Esselamu Alejkum svima vama posle duze pauze smo opet tu...

Politički analitičar tvrdi da je Osama bin Laden umro od bolesti bubrega na planini u Afganistanu te da su sve njegove snimke objavljene nakon 2001. godine lažirane

Teorija 1. Osama je mrtav već godinama

Osama bin Laden preminuo je 2001. godine na Tori Bori u Afganistanu od ozbiljne bolesti bubrega, još prije dvije godine za Daily Mail je rekao politički analitičar, David Ray Griffin.

Teorija zavjere koja se razvila nakon napada na WTC 2001. godine , a prenijeli su je svi svjetski mediji, tvrdi da američka vlada objavljuje lažne bin Ladenove izjave kako bi na životu održala zlo i tako opravdala svoj takozvani rat protiv terorizma u Afganistanu, Iraku i svojoj domovini. Više od 10 godina nije se znalo gdje je bin Laden. Ni američke, britanske ili pakistanske vlasti ga nisu uspjele naći. Brojne audio i video izjave koje je navodno dao bin Laden, nemaju kredibiliteta, a najmanje tri su očito lažne, rekao je Griffin. Kaže da snimka u kojoj bin Laden u ime Al Qa'ide preuzima odgovornost za napad na WTC nije autentična. Navodi kako je Al Qa'ida rijetko preuzimala odgovornost za napade, bin Laden na snimci izgleda deblje, ima kraće prste i piše pogrešnom rukom. 

Koristili snimke radi dobivanja izbora?

Većina objavljenih snimaka su samo audio snimke, objavljena su samo dva videa od 2001. godine na kojima se bin Laden vidi, a Griffin tvrdi da su oba lažna. Prvi video objavljen u novembru 2004. nema dovoljno vjerske retorike koju su imale prethodne snimke. Taj je video, tvrdi Griffin, bivšem predsjedniku Bushu osigurao drugi predsjednički mandat. Griffin, koji je napisao knjigu 'Osama bin Laden: Živ ili mrtav?', uvjeren je da je bin Laden umro od bolesti bubrega 13. decembra 2001. godine dok se skrivao na afganistanskoj planini Tori Bori, nedaleko od granice sa Waziristanom. Pokopali su ga unutar 24 sata, kako nalaže muslimanska tradicija, u neobilježenu grobnicu. Nadalje, Griffin tvrdi da su sve snimke nakon tog datuma lažirane i to od strane Zapada kako bi uvjerili građane da je zločinac još na slobodi živ i da tako pridobiju podršku za rat protiv terorizma u Iraku i Afganistanu. 

Mjesec dana nakon 11. septembra, SAD i Britanija su napale Toru Boru iako je bin Laden do tada četiri puta zanijekao da je imao išta s napadima na WTC. Nakon toga, bin Laden je snimio poruku u kojoj je Busha nazvao vođom nevjernika te je rekao da je Ameriku snašla Božja kazna, no opet je odbacio odgovornost za 11. septembra. Opet je 3. novembra 2001. snimio još jednu poruku, u kojoj je Muslimane pozvao da slave napade, no ni tada nije priznao svoju umiješanost. Od tada do 13. decembra nije puštena nijedna snimka bin Ladena. Tek na taj dan, za koji Griffin tvrdi da je dan smrti bin Ladena, pojavila se snimka na kojoj teroristički vođa priznaje da je sam osmislio svaki detalj napada. Griffin je uvjeren da je taj video snimila i pustila američka vlada. Odmah su se oglasile američke i britanske vlasti koje su tvrdile da je najnovija snimka najbolji dokaz da je bin Laden kriv za 11. septembar. Griffin tvrdi da na toj snimci bin Laden izgleda deblje, bljeđe, ima deblje prste i širi nos, koža mu je tamnija, a brada crna. Umjesto lijevom, piše desnom rukom.

- Razlog za sumnju da su sve snimke nakon 2001. godine lažne je što se pojavljuju uvijek kada treba popularizirati Bushevu politiku ili podržati njegovog saveznika u 'ratu protiv terorizma', britanskog premijera Tonyja Blaira, kaže Griffin. Neposredno prije objavljivanja te snimke Bush i Blair nisu uspjeli dokazati da je bin Laden kriv za napad te su pokušavali steći podršku u borbi protiv terorizma. Griffin kaže da su koristili sofisticiranu filmsku tehnologiju u lažiranju snimaka. Smatra da Al Qa'ida o lažnim snimkama šuti jer joj odgovara propaganda. 

Bivši agent CIA-e Robert Baer ne vjeruje da su zapadne sile uključene u teoriju zavjere, nego da je Al Qa'ida sama lažirala snimke.

Teorija 2: Al Qa'ida uopće ne postoji?

BBC je 2004. godine emitirao dokumentarac 'Snaga noćnih mora' u kojem objašnjava kako određene skupine koriste strah od terorizma kako bi pojačali vlastitu političku moć. Dokumentarac se sastoji od tri epizode (1, 2, 3)koje traju po sat vremena, a posebno je šokantan treći nastavak u kojem se govori da Al Qa'ida zapravo ni ne postoji. Izmišljena je, tvrde, u januaru 2001. godine kako bi u odsutnosti smjeli suditi Osami bin Ladenu. Kako bi mu SAD sudile u odsutnosti morao je biti član neke organizacije poput mafije. U dokumentarcu tvrde da je Al Qa'ida prevara te da je nakon napada 11. septembra 2001. godine George Bush iz sudskih spisa 'iskopao' naziv Al Qa'ida i optužio bin Ladena da je njen vođa. Od tada se zapad bori protiv fiktivnog neprijatelja. U filmu bivši agent CIA-e priznaje da organizacija nikada nije postojala. 

U drugom dokumentarcu 'Al Qaeda ne postoji' ispituje se kako to bin Laden sam vodi cijelu terorističku mrežu, ispituje njene veze sa Zapadom, bavi se dvostrukim agentima i izmišljenim likovima te kako masovni mediji šire mit o Al Qa'ida.

 Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, koja je žena najbolja, pa je odgovorio: 'Najbolja je ona koja te, kad u nju pogledaš, obraduje, koja te, kad joj nešto narediš, posluša i koja ti se ne suprotstavlja u onome što prezireš u pogledu nje i tvog imetka. (Ahmed)

- Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, šta je najvrijednije, pa je rekao: 'Srce zahvalno, jezik koji Allahu zikr čini i žena vjernica koja jednog od vas pomaže na putu za Ahiret.' (Ahmed)

- Neki čovjek je upitao Allahovog Poslanik, sallallahu alejhi we sellem: 'Našao sam udavanu ženu dobroga roda, uglednu i bogatu, ali je nerotkinja, pa hoću li se oženiti?' 'Nećeš', reče mu Poslanik, sallallahu alejhi we sellem. Nakon toga mu je došao i drugi put, ali mu je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, isto rekao. Kad mu je došao treći put, Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, mu reče: 'Ženite se ljupkim ženama i rotkinjama, jer ću se ja ponositi vašom brojnošću pred drugim narodima.' (Ebu Davud)

- Ebu Hurejre, r.a., upitao je Allahovoga Poslanik, sallallahu alejhi we sellem: 'Ja sam mlad i bojim se smutnje, a nemam mogućnosti da se oženim; hoću li se kastrirati?' Poslanik mu ništa ne reče. Ebu Hurejre, r.a., ponovio je to tri puta, a zatim reče: 'Ebu Hurejre, tinta se osušila, već je zapisano sa čim ćeš se susresti u životu; lastriraj se ili se ostavi toga.' (Buhari) ....

- Neki čovjek je upitao Allahovoga Poslanik, sallallahu alejhi we sellem: 'Allahov Poslaniče, dozvoli mi da se kastriram!' 'Kastiranje mog ummeta je u postu' (moj ummet se od takve potrebe čuva postom). (Ahmed)

- Neki od ashaba upitaše Allahovoga Poslanik, sallallahu alejhi we sellem: 'Bogataši uzeše sve nagrade, a klanjaju kao što mi klanjamo, poste kao što mi postimo i daju milostinju od viška svog imetka'. Allahov Poslanik reče: 'Zar i vama Allah nije dao nešto sa čime ćete sadaku udjeljivati!? Zaista je svaki tesbih sadaka (riječi subhanallah), svaki tekbir (riječi Allahu Ekber) i svaki tahmid (riječi Elhamdulillah) su sadaka, svaki tehlil (riječi La ilahe illallah) je sadaka, naređivanje dobra i odvraćanje od zla je sadaka, a i intimni odnos sa svojom ženom je sadaka'. Ashabi upitaše: 'Allahov Poslaniče, zar i za to, kad neko od nas upražnjava strast, ima nagrada?' 'Šta mislite, kad bi neko od vas svoju strast zadovoljavao na haram način, zar to ne bi bilo grijeh? Isto tako, ako je bude zadovoljavao na halal način, imat će za to nagradu.' (Muslim)

- Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, dozvolio je onom ko se želi oženiti, da prvo vidi svoju izabranicu. (Muslim)

- Mugire b. Šu'be, r.a., zatražio je od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, mišljenje o ženi sa kojom se ima namjeru vjeriti, pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: 'Vidi je, jer ćete se tako najbolje zbližiti'. Mugire je otišao do njenih roditelja i obavijestio ih o Poslanikovoj poruci, a njima kao da ne bi drago. Čuvsi to, djevojka koja je bila u sobi, reče: 'Ako ti je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, naredio da me vidiš, onda me vidi; u suprotnom, kunem te Allahom da me ne gledaš'. Ona je taj njegov postupak smatrala isuviše krupnim. Mugire joj je rekao: 'Vidio sam je, pa smo se nakon toga i vjenčali'. (Sakupljači Sunena)

- Džerir, r.a., upitao je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, za mišljenje o iznenadnom pogledu (u ženu strankinju) 'Zakreni svoj pogled', reče Poslanik. (Muslim)

- Neki čovjek je zatražio od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, da ga vjenča, a on mu naredi da za vjenčani dar nešto pripremi, makar to bio i prsten od željeza. Pošto ni to nije imao kod sebe, reče mu Poslanik: 'Znaš li šta iz Kur'ana?' Odgovorio je: 'Znam te i te sure' (nabrojao je on koje zna). Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, reče: Znaš li ih napamet?' Rekao je: 'Znam.' Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, reče: 'Idi, ja te ženim njome sa onim što znaš napamet iz Kur'ana.' (Muttefekun alejhi)

- Ummu Seleme, r.a., zatražila je dozvolu od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, da uradi hidžamu, pa je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, naredio Ebu Tajjibu da joj to uradi. Rekao je: 'Mislim da joj je bio brat po mlijeku' (ili je bio dječak koji nije dostigao punoljetnost). (Muslim)

- Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, naredio je Ummu Selemi i Mejmuni da se pokriju pred Ibn ebi Mektumom. Neka od njih reče: 'Allahov Poslaniče, zar on nije slijep? Niti nas vidi, niti nas raspoznaje.' Rekao je: 'Zar ste vas dvije slijepe, zar vi ne vidite?' (Sakupljači Sunena, Tirmizi, sahih)

- Aiša, r.a., upitala je Allahova Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, treba li ili ne treba tražiti pristanak djevojke čiji su je roditelji željeli udati. 'Treba', odgovorio je. Aiša je rekla: 'Djevojka se, kad se upita, obično zastidi'.' Reče: 'Njena šutnja je znak njenoga pristanka.' (Muttefekun alejhi)

- Postupamo prema ovoj fetvi: 'Da se od djevojaka prilikom udaje mora tražiti njena dozvola’.

- Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: 'Udavana žena prilikom udaje ima veće pravo na odluku od svoga staratelja, a djevojka se pita za dozvolu o udaji. Njen pristanak je njena šutnja.' (Muslim)

- U drugoj predaji se navodi da od djevojke njen otac traži dozvolu za udaju, a njena dozvola je šutnja.

- Neka neudana djevojka je došla Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, i kazala da je njen otac udao za onoga kojega ne želi, pa joj je dao pravo da izabere između ostanka ili rastave braka.' (Ebu Davud)

- Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, naredio je da se od djevojke mora tražiti dozvola za udaju, a zabranio je da je staratelji udaju bez njene saglasnosti i dao pravo izbora onoj koja je udana a nije upitana za dozvolu.

Izvor: knjiga Poslanikove fetve

Krvava Ašura

Na dan Ašure, šijje izvode svoj rital Matam, koji je u stvari isto što i krščansko samokažnjavanje. Na ovaj dan, 10. Muharrem, pod blagoslovom njihovih imama, šijje masovno izlaze na ulice, gdje izvode ovaj ritual. Ovim ritualom sa kršćanskom pozadinom oni se, u stvari, samokažnjavaju zbog izdaje Huseina r.a. od strane njihovih predaka (kako to oni misle).

Evo šijja u ritualu Matam:

a evo i kršćana u istom ritualu ( tj. kultu samokažnjavanja ):

Zar se ne radi o istom činu?

Slike koje slijede su takođe na istu temu.

Napomena: Fotografije sadrže krvave scene.

Djeca oponašaju roditelje:

Ritual dobija posebnu "draž" uz krvavi ples:

Evo i video snimka krvavog plesa:

Nema sumnje da nema razumnog čovjeka na zemlji koji se ne gnuša ovog šiitskog "ibadeta".

Ove i ovakve slike su otežale šiitskim misionarima u sunitskim mjestima pa su oni, kako bi olakšali svoj poziv u Vatru, počeli ljudima da govore kako šiitska ulema to ne dozvoljava, ali narod, eto, to praktikuje. Primjer ovoga su šiitski misionari u Bosni kada kažu da šiitska ulema ne dozvoljava Matam. Međutim, to je još jedna obmana kojom se služe šiitski licemjerni misionari, jer su Matam dozvolili i preporučili njihovi vrhovni autoriteti, među kojima i njihov imam Homeini.

Matam je naročito zaživio poslije takozvane Islamske revolucije u Iranu, 1979. godine.

Evo govora šiitskih najvećih autoriteta o dozvoljenosti kanibalskog rituala Matam:

Evo i kratkog video snimka rituala Matam:

Dok se mase šijja samokažnjava u krvavom ritualu, pogledajte kako šiitske mulle ispoljavaju licemjerstvo:

Evo i video zapisa o neviđenom licemjerstvu šiitskog imama. Zapazite šiitskog mullu koji, nakon što je primjetio da ga kamera snima, iznenada počinje da plače "iz sveg srca":

Pored krvavomg plesa i kasapljenja djece, šijje upražnjavaju još par rituala:

Ritual puženja do mesdžida Huseina r.a.

Evo i video snimka:

Zapazite kako učesnici ovog rituala dozivaju Husejna r.a.

Ritual obožavanja vatre

Ovaj ritual su šijje nasljedile od svojih predaka međusija - vatropoklonika. Šijje danas, kao i njihovi preci vatropoklonici ranije, ovom ritualu posvećuju posebnu pažnju:

A evo i video snimka na kome se vidi kako šije prelaze preko vatrene podloge (zaostavština predaka vatropoklonika):

Ljubav do ludila

Kako i na koji način šijje vole Huseina r.a. (zbog čije se izdaje samokažnjavaju) govori i slijedeći video snimak šiitskog imama koji čita stihove o Huseinu r.a. (sinu Alije r.a.):

Obožavanje kaburova i turbeta

Za vatropoklonika (međusiju) Ebu Lulua je čuo svaki iole pismen musliman. Ebu Lulu je ubica Omera r.a. No, za šijje je on mudžahid vrijedan svake hvale jer je ubio "kurejšiskog idola", kako šijje nazivaju Omera r.a. Za to svoje "junaštvo" Ebu Luluu su njegova braća šijje sagradile - turbe. Evo slika turbeta Ebu Lulua koje je za šijje jedno od najomiljenijih mjesta gdje oni čine širk Allahu:

Obožavanje turbeta i kaburova je, inače, ustaljena praksa šijja širom svijeta. Činjenje sedžde umrlom i moljenje umrlog da se zauzima kod Allaha, za šijje je vid ibadeta Allahu, i pored toga što Allah kaže:

"Oni pored Allaha, obozavaju one koji im ne mogu nauditi niti im mogu kakvu korist pribaviti, i govore: 'Ovo su naši zagovornici kod Allaha."' ( Junus, 18. );

"Čista vjera pripada samo Allahu! A onima koji pored Njega uzimaju zaštitnike: 'Mi ih obožavamo samo zato da bi nas što više Allahu približili’ – Allah će njima, zaista, presuditi o onome u čemu su se oni razilazili. Allah nikako neće uputiti na Pravi put onoga ko je lažljivac i nevjernik." ( Ez-Zumer, 3. ).

Evo i video zapisa na kome vrhovni šiitski duhovni lider Hamenei ljubi, grli i čini sedždu kaburu (najvjerovatnije Homeinijevom). Ono što je u islamu širk (djelo koje izvodi iz vjere) - za šijje je ibadet (Allahu drago djelo):

Ako lideri to rade, što ne bi i "običan" narod:

Slijedeći video snimci će možda nekoga začuditi. Na njima su šijje i njihovi vjekovni prijatelji i pomagači - židovi i kršćani. Od nastanka šijja, šiitska historija je puna primjera savezništva šijja sa krščanima, židovima, Tatarima, Mongolima u borbi protiv muslimana i hilafeta. Kad god bi neko htio napasti islamsku državu (hilafet) prvo bi se obratio šijjama za savjet i pomoć.

Danas je situacija ista - šijje su najveći saveznici Amerikanaca i ostalih krstaških okupatorskih trupa u Iraku i Afganistanu. Ovo, zato što šijje nas smatraju murtedima (otpadnicima od vjere), pa im je zbog toga preča borba protiv sunija od borbe protiv ostalih.

Evo video zapisa:

Šijje vole naciste:

Šijje vole kršćane i židove:

Proklinjanje pravednih halifa Ebu Bekra i Omera, Allah bio njima zadovoljan

Pogledajte nevjerovatno proklinjanje pravednih halifa Ebu Bekra r.a. i Omera r.a. od strane šija:

Ovaj dokument je poznat pod imenom "Proklinjanje kurejšijskih idola" (Ebu Bekra i Omera)

Prevod jednog djela dokumenta:

„O Allahu, blagoslovi Muhammeda i njegovu porodicu i prokuni dva kurejšijska idola (Ebu Bekra i Omera), dva kurejšijska sihirbaza (mađioničara), dva tirana, dva lažova, i njihove dvije kćerke (Aišu i Hafsu), koji su se oglušili o tvoju zapovijest..."

Bez sumnje, konsenzus svih muslimana svijeta je da su Ebu Bekr i Omer, Allah bio njima zadovoljan, najbolji muslimani poslije Poslanika, sallallahu alejhi we sellem. Aiša r.a. i Hafsa r.a. su bile žene Poslanika, sallallahu alejhi we sellem. Šijje ih proklinju jer su one ćerke Ebu Bekra i Omera r.a., redom.

Još da napomenemo da je ovo proklinjanje odobreno od strane njihove uleme. Samo neka od imena njihovih učenjaka koji su dozvolili proklinjanje Ebu Bekra i Omera r.a. su: Al-Kaf'ami, Al-Kashani, Al-Nouri Al-Tubrisi, Asadallah Al-Haeiri, Murtada Hussain, Mandhoor Hussain, Al-Karkey, Al-damad Al-Hussaini, Al-Majlisi, Al-Tasaturi, Abu Al-Hassan Al-Amily, Abdullah Shubbar, Al-Haeiri, Mirza Habeeballah.

Njihov imam Homeini je također dozvolio ovo proklinjanje.

U knjizi Tuhfat Al-Owam Maqbool, navedena su imena sljedećih šiitskih vrhovnih učenjaka – ajatollaha, koji su dozvolili proklinjanje Ebu Bekra i Omera:

1. Ayatulallah Sayyed Muhsin Hakeem Al-Tabtiba'ei

2. Ayatulallah Sayyed Abu Al-Qasim Al-Kho'ei

3. Ayatulallah Sayyed Rouhallah Khomenie

4. Ayatulallah Sayyed Mahmoud Al-Shamroudi

5. Ayatulallah Sayyed Muhamed Kazim Shari'atmdar

6. Ayatulallah Sayyed Ali Al-Naqi Al-Naqari

Umobolne fetve šiitskih učenjaka

Evo par bolesnih fetvi (od hiljade sličnih) od njihovih tzv. učenjaka:

Vjenčanje bez svjedoka

Autor: Abil Abbaas Al Himyary
Izdavač: Mu assasat Aalul Bayt

997: Šta misliš o čovjeku  koji "vjenča" djevojku bez svjedoka i bez ikakve verifikacije braka, pa sam rekao da je to pokuđeno (ne i haram, nap.prev.)?

On mi reče: Naprotiv, "vjenčaj" je ovdje ili bilo gdje bez svjedoka i bez ikakve verifikacije.

Knjiga i fetva:

Fetva o incestu

Jedna žena piše šiitskom učenjaku o neprijatnostima koje doživljava sa svojim ocem: njen otac je uvijek dodiruje, ljubi među grudi i na usta. Ovaj tzv. učenjak kaže da je sve to u redu i da je činjenje toga dozvoljeno, uključujući i "sisanje njenog jezika"...

Šijje dozvoljavaju analni odnos (odnos u ženin čmar)

Nije nikakva tajna da šijje praktikuju analni odnos sa svojim ženama, a sve po blagoslovu njihovih učenjaka. Jedan od najvećih šiitskih autoriteta današnjice ajatollah Sistani dao je fetvu o dozvoljenosti ovog gnusnog čina.

Prva fetva:

Pitanje: Kada je žena u svom periodu (hajza, menstrualnog ciklusa, nap.prev.) može li upražnjavati analni odnos?

Odgovor: Ako se žena sa tim složi, dozvoljeno je, ali je krajnje nepoželjno.

Druga fetva:

Pitanje: Da li je dozvoljen analni odnos?

Odgovor: Dozvoljenost ovoga ovisi o ženin pristanak, ali je krajnje nepoželjno.

Fetve su objavljene na sajtu www.sistani.org - zvaničnom sajtu ovog šiitskog autoriteta, ali su fetwe uklonjene nakon što su se kafiri širom svijeta ismijavali, pripisujući to muslimanima (za njih su i šijje muslimani). Evo jedne televizijske emisije u kojoj se kafiri ismijavaju sa ovim fetvama:

A evo i screenshota (snimka) ovih fetvi sa sajta sistani.org:

Gore su prevedene samo prva i treća fetva.

Alija r.a. je mušica?

U Kur'anu postoji ajet (sura Beqara, 26. ajet):

"Allah se ne ustručava da za primjer navede mušicu ni ono veće od nje; oni koji vjeruju – ta oni znaju da je to Istina od Gospodara njihova; a oni koji ne vjeruju – govore: "Šta to Allah hoće sa ovim primjerom?" Tim On mnoge u zabludi ostavlja, a mnogima na pravi put ukazuje; ali, u zabludi ostavlja samo velike grešnike"

Pogledajte šta jedan od najvećih šiitskih autoriteta kaže o ovom ajetu u svojoj knjizi "The Tafseer of Al-Qummi" (Komentar Kur'ana od Al-Qummija).

On potvrđuje da je spomenuta mušica - Alija r.a., a "ono veće od nje" je Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi we sellem.

Zaista nevjerovatno.

Autor knjige: Abil Hasan Ali ibn Ebraaheem, Al Qummi.
Izdavač: Al a'alamy print press, Beirut, Lebanon.

Evo knjige i teksta u kojem autor potvrđuje ovo gore:

Šijje čine sedždu na kamenu ili zemljanom predmetu

Kamen ili glinena (zemljana) pločica se najčešće uzimaju sa svetišta (turbeta) njihovih "bezgrešnih" imama ili sa grobova njihovih umrlih autoriteta. Ovakva sedžda je, nama sumnje, neispravna jer se u njoj nosem ne dodiruje tlo, što je jedan od uslova ispravnosti sedžde.

Šiitski ezan

Šijje imaju svoj ezan u kojem svjedoče Alijinu vladavinu (koju su mu navodno oteli "kurejšijski idoli" Ebu Bekr i Omer r.a.).

Evo video snimka:

Zaključak

Ovo je samo kapljica u moru šiitske zablude. O pokvarenosti šiitske akide (vjerovanja) islamski učenjaci su napisali tomove knjiga

Ovaj kratak osvrt kroz video i foto zapise ima za cilj da bar donekle upozna muslimane naših prostora sa šiizmom i sve agresivnijom šiitskom davom (misionarstvom).

Šiitska dava nas ne iznenađuje puno, ali je zaprepašćujuća šutnja pojedinih ljudi koji važe za islamske autoritete među mislimanima. Da stvar bude još gora, ti isti "autoriteti" pozivaju u bratstvo sa šijjama?!?

Nema sumnje da se svaki iskreni musliman odriče bratstva sa ljudima koji slave ubicu Omera r.a., proklinju Ebu Bekra, psuju Aišu r.a., obožavaju kaburove, a povrh toga danas su nejžešći neprijatelji muslimana u Iraku i Afganistanu.

Današnje nakšibenidje su jučerašnje nakšibendije - ništa se nije promijenilo. Tako su svoja oficijelna imena zamijenili imenima novih sekti, vjerovatno radi veće reputacije, a učenja su u potpunosti ostala ista. Trebamo biti svjesni i imati realan pogled na današnje pripadnike ove sekte. Oni nisu svi na istom stepenu znanja. Odatle, neki se samo iz neznanja (džehla) povode za njima, jer su vođe ovog tarikata ( a i ostalih) nadahnuti od Iblisa, Allaha ga prokleo, da slatkorječivo govore i da, čak, putem raznih obećanja, u materijalnom smislu, pridobijaju neznalice. Stoga, nemojmo svakog povodljivog pobožnjaka optuživati sve dok ne podignemo dokaz protiv učenja koja zastupa, a sažetak tih učenja ćemo navesti u daljnjem tekstu. Mnoštvo je širkskih i kufrskih stavova ove sekte, a mi ćemo vam u ovom kratkom spisu pojasniti njihove osnovne oprečnosti sa učenjima islama navodeći pojedinačno dokaze iz njihovih knjiga, te jasni stav Kur'ana (Allahove dž.š. Riječi) i Sunneta Poslanika s.a.v.s.

1. SIHR (CRNA MAGIJA)

Vođe ove sekte su poznate kao vješti sihrbazi, a neka Allah proklete sihrbaze. Da bi svoju dervišku populaciju održali u pozornosti služe se sihrom i džinima, a posebno su ti sihiri u vidu zapisa. Pogledajte bilo kojeg sufijskog šejha, za kratko vrijeme ćete uočiti kako pravi zapise, hamajlije, priziva šejtane itd. Nepojmljivo je da sufijski šejh nije ujedno i sihirbaz, a toga smo svi, manje-više, svjedoci.

OPREČNOST: Poslanik s.a.v.s. kaže: "Ko okači hamajiiju, počinio je širk.» (Imam Ahmed, 4/156; EU Hakim, 4/384). 1 kaže: " Vradžbine, hamajlije i zapisi su širk.» (Ebu Davud, 3883) «Ko ode vračaru ili astrologu, postao je nevjernik u ono što je objavljeno Muhammedu s.a.v.s.« (Ebu Davud, 3405; Ahmed, 9171)

2. ZIKR HAFIJJ

Zikr se kod nakšibendija zasniva na ostavljanju izgovaranja riječi zikra jezikom, već samo srcem. To je tzv. 'zz-zikrul-hafijj' tj. skriveni (utajeni) zikr. Pisac knjige 'Tenvirul-kulub», Muhammed Emin el-Kurdi, to i navodi.(Tenvirul-kulub, str. 44} Ovaj bid'at (zikr hafijj) ima posebne adabe i erkane: Klanjati dva reka'ta oslonivši se na bedra (suprotno od sjedenja u namazu), okrenuti se prema Kibli, zažmiriti, donijeti istigfar 25 puta, proučiti Fatihu i predati je Poslaniku, s.a.v.s., i šejhovima ostalih tarikata, a posebno nakšibendijskim. Čuvati u glavi sliku šejha ( ili, danas, imati fotografiju šejha) moleći za bereket srcem i onda reći: «llahi Ente Maksudi ve Ridake matlubb) Čudno je da nakšibendije dozivaju Allaha, a u isto vrijeme se potpuno koncentrišu na šejhovu sliku. Pitamo se kome se dova upućuje - Aliahu dž.š. ili šejhu!? Kako čovjek može iskreno uputiti dovu u tim trenucima, a šejh se, zajedno sa Allahom, nalazi u mislima murida!?? Vjerovatno da tome i ne pridaju pažnju, jer vjeruju u sjedinjenje svih bića s Bogom (vahdetul-vudžud). Murid u toku zikra treba stisnuti zube, usne i jezik pričvstiti za nepce, te reći: «Ilahi Ente Maksudi ve Ridake matlubi.» 25 puta u jednom dahu.

OPREČNOST: Ovo je bid'at (novotarija) koja nema utemeljenje ni u Kur'anu ni u Sunnetu. Od Abdullaha ibn Bisra r.a. se prenosi da je neki čovjek rekao; 'Allahov Poslanice, propisi islama su za mene mnogobrojni. Reci mi nešto čega ću se držati!' Reče: 'Neka tvoj jezikžan od Allahovog spomena (zikra)'.» (Hadis je hasen; Et-Tirmizi, 3372; Ahmed, 4/188; Ibn Hibban kaže da je sahih, 2317; E!-Hakim, 1/495; Ez-Zehebi se slaže da je sahih; Ibn Madže, 3838) Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je Poslanik s.a.v.s. rekao: Allah, dž.š, kaže: "Ja sam sa Mojim robom kada Me spominje i dok se njegove usne radi Mene pokreću.» (El-Buhari 8/208, Ibn Madže 3837, Ibn Hibban u svom Sahihu). Poslanik s.a.v.s. kaže: "Neka svako od vas ima zahvalno srce, jezik koji zikr čini i ženu vjernicu koja će ga pomoći u postizanju Ahireta) (Ibn Madže 1861, Et-Tirmizi 3094, Ahmed 5/278) Pogrešno su shvatili riječi Uzvišenog: «Bez glasnog govora.« Tefsir ovog ajeta navodi Et-Taberi, pa kaže: „Dova Aliahu jezikom u tišini bez povisivanja glasa.» Iz ovog ajeta se ne shvata da treba, kao što oni kažu, ušutjeti 'jezik usta' i zikriti 'jezikom srca". Ajet ukazuje na stišano zikrenje. Sama riječ 'govor' ukazuje da govor nije zabranjen, ali onaj preglasni jeste. Povod objave ajeta je da su ashabi u jednom od pohoda došli u neku dolinu i počeli vikati tekbire i tehlile. Poslanik, s.a.v.s., im reče: «O ljudi, vi ne zovete ni gluhoga niti odsutnoga, Vi zovete Onoga Koji čuje i Koji je blizu. On je sa vama.» bude vla (El-Buhari, 7/162)

3. SLIJEPO SLIJEĐENJE

Idejni tvorac ovog farikata je Muhammed Behauddin Šah Nakšibend. Po njemu je ovaj tarikat dobio i ime. Od mnoštva predaja koje se navode u knjizi «EI-Mavahibu-sermedijje» navest ćemo jednu od najupečatljivijih: Šejha Nakšibenda su njegovi prijatelji iz Buhare pozvali u posjetu. Kada je nastupio akšam, Nakšibend reče Nedžmuddinu Daredeku: "Hoćeš li učiniti sve ono što ti naredim?« Reče : „Daj“ 'A ako ti naredim da ukradeš, hoćeš li to učiniti?" Reče: „Ne.“ „A zašto?“ -upita šejh. 'Zato što se Allahova prava iskupljuju pokajanjem (teobom), a ovo je (krađa), jedno od prava robova.' – odgovori. (tj. lahko se suprotstaviti Allahu u pokornosti šejhu, ali kada je pravo vezano i za Allaha i roba, kao što je krađa to je već upitno.) Nakšibend tada reče: "Ako nećeš poslušati našu naredbu, nemoj se sa nama ni družiti!» Nedžmuddin se strašno prepade, a zemlja mu posta tijesna. Zatim je iznio teobu i kajanje i čvrsto odlučio da mu se više neće suprotstavljati u naredbi. Prisutni mu se smilovaše, učiniše mu šefaat i zamoliše za oprost, te mu (šejh) oprosti.“ (EI-Envarul-kudusijje, 140; Džami' keramatil-evlija, 1/150}

OPREČNOST: Jasno nam se ukazuje da je šejh htio prevaspitati učenika (murida) da bude slijepo pokoran, pa makar se otvoreno suprotstavljao Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s. Ovo je utrta staza svih sufijskih šejhova. Pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s,. je najpreča i nedvosmislena. Poslanik s.a.v.s. kaže: «Nema pokoravanja u nepokornosti Stvoritelju. Pokornost je samo u granicama Šerijata.» (Muslim, 1840; El-Buhari, 8/106)

4. VIĐENJE ALLAHA. DŽ.Š.

Jednom je došlo do razilaženja učenjaka Buhare u pogledu mogućnosti viđenja Alfaha na dunjaluku. Zatražili su od Nakšibenda da im presudi, pa im je on rekao: „Budite sa mnom tri dana u čistom stanju!“ Kada su prošla ta tri dana, dogodio im se „jak hal“, pa svi umriješe. Kada su se probudili, počeše Nakšibendu ljubiti «časne» pete govoreći: „Vjerujemo da je viđenje Allaha istina.“ Zatim su mu neprestano bili u službi i redovno ljubili njegov mubarek kućni prag.“ (EI-Mavahibus-sermedijje, 130; EI-Envarul-kudusijje, 135]

OPREČNOST: Ovo je ružan govor i potvora na Allaha, dž.š. Allah, dž.š., kaže: „Nijednom čovjeku nije dato da mu se Allah obraća osim na jednom od tri načina: nadahnućem, ili iza zastora, ili da pošalje izaslanika koji Njegovom voljom, objavljuje ono što On želi. - On je, zaista. Uzvišen i Mudar.“ (Eš-Šura, 51) Poslanik, s.a.v.s., kaže: «Znajte da niko od vas neće vidjeti svoga Gospodara sve dok ne umre.» (Sahihul-džami's-sagir, 2960; Ibn Huzejme, 185) Kada ga je Ebu Zerr upitao: „Jesi li vido svoga Gospodara?“, Poslanik, s.a.v.s,. je odgovorio: „Nur, kako ću ga vidjeti?“ (Muslim, 291) Kada je Aiša, r.a., upitana da li je Muhammed s.a.v.s. vidio svoga Gospodara, rekla je: «Subhana!lah, kosa mi se podigla od toga što izgovori!)) (Muslim, 289)

5. TEVEKKUL

Sufije su veliki paraziti i besposličari. Jedan od nakšibendijskih šejhova Abdullah Ed-Dehlevi kaže: «Kao što je traganje za halalom kod vjernika farz, ostavljanje halala kod arifa (sufija) je isto farz.» Šejh Nakšibend je zabranjivao zadržavanje i čuvanje imetka. Nakšibend je sebi ohalalio da živi u dvorcu «El-Arifan», a svojim muridima nije dozvoljavao da posjeduju ni sto dinara. (EI-Mavahibus-sermedijje, 141-142, 240; El-Envarul-kudusijje, 213; Džami keramatil-evlija, 1/151) Oni svoje parazitstvo i nerad nazivaju tevekkulom (oslanjanjem na Allaha).

OPREČNOST: Ibnul-Dževzi kaže: „Kada se neko pred sufijama upita: „Kako da nahranim porodicu?“, kažu mu: «Počinio si širk.» A da budu upitani o onome ko se bavi trgovinom rekli bi: „Ne oslanja se na Allaha, niti je u Njega uvjeren.“ Ovo je sve zbog njihovog neznanja o suštini tevekkula i jekina (uvjerenja, imana). Uzvišeni kaže: „On vam je Zemlju pogodnom učinio, pa hodajte predjelima njezinim i hranite se onim što On daje.“ (EI-Mulk, 15) Kada je Poslaniku, s.a.v.s., došao čovjek i ostavio svoju devu pored vrata mesdžida, Poslanik s.a.v.s. ga je upitao o njoj, a čovjek reče: „Pustio sam je i oslonio se na Allaha.“ Poslanik, s.a.v.s., mu odgovori: „Sveži je, pa se, onda, osloni.“ (Ahmed, 5/286) Poznata je dova Poslanika, s.a.v.s., u kojoj se Allahu, dž.š., utjecao od siromaštva. Govorio bi: «Utječite se Allahu od siromaštva, neimaštine, poniženja, da vi učinite ili da vam se učini zulum.» (Ibn Madže, 3842; El-Hakim, 1/531) Poslanik, s.a.v.s., je molio Allaha, dž.š., da Enesu ibn Maliku, r.a., uveća imetak i porodicu. ( El-Buhari, 7/161-162) Poznato je da su veliki ashabi, kao Ebu Bekr i Osman r.a., bili bogati. Poslanik s.a.v.s. je rekao: „Nijedan imetak mi nije više koristio od Ebu Bekrovog.“ (Sahihul-džami's-sagir, 5684)

6. KERAMETI

Mnoštvo je kerameta (čudnih nadnaravnih događaja) koje sebi nakšibendijski šejhovi pripisuju. Izdvojit ćemo dva primjera: Šejh Muhammed ef-Ma'sum kaže: „Vidio sam veličanstvenu Ka'bu kako me grli i ljubi u potpunoj čežnji.... a kada sam završio sa tavafom, dođe mi jedan od meleka s knjigom u kojoj stoji da je moj hadždž primljen kod Gospodara svjetova.“ (EI-Mavahibus-sermedijje, 213) Ahmed el-Faruki kaže: „Mnogo puta sam uzdignut iznad Arša Časnog. Jedanput sam uzdignut, i kad sam se većša, vidjeh mekam (stepen) Imama Šaha Nakšibenda, neka je Allah sa njim zadovoljan. Vidjeh i mekame nekih šejhova (spomenuo je više imena), a zatim reče: «Znaj kada god želim uspinjanje to mi se omogući!« uzvisio iznad njega koliko je od zemlje do Ar (EI-Mavahibus-sermedijje, 184; El-Envarui-kudusijje 182)

OPREČNOST: Ova oprečnost proizilazi iz sufijskog vjerovanja u sjedinjenje s Bogom (vahdetul-vudžud) panteizmu, što ćemo pojasniti u daljnjem tekstu.

7. TRAŽENJE POMOĆI OD ŠEJHOVA

Mekkanski mušrici su u najtežim trenucima i dubokim krizama ostavljali svoje bogove i tražili pomoć samo od Allaha, dok nakšibendije ni u najtežim iskušnjima ne ostavljaju dozivanje svojih šejhova. Šejh Muhammed el-Ma'sum je dozvan od nekog čovjeka čiji brod se umalo potpio. Šejh je, dok je sjedio s prijateljima u kući, pružio ruku i spasio brod i tada mu se rukav smočio. Razdaljina između šejha i izvjesnog čovjeka je bila velika. Učenici se začudiše kada vidješe da mu se rukav smočio nakon šio je pružio ruku u zrak...“ (Džami'ul- keramatil-evlija 1/199-200)

OPREČNOST: Uzvišeni kaže: «Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako nikako pouku vi da primite!)) ( En-Neml, 62) I kaže: «On vam omogućava da kopnom i morem putujete. Pa kad ste u lađama i kad one uz blag povjetarac zaplove s putnicima, te se oni obraduju tome, naiđe silan vjetar i valovi navale na njih sa svih strana, i oni se uvjere da će nastradati, iskreno se mole Allahu: "Ako nas iz ovoga izbaviš, sigurno ćemo b'rti zahvalni!" (Junus, 22) Pitamo se šta žele pisci nakšibendijskih knjiga - da li žele ljude učiniti robovima šejhova pored Allaha ili žele da ljudi obožavaju druge bogove pored Allaha!?

8. VELIČANJE KABUROVA NAKŠIBENDIJSKIH ŠEJHOVA

Šejh El-Kurdi kaže: „Kada je šejh Nakšibend umro njegovi sljedbenici su mu na kaburu napravili ogromno turbe i uzeli ga kao prostranu džamiju!?“ (El-Mavahibus-sermedijje, 142) Pored njega (turbeta) se traži pomoć, trljaju se prašinom sa njegovih pragova i sklanja pod njegove svodove.“ (EI-Envarul-kudusijje, 142)

OPREČNOST: Poslanik s.a.v.s. kaže: „Allah je prokleo Židove i kršćane koji su grobove svojih poslanika uzeli za mjesta molitve.“ (El-Buhari, 2/90) Poslanik, s.a.v.s., je zabranio da se na kaburu klanja, da se nad njim šta gradi ili da se ukrašava. Poslanik, s.a.v.s., je na samrti preko lica stavljao kraj svoju košulje, pa kada bi izgubio svijest otkrio bi je i ponavljao prethodne riječi.

9. VAHDETUL-VUDŽUD (SJEDINJENJE S BOGOM)

Najopasnija novotarija kodnakšibendija, a i kod ostalih sufija, je vahdetul-vudžud. Oni vide Allaha u svim Njegovim stvorenjima i djelima. Tako je Allah kod njih postao u isto vrijeme i Obožavani i obožavalac. Kosmos je kod njih ogledalo Njegovih Imena i svojstava. Kada nakšibendije govore o vahdetul-vudžudu za dokaz uzimaju Ebu Jezida ei-Bistamija koji kaže: „Subhani, ma e'azame še'ni - Slava meni, kako sam veličanstven!“; ili govor E!-Halladža: „Ja sam Istina!“ itd. Ebu Jezid el-Bistami kaže: „Tražio sam Allaha šezdeset godina, kada (shvatih da) sam ja On.“ Abdullah Ahrar kaže: „Sufija je onaj čija se bit i svojstava utapaju u bit i svojstva Uzvišenog, a od njega (sufije) ne ostane ni ime ni slika.“ (El-Mavahibus-sermedijje, 124). Šejh Muhammed Barisa, učenik Šaha Nakšibenda, kaže: „Suština (hakikat) zikra je otkrovenje Uzvišenog Svojom biti u samom robu.“ (EI-Envarul-kudusijje, 167)

OPREČNOST: Ova sekta ima suprotne izjave i postavke Šerijatu Poslanika, s.a.v.s. Vjerovanje u vahdetul-vudžud je po konsenzusu učenjaka nevjerstvo (kufr). Uzvišeni je proglasio kršćane nevjernicima, jer su rekli da se Bog utjelovio u Isusu. Nakšibendije govore da se Allah utjelovio u svemu što vidimo na ovom svijetu. (Shodno ovome onda se, neu'zbillah nalazi, i tamo gdje ljudi vrše nuždu, svinjama, majmunima i si. Neka je uzvišen Allah od ovog govora!).

10. TVRDNJA O POZNAVANJU GAJBA (SKRIVENOG)

Jedan čovjek je stajao pred nakšibendijskim šejhom Muhammedom Sejfuddinom el-Farukijem i pomislio kako se šejh oholo veliča. Šejh se prema ovom čovjeku najedanput okrenuo i, otkrivši njegovu misao, rekao: „Moje veličanje je od veličanja Istinitog dž.š.!“ (El-Mavahibus-sermedijje, 90; EI-Envarul-kudusijje, 175 ) „Mevlana Arif je četrdest godina nadzirao misli ljudi u džamiji.“ (El-Mavahibus-sermedijje, 215) Abdullah ed-Dehlevi je raspolagao nutrinom murida i ubacivao stanja emanacije i tajni u njihova prsa.» (El-Mavahibus-sermedijje, 249} Žena jednog prijatelja ovog šejha je obolila. Sljedbenik je tražio da šejh uputi dovu za olakšanje smrti, ali on to ne učini. Sljedbenik je stalno insistirao, pa mu je šejh, naposiijetku, rekao: „Ova žena neće živjeti duže od petnaest dana. I Allahovom voljom umrla petnaesti dan.» (El-Mavahibus-sermedijje, 251)

OPREČNOST: Hoćemo li povjerovati Allahu ili piscima nakšibendijskog tarikata koji kažu da njihovi šejhovi poznaju gajb? Od Mesruka se prenosi da je Aiša r.a. rekla: «Ko kaže da obavještava što će biti sutra, on je na Allaha potvoru iznio.“ Uzvišeni kaže: «Reci: Samo Allah zna šia je na zemlji i nebesima.« (En-NahI, Muslim 287) „Samo Allah zna kad će Smak svijeta nastupiti, samo On spušta kišu i samo On zna šfa je u matericama, a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti; Allah, uistinu, sva zna i o svemu je obaviješten.“ (Lukman, 34) Sufije tvrde da poznaju gajb. Međutim, poznavanje nekih skrivenih činjenica je vezano za džine, sihr ( magiju) i si.

11. PRETJERANO VELIČANJE ŠEJHOVA

Za šejha Muhammeda ei-Kurdija se kaže:«Sve različite misli je skupio, sve različite ideje je znao, mrtve duše je oživio i opskrbu od dobra odredio.“ (El-Mavahibus-sermedijje, 177) Za Ja'kuba el-Džerhija kažu: »Nasljednik znanja o gajbu.» (El-Envarul-kudusijje, 168]

12. SLUŽENJE ŠEJHOVIMA

«Služi šejha imetkom i tijelom i ne protivi mu se, jer onaj ko se mu se protivi neće uspjeti!» (El-Mavahibus-sermedijje, 163) „Murid treba imati uvjerenje da je svaki ni'amet od šejha. Ne smije mu se usprotiviti u djelu ili poslu, pa makar to djelo bilo i haram. Murid pred šejhom treba biti kao mejjit pred onim koji ga kupa." (El-Mavahibus-sermedijje, 494, 529, 479) Murid ne smije oženiti ženu koju je pustio šejh ili koju je šejh, bar jedanput, zagledao (begenis'o). (Tenvirul-kulub, 529)

OPREČNOST: Ovo slijepo veličanje i služenje sufijskih svetaca je jedan od najvećih razloga zablude ljudi. Neznalice su ih učinile klerom koji su počeli obožavati, kao što su kršćani svoje svećenike uzeli za bogove. Protivljenjem neistini i haramu, bez slijepog povođenja, vjernici se pokoravaju Allahovoj naredbi: „Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete.“ (Ali Imran, 110)

13. ZATVARANJE OČIJU

«Znaj da su zatvaranje očiju u toku zikra, te zatvaranje vrata pri zikru pod nadzorom, adabi zikra koje treba prihvatiti. Ovi adabi su uzeti iz Sunneta. Kada vidiš neki od adaba, a ne znaš da li je uzet od Sunneta, ne treba da pružaš svoj jezik protiveći se.» (El-Mavahibus-sermedijje, 323)

OPREČNOST: Zatvaranje očiju pri zikru je izmišljotina nakšibendijskih šejhova. Ibnil-Kajjim kaže: „Nije od upute Poslanika s.a.v.s. zatvoriti oči u namazu.“ Ovi današnji ne samo da zatvaraju oči u zikru i namazu, već se pokrivaju i stavljaju fotografije šejhova pod pokrivače kako bi im «hal bio jak.»

14. ŠEJH JE POSREDNIK IZMEĐU ALLAHA I MURIDA

El-Kurdi kaže: «Ko traži šejha kao da traži Allaha (i nastojte da Mu se umilite) – (El-Maide, 35). „Prvo saputnik, pa putovanje! Ko nema šejha, šejtan mu je šejh.“ (El-Mavahibus-sermedijje, 313) „Šejh se traži i on je maksud i matlub. Šejh je kao Ka'ba - sedžda njoj je sedžda i Allahu. Isto je i sa šejhom.“

OPREČNOST: „A kada te robovi Moji za Mene upitaju. Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu.“ (El-Bekare, 186) lzmeđu Allaha i roba nema posredstva. Svako posredovanje je širk.

15. PREZIRANJE NAUKE

Ebu Jezid ei-Bistami kaže: «Uze!i ste znanje - mrtvi od mrtvoga, a mi smo uzeli naše znanje - živi od onoga Koji ne umire.» (Telbisu Iblis, 344,322; El-Mavahibus-sermedijje, 49) El-Džunejd kaže: „Početnik se ne treba zanimati za tri stvari, jer mu „hal“ neće valjati: Zaradom, traganjem za hadisima i ženidbom. Volim da sufija ne čita niti piše, jer je to svrsishodnije za njega.» (Kutul-kulub, 3/135}

OPREČNOST: Poslanik, s.a.v.s., kaže: «Ko krene putem traženja znanja, Allah će mu olakšati put do Dženneta.» (El-Buhari, 1/25) »Znanje se stiče naukovanjem.“ (El-Buhari, 1/25) „Kome Allah želi dobro, uputi ga u propise vjere.» (E!-Buhari, 1/25] „Prednost učenjaka nad pobožnjakom je kao moja prednost nad vama.“ (El-Buhari, 1/25, Ibn Madže, 208)

16. LJUBAV (IŠK) PREMA ALLAHU BEZ NADE i STRAHA

Es-Senhuti prenosi govorArslana ed-Dimeškija koji kaže: «Iskrenima je kufr vadžib, jer onaj ko Ga obožava radi Dženneta i vatre, taj obožava Džennet i vatru, a sve to je tagut.» (EI-Envarul-kudusijje, 135) Kaže da onaj ko obožava Allaha iz straha i nade čini tajni širk. Rabija el-Adevija kaže: «Ne obožavam te iz želje za Tvojim Džennetom niti iz straha od Tvoje vatre, nego iz želje za Tvojim Licem Plemenitim.))

OPREČNOST: Uzvišeni kaže: „Zovite ga iz straha i nade.» Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Strah i nada se neće sastati u srcu jednog roba, prilikom preseljenja, a da mu Aliah neće dati ono čemu se nada. Spasit će ga od onoga čega se boji.“ (Et-Tirmizi, 1/183-184) Poslanik, s.a.v.s., je govorio: „AIlahu moj, molim Te za Džennet i utječem Ti se od vatre.» (Ebu Davud, 127)

ZAKLJUČAK: Zar nakšibendije i sufije poput ti-Hailadža, Ebu Jezida Et-Bistamija, Šaha Nakšibenda i ostalih zločinaca prema Allahu i Poslaniku s.a.v.s., nakon što smo prenijeli njihove riječi iz njihovih knjiga, zaslužuju da im se da epitet «Kaddesellahu sirrehu» (Allah njegovu tajnu posvetio!)? Neka oni koji se nazivaju nakšbendijama dokažu da ovo ne stoji u njihovim knjigama! Oni su u mogućnosti da urade sljedeće: Ili da se pokaju ili da ovo bezuslovno (bez dokaza) odbace i negiraju. Ako se pokaju i razumski priđu istini, samo sebi korist Ahireta donose, a ako odbace,opet, samo sebi štete.

Allahu velijjuf-fevfik. Vesselamu ala menitteb'al-huda.

Hafs b. Gajjas (poznati kadija u Kufi) savjetovao bi čovjeka koji želi udati jetimku da dobro gleda za koga je udaje i govorio bi: ''Ako je rafidija (zagriženi šiija), ne udaji je, ako bude konzumirao nebiz (vrsta opojnog pića), ne udaji je.'' (Vekia u Ahbarul-kudah, 3/185. Ovo, također, spominju: imam Hatib u ''Tarihu Bagdad'', 8/189-190, Mizzi u ''Tehzibul-kemal'', 2/234, i Zehebi u ''Sijeru ealamun-nubela'', 9/27.)

Kadija Hafs bi poslao čovjeka da provjeri da li prosac konzumira alkohol i da li pri sebi ima šiitskih ubjeđenja. Ako bi bio čist od toga, pristupio bi sklapanju bračne veze. (Vekia u Ahbarul-kudah, 3/187-188.)

Imam Ahmed zabranjivao je brak sa haridžijom, rafidijom i kaderijom. (Vidjeti: El-Mugni, 7/30.)

Spominje imam Subki u biografiji Ebu Abdillaha El-Harisa b. Eseda el-Muhasibija da je El-Džunejd rekao: ''Kada je umro El-Harisov otac, on nije htio uzeti ništa iz njegovog silnog imetka iako je bio izuzetno siromašan, i govorio je: 'Sljedbenici različitih vjera ne se mogu međusobno nasljeđivati', a njegov otac bio je rafidija.'' Ebu Alij b. Hajran el-Fekih govorio je: ''Vidio sam El-Harisa u mjestu Babut-Tâk kako nasred puta drži svoga oca dok su ljudi okupljeni oko njih, a on govori: 'Moja majka, razvedi je, jer ti si sljedbenik jedne, a ona druge vjere.''' (Vidjeti: Tabekatuš-šafiijjel-kubra, 2/277.)

Ibn Ebi Musa el-Hanbeli kaže: "Rafidije koje vrijeđaju ispravne prethodnike nisu dostojni za brak niti se smije s njima sklapati bračna veza." (Vidjeti: Es-Sarimul-meslul, str. 541, od šejhul-islama Ibn Tejmijje)
 
Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: ''Nije nikome dozvoljeno da svoju štićenicu uda za rafidiju ili za onoga ko je ostavio namaz.'' Na drugom mjestu kaže: ''Ne treba musliman udati svoju štićenicu za rafidiju.'' (Vidjeti: Medžmu'ul-fetava, 32/61.)

Siddik Hasan Han, nakon što je spominjao gnusno vrijeđanje ashaba i njihovo proglašavanje nevjernicima od strane rafidija, rekao je: ''Kur'an i hadis jasno ukazuju na nevjerstvo ovih ljudi (tj. rafidija) i potrebno je prema njima sprovoditi sve propise koji te tiču nevjernika (tj. otpadnika): ne stupati s njima u bračnu vezu, ne boriti se s njima protiv drugih, odgovarati na njihove zablude, smatrati da nisu pripadnici islama i tretirati ih najgorim bićima na zemlji.'' (Vidjeti: Ed-Dinul-halis, 3/278.)

Savremeni kolegij za islamska pitanja upitan je o braku sa rafidijama koji mole Aliju, Hasana i Husejina mimo Uzvišenog Allaha, i odgovor je glasio: "Nama nije dozvoljeno udavati muslimanke za njih, niti se ženiti od njih, niti nam je dozvoljeno jesti meso koje zakolju." (Vidjeti: Fetaval-ledžnetid-daime, 2/373) A Allah najbolje zna.

Islamski učenjaci razilaze se na nekoliko mišljenja kada je u pitanju osnova iz koje je izvedena riječ ''sufizam''. Jedni smatraju da je riječ ''sufizam'' izvedenica iz riječi es-safa što označava bistrinu i čistoću – uma i srca. Drugi smatraju da je riječ sufizam izvedenica iz riječi es-saff, zbog toga što su u pitanju ljudi koji su uvijek u prvom saffu pred Allahom, dž.š. Treći kažu da je sufijom nazivan svaki onaj koji je ličio na siromašne ashabe koji su bili ehlu-sofa (siromašni stanovnici Poslanikove, s.a.v.s., džamije).

Četvrti kažu da su sufije nazvane tim imenom zbog toga što su nosili odjeću od sufa – vune. Peti kažu da je riječ "sufizam" preuzeta iz grčkog jezika od riječi "SOPH" (sofisti), što u prijevodu znači mudrost.

Sve u svemu, za života Poslanika, s.a.v.s., nije zabilježeno nikakvo postojanje imena sufija – tesavvuf – tekija itd. Sve su to imena i termini koji su nastali nakon njegove, s.a.v.s., smrti. Poslanik, s.a.v.s., kao i njegovi ashabi, znali su samo za džamije – mesdžide. ''Tekija'' je za njih bila nepoznanica!

''Sufijski tarikat'' u početku je bila škola koja se koncentrira oko misli i smjernica nekog učenjaka koji ima poseban metod u usmjeravanju učenika ka usavršavanju znanja i prakse. Kada su se pojavili ovi tarikati, u početku su to bile samo škole duhovnih, moralnih i metodoloških smjernica. Nisu bili u međusobnoj kontradiktornosti u odnosu na akaidske i šerijatske propise. Razlika je bila samo u načinu vaspitanja i dovođenja učenika do puta Istine, kao i moralnog savršenstva – što se kasnije gotovo sve izvitoperilo!

Što se tiče onoga po čemu su sufije – derviši u globalu postali poznati, poput: odvajanje od svijeta, odlazak u zabačena mjesta, celibat i neženstvo, nerad i ljenčarenje, konzumiranje duhana i alkohola, puštanje brkova a brijanje brada, pisanje hamajlija, huktanje, skakanje, tresenje, probadanje tijela željeznim predmetima, kult mrtvaca i turbeta – primijetit ćemo da je sav taj ''sufijski nauk'' mahom preuzet od kršćanskih svećenika, hinduskih brahmana, jehudskih monaha i budističkih isposnika, a nikako od Poslanika, s.a.v.s., i njegovih ashaba, r.a.! Omiljena sufijska mjesta su turbeta i kaburi evlija. Gdje god oni vode glavnu riječ, oni podižu kabure, ograđuju ih, uljepšavaju i osvjetljavaju, a poznato je da se u islamskom svijetu širk najviše čini kod kabura. Kod njih prizivaju mrtve šejhove od kojih se traži porod, opskrba, kiša, sreća, uspjeh i sl.

Allah, s.v.t., onima koji tako misle poručuje: "Vi se, mimo Allaha, kumirima klanjate i laži smišljate. Oni, kojima se vi, mimo Allaha, klanjate ne mogu vas nikakvom hranom nahraniti; vi hranu od Allaha tražite i Njemu se klanjate i Njemu zahvalni budite! Njemu ćete se vratiti." (el-Ankebut, 17.); „Iskreno ispovijedanje vjere dug je prema Allahu! A onima koji pored Njega sebi uzimaju evlije (zaštitnike), i govore: "Mi im se klanjamo samo zato da bi nas što više Allahu približili" – Allah će njima, zaista, presuditi o onome u čemu su se oni razilazili." (Ez-Zumer, 3.)

Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm., kaže: ''Fanatizam i pretjerivanje karakteristično je za dvije skupine islamskog ummeta: za jedan dio zabludjelih šiija koji poslanicima i imamima iz ehlul-bejta pripisuju Allahovo, dž.š., svojstvo uluhijjeta (obožavanja), kao i jedan dio sufija džahila koji također gaje slično ubjeđenje po pitanju Allahovih poslanika i dobrih ljudi.'' (Pogledaj: Medžmu'ul-fetava, 1/66.)

Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm., kaže: ''Apologetičari se najviše bave potvrdom ili negacijom, postajanjem ili nestankom, kao i pitanjima ubjeđenja i vjerovanja, i njihov krajnji cilj je tasdik/potvrda, ilm/znanje i haber/obaviještenost. Za razliku od njih, sufije svoj akcenat stavljaju na ljubav i mržnju, želju i mrskost, fizičke pokrete i praksu, i njihov krajnji cilj je ljubav, podložnost, djelo i volja.

Što se tiče spašene skupine – ehlul-ilma i imana – pobornika znanja i vjere, pravih vjernika, oni su u svom životu spojili oboje: naučnu spoznaju i vjerovanje i praktično djelovanje i rad utemeljen na ljubavi, pa je njihovo vjerovanje izgrađeno na znanju, kao i rad i ljubav koji su također zasnovani na znanju. Oni su se spasili devijacija apologetičara i sufija, postižući ono što su obje skupine zagubile:

1. govor bez znanja – ako je u pitanju apologetičar, i rad bez znanja – ako je u pitanju sufija, što je sve zajedno prouzrokovalo niz teorijsko-praktičnih novotarija koje su u suprotnosti s Kur'anom i sunnetom;

2. apologetičari su ostali bez djela, a sufije bez riječi.

Sljedbenici sunneta Muhammeda, s.a.v.s., kako onog nutarnjeg tako i onog vanjskog, njihove riječi i njihova djela, kako javna tako i tajna, zasnovana su i utemeljena na ilmu i znanju, i njihova svaka riječ ili postupak su u međusobnoj sprezi, i to su istinski i pravi muslimani, koji su na Pravome putu, na putu onih kojima je Allah blagodat Svoju darovao, a ne na putu onih na koje se rasrdio, a niti na putu onih koji su zalutali! Devijantni apologetičari ugledali su se na jevreje, dok su se devijantne sufije ugledale na kršćane, pa su zbog toga na prve (apologetičare – jevreje) najveći utjecaj imala slova/huruf, i ono na što ukazuju njihova značenja, poput znanja i ubjeđenja, dok su na druge veći utjecaj imali glasovi/asvat, kao i ono što ti glasovi izazivaju i proizvode od osjećaja i pokreta.'' (Medžmu'ul-fetava, 2/41.)

Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm., kaže: ''Izmišljanje neispravnih ibadeta koji u sebi imaju primjese širka i sličnog specifika je kršćana, ali i onih koji se ugledaše na njih poput devijantnih pobožnjaka i sufija, kao i izmišljanje neispravnih zabrana/tahrimata, što je specifika jevreja i devijantnih tobože fakiha i pravnika koji se u tome ugledaše na njih (jevreje)!'' (Pogledaj: Medžmu'ul-fetava, 1/87.)

Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm., kaže: ''Kod devijantnih sufija više dominira želja za slušanjem pjesama i stihova negoli želja za slušanjem Kur'ana i zikra!'' (Pogledaj: Medžmu'ul-fetava, 2/43.)

Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm., kaže: ''Veliki broj sufija kudi razum i smatra ga niskim i ništavnim, i smatraju da se visoka stanja i stepeni ne postižu razumom, već baš njegovim nestankom i gubitkom. Prihvataju i potvrđuju stvari koje zdrav razum nikada ne bi prihvatio, i često znaju hvaliti opijenost i ludilo...'' (Pogledaj: Medžmu'ul-fetava, 3/338.)

Neki od najpoznatijih sufijskih tarikata:

1. Kadirijski tarikat veže se za šejha Abdul-Kadira el-Džejlanija, koji je umro 1166. g. Kretao se po Perziji, Iraku i Bagdadu gdje je i ukopan. Šejh Abdul-Kadir el-Džejlani, rhm., daleko je od onih koji mu se pripisuju isto kao što je Isa, a.s., veoma daleko od kršćana, koji ga obožavaju mimo Allaha, dž.š.! Danas ih najviše ima po Siriji, Turskoj, u nekim dijelovima Afrike, posebno u Kamerunu, Kongu, Mauritaniji i Tanzaniji. Ima ih i u Kavkazu, Čečeniji i u nekim dijelovima Rusije.

2. Rufa'ijski tarikat veže se za Ebul-Abbasa Ahmeda el-Rufa'ija, koji je umro 1182. g., u Basri. Rufa'ije svoje "keramete" dokazuju probadanjem sabljama. Zajedničko im je sa šiijama to što i jedni i drugi vjeruju u Džaferov kitab, u dvanaest imama, da je trinaesti imam Ahmed er-Rufa'i, i jedni i drugi oplakuju ašuru. Ovaj tarikat se podijelio na tri sekte: bazije, melekije i hubejbije. Danas ih najviše ima po Egiptu, Siriji, turskoj Anadoliji, istočnoj Evropi, Kavkazu, kao i u Sjevernoj Americi.

3. Bedevijsko-ahmedijski tarikat veže se za Ahmeda el-Bedeviju, koji je rođen u jednoj šiitsko-iranskoj porodici, a umro 624. h.g. u Iraku, gdje je ukopan i čiji kabur svake godine posjeti preko 3 miliona bedevija-ahmedija. Njihovo učenje zatrovano je mnoštvom idolatrije i novotarija od kojih je islam potpuno čist. Ima ih u Egiptu, ali i u nekim dijelovima Evrope. Tarikat im se pocijepao na šesnaest sekti.

4. Šazilijski tarikat veže se za Ebul-Hasena el-Šazilija, koji je umro 1258. g. Ovo je jedan od većih sufijskih tarikata. Danas su rasprostranjeni u sjevernoj Africi, Egiptu, Keniji, Tanzaniji, Bliskom istoku, Šri Lanki, kao i u zapadnoj i Sjevernoj Americi.

5. Mevlevijski tarikat veže se za iranskog pjesnika Mevlanu Dželaluddina er-Rumija, koji je umro 1273. g., i ukopan je u Konji. Najviše ih ima u turskoj Anadoliji, Siriji, kao i u Sjevernoj Americi. Poznatiji su kao vrteći derviši, zbog toga što se prilikom obavljanja zikra vrte ukrug!?

6. Nakšibendijski tarikat veže se za Behauddina Nakšibenda iz Buhare, koji je umro 1390. g. Najviše ih ima u centralnoj Aziji, Iranu, na Kavkazu, sjeverozapadnoj i jugozapadnoj Kini, Indoneziji, Indiji, turskoj, Evropi i Sjevernoj Americi.

7. Bektašijski tarikat veže se za hadži Bektaša iz Horosana, koji je umro 1338. g. Ovaj sufijski tarikat karakterističan je po šiitskim idejama, ubjeđenjima i stavovima. Ima ih po turskoj Anadoliji, Albaniji i Americi.

8. Ni'imetullah tarikat veže se za Nuruddina Muhammeda Ni'imetullaha, koji je umro 1431. g., u mjestu Mehan blizu Kermana u jugozapadnom Iranu. Najviše ih ima u Iranu i Indiji.

9. Tidžanijski tarikat veže se za Abbasa Ahmeda b. et-Tidžanija, alžirskog berbera, koji je umro 1815. g. Iz Alžira su se najviše rasprostrli prema jugu i Sahari, kao i prema zapadnom i centralnom Sudanu, Egiptu, Senegalu, zapadnoj Africi i sjevernoj Nigeriji. Ima ih i u zapadnoj i Sjevernoj Americi.

10. Džerrahijski tarikat veže se za Nuruddina Muhammeda el-Džerraha iz Istanbula, koji je umro 1720. g. Najviše ih ima u Turskoj, sa malim grupicama po zapadnoj i Sjevernoj Americi.

U Bosni su najzastupljeniji sljedeći tarikati:

- Nakšibendijski tarikat: Sarajevo, Visoko, Busovača, Fojnica, Bilalovac, Milodraže, Merdani, Gorica, Kakanj, Zenica, Ričica, Tešanj, Travnik, Mostar, Tuzla, Gornja Tuzla, Olovo, Živinice, Kladanj, Banovići, Gračanica kod Tuzle, Zvornik, Ključ, Bužim, Cazin.

- Kaderijski tarikat: Sarajevo, Travnik, Pazarić.

- Rufa'ijski tarikat: Sarajevo, Vareš, Srebrenik.

- Šazilijski tarikat: Tuzla – Dubrave.

(Pogledaj: ''Pregled mjesta održavanja zikra u BiH'', novine ''Kelamul-Šifa'', br. 9, proljeće 2006.)

Što se tiče Sandžaka, ne bilježi se da igdje danas u njemu postoji živa tekija koja vuče svoje korijene od ranije, niti da postoji neki organizovan tarikat koji vuče svoje korijene od ranije. Sandžačke golgote samo su preživjele džamije! Postoje pokušaji izvjesnih pojedinaca koji žele nanovo oformiti neke tekije i tarikate, posebno u Novom Pazaru, ali su to sve želje i nezvanični pokušaji pojedinaca. U ranijem periodu sufije su bile dostatno zastupljene na teritoriji Sandžaka jer se to dâ primijetiti po mnoštvu turbeta koje su ostavili iza sebe, u gotovo svakom sandžačkom gradu izuzev Plava ).J(el-hamdulillah, što ne znači da u Plavu nije bilo dobrih ljudi!  

Jedini ispravni tarikat – pravac

Jedini ispravni tarikat jeste tarikat i pravac ehli-sunneta vel-džemata koji se ogleda u doslovnom slijeđenju potvrđene prakse Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako javno tako i tajno, kako svojom nutrinom tako i svojom vanjštinom, kao i slijeđenju puta i staze prvaka ove vjere – muhadžira i ensarija.

Sljedbenici tarikata ehli-sunneta vel-džemata drže se vasijjeta i oporuke posljednjeg Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao: ''Strogo se pridržavajte mog sunneta, kao i sunneta pravovjerno upućenih halifa nakon mene; čvrsto se držite toga, i prihvatite se toga očnjacima svojim! Strogo se čuvajte izmišljotina, jer je svaka izmišljotina novotarija, a svaka novotarija vodi u Vatru!'' (Sahih: Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže, Ahmed)

Sljedbenici tarikata ehli-sunneta vel-džemata znaju da je najvredniji govor – Allahova, dž.š., Knjiga, i da je najbolja uputa – uputa Muhammeda, s.a.v.s. Oni daju prednost Allahovim, dž.š., riječima nad bilo čijim drugim govorom, i daju prednost sunnetu i praksi Muhammeda, s.a.v.s., nad bilo čijom drugom i drugačijom praksom! Zbog ovoga se zovu ehlul-Kur'an i ehli-sunnet!

Ehli-džematom su nazvani zbog toga što se pridržavaju konsenzusa i idžma'a ashaba i sve sunnetske uleme nakon njih, i zbog toga što su to pravi čuvari džemata muslimana i oni koji su u stanju ginuti za njega, i braniti ga od napada nevjernika, za razliku od svih ostalih novotarskih skupina koje su najprepoznatljivije po tome što redovno udaraju po džematu muslimana, što se dijele na razne frakcije i skupine, pomagajući često svojom praksom nevjernike protiv muslimana!

Ehli-sunnet vel-džemat posmatra sebe, ali i sve druge kroz lupu Kur'ana, sunneta i idžma'a, pa sve što se poklapa s njima – to podržavaju, a sve što se suprotstavlja njima – protiv toga se bore.

Ehli-sunnet vel-džemat su oni koji traže da se čini dobro, a od zla odvraćaju, onako kako to Šerijat zahtijeva, i smatraju da će se hadždž, džihad, džume i bajram-namazi obavljati za emirima i vođama – bili oni dobri ili loši.

Ehli-sunnet vel-džemat su čuvari džamijskih džemata, i na svoju vjeru gledaju kao na nasihat. Uvijek su svjesni Allahovih, dž.š., riječi: ''Vjernici su među sobom poput čvrste građevine čiji se dijelovi međusobno podupiru!'', ili: ''Vjernici su poput jednog tijela. Kada oboli jedan njegov organ – svi ostali organi pate od temperature i nesanice!''

Ehli-sunnet vel-džemat traži od muslimana sabur i strpljenje pri belaju i iskušenjima, kao i šukr i zahvalu prilikom rahatluka i uživanja; traži i raziluk i zadovoljstvo Allahovim, dž.š., kada' i kaderom, tj. sudbom i odredbama!

Ehli-sunnet vel-džemat pozivaju visokom moralu i dobrim djelima, i ne zaboravljaju riječi Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao: ''Najsavršenijeg i najljepšeg imana su oni koji su najljepšeg ponašanja i ahlaka!“

Ehli-sunnet vel-džemat pozivaju na održavanje rodbinskih veza, i da daš onome ko tebi ne daje, i da oprostiš onome ko ti je zulum nanio, i da si pokoran roditeljima svojim, i da održavaš dobrosusjedske odnose, i da si dobročinitelj siročadima, i siromašnima, i putnicima, i robovima...

Ehli-sunnet vel-džemat zabranjuju oholjenje i uzdizanje nad drugima, nanošenje nepravde, nasilja i zuluma drugima – s pravom ili bez prava!

Dakle, ehli-sunnet vel-džemat su ljudi koji slijede Kur'an i sahih-sunnet, onako kako su ga prve generacije islama (selef), tumačile i slijedile, a ne kako ga tumače ili praktikuju oni koji nisu selef ovoga ummeta!

Molimo Allaha, dž.š., da nas uputi istini i Pravome putu! Amin!

Citanjem Kur'ana muslimanka razumije visoki polozaj na koje je Uzviseni Allah uzdigao roditelje i(razumije) da je to polozaj koji covjecanstvo nije nikada poznavalo,izuzev u islamu,koji je postovanje roditelja ucinio stepenom koji dolazi odmah nakon vjerovanja u Allah i Njegovog iskrenog obozavanja.Mnogi Kur'anski ajeti opisuju da zadovoljstvo roditelja dolazi odmah iza Allahovog zadovoljstva i potvrdjuju da je lijep odnos prema roditeljima najbolje dobro djelo,poslije vjerovanja u Allaha.
"I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte!A roditeljima dobrocinstvo cinite,i rodjacima,i sirocadima,i siromasima,i komsijama bliznjim,i komsijama daljnjim,i drugovima,i putnicima-namjernicima,i onima koji su u vasem posjedu.Allah,zaista,ne voli one koji se ohole i hvalisu".(En-Nisa 36)
Tako je muslimanka,koja razumije ucenja svoje vjere,ljubaznija i iskazuje vise postovanja prema svojim roditeljima od bilo koje druge zene u svijetu;nju ne sprecava to sto napusta svoju kucu kada sklopi brak i zasnuje porodicu,kao svoju vlastitu,i kada bude imala svoj,nezavisan zivot,pun obaveza.Njeno postovanje i ljubazan odnos prema roditeljima se nastavlja i ostaje vazan dio njenog ponasanja do kraja njenog zivota,u skladu sa Kur;anskim ucenjima koja naglasavaju lijep odnos prema roditeljima sve dok su zivi,a posebno kada dozive starost,postanu nemocni i kada im je potrebna lijepa rijec i njega:
"Gospodar tvoj zapovjeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobrocinstvo cinite.Kada jedno od njih dvoje,ili oboje,kod tebe starost dozive,ne reci im ni:Uh!-i ne povikni na njih,i obracaj im se rijecima postovanja punim.Budi prema njima pazljiv i ponizan i reci:Gospodaru moj,smiluj im se,oni su mene,kad sam bio dijete,njegovali!".(El-Isra 23-24)
Muslimanka,cije je srce nadahnuto svjetlom Kur'anske upute,uvijek prima i odaziva se ovoj bozanskoj uputi koju nalazi u ajetima koji naglaqsavaju lijep odnos prema roditeljima.Zato se njena ljubaznost i postovanje prema njima povecava i ona ce se jos vise posvetiti njihovom sluzenju.Ucinit ce sve sto je u njenoj moci da ih ucini zadovoljnim,cak i ako ima muza,kucu,djecu i ostale obaveze:
"I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte!A roditeljima dobrocinstvo cinite,i rodjacima,i sirocadima,i siromasima,i komsijama bliznjim,i komsijama daljnjim,i drugovima,i putnicima-namjernicima,i onima koji su u vasem posjedu.Allah,zaista,ne voli one koji se ohole i hvalisu".(En-Nisa 36)

Ljubav i nepažnja

Neki covjek je bio puno zaljubljen u svoju ženu. Ona je imala bjelilo u oku, a covjek od prevelike zaljubljenosti i ljubavi nije primijetio postojanje ove mahane. Kada je njegova ljubav pocela splašnjavati i slabjeti rekao je ženi: "Otkad se pojavilo to bjelilo u tvom oku?" Žena je odgovorila: "Odonda od kada je tvoja savršena ljubav pocela slabjeti."
Poslanik, a.s., kazao je: "Ljubav ucini covjeka slijepim i gluhim." Dakle, ljubav ucini covjeka slijepim da bi vidio nedostatke voljenog i gluhim da bi cuo prijekor upucen njegovoj ljubavi. (9, 269)

Muhammed, s.a.v.s., je taj koji nas je podstakao da podignemo naše oči iz prašine po kojoj hodamo ka ukrašenom, zvjezdanom nebu iznad nas. On je taj koji nas je izveo iz dubine tame u veličanstvo svjetla Uzvišenog.

Poslanik je taj koji nas je poveo da razbijemo naše kamene kipove i drvena božanstva. Muhammed nas je uzvisio iz prljavštine i idolotarije u uživanje spokoja Božije uzvišenosti (transcendentnosti).

U noći Kadr, u ramazanu, Kur’an je spušten Muhammedu, te je svoje prve ajete dobio u pećini Hira (po predaji Ibn Abbasa). Nakon toga, Poslanik nas je naučio kako da slavimo ramazan kroz dane posta i noćne namaze; da bismo bili zahvalni na svakom danu ramazana koji strpljivo podnesemo, te zahvalni na svakoj noći kroz naše namaze.  

Neočekivana promjena

Nije ništa manje nego čudo to kako je Poslanik, s.a.v.s,. promijenio i popravio stanje neobuzdanih arapskih plemena, te pretvorio ih u skromne, disciplinovane i bogobojazne askete, koji su provodili svoje vrijeme u namazu u džamijama, pet puta dnevno tražeći uputu od Uzvišenog Allaha.

I zamislite: isti oni ljudi koji su nekoć uživali u “vinu i ženama” sada su provodili čitav mjesec Ramazana u postu i namazu.

U srca svojih sljedbenika, Poslanik je usadio ljubav i bogobojaznost prema Allahu, dž.š., kao i ljubav prema čovječanstvu. Njegov primjer je bio inspirirajući i neodoljiv; svaki od njegovih pristalica je bio nestrpljiv da postane njegov najbliži sljedbenik. Njima je on bio najiskreniji i najsrdačniji od svih vođa. Njegov život im je bio otvoren kao knjiga; mogli su izbliza gledati kako je on sprovodio u djelo ono što je govorio.    

Duhovna vladavina

Poslanik, s.a.v.s., nam je pokazao kako je ovaj svijet manje važan nego budući, vječni, te kako je tijelo manje važno nego duša. U postu je Poslanik pokazao svojim ashabima korak po korak kako da prevaziđu fizičke zahtjeve tako da duhovnost preuzme vlast.

Ostavljanje  hrane, pića i spolnog općenja je bio samo uvod u nešto veće: pobjeda nad pohlepom i požudom, te pomamom i razvratom; oslobađanje čovjekovog uma od nagona strasti i navale ljutnje. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Nije jak onaj koji pobjeđuje ljude svojom snagom, već je jak onaj koji kontroliše sebe u ljutnji.” (prenosi Ebu Hurejre, r.a.)

O efektu posta na ponašanje jedne osobe, Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Post je štit, pa kada neko od vas bude postio neka se tada čuva bestidnosti i galame. Ako ga neko opsuje ili napadne, neka rekne: 'Ja sam čovjek koji posti.'”(prenosi Buhari)

Smisao posta, prema Poslanikovim riječima, nije samo želja osobe da se odrekne prepuštanja uživanjima, već i da osjeti i doživi potrebe svoga brata kao svoje. Niko nije više srčan i darežljiv od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.; a njegova darežljivost je doživljavala svoj vrhunac u ramazanu (prenosi Buhari).  

Poslanik, s.a.v.s., je istaknuo važnost lijepog ophođenja s ljudima kada je rekao: “Olakšavajte, a ne otežavajte! Obradujte, a ne rastjerujte! Budite poslušni jedan drugom i nemojte se međusobno razilaziti!” (prenosi Buhari)

Također je rekao: ”Među najvrijednija djela spada i to da razveseliš svoga brata vjernika, ili da vratiš njegov dug, ili da ga nahraniš!” (prenosi Taberani)

Srce onog ko iskreno posti je otvoreno za razmišljanje o veličanstvenosti nebrojenih Allahovih dobara. To je razlog zašto je Allahov Poslanik, s.a.v.s., savjetovao svoje ashabe da izbjegavaju pohlepu: ”Hrana za jednoga dovoljna je za dvojicu, hrana za dvojicu dovoljna je za trojicu, a hrana za trojicu dovoljna je za četvoricu." (prenosi Buhari)

Blagost pri teškoći

Allah je Svemilosni i On nam je pokazao Svoju milost time što je Svojim stvorenjima poslao Svog posljednjeg poslanika, Muhammeda, s.a.v.s., kao dokaz milosti.

Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ”Budite milostivi, pa ćete dobiti milost, milostivima će se smilovati Milostivi (Er-Rahman)! Smilujte se onima na Zemlji, smilovat će vam se Onaj sa nebesa!“ (prenosi Tirmizi)

"Nije vjernik onaj koji zanoći sit, znajući da je njegov komšija gladan." (prenosi Bejheki)

Nije začuđujuće da su ga ashabi toliko voljeli, jer je bio najbolji od ljudi, obasipajući svojom milošću ne samo ljude, već i stvorenja drugih svjetova. Nijedan vođa nije bio tako brižljiv i obziran za svoje sljedbenike kao Muhammed, s.a.v.s., koji nikada nije dopustio ni jednom muslimanu da ponese više nego što može izdržati, baš kako ga je naučio Uzvišeni Allah.

Jer, bio je vrlo obazriv na snagu, odnosno nemoć ljudi; ovo je jasno iz njegovih uputa ashabima u vidu posta: naučio je muslimane da oduže sa sehurom do pred početak vremena za sabah namaz, te da požure s iftarom poslije poziva na akšamski namaz, tako da nema bespotrebnog napora za postača produživanjem vremena posta.

Tokom putovanja u ramazanu, Poslanik, s.a.v.s., je ili postio ili prekidao svoj post; dozvolio je svojim ashabima da izaberu jedno od to dvoje, prema njihovim mogućnostima.

Važno je primijetiti da Poslanik nije odredio neku određenu, minimalnu udaljenost pri putovanju kada bi čovjek mogao prekinuti svoj post. Njegovi ashabi su nekada prekidali svoj post odmah nakon izlaska iz svojih kuća, jer je ovo bio primjer koji je Poslanik, s.a.v.s., sam postavio.  

Slično je i s vremenima vrućina ili žeđi kada im je bilo dozvoljeno da se hlade vodom sipajući je na svoje glave, kao što je i Poslanik, s.a.v.s., radio.

Njegov primjer porodičnog života i druženja sa svojim ženama nije bio različit u ramazanu; zabranio je samo ona djela koja bi sigurno mogla pokvariti post.

Što se tiče teravije namaza, zabilježeno je da je Poslanik, s.a.v.s., započeo s praksom klanjanja teravije namaza u džematu, te da je ubrzo nakon toga prekinuo, bojeći se da bi muslimani taj namaz uzeli za obavezan da ga je on nastavio klanjati u džematu. Iako je pokazao, kroz svoj primjer, da je teravih namaz vrijedniji u džematu, dozvolio je slobodu u izboru iz svoje samilosti.

Osamljivanje, osvježavanje duše

Najuzvišenija tačka ramazana za muslimane je traženje noći Kadra tokom zadnjih deset noći. Jedan način ibadeta koji je Poslanik, s.a.v.s., isticao u ramazanu je itikaf, a to je duhovno povlačenje u kojem se musliman povlači u džamiju da bi koristio svoje vrijeme samo na ibadet i sjećanje na Uzvišenog Allaha.

U današnjim, modernim vremenima kada ljudi čeznu za udovoljanjem u prolaznim užicima, čovjek se mora okrenuti ka osamljivanju u ‘kući namaza’ s vremena na vrijeme; a to je važno za čovjekov duhovni oporavak i povratak svom Stvoritelju.

Tako nas je Poslanik, s.a.v.s., naučio kako da iskoristimo ramazan kao mjesec za discipliniranje naših upornih strasti, za odbijanje naših želja za isticanjem, te za treniranje strpljivosti za vrijeme poteškoća.

Poslanik nam je istakao da je posebno tokom ramazana naša obaveza da pomognemo i uzdignemo one koji nisu u blagodatima u kojima mi živimo.

Iznad svega, ramazan je mjesec razmišljanja o milosti i darežljivosti Uzvišenog Allaha, o vraćanju Njemu i pokajanja Njemu, te iskrenog traženja oprosta

 Ako je ljudski um pametna i interaktivna laboratorija koja sama sebe izučava, da li jezik - kao produžni alat glavnih elemenata pomenutog laboratorija, tj. misli - posjeduje mogućnost detaljnog oblikovanja željene realnosti kroz konkretne sisteme neurolingvističkog autoprogramiranja? Drugim riječima, da li je stres kao pošast modernog doba duboko u polju naše kontrole?

Posmatrajući definiciju stresa koja kaže da je stres unutrašnje (subjektivno) stanje koje predstavlja reakciju na stresor, tj. stresan događaj - zaključujemo da stres možemo kontrolisati jedino dajući stresorima mudrija značenja.

Ako je stres rezultat naše subjektivne reakcije na različite životne događaje, jasno je da kontrolom te iste reakcije mi kontrolišemo i unutrašnja stanja našeg bića, neovisno o mnoštvu nepredvidivih životnih događaja koje ionako ne možemo kontrolisati. Na kraju, davanje mudrijih značenja životnim datostima je jedina kontrola koju imamo i naš fokus treba da je na kritičkom propitivanju konvencionalnih značenja koje je staro-novo društvo dalo, npr., pojmovima kao što su: briga, tuga, razočarenje, ljutnja, neprijateljstvo, brz tempo života, itd.

Kur'an jasno ističe prethodnu činjenicu i podcrtava svu relativnost značenja koja ljudi pripisuju pojmovima koje mrze ili vole:


"...I moguće je da nešto mrzite, a to je dobro za vas; i moguće je da volite nešto, a to je zlo za vas. A Allah zna, a vi ne znate." (El-Bekare, 216)

Prethodni citat iz najveće sure (poglavlja) u Kur'anu poziva na intelektualiziranje ljudske svakodnevnice kroz redefinisanje osnovnih životnih pojmova kao što su zlo i dobro.

Sposobnost ljudskog intelekta da daje željena značenja pojavama i pojmovima proističe iz Ademovog, a.s., iskustva za koje se pobrinuo Allah, dž.š., i obavijestio nas o posebnoj vještini kojoj je podučio našeg praoca:

"I pouči On Adema nazivima svih stvari..." (El-Bekare, 31).

Komentator Kur'ana Abdurrahman Es-Sa'dijj ističe da je Adem, a.s., bio podučen i nazivima svih stvari kao što su npr. kamenčić-kamen-kamenčina, tj. bio je podučen i komparativnom načinu razmišljanja. Također, bio je podučen nazivima svih apstraktnih pojmova kao što su npr. sreća, ljubav, ljepota, zlo itd., kao i njihovim ispravnim definicijama.

Zamislite čovjeka čiji je um bremenit nepreglednim fondom preciznih definicija ključnih životnih pojmova i srce sa najraznovrsnijim uredno uskladištenim emocijama koje prate pomenuti intelektualni sadržaj tvoreći nesagledivu misaono-emotivnu erudiciju! Ta fantastična čovjekova sposobnost da na bazi poznatih pojava i pojmova daje nazive novim ili redefiniše postojeće - glavna je osobenost ljudskog intelekta (nepoznata melekima, npr.) zbog koje je Gospodar svjetova dao priliku ljudima da nastane planetu Zemlju i dokažu sposobnost kvalitetnog uobličavanja svijeta svojim misaonim procesima.

Redefinisanje stresora

Stresor ili izvor stresa može biti ama baš sve, ukoliko ne prilazimo životu promišljeno. Prelijep jesenji dan pun različitih nijansi boja i umirene prirode pred bujanje može biti izvor stresa ukoliko ga čovjek vidi kao "oblačan i tmuran dan u kojem nam se samo spava". Prolom oblaka uz jak vjetar osoba može da definiše kao "nevrijeme", "nepogodu" ili "katastrofu". Neko drugi će posmatrati takav dan kao mogućnost uživanja u jednoj predstavi u kojoj nastupaju dva karizmatična glumca/predstavnika: impresivna nesebična kiša koja ne pita za darovane kapi i šarmantan i nepredvidiv vjetar koji ne naplaćuje utrošenu energiju kojom napoji sve u prirodi.

Štaviše! Ljudi mogu vidjeti i salat/namaz (molitvu) kao izvor stresa ukoliko to vide kao svakodnevni teret na leđima, pa kažu na kraju dana: "riješio/la sam se jacije, sad sam rahat!" Neko drugi će vidjeti 5 svakodnevnih namaza kao 5 neprocjenjivih kreativnih pauzi u kojima okrepljuje tijelo/dušu i crpi ogromnu psiho-fizičku snagu.

Jedan od najvećih izvora stresa na koje se ljudi žale danas su loši međuljudski odnosi. Tako se, npr., ljudi na radnom mjestu više žale na atmosferu na poslu koju kreiraju kolege nego što se žale na samu težinu posla. Mnogi vrlo pošteni i naivni ljudi se uznervoze na samu pomisao da moraju dijeliti isti prostor s osobom/osobama koja im je pokazala određeni vid nezasluženog neprijateljstva (npr. ogovaranje, zluradost, prikrivanje informacija, udarac u leđa, itd.) te vrlo brzo primijete jasne fiziološke promjene na svom organizmu (znojenje dlanova, jače kucanje srca, stezanje grla, hladan znoj, i tome sl.).
Međutim, situacija se radikalno mijenja ukoliko sebi objasne da je svaki kontakt i susret s osobama koje vole da pletu mreže sitnih pakosti ustvari prilika za posmatranje izbliza procesa moralne devijacije i izobličenja.
Pristupajući tom profilu ljudi kao radoznali studenti, njih vidimo kao objekat studiranja i učenja koji nam može donijeti značajne informacije. Uzvraćajući na sitnu pakost istom mjerom, uzimamo ulogu pukih ogledala koja samo reflektuju natrag nedjelo koje preziremo - ali i psihičko stanje naših mrzitelja - i na taj način demonstriramo konformizam i nekreativnost.

Ljudi koji se kreću u kriminalnim miljeima imaju najviše razloga da se žale na stres prouzrokovan lošim međuljudskim odnosima. Ipak, iako su to ljudi koji imaju najviše razloga da spavaju samo na jedno oko i da se vječito okreću preko ramena, ne žale se na stres iz više razloga. Prvi razlog se tiče njihovog bogatog životnog iskustva koje ih je naučilo da prijatelje drže blizu, a neprijatelje još bliže. Sposobnost prilaska blizu neprijatelju je presudna za uvid u način razmišljanja neprijatelja i adekvatnu samoodbranu.
Drugi razlog je vezan za vrlo iznijansiran uvid u ljudske slabosti i neupadanje u zamku idealiziranja ili sataniziranja ljudi, pošto su direktni svjedoci najdrastičnijih ljudskih plemenitosti i pakosti.

Emocionalno neinteligentni ljudi, tj. ljudi s oskudnim životnim iskustvom i s velikom rezerviranošću prema životu, nakon uočenog neprijateljstva određene osobe, vlastitom grubošću i netaktičnošću trajno je udaljavaju iz vlastitog svijeta i na taj način gube mogućnost uvida u njene planove.

Izreka - najbolji su oni lideri koji mogu čuti otkucaje srca svojih neprijatelja - dodatno podcrtava nedostatnost (političkog) liderstva ukoliko nije osposobljeno da superiorno opipa neprijateljske žile kucavice.

Ovakvim davanjem značenja pojmu "neprijatelj", čovjek u brojnim ljudskim pakostima, aktivnim ili pasivnim neprijateljstvima, smicalicama, mobinzima i sl., vidi mogućnost napredovanja kroz emocionalno sazrijevanje i učenje od cijele plejade duhovnih bogalja koji su poslani u naše živote da na njima vježbamo vlastite programe humanizacije društva, argumentaciju i cijelu lepezu verbalnih zahvata.

Kako dani postaju topliji, više je nego očito da se svakim danom mlađahne pripadnice ženskog spola (a poneka i malo starija) po gradu šetkaju sve "lakše" i "oskudnije" obučene.
Naravno, cilj ovoga teksta nije da sada kritikujemo takve osobe, koje ovaj tekst vjerovatno neće ni pročitati, već da poglede pojedinih potencijalnih "gledaoca" malo udaljimo od njih i njihovih „ukrasa".

Međutim, iako treba malo i razumjeti žensku potrebu da se ukrasi i da bude u centru pažnje, pa i odbiti nešto kao „olakšavajuću okolnost" na neznanje, pogrešan odgoj i onu „mladost-ludost", ipak čovjek ostane zatečen kada vidi poneku polugolu djevojku u mini suknjici i s podubokim dekolteom, koja ulicom šetka pored svog babe, ljudi u nju bulje, za njom se okreću i mrmljaju lascivne komentare, a „stari" hoda kraj nje kao da ništa ne primjećuje.

S jedne strane, uredu, to je njihovo pravo, "njihov dućan, njihova roba", niko čovjeka ne tjera da ih mora gledati, obori pogled, okreni glavu i šta te briga, ali s druge strane - hajd´ prođi kroz čaršiju k´o zombi, pa da nijednu ne pogledaš.

Uglavnom, čovjek ne može utjecati na to kako će se tuđa djeca ili žene "oblačiti", ali može utjecati na to kako će i da li će ih uopće gledati, zaraditi grijeh ili ne, odnosno, da li će njihovo dovođenje u "napast" izgledom imati na njega efekta ili ne.

Možda ovo nije sad neko prioritetno islamsko pitanje, ali ipak se radi o vjerskoj obavezi i dosta ljudi bi je moglo barem pokušati izvršavati. Ako već nisu u prilici da učine kakvo dobro i "velike stvari", onda se barem na ovaj način mogu kloniti ovoga zla.
Istina, ovo se ne može smatrati nekim baš velikim grijehom, ali desetak - dvadeset griješnih pogleda svaki dan - sabere se, brate, do kraja mjeseca toga vrlo dosta. Zatim, nevođenje brige o pogledu može odškrinuti vrata nekim drugim mnogo većim grijesima, a s druge strane obaranje pogleda djeluje kao prevencija za upadanje u neke velike grijehe.
Naravno, ovo je lakše reći ili preporučiti drugome, nego stvarno primijenjivati u praksi.

U globalu, vjernik prolazi kroz neke tri faze, kad je u pitanju obaranje pogleda:

- U prvoj fazi, u kojoj se većina ljudi danas nalazi, čovjek, iako vjeruje, ne shvaća mnogo ozbiljno onu naredbu "O, vjernici, oborite poglede svoje", ne smatra to nekim opasnim grijehom i uglavnom uopće ne praktikuje obaranje pogleda. U suštini, manje-više dobro „pregleda" svako malo mlađe i zgodnije žensko čeljade koje mu ide u susret ili dođe u njegov vidokrug, a kao pride kako bi sebi dao u potpunosti "oduška", za malo "zgodnijim" djevojčetom se zna i mahsuz okrenuti i "ispratiti" ga što dalje pogledom.

- U drugoj fazi čovjek počne malo ozbiljnije razmišljeti o svrsishodnosti naredbe o obaranju pogleda i o potrebama njene praktične primjene. Ovo je faza "pokušaja i pogreški" ili faza "samozavaravanja". Čovjek zna šta je zabranjeni pogled, zna za naredbu o obaranju pogleda, ima iskreni nijet da to provede u praksu, međutim, to realizuje "selektivno" i kad se "sjeti" ili "zastidi". Međutim, čovjek još nije "čvrst" u svojoj odluci, zavarava se da mu je "prvi pogled dozvoljen", pa ga maksimalno produžuje ili prelazi olahko na sljedeći, ili svoj pogled „opravdava" divljenjem i ibrećenjem "ljepotom Božijeg stvaranja" ili varljivim opravdanjem "još samo ovaj put", itd.

- U trećoj fazi kroz dugotrajnu i strpljivu samokontrolu, razne "iskustvene tehnike", iskren nijet sa željom da se kloni grijeha i da ispuni još jednu Božiju naredbu, uviđanje prednosti zikra nad razgledanjem stvari koje nas se ne tiču, ženidbu, često uzimanje abdesta, itd., čovjek vremenom može postići zavidan stepen prisebnosti, odnosno uspjeha u obaranju pogleda. Desi se i dalje da tu i tamo "pusti" pokoji zalutali i "skriveni" zabranjeni pogled, ali čovjek se brzo zastidi, pokaje i dođe sebi.

Ovdje je bitno napomenuti da čovjek ponekad obori pogled iz stida, jer je u društvu s nekim bliskim (ženom, djevojkom, sestrom, kakvim pobožnim ahbabom, itd). Međutim, tu bi ipak trebalo nastojati kloniti se licemjerstva i obarati pogled iskreno i isključivo zbog stida od Allaha, dž.š., a ne zbog stida "šta će drugi ljudi reći".

Međutim, potrebno je napomenuti da i u ovome ne bi trebalo pretjerivati i ići skroz u krajnost, pa ići ulicom k´o kakav izgubljen slučaj i "van sebe". Dešava se tako, ako se čovjek previše "isključi" od okoline, da se rodbina, prijatelji ili poznanici naljute na čovjeka misleći da ih namjerno izbjegava, pravi se da ih ne vidi, odnosno da neće namjerno iz oholosti ili drugih razloga da im se "javi" i da ih pozdravi.

Prenosi Imam Muslim u svom Sahihu od Ebu Emame, radijallahu 'anhu, da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: Ko svojom desnicom ukine neko pravo muslimana, Allah mu je Vatru učinio obaveznom, a zabranio mu Džennet. Neki čovjek ga upita: Zar i ako bude nešto neznatno, o Allahov Poslaniče?Rekao je: Da.

59. Izigravanje Allahovog zakona

Prenosi imam Buhari u svome Sahihu od Ibn Abbasa radijallahu anhuma da je rekao: »Čuo sam Omera, radijallahu 'anhu, kako kaže: Ubio Allah tog i tog! Zar ne zna da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: 'Prokleo je Allah židove - zabranjen im je loj, a oni ga rastapaju i prodaju!'  [Fethul-Bari 496/6]
El-Hafiz ibn Hadžer u Fethul-Bariju kaže: »Njegov govor (Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem) dženehula - znači da su rarastapali loj... A nešto kada je zabranjeno, zabranjena je i zarada od toga...«
Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: »Zaista kada Allah narodu zabrani jedenje nečega, zabrani i dobijanje zarade od toga.« [Prenose ga Ahmed, Ebu Davud, Sahihul-Džami' 5107]
Način izigravanja Allahovog zakona u ovom i drugim vremenima su mnogobrojni. Neki od njih su: prodaja uzorka i nazivanjem mnogih zabranjenih stvari drugačijim imenima kako bi bile dopuštene, neka nas Allah sačuva od toga. O ovom nas je obavijestio Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa je rekao: Neće prestati dani i noći sve dok grupa iz mog ummeta ne bude pila vino nazivajući ga drugim imenom. [Sahih Sunnen Ibn Madždže  2734]
Pa, ko pije vino nazivajući ga drugim imenom stiže ga prokletstvo zbog pijenja tog vina, prokletstvo izigravanja zakona i dozvoljavanja nečeg što je zabranjeno, neka nas Allah sačuva toga.
Šteta koja se čini ovim izigravanjem zakona je ogromna, a jedna od njih je da podstiče ljude na činjenje zabranjenih stvari bez straha, bez bojazni i stida od Allaha, subhanehu ve te'ala, kao što pomaže dozvoljavanje ovih zabrana i njihovo širenje u društvu.
Allah subhanehu ve te'ala kaže: »Opominji, zaista će opomena koristiti vjernicima.« (Zariat 55)
Muhammed ibnul Husejn je rekao: »U karakteristike vjernika ne spada da bježi od Allahovih propisa varkama koje će ga dovesti do negiranja istine.« [Fethul-Bari 329/12]

60. Ovaj svijet i njegovi ukrasi, osim spominjanja Allaha i onog ko se sprijatelji s njim
Od Ebu Hurejre od Ibn Mesuda  radijallahu 'anhuma, od Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem: Ovaj svijet je proklet, prokleto je i sve što je na njemu, osim spominjanja Allaha i onog ko se sprijatelji s njim, te alima (učenjaka) i onog ko uči. [Hadis prenosi Ibn Madždže i drugi Sahihul-Džami' 3414]
Pod dunjalukom ili ovim svijetom misli se na sve što čovjeka zaokuplja i odvraća od robovanja Allahu subhanehu ve te'ala i tako ga udaljava od Njega. Pod Njegovim prokletstvom se podrazumijeva udaljavanje od Njegovog pogleda, kao što stoji u Sahihut-Tergib broj 71.
Rekao je Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem: Čija briga bude drugi svijet Allah će mu učiniti da njegovo bogatstvo bude u srcu njegovom, skupit će njegovu skupinu, a ovaj svijet će mu doći prisilno. Kome ovaj svijet bude briga Allah će učiniti siromaštvo među njegovim očima, a od ovog svijeta mu neće doći ništa osim onog što mu je određeno. [Hadis prenosi Tirmizi, Sahihul-Džamiu 6510]

ONI KOJIMA JE ALLAH ZABRANIO DŽENNET ILI IM JE NAGOVIJESTIO VATRU

61. Ukidanje nekog prava muslimanu

Prenosi Imam Muslim u svom Sahihu od Ebu Emame, radijallahu 'anhu, da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: Ko svojom desnicom ukine neko pravo muslimana, Allah mu je Vatru učinio obaveznom, a zabranio mu Džennet. Neki čovjek ga upita: »Zar i ako bude nešto neznatno, o Allahov Poslaniče? Rekao je: Da. [Nevevi 519/2]

62. Namjerno ubistvo vjernika

Rekao je Uzvišeni Allah:  »Onome ko hotimično ubije vjernika kazna će biti Džehennem u kome će vječno ostati, Allah će na njega gnjev Svoj spustiti i prokleće ga i patnju mu veliku pripremiti.« (Nisa 93)

63. Onaj od čijeg jezika njegov komšija nije miran

Od Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao:  Neće ući u Džennet onaj od čijeg jezika nije miran njegov komšija. [Hadis prenosi Muslim, Nevevi 277/2]

64. Žena koja od svog muža traži razvod bez velikog razloga

Saban radijallahu 'anhu, je rekao: »Rekao je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: Onoj ženi koja od svog muža traži razvod bez nevolje zabranjen je miris Dženneta. [Hadis prenose petorica osim Nesai]

65. Onaj ko prekida rodbinske veze

Prenosi imam Muslim u svom Sahihu u knjizi dobročinstva, srodstva i lijepog ponašanja da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: »Neće ući u Džennet onaj ko prekida rodbinske veze.« [Šerh Sahih Muslim od Nevevija 349/16]
U Sahihu Muslima takođe nalazimo od Ebu Hurejre radijallahu anhu da je neki čovjek rekao: O Poslaniče, zaista ja imam rodbinu s kojom održavam rodbinske veze, a oni ih prekidaju, ja im dobro činim, a oni meni čine zlo, ja sanjarim o njima, a oni me vrijeđaju. Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: Ako je tako kako kažeš, onda im puniš usta vrelim pijeskom i Allah ti neće prestati biti pomagačem nad njima sve dok ustraju na tome. [Nevevi 350/16]

66. Klevetnik

Prenosi Imam Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, da je rekao: »Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da je rekao: 'U Džennet neće ući klevetnik.'«
U istoj knjizi nalazimo od Hamama ibnul Harisa da je rekao: Sjedili smo sa Huzejfom u džamiji, pa je došao jedan čovjek i sjeo kod nas, a neko je rekao Huzejfi, da ovaj prenosi priče sultanu. Zatim je Huzejfe sa namjerom da ovaj čovjek čuje rekao: Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kako kaže: 'U Džennet neće ući onaj ko kleveće.' [Šerh Sahih Muslim od Nevevija 473-472/2]
Imam Nevevi je rekao u objašnjenju ovog hadisa: »'Katat' (riječ koja je upotrijebljena u ovom hadisu za klevetnika) je 'nemam' (riječ upotrijebljena u prvom hadisu; obe riječi su istog značenja – klevetnik), a klevetanje je prenošenje govora ljudi od jednih do drugih radi činjenja smutnje i nereda među njima.«

67. Ohol

Rekao je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: U Džennet neće ući onaj u čijem srcu se nalazi oholost veličine zrna. [Hadis prenosi Muslim, Nevevi 452/2]

68.-70. Onaj koji prigovara učinjeno dobro, ko je neposlušan roditeljima i alkoholičar

Rekao je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: U Džennet neće ući onaj koji prigovara učinjeno dobro, niti onaj ko je neposlušan roditeljima, niti alkoholičar. [Sahihul-Džamiu 7676]

71. Lažov i razvratnik

Rekao je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem:  Zaista laž vodi ka razvratu, a razvrat vodi ka vatri. [Hadis prenosi Buhari, Fethul-Bari 507/10]
Rekao je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem:  Teško se onome ko priča priču i laže da bi zasmijao narod, teško se njemu i teško se njemu.  [Sahih Sunenut-Tirmizi 1885]

72. Samoubica

Prenosi imam Buhari u svom Sahihu od Džunduba ibn Abdullaha, radijallahu 'anhu:  Među onima koji su bili prije vas bio je jedan čovjek koji je imao ranu, pa se uznemirio, uzeo nož i njime probio ruku, krv se nije zaustavila sve dok nije umro, Allah kaže: 'Moj rob Mi je požurio sam od sebe, zato Sam mu zabranio Džennet.'  [Fethul-Bari 496/6]
Uzvišeni Allah kaže: »I jedni druge ne ubijajte! Allah je doista, prema vama milostiv. Onoga ko to nepravično i nasilno uradi – Mi ćemo u vatru ubaciti; to je Allahu lahko." (Nisa 29-30)
Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao:  Ko ubije sam sebe željeznim predmetom, njegov željezni predmet će biti u njegovoj ruci i udarat će njime po svom stomaku u džehennemskoj vatri u kojoj će zauvijek ostati. Onaj ko popije otrov i tako ubije sam sebe, srkat će otrov u džehennemskoj vatri u kojoj će uvijek ostati. Onaj koji se baci sa brda i tako sam sebe ubije, padat će u džehennemsku vatru i ostati u njoj vječno. [Hadis prenosi Muslim, Nevevi 478/2]

73. Varalicama prema svojim podanicima

Rekao je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem:  Nema roba kojem, ako ga Allah odredi za čuvanje podanika i umre, a prema njima bude varalica, nije zabranjen Džennet. [Prenosi ga Muslim, Šerh Sahih Muslim od Nevevija 525/2]

74. Tijelo koje odraste od harama

Prenosi Ebu Ne'im u "El-Hiljetu" i drugi od Ebu Bekra, radijallahu 'anhu, da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao:  Svako tijelo odraslo od nedozvoljenog je vatri najpreče. [Sahihul-Džamiu 45/9][10]

75.-76. Ohol i okrutan

Rekao je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: U Džennet neće ući onaj ko je ohol, niti onaj ko je okrutan. [Sahihul-Džami' 4519]

77. Ovo se tiče žena

Prenosi Imam Ahmed u svome Musnedu [197/4] svojim tekstom i Ebu Ja'la od Amr ibn El-Asa, radijallahu 'anhu, da je rekao: Dok smo bili sa Allahovim Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, među narodom rekao je: 'Pogledajte da li vidite nešto?' Rekli smo: 'Vidimo čavku kojoj su kljun i noge crvene boje.' Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: 'Od žena će u Džennet ući samo ona koja bude kao ova čavka među čavkama.'  [Es-Silsiletus-Sahiha 1850]

78. Ko kaže o vjerniku ono što nije istina

Rekao je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem:  Ko onemogući sprovođenje kazne za činjenje neke od Allahovih zabrana, usprotivio se Allahu i Njegovoj odredbi. Ko umre, a iza njega ostane dug – ne u novcu, ali je u dobrim i lošim djelima, ko se spori oko lažnog, a zna da je ono oko čega se spori lažno, Allah se na njega srdi sve dok se ne okrene, ako kaže o vjerniku ono što nije istina Allah će ga nastaniti u znoju stanovnika pakla sve dok ne povuče ono što je rekao, a neće povući. [Hadis prenose Ebu Davud i drugi, Sahihul-Džami' 6196]
Allah subhanehu ve te'ala kaže: »A oni koji vjernike i vjernice vrijeđaju, a oni to ne zaslužuju tovare na sebe klevetu i pravi grijeh.« (Ahzab 58)

79.-80. Oni koji udaraju ljude bičevima i žene obučene, a gole

Prenosi imam Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre radijallahu 'anhu, da je rekao: »Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem: Dvije su vrste ljudi stanovnika vatre koje ja nisam vidio. Jedna vrsta je skupina koja će nositi bičeve u obliku kravljih repova i njima udarati ljude i gole žene koje će se natjecati u slavi, iskrivljene, nagete, a njihove glave su kao krive grbe deva, neće ući u Džennet niti će osjetiti njegov miris, iako se njegov miris osjeti do te i te udaljenosti. [Sahih Muslim 1388)

Učenje Kur'ana je vrednije od zikra, a zikr je vredniji od dove. Tako je kada se svako od njih zasebno posmatra. Ali, nekada ono što je sekundarno, zbog izvjesnih okolnosti, može biti važnije od primarnog, čak i jedino moguće. Primjer za to je učenje tespiha na ruku'u i sedždi, koje je vrednija od učenja Kur'ana; čak je učenje Kur'ana na njima strogo zabranjeno. Izgovoriti „semiallahu limen  hamideh i elhamdulillah“ na određenim mjestima, učiti „Ettehijatu“, kazati „Rabigfirli, verhamni, vehdini ve afini verzukni“ između dvije sedžde, zikr (tehlil, tesbih, tekbir i tahmid) poslije namaza, ponavljanje za mujezinom, svaka od ovih stvari, na samo njoj određenom mijestu, vrednija je od učenja Kur'ana, iako je vrijednost Kur'ana nad ostalim govorom poput vrijednosti Allaha nad Njegovim stvorenjima.

Ali, za svako mjesto imaju tačno određene riječi, bez kojih se ne može postići željeni cilj.
Stoga su precizno određeni zikrovi vredniji od općenitog učenja Kur'ana, dok je općenito učenje Kur'ana vrednije od općenitog zikra, osim ako je za čovjeka u datom trenutku djelotvorniji zikr od učenja Kur'ana, kao kada, primjera radi, razmišlja o svojim grijesima,  pa ga to potakne na pokajanje i traženje oprosta ili ako se želi zaštititi od šejtanskih nasrtaja.
Nekada se čovjek zbog nekih želja i htijenja ne može mislima predati zikru ili učenju Kur'ana, a kada bi se posvetio dovi, onda bi svim srcem bio usredsređen na Allaha, što bi ga potaklo na skrušensot, poniznost i strahopoštovanje. U ovom bi mu slučaju učenje dove bilo korisnije, iako je učenje Kur'ana i zikra vrednije i važnije  od dove.
Za ovu stvar je potrebno poznavati stanje duše, stvarnu vrijednost i vanrednu vrijednost nečega, tako da se može pružiti svakom njegovo pravo i sve postaviti na pravo mjesto.
Svaki organ na tijelu ima svoje mjesto. Znati održavati prava mjesta je prava mudrost koja je glavni sistem naredbi i zabrana, a samo Allah vodi ka uspjehu.
Jednog dana rekao sam šejhul-islamu Ibn Tejmijji: „Neki učenjaci su upitani: 'Šta je čovjeku korisnije: slavljenje Allaha (tesbih) ili traženje oprosta (istigfar)?' Na šta on reče: 'Ako je odjeća čista, onda su joj bolji para i ružino ulje, a ako je nečista, onda su joj korisniji sapun i vrela voda. Pa šta misliš ako je odjeća uvijek prljava?'“
Zbog toga je rečeno za suru El-Ihlas da je jednaka trećini Kur'ana. Ali, i pored toga ne može zamijeniti ajete koji govore o nasljedstvu, razvodu braka, postrazvodnom pričeku itd. Ovi su ajeti, kada se ukaže potreba za njima, vrijedniji od učenja sure El-Ihlas.
S obzirom da namaz u sebi sadrži učenje Kur'ana, zikr i dovu i objedinjuje sve dijelove pokornosti na najsavršeniji način, vrijedniji je od učenja Kur'ana, zikra i dove.
Ovo je izuzetno korisno pravilo koje čovjeku pomaže da shvati kategorije i vrijednosti djela, kako ne bi zbog nečega što je važno propuštao ono što je važnije, pa da tako pobijedi Iblis, ili da gleda za onim što je vrijedno, a prođe ga ono što je manje vrijedno, iako je to njegovo vrijeme, tako da mu u potpunosti promakne korist, a sve zbog toga što misli da je ovo vrednije i više se nagrađuje.
Za ovo je, međutim, potrebno poznavati kategorije, vrijednosti i svrhu djela, te znati kako i kada koje djelo učiniti; kada ga treba propustiti zbog nečeg važnijeg ili propustiti čak i ono važnije, jer se može naknadno učiniti, zbog onog koje je manje važno, ako se ne može uraditi kasnije, kao što je prekinuti učenje Kur'ana kako bi se odgovorilo na selam ili nazdravilo onom ko je kihnuo. Kur'an jeste vredniji od toga, ali nakon odvraćenog selama, čovjek se može opet vratiti učenju Kur'ana, u protivnom ne. I ovako treba mjeriti sva ostala djela kada se sučele.

Musliman daje sve od sebe da ima zdravo i snažno tijelo. Zbog toga on umjereno uzima hranu i piće, ne uzima hranu koja je štetna, već samo onu koja jača njegovu konstrukciju i koja je korisna za očuvanje zdravlja i za razvoj, uzimajući uputu iz riječi Uzvišenog Allaha u Njegovoj mudroj Knjizi:
„O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoćete da molitvu obavite! I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju.“ (El-A'raf, 31) I Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je, također, upućivao na umjerenost u uzimanju jela i pića:
„Čovjek ne može puniti goru posudu od svoga stomaka, pa ako već morate, trećinu napunite hranom, trećinu vodom, a trećinu (ostavite) za dušu.“ (Ahmed, Tirmizi)
Omer, radijallahu anhu, je rekao: „Čuvajte se pretrpavanja stomaka hranom i pićem, to je loše za tijelo, uzrokuje bolest i čini da se lijeno obavlja namaz. Umjereno ih uzimajte, to je dobro za tijelo i udaljava od pretjerivanja. Uzvišeni Allah ne voli debele osobe. Ljudi neće biti uništeni sve dok ne budu davali prednost strastima u odnosu na vjeru.“
Musliman ne konzumira narkotike i stimulanse, posebno ne one za koje se zna da su haram (zabranjene). On rano ide na spavanje i rano ustaje, a lijekove uzima samo kada je bolestan. Što se tiče drugih stvari mimo toga, on prihvata sve što mu život pruža, a što unapređuje njegovo zdravlje i razvoj.
Svjestan musliman zna da je jak musliman draži Uzvišenom Allahu od slabog muslimana, kako to kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Zato on radi na jačanju svoga tijela tako što će se držati svega onoga što je zdravo.

Pravi musliman daje prednost drugima nad sobom samim, čak i kada je siromašan i nema mnogo imetka, jer islam uči svoje sljedbenike da tako čine. Ova nesebičnost je osnovna osobina pravog muslimana, koji ga čini jedinstvenim u odnosu na druge. Ensarije su bili pioniri nesebičnosti, nakon samog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Objavljen je kur'anski ajet koji komentira njihovu unikatnu nesebičnost koja će trajno ostati kao svijetli primjer čovječanstvu kako se treba biti darežljiv i nesebičan. Oni su prihvatili svoju braću muhadžire, koji nisu ništa imali, i dali su im sve: „I onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih je učinili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se učuvaju lakomosti, oni će sigurno uspjeti.“ (El-Hašr, 9)
Život Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je prepun nesebičnosti i on je, također, usađivao ovaj osjećaj u srca prvih muslimana. Sehl ibn Sa'd, radijallahu anhu, pripovijeda:
„Neka žena je donijela Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pletenu odjeću (ogrtač) i rekla: 'Ovo sam oplela svojim rukama za tebe da nosiš.' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga je uzeo jer mu je bio potreban. Izašao je van, među nas, noseći ga omotanog oko svog struka. Taj i taj je rekao: 'Hoćeš li mi ga dati, kako je samo lijep.' 'Naravno!' , odgovorio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je posjedio na tom sijelu, a kada se vratio zamotao je ogrtač i poslao ga onom čovjeku. Ljudi su rekli tom čovjeku: 'Nisi trebao to uraditi. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga je nosio jer mu je bio potreban, a zatim si ga ti zatražio, a znao si da on ne odbija molbu.' On je odgovorio: 'Ja ga nisam zatražio da bih ga nosio. Zatražio sam ga da mi bude mrtvački pokrov (ćefin).' Sehl je kazao: 'I kasnije je to bio njegov ćefin.'“ (Buhari)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi se osjećao sretnim kad god bi vidio da njegovo podučavanje nesebičnosti daje plodove u životima muslimana, kada je kriza kao što su suša ili nestašica. To se može vidjeti iz njegovih riječi:
„Kada pogine izvjestan broj njih u borbi ili kada nemaju dovoljno hrane za svoju djecu, Eš'arije (pleme) sakupe sve što imaju na jedan komad odjeće  i jednako podjele. Oni pripadaju meni i ja pripadam njima.“ (Buhari i Muslim)

Zar Hazreti Bilal, r.a., koji kaže: "Namaz je bolji od sna", u isto vrijeme ne govori da je namaz važniji od svega? Nastavio sam: "Da nas u vojsci pozove komandant, trčeći bismo mu otišli. Međutim, nas u ovom trenutku poziva Kumandan-i Akdes, Sultan ezela i ebeda, Vladar dunjaluka i ahireta. Ko Njemu može reći ne?"

Piše:Džemil Tokpinar

 

12. Odjeća mi nije čista
 
Jedna grupa ljudi zaista obavlja poslove pri kojima prlja svoju odjeću, dok druga grupa, pak, ovo uzima kao izgovor. Ljudi koji rade na poslovima kao što su zemljoradnja, građevina, stočarstvo i sl., nemaju nikakav izgovor za neobavljanje namaza. Potrebno je znati koja to prljavština predstavlja prepreku za obavljanje namaza. Prašina, zemlja, ulje i sl, nisu prepreka. Stvarna prljavština su stvari poput krvi, mokraće, fekalije i alkohola. Po hanefijskom mezhebu, ukoliko mjesto uprljano teškim prljavštinama ne prelazi veličinu jednog dirhema, iako spada u mekruh, ne predstavlja apsolutnu prepreku za namaz. Dakle, čak i da nam je odjeća veoma prljava, opet moramo pronaći rješenje.
Zarad posla, sporta, spavanja, biramo raznoraznu odgovarajuću odjeću, zar za namaz, ključ našeg vječitog života, nije potrebno imati čistu odjeću? U većini slučajeva veoma je lahko zaobići izgovor "odjeća mi nije čista". Jednom sam ležao u bolnici operiran. Zajedno sa mnom bio je jedan moj veoma pobožan prijatelj, koji je klanjao pet vakata namaza. Nakon operacije prestao je klanjati. Šta se desilo prijatelju, kojeg sam stalno viđao u mesdžidu pa više ne klanja namaz, čak i kad je ustao na noge? Upitao sam ga: "Zašto ne klanjaš?" Odgovorio mi je: "Nakon operacije uprljao sam veš, ne mogu klanjati jer mi to smeta namazu." "Ustao si na noge, možeš oprati. Ako ti nemaš snage, da si mene zamolio, ja bih ti oprao", rekoh. "Hvala ti prijatelju, nije mi palo na pamet," odgovori. "Štaviše, dolje u kantini prodaje se nov veš. Ako nemaš para, kako god bilo, pidžama ti je čista pa možeš klanjati bez veša", ja opet insistirah. Nešto kasnije počeo je klanjati. Međutim, do tog vremena ostavio je na kaza približno 15-20 namaza. I to kada baš i nije imao ozbiljnijeg razloga.
Razgovor koji je potekao među nama možete prihvatiti kao neki sasvim prost i svakodnevan razgovor. Ali, da je on sam razmišljao o ovim prostim rješenjima, klanjao bi namaze bez ostavljanja na kaza, jer je jedan vakat namaza vredniji i od cijeloga dunjaluka.
 

13. Ne dozvoljavaju na poslu

Zaista rukovodioci u pojedinim fabrikama i institucijama ne dozvoljavaju radnicima da klanjaju namaz. Međutim, ne zaboravimo ovo: Ko od nas radi na poslu 24 sata? Da li nas pet vakata namaza sve na poslu zatječe? Naravno da ne. Ali naš nefs, uživajući u tome da pronalazi izgovore za namaz, čak i laži predstavlja kao zbilju. Broj namaza koje moramo obaviti na poslu je najviše tri. Po ovom pitanju ljeti nam je puno lakše, dok su zimi intervali između namaza veoma kratki. U našoj zemlji razlika između namaskih vaktova, na istoku i zapadu, iznosi jedan sat. Zbog toga istočni dio ima više problema, jer podne, ikindija i akšam nastupaju u radnom vremenu. U ovoj situaciji treba uraditi sljedeće: Podne-namaz možete klanjati za vrijeme ručka. Ako odložite malo ikindiju, sa istim abdestom možete klanjati i akšam. Pojedine osobe veoma dugo mogu zadržati abdest . Za njih abdest ne predstavlja problem. Ukoliko vaš namaz privlači pažnju okruženja, možete se zadovoljiti samo klanjanjem farza. Štaviše, skraćujući i farz-namaz za njegove sunnete, možete klanjati samo ono što je obavezno i vadžib. U ovakvim situacijama, da biste dobili na vremenu ako ne učite Subhaneke i dove nakon Ettehijjata, zikrove na ruku i sedždi izgovorite po jednom, bit će dovoljno. Jer želeći da obavimo sunnet i nafilu, postoji mogućnost da u potpunosti napustimo farz. Ukoliko vam se na služenju vojne obaveze ili u poslovnom okruženju ni na jedan način ne dozvoljava obavljanje namaza i tako se suočite sa velikim poteškoćama, u tom slučaju možete razmisliti o spajanju podneva sa ikindijom i akšama sa jacijom. U jednom hadisu je rečeno: "Poslanik, s.a.v.s., i pored toga što nije bio u stanju straha i putovanja, spojio je podne sa ikidnijom i akšam sa jacijom i tako klanjao." (Kutubi-Sitte)
Većina učenjaka suprotstavila se spajanju namaza ukoliko nije riječ o strahu i putovanju. Međutim, bilo je i onih, poput Ibn Abbasa, r.a., koji su postupali po ovom hadisu. Ibn Hadžer vezao je ovo za uvjet potrebe. Zasigurno se naši savjeti ne mogu primijeniti isto prema svima. Vi ćete slijediti jedan put shodno uvjetima na poslu. Ali ovo zasigurno prihvatite: Uz dobru motivaciju, trud i planiranje, za namaz uvijek možete učiniti više. Dovoljno je da to želite, možete biti mnogo uporniji, organiziraniji i uspješniji.

 
14. Kako klanjati tokom putovanja?

Desilo mi se u jednom od dana u kojima sam pisao ovu knjigu. Na pitanje jednog čitaoca: "Imate li neki novi projekat?" - odgovorio sam: "Pripremam jednu knjigu pod nazivom „Kako ustati na sabah- namaz?“ Kao i svi koji su čuli za ovaj projekat, odmah iznese svoje čuđenje: "Zar ima toliko materijala da se može napisati takva knjiga, naviješ sat i ustaneš?"
Ja mu također rekoh da sam išao do najsitnijih djetalja ovog pitanja, kad smo već spomenuli, da čak ni tokom putovanja nipošto ne treba ostavljati namaz na kaza. On je bio čovjek koji je zbog posla mnogo putovao. Rekao mi je: "Ja sam izgorio! Tokom većine mojih putovanja ja ostavljam namaz na kaza!"
Putovanje ima posebne uvjete. Ukoliko putujete vozilom koje je pod vašom kontrolom, u namaskom vaktu možete stati na prigodna mjesta. Ali, ukoliko putujete autobusom, brodom, avionom, vozom, dakle, sredstvima van vaše kontrole, morate preduzeti određene mjere. Zbog toga redom morate uraditi sljedeće:
 a) Izbor sredstva i vremena: Za koliko se sati stiže u mjesto u koje ćete ići i koje vaktove morate klanjati u putu? U koliko sati polazite, da li ćete manje namaskih vaktova provesti u putu? Agencija kojom putujete, gdje i u koje vrijeme pravi pauzu i koji vakat je moguće klanjati u toj pauzi? Da li odgovorni u firmi imaju razumijevanja prema namazu? Najprije je potrebno potražiti odgovore na ova pitanja i na vrijeme poduzeti mjere. Vozači i ostali radnici pojedinih agencija imaju razumijevanja prema namazu, možda i oni klanjaju pa prilikom odredivanja mjesta i dužine pauze ponašaju se fleksibilnije. Tokom jednog putovanja prišao sam vozaču i rekao mu: "Ukoliko možete sačekati još nekoliko minuta, počet će vrijeme sabah-namaza i moći ću klanjati." Prihvatio je. Kada je nastupio vakat, klanjao sam učeći kratke sure i odmah sam dotrčao u autobus. Jednom, tek što krenusmo i iziđosmo izvan grada, zauči akšamski ezan. Nekoliko osoba je klanjalo i svi zajedno zamolismo vozača. Odmah je stao ispred jedne džamije i mi klanjasmo namaz.
Ovdje je potrebno voditi računa da, koliko je to moguće prije, uzmete abdest i bez trošenja mnogo vremena obavite svoju dužnost. U suprotnom ćete dovesti vozača u nezgodnu situaciju i također, izazvati protest ljudi koji ne klanjaju namaz. Pogrešno je misliti da trebate kritizirati i ponižavati one što ne klanjaju, te da su oni u obavezi ispoljiti toleranciju. U tom trenutku, po pitanju namaza, oni nisu osjetljivi poput vas, ali može doći dan kada čak i vas mogu preteći. Nikoga ne treba primoravati, prema svačijem izboru mora se pokazati poštovanje. Na kraju, namaz će klanjati radi Allaha a ne radi nas. I dok Vlasnik namaza njima daje vremena i strpljenja, nije ispravno da mi budemo nestrpljivi i da odbijamo od namaza insane čiji je popravak moguć.

b) Ukoliko ste primorani, možete klanjati u vozilu: Namaz, prije svega, morate klanjati poštujući sva njegova pravila i to u mesdžidu ili na nekom prigodnom mjestu. I pored toga što ste odabrali agenciju i preduzeli sve mjere u vezi s polaskom i pauzom, rezultat može biti negativan. Pauza može ne biti u vremenu u kojem ste planirali i namaski vakat može početi tokom putovanja. Šta morate tada uraditi? Prije svega, vodite računa da budete pod abdestom. Jer kada imate abdest u mogućnosti ste iskoristiti najmanju priliku. Ali, ukoliko se i to ne desi, nemojte gubiti hrabrost. U ovom slučaju trebate otići vozaču i na ljubazan način reći mu da želite klanjati namaz i da će vam biti drago ukoliko može stati na nekom prikladnom mjestu. Neki vozači odmah prihvataju ovakve molbe, ali, pojedini mogu reći da kasne i da u određeno vrijeme moraju stići na odredište. Najzad, jedan putnik otišao je jednom vozaču sa ovakvom željom. Vozač mu je odgovorio: "Kasnije klanjaj na kaza." Također je i putnik šaljivo uzvratio: "A šta ako prije nego obavim kaza namaz vi napravite nesreću?" Ovo se desilo efendiji Paksu Mehmedu: Tokom putovanja zamolio je vozača da zaustavi vozilo na pet minuta na nekom pristojnom mjestu kako ne bi ostavio namaz na kaza. Vozač je odbio sve njegove molbe i insistiranja. Malo kasnije pukle su obje prednje gurne na autobusu, tako da je vozač uz poteškoće zaustavio vozilo. Naravno, bili su primorani napraviti pauzu dok se gume ne promijene tako da je Paksu efendija obavio svoj namaz.
Ovdje je važan sljedeći momenat: Kada je vozač odbio, umjesto rasprave sa njim, najbolje je pozitivno ponašanje. Kao što će ga rastužiti riječi "Kako nećete stati, to je moje osnovno pravo, zar ne poštujete slobodu ibadeta?"- isto tako mogu biti uzrok većem inatu i formiranju lošeg mišljenja u vezi s onima što klanjaju. Umjesto toga, upotreba izraza poput "Prilikom putovanja uvijek biram ovu agenciju i ranije su mi izlazili u susret. Ionako neću oduzeti mnogo vremena. Klanjat ću farz i odmah ću doći", mnogo je ljupkije i uvjerljivije. Ne zaboravite: Na svim poljima vlada nevjerovatna konkurencija i niko ne želi izgubiti jednu ovako kulturnu mušteriju.
Moja najveća briga tokom dugih putovanja jeste klanjanje namaza na vrijeme. Zbog ovoga sam mnogo puta računao i bezbroj formula izmislio. Do sada sam mnogo puta zamolio vozača autobusa da stane i u većini slučajeva naišao sam na razumijevanje i pomoć. Ukoliko uprkos svim preduzetim mjerama nemate mogućnosti klanjati namaz onako kako je najbolje, morat ćete klanjati u vozilu. Jer naš Gospodar u ovom ajetu objašnjava ovo pitanje i nipošto ne dozvoljava odlaganje: „Redovno molitvu obavljajte, naročito onu krajem dana, i pred Allahom ponizno stojte. Ako se budete nečega bojali, onda hodeći ili jašući. A kada budete sigurni, spominjite Allaha onako kako vas je On naučio onome što niste znali.“ (El-Bekara, 238.-239.)
U sljedećim situacijama nužno je klanjati farz i vadžib namaze na životinji ili prijevoznom sredstvu:
- ukoliko se brinete za sigurnost svog života i imetka u slučaju silaska s jahalice;
- ukoliko nemate prilike izaći iz prijevoznog sredstva ili se bojite da ćete ako izadete propustiti to prijevozno sredstvo i nećete ga sustići.

U ovim slučajevima možete klanjati namaz sjedeći u vozilu. Međutim, ako je moguće, u prijevoznim sredstvima kao što su voz, avion, brod i sl., klanja se na nogama, ako nije moguće, onda sjedeći. Osoba koja će na životinji ili vozilu klanjati sjedeći, prilikom sedžde saginjat će se malo više od saginjanja na ruku'. Međutim, u autobusu je pokudeno činiti sedždu na sjedištu koje se nalazi ispred.
U vozilima u pokretu okretanje prema Kibli tokom namaza nije obavezno. Namaz se uz pomeranje glave klanja u pravcu kretanja vozila. Veliki je grijeh odložiti namaz a pritom ne probati načine koje smo nabrojali, ne ispoljiti nikakvu želju. Ne može se biti spašen od odgovornosti klanjanjem namaza na kaza nakon završenog putovanja, jer ovdje nema nikakve prepreke koja iziskuje odlaganje namaza. Iz ilmihala možete saznati o pojedinostima namaza tkom putovanja i namaza u prijevoznom sredstvu.
Nepoznavanje ovih pitanja ne ubraja se u izgovor za ostavljanje namaza na kaza, jer dužni smo naučiti znanja koliko nam je potrebno da bismo živjeli svoju vjeru.

 c) Možete uraditi džemi-takdim ili džemi-te'hir: Ukoliko se nalazite na dugom putovanju i tako vam nekoliko namaskih vaktova prolazi u putu, možemo spomenuti još jedno rješenje koje je u knjigama ilmihala naširoko objašnjeno, a koje se naziva džemi-takdim i džemi-te'hir. Pored Hanefijskih učenjaka koji ne dozvoljavaju da se tokom putovanja ili bolesti spajaju podne sa ikindijom i akšam sa jacijom i to na način što će se pomjeriti naprijed (takdim) ili odložiti kasnije (te'hir), prema mišljenju Šafija, Malikija i Hanbelija dozvoljeno je spojiti ove namaze. Prema ova tri mezheba kao što se podne i ikindija jedno za drugim mogu klanjati u jednom od ova dva vremena, također se i akšam i jacija mogu spojiti ili u vremenu akšama ili u vremenu jacije. Jedino, uvjet je da se prije obavljanja ovih namaza učini nijjet za takdim ili za te'hir.
Naprimjer, neko ko hoće klanjati spojeno podne i ikindiju u ikindijskom vaktu, da bi mogao klanjati podne-namaz mora učiniti nijet da će odložiti podne-namaz prije nego počne vakat ikindije (dakle, dok ima vremena da se klanja jedan farz-namaz). Kada se spoje namazi uvijek se podne mora klanjati prije ikindije, a akšam prije jacije namaza. Jedino, spajanje sabah-namaza nije moguće. Što se ovoga tiče, osobe koje pripadaju hanefijskom mezhebu, ukoliko to žele mogu se upravljati prema ova tri mezheba i spojiti namaze. Mi mislimo da je mnogo bolje spojiti namaze nego klanjati sjedeći. Jer, kada se klanja u vozilu, u pravom smislu značenja ne postoji kijam, ruku i sedžda. Međutim, kada se dva namaza spoje, osim samog vakta izvršavaju se svi ruknovi. Eto, dok u našoj vjeri postoje ovakve olakšice, ni na koji način ne može se prihvatiti ostavljanje namaza na kaza u toku putovanja.

15. Htio sam klanjati ali sam zaboravio

Jednoga dana, dok su podnevski ezani pozivali vjernike na susret sa Allahom, radostan išao sam prema mesdžidu. Ljudima oko sebe rekoh: "Jeste li čuli, dolje ima sastanak. Odmah se pripremite."
 Sastanak - koliko je to magična riječ, ljudi se u jednom momentu uzbude, ulije im osjećaj da moraju prisustvovati. Tužno su odgovorili: "Nismo znali." Odgovorih: "Ako je tako, sada ste saznali. Odmah uzmite abdest i potrčite."
 Zar za nas jedan vakat namaza nije važniji od hiljade sastanaka, susreta i razgovora?
Zar Hazreti Bilal, r.a., koji kaže: "Namaz je bolji od sna", u isto vrijeme ne govori da je namaz važniji od svega? Nastavio sam: "Da nas u vojsci pozove komandant, trčeći bismo mu otišli. Međutim, nas u ovom trenutku poziva Kumandan-i Akdes, Sultan ezela i ebeda, Vladar dunjaluka i ahireta. Ko Njemu može reći ne?"
Jedan prijatelj mi je rekao: "Veoma je dobro klanjati namaz u džematu i na vrijeme. Međutim, to veoma teško pada nefsu." Ja mislim drugačije. Klanjati namaz na vrijeme veoma je lahko i prijatno. Uistinu, odlaganje pada teško mome nefsu. Kada klanjam namaz, moja pamet, srce, duša, štaviše, moj nefs se olakšava. Kada ga se god sjetim, kažem "Oh, klanjao sam namaz." A pomislite na trenutke kada ga odložite. Prilikom svakog sjećanja, "Da sam namaz klanjao", zar vam se cijelo biće ne pritišće u stezi? Sve dok ne klanjate namaz, dok ne obavite tu urođenu dužnost, zar se ne osjećate kao da se gnječite pod stijenom velikom kao dunjaluk ? I dok u vidu klanjanja na vrijeme i u džematu postoji spas od ovog bola, a uz to i dobijanje 27 puta više sevapa, zašto onda trpite da vam se duša steže u presi? Zar nas naš voljeni Pejgamber, sallallahu 'alejhi ve sellem, koji klanjanje namaza na vrijeme ocjenjuje kao najbolje djelo, u isto vrijeme ne spašava ove stege?
Ukoliko ste zakasnili sa namazom, pokazali ste da mu ne pridajete značaja. Onaj koji odlaže, izostavlja i ne pridaje značaj, također i zaboravlja. Kako se može odložiti Allahov poziv, kako se može zaboraviti, kako se može izostaviti susret sa najvećim Voljenikom? Možete li shvatiti? Želite li se spasiti od odlaganja i zaboravljanja namaza?
Evo vam najkraći put za to: Prihvatite ga kao vaš najveći posao, programirajte život prema namazu. Kada vas Vlasnik univerzuma pozove Sebi, bacite sve iz ruku, neka vam prvi posao bude odgovor: "Dolazim, Gospodaru moj", i trčanje na namaz. Štaviše, pripremite se prije vremena, uzbudite se. Trčite ka ibadetu kao oni što trče od smrti ka životu. Zar naš Gospodar ne kaže: „O vjernici, kad se u petak na namaz pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da namaz obavite; to vam je bolje, neka znate!“ (El-Džumu'a, 9.)
Ne samo za džumu, trčite u džemat na svih pet vakata. Vidjet ćete, tada će vam ruhanijjet meleka opasati vašu dušu, cio život ispunit će vam se radošću i bereketom. Zar zaboravljate? Zbog odlaganja, bit ćemo lišeni namaza. Naljutit će nam se ibadet i ostat ćemo sami, potpuno sami na zemlji. Znate li šta znači ostati jetim? A biti napušten u pustinji? Niko nije usamljen kao onaj kojeg je Allah napustio, ostavio samog. Zar ćete odložiti? Ne, On nas ne ostavlja same. U našim ušima pet puta na dan odzvanjaju poruke koje nas Njemu pozivaju. I živimo naš život među cvijećem, insektima, leptirima, zvijezdama, među stvorenjima koja Ga svakog trena bez prestanka obožavaju. Mi sami sebe ostavljamo same.
 Koga može okriviti malo mače koje je pobjeglo od vlasnika i izgubilo se u pustinji? Ulažem sve napore da shvatim: Jednog direktora, čiji sam gost bio, pozvao je ministar telefonom. Kao da bježi od munje, sav zadihan doletio je do slušalice. Kada sam vidio njegov napad na telefon, pomislio sam da mu je spas od smrti vezan za vijest koja će mu doći ovim pozivom. Zar se ne biste uzbudili da vas je tako važna ličnost pozvala? Upitajte svoju savjest: Da vas pozove predsjednik države, bilo da ga volite ili ne, biste li ga ostavili da čeka? Ostavite sate, da li biste zakasnili jednu minutu? Ali, nije običan čovjek Onaj Kojeg mi ostavljamo da čeka. Mi zadržavamo Allaha, Onoga Koji nas bez prestanka poziva.
Zar čekamo godine kada postanemo djedovi pa da uzbuđeno trčimo ka džamiji kako bismo klanjali u džematu? Kada bi samo znali oni koji mnogo puta čekaju u redovima za neki jeftin proizvod, do kojeg bi bogatstva dostigli sa petominutnim čekanjem u džamiji!
Međutim, mi smo najčasnija stvorenja koja predstavljaju ibadet i uzvišenost univerzuma. Mi smo ljudi prema kojima je Najmilostiviji Stvoritelj bio ljubazan da progovori i za koje je rekao "moja najljepša umjetnost". Mi smo oni koji znaju jecajući plakati kada padnu u beznađe. I mi u sabahu svakog dana slušamo taj sjetni i uzbudljivi poziv gajba. Ako nas Gospodar naš poziva Njemu, a mi ne možemo ustati iz mehkanog kreveta, ako nas poziva na sedždu na kojoj će nas obasuti Svojom ljubavlju, a mi se ne možemo odvojiti od filma kojeg gledamo, onda jadno li je naše stanje!
 Hoćete li reći: "U redu, dolazim, moj Allahu. Čuo sam ovu poruku. Da završim ovaj posao, da odgledam kraj filma pa ću doći. Želim doći, ali kako ću sada ustati iz ovog toplog kreveta? Molim Te, pozovi me neki drugi put. Nemoj insistirati, moj Allahu! Podari Svoju milost drugima!"? "Sačuvaj Bože", drhti vam savjest, zar ne? Međutim, zar nije ovo poruka koje šalju oni koji ne mogu ustati iz toplih kreveta ili ne mogu ostaviti svoje poslove? Na koji drugi način ćete prevesti jezik onih koji zato što ne mogu ostaviti televizor ostaju budni sve dok ih san ne savlada, pa zatim, postaju zarobljenici svoga sna i propuštaju jacija-namaz? Žalosno je ovo. Možda se smijemo na stanje zbog kojeg bismo trebali plakati. Međutim, od stida čelo bi nam se trebalo spustiti do dna stopala. Bol uslijed kajanja morao bi biti veliki poput planine koja nam srce gnječi. Zamislite na tren da je zvuk tog ezana zvuk kojeg je slušao naš Poslanik, s.a.v.s. Zamislite da vas u tom trenutku poziva hazreti Bilal, r.a., koji je prvi zaučio ezan po nebesima Medine. Prepoznajte jedan trenutak, hazreti Pejgamberov, s.a.v.s., manevijat (prisustvo duha, moralno stanje) koji je mnogo prije vas stigao u džamiju, čeka vas tamo. Na tren zatvorite oči i slušajte. Kao da ćete čuti da vam Najmilostiviji govori: "Moj voljeni robe, zar Mi još uvijek nećeš doći?" Hoćete li i dalje uspijeti da izostavite, odložite, zaboravite? 

Preuzeto iz knjige "Kako ustati na sabah namaz"

Nekoliko minuta nakon ekplozije, kada se dim raščistito i prašina slegla, prizor koji se mogao vidjeti bio je šokirajući: cijela ulica je bila prostrta raskomadanim djelovima kafirskih tijela, otkinutim glavama, rukama i nogama pripadnika GRU-a i FSB-a.

Zahvala pripada Allahu svt., Gospodaru svjetova, koji je poslao Ku'ran kao opomenu i uputu vjernicima, koji nas je stvorio muslimanima i počastio blagodati vođenja džihada na Njegovom putu. Neka je mir i spas na vođu mudžahida, Poslanika sallallahu alejhi we sellem, njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ga slijede do Sudnjeg dana.

U jutro, 12. februara, emir Hasan sa još četiri mudžahida, među njima 14-ogodišnji dječak i žena, došli su u oružani sukob sa kafirima koji su ih okružili. Imajući u vidu da je u akciji učestvovao veliki broj kafira a među njima i pripadnici GRU-a (državna špijunska služba) i FSB-a (bivši ruski KGB), može se zaključiti da ovaj okršaj nije bio slučajan već unaprijed isplanirana operacija.

Allahovom voljom, kafiri nisu uspjeli iznenaditi mudžahide već su mudžahidi dočekali kafire sa pucnjima i grantama iz ručnih minobacača. Tokom prvih minuta ovog napada, braća mudžahidi su uspjeli pogoditi jedno BTR vozilo, jednog oklopnog Urala i jednu Gazelu (kamion).

Očevici tvrde da su čuli kako kafirski vojnici između sebe komentarišu kako jedan 14-ogodišnji dječak sa drugog sprata kuće u kojoj su mudžahidi bili opkoljeni a koja je bila pod jakom vatrom uzvikuje: “Allahu ekber!" i "La illahe illalah!“

Nakon sat i po borbe, mudžahidi su se razdvojili. Postoji mogućnost da su neki od njih već tada preselili ili bili ranjeni. Dopustili su da se kafiri približe kući u kojoj su našli zaklon a onda detonirali jedno od pet buradi napunjenih eksplozivom koje su imali pri sebi. Braća su mogla da detoniraju svih pet 200-olitarskih buradi, ali da ne bi prouzrokovali veliki broj žrtava kod civilnog stanovništva kao i materijalnu štetu, odustali su od toga.

Eksplozija je bila tako jaka da su mještani Nazrana koji žive na periferiji grada mislili da je jak zemljotres pogodio grad.

Nekoliko minuta nakon ekplozije, kada se dim raščistito i prašina slegla, prizor koji se mogao vidjeti bio je šokirajući: cijela ulica je bila prostrta raskomadanim djelovima kafirskih tijela, odsječenim glavama, rukama i nogama pripadnika GRU-a i FSB-a. Ranjeni i zbunjeni kafiri su u panici izbezumljeno trčali okolo, plačući, urlajući i proklinjući one koji su ih poslali u ovaj „pakao“. Šokirani i izbezumljeni krili su se u okolnim dvorištima ne dopuštajući čak ni radnicima hitne pomoći da im se približe.

Dva do tri sata su doktori i radnici EMERCOM-a evakuirali ranjene i ubijene i sakupljali ostatke tijela strugajući članove GRU-a i FSB-a sa ulica Nazrana. Vozila hitne pomoći su više puta dolazila i odlazila.

U ovoj operaciji je korišteno više od sedam oklopnih vozila a učestvovalo je više od 200 kafira iz više tajnih službi od kojih je, kao rezultat borbe i eksplozije, trideset eliminisano i ne manje od pedeset ranjeno. Nažalost,  tri mještana Vilajeta su ranjena i nekoliko susjednih kuća je srušeno.

Emir Hasan Mutalijev, koji je bio veoma ugledan među braćom, postao je, InšaAllah, šehid tog dana. Od onog dana kada je Allah, slava Njemu Uzvišenom, očistio njegovo srce i ulio čvrstu vjeru u njega, radio je na Allahovom putu, prikupljajući znanje i učestvujući u džihadu. Bio je hrabar i neustrašiv ratnik, odvažan i strog ali istovremeno blag i pristupačan, zbog čega je uživao respekt među mudžahidima.

Skupa sa Hasanom, brat iz Rusiije i 14-ogodišnji dječak, Inguš, također su postigli šehadet, inšaAllah. Borili su se u vilajetu Galgajčo (Ingušetija) i pokazali se kao hrabri mudžahidi. Također u ovoj borbi, Allah, slava Njemu Uzvišenom, obasuo je svojom milošću i jedan mladi bračni par, muža i 17-ogodišnju suprugu, koji su Abazinci porijeklom. Nakon povratka Islamu, ova sestra je neumorno dovila Allahu da joj dopusti da učestuje u džihadu i Allah je uslišao njene dove. Upoznala je primjernog muslimana, udala se za njega prije mjesec dana i skupa su se pridružili mudžahidima.

Muslimani uvijek pobijeđuju jer Allah spušta čast i pobjedu ili na ovom svijetu ili u vječnom boravištu poslije ovoga. Naši ubijeni su u Džennetu dok će kafiri biti u Džehenemskoj vatri.

„Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga, radosni zbog onoga što im je Allah od dobrote Svoje dao i veseli zbog onih koji im se još nisu pridružili, za koje nikakva straha neće biti i koji ni za čim neće tugovati; radovaće se Allahovoj nagradi i milosti i tome što Allah neće dopustiti da propadne nagrada onima koji su bili vjernici. One koji su se Allahu i Poslaniku i nakon zadobijenih rana odazvali, one između njih, koji su dobro činili i bogobojazni bili - čeka velika nagrada; one kojima je, kada su im ljudi rekli: 'Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba da ih se pričuvate!' - to učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: 'Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar!' I oni su se povratili obasuti Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo i postigli su da Allah bude njima zadovoljan, - a Allah je neizmjerno dobar."( Ali Imran 169 -174)

Allahu podari snagu i strpljenje porodicama šehida, obaspi ih Tvojom milošću, odstrani žalost od njih!

”I kad nastupiše prema Džalutu i vojsci njegovoj, oni zamoliše: 'Gospodaru naš, nadahni nas izdržljivošću i učvrsti korake naše i pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje!'“ (Al Bekara, 250)

Informativno-analitički odsjek glavnog štaba Inguškog sektora kavkaskog fronta Oružnih snaga Kakvaskih Emirata.

Pritvor. Ponižavanje. Torture. Svijet može samo nagađati strahote koje su se odvijale u Guantanamu. Ali Brandon Neely, bivši čuvar, ispričao je šokantnu priču o tome šta je kao 21-godišnjak vidio tamo.

Možete li opisati svoj dolazak u Guantanamo?

Stigli smo u Guantanamo 7. januara 2002.
Tokom vožnje autobusom, vozili smo se kroz bazu. Sjećam se da sam vidio McDonald’s, salu za kuglanje i druge objekte, i pomislio “Čovječe! Ovo će biti stvarno fin posao. Ovo je sve što nam treba”. 

Kako ste proveli vrijeme prije dolaska pritvorenika?

9. januara, krenuli smo da razgledamo kamp. Nikad takvo nešto nisam ranije vidio. Ćelije – ili kavezi kako ih ja zovem – bili su mali. “Mjesto u koje bih stavio psa,” pomislio sam. Uz to, kavezi su bili vani, na otvorenom. Osim malog metalnog krova.

Neki od nas prošli smo kroz peteročlani interni reakcioni trening. Ovako treniran tim od pet ljudi bi reagovao kada bi pritvorenik bio van kontrole. Prvi čovjek imao bi štit. Kada bi se vrata kaveza otvorila, ovaj čovjek bi ušao i udario pritvorenika što jače može sa štitom. Drugi čovjek bi ušao i uhvatio pritvorenikovu lijevu ruku, treći čovjek desnu ruku, četvrti bi ga uhvatio za lijevu nogu, a peti za desnu. Tako bi ga oborili i stavili mu lisice.

10. januara rečeno nam je da će prva grupa pritvorenika stići dan poslije i da trebamo biti pripravni.

Jeste li dobili ikakve informacije o tome ko su pritvorenici koji su trebali stići?

Sjećam se da su nam jedino rekli da su ti pritvorenici uhvaćeni kada su se borili protiv Amerikanaca u Afganistanu. I da su poznati kao teroristi. I da su mnogi njih učestvovali u planiranju napada 11.septembra. Trebali smo se susresti s najgorim ljudima na svijetu. Naš zadatak bio je da čuvamo ove teroriste tako da SAD mogu dobiti više informacija o napadima i spriječiti dalje napade.
Mnogi od nas, uključujući i mene, bili smo bijesni i mnogi su se željeli osvetiti za sve što su SAD prošle u posljednjim mjesecima zbog ovih ljudi.

Konačno je stigao 11. januar 2002. To je dan kada je stigla prva grupa pritvorenika. Kakva je bila atmosfera tog dana?

Svi smo bili nervozni. Nakon par sati čekanja, dobili smo informaciju da pritvorenici stižu u kamp. Bilo me skoro strah, pomislio sam: „Evo, uskoro ću vidjeti izbliza kako jedan terorista izgleda“.
Otvorila su se vrata autobusa. Čuli smo vojnike kako viču na pritvorenike: „Začepite! Vi ste sada vlasništvo Sjedinjenih Američkih Država“. Vojnici su izgurivali pritvorenike iz autobusa, a mi smo ih hvatali dole. Neću nikad zaboraviti prvog čovjeka koji je sišao s autobusa. Bio je to čovjek s jednom nogom. Dok su ga policajci odvodili, on je skakao na jednoj nozi, a policajci su vikali na njega da hoda brže. Bili smo sad na redu ja i moj partner. Drugi pritvorenik izašao je iz busa. Zgrabili smo ga i odveli ga do mjesta za čekanje, vikali na njega da se spusti na koljena i da ušuti.

Je li iko od pritvorenika došao s ozbiljnim povredama?

Mnogi od njih došli su sa ranama od metaka, slomljenim rukama i nogama.

Kako je završio taj dan?

Stid me da priznam i da vam kažem da sam bio učesnik prvog incidenta interne reakcione snage na kampu. Prvog dana, odvodili smo pritvorenike u njihove kaveze. Ja i moj partner smo zgrabili narednog pritvorenika. On je imao oko 50-ak godina. Sjećam se da sam ga zgrabio i da smo počeli hodati ka bloku Alpha. Onda sam primjetio da je napet, da se trese mnogo, i nije htio da hoda bez tjeranja. Kada smo došli do kaveza, rečeno mu je da se spusti na koljena, što je on učinio. Moj partner se onda spustio i skinuo mu lance s nogu. Onda je krenuo da mu skida lisice. Još uvijek sam ga držao za gornji dio tijela i mogao sam osjetiti kako postaje sve napetiji. Počeo se otimati. Vikali smo na njega: „Prestani se micati!“. To smo stalno ponavljali. Onda se prestao micati. Kada je moj partner krenuo da stavi ključ u lisice, pritvorenik se naglo okrenuo ulijevo prema meni. Odmah sam ga bacio na zemlju i popeo se na njega.

Moj partner bio je izašao iz kaveza. Na radiju se oglasio poziv na uzbunu. Stigao je reakcioni tim. Zgrabili su ovog čovjeka, spustili ga na pod licem prema dole i svezali mu ruke i noge zajedno na leđima. Ležao je u tom položaju satima prije nego što su ga oslobodili. 

Par dana poslije, saznao sam od drugog pritvorenika da je taj stariji čovjek samo bio uplašen. Kada smo ga spustili na koljena, mislio je da ćemo ga pogubiti. Saznao sam da je viđao neke svoje prijatelje i članove porodice koji su ubijeni na koljenima.

Neki momci čuvari su mi poslije dolazili i čestitali na „dobro urađenom poslu“. 

Sjećam se da sam ga vidio narednog dana. Lice mu je bilo puno modrica i ogrebotina.

Je li bilo slučajeva zlostavljanja nakon dolaska pritvorenika?

Jedne noći imao sam zadatak da čuvam blok Charlie. Ljekar je dijelio lijekove po bloku. Došao je do jednog pritvorenika i naredio mu da popije limenku pića Ensure [mnogim pritvorenicima je ovo piće davano jer su bili pothranjeni]. Pritvorenik je odbio da to popije. Ljekar mu je nekoliko puta rekao da mora popiti i pritvorenik je opet odbio. Onda je ljekar otišao da prijavi situaciju. Došli su čuvari i rekli mu da mora popiti. Još jednom je pritvorenik odbio naređenje.

Na radiju je zatim pozvan petočlani reakcioni tim. Ušli su u kavez. Pritvorenik je samo stajao tu. Prvi čovjek tima udario je pritvorenika štitom, pri čemu je pritvorenik pao na betonski pod kaveza. Ubrzo je cijeli tim bio na pritvoreniku. Digli su ga i lisicama ga zavezali na ogradu kaveza. Osoba sa štitom držala mu je glavu tako da se nije mogao micati. Ušao je ljekar s limenkom Ensurea. Otvorio je limenku, uhvatio pritvorenika za vrat i počeo da mu lijeva piće niz grlo. Pritvorenik je pokušao da pomiče glavu i da ne guta. Piće mu se samo slijevalo preko lica.

Ljekar je zatim udario pritvorenika dva puta na lijevu stranu lica svojom desnom šakom. Onda je izašao iz kaveza kao da se ništa nije desilo. Zatim su pritvoreniku skinuli lisice i svezali mu ruke i noge da leži na podu. Tako je ležao nekoliko sati.

Poslije sam saznao od drugih pritvorenika da je čovjek odbio da popije piće jer je mislio da ga žele otrovati.

Kažete da su čuvari bacali Kur'an na pod. 

Kada se desio incident s Kur'anom, bio sam na bloku Alpha cijeli dan. Odjednom su pritvorenici počeli da viču. Ubrzo su počeli izbacivati dušeke iz kaveza. Neki su bacali vodu koju su imali u kavezima. Onda smo čuli da je uzrok toga bio što je jedan čuvar bacio Kur'an na pod. 

Kakva su bila vjerska prava ovih pritvorenika?

Puštala se glasna rock muzika u kampu. Nacionalna himna se također puštala svako jutro u 6:30. Muslimanski poziv na molitvu je puštan nakon prve sedmice na kampu. Mnogi vojnici su se ismijavali s ovim. Mnogi bi pjevali uz poziv na molitvu, pokušavajući da budu smiješni. Kada bi pritvorenici obavljali svoju molitvu, vojnici bi ih prskali vodom.

Sjećam se da sam razmišljao koliko su ti ljudi posvećeni svojoj vjeri, uvijek su čitali Kur'an, uvijek su se molili. 

Je li bilo i verbalnog zlostavljanja pritvorenika?

Na njih se puno vikalo, sve vrijeme. Govorili su im da začepe, da hodaju brže i svašta još. Neke pritvorenike bi zvali „crnci s pijeska“. Govorili bi im da su im zemlje odakle dolaze sravnjene sa zemljom i da ništa nije ostalo i da su im porodice mrtve. Neki čuvari su im govorili i da ih mogu pogubiti u svakom momentu.

Brandon Neely dao je ovaj intervju kao dio Projekta svjedočenja s Guantanama, koju je proveo Centar za ljudska prava na Univerzitetu u Kaliforniji.

 Jevrejski doseljenik ubio oko 50 vjernika u džamiji.

25.februara 1994. godine, jedan jevrejski ljekar otvorio je vatru u džamiji uHebronu u petak na sabah namazu u mjesecu Ramazanu i ubio oko 50 ljudi.

Baruch Goldstein, 38, upao je u džamiju i ispalio oko 100 metaka u vjernike na namazu, iz automatske Galil puške koja je izraelska kopija sovjetske AK47. Pucanje je trajalo najmanje 10 minuta, rekli su svjedoci.

U džamiji je bilo oko 800 vjernika.

Pod džamije bio je pun leševa i krvi, rekao je čuvar džamije Muhammed Sulejman Ebu Salih.

Ranjeni su odvedeni u bolnicu Aghli u Hebronu, gdje se okupilo na hiljade prijatelja i rodbine ljudi koji su preživjeli masakr u džamiji. Izraelska vojska je pred bolnicom ubila još 12 Palestinaca koji su protestovali nakon masakra.

Goldstein, koji je nosio uniformu rezerviste, nađen je kasnije mrtav u džamiji nakon pucanja.
Neki doseljenici su smatrali Goldsteina svecem i izgradili su svetište u njegovo ime, koje je izraelska vlada naknadno uklonila 1999.

Palestinska organizacija za oslobođenje je zahtijevala da Izrael razoruža svih 120.000 jevrejskih doseljenika u okupiranim teritorijama i da UN djeluje u cilju zaštite Palestinaca.

Sličan događaj desio se 1982., kada je Jevrej po imenu Alan Goodman otvorio vatru unutar Al Aksa džamije u Jerusalemu i pri tom ubio dvoje ljudi.

Noćna mora se svaku noć vraća. Rob Santana u snu vidi dvije žice koje se pružaju po njegovom tijelu i koje povezuju elektrode. Primjećuje kamere koje ga u stopu prate. Vidi i ljude koji pritiskom na samo jedno dugme prouzrokuju intenzivne bolove, koji se prostiru njegovim rukama, nogama i želucem. Vrišteći i plačući se Rob budi iz noćne more. Treba mu dosta vremena da shvati kako je to samo san. Ali taj san je bio dio njegovog života. Godinama. Rob je bio jedan od onih koji su boravili u Judge Rotenberg centru (JRC). U tom centru se djeca, koja krše određena pravila tokom boravka, muče elektro-šokovima.

Veliki broj onih koji dođu u JRC su prošli bezbroj drugih popravno-vaspitnih ustanova. Rob je došao po preporuci škole. Par puta je podmetao požar, otvarao vrata školskog autobusa tokom vožnje i sjekao se žiletima kada mu je bilo tek šest godina. Doktori su mu dijagnosticirali nekoliko vrsta poremećaja ličnosti. Andrew Goldberg je mentalno zaostao u razvoju i u internatu, u kojem je prije boravio, napadao je osoblje. Michael Famolare boluje od teškog autizma (biološki poremećaj mozga koji oštećuje komunikaciju i društvene sposobnosti, op. prev.). Majka ga je upisala u školu dr. Israela nakon što ju je tako jako udarao da je morala obavijestiti policiju. Danas ga se više ne boji kada joj preko vikenda dođe u posjetu: šta god mu kaže, on je bezuslovno posluša. Jer, Michael nosi uvijek ruksak na leđima i zna da će njegova majka, ukoliko je ne posluša, aktivirati elektro-šokove koji će prostrujati njegovim tijelom i učiniti ga u tom trenu nepokretnim. Aktivator u njenoj ruci je tajna uspjeha JRC-a: daljinski upravljač, koji prouzrokuje elektro-šokove do 45 miliampera. Do dvije sekunde traje kažnjavanje ovom metodom, ali djeca u JRC-u žive pod stalnim strahom. Noću, ruksaci stoje pored kreveta, a videokamere ih prate tokom cijelog dana i cijele noći. Kablovi se završavaju u kontrolnoj sobi gdje zaposlenici sjede pred ekranima i prate ponašanje svojih štićenika. Neprihvatljivo ponašanje se odmah kažnjava, a kazna se sprovodi i zbog preglasne upotrebe maramice, smijeha ili žalbe.

Škola dr. Israela se prvobitno zvala Institut za istraživanje moždanih funkcija-sve do 1982. godine kada se 14-godišnji Danny Aswad (bolovao je od autizma) ugušio, jer su ga vezali licem prema krevetu. 1985. godine, nakon terapije pod zvučnom kacigom, umro je još jedan pacijent. Početkom 90-ih nastupa razdoblje elektro-šokova.
Bezbroj komisija i pravnih postupaka je sprovođeno protiv dr. Israelovih terapija, ali bezuspješno. Bilo je i pokušaja da se JRC zatvori, ali svaki put bi se našao sudija koji je zabranio zatvaranje. Jedan od takvih je bio sudija Ernest Rotenberg. On je tokom 80-ih oslobodio centar svih optužbi. U znak zahvalnosti, centar danas nosi njegovo ime. Do 220.000 dolara košta boravak u JR-centru, godišnje. Ipak je JRC pun i u trendu.

Zemlja dječijih kampova

Više od 30 smrtnih slučajeva i niko ne zaustavlja tragediju. Naprotiv, u 400 popravno-vaspitnih domova širom SAD-a se godišnje 10.000 do 20.000 djece maltretira fizički i psihički, kako bi postali bolji ljudi. Po svaku cijenu, pa čak i po cijenu dječijeg života. Iako su se vijesti o smrtnim slučajevima proširile i u medijima, ovakve ustanove zarađuju preko milijardu dolara godišnje. Sve više roditelja je spremno platiti za jedan dan boravka i strašnog terapiranja oko 450 dolara. Nekada i ne sanjajući da je koncept takvih domova kao iz vojnih kasarni 18. stoljeća. Mnogo je onih koji svoju djecu upisuju u vojno-organizirane kampove ( orig. naziv je bootcamp: ustanove za prevaspitavanje djec e i omladine, op.prev.) i ne znajući da svojim potpisom dozvoljavaju primjenu nasilnih metoda.
Neka djeca su primorana da jedu ono što povrate, drugima se uskraćuje hrana i moraju ležati u vlastitom urinu i fekalijama, kaže Gregory Kurz, član komisije Kongresa SAD-a. Jedno dijete su natjerali da četkicom za zube čisti toalet, a zatim istom četkicom čisti zube. Komisija je otkrila da je samo tokom 2005. godine došlo do 1600 pravnih prekršaja u ovim, skoro svim privatno vođenim, ustanovama.

Međutim, i u državno vođenim kampovima dolazi do maltretiranja: Martin Lee Anderson je, kao 14-godišnjak, upisan u jedan od lagera, pod upravom Policije Floride. Martinu je naređeno da bez pauze trči, radi trbušne i sklekove, što on ne uspijeva izdržati. Kamera snima šta će se dalje desiti: personal misli da Martin simulira. Udaraju ga. Nakon sat vremena dolazi medicinska sestra i pregleda ga, ali ništa ne poduzima. Daju mu amonijak, ali pošto Martin ne reagira, vode ga u bolnicu: prekasno. Kao u slučaju 12-godišnjeg Mikeyja Wiltsiea, koji umire nakon što je jedan od čuvara sjeo na njega. Često korištena metoda za smirenje. Međutim, Mikey je težak samo 30 kg, a čuvar 145 kg. Mikeyjeva smrt je simbol za žalosnu činjenicu da se djeca u ovakvim kampovima ne gledaju kao individue. Prema svima se jednako ponašaju i koriste uvijek iste metode, kako bi ostvarili cilj: uništiti dječiju volju i njihovu individualnost, kaže Maia Szalavitz, bootcamp-stručnjak.

Zašto roditelji upisuju djecu u ovakve ustanove? Jedno od objašnjenja: sve više familija se boji socijalne degradacije i neuspjeha. Roditelji nesvjesno prenose pritisak, pod kojim se nalaze, na svoju djecu. Jer, svaka greška i neadekvatno ponašanje mogu dovesti do gubitka posla. Tinejdžerska industrija koristi strahove roditelja i sugerira im da bi oni i njihova djeca mogli biti sljedeće žrtve. I koriste pri tome sve moguće trikove, nastavlja Maia Szalavitz. Kako bi pomogli nesigurnim roditeljima, personal iz određene ustanove, odvodi dijete od kuće u kamp, nekad i pomoću lisica. Državne kontrole: ne postoje. Prema mišljenju stručnjaka se detaljnije nadgledaju kozmetički saloni nego ovakvi kampovi. Ukoliko dođe do zatvaranja, jednostavno se otvori novi pod drugim nazivom. Zar je onda začuđujuće što su mučitelji Martin Lee Andersona prošli s uslovnom kaznom?! Objašnjenje porote: Martin je bolovao od neevidentirane bolesti krvotoka. A komentar advokata u slučaju Anderson: U Floridi se zbog ubistva psa ide u zatvor, ali ne zbog mučenja afro-američkog djeteta na smrt.

Ponižavanje: u vojno-organiziranim kampovima nadređeni galame na djecu, vrijeđajući ih. Cilj je uništiti svaki vid njihovog samopouzdanja.
Omalovažavanje samog sebe: naredba da se satima stoji na jednom mjestu nije rijetkost. Ko se suprotstavi naređenju da sam sebe omalovažava i kritikuje, mora raditi dodatne tjelesne vježbe i zabranjene su mu određene privilegije. Često se djeci uskraćuje kontakt sa drugima mjesecima.
Mučenje: sport u lagerima primarno služi treniranju i kontroli tijela. Ali su vježbe tako koncipirane da djeca nemaju izgled na uspjeh, čak i pri najvećim naporima.