, br.1070.; Sahihu Ibnu Hibban, br.2409-2415.)

Broj rekata vitr-namaza i načini njegova klanjanja

1. Vitr-namaz sa samo jednim rekatom. Većina islamskih učenjaka smatraju da je dozvoljeno klanjati vitr-namaz sa samo jednim rekatom, jer je jedan rekat vitr/nepar, shodno riječima Allahova Poslanika s.a.w.s.: „Noćni namaz se klanja dva po dva rekata, pa ako se neko od vas poboji nastupa sabahskog vakta – klanjaće jedan rekat, koji će mu neparom učiniti prethodne namaze!“ (Muttefekun 'alejh)

2. Vitr-namaz od tri rekata, s dva sjedenja i jednim selamom. Hanefijski mezheb. Svoj stav zasnivaju na sljedećem:

a) Hadis od Abdullaha ibnu Omera r.a.: „Akšam namaz je vitr dana!“ (Hadis je sahih. Ahmed, br.4847.; el-Mu'udžem el-Evset, br.8414.; Musannef Abdurrezzak, br.4676.; Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, br.6709.) Shodno ovom hadisu, noćni vitr će se klanjati poput dnevnog vitra (akšam-namaza): tri rekata s dva sjedenja i s jednim selamom.

b) Hadis od Ubejj b. Ka'aba r.a.: „Poslanik s.a.w.s., je vitr-namaz klanjao u tri rekata...“ (Hadis je sahih. El-Nesa'i, br.1699.; el-Darekutni, 2/31.; Musannef Abdurrezzak, br.7727.)

c) Hasan el-Basri rhm., kaže da je Ubejj b. Ka'ab r.a., klanjao vitr-namaz od tri rekata i selam bi predao tek nakon trećeg rekata kao u akšam namazu. (Musannef Abdurrezzak, br.4659.)

3. Vitr-namaz od tri rekata – koji je sastavljen od dva rekata pa selam, a potom treći rekat pa selam – na osnovu sljedećeg:

a) Predaja koja govori o tome kako je Ibnu Omer r.a., predavao selam između dva rekata i rekata vitra, pa bi ponekada završio i neke svoje poslove između toga. (Sahihul-Buhari, br.946.)

b) Hadis od Ibnu Omera r.a.: „Poslanik s.a.w.s., je odvajao između šef'a/para i vitra/nepara s jednim selamom, kojeg bi izgovorio glasno kako bi ga svi čuli.“ (Sahih ve isnaduhu kavijj. Ahmed, br.5461-24583.; Sahih Ibnu Hibban, br.2434-2435.; el-Mu'udžem el-Evset, br.753.)

4. Vitr-namaz od tri rekata - sa samo jednim sjedenjem na kraju trećeg rekata pa selam – na osnovu sljedećeg:

a) Hadis od Ajše r.a.: „Poslanik s.a.w.s., je klanjao vitr-namaz od tri rekata, i ne bi sjedio (između rekata radi tešehhuda), osim na kraju namaza.“ (Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.4581.)

b) Predaja koja nam govori da je 'Ata rhm., klanjao vitr-namaz od tri rekata između kojih nije sjedio na tešehhudu osim na kraju. (el-Mustedrek, br.1142.; Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.4587.)

c) Predaja koja nam govori o tome da je Tavus rhm., klanjao vitr-namaz od tri rekata između kojih ne bi sjedio (radi tešehhuda). (Musannef 'Abdurrezzak, br.4669.)

d) Predaja koja nam govori o tome da je Katade rhm., klanjao vitr-namaz od tri rekata, između kojih ne bi sjedio radi tešehhuda osim na kraju namaza. (Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.4592.)

Zagovornici vitr-namaza od tri rekata, pod rednim brojem 3 i 4, smatraju da je neispravno klanjati vitr-namaz po uzoru na akšam namaz tj. s dva sjedenja i jednim selamom na kraju, zbog predaje od Ebu Hurejre r.a., u kojoj stoji da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao:

„Nemojte klanjati vitr-namaz od tri rekata; klanjajte vitr-namaz od pet ili od sedam rekata; nemojte ga poistovjećivati s akšam-namazom!“ (Šejh Šu'ajb Arna'ut ovu predaju ocjenjuje sahihom. Bilježi je Ibnu Hibban u Sahihu, br.2429.; el-Mustedrek, br.1138.; el-Darekutni, 2/24.; Šerhu Me'anijel-Asar, br.1608.)

5. Vitr-namaz od pet rekata bez sjedenja radi tešehhuda između njih – na osnovu predaje od Ajše r.a., koja kaže: „Poslanik s.a.w.s., je klanjao noću 13 rekata; pet zadnjih rekata su mu bili vitr, i ne bi sjedio radi tešehhuda osim na kraju.“ (Muslim, br.737.; Ebu Davud, br.1338.; Tirmizi, br.459.; Ahmed, br.24285-25978.; Darimi, br.1581.; Sahih Ibni Huzejmeh, br.1077.; Sahih Ibni Hibban, br.2437-2440.)

6. Vitr-namaz od sedam ili devet rekata – je džaiz/dozvoljen i mustehabb je da, onaj ko zanijeti klanjati takav vitr-namaz, ne sjeda između tih rekata radi tešehhuda sve do predzadnjeg rekata, gdje će sjednuti radi tešehhuda – ali neće predavati selama – već će ustati i klanjati vitr/neparni rekat, nakon kojeg će predati selam.

Ovaj postupak se temelji na predaji od Ajše r.a., koja nam opisuje vitr-namaz Poslanika s.a.w.s., pa kaže: „...klanjao je devet rekata između kojih nije sjedio radi tešehhuda sve do osmog rekata, nakon kojeg je sjednuo radi tešehhuda, spominjući Allaha, hvaleći Ga i moleći, nakon čega bi ustao bez predaje selama, na deveti rekat, nakon kojeg bi sjeo, pa bi spominjao Allaha dž.š., hvalio Ga i molio, nakon čega bi glasnije predao selam kako bi ga svi mi čuli...“ (Muvetta, br.171.; Sahihu Muslim, br.746.; Sunen Nesa'i, br.1720.; Darimi, br.1475.; Sahihu Ibni Madždže, br.979.)

(Sahihu Fikhil-Sunneh, 1/387-390.)

05.11.2007.

Tako je govorio Muhammed, sallallahu alejhi we selleme

Ko lijepo uzme abdest, opere ruke, lice, potare glavu i usi zatim klanja propisani namaz Allah swt oprosti grijehe koje je tog dana pocinio svojim nogama, rukama i koje je pocinio slusajuci svojim usima i gledajuci svojim ocima i ono sto je tog dana lose pomislio. (Ahmed)
04.11.2007.

No coment...

The Heart of a Muslim - Zain Bhikha

04.11.2007.

Francuskinja govori o njenom prelasku na islam....

French woman talks about becoming Muslim


04.11.2007.

Video kaseta koja mi je unistila zivot

Djevojka u dobi fakultetskog obrazovanja, imala je tri sestre od kojih je jedna pohadjala srednju skolu a druge dvije osnovnu. Njihov babo je bio trgovac i trudio se da ih opskrbi potrebnim stvarima za zivot. Ova djevojka je bila marljiva i veoma se trudila u svome obrazovanju tako da je bila dobro poznata po svome ahlaku i odgoju. Sve njene prijateljice su je voljele i zeljele sto vise biti u njenome drustvu. Evo njene gorke price, a vi pouku izvucite ma ko vi bili samo ako ste inteligentni citatelji: “Jednoga dana izasla sam na vrata fakulteta i ugledala mladica kako stoji ispred mene i gleda u mene kao da me poznaje. Nisam obratila paznju na njega. Isao je za mnom i tiho mi govorio rijeci kao sto su – ljepotice…sanjam da se ozenim tobom, pa poznajem te godinama i pratim te i uvjeren sam u tvoj ahlak i odgoj. Pozurila sam, ta niko mi se prije nije ovako obracao. Cijelu tu noc nisam mogla zaspati od nekoga straha i brige.



Drugog dana opet nakon izlaska nalazim ga kako me ceka kod vrata fakulteta i smije se. Svrsilo se ovo sa slanjem pisma. Bacio mi ga je kod vrata a ja sam bila sva uplasena. Otvorila sam ga i pronasla da je bio pun ljubavnih rijeci I tamo je pisalo i izvinjenje za ono sto mi je ucinio do sada na mome putu. Zazvonio je telefon,uzela sam slusalicu i bio je to ponovo on. Obasipao me lubavnim i njeznim rijecima pitajuci me da li sam procitala pismo ili ne. Rekla sam mu:’-Ako se ne opametis, reci cu mojima i tesko ti se!’

Nakon nekoliko sati nazvao je ponovo.
Govorio mi je kako zeli da se sa mnom ozeni i da se smiri i zivi miran zivot. Kako ce mi ispuniti sve zelje, kako je on jedini koji je ostao u zivotu od svoje porodice, itd. Popustilo mi je srce i pocela sam da mu vjerujem. Da se sa njim dopisujem i razgovaram na telefon. Pocela sam ocekivati kada ce me nazvati. Kada bi izlazila sa fakulteta cekala sam necu li ga ugledati i tako toga dana izadjem i ugledam ga pred sobom. Obradovala sam se. Poceli smo izlaziti u grad u njegovim kolima i obilaziti cijeli grad. Osjecala sam neku lagodnost sa njim a posebno bi me radovalo kada bi mi govorio da cu biti njegova jedina supruga oko koje ce se savijati njeznost i sreca. Kada bi mi rekao – ti si moja princeza, tijelo bi mi se treslo i osjecala sam da cu poletjeti, sve do jednoga dana kada je izrekao crne namjere… Unistio mi je zivot i zapecatio moju sudbinu i osramotio me pred primjernima. Izasla sam sa njim kao po obicaju kada ugledah da me vozi prema prostrtom stanu.

Usli smo i sjeli a zaboravila sam na vjeru koja me ucila ahlaku i rijecima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:’ Kada se osame muskarac i zena sejtan im je treci.’ Ali sejtan mi je zagospodario srcem i popunio ga rijecima ovoga mladica. Poceo je gledati u mene i ja sam pocela gledati u njega i priblizili smo se dzehennemskoj vatri…nisam osjetila nista do da sam ophrljena od strane ovoga mladica i tako sam izgubila najcasnije sto sam imala…ustala sam kao luda! Sta sam sa sobom ucinila!? ‘- Ne boj se, ti si moja supruga.’ ‘- Kako cu ti biti supruga a ti nisi potpisao ugovor sa mnom?’ ‘- Napravit cemo ugovor ubrzo.’

Otisla sam kuci slomljena. O Boze, sta me spopalo? Ucinila sam nepravdu sama sebi i pocela sam da placem zalosnim i gorkim placem. Napustila sam obrazovanje. Niko iz moje porodice nije znao sta mi se desilo a ja sam se nadala da ce me ozeniti zbog njegova obecanja. Prolazio je gorki dan za danom a svaki tezi od planine. Zazvonio je telefon a on se javlja, izgleda po sumu iz daljine.

Rekao mi je: ’Zelim razgovarati sa tobom o necemu vaznom.’ Obradovala sam se misleci da su pripreme oko vjencanja ‘nesto vazno’. Sreli smo se, licem mu je vladao oblak hladnoce i prije svega rece mi:’ Ne razmisljaj o vjencanju nikada! Zivjet cemo slobodno bez vjencanja.’ Skocila sam i opalila sam mu samar dok mu nisu zle iskre pocele sijevati iz ociju. ‘- Mislila sam da ces popraviti gresku koju si mi nanio vjencanjem ali sam pronasla da si ti propalica bez odgoja i ahlaka!’ Izasla sam iz auta zureci i placuci.

Rekao mi je da sacekam i ugledala sam u ruci drzi video kasetu.’-Zapecatit cu te ovom kasetom’ rece mi. ’ Sta je na njoj?’- pitala sam. Pozvao me da zajedno pogledamo sta je na njoj rekavsi mi da je to za mene veliko iznenadjenje i otisla sam… ‘Sta si uradio, pokvarenjace!?’ ‘Skrivena kamera je sve snimala sta smo cinili i ovo ce biti moje oruzje da te unistim osim ako se budes pokoravala.’

Pocela sam vristati i plakati jer stvar nije vise u mojim rukama. Slao me od muskarca do muskarca i primao novac za to – strovalila sam se u provaliju- a moja porodica jos nista nije znala i imali su u mene potpuno povjerenje.Kaseta se prosirila i tako dosla do ruku moga amidzica i stvar je dostigla kulminaciju. Saznao je za to moj otac i cijela porodica i proculo se u najudaljenije krajeve nase zemlje. Pala je nesrecna gorka strelica na nasu kucu pa sam morala pobjeci od kuce i sakriti se od pogleda saznavsi da su mi roditelji otputovali u drugu zemlju a sramota je takodje isla za njima. Na prelima se o tome pricalo dok se kaseta prenosila i na drugi narod. A svemu tome je kriv taj mladic!

Bila sam bespomocna jer se kaseta sirila. Nistio je djevojke u cvijetu mladosti. Pozeljela sam da mu se osvetim i tako jednom je usao kod mene u stanju jakog neznanja prilikom konzumiranja alkohola… ubila sam Iblisa u Ademovom obliku. Napisala sam ovu pricu da bude pouka svima djevojkama koje ceznu za lijepim rijecima ili pismima punim ljubavi i cuvajte se telefona o vrsnjakinje moje! '

O vi, djevojke, postavila sam pred vas sliku svoga zivota koji se svrsio s gorcinom prije nego je i poceo ruseci ugled i srecu ne samo sebi vec i svojoj porodici. A moj babo, koji je umro sa svojim bolom, govorio je prije smrti: ’Hasbijallahu ve ni’mel veqil. Ljut sam na tebe sve do Sudnjega Dana! ’'

... sta ima teze od ovih ocevih rijeci? Treba li jos sta ovdje dodavati na ovu pricu?

Roditelji, sestre, braco ova prica je svima vama, svako neka nadje svoj udio i neka pogleda koja mu je duznost radi zastite nasih cvjetova od krvoloka. Ko ono rece nije uredu to sto se ne smije mijesati i osamljivati u islamu? Pa ko se usudi reci – Ja! neka ceka propast. “Zlo koje vas zadesi zbog vasih ruku je, a dobro koje vas zadesi od Allaha je.”

A vi usidrele majke pomozite kcerima! Zar vam ih nije zao zbilja!?
O majko, krv te tvoja doziva!
Vi ocevi! Pitate li se gdje vam je sin!?

04.11.2007.

Asikovanje (hodanje) u islamu

ImageAsikovanje, “hodanje”, zabavljanje, nazovimo ga kako zelite, u suprotnosti je sa Islamom. Socijalna struktura u Islamu se zasniva na bracnoj vezi izmedju muskarca I zene. Da se temelji bracne veze, udareni jos za vrijeme Adema a.s. I nastavljeni dalje kroz praksu ostalih poslanika I njihovih sljedbenika, ne bi porusili, Islam zabranjuje privremene veze izmedju muskaraca I zena, mladica I djevojaka, djecaka I djevojcica (homoseksualne veze su takodjer zabranjenjeI to je tema o kojoj se necemo danas baviti, iako smo, nazalost svjedoci da se ovakve veze uveliko prakticiraju I nazalost sire velikom brzinom).

Takve veze ne samo da ugrozavaju socijalnu strukturu nego zagadjuju duse osoba koje ih odrzavaju. Kada se dvije osobe osame, emocije se oslobadjadju, slobodno ispoljavaju zahvaljujuci nagovaranjima prokletog sejtana koji ruzne postupke uljepsava. Sve ovo moze da vodi ka najgorem zapletu I kraju. A tesko onima koji slijede svoje strasti. Uzviseni Allah kaze: “Allah zeli da vam oprosti, a oni koji se za strastima svojim povode zele da daleko s pravog puta skrenete.” (An-Nisa, 27)

Sjetimo se Jusufa a.s. I upravnikove zene koja je htjela svojim strastima da udovolji, kada se sa njim osamila: “I poce da ga na grijeh navodi ona u cijoj je kuci bio, pa zakljuca sva vrata i rece: "Hodi!" – "Sacuvaj Boze!" – uzviknu on -, "vlasnik me moj lijepo pazi; a oni koji dobro uzvrate zlim nece nikad uspjeti. I ona je bila pozeljela njega, a i on bi nju pozelio da od Gospodara svoga nije opomenu ugledao – tako bi, da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on uistinu bio Nas iskreni rob.” (Yusuf, 23-24)
Vidimo da je I Yusuf a.s. unatoc svojoj cestitosti pobojao se za sebe: "Gospodaru moj," – zavapi on – "draza mi je tamnica od ovoga na sto me one navracaju i ako Ti ne odvratis od mene lukavstva njihova, ja mogu prema njima naklonost osjetiti i lakosmislen postati." (Yusuf, 33) Koliko se kod mi kontrolirali, prokleti sejtan ce se jos vise potruditi da nas sa pravog puta odvede. On se je zakleo Allahu da ce to ciniti: “E tako mi dostojanstva Tvoga," – rece -, "sigurno cu ih sve na stranputicu navesti, osim Tvojih medju njima robova iskrenih!” (Sad, 82-83) A oni koji sejtana poslusaju I njega slijede ceka Vatra uzarena: “Istinom se kunem i istinu govorim" – rece Allah -,"sigurno cu sa svima, tobom i onima koji se budu poveli za tobom, dzehennem napuniti!” (Sad, 84-85)
Poslanik saw nas je upozorio na njegovo prisustvo prilikom osamljivanja: “Gdje je dvoje, treci je sejtan.” (Ahmed)
Asikovanje (stav: “Mladic sam, /djevojka sam/, trebam imati curu /momka/, s